Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish


24. dio

Prijevod: galaksija


Ne smijemo posustati u istraživanju
A na kraju svakog našeg istraživanja
Mi ?emo sti?i tamo gdje smo po?eli
I upoznati to mjesto po prvi puta.

Eliot


Nekoliko sedmica kasnije, gledaju?i odsutno kroz prozor ku?e, Ted nije primje?ivao ponovno bujanje života oko sebe u obliku proljetnog zelenila i tek procvjetalog cvije?a raznolikih boja u njegovom dvorištu. Umjesto toga, njegov um je bio zaokupljen slikom jednog mirnog groba na njihovom porodi?nom groblju, tamo u Alabami. Bila je ?etrdeseta godišnjica bakine smrti.

Sje?ao se kako je dan prije plakala, štite?i ga u svom zagrljaju i kako je šaputala ime ?avola. Ted je duboko žalio za njom, a žalio je tako?e i zbog sebe kao i onih ?etrdeset godina osje?anja krivice koja ga je proganjala kao neki neumorni duh.
“Hvala Bogu, pa bar sada znam istinu,” razmišljao je. “Sada se bar mogu osloboditi bola i nesigurnosti. Ja nisam bio kriv za to, nisam ništa pogrešno u?inio. To je bio onaj monstrum i ona njegova vanzemaljska iluzija u obliku mog djeda.”

Sje?anje na ono što je bilo u?injeno njemu i njegovoj baki bilo je mu?no i povratilo ga je iz njegovih sanjarenja. Ted je pogledao u pravcu onog polja koje se tiho prostiralo iza reda drve?a i niskog rastinja i njegove emocije su po?ele ponovo da nadiru. “Došli ste opet, zar ne,” mrmljao je, “I radili ste svašta meni i mojim susjedima. Pokušali ste me sprije?iti da se sjetim toga ali vam to nije uspjelo. Ja ?u se opet podvr?i hipnozi. Sazna?u sve šta ste nam radili i re?i ?u istinu cijelom svijetu. Jednog dana ?u otkriti to kakva ste vi stvarno džubrad. Možda ne mogu to da u?inim sada ali svakog dana postajem sve ja?i, tako da ?u vam naplatiti za sve ovo. Možete slobodno ra?unati na to. Hvala Bogu za Barbarinu pomo?. Bez nje sam mogao oti?i u grob a da se nikad ne oslobodim osje?aja krivice i da nikad ne razriješim ovu misteriju koja me je snašla.”

Razmišljaju?i o svojoj dragoj prijateljici, Ted je posegao za telefon i nazvao Barbaru. Nekoliko ?lanova njegove grupe je tako?e postalo jako zainteresovano za Barbarinu pomo?, nakon što su bili svjedoci problema koje je Ted imao kao i njegovog oporavka nakon regresije. Oni su tako?e primjetili i promjenu Tedovog odnosa prema vanzemaljcima, od jednog njihovog prihvatanja u smislu dobro?udnih i nadmo?nih bi?a koja su došla ovamo da bi pružila pomo? ?ovje?anstvu, prema nesigurnosti i skepticizmu u vezi sa njihovim stvarnim namjerama. Ta promjena je u?inila njegove prijatelje zabrinutim u vezi sa istinskom prirodom njihovih vlastitih iskustava, iako im Ted nije saopštio same detalje svojih sje?anja. Rekao im je samo da je ono što je saznao bilo šokantno, bolno i veoma razo?aravaju?e. Njegovi prijatelji su pokušali da saznaju nešto više od njega ali im to nije pošlo za rukom jer je on insistirao na tome da ne objavljuje te informacije sve dok i drugi ne pro?u kroz svoje regresije.

“Ne želim da uti?em na ono što bi ste vi mogli vidjeti ili osje?ati u vezi s tim,” govorio bi im Ted kada su insistirali na tome da diskutuju o tim njegovim sje?anjima. “A pored toga, samo zato što moja iskustva nisu bila onakva kako sam se ja nadao, ne zna?i da i vaša iskustva ne?e biti pozitivne prirode. Trebate jednostavno sami pro?i kroz to i odrediti njihovo zna?enje sami za sebe.”

Ted je za?uo kako je neko podigao slušalicu a kad se Barbara javila, rekao joj je, “Pozdrav iz svjetske prijestonice vanzemaljaca.”

“Drago mi je da si to ti,” rekla mu je, prepoznavaju?i odmah njegov glas. “Razmišljala sam jutros o tebi. Da li se nešto dogodilo? Nisi valjda imao još neke dogodovštine, jesi li?” “U stvari, kod mene su se stvari malo smirile u poslednje vrijeme,” rekao joj je Ted, “ali sam dobio telefonski poziv od jedne žene ?ija porodica živi na selu i oni imaju jednu prili?no interesantnu pri?u. Volio bih kad bi ti jednom popri?ala s njom.”

“Naravno,” rekla je Barbara. “Možeš li mi re?i bar nešto o tome?” Ted je ukratko ispri?ao kako su vidjeli NLO iznad njihove farme i kako su dva lokalna policajca došla na mjesto doga?aja, nakon što su zvali pomo?.

“Da li su imali neke nenormalne reakcije kao izgubljeno vrijeme?” pitala je Barbara. “Ne u po?etku,” odgovorio je, “me?utim, kasnije su im se po?ele dešavati neke prili?no ?udne stvari. Najgora posljedica je bila ta što se njihov sin koji je tinej?er, uskoro dosta promijenio. Po?eo se povla?iti u osamu, podbacivati u školi a sada ?ak ne?e ni da prisustvuje ?asovima. Ispitali su ga da ne koristi neke droge i rezultat je bio negativan, a njegova majka sada ne zna šta da radi. On rijetko kad napušta svoju sobu, ne spava no?u a kad spava po danu, zahtijeva da drži pištolj u svom krevetu. Ona ti može re?i sve o tome kad budeš razgovarala s njom. Njima je potrebna pomo? i smatraju da šta god da se dogodilo to nije bilo dobro, pogotovo za njihovog sina.”

“Naravno, razgovara?u s njom,” odgovorila je Barbara. “U stvari, željela bih da dokumentiram slu?aj te porodice sa svrhu mog istraživanja. Zvu?i mi kao nešto vrijedno ispitivanja jer je NLO tako?e bio potvr?en i izvana od strane onih policajaca. “Ali znaš šta, Ted, ja sam na tom podru?ju našla veoma malo toga što bi bilo pozitivno i ne znam šta bih više mogla re?i ljudima, osim da ih lažem u o?i a to ne mogu da radim. Pretpostavljam da bi bilo najbolje da im kažemo kako moramo nastaviti sa jednim zajedni?kim radom i istraživanjem dostupnih materijala ali trenutno nemamo dovoljno toga na raspolaganju što bi moglo potvrditi njihove sumnje. Me?utim, ta vrsta problema koje si opisao su mi prili?no poznati. Vi?ala sam ih cijelo vrijeme prilikom mojih istraživanja, a neki drugi istraživa?i su mi tako?e pomenuli da su se susretali sa sli?nim stvarima u njihovom radu.”

“Postoji još jedan razlog zašto sam te nazvao,” rekao je Ted. “ Barbara, da li bi mogli nekako organizovati da do?eš ovamo kod nas i radiš s mojom grupom? Nekoliko ?lanova grupe bi jako voljelo da imaju seansu s tobom a za nas bi bilo lakše kad bi tebe doveli ovdje, nego da pet ili šest ljudi putuje u Oklahomu.”

“Dragi prijatelju, zbog tebe, bi?e mi drago da do?em tamo,” složila se Barbara i njena posjeta je uskoro bila organizovana. Ted je napravio za svoje prijatelje raspored sastanaka s Barbarom. Svaki od njih je imao poseban razlog zašto je želio da se podvrgne hipnozi, kao što su npr. bili uzbunjuju?i snovi, izgubljeno vrijeme, misteriozne posjete i komunikacije, tako da je uskoro cijela sedmica Barbarine posjete bila ispunjena zakazanim terminima. Nekoliko puta je Ted mislio da zakaže i par sati za samog sebe ali je sa oklijevanjem zaklju?io da on za to još uvijek nije spreman. On je još uvijek pokušavao da se oporavi, da izdrži svoja grozna sje?anja i da ponovo uspostavi onu realnost koju su mu oteli. Me?utim, njegova zakletva da ?e nastaviti sa svojim istraživanjem bila je odlu?na i znao je da ?e do?i vrijeme kada ?e biti dovoljno jak da se suo?i sa sljede?im otkrovenjem. U me?uvremenu je bilo drugih kojima je potrebna pomo?.

Barbara je stigla sljede?e sedmice i Ted ju je toplo do?ekao. “Toliko mi je drago što te vidim,” rekao joj je dok su se grlili. “Svakakve misli su mi padale na pamet o stvarima koje smo otkrili i jedva ?ekam da ih razmotrim s tobom.” Unjeo je njen kofer unutra i uskoro su ve? bili udubljeni u razgovor. Prema planu, Barbara nije trebala da se susretne s nekim sve do sutra, tako da su prve no?i to dvoje prijatelja dugo razgovarali, što je bila i jedna prilika za nju da procijeni Tedov napredak od poslednje regresije.

“Da li si došao do bilo kakve druge posebne informacije?” pitala je. “Nakon one hipnoti?ke seanse, moja sje?anja su ponekad po?injala sama da izlaze na površinu", odgovorio je Ted. Možda to nisu bila neka nova sje?anja, me?utim, bio sam u stanju da sagledam sve stvari koje sam vidjeo i da ih sada sagledam dosta jasnije. To pokušavanje da prihvatim sve to u stanju u kakvom sam bio, bilo je toliko zamorno, tako da nisam mogao potpuno razumjeti sve što se tada zbivalo. Kao npr. onu ženu koja mi je radila neke stvari kad sam bio kloniran, onu sa crvenom kosom i mnogo šminke.”

“Šta u vezi s njom?” pitala je Barbara. “To nije bila žena,” rekao je Ted, “ona je bila vanzemaljac ali su ga maskirali tako da ‘ljudskije’ izgleda. Možda su mislili da ?e me to malo smiriti a pretpostavljam i da jeste. Ali sada, kada sam shvatio kako su uspjeli da mene prevare, pitam se o mnogim stvarima za koje druge žrtve otmica kažu da su vidjele? Koliko je toga lažno? Ljudi se sje?aju da su vidjeli u NLO-ima one lijepe plavokose ljudske vrste, i hibridizirane polu-ljudske i polu-vanzemaljske bebe i ljude, me?utim, pitam se da li se možda i tu radi samo o prerušenim vanzemaljcima i nekim lažnim iluzijama?!” “Ljudi su ponekad u stanju da vide kroz te maske,” Barbara mu je rekla, “ali u ve?ini slu?ajeva oni ne dovode u pitanje ono što misle da vide.” “Tako je,” Ted je klimnuo glavom, “a to je i razlog zašto sam se vratio unatrag da to sve još jednom podrobno razmotrim. Nešto od toga sada ve? po?inje da ima nekog smisla. Da li se sje?aš mog opisa onog postupka kojeg je sprovela ona žena, kad je stavila moju dušu u ono klonirano tijelo?”

“Naravno,” odgovorila je Barbara. “Mislim da mi je to pokazalo nešto veoma važno,” nastavio je on. “Kada je klonirano tijelo bilo stavljeno na sto, ono je bilo potpuno nepomi?no. Ona žena je stavila crnu kutiju s mojom dušom na novo tijelo a onda su u?inili nešto što je aktiviralo to tijelo, zato što sam vido kako se onda po?elo trzati i gr?iti, onda su grudi po?ele da se nadimaju kako je ono po?elo disati. To je bio onaj momenat kada sam se našao u mom novom tijelu. “Sje?aš li se da oni nisu odstranili moju dušu iz mog stvarnog tijela sve dok nisam popio onu zelenu teku?inu i o?igledno umro,” Ted je nastavio. “Gledaju?i obe procedure, koliko sam razumjeo, mislim da je duša zaklju?ana u tijelo uz pomo? jednog energetskog polja ili aure koja se formira nakon što tijelo po?ne da diše. Oni ne mogu uzeti dušu bez usmr?ivanja tijela a ona nije zaklju?ana u tijelu sve do njegovog prvog udisaja.

“Znaš šta,” zastao je, “interesuje me kakav to ima zna?aj kad je abortus u pitanju. Ukoliko sam u pravu i duša se povezuje s tijelom nakon što ono po?ne disati, onda fetusi možda nemaju dušu sve dok nisu ro?eni. A šta u vezi ‘walk-in’-a o kojima je pisala Ruth Montgomery? Oni su navodno slu?ajevi gdje su se duše zamijenile u jednom tijelu, tako da ga druga duša može naseljavati neko vrijeme. Da li je to isti proces kojeg ‘walk-in’-ovi koriste kad ulaze u neko tijelo? Pitam se da li su oni svjesni da bi tijelo moralo da umre da bi došlo do izmjene.” Razgovor je tako trajao satima sve dok se na kraju nisu morali da odu na spavanje kako bi se dovoljno odmorili za posao koji ih je ?ekao narednog dana.

Dok je Ted bio na poslu, Barbara se sastala sa Joel-om, ?ovjekom starim oko trideset i pet godina kojeg su neprestano pratile nemirne no?i i ostali simptomi stresa koji su nastupili nakon što je vidjeo NLO, prošle godine. Joel je imao poteško?a kod opuštanja tako da nije mogao ostvariti jedno dovoljno duboko stanje transa, ali se na kraju sjetio nekih detalja, uklju?uju?i jedan tipi?ni medicinski pregled na bolni?kom krevetu, kao i grupu humanoida koji su bili obu?eni u nešto sli?no odje?i koja se nosila u srednjem vijeku. Njegova sje?anja su bila oskudna, me?utim, iako se nije sje?ao ni?ega posebno traumati?nog, Barbara je primjetila da su njegove emocionalne i fizi?ke reakcije bile prekomijerno jake dok je bio pod hipnozom. “Joel-ov stres je bio o?igledno prisutan,” rekla je Tedu kasnije te ve?eri. “To je jedna od indikacija na koje obra?am pažnju, ta nesrazmjernost izme?u doga?aja i emocionalne reakcije. Ono ?ega se Joel sjetio ne bi ga trebalo toliko potresti, tako da tu vjerovatno postoje i neki drugi detalji koji su još uvijek sakriveni od njegovog pam?enja. On reaguje na njih subliminalno iako ih se ne može svjesno sjetiti.”

“Pa, dobro, ako mu se desilo nešto sli?no kao i meni,” naga?ao je Ted, “onda mogu razumjeti njegovo uznemirenje. Koga ?eš vidjeti sutra?” “Jednu ženu po imenu Paige,” rekla je Barbara, provjeravaju?i spisak.

“Ona ?e ti se svidjeti,” rekao je Ted. “Paige je jedna stvarno divna osoba, simpati?na je i inteligentna. Ona ima neke svoje li?ne probleme, mada bih se kladio da i to ima veze sa njenim doživljajima sa NLO-ima.” Kad se narednog dana vratio ku?i s posla, Ted je jedva ?ekao da ?uje šta se desilo sa Barbarom i Paige ali ovaj put Barbara nije bila voljna da diskutuje tu regresiju s Tedom. “Hajde da sa?ekamo malo prije nego što te upoznam s tim,” predložila mu je. “Zašto?” pitao je Ted. “Paige mi je ve? rekla da nema ništa protiv toga da i ja saznam sve ono sto sazna i ona.” “Vjeruj mi u vezi s ovim,” odgovorila mu je Barbara. “Za Paige-in doživljaj se može ispostaviti da bi mogao biti nešto sli?no ne?emu što ti i ja još uvijek nismo istražili u tvom slu?aju. Radije bih da sa?ekamo da vidimo ?ega ?eš se ti još sjetiti, prije nego ti kažem o onome ?ega se ona sje?a.”

“Da li je ona bila iznena?ena ili potištena u vezi s tim?” pitao ju je on znatiželjno. “Da,” Barbara je klimnula glavom, “ona je bila prili?no potresena, ali se osje?ala bolje kad je to sve prošlo, i nekako olakšano nakon što je to napokon izašlo iz nje. Bože, Ted, neke od ovih stvari koje mi ljudi pri?aju jednostavno su nepojmljive. Znaju?i kako vanzemaljci mogu manipulisati našu percepciju, ne mogu a da se ne pitam koliko je onoga što žrtve otmica vide za vrijeme svojih doživljaja stvarno istinsko. Kako možemo da znamo da sve te stvari jednostavno nisu samo iluzije koje su programirane u našu memoriju?”

“Nešto od toga je o?igledno lažno,” složio se Ted, “ali bar u mom slu?aju, bilo je nekoliko istinskih doga?aja ?iji su svjedoci bili i drugi ljudi. Kad su mene oteli i klonirali kad mi je bilo osam godina, sje?am se da sam bio vra?en ku?i u jednoj tamnoj i uskovitlanoj atmosferi i svi moji ro?aci su vidjeli nešto za šta su mislili da je tornado. Oni su me tražili jer su vidjeli da se približava oluja i niko me nije mogao prona?i sve dok nije po?elo da duva iznad njih. Moj ujak je rekao kako je primjetio svjetla razli?itih boja u onom lijevku tornada što je najvjerovatnije poticalo od NLO-a,” nastavio je Ted, “Mama i drugi se sje?aju kako sam se bio promijenio. Tokom nekoliko sedmica, žalio sam se kako me je nešo užasno peklo unutar mog tijela i majka me je kupala u hladnoj vodi i omotavala vlažnim peškirima kako bi me smirila. Moje li?ne osobine su se tako?e promijenile, postao sam stvarno tih i povu?en, što mi ni u kom slu?aju ranije nije prili?ilo.”

“Tvoja baka je tako?e bila svjedok onoga, kroz šta god da ste kasnije zajedno prošli,” naglasila je Barbara, “iako je ona mislila da su ta bi?a bila ?avoli.”

“Da li je možemo kriviti za to?” odgovorio je Ted. “Ja bih volio da sve ovo nije istina ali mi izgleda da sigurno jeste. Ako nije, onda ta stvorenja idu stvarno ekstremno daleko kako bi navela ljude da vjeruju da jeste. A zašto bi oni to radili? Kakve koristi oni mogu imati od ovakvog naturanja, stvarnog ili zamišljenog?”

“To je jedno veliko pitanje,” rekla je Barbara zamišljeno. “Možemo se samo moliti da jednog dana dobijemo odgovor.”

Narednog dana ona se sastala sa Leslie, jednom od Tedovih kolegica s posla. Nakon što su se upoznale, Leslie joj je rekla kako je upoznala Teda kad je on održavao vidovnja?ke seanse u gradu gdje je ona živjela. Ona je tada bila jedna od mnogih koji su bili prisutni na njegovoj prezentaciji i u jednom momentu Ted ju je prozvao i rekao joj da ima poruku za nju iz duhovne ravni egzistencije od nekoga ko se zove James, i kako taj želi da je kontaktira.

“Bila sam stvarno uzbu?ena,” rekla je Leslie, “zato što je moj sin koji je bio tinej?er, poginuo na motociklu nedugo prije toga a on se zvao James. Nakon par mjeseci otišla sam na jednu vidovnja?ku seansu s Tedom i pitala sam ga o James-a. Ted mi je saopštio da mu je James rekao kako je prili?no zauzet pomaganjem njegovom novom prijatelju Rodney-u da se ovaj prilagodi spiritualnom svijetu.

‘To mi nije imalo smisla,” nastavila je Leslie, “jer James nije poznavao nikoga po imenu Rodney i tako sam rekla Tedu da je pogriješio, me?utim, on je ostao uporan. Insistirao je na tome da mi je ispravno prenjeo James-ovu poruku. Kasnije sam pitala sve James-ove prijatelje da li su poznavali Rodney-a, ali niko od njih mi to nije mogao potvrditi.”

“Tako si mislila da Tedova informacija nije bila ispravna?” pitala ju je Barbara.

“Da,” odgovorila je Leslie, “sve dok nekoliko sedmica kasnije nisam otišla u grad u kupovinu. Tamo sam primjetila jedan bra?ni par koji mi se ?inio poznatim a onda sam se sjetila da sam ih vi?ala u bolnici prije nego što je James umro. Dok je bio u komi, još jedan mladi? koji je bio žrtva automobilske nesre?e, bio je dovezen na odjeljenje intezivne njege. Taj bra?ni par je bio tamo s njim, on je bio tako?e u komi ali nisam nikad razgovarala s njima.

“Me?utim, ovaj put jesam i pitala sam ih za njihovog sina. Rekli su mi kako je on bio u komi tokom nekoliko mjeseci i da je tek nedavno umro. Njegovo ime je bilo Rodney.”

Pogledala je u Barbaru na momenat, prije nego što je nastavila. “Nisam znala kako se on zove kad sam bila u bolnici a obojica, Rodney i James, bili su u komi cijelo vrijeme dok su bili zajedno. Kako je Ted mogao znati ta imena, osim ukoliko James-ov duh nije stvarno na drugoj strani s Rodney-evim?”

“Možda je Ted nakon svega bio u pravu,” primjetila je Barbara i Leslie se složila s tim.

Nakon što je slušala neke Tedove diskusije, nastavila je, njeno interesovanje za NLO-e je po?elo da raste. A kad je pomenula jednu svoju epizodu izgubljenog vremena, njena radoznalost se pretvorila u brigu. Kako je rekla Barbari za vrijeme razgovora, jedne no?i, prije nekoliko mjeseci, Leslie se se vozila autom I iznenada se izgubila u magli. Sjeca se kako je neko vrijeme nasumice vozila unaokolo sve dok se magla nije podigla i osjetila je kako je tada izgubila neko vrijeme ne sje?aju?i se kako ga je provela.

Barbara je uvela Leslie u stanje transa a onda ju je povela unatrag sve do one no?i koju je ova pomenula. Me?utim, nakon jednog dugog i strpljivog istraživanja njene memorije, Leslie se samo nakratko sjetila toga kako je ležala na nekom stolu dok je oko njega stajalo nekoliko sivih silueta. Ta stvorenja su joj bila poznata, me?utim, to njeno sje?anje je povuklo i neka druga, u vezi sa prisusvom istih bi?a prilikom za?e?a i ro?enja svakog od njene djece. Opisuju?i jedan od takvih svojih poro?aja, Leslie je rekla Barbari kako su vanzemaljska bi?a držala njeno novoro?en?e u rukama i kao što bi neki posipali bebu s puderom, tako su ovi nekako ‘napuderisali’ novoro?en?e svjetloš?u. Me?utim, njena sje?anja su bila previše isprekidana da bi mogla razumjeti stepen umiješanosti tih bi?a u svom životu.

Samo još jedna osoba je imala zakazano da se sretne s njom, tako da je idu?eg popodneva Barbara saslušala još jednog od Tedovih saradnika, mladi?a po imenu Al. On joj je rekao o nekim svojim mogu?im vi?enjima NLO-a kojih se sje?ao, nekim ?udnim snovima koje je imao, kao i nekim drugim doga?ajima koji su mogli ukazivati na kontakte s vanzemaljcima. Za Al-a, njegov najvažniji doga?aj je bila vizija Isusa kojeg je prvo vidjeo kako visi na krstu. Al se sje?ao kako je tada osje?ao veliko sažaljenje i ljubav prema Isusu, što je onda naglo prešlo u jedno zaprepaštenje kad je ta figura podigla pogled, sišla s krsta i po?ela da se kre?e prema njemu. Posljednja stvar koje se sje?ao je bila kad ga je Isus poljubio, a kad se sve to svršilo, Al se osje?ao duboko dirnutim i blagoslovenim tom prilikom.

Me?utim, kad mu je Barbara pomogla da se mentalno vrati na tu scenu, Al joj je po?eo predstavljati još više detalja, a kako su oni u njegovom umu postajali jasniji, tako je on iznenada po?eo i da se trese. Gr? je postajao sve ja?i, sve do ta?ke kad se pretvorilo u jedno silovito gr?enje dok su burne emocije izlazile na površinu. Barbara se trudila da ga smiri, a kad je bio u stanju da nastavi, vizija koju je prije imao je iš?ezla dok je on sada vidjeo nešto sasvim druga?ije.

Umjesto Isusa, slika se pretvorila u jedno groteskno reptilsko stvorenje, koje je seksualno napastvovalo tog užasnutog ?ovjeka. Bio je toliko užasnut i zaprepašten, da je Barbara morala privesti tu seansu kraju ?im je on ispustio dovoljno emocija kako bi ponovo mogao da se vrati sebi.

“Nakon te seanse,” rekla je Barbara Tedu te ve?eri, “Al je bio potpuno zbunjen i potišten. Sve do tada on je vjerovao kako je to iskustvo bilo spiritualno i pozitivno. On se nije svjesno sje?ao njegovog silovanja i prevare koju je ono u sebi skrivalo.”

“Prokleta stvorenja!” rekao je Ted ljutito. “Kako se usu?uju da postupaju s nama na takav na?in! To je upravo ono što su uradili i s mojom bakom, prevarivši je tako što su doveli onog vanzemaljca prerušenog u njenog mrtvog muža.” On je bio veoma potresen Al-ovim doga?ajem suosje?aju?i s njim zbog njegove traume, jer je i on sam prošao kroz nešto sli?no. “Prije nego što si me upoznala s Al-ovom situacijom”, rekao je, “Mislim da nisam mogao da si dopustim da vjerujem u to da su moja li?na sje?anja na seksualno nasilje bila stvarna. Mislim da sam pokušavao to negirati samo zato što sam smatrao da je tako nešto jednostavno previše užasno. Žao mi je što je i Al morao da podnese nešto sli?no, Barbara, ali na neki na?in mi je lakše kad znam da nisam lud, kad znam da su se sli?ne stvari dešavale i drugima.”

“Vi niste jedini koji su govorili o seksualnom zlostavljanju,” odgovorila je ona. “Poznata su mi najmanje tri sli?na slu?aja, u jednom se to desilo jednoj doma?ici, u drugom jednom kancelarijskom službeniku a u tre?em, profesoru s jednog fakulteta.”

“Ako to nije toliko neobi?no,” pitao je Ted, “zašto onda ne ?itamo više o tome u knjigama na temu NLO-a?”

“Zato što ve?ina onoga ?ega se žrtve otmica sje?aju, ?ak i pod hipnozom, predstavlja samo jednu “paravan memoriju,” odgovorila je ona, “a ne stvarni doga?aj.”

“Kad sam prvi put bio pod hipnozom,” rekao je Ted, “Nije mi bilo ni nakraj pameti da ?u otkriti nešto sli?no onome što jesam. O?ekivao sam da ?e to biti nešto možda malo misteriozno ali ne i traumati?no. Da li si ti ve? prije znala da vanzemaljci rade takve stvari?”

“Nemam cijelu sliku,” rekla mu je Barbara. “Ted, tokom proteklih godina, radila sam sa stotinama slu?ajeva ali nikada nisam imala slu?aj da se neko tako jasno probije kroz paravan memoriju, kao što si ti, odnosno, nekoga ko je bio u stanju da tako dobro zaobi?e prepreke. Ti si postigao jedan nevjerovatan proboj i ove informacije ?e biti od neprocjenjivog zna?aja za neke istraživa?e.”

“Na šta si ta?no mislila pod onom “paravan memorijom” i “preprekama”? pitao je. “Sje?am se da si ih pomenula za vrijeme regresije ali sam bio previše uzbu?en od svega da bih to malo dublje razumjeo.”

“Rade?i s toliko mnogo ljudi,” rekla je, “Otkrila sam da je ve?inu žrtava otmica instalirano jedno lažno pam?enje. Ti programi su instalirani tako da ukoliko se žrtva otmica po?ne ne?ega sje?ati, da to ne bude toliko uznemiravaju?e. Tako se neko može sjetiti da je bio odveden na neku vanzemaljsku letjelicu i tamo bio fizi?ki pregledan. On može osje?ati da je bio ispitan ali ne i povrije?en, kao i da šta god da su mu radili, to je bilo za dobro sviju.

“Žrtva otmica ?esto sebe smatra posebno izabranom i izuzetnom,” objasnila je ona, “i da ona na taj na?in pruža jedan ogroman doprinos nekim nau?nim poduhvatima. Mnogi ljudi smatraju da je njihov kontakt s vanzemaljcima istinski dobro?udne prirode ali su oni programirani do te mjere da ne budu u stanju da vide ništa drugo, bez obzira na to šta se stvarno doga?alo.”

“Sli?no kao ono kad sam ja mislio da reptilijanci razmjenjuju neke medicinske informacije s mojom bakom,” primjetio je Ted. “Ta?no. Me?utim, prili?no ?esto otkrijem da se ispod svega toga nalazi neka druga pri?a. Ali kad uspiješ da probiješ taj paravan, onda možeš da saznaš šta se stvarno desilo. Kad ljudi uspiju da probiju tu zavjesu i vide istinu, oni se obi?no šokiraju i užasnu isto kao što si i ti. A ponekad istovremeno instaliraju i neke posebne prepreke, koje mogu izgledati kao razne druge stvari. U tvom slu?aju, ti si vidjeo ?udne boje i ekstremno ružne spodobe koje su te trebale uplašiti. Me?utim, kada si shvatio da one nisu stvarne i da su one bile stavljene tamo kako bi te uplašile i sprije?ile da ideš dalje u istraživanju svoje memorije, onda si postao odlu?an u tome da pro?eš pored njih. A to ti je i uspjelo,” završila je ona, “I mogu da priznam si to uradio veoma vješto. S ve?inom drugih ljudi potrebno je raditi mnogo duže vremena.”

“Da li je to razlog zašto te regresije traju toliko dugo?” pitao je Ted. “Pa dobro, obi?no ne traje dugo to da se stigne do one lažne memorije,” odgovorila mu je Barbara, “ali, da, odatle mi po?injemo da ljuštimo slojeve pomijeraju?i se prema dole, ispod zavjese, kako bi stigli do onog istinskog materijala.”

“Kod moje regresije,” rekao je Ted, “paravan je predstvaljalo ono sje?anje na neku kulturalnu izmjenu informacija izme?u moje bake i vanzemaljaca. Da smo se zaustavili tamo, onda bih otišao vjeruju?i kako je vanzemaljcima bila potrebna neka pomo?, iz nekog razloga, a da smo nas dvoje možda igrali neku važnu ulogu u tome da se tim nedužnim vanzemaljcima nekako pomogne.”

“Ali kad sam te navela na to da programiraš svoj um samo za istinu,” prekinula ga je Barbara, “I kada smo po?eli da se približavamo tom doga?aju iz drugih uglova, onda si postao u stanju da pogledaš pored onih implantiranih sugestija na paravanu. Svaki takav pristup ti je omogu?io da odljuštiš sljede?i sloj a to je ponekad jedan dug i mukotrpan proces. Ljudi misle da je potrebno samo le?i i za par minuta posti?i trans, pa ?e se onda neki doživljaj brzo preživjeti a nemaju pojma koliko je teškog rada i vremena tu potrebno.

“Imala sam nekoliko slu?ajeva,” rekla mu je, “koji su došli kod mene nakon što su radili s drugim hipnoterapeutima, jer im se ?inilo da nešto nije bilo u redu s onim ?ega su se sjetli u transu. Nekoliko njih mi je reklo, “Barbara, ukoliko moja otmica nije bila ništa drugo do samo jedan brzi fizi?ki pregled, zašto onda ve? godina nisam u stanju da spavam bez sedativa? Zašto imam napade panike kad vidim odre?ene slike u literaturi na temu NLO-a?” Oni su mi govorili kako su osje?ali da im se dosta toga više dogodilo od onoga ?ega su uspjeli da se sjete. A naravno, kad radimo zajedno, ukoliko su u stanju da izvrše proboj kroz te iluzije koje su im ostavljene u njihovom umu i vide stvarne doga?aje tokom otmice, ta sje?anja mogu prvo biti traumatiziraju?a. Me?utim, nakon odre?enog vremena mnogi od njih po?inju da pokazuju znatan napredak prilikom oporavka od svojih emocionalnih rana.

“To je ono zbog ?ega se sve to isplati,” uzdahnula je ona, “kad vidim da neko napokon po?ne normalno da spava nakog godina anksioznosti. Naravno, ja nisam terapeut, nego istraživa? koji je proveo mnogo godina skupljaju?i te informacije. Kada radim regresiju, ja pomažem ?ovjeku da se vrati natrag i pogleda taj svoj doživljaj, me?utim, prakti?na strana toga je da je taj proces ljekovit po svojoj prirodi. Kad se ?ovjek sjeti onoga što je bilo potisnuto, onda tako?e dolazi i do osloba?anja emocija. Mnogim žrtvama otmica ne posve?uje se dovoljno vremena koje je potrebno za izbacivanje svog tog sme?a vezanog za abdukcije, kako bi se zapo?elo s procesom iscjeljenja.”

“Mislim da nema mnogo takvih mijesta gdje ti ljudi mogu dobiti pomo?,” rekao je Ted. “Postoji nekoliko kvalifikovanih hipnoterapeuta,” odgovorila je Barbara, “ali ne mnogo, a sigurno i ne dovoljno. Ljudi se boje da traže pomo? od ve?ine profesionalnih psihologa ili psihijatara jer se boje da ih ovi ne proglase ludima.”

“Da, može se re?i da je to tako s njima,” klimnuo je glavom Ted, “ukoliko doktori postave pogrešnu dijagnozu samo zato što im nije poznata realnost otmica. Me?utim, ti ljudi nisu ludi ništa više od mene, oni su samo žrtve.”

Narednog jutra, Barbara se spremala za povratak ku?i i nakon što joj je Ted pomogao da utovari svoje stvari u auto, sjeli su nakratko na terasi ispred njegove ku?ice, neraspoloženi zato što se moraju rastati. “Prije nego što krenem ku?i,” rekla je Barbara, “voljela bih da mi kažeš koliki zna?aj ima sve ovo za tebe li?no. Šta ti misliš šta se dešava? Šta si bio u stanju da razumiješ?”

“Ne znam da li ?e to imati nekog smisla,” odgovorio je, “ili, da je to imalo blizu istine, ali ?u ti re?i šta osje?am u vezi s tim, ili bar to na šta mi ova situacija ukazuje. Još onda kad sam po no?i dobijao poruke i informacije, sje?am se jedne važne lekcije koju sam nau?io od vanzemaljaca. Oni su mi objasnili da prostor izme?u fizi?ke materije nije prazan, nego je on ispunjen pozitivnim i negativnim nabojima. Sada, ako možeš zamisli da ta dva ogromna polja naboja na neki na?in stvaraju odvojene dimenzije postojanja,” nastavio je Ted, “a onda zamisli da te dimenzije omogu?avaju nastanak i razvoj inteligentnim entitetima od kojih svako nosi u sebi pozitivne ili negativne naboje u skladu s tim koja dimenzija ih je stvorila. Meni se ?ini da smo mi, ljudska bi?a na neki na?in, neka vrsta izvora za obe vrste tih stvorenja, i mogu da ih zamislim kako oni zajedni?ki rade u pravcu da nas oblikuju u jednu perfektnu kreaciju, koja ?e biti sa?injena od oboje, pozitivnih i negativnih aspekata, tako da obe vrste mogu da nas koriste.

Oni ne moraju biti sami po sebi dobri ili zli,” dozvolio je on, “iako se nihovi postupci ?ine nama takvim. Me?utim, oni su najvjerovatnije zajedni?ki povezani kad se radi o njihovoj interakciji s ljudskim bi?ima. Sje?am se onog incidenta kad su se dva vanzemaljca sva?ala u vezi samnom. Njihova diskusija u kojoj su pominjali dvije grupe koje su radile na meni, ?ini se da je povezana s tom idejom.”

“Jedan od njih je bio donekle strog i prijetio ti je, za ne?” pitala ga je Barbara.

“Da,” rekao je Ted, “a onda se pojavio onaj drugi koji me je zaštitio od njega, što je naljutilo onog prvog. To se ?inilo kao jedan stvarni sukob izme?u njih, me?utim, ako su oni predstavljali dvije stvarno suprotne grupe, šta su onda radili tamo zajedno? Oni kao da su dijelili isti objekat. Nedavno sam ?itao jedan pasus iz Gnosti?kih jevan?elja, gdje je Isus govorio o dobrim an?elima i zlim an?elima kako rade zajedno, Barbara, i mislim da je to upravo ono što se dešava kod vanzemaljaca.”

“Da li onda stvarno misliš da postoje neke vrste duhova ili božanstava?” pitala ga je ona.

“Ne, ne postoje nikakvi bogovi koje bih mogao smatrati prihvatljivim, ali da budem iskren, ne znam u šta više da vjerujem?! Sva tradicionalna i metafizi?ka vjerovanja koje sam nekada imao, prohujala su s vihorom,” nasmiješio se on sjetno. “Sada više nemam nikakvu realnost na koju bih se mogao osloniti.”

“Da, ti je imaš,” rekla mu je Barbara, uzimaju?i ga za ruku. “Ovo je tvoja realnost. Vjeruj u sebe i svoju vlastitu dobrotu.

Ted, možda oni jesu napravili nas, ko zna? Me?utim, bez obzira na to, mi smo se pojavili s ne?im ?ega oni nemaju. A oni to sigurno žele. Mi imamo duše koje nam omogu?avaju da osje?amo emocije i to nas ?ini sposobnim da volimo. Oni nam uzimaju naše emocije zato što oni nemaju svoje vlastite.”

“Oni ne samo da uzeli moje, nego su me razbojni?ki orobili,” rekao je Ted, “a tom prilikom su me skoro i potpuno uništili. Da li smo mi stvarno toliko bespomo?ni? Postoji li išta što možemo u?initi?”

“Ne znam,” odgovorila je Barbara. “A ne?emo to znati sve dok ne saznamo sve o tome šta ti vanzemaljci rade i kakve planove sprovode.”

“Ukoliko je ovo stvarno jedna bitka,” rekao je Ted, “onda znanje može biti naše jedino oružje. A nešto nam je sigurno potrebno. Znaš, Barb, ova promjena realnosti je za mene stvarno bila veoma bolna. Prvih nekoliko sedmica nakon one prve regresije s tobom, bilo je najstrašniji period u cijelom mom životu. Molio sam se, plakao, sumnjao u svoju trezvenost, i plašio sam se da su mi u?inili nešto što bi me moglo navesti da povrijedim sebe ili nekoga drugog. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da bih povratio povjerenje u samog sebe. Toliko me je plašilo to da se ne vrate i kazne me zbog toga što sam otkrio istinu o onome šta su mi uradili. Sigurno sam se svima iz moje blizine ?inio kao neki ludak.

“Dragi moj prijatelju,” ubje?ivala ga je Barbara, “niko o tebi nije mislio na takav na?in. Oni od nas koji te poznaju i znaju s ?im si imao posla, potpuno su te razumjeli. Nakon svega, sve ono u šta si prije vjerovao, bilo ti je iznenada oduzeto. To bi za svakoga bilo veoma teško. Nemoj biti previše strog prema samom sebi.”

“Jedna od stvari koja mi je bila od ogromne pomo?i,” odgovorio je Ted, “bilo je ono otkrovenje u vezi sa smr?u moje bake. Ta situacija me je tištila tokom svih tih proteklih godina, a sada, Barbara, znam zašto. Sada razumijem taj jad koji je ostao u meni kad je ona umrla onako iznenada. Ona je bila najodvažnija i najhrabrija žena koju sam ikada poznavao. Ona me je toliko voljela da se otvoreno suprostavila tim stvarima, kakve god da su one bile. Ona im nije htjela dopustiti da me uzmu. Ja dugujem njoj svoj život. Volio bih kad bih joj se mogao nekako zahvaliti i ukazati joj moju ljubav i poštovanje.”

Barbara je utješno pogledala Teda i rekla, “Ona je sigurno bila jedna veoma hrabra žena i svaki mladi ?ovjek bi se ponosio kad bi imao takvu baku. Brzo je razotkrila onu prevaru s njenim mrtvim suprugom, a pri svom pokušaju da te spasi, ona se pozvala na jedinu stvar u koju je ?vrsto vjerovala a to je bila njena religija. Mora da te je posebno voljela.”

“Dugo vremena sam želio da to silovanje bude nešto što nije stvarno,” odgovorio je Ted. “ Želio sam da se tu radi samo o nekim implantiranim sugestijama, o jednom hologramu ili nekom scenariju virtuelne realnosti. ?ak sam mislio da to možda nije bilo neko stvarno fizi?ko seksualno zlostavljanje, nego da su umjesto toga na neki na?in zlostavljali samo naše duhove ili duše, a da je to sje?anje nekako slu?ajno isplivalo napolje pod hipnozom. Želio sam da to bude bilo šta drugo, samo ne ono što je bilo.

“Onda, nakon nekoliko mjeseci torture samog sebe, na kraju sam prihvatio da to ionako više nije bitno,” nastavio je on, “jer je šteta ve? bila napravljena i ništa se tu više nije moglo promijeniti. Bio sam toliko posramljen, ponižen i izgrižen prezirom i ljutnjom na samog sebe da sam mislio kako ?u radije umrijeti nego otkriti bilo kome šta mi se stvarno desilo, pogotovo mojoj porodici. Ali sada se osje?am druga?ije. Još uvijek me to boli ali sam sada na?isto sa svim tim i sada mislim da znam šta želim uraditi.”

“Šta bi to bilo?” pitala ga je Barbara. “Želim da ljudi saznaju istinu,” odgovorio joj je. “Želim da ljudi saznaju to koliko su stvarno podmukla ta njihova ‘kosmi?ka bra?a’. Želim da saznaju kako su predivni i veli?anstveni vanzemaljci, u stvari, sli?ni demonima i da oni ni u kom slu?aju nisu natprirodni, nego su fizi?ke prirode isto kao imi – s tim što su oni u stanju da se sakrivaju uz pomo? njihove napredne tehnologije. Želim da ljudi prestanu biti toliko naivni kao što sam i ja sam bio, i da po?nu postavljati prava pitanja. Mi se ne možemo zadovoljiti s ni?im što je manje od same istine, kad se radi o informacijama koje dolaze bilo od strane naše vlade ili od strane samih, takozvanih, vanzemaljaca.

“Barbara, jako mi smeta to kad razmišljam o svim tim nedužnim žrtvama, pogotovo o djeci, koja se svakodnevno suo?avaju s tom podmuklom silom. Pogledaj samo svu onu literaturu koju su objavili ljudi koji istinski vjeruju u to da je sve ovo jedna dobra i prekrasna stvar za zemlju i ljudsku rasu. Sada mi je jasno to koliko je tim silama lako da nas prevare. Sve što trebaju da naprave, to je samo da mahnu ne?im lijepim ispred nas i mi ?emo to progutati.

“Pretpostavljam da kad bi nam stvarno zatrebala pomo? izvana da ras?istimo ovaj nered na našoj planeti, oni ?e nas zapljusnuti sa svojom propagandom a mi se ne?emo potruditi da ih zapitamo - kako, gdje i kada; mi ?emo samo po?eti da vi?emo, ‘Dolazite ovamo!’ Ukoliko tamo negdje postoje neki dobri vanzemaljci koji bi bili voljni pokušati da nam pomognu, onda mislim da bi me razumjeli kad bih od njih zatražio da mi prvo pokažu neoborive dokaze za svoje dobre namijere, nakon ?ega bi ih mogao pozvati i kod sebe, na kafu. Sve do tada, neka prosipaju svoje laži u nekoj drugoj galaksiji a ne u ovoj mojoj i bakinoj.” Barbara se nasmijala i zagrcnula a Ted je nastavio.

“Sje?am se moje bake kao jedne snažne žene sa sela koja je veoma vjerovala u istinu i poštenje. Znam da bi mi uvijek zamjerila ukoliko bih rekao neku laž. Siguran sam u to da kad bi ona bila ovdje, podržala bi me u tome da kažem istinu jer tišina ne može zaustaviti ovu podmuklu manipulaciju. Samo ?e joj omogu?iti da se nastavi.”

Otpratio je Barbaru do njenog auta, zahvaljuju?i joj na utjehi, snazi i podršci koju mu je ona pružala za vrijeme kad je bio u najve?oj krizi.

“Javi mi kad budeš spreman da me ponovo posjetiš u vezi sa daljim radom na regresijama,” rekla mu je. “Da, znam da je ovo do sada bilo samo po?etak,” odgovorio joj je Ted. “A to nije više stvar samo moje sudbine, kada znam da su i moji prijatelji, kao i mnogi drugi tako?e imali sli?na iskustva. Istina je to da svi mi imamo neke posljedice od ove vanzemaljske agende. A znamo tako malo o tome. Kao da samo pipamo po mraku a ove stvari se jednostavno ne mogu više odigravati kao do sada.”

“Doduše, treba?e nam mnogo hrabrosti,” podsjetila ga je Barbara, “da bi prevazišli naše strahove i probili sve one iluzije koje maskiraju krajnje namjere vanzemaljaca.”

“A trebace jos veca hrabrost da se stane ispred ovog nepovjerljivog svijeta i da mu se otkriju ova saznanja, cije sticanje me je toliko mnogo kostalo,” dodao je Ted.

“Znaš i sama da su me ti vanzemljci, duhovi ili ko zna šta, neprestano tjerali da napišem jednu knjigu koju sam trebao nazvati ‘Radnik Svjetlosti,’ i mislim da je upravo to ono što trebam uraditi. Samo što je ne?u nazvati tako, da neko ne bi slu?ajno pomislio kako promovišem neku njihovu dobro?udnost i dobronamjernost. Mora?u je nazvati druga?ije, tako da njen naslov bude bliži istini, onakvoj kakvom je vidim.”

“Sigurna sam da ?eš smisliti odgovaraju?i naslov,” rekla je Barbara odlaze?i. Ted je sa?ekao napolju dok mu ona nije još jednom mahnula iz auta dok se udaljavala. Uz Barbarinu pomo?, on je našao bar jedan na?in kako da sazna više. Bilo je mnogo doga?aja u njegovoj prošlosti koje je sada želio preispitati i istražiti, kao što su ona njegova veza s Majom, pojava prikaze Tetke ?emime i duha gospo?e Flowers, posjete Volma, vizije sveopšteg uništenja, no? s pojavom magle, izgubljeno vrijeme, kao i ona podzemna baza u pustinji u kojoj su ljudi bili smješteni u obore kao goveda. On se sada oporavljao i uskoro ?e biti spreman za dalje regresije kao i sva ona otkrovenja koje bi one mogle da donesu. S poslednjim pogledom prema onom polju na kojeg se NLO-a bio spustio, Tedova odlu?nost se poja?ala.

“Ja ?u vratiti sebi svoj život,” tiho se zarekao svojim otmi?arima. “Kopa?u toliko duboko po mojoj prošlosti da ?e svaka stvar koju ste mi uradili biti otkrivena. Kada javno objavim ovu moju pri?u i kada kažem svijetu istinu o vašoj vanzemaljskoj agendi, tek onda ?u ispuniti svoju ulogu jednog istinskog Radnika Svjetlosti. A kada, rade?i zajedno s drugima u otkrivanju istine, pomognem u raskrinkavanju ove an?eoske maskarade, to ?e nas, na kraju, možda i osloboditi.

Kraj

Hvala svima koji su sudjelovali u prevo?enju ove odli?ne knjige!


Knjigu je mogu?e i downloadati u pdf formatu ovdje.



 

Stranica 24 od 24 Sve stranice

»