12. dio

Prijevod: kolos

Kakav duh mi to maše, sa mjesečeve sijenke
Poziva moje korake i pokazuje na daleke proplanke?

Papa


Par mjeseci kasnije, Mike-u je neočekivano ponuđen posao suradnika na sveučilištu. Kao diplomirani student, mogao je izvući veliku korist sa te pozicije, osim što je jedini nedostatak bio taj da bi se trebao relocirati na 6 mjeseci, što bi značilo odustati od aparmana.

Ted je bio uzbuđen zbog prilike koja se pruža njegovom prijatelju ali on si jednostavno nije mogao priuštiti održavanje stana samostalno. A ideja da se vrati natrag kući mu se nije nimalo sviđala. Ali o tome će brinuti kasnije, odlučio je i odmah predložio Mike-u da proslave dobre vijesti.

Otišli su do The Chukers-a, lokalnog sudenskog sastajališta i nije prošlo puno već su se svi pridružili slavlju. Nakon nekog vremena, došao je jedan od Mikeovih prijatelja i pozvali su ga do svojeg stola.

"Sjećaš se Ralpha, zar ne?"- Mike je pitao Teda.

"Pomalo,"- rekao je, smiješeći se mladom čovjeku kojeg je nakratko sreo jedanput ili dvaput. - "Ralph Maier, zar ne?"

-"Tako je,"- namršteno izjavi Ralph dok je drmao ruku koju mu je Ted pružio. -"Što se slavi danas?"

- "Novi posao,"- kaže Mike. -"Dođi, uzmi pivu i sjedi. Neću biti ovdje još dugo, pa je bolje da iskoristiš moje pijančevanje dok još možeš."

Ralph im se pridružio i uskoro je čuo sve detalje oko Mikeovog napredovanja.

"Dakle što ćeš ti uraditi?" zapitao je Teda - "kad Mike ode? Vi ste cimeri, zar ne?"

"Da," primjeti Ted. "Nisam još smislio kamo ću otići. Apartman je dobar, ali sam si ga nemogu priuštiti. Tako da ću se možda morati odseliti kući?"

- "Slušaj," kaže Ralph," a što da dođeš do moje kuće sutra? Imam ideju koja bi ti mogla biti interesantna."

"Kakvu?"- upita Ted

- "Ma, reći ću ti sutra," reče Ralph. "Danas nije dobra večer za razgovor. Moramo popiti mnogo pive ako želimo Mike-u dati pravu oproštajku."

Ted je odobravajući sa smijehom na to prizvao još jednu zdravicu ali sljedeći si je dan dao zadatak da pronađe Ralphovu kuću. Dok se je vozio do kućnog broja, iznenadio se je vidjevši jednu veliku kuću iz vremena prijelaza stoljeća. Ispruženu preko preljepog krajolika prekrivenog sa grmovima azaleja i smirujućim drvećem, koje je izgledalo pomalo zanemareno a kad ga je Ralph uveo u kuću, Ted je bio još jače inpresioniran veličinom soba koje su bile pune zakutaka i raznih otvora. Očito je kuća u svoje vrijeme bila nešto izvanredno i on nije mogao shvatiti kako student poput Ralpha može posjedovati ovako predivan dom. Neko su vrijeme razgovarali a tad je konačno Ted upitao Ralpha u vezi njegove tajanstvene ideje.

"Radi čega si htio da se nađemo danas?" upita Ted.

"Kakvu ideju si imao na umu koju si spomenuo kod The Cucker-a?"

"Pa vidi," kaže Ralph - "kako ti se sviđa ova kuća?"

"Pa, zaista je super," kaže mu Ted.

"Vjerovao ili ne," nastavi Ralph, "ovo mjesto pripada meni. Naslijedio sam ga. Zapravo, ja sam živio ovdje sa vlasnicom, gospođom Flowers, koja je bila stara prijateljica moje obitelji. I nakon nekog vremena, nas dvoje smo se zbližili. Bila mi je poput pomajke. Bar mislim, vidi, nikad se nije udavala i ona se prema meni ponašala kao prema svome sinu ili tako nešto. Ovdje sam živio prošlih pet godina dok sam radio na svojoj diplomi. Kako god, nakon što je prošlog proljeća umrla, ostavila mi je ovu kuću."

- "Stvarno super," progovori Ted pregledavajući opet uokolo.

- "Naravno da jest," složi se Ralph - "Ali na žalost, Ted, koliko god ja volio ovo mjesto, pomalo me plaši. Zapravo, malo mi je nelagodno ovdje, valjda, i jednostavno mi se ne sviđa živjeti samom u ovoj velikoj staroj kući. Ali ne želim bilo koga da živi samnom u kući, zbog toga jer je kuća puna vrijednih starina. Mikea poznajem dosta dobro a on ti dovoljno vjeruje da budete cimeri. A i čuo sam o tvojoj obitelji. Prezime Rice je poprilično poznato i poštovano u ovom području. Želim reći da si zapravo uredu. Tako da kad sam jučer čuo da se seliš, pomislio sam da bi možda poželio doseliti ovamo. Imat ćeš cijeli drugi kat a moja spavaonica i stvari su dolje."

- "Jesi li siguran?"- nesigurno upita Ted

- "Da," odgovori Ralph - "Mislim da bi to bilo super. S ljudima u zgradi i izvan nje mislim da neću biti toliko svjestan tišine. Još uvijek mi nedostaje gospođa Flowers ali moram se smiriti i koncentrirati na učenje ako ikad želim završiti magisterij. Dakle što misliš?"

Ted još jednom baci pokled po kući i nakon promišljanja o svojim ostalim nepostojećim alternativama, odluči prihvatiti Ralphovu ponudu. Njih dvojica se nisu poznavala baš najbolje ali Ralph se činio simpatičnim a Teda je bilo lako pridobiti i on nije vidio ni jedan razlog zašto dogovor nebi funkcionirao. Prije nego je vikend završio, premjestio je svoje stvari u gornju spavaonicu i smjestio se uživajući u njezinoj privatnosti i prostranosti.

Kako su imali različite rasporede, Ted i Ralph nisu provodili mnogo vremena zajedno u kući ali su se bolje upoznali i zbližili. Kuća je bila dovoljno velika da su mogli dovoditi vlastite prijatelje a da nisu smetali jedan drugome a rijetko se i dešavalo da bi Ted ili Ralph posjećivali jedan drugog, osim kad bi se bili pozvali. Svaki se je držao svog dijela kuće, dijeleći samo kuhinju i dnevni boravak. Ted je znao kako je Ralph pažljiv sa svim dragocjenostima koje je gospođa Flowers sakupila i on je dao sve od sebe da bude isto toliko pažljiv.

Međutim, nedugo nakon što je Ted doselio u razbacanu staru kuću, počele su se događati neobične stvari. Na primjer, neki dan, dok je Ralph pošao na kat potražiti Teda, došao je u njegovu spavaonicu i pronašao niz bisera na Tedovom krevetu, lijepo uvijeni u krug. Biseri su pripadali gosp. Flowers ali nakon njezine smrti su bili spremljeni na sigurno. Ralph se razljutio na Teda misleći da je on prekopavao po stvarima koje bi trebao ostaviti na miru i kad je Ted stigao kući Ralph se suočio s njime.

- "Što si radio s ovime?" - upita pokazujući Tedu ogrlicu. "Znaš da nebi smio ulaziti među stvari gosp. Flowers."

-"Nemam pojma o čemu govoriš,"odgovori Ted u čuđenju. Nikad prije nije vidio ove bisere.

- "Bili su na tvome krevetu, "ljutito reče Ralph." I nimalo ne cijenim to što njuškaš oko ovih stvari."

- "Čekaj malo!" odgovori Ted. "Nemam pojma kako su ovi biseri stigli u moju sobu ali ja ih sigurno nisam ondje stavio."

- "Pa nisu sami od sebe ustali i došetali ovamo, jesu li?"

- "Kako bih dovraga ja to mogao znati?" odgovori Ted zaprepašten ovim neočekivanim optužbama. - "Nikad ih prije nisam vidio! I ne miješam se s tvojim ili sa stvarima gosp. Flowers, tako si mi rekao. Kako je to moglo završiti u mojoj sobi?"

Ralph nije znao što da misli. Tedovo nijekanje je zvučalo iskreno ali ono u što je bio siguran jest da je on pospremio bisere nakon smrti njegove kume, zajedno sa ostalim njezinim stvarima. Ako Ted nije odnio ogrlicu u svoju sobu, Ralph nije mogao objasniti to što ju je tamo pronašao.

Slučaj ogrlice je s vremenom bio prevaziđen ali po prvi puta postojao je osjećaj sumnje oko Teda u Ralphovom umu. I nakon toga je Ted izbjegavao bilo koji drugi dio kuće osim svojih odaja. Nije volio da bude nepovjerljiv ali poput Ralpha nije mogao opovrgnuti i odgonetnuti čudan događaj.

Ista se stvar dogodila nekoliko tjedana kasnije. Još jedan komad nakita se nalazio na mjestu gdje nebi trebao biti i opet je Ralph optužio Teda što prčka po njegovim privatnim stvarima. I opet je Ted zanijekao bilo kakvu povezanost sa slučajem i opet je došlo do međusobne svađe ali nisu mogli doći do shvaćanja što se zapravo desilo. Kad se to desilo i po treći puta, Ted je počeo sumnjati da mu možda Ralph želi smjestiti iz nekog razloga ali obojica su bili nepopustljivi kod dokazivanja krivnje. Jednostavno nije imalo smisla. Ralph nije mogao optužiti Teda za krađu jer jednostavno nakit nije izašao iz kuće a ni nestao ali njihovo se prijateljstvo počelo pogoršavati.

Do početka veljače, nakon što se desilo nekoliko takvih incidenata, postojao je očit osjećaj slomljenog prijateljstva među njima. Nijedan nije popuštao ni centimetar do tad što se tiče stvari gosp. Flowers. Ted je shvatio da je Ralph vjerojatno zažalio što ima njega za cimera ali jednostavno nije znao kako da ga razuvijeri da su ovi događaji njemu jednako misteriozni kao što bi bili bilo kome. I dalje su nastavili dijeliti kuću ali atmosfera je bila puno hladnija.

Kako je rano proljetno vrijeme ispalo neočekivano toplije, Ted je primjetio kako su travnjak i i grmlje počeli bujati prije reda. Ralph je bio prezauzet učenjem da bi održavao travnjak, pa je Ted odlučio da jedan dan učini specijalnu gestu prijateljstva i obavi vanjske poslove čišćenja i zaljevanja dvorišta. Gospođa Flowers je očito trošila puno vremena da ih učini ljupkima poput kuće i Ted je htio održati tu ljepotu.

Ralph je stigavši kući i vidjevši što Ted radi odmah ljuto ekspodirao.

- "Što se ovdje događa?" upita "Zar ne shvaćaš da imam jako ograničen buđet? Jedva da imam ikakav đeparac nakon što otplatim sve ove režije. Ti upravo nabijaš veliki račun za vodu!"

-"Smiri se," reče Ted. "Bilo bi mi drago da sudjelujem više u plaćanju računa ako škrtarim svojim udjelom, Ralphe. Čovječe, pa ja sam mislio da ćeš biti sretan što radim u dvorištu. Pogledaj ove biljke. Uvenut će ako ih ne zalijemo. Zar ih ne želiš zadržati u dobrom stanju?"

- "Ne, nema smisla," reče mu Ralph. "Kad diplomiram, već sam dogovorio prodaju zemljišta crkvi gospođe Flowers. A oni će srušiti kuću i sagraditi novi župni dom, tako da će travnjak svejedno biti uništen. Nema veze što će azaleje uvenuti, dakle molim te nemoj povećavati račun za vodu,ok?"

- "Ok," složi se Ted "ako ti tako hoćeš."

- "Tako želim." potvrdi Ralph

Nekoliko jutara kasnije, Tedov san je bio prekinut glasnim Ralphovim jadikovanjem koji se približavao po stepenicama prema Tedovoj spavaonici.

"Ne mogu vjerovati da me nisi poslušao!" zaviče. "Zar ti nisam rekao da ostaviš travnjak na miru? Nisam napravljen od novca, za boga miloga!"

Ted uspavano sjedne i zbunjeno pogleda Ralpha

- "Uspori malo," promrmlja "O čemu govoriš?"

- "O prskalicama, o tome govorim!" poviče Ralph. "Opet rade vani na travnjaku i ja želim znati zašto!"

Ted je bio zaprepašten. - "Pogledaj me," kaže on. "Još sam u krevetu, još nisam ni bio dole, dakle kako sam ih mogao uključiti? Čarolijom?"

- "Pa ako ih ti nisi uključio," upita Ralph sumnjičavo, "tko ih je onda?"

- "Bože, kad bih barem znao," odgovori mu Ted sa rastućim osjećajem zamijeranja." Idi i viči na nekog drugog, hoćeš li? Nisam ni dirnuo proklete prskalice."

Nekoliko dana međusobno nisu pričali a onda su prskalice opet nađene upaljene. Slijedila je još jedna svađa i tad je Ted jako zažalio što je ikad doselio u ovu glomaznu kuću.

Elekrični račun je bila sljedeća stvar koja je prouzročavala probleme, nakon što je Ralph došavši kući pronašao upaljena svjetla u praznim sobama. Zagrmio je na Teda upozoravajući ga da prestane nabijati račun ali Ted je stajao na mjestu i odbijao prihvatiti krivicu za stvari zbog kojih nije kriv. Ubrzo su dvojica muškaraca bila spremna da jedan drugog zadave a nijedan nije mogao uhvatiti drugog kod paljenja svjetla.

Bez obzira na to koliko oni razgovarali o tim čudnim događajima, jednostavno nisu mogli doći do razumnog odgovora. U jednom momentu kod njihovih vječnih svađa, Ted je iznio ideju da je možda duh kriv ali Ralph nije ni želio razmotriti tu apsurdnu mogućnost.

- "Ništa se takvoga ne dešava ovdje," inzistirao je. "Ovo su fizički događaji, a ne nadnaravni.

Tedu je dosadila konstantna napetost među njima i reče Ralphu da pošto je očito da među njima nešto ne valja, odlučio je da odseli. Osjećao je da nema drugog načina da uvjeri Ralpha kako on nije kriv za probleme oko prskalica i svjetala.

- "Bit ću vani do kraja mjeseca, završi. "Moji starci imaju par soba otraga i uselit ću se u jednu od njih."

Ralph je prihvatio novosti bez prigovora i Ted bi mogao reći da je njegovom cimeru pao kamen sa srca.

Te noći nakon što je pošao na spavanje i nakon nekoliko sati sna, Ted se naglo probudio osjetivši da se nešto jako loše događa. Pogleda naokolu po zamračenoj sobi i zadrži svoj dah od iznenađenja opazivši lik žene koja stoji pola metra od njegovog kreveta. Kako su njegove oči bile prilagođene mraku, vidio je da je imala kratku crvenkastosmeđu kosu. Žena je bila obučena u crnu suknju i ružičastu svilenu bluzu a oko njezina vrata je bila jako poznata dijamantna ogrlica.

Sjeo je na krevet, suviše uplašen da bi se micao, slušajući što mu žena govori telepatski. Iako je konverzacija u njegovu umu bila smušena, osjetio je da mu žena govori o njegovanju azaleja u dvorištu. Ona je naznačila da je ona htjela pokazati Tedu njezin nakit jer je znala da će on cijeniti njegovu ljepotu. Kad je komunikacija završila, žena je jednostavno isparila u ništavilo. Ted je dugo sjedio na mjestu bez riječi, pun straha razmišljajući o posjeti, sve dok od iscrpljenosti nije opet zaspao.

Sljedeće jutro je bio nesiguran oko toga da li da razgovara s Ralphom o tome. Bili su u tako lošim odnosima da se uopće bojao spominjati prikazu koju je vidio, znajući da je Ralph odbacio ideju duha. Ali što bi drugo moglo biti to priviđenje, razmišljao je Ted.
Strijepnja je pobijedila oprez i Ted kao usput reče svom cimeru o ženi u svojoj spavaonici.

Ralph je trijezno slušao i promatrao Tedovo lice kao da pokušava ocjeniti istinitost priče. Napokon je upitao - "Znaš li kako je izgledala?"

- "Naravno," primjeti Ted. "Njezina je kosa bila kratko ošišana i bila je nekako crvenkasto-međa. Imala je crnu suknju i roza bluzu, svilenu mislim." I," oklijevao je, "nosila je dijamantnu ogrlicu."

Isprva Ralph ne reče ništa i Ted je zažalio što mu je ikad rekao o događaju. Tad je Ralph ustao, otišao od kuhinjskog stola i napustio sobu. Kad se vratio nakon nekoliko minuta, sa sobom je donio fotografiju.

-"Evo," reče, dajući mu fotografiju.

Ted se zabuljio u nju, u ženu s kratkom crvenkasto-smeđom kosom s crnom haljinom i dijamantnom ogrlicom.

- "Da," reče "to je ona.

- "To je gospođa Flowers," odgovori Ralph blago ali Ted je mogao čuti novi ton povjerenja u njegovu glasu. -"A to je jedina njezina slika u kući."

- "Kunem se bogom," reče Ted, "nikad je prije nisam vidio."

- "Ne, nisam ni mislio," kaže mu Ralph. "Bila je zaključana u škrinji u mojoj sobi."

Zbunjeno je sjeo ali ovaj put nije bilo nikakvih optužbi. Istinitost situacije ga je konačno pogodila i bilo koja nesigurnost oko Teda je nestala.

I to je bilo olakšanje za Teda ali je i dalje mislio odseliti kad stigne vikend. Dnevno prepiranje sa prijateljem je jedno ali duh je bio još više uznemiravajući.

Dvije noći kasnije gospođa Flowers se vratila. Opet je Ted samo sjedio na krevetu slušajući prikazu kako mu mentalno govori.

- "Želim da pomogneš Ralphu," činilo mu se da govori. "Ako ne ostaneš ovdje s njime on se neće smiriti, noću neće moći odmarati. Ralph se mora dobro naspavati i nastaviti svoje studiranje ili sve se bojim da neće dobiti diplomu."

Ted je tiho primjetio da je duh bio u pravu. Stres s kojima je Ralph doživio sve ove doživljaje, utjecali su na njegove ocjene i bio je na rubu da ispadne iz programa. - "Ako ostaneš ovdje ," nastavi gosp. Flowers, "sve dok ne dobije diplomu do kraja mjeseca maja, bit će ti dano nešto što ćeš trebati jedan duži vremenski period."

U potpunoj čudnovatosti situacije, Ted je izgubio totalnu kontrolu nad svojim mislima i bez da bi zastao i razmsilio o bilo čemu, on mentalno prihvati ženin zahtjev. Njegovo pogađanje sa duhom je doživio kao udarac.

Ali gospođa Flowers nije stala na tome. - "Bit ćeš jako bolestan ali ćeš ozdraviti. Nemoj brinuti oko te bolesti jer će za tebe sve dobro završiti," izusti umiravajući ga. - "Kad se to dogodi otići ćeš u bolnicu i ondje ćeš se oporaviti. Ali kad odeš ne smiješ se vratiti u ovu kuću. To će prisiliti Ralpha da krene sa svojim životom dalje."

Sve što je Ted mogao raditi jest kimati glavom i mentalno odgovarati: "Da gospođo." A kad je prikaza nestala i mogao je samostano razmišljati svojom glavom, cijelo se iskustvo činilo nekako mističnim, preljepim i spokojnim. Nije mogao dokučiti mehanizam iza ove vizije ali ipak se činio moćnim čak božanskim. Nikad mu nije palo na pamet pitanje da li uopće anđeli mogu pregovarati s ljudima.

Sljedeće jutro kad je podijelio svoje iskustvo s Ralphom, nijedan od njih nije znao što da misli. Jedan dio Ralpha je još uvijek osporavao Tedovu vjerodostojnost ali više nije mogao vjerovati da mu njegov prijatelj laže. A to ga je učinilo još nesigurnijim nego prije.

Ted je rekao da će poštovati dogovor s gospođom Flowers i ostati u kući, na što je Ralph željno pristao. Sljedećih nekoliko tjedana su sa strepnjom čekali i razmišljali da li će se neobični događaji ponavljati. Ali sve je bilo normalno, bez ikakvih novih incidenata s prskalicama ili uključenim svjetlima u kući ili sa nakitom na neodgovarajućim mjestima ili čak noćnim posjetama. Sve to je bio znak da je duh zadovoljan s njihovim dogovorom i konačno su se počeli opuštati.

Stranica 12 od 24 Sve stranice