Karla Turner dr.sc. u suradnji sa Tedom Rice

Preneseno sa: http://galaksija.info/forum/viewtopic.php?f=2&t=2868
Prijevod: vjetar

Predgovor

Podnevno sunce, kroz staklenu stijenu, obasjalo je moj ured. Sjedila sam kontemplirajući ljepotu jeseni i nježno prebiranje vrbinih grana po ribnjaku prepunom pataka. Oštar zvuk telefona prenuo me iz sanjarenja, no glas na drugom kraju bio je dobrodošao zvuk moje kolegice i osobe od povjerenja, Dr. Karle Turner.

Počela je iznositi detalje o čovjeku koji se svjesno prisjetio hrpe alienskih abdukcijskih susreta. Imajući dokumentiran sličan slučaj u ruralnom području na periferiji Tulse, spremno joj pristadoh pomoći u istrazi.

Trećeg studenog, dva tjedna nakon inicijalnog poziva dr.Turner, Ted Rice prešao je moj prag osiguravši time da stvarnost kakvu smo oboje nekad poznavali nikad više ne bude ista.

Na prvi susret osjetite njegovo inteligentno toplo ljudsko držanje. Ubrzo zatim počela sam cijeniti i njegov zarazan stil humora, kojim je u stanju, tokom neke od svojih brojnih cijepajuće komičnih rutina, dovesti publiku dnevnog boravka do toga da mole za milost. Paradoksalno, ozbiljna strana Teda Rice otkriva izuzetnu psihičku, osjetilnu darovitost koja mu omogućuje da kroz velom prikrivene, zatamnjene hodnike zaviri u alienski podzemni svijet.

Da, tražili smo da vidimo istinu znajući kako „će nas istina osloboditi", a opet nitko od nas nije bio pripremljen na otkrića koja su se spremala ugledati svjetlo dana. Tijekom godina sam istražila na stotine izvještaja o abdukcijama bilježeći dokaze koji su u većini slučajeva bili povraćeni u svijest tek kao djelomični, nepotpuni bljeskovi stvarnih događanja. Sjećanja na ove događaje dosljedno su zamagljena slojevima konfuznih i varavo povodljivih paravana koji otetima sprečavaju otkrivanje stvarne prirode njihovih susreta. A ja sam razvila metode koje abduktiranima pomažu prodrijeti kroz te paravane.

Rad s Tedom na guljenju slojeva varavih iluzija i sondiranju dubina svijesti iziskivao je višesatno koncentrirano fokusiranje. Intenzivno iskušenje otkrilo je čovjeka ogromne hrabrosti spremnog na povjerenje, spremnog da se opetovano podvrgava komori mentalne torture u kojoj se istina pretvara u stvarnost. Pa čak i kada ga je ta stvarnost dovela na sam rub emocionalne krize, Ted Rice ustrajao je kroz bolne sate suza i prisjećanja dok je napredovao ka oporavku i prepoznavanju. Kroz njegov neprekidni trud i odlučnost svi smo mi stekli dublje razumijevanje ovog prevarantskog alienskog odnosa s ljudskom vrstom.


Barbara Bartholic
Tulsa, Oklahoma
Rujan 1994

Uvod

Sudbina. Karma. Božji plan za tvoj život.

Kako god to želite nazvati, tu, u ovom svijetu, na djelu - ili naširoko – prisutna je sila koja nas može premještati uokolo poput figurica na igračoj ploči.

Većina nas prolazi kroz život s mišlju kako imamo kontrolu nad stvarima jedva svjesni suptilnih dodira prsta sudbine koji, skrivajući se pod krinkom slučajnosti, rijetko otkriva svoje pravo lice. Ali u životima nekih ljudi te su manipulacije puno izravnije, puno očitije, a često i mnogo užasnije od naših najgorih noćnih mora.

Kao istraživač fenomena najvišeg stupnja čudnovatosti, abdukcija ljudi od strane ne-ljudskih bića, razgovarala sam s mnogim razboritim ljudima čija iskustva uključuju i bizarane susrete s 'alienskim' entitetima koji su na njima izvodili fizikalne zahvate i prenosili im proročanske poruke, upozorenja i informacije ezoternog karaktera. U većini ovih slučajeva čini se kako su alienski susreti bili rijetki upadi u inače normalne živote.

No u slučaju Teda Rice, nadarenog vidovnjaka, obrazac planske manipulacije u njegovm životu pokazao se kao dosljedan. Kad sam započela s istraživanjem njegovih doživljaja, nisam imala nikakvog razloga misliti da će taj slučaj biti ikako drugačiji od stotina drugih. Međutim, prekapajući po Tedovoj prošlosti ubrzo sam otkrila da je gotovo sve u njegovom životu bilo oblikovano od neke vanjske sile. Gdje je živio, ljudi koje je sretao, posao koji je radio, čak i detalji njegovih snova - sve je bilo usmjereno prema modeliranju Teda u vrlo jedinstvenu individuu opremljenu paranormalnim sposobnostima kojoj su smjer kroz život bili propelirali najneobičniji događaji.

Tijekom ovog istraživanja Barbara Bartholic i ja intervjuirale smo gotovo trideset ljudi koji su imali saznanja o Tedovim raznim iskustvima iz prve ruke, i koji su u mnogim slučajevima i osobno bili uključeni u događanja iz ove knjige.

S nekima od tih ljudi obavljene su hipnotičke regresije, izvućene dodatne informacije, a potpisane izjave pod prisegom svih glavnih aktera su arhivirane kao dokaz njihovog slaganja s ovdje prezentiranim.

Za potrebe očuvanja privatnosti, međutim, mnoga imena korištena u „Maškaradi Anđela“ zamjenjena su pseudonimima, a u svrhu pojednostavljenja, neki od likova su kompozitne figure, no svi incidenti su prikazani točno onako kako su se dogodili. Moje osobno uplitanje u Tedov život bilo je neizbježan dio istražnog postupka obzirom da su se njegova iskustva nastavila odigravati i tokom našeg istraživanja. Kako bi fokus održala isključivo na Tedu, kod prepričavanja njegove priče stavila sam se u poziciju nepristranog promatrača.

Sada je jasno da je Ted Rice bio 'dizajniran'. Ali od koga; u koju svrhu? Priča o njegovom životu, iznesena na stranicama koje slijede istražuje ta pitanja. A budući da ta priča zadire, kako u područje vidovnjačkih (psihičkih), paranormalnih aktivnosti tako i u područje NLO-a i alienskih abdukcija (vanzemaljskih otmica), to nam pruža nove i uznemirujuće uvide u fenomene koji utječu na tisuće ljudi širom svijeta.

Iako se može čitati poput znanstvene fantastike, Tedova priča je istinita. Njegova iskustva su se zbila u okviru stvarnosti koju svi dijelimo, i ono što smo naučili na njihov račun može nam reći više o skrivenoj prirodi stvarnosti nego što smo ikada htjeli znati.



1. dio - Opsada


„Brodovlje, mutno-otkrito, iz oblaka kaplje.“

James Thomson


„Izgledalo je kao da noć mračnih namjera dolazi, i ne samo noć, doba.“

Frost

Opsada - Jedan

„O pleme spirita i ljudi, ako ste sposobni
skliznuti kroz parametre neba i
zemlje, tad učinite tako. Nećete krozanj proći
mojim autoritetom spašeni.“

Kuran

„Rak je u završnom stadiju ", reče Felicia Brown boreći se sa suzama. "Bože, Tede što ću učiniti? Jim je premlad za umiranje. Naša kćer je samo beba, neće ga se ni sjećati. "

Ted Rice suosjećajno je slušao primivši pritom ruku svoje prijateljice. Sjedeći kraj nje u svom dnevnom boravku zastao je u večernjoj tišini i tražio prave riječi.

"Teško je razumjeti zašto Bog dopušta da se te stvari događaju, " rekao je Ted," ali mora postojati svrha koju mi koji smo tu dolje jednostavno ne uviđamo. Ti ga voliš i ti ga trebaš u svom životu na ovom zemaljskom planu, znam. No, moguće je da je Jim ispunio svoju misiju ovdje, i njegovo više sebstvo shvaća da je vrijeme da se uspne u spiritualni svijet. Sve stvari moraju biti u službi dobra Felicia, moramo vjerovati da je to istina. " Nije to baš bilo previše utješno, Ted je shvatio, ali bilo je malo toga drugog što bi joj mogao reći. Felicia je još uvijek bila emocionalno omamljena. Njezino uobičajeno ponašanje, atraktivne, živahne mlade žene koju je profesija držala pred očima javnosti, potpuno je nestalo i Ted je duboko suosjećao s patnjom uplašene, obamrle, iscrpljene žena koja je sada skršeno sjedila na kauču pored njega.

"Sjećam se dana kad si me upozorio na ovo", uzdahne Felicia polako tresući glavom. "To je bio prvi put da sam ti došla na vidovnjačko čitanje. Nisam vjerovala ništa što si rekao, niti o bebi, a pogotovo ne o Jimu. "

"Da, sjećam se," rekao je Ted. "Ušetala si i pitala da li sam ja vidovnjak kao da si mislila kako imaš krivu osobu."

"Ne znam što sam očekivala,“ odgovori Felicia, "ali ti sigurno nisi bio to."

"Hvala ti puno," Ted se nasmija. "Znači ja sam nizak, okrugao, proćelav i s naočalama. Ne bi li odlično izgledao u ogrtaču i sa turbanom škiljeći kroz svoje cvikere u kristalnu kuglu? "

"To ne bi pomoglo", reče Felicia. "Mislila sam da si lud kad si mi rekao da ću imati dijete, djevojčicu. Svi liječnici su govorili kako su mi šanse da zanesem gotovo jednake nuli. "

"Ali spiritualni vodič pokazao mi je dijete," Ted slegne. "Nemam nikakvu kontrolu nad onim što vidim. Dobro ili loše, to bude što god spiriti odaberu otkriti. "

Iako je vidovnjačka čitanja radio dvadeset godina, Ted i dalje nije shvaćao proces i bio je zadivljen kao i njegovi klijenti kada bi se informacija pokazala točnom.

"Da, a šest mjeseci kasnije, kada sam saznala da sam trudna, napravio si vjernika od mene", reče Felicia. "Ali jednostavno nisam razmišljala o drugim stvarima koje si mi rekao."

"To je najteži dio mog posla," odgovori Ted. "Kad vidim prekrasne događaje u budućnosti, kao što je rođenje tvoje kćeri, osjećam se zbilja dobro zbog svojih sposobnosti. Ali uvijek postoji balans u životu i ponekad (pred)vidim tužne događaje, ne mogu si pomoći. Taj prvi put kad sam sam ti čitao, osjetio sam oko tvog muža dolazak ozbiljnih zdravstvenih problema. "

"Rekao si da bih ga trebala nagovoriti na pregled kod liječnika," Felicia je kimnula.

"Nije mi bilo dovoljno pokazano da bih sa sigurnošću znao što bi mogao biti problem," reče Ted, "ali sam te vidio kako za otprilike pet godina napuštaš grad, a tvoj muž nije bio s tobom. Slike, vibracije koje sam osjećao, uvjerile su me da se on jednostavno neće izvući. Tako mi je žao Felicia. "

Prekinulo ih je kucanje na vratima i Ted je otišao otvoriti kako bi Beverly Michaels mogla ući.

"Bok, Felicia," reče Beverly. "Drago mi je što vas opet vidim. Neću te dugo zadržavati Ted, svratila sam ti samo ispričati što se upravo dogodilo. Nećeš vjerovati!"

"Uđi onda i ispričaj," rekao je Ted. "Poprilično si uzbuđena."

"Sjećaš se kad si našoj NLO studijskoj grupi govorio o lekcijama koje si dobivao od ET- a?" započe Beverly. "O tome kako stvoriti stvari koje su nam potrebne?"

"Naravno", odgovori Ted. "To je jedna od stvari koje stalno ističu, da po prirodnom zakonu imamo pravo manifestirati što god želimo, tako dugo dok se to ne kosi sa našom životnom misijom."

"Čekaj", prekine ga Felicia, "objasni mi to. Ja nisam bila tamo kad si o tome govorio, pretpostavljam. "

"Dobro, ti znaš da sam imao neke ET- posjete noću", započe on,“ i kada su sa mnom, ja nisam baš najsvjesniji što se događa, ali se ujutro mogu sjetiti dijelova onoga što su mi rekli. Dijelovi lekcija su bili o tome kako tražiti i manifestirati stvari u ovoj ravni postojanja. Kad sam počeo to isprobavati nisam u potpunosti shvaćao kako funkcionira, ali sam naučio na teži način.

"U vrijeme kad sam primao sve te noćne lekcije," nastavi Ted, "trebao sam još jedan automobil. Tako da sam odlučio kako ću pokušati manifestirati/stvoriti neki, onako kako su mi ET-i rekli da se to može. Meditirao i vizualizirao sam kako mi se poklanja auto, i čujte i počujte, to se i dogodi! Žena, netko koga sam poznavao samo iz viđenja, kad je kupila drugi, ponudi se da će mi dati svoj stari auto, i ja sam ga uzeo. "

"Znači ET-i su bili u pravu?" upita Felicia.

"Naravno, dobio sam auto," Ted zahihoće, "baš kao što sam tražio. Ali očito da nisam dovoljno jasno iznio svoj zahtjev. Trebao sam zatražiti automobil koji radi! Onaj koji mi je žena dala bio je hrpa smeća! Više bi koštao popravak krame nego što je vrijedila. I ne samo to, nego kad mi je ta žena jednom dala auto, činilo se kako misli da me je kupila. Počela se uvlačiti u moj život, pa sam se paklenski morao potruditi da je izvučem nazad van.

"Ono što sam naučio," zaključio je, "je da morate napraviti vrlo specificiran, precizan, jasan zahtjev. Ne možete vizualizirati samo novac, na primjer. Trebali bi tražiti točan iznos koji vam je potreban. "

"Objasnio si to grupi", Beverly reče, "a sjećaš li se i što sam ja tada odlučila tražiti?"

"Da, mislim da si rekla da hoćeš VCR (videorekorder)," Ted je kimnuo. "A ja sam ti rekao da vizualiziraš točnu marku koju imaš na umu."

"Panasonic", potvrdi ona.

"I rekao sam ti da zahtijevaš da VCR bude bez zakačenih repova," Ted se nasmije. "Nakon onog što se dogodilo sa mnom i automobilom, činilo se da je najsigurnije tako učiniti."

"Točno", reče Beverly, "i to je upravo ono što sam učinila. Pa, pogodite što se dogodilo? Moja kći se upravo vratila doma iz Saudijske Arabije gdje je njezin suprug zaposlen u naftnoj industriji. I ima 50,000 $ povišice koju je njezin suprug dobio kod potpisivanja novog ugovora! Rekla je da mi želi kupiti nešto, što god najviše želim. To je bezuvjetni poklon Tede, upravo ono što sam zatražila prije manje od tri mjeseca. "

"To je fantastično, taj način na koji ET-i komuniciraju s tobom Tede," rekla je Felicia. "Baš imaš sreće što su tebe odabrali."

"Pretpostavljam da je tako," odgovori Ted nesigurno. "Ali još uvijek nisam siguran što da mislim o njima. Znaš, kroz sve ove godine vidovnjačkog rada vjerovao sam da su moji pomoćnici bili isključivo dio spiritualne ravni. Bili su Božji agenti tako da sam znao da su čisti i dobronamjerni. Ali NLO-i i alieni? To mi je sve prilično novo. "

"A i oni isto sigurno moraju biti dobronamjerni," reče mu Beverly. "Pogledaj sve te prekrasne stvari koje su te naučili. Pročitala sam puno knjiga o alienima i prema onome što oni govore ljudima koje kontaktiraju ovdje na Zemlji, oni nam žele pomoći. Ti si savršen primjer Tede. Dane su ti posebne psihičke sposobnosti i ti ih koristiš kako bi pomagao ljudima. Zar ne mislite da ET-i imaju neke veze s tim? "

"Svi koje sam u prošlosti upoznao bili su spiritualni vodiči," ustrajao je Ted, "ali bića koja me posjećuju u zadnje vrijeme su drugačija."

"Možda je tako, a možda ih ti samo vidiš jasnije nego prije?" predložila je Felicia.

"Ma kako bilo," Beverly nastavi ", oni te uče o spiritualnim stvarima, zar ne? To pokazuje njihovu dobronamjernost prema nama.“

"Moguće je, pretpostavljam." prizna Ted. "Ova vanzemaljska bića mi zaista daju mnogo informacija o metafizičkim stvarima. Ali, gle, vi obje dobro znate, isto kao i ja, da spiriti ne trebaju letjet okolo u NLO-ima, kao što to rade neke od ovih kreatura koje su me posjećivale. Što ako njihova agenda nije spiritualnog karaktera?"

"Nemoguće", argumentirala je Beverly, "jer univerzalni zakon neće dopustiti negativnim bićima da nam naškode. Osim toga, sve što su ET-i učinili bilo je pozitivno i prekrasno. Oni pokušavaju pomoći čovječanstvu, a ne nas povrijediti. "

"Bog je i dalje zadužen za svemir", složi se Felicia. "Kao što si i sam rekao, sve stvari moraju biti u službi dobra."

Ted nije dalje raspravljao sa ženama, ali kasnije kada je ostao sam nije si mogao pomoći, a da se ne zapita da li su njegove prijateljice imale pravo. Oduvijek se trudio, najbolje što je mogao, udovoljiti željama spirita i mnogo puta je vidio dobre rezultate kako proizlaze iz njegova rada.

Pa zašto je, pitao se, onda imao takav osjećaj straha svaki put kad su ga ti alienski entiteti posjetili? Zašto se doimaju tako snovito i sjenovito? Nije se mogao sjetiti baš puno toga o njihovim posjetama, pa zašto je onda bio previše nervozan da bi noću zaspao bez sedativa, strepeći od sljedećeg susreta? Ako su sva njegova metafizička vjerovanja bila istinita i kozmički zakon zabranjuje intruzivna djelovanja negativnih bića, onda i alieni, tko god oni bili, moraju biti usklađeni s viših Božjim spiritualnim planom za čovječanstvo. Tako bi to trebalo biti, inzistirao je Ted od samog sebe, ali nikako se nije mogao otresti osjećaja da je tu nešto krivo.

Prije nego je, 1988. preselio u Shreveport u Louisiani, Ted je vrlo malo pažnje posvećivao NLO-ima. Njegova izobrazba o spiritualnoj filozofiji na tu temu ga ničemu nije podučila. Nije imao nikakvog razloga misliti da je bilo ikakve druge sile, osim onih iz spiritualne ravni, upletene u njegov život.

U stvari, njemu je mentalnim putem rečeno da će se preseliti u Louisianu, gdje univerzalne Božanske snage žele da nastavi svoju misiju pomaganja ljudima u napretku prema gore, van granica materijalnog svijeta.

Kroz njegova vidovita čitanja, koja su služila kao demonstratori stvarnosti spiritualne ravni, Ted je motivirao druge na traganje za prosvjetljenjem, onim stanjem istinitosti i svjesnosti u kojem je duša slobodna i u jedinstvu s Bogom. On je svoj posao obavljao s poniznošću, pripisujući sve zasluge višim silama.

Nakon preseljenja u Shreveport, gdje se smjestio u mirnom naselju kamp-kuća, nije gubio vrijeme nego je odmah potražio prostor u kojem bi mogao nastaviti svoj vidovnjački rad. Lokalna knjižara pokazala se idealnom. Tamo je Tedu bila dostupna inteligentna, radoznala klijentela, od kojih su mnogi već bili uštimani na poimanje paranormalnog. Godinu dana je prosječno obavljao pet čitanja tjedno, upoznavši prilično dobro neke od redovnih mušterija.

Oni su bili šarenolika, inteligentna skupina ljudi čiji su se interesi, Ted je ubrzo shvatio, širili i na druge teme, a ne samo vidovitost. Ponekad su diskutirali o NLO-ima i on ih je vrlo znatiželjno slušao. Bilo je nekoliko događaja u njegovoj prošlosti koje nikada nije bio u stanju objasniti, čak ni sebi samom, i neke stvari koje je sada čuo navele su ga da ih preispita. Kako je Ted sve više slušao, počeo je prihvaćati ideju da bi možda NLO-i i alieni mogli postojati, ali daleko od toga da je bio uvjeren.

Njegovi novi prijatelji, međutim, posvećivali su puno pažnje tom predmet, iznosili mnogo nepoznatih imena i mjesta otvoreno raspravljajući o svojim uvjerenjima. Rekli su Tedu da su ET-i prekrasna, dobronamjerna bića iz drugih svjetova, ili možda neke druge dimenzije, ovdje da nam pomognu proći kroz nadolazeća turbulentna vremena.

Ted se slagao da je planeta u užasnom stanju i zaista nije imao nikakvog prigovora na njihovu vjeru u sposobnost aliena da nas spase od katastrofe. Obzirom da nikada prije nije razmišljao o takvim stvarima, u početku je, znatiželjan shvatiti NLO fenomen, više slušao negoli govorio. I premda su njegovi prijatelji uspjeli skladno umiješati svoje ideje o alienima u vlastite šire metafizičke prikaze, Ted si nije mogao pomoći, a da se ne upita o vezi između ta dva pojma. Ako su alieni stvarni, zapitao se, zašto mu njegovi vodiči nikad nisu rekli za njih?
Jesu li oni spiriti kao što su to anđeli ili duše mrtvih, ili su fizička bića?
Takva pitanja su ga zabavljala u razgovoru s Feliciom, Beverly i drugima, ali ona nisu dominirala njegovim mislima.

Većim dijelom je svoju energiju fokusirao na vidovnjačka čitanja, sve dok nešto nije pokrenulo promjenu u njegovim kontaktima sa spiritualnim svijetom. Nakon preseljenja u Shreveport, smjernice i informacije koje je oduvijek dobivao od spiritualnih pomagača su se intenzivirale. Dok je prije poruke primao u namjerno izazvanom stanju meditativnog transa, sad su mu spiriti prilazili na drugačiji i uznemirujući način.

To je krenulo 1989. kada se počeo buditi usred noći, osjećajući čudne entitete oko sebe, ali nesposoban razumjeti njihovu komunikaciju. Nakon završetka takvih posjeta, Ted se osjećao uznemireno i teško bi ponovo zaspao. A onda su uznemiravanja postala sve očitija. Učestalo se budio, ometen u počinku dodirima nevidljive ruke na licu, povlačenjem za kosu, trljanjem ruke ili noge. Lišen sna, uzimao bi tablete da se odmori nekoliko noći, i na taj način bi ih prekinuo. No, iscrpljenost ga je neizbježno svaki put vračala sredstvima za uspavljivanje.

I bez obzira što učinio, posjete su se neumoljivo nastavljale svaku noć, kidajući mu živce i iscrpljujući ga mentalno i fizički. Ted je bio upoznat sa spiritima koji prenose poruke, ali ovi novi spiriti, ako je to ono što su bili, govorili su mu stvari koje ne samo da nije mogao shvatiti nego ih se čak nije mogao ni jasno sjetiti. I nije mu se sviđao osjećaj njihovih dodira na njegovom tijelu.

Na kraju se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo. Ted je prepoznao sve znakove - iskidani živci, strah od mraka, nemir, nemogućnost da zaspe bez sedativa. To su sve bili isti simptomi koje je imao tamo u sedamdesetima. Tada ih je ignorirao sve dok ga strah i iscrpljenost nisu odveli do dobrovoljnog povlačenja u psihijatrijsku ustanovu i on nije htio ponoviti istu grešku.

No nije znao što učiniti da promijeniti situaciju. Posvećen svom radu, vjerujući da se njegova vidovnjačka darovitost treba koristiti u svrhu vođenja drugih ka razumijevanju Božje stvarnosti i plana za čovječanstvo, trudio se nastaviti s čitanjima. Ipak, konstantno napadan od noćnih posjetitelja, Ted je osjećao kako njegova snaga i koncentracija kopne.

Stranica 1 od 24 Sve stranice