23. dio

Prijevod: kolos


Za sve što zavarava može se reći da opčarava.

Platon



Napokon je bilo pravo vrijeme da Ted još jednom otputuje do Barbare i nastavi s istraživanjima svojih iskustava. Vožnja od Shravenporta koja je trajala šest sati umorila ga je previše da bi se tu večer upuštao u hipnozu. Umjesto toga Barbara i njen suprug poslužili su večeru, svi su nahranili guske u ribnjaku i tada je svo troje razgovaralo i smijalo do vremena kad su pošli na spavanje.

Ujutro odmoran, Ted je bio spreman za rad. Barbara mu je pomogla da se opusti i polako ga uvodila u lagano stanje transa. Kada se njegova koncentracija produbila, sugerirala mu je da krene prema bilo kojem iskustvu koje je važno njegovoj podsvijesti da se prisjeti.

Ubrzo,Ted je započeo mentalno putovanje natrag u djetinjstvo. Početna se scena prikazala u detaljima i polako je počeo govoriti Barbari što vidi.

-„Svijetla,“ reče blago „Vidim puno svjetala i čini mi se da su sva u bakinoj kući.“

-„U kojoj sobi?“

-„Ona su njezinoj spavaonici koja se nalazi otraga. I čini mi se da se oko svjetala miču ljudi.“

-„Jeli tvoja baka svjesna tih svjetala? Zna li da su u sobi?“

-„U jednom trenutku mi se čini da spava a tad je budna i razgovara s nekim tko je tamo.“

-„Gdje si ti dok se to događa?“

-„Ja sam u drugom krevetu i gledam. Ona stoji kod prozora i gleda kroz prozor a i mračno je.“

-„Govori li što ili izražava bilo kakve emocije?“ upita ga Barbara.

-„Mislim da se vraća do mene i stavlja me pod krevet,“ reče Ted zamišljeno

-„Zašto te stavila tamo?“

-„Tad su tamo bila neka svjetla,“ odgovori on, „i buka, nekakva vrtložna vrsta buke. Mi je možemo čuti, ali ne možemo reći odakle dolazi. To je to zbog čega me stavila pod krevet a tad je i ona došla ispod i legla do mene.“

-„Ted,“ upita Barbara, “koliko ti je godina tada?“

-„Jako malo,“ reče on, “oko četiri godine.“

-„Što se sad događa?“

-„Iznad nas se nalaze neka svjetla i vrte se, stvarajući nešto nalik vakuumu, izgleda kao da gledam gore kroz tornado. Svuda oko nas je nekakvo kretanje. Čini mi se da se sve zamračilo.“

U tom trenutku, Ted nije bio sposoban nastaviti dalje sa sjećanjem, pa mu je Barbara sugerirala da se opusti i da ode do bilo kojeg drugog važnog događaja.

-„Pomakni se naprijed kroz vrijeme,“ reče mu ona, “do slijedeće stvari koju možeš vidjeti.“

Uskoro je počeo primati nove slike iz njegovog djetinjstva ali vezane uz njegovu drugu baku i njega u malo starijoj dobi. Ted se trudio da dobije jasnije sjećanje ali nešto - možda neka inducirana blokada ili njegov vlastiti otpor, nije mu dalo da nastavi. Ali tada, kao da su odnekud duboko iz njega počele izvirati informacije u njegov um. Njegovo sjećanje je počelo usred jedne bizarne scene koja nije bila nalik ičemu što je Ted ikada svjesno pamtio.

-„Baka stoji na nečemu,“ opet je započeo nakon poduže pauze. “Izgleda hipnotizirano, ništa ne govori. Skinuli su njezinu spavačicu i imaju nešto nalik maloj bušilici kojom diraju stražnji dio njezine glave. Nešto su joj učinili i sad je malko drugačija.“

Opet je zastao, kao da nešto sluša. “Govore joj da je jako posebna,“ nastavio je, “Obukli su joj bijelu haljinu i učinili da izgleda lijepo ili joj govore kako je prelijepa. Obukli su je i rekli su joj da je prelijepa i da dolazi živjeti i raditi s njima.“

-„Koliko godina ovdje imaš?“ prekinula ga je Barbara

-„Imam deset godina,“ reče on. „Sjećam se ovog, ove sobe i ovih bića oko nje a ja ih promatram. Ona nema kontrolu nad sobom i oni su svuda oko nje. Raspustili su joj kosu i pokazuju joj kako prelijepo izgleda kad živi s njima. Pripremaju je za to. To je sve što sam sada u mogućnosti vidjeti. I ona izgleda prelijepo i mlado također.“

Ted opet zastane duboko zamišljen. “Ipak, osjećam da to nije baš tako,“ prizna on. Oglasio se mentalni alarm, jer dok je izgovarao riječi osjećao se nekako „krivo“ (op. prev. - osjećao se kao da su te riječi nisu njegove)

-„Želimo samo istinu,“ reče Barbara, “prema tome stremimo.“

-„Odjednom sam osjetio kao da je to ono što su mi rekli da vidim ali to zapravo nije to,“ reče Ted.

-„Pročisti svoju viziju,“ reče mu Barbara, produbljujući njegov trans, „i reci mi što se zaista događa.“

-„Ona gunđa zbog boli,“ nastavi on „i uveli su unutra još nekog. Osjećam kao da je muče. Neko ulazi unutra i govori da je moj djed, ali moj djed je umro. Ona se svađa s njim i kaže da on nije njezin suprug i ne mari za to što on govori. Netko je ljut. I to je sve što za sada mogu vidjeti.“

-„Ted,“ upita Barbara „da li je to ona baka s kojom si bio u krevetu onu noć kad si čuo zvukove u sobi?“

-„Da.“

-„Koliko si godina imao kad se to dogodilo?“

-„Deset.“

-„Pomaknimo pažnju na tu noć,“ reče Barbara. “Osjeti krevet, u krevetu si sa svojom bakom. Osjeti to i tvoje sjećanje je perfektno. Osjećaš li da si tamo?“

-„Da,“ odgovori nerazgovijetno, toneći sve dublje u trans.

-„Dok nabrojim do tri,“ nastavi Barbara, “početi ćeš mi govoriti, istinito i jasno, što se dogodilo te noći. Jedan, dva, tri.“

-„Sad mogu čuti njezin glas,“ Ted odgovori. “Ona zahtijeva da nas vrate kući. Žali se na bol u pozadini glave. Govori im da maknu tu stvar od nje.“

-„Kako je to započelo?“

-„Sjećam se da smo spavali,“ objasni on „i netko me uzima iz kreveta. Sljedeća stvar koju znam je da sam sa strane u sobi i netko tko ima kapuljaču na glavi je pored mene. Moja baka je u središtu sobe, uzeli su njezinu haljinu i stavili joj drugu i učinili su nešto s njezinom kosom. Izgleda prelijepo ali prije toga su nešto radili na njezinoj glavi s tom čudnom bušilicom. Postala je jako ljutita i mislim da je udarila jednoga od njih jer su joj nanosili bol.“

„Počinjem vidjeti,“ reče on nakon kraće pauze „ono što je udarila nije bio čovjek. Bio je to jedan od onih tamno smeđih ili sivih ljudi, nešto kao čovjek gušter, jedno od onih gmazovskih bića. Nude joj nešto što bi je podmladilo a ona ljuta odbija sudjelovati. Ona zahtjeva da nas vrate doma. Taj gmazoliki čovjek odlazi van i vraća se natrag s … oh, ovo moju baku veoma jako uzrujava. Oni dovode mog djeda koji je već neko vrijeme mrtav. On izgleda mlado i privlačno i oni govore baki da će mu se pridružiti.“

-„Kako je ona reagirala?“ upita Barbara.

-„Ona im govori da to nije istina, da joj lažu, da je je moj djed preminuo. Oni se svađaju i ona odbija sudjelovati. Čujem je da zaziva Isusa.“

On zastane ponovo osluškujući.

-„Čovjek gmaz ružno govori,“ nastavi on „i govori joj da…“, naglo je zastao.

-„Što joj govori,Ted?“ upita Barbara.

-„Govori joj da su joj stavili nešto u glavu,“ reče nerado „i ako neće sudjelovati, to će je ubiti a samo oni mogu to zaustaviti. Ona i dalje odbija.“

-„Na što su mislili kad su joj rekli da surađuje?“

-„Ne znam!“ izjavi on, ali Barbara mu naloži da programira svoj unutarnji kompjuter na istinu i neka nastavi.

-„Ne mogu to razumjeti,“ započne opet on. „Ali ima neke veze sa bolesnim ljudima.“

-„Jeli tvoja baka imala kakve veze s bolesnim ljudima?“

-„Mogla je učiniti da stvari poput bradavica nestanu. Znala je gdje naći korijenje i biljke u šumi i iskoristiti ih za liječenje ljudi. Govorili su joj nešto o bolesnim ljudima koji će doći do nje ali ona je odbila sudjelovati. Nije bilo pravih razloga za to, rekla je. Zazvala je Isusa dva ili tri puta. Čujem je kako govori, “Ne, ne, ne želim!“ Oni joj govore da će taj netko doći do nje i naučiti je još više ali ona ne želi naučiti ništa od njih.“

-„Zašto bi bilo zlo ako su željeli da ona liječi ljude njihovim znanjem?“

-„Ne znam ali svaki puta kad su joj to govorili ona je rekla ne. A onda joj je taj čovjek gmaz rekao da će umrijeti zato što neće sarađivati s njima.“

Ted je postao jako žalostan a onda se trgao zaustavivši dah.

-„Što je Ted?“ upita Barbara „Čega si upravo postao svjestan?“

„On joj reče da će mi uzeti dušu,“ odgovori Ted,“ i doveli su me u središte sobe gdje je bila i ona. Nešto mi rade. Ne, ona staje između njih. Nekoliko je bića oko mene: baka, ovaj gmazoliki čovjek i moj djed. On stoji ondje nepokretan, kao da je ošamućen. Ona staje između mene i gmazolikog čovjeka, stavlja svoju ruku i zaustavlja ga. Ona mu govori da se ga ne boji i da ga je već srela ranije. Ja se nisam povlačio iz sobe."

-“Sjećaš li se da si mi govorio kako si te noći čuo glas?“ podsjeti ga Barbara.

-„Osjećam kao da je taj glas pripadao čovjeku sa kapuljačom ali nisam siguran.“

-„Umrla je ubrzo nakon toga, zar ne?“

-„Da, umrla je dva dana kasnije od teškog moždanog udara. Tog dana sam došao do nje jer sam se sjetio razgovora u sobi te noći. Pitao sam je o tome a ona me zagrlila i počela plakati. Rekla mi je da zaboravim na to, da je to bio vrag. Tad je pošla do mog oca i rekla mu da je odveze doma, i svi smo pošli. Manje od dva sata nakon što smo došli, baka je doživjela moždani udar i pred nama je umrla.“

Barbara je slušala Teda kako opisuje scenu i kako je proživljavao događaje, njegovo sjećanje je ojačalo. On je prije rekao da je oduvijek osjećao krivnju zbog bakine smrti.

-„Uvijek sam mislio da je umrla zbog nečeg što sam ja uradio“ završi on.

-„Zbog čega si to osjećao?“

-„Pa valjda zbog toga što se te noći desilo. Ona me pokušala zaštiti.“

-„Izvadimo sve van,“ reče Barbara. “Vrati se natrag i pregledaj situaciju.“

-„Ovaj gmazoliki čovjek je govorio o meni, kad smo prvi puta došli tamo. Ima nekakve veze sa mojim bićem i drugom grupom koja me kontaktirala. Nisam siguran koja je to druga grupa. Željeli su moju dušu a baka me je zaštitila. Rekla je, “Isus vam neće dopustiti da ga dirnete ili da ga uzmete.“ Tad su joj rekli da će umrijeti.“

-„Pomakni se do vremena kad su joj stavili haljinu,“ sugerirala mu je Barbara, nadajući se da će Tedovo sjećanje biti jasnije i cjelovitije, sad kad je počeo slamati blokade. “Što je istina? Reci mi istinu o onome što se događa. Makni sve maske, sve velove prijevare.“

Tedova prsa su se počela dizati.

-„Oh, ne!“ šaptao je u strahu, drhteći i boreći se za dah. “Ne želim to više gledati!“

-„Ne moraš to više gledati,“ ohrabrivala ga je Barbara

-„Ne moram gledati,“ šaptao je još preplašenije, “jer znam, već sam vidio.“
Barbara ga je povela u smirenije stanje svijesti, podsjećajući ga na zaštitnu energiju koju je sagradio oko sebe. Napokon je počeo disati smirenije, slušajući njezine nježne riječi.

-„Gmazoliki čovjek je očekivao da imaju seksualni odnos sa njom, “Ted reče nakon što je ponovo mogao govoriti. Njegov je glas bio malo sigurniji ali je imao prizvuk tuge i otpora.

-„Ali ona to nije dozvoljavala. Rekla je da je to činila samo sa suprugom a on je mrtav. Pa su doveli djeda i tad su imali odnos. Ali kad se maknuo sa nje, to nije bio on, to je bio gmazoliki čovjek. I tad je ona intervenirala. Željeli su mene, ne znam ali mislim da je bilo nešto u vezi seksa. Tad je ona skočila ispred i blokirala gmazolikog čovjeka. Svađali su se i tad joj je rekao da će umrijeti zbog toga. I umrla je.“

-„Činilo se kao da nema veze to što je malo starija?“ upita Barbara, potencirajući na seksualnu aktivnost.

-„Oni su joj rekli da je mogu opet učiniti mladom.“

-„Možeš li opisati tu situaciju malo detaljnije? Kako su joj to učinili? Da li je bio samo jedan?“

-„Bilo ih je nekoliko u sobi, kao i onaj sa kapuljačom koji me je držao. Nikad nisam vidio baš čisto njegovo lice ali kad se okrenuo izgledao je bljedoliko.“

-„Da li je ležala na stolu ili je stajala?“

-„Stajala je, ali je bila naslonjena na nešto poput pomičnog stola.“

-„Želiš li vidjeti ostatak?“ upita Barbara oprezno.“Sjeti se, rekao si da je počeo dolaziti prema tebi?“

-„Da, želio me je iz nekog razloga.“

-„Želiš li ići natrag i saznati?“

-„Da,“ uzdahne Ted „idemo natrag.“

Barbara ga vrati natrag u duboku koncentraciju i tad ga zamoli nek pogleda scenu iznova.

-„Što tvoj djed radi u vrijeme odnosa?“ upita ona. “Da li je svjestan?“

-„On je siluje,“ Ted pokušava objasniti, “Ali to zapravo nije on. Kad su ga doveli, primio ju je u naručje i počeo je voditi ljubav s njom. Skinuli su joj haljinu, ona je bila nepokretna i nije govorila. Ali kad su završili i kad se je on okrenuo, mogu ga vidjeti, to nije moj djed, to je čovjekoliki gmaz.“

-“Vrati se na minutu,“ sugerirala je Barbara, “natrag na mjesto kad su joj govorili o bilju.“

-„Govorili su joj to jer je znala puno o bilju. Oni joj govore da i oni imaju neko bilje. Oh,“ zastane Tom „oh, oni žele da uzme malo njihovog. Oni joj govore da mogu razmijeniti informacije i da ona iskuša njihove stvari. Ona uzima nešto što su joj stavili na jezik. I mislim da su to i meni dali. Stavili su nam to u usta. Bilo je nekako prozirno, možda pomalo žućkasto. Sve se sad nekako činilo da je centrirano oko bake.“ Ted je opisivao kako je ponovo proživljavao događaj.

“Odbila je imati seksualni odnos s gmazolikim čovjekom, pa su otišli i požurili natrag s navodnim mojim djedom. Ovaj put se činilo da se moja baka prepustila seksualnom činu. Čini se da se ne odupire. Nakon što je on gotov, sad je drugi na njoj. Tad mene uzimaju i dižu me nad nju kao da bi ja trebao imati seksualni odnos s njom. Ali ne mogu se sjetiti nikakve stimulacije.“

-„Da li ona reagira na tebe?“

-„Izgledala je nekako van kontrole.“

-„Ona stvar koju su ti stavili u usta, da li je djelovala na tebe na neki način?“

-„Mislim da nisam bio seksualno uzbuđen,“ reče Ted, “ali djelovalo je na Grandy kao da su joj dali afrodizijak.“

-„Što se sad događa?“

-„Bilo ih je više koji su imali odnos sa njom,“ nastavi on, “najmanje tri. “Tad onaj koji je izgledao poput mog djeda dolazi do mene i prisiljava me da imam oralni seks s njime.“

-„Dakle on ima penis?“

-„Da, ali ne izgleda kao što ga imaju normalni ljudi. Izgleda više kao pseći, više kao mali pištolj. Umjesto da dobije erekciju, čini se da dolazi van iz futrole kao pištolj. Maknuli su moju baku sa stola,“ reče on „i stavili su mene na njega. Sad je vodoravno. Tada je jedan od njih imao analni odnos samnom. Oni su govorili nešto o drugoj grupi koja ima nešto samnom i čini se da su to ismijavali. Kao da se izrugavaju toj situaciji.“

Tedovo gnušanje je bilo evidentno, ali je bio i zbunjen.“Ne znam o čemu govore, “priznao je, “ali je o meni. To rade zbog toga da bi se osvetili, možda, to je jedini način na koji to mogu objasniti.“

-„Kako se osjećaš dok se ti to događa?“ upita Barbara. “Možeš li razmišljati?“

-„Dozivam baku,“ reče Ted, “ne doživljavam veliku bol, ali sam užasno prestrašen. Moje su ruke stegnute s nečim a i moji gležnjevi. Kad je taj gmaz došao po mene i kad je rekao da će me zadržati tamo, baka je stala među nas. Ona je rekla, “U ime Isusa Krista zahtijevam da staneš.“ Rekla je da će zbog ovoga što su nam učinili gorjeti u paklu zauvijek. On joj reče da pakao ne postoji. Ona je rekla, “Nećete dobiti naše duše,“ zaprijetila mu je i to ga je jako razljutilo. Uzela me bliže k sebi i oni su ostali stajati gdje jesu a ona opet reče, “Prevarili ste me, prevarili ste nas.“ Ljutita je zbog bilja i onog što su nam učinili.“

Nakon kratke pauze Ted je završio sa svojim prisjećanjem.

-„To je sve čega se mogu sjetiti.Dali su nam natrag odjeću i rekli su joj, “Umrijećeš zbog ovoga jer taj dječak pripada nama.“ I tada smo se ponovo našli u spavaćoj sobi.“

-„Kako se sada osjećaš?“

-„Nekako povučeno,“ priznao je, “ljuto. Povrijeđeno. Drago mi je što sam to vidio, ali bilo mi je teško gledati. Prva regresija mi je bila lakša. Nisu željeli da vidim ovo. Stari Volmo, moj prijatelj, gmaz koji me je naučio sve one predivne stvari, kladim se da je on taj kurvin sin koji mi je to radio.“

Ted je protresao glavu, preplavljen dubokom mržnjom.

-„Nije čudno što me je toliko volio. Kladim se da mi je činio i druge stvari kad me je dolazio posjećivati u Atlantu. Sljedeći dan bi se sjetio da je bio tamo i da me odvodio. Činilo se da me voli na neki ekstremni način, na neki ljubazan način. Nisam znao da je bio loš.“

Bilo je vrijeme da završe regresiju i Barbara je naložila Tedu da se vrati u sadašnje vrijeme i mjesto. Tada ga ge vodila lagano izvan iz transa i provjerila da se vratio u normalno stanje svijesti.

Ted je morao razgovarati o tužnim sjećanjima, koja su mu bila još detaljnija nego kad je bio u hipnotiziranom stanju. I želio je govoriti o Volmu, razmišljajući o susretima s njim drugačijim razumijevanjem.

-„Nisi se sjećao njega iz djetinjstva, nakon što se pojavio u Atlanti?“ upita Barbara.

-„Nimalo,“ reče Ted. “Mislio sam da je još samo jedan od duhovnih vodiča, kao Sharon i Raphael. Izgledao je grozno. I ono mjesto gdje smo baka i ja stajali mirisalo je na trulež, po mrtvim životinjama. Mislim da je to miris gmazova.“

-„A što je s operativnim zahvatom koji su obavljali na tvojoj baki?“

-„Što god da su joj stavili u glavu, mislim da je to uzrokovalo moždani udar. Maknuo ju je s puta, kao što joj je prijetio i kasnije je imao slobodan pristup do mene kad god je poželio. Umrla je štiteći me i ja sam nosio to skriveno znanje, tu krivnju četrdeset godina.“

Njegov čitav život, shvatio je Ted, bio je na neki način dirigiran na nekom nivou koji nikako nije mogao shvatiti, od strane sila koje nije mogao ni zamisliti. Nije više znao što da misli ali je znao što osjeća. Stari osjećaj krivnje je napokon polako počeo blijedjeti ali ostatak ljutnje povezan sa strahom je zauzeo to mjesto. Što je još, razmišljao je, bilo izmanipulirano? I zašto?

Stranica 23 od 24 Sve stranice