Maškarada Anđela - Karla Turner - stranica
5. dio
Prijevod: vjetar
Na neke molitve Bog odgovara oštro i iznenada,
I stvari za koje smo molili nabije nam direktno u facu
Browning
Ubrzo nakon ove epizode nazvala je Marie Jackson i pozvala Teda u svoj dom na Floridi. Željan razgovora o njegovim nedavnim iskustvima sa svojim starim mentorom, Ted prihvati poziv. Krenuo je u srpnju. Dok ga je zrakoplov nosio prema Floridi vrijeme je utrošio na gledanje kroz prozor, pitajući se da li će NLO proletjeti pored i čitajući knjigu na tu temu.
"Pitam se da li ET-i znaju da idem kod Marie", razmišljao je tiho. "Čini se da znaju puno toga o meni, tako da mislim da je moguće."
Stigavši, shvatio je da još jedna stara prijateljica, Amelia Reynolds, također boravi kod Marie, i njih troje uživali su u prekrasnim razgovorima, smijući se i pričajući do dugo u noć. Ted im je rekao sve o NLO studijskoj grupi i mnogim čudnim iskustvima kojima su on i ostali svjedočili. Marie je vrlo znatiželjno slušala, ali je Amelia cijeli fenomen samo tako odbacila.
Bez obzira što joj Ted govorio, jasno se deklarirala, „Ne postoje nikakvi NLO-i. Takve stvari objavljuje National Enquirer, pa kako ih onda zaboga možete uzeti za ozbiljno?"
Jedne večeri, nešto iza ponoći, troje prijatelja zaželjelo si je laku noć i otišlo spremiti za počinak. Tedova soba nalazila se u najudaljenijem kraju kuće u odnosu na spavaonicu u kojoj su se, na dva razdvojena kreveta, smjestile Marie i Amelia. Svjetla su bila pogašena i kuća u tišini, sve dok se Amelia nije iznenada probudla čuvši buku helikoptera koji lebdi iznad nje.
"Marie?" prošaptala je, "Čuješ li to? Što radi taj helikopter leteći okolo tako nisko u ovo doba noći? "
"Kakav helikopter?" odgovori Marie. "Ne čujem ništa. Mora da si sanjala. "
"Ne, nisam! Točno je iznad nas! Mogu ga čuti upravo sada ", inzistirala je Amelia. "Što ti je?" A onda se smrzla, u tišini zaprepašteno buljeći u strop. "Mogu ga vidjeti", rekla je polako. "Marie, mogu ga vidjeti."
Marie s nevjericom pogleda u mračni strop. "Probudi se Amelia, sanjaš", reče. "Tu ničega nema."
"Ne spavam," protestirala je Amelia podižući glavu s jastuka još uvijek buljeći gore. "Kunem ti se, mogu vidjeti helikopter točno tamo gore! Pored onog velikog stabla sa svim lišćem. Vidim prednjicu te stvari, zaobljena je, a noge su podvučene ispod ".
"Dobro, pa zašto ga onda ja ne mogu vidjeti?" ogorčeno upita Marie.
"Ne znam", odgovori Amelia. "Izgleda kao da strop nije tu. Nestao je i ja mogu vidjeti ravno kroz krov. " Slab plavičasti sjaj iznenada se pojavio oko Amelie koja je pokušavala ustati iz kreveta. Marie skoči kao oparena. "O, moj Bože," reče, dok se sjaj pojačavao okružujući krevet cirkularnom izmaglicom plavog svjetla.
"Amelia! Bježi otamo! "
"Ne mogu se pomaknuti," bespomoćno reče Amelia. "Paralizirana sam! Gdje si? Više te ne mogu vidjeti! Nešto je tamo dolje, u podnožju kreveta ".
"Kažem ti, ja ništa ne vidim," inzistirala je Marie gledajući po sobi. "Što je to što ti vidiš?"
"Dvoje ljudi, dva bića," odgovori Amelia zureći u podnožje svog kreveta, "i oni ne izgledaju kao duhovi."
"Kako izgledaju?" upita Marie.
"Jedan od njih je zbilja visok," opisala je Amelia, "i on ima zelenkastu kožu, poput guštera ili krokodila. Nikad prije nisam vidjela takvo što! Glava mu je jajolika i mogu vidjeti kose oči, ali ne i uši ili usta. A ovaj drugi je niži, neke vrste plavo-crne boje, poput grožđa ili cveba. Što su oni, Marie? Možeš li komunicirati s njima? Koja vrsta duhova su oni? "
"Hej," Marie ju prekine. "Ne znam ništa o tim bićima. Izgleda da su to neki Tedovi prijatelji, moji nisu. Tede!" povikala je postajući sve više uplašena. "Tede! Dolazi ovamo! S Ameliom nešto nije u redu! "
Teda je probudila buka, ali nije mogao razumjeti što to Marie viče. Odgurnuo je vrata i potrčao niz hodnik trenutno se zaustavivši kad je ugledao plavi sjaj koji je izbijao sa dovratka. Unutra je Marie, čekajući ga da se pojavi, kružila po sobi leđima se pritiskajući o zid najudaljeniji od kreveta na kojem je, obavijena briljantnom svjetlošću, nepomično ležala Amelia. Ted nesigurno uđe i na mjestu se ukopa zureći.
"Koji je...?" zausti, ali u tom trenu streličaste iskre svjetlosti iznenada polete kroz plavu sumaglicu natjeravši i njega i Marie da poskoče od iznenađenja. "Amelia!" poviče, "makni se odande!"
"Marie?" zazivala je Amelia, "Marie? Gdje si? "
"Ovdje sam," poviče joj Marie nazad "i Ted je također ovdje." Pomakli su se bliže krevetu i dalje održavajući siguran razmak od plavog sjaja koji je sada bio ispunjen sitnim, brzim munjolikim tragovima eksplozija.
"Jedva vas mogu čuti," reče Amelia glasno. "Govorite glasnije!"
"Što se to događa?" Ted je pitao. "Odakle sve ovo dolazi?"
"Ne znam", reče Marie. "Počela je pričati o helikopteru i sad kaže da ga može vidjeti gore kroz krov, da joj je točno iznad glave. Što da radimo? "
"Jesi li ti u redu, Amelia?" Ted je povikao. "Jesu li te povrijedile sve te stvari, svo to bljeskanje?"
"Koje bljeskanje?" Amelia je vikala iznenađeno. "Ja sam u redu, ali se ne mogu pomaknuti. Ta helikopterska stvar je još uvijek gore, a i one druge dvije stvari još uvijek tamo samo stoje buljeći u mene. "
"O čemu to ona govori?" upita Ted, i Marie mu ispriča o čudnim stvorenjima koje je Amelia opisala.
"Ja ih ne mogu vidjeti," Ted povika Amelii. "Pitaj ih za ime ako možeš." To o čovjeku-aligatoru zazvučalo mu je sumljivo pznato dok je pomislio na čudan slijed događaja koje je otrpio prije mnogo godina. "Može li to biti nešto kao Volmo?" šapnuo je Marie, ali ona slegne nesigurno.
"Ja ih ne čujem da govore," odvrati Amelia. "Ali to je kao da mi stavljaju poruku u um. Vidim velikim tiskanim slovima ispisano ime: RAYMOND. "
"Što sad rade?" upita Marie. "Jesi li još uvijek dobro?"
"Da," reče Amelia, " a sada vidim drugu riječ. Mislim da je to ime te helikopterske stvari. Kaže: COMMAND II. "
"Moramo joj pomoći," Marie je inzistirala. "Ovo ne izgleda dobro."
"Ne znam", Ted je oklijevao. "Barem je ništa ne boli. Ne znamo što bi se moglo dogoditi ako ju pokušamo izvući iz tog energetskog polja ili što već to je. Možda bismo trebali čekati. "
"Jesu li ona bića još uvijek tamo?" Marie upita, ali prije negoli je Amelia uspjela odgovoriti, plavo svjetlo bljesnuvši se ugasi i ona pade natrag na jastuk. Marie dotrči do kreveta, a Ted upali svjetlo, bojažljivo pregledavajući sobu. No, sve je izgledalo savršeno normalno.
"Nikad nisam vidjela ništa slično tim bićima", izjavi Amelia, očito potresena. "Oni nisu izgledali kao duhovi, kažem vam to! I taj helikopter isto nije bio normalan. Kad si neki dan govorio o NLO-ima i vanzemaljcima Ted, nisam ti vjerovala. No, nakon ovoga, ne znam. To je nešto najuvrnutije što sam dosad doživjela. "
Kad su sjeli zajedno, pokušavajući jedan drugoga smiriti i prodiskutirati bizarni događaj, Marie i Ted su se iznenadili saznavši da Amelia nije vidjela plavičasto sferno svjetlo oko svoje postelje. A onda se Marie prisjetila svog čudnog susreta s nepoznatim bićima.
"Kad sam prošle godine ja bila kod Teda ", obratila se Amelii, "mislim da su i mene posjetili isti ti dečki. Se sjećaš Tede? "
"Je," kimnuo je, "kako bih mogao zaboraviti? Probudila si me vrišteći i cijelu noć smo probdjeli držeći se za ruke i pušeći cigarete. "
"Pa i ti bi se također uzrujao,“ odgovori ona,"da si vidio ono što i ja." i opiše cijeli događaj; kako su zidovi nestali i dva čudna bića ju pokušala odvući van. "To sve se dogodilo dok sam bila s Tedom," zaključi, "a pogledaj što se sada tebi dogodilo Amelia, uz Teda ovdje s nama. Ne, ovi nisu nijedni od duhova koje ja znam. Mislim da su se pojavili zbog Teda. "
On se nije htio raspravljati s njom. Poput njega i Amelia i Marie su vidjele zidove ili strop koji se otapaju i nestaju, a i susrele su ne-ljudska bića u nepoznatoj letjelici. Duhovi, svo troje su to znali, ne trebaju ni svemirske brodove niti "helikoptere" za svoja putovanja, no ova tajanstvena bića, očito trebaju.
Kada se vratio u Shreveport i ispričao svojim prijateljima o ovom najnovijem iskustvu, bili su više nego ikada uvjereni da je Ted u žarištu vanzemaljskih interesa. Alienske aktivnosti oko Teda bile su u očitom porastu, svi su to shvatili. Ipak, bez obzira na ove događaje, i usprkos svim njihovim proučavanjima i raspravama, nitko nije mogao uistinu objasniti što se događa, i zašto.
Što je Ted više razmišljao o situaciji, više je osjećao da mu je potrebna pomoć. Plašilo ga je to da nije imao nikakvu kontrolu nad svojim odnosom s vanzemaljcima. Marieini posjetitelji došli su nepozvani 1990. u njegov dom, a on i susjedi, 1989., sigurno nisu bili upitani da li žele ići na vožnju NLO-om. Sad je tu bilo i plavo sferno svjetlo i Amelia koja razgovara s nevidljivim alienima. Bilo je jednostavno previše toga da bi se ignoriralo. Htio je neke prave odgovore, a studijska ih grupa do sada nije iznalazila.
Tada se sjetio što su ga duhovi podučili o manifestiranju stvari koje mu trebaju i počeo je vizualizirati nekoga tko bi mu mogao pomoći. Odlučio se objaviti oglas u lokalnom metafizičkom biltenu, Illuminations.
Podebljano otisnuta, obavijest je jednostavno glasila:
„TED RICE ŽELI POKRENUTI GRUPU ZA POTPORU OTETIMA OD STRANE NLO-a.
MOLIMO VAS DA SVOJE PONUDE POŠALJETE NA P.P._____ I MI ĆEMO IH PROSLIJEDITI TEDU.„
To je bio njegov način prebacivanja svog problema u ruke više sile, baš kao što je to činio mnogo puta u prošlosti. Nije imao nikakve ideje kakve rezultate bi oglas mogao polučiti, ali je znao čemu su se on i njegovi prijatelji nadali: dobro potkovanom NLO istraživaču i kompetentnom hipnotizeru koji bi im mogao pomoći u istraživanju njihovih iskustava. Bilo je vrijeme za neke odgovore.
Ali čak ni Ted nije očekivao da će odgovor doći tako brzo. Mjesec dana nakon što je tiskana obavijest, Ted je primio pismo od dr. Karle Turner, istraživačice abdukcija iz Little Rock-a. Čitajući ga, njegovo uzbuđenje je raslo. Dr. Turner ne samo da mu je otpisala kako surađuje s još jednom istraživačicom, čiji se izvještaji o abdukcijama broje u stotinama, nego da je i ona osobno bila otimana. I još mu je preporučila, u slučaju da se odluči koristiti hipnotičkim regresijama kao alatom u svom istraživačkom radu, neka kontaktira tu drugu istraživačicu, Barbaru Bartholic.
Pismo je doživio kao odgovor na svoju molitvu. Nije znao što je sve točno istraživanje abdukcija uključivalo, ali je bio odlučan da sazna. Ted je odmah otpisao dr. Turner da mu se javi telefonski i kad je kontakt jednom ostvaren, razgovori su postali redoviti. Karla mu je objasnila kako je do suradnje s Barbarom došlo nekoliko godina ranije kada je njezina obitelj opetovano bila izložena susretima s vanzemaljcima o kojima je upravo napisala knjigu „INTO THE FRINGE“. Također ga je upoznala s informacijom da postoje tisuće drugih ljudi koji prolaze kroz iste takve stvari, a to je Teda uvjerilo da se u njegovom slučaju ne radi isključivo o duševnom poremećaju.
No osim tih stvari, Karla Tedu nije davala nikakve nove informacije. Umjesto toga, koncentrirala se na učenje o Tedovim prošlim iskustvima i na njegovo osobno i obiteljsko podrijetlo. Pričao joj je o svom djetinjstvu u kraju pamučnih polja sjeverozapadne Alabame, gdje je rođen 1942., i gdje je naučio da voli prirodu i njezina divlja stvorenja; o svojoj karijeri u financijskom biznisu, te o njegovom vidovnjačkom radu.
Pažljivo je slušala dok je Ted objašnjavao svoju metafizičku filozofiju koja ga je naučila da svi oblici života duhovno evoluiraju uzdižući se ususret savršenstvu i krajnjem izvor svih geneza. Ljudi koji dođu na ovaj svijet predodređeni da rade i doprinose ljudskoj transcendenciji poznati su kao "Radnici Svjetla"(Svjetlosni Radnici p.prev.), taj termin se obično koristi za duhovne učitelje i vođe u metafizičkoj zajednici.
I još je podijelio s njom svoj osjećaj za misiju; da svoj vidovnjački talent treba iskoristiti za pomaganje drugima u shvaćanju njihove vlastite sudbine i pokazati im na koji način ljubav i svjetlo utječu na njhove životu. Kroz ove duge razgovore, Karla je prepoznala Teda kao toplog, pristupačnog, pronicljivog čovjeka, sa smislom za humor rođenog komičara.
Kada je Ted prešao na opisivanje nekih od bizarnih događaja u njegovu životu, Karla je prepoznala detalje koji upućuju da su u tijeku vanzemaljski susreti. Povezala ga je s Barbarom Bartholic i oni su uskoro iskovali plan kako da se sretnu u živo. Ted je bio nestrpljiv naučiti o čudnim bićima čiju upletenost u svoj život više nije mogao poricati, te se nadao da će hipnotičke regresije pomoći pri razotkrivanju bilo kakvih skrivenih znanja.
Ali prije nego je Barbara pristala raditi s Tedom, bilo joj je potrebno saznati o njemu što je više moguće. Kroz tjedne dugih telefonskih razgovora slušala je kako Ted iznosi na vidjelo najčudesniji prikaz. Na osnovu svega onog što je naučila proučavajući druge slučajeve abdukcija, Barbari je ubrzo postalo jasno da je Ted Rice doista bio izabran za doživotni angažman sa snagama za koje većina ljudi nikad nije čula da postoje.
Vrlo brzo je shvatila da su njegovi nedavni susreti s NLO-ima i vanzemaljcima bili samo još jedan preokret na putu kojim je prolazio. Upoznao je spirite i svemirske brodove, anđele i duhove, prekrasnu vanzemaljku i bizarne reptilske humanoide, a pokazani su mu bili i prizori nebesa i strašnog razaranja. Da bi se iz svih tih događaja mogao izvući neki smisao, bilo je potrebno istražiti cijeli njegov životni put.
A priča koja je isplivala na površinu, o misterioznim silama koje su oblikovale život pamučarskog klinca iz zabiti Alabame, pa ga transformirale u "Svjetlosnog Radnika", imala je puno šire implikacije, onkraj isključivo osobnih. Sa svime što otkriva o iluziji i stvarnosti, dobru i zlu, i prirodi čovječanstva, priča Teda Rice provocira sve što smo mislili da znamo o svemiru.
Stranica 5 od 24 Sve stranice