Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Maškarada Anđela - Karla Turner - stranica

4. dio

Prijevod: galaksija

Iza biljaka su životinje,
Iza životinja je čovjek,
Iza čovjeka je univerzum.
Velika Svjetlost,
Pustite Veliku Svjetlost unutra!

Jean Toomer


Još prije Marijinog neprijatnog susreta s vanzemaljcima u njegovoj kući, Ted je osjećao da je zainteresovanost vanzemaljaca za njega sve veća. Ona predstava sa ‘zvijezdama padalicama’ koja je potvrdila Badu istinitost postojanja NLO-a, takođe je i Tedu ukazivala na neke buduće promjene. Primjetio je da se nakon njegovog povratka iz Floride krajem 1989. godine, tip njegovih klijenata koji su dolazili na vidovnjačke seanse dosta promijenio. Prije, većina njegovih klijenata je tražila informacije o ličnim ili ‘ovozemaljskim’ stvarima. Oni su željeli znati o njihovim ljubavnim vezama, zdravstvenim problemima, poslu. Međutim, sada su mnoge od njegovih novih klijenata ozbiljnije interesovala metafizička pitanja od onih lične prirode.

Iako nije znao šta da misli o tome, Ted je takođe primjetio da se kod mnogih seansi počinju javljati i podaci koji ukazuju na kontakte sa vanzemaljcima. Takve stvari se jednostavno nisu prije događale prilikom njegovih vidovnjačkih seansi. Međutim, sada, kada bi Ted održavao seansu s nekim klijentom, primao bi nekoliko neobičnih slika i uvida o toj osobi. A kad bi on toj osobi predstavio te impresije koje je o njoj dobijao, često bi se ispostavljalo da se ona jeste nalazila u nekim čudnim situacijama koje su ukazivale na umiješanost NLO-a i vanzemaljskih bića.

Toliko je takvih slučajeva isplivalo na površinu da je neko na kraju predložio da osnuju jednu grupu koja bi se povremeno okupljala i diskutovala NLO tematiku. Tako su Ted i neki od njegovih klijenata počeli da se sastaju svakog mjeseca. Na njihovim sastancima dijelili su informacije iz knjiga koje su pročitali kao i njihove lične neobične doživljaje. Kako je sve više upoznavao te ljude, tako mu je sve više postajalo jasno da su neki od njih patili zbog posljedica istih problema koje je i on sam imao. Slično kao i on, nekoliko ljudi iz te grupe imalo je stalne probleme prilikom spavanja, a neki od njih su patili od anksioznosti i prolazili kroz jednu mentalnu buru koja je bila Tedu prilično poznata iz njegove lične prošlosti.

Grupa je nastavila da se sastaje tokom cijele iduće godine, razvijajući jedan jak utisak uzajamne podrške među njenim članstvom. Međutim, Ted je shvatio da niko od tih ljudi nije stvarno dovoljno poznavao istinsku prirodu vanzemaljskih bića, njihove planove, ponašanje i motive. Ipak su diskutovali razne mogućnosti i međusobno dijelili svoja mišljenja koja su bila raznolika. Vjerovanje u dobroćudnost vanzemaljaca još uvijek je dominiralo u toj grupi, što ih je nagnalo da ponekad odu po noći izvan grada gdje su zajedno sjedjeli na nekoj livadi, međusobno razgovarajući i čekajući u nadi da će vidjeti neki NLO.

NLO-e nisu nikada uspjeli vidjeti, međutim, ta grupa ljudi je bila ohrabrena jednim drugim uzbudljivim razvojem događaja što je kod njih podstaklo jos veće poštivanje Tedovih vidovnjačkih sposobnosti. U svojim diskusijama neki od članova bi često postavljao neka generalna pitanja o kojima bi svi trebali razmišljati. Niko od njih, uključujući i Teda, nije očekivao da će na ta pitanja dolaziti ikada neki čvrsti odgovori. Međutim, onda je on opet počeo imati noćne kontakte, a ovaj put su informacije koje je dobijao bile u jednoj uskoj vezi sa pitanjima koja su bila postavljana na sastancima njegove grupe. Do kontakta je uvijek dolazilo dok je spavao a kada bi se sutradan probudio, mogao se jasno sjetiti poruke ali ne i glasnika. Kad god bi na taj način primio neku novu informaciju, Ted bi ju podijelio s grupom, što bi onda raspirivalo diskusiju i podsticalo postavljanje novih pitanja. Njegovi prijatelji su ozbiljno uvažavali te uvide za koje su bili sigurni da dolaze od strane Tedovih dobroćudnih vanzemaljaca. Međutim, nakon što je godinama prihvatao komunikaciju s duhovima kao nešto sasvim normalno, sam Ted je bio više u jednoj nedoumici, nego što je bio oduševljen tom novom vrstom kontakta. Najviše ga je bunila nebulozna priroda odgovora o navodnim mjestima odakle potiču svi ti vanzemaljci, kao što su Zeta Reticuli, Orion, i Plejade, a bio je siguran u to da su vanzemaljci fizičke prirode. Ukoliko oni stvarno istinski postoje kao i ljudska bića, pitao se Ted, zašto onda skrivaju od njega njihovu fizičku prirodu, komunicirajući s njim samo uz pomoć telepatije ili neke vrste snoviđenja, odnosno, susreta kojih nije bio u stanju jasno se sjetiti. Ted je zaključio da sve dok ne bude u stanju da objektivno dokaže istinitost NLO-a, neće moći biti siguran u to ko u stvari komunicira s njim.

S takvim stavom je jedne večeri sjeo da pogleda Spilbergov film Bliski Susreti Treće Vrste. On je taj film već jednom gledao ali ovaj put je njegovu pažnju bila privukla jedna scena u kojoj je bilo prikazano kako nekoliko malih okruglih svjetala lete oko NLO-a i ulijeću u njega. Naranđaste i crvene svjetlosne lopte su se brzo kretale i ponašale su se kao da su bile nekako kontrolisane uz pomoć jedne nevidljive pupčane vrpce. “Pitam se čemu to sve služi,” razmišljao je pomalo radoznalo, međutim, par noći kasnije, nako što se jedan dio iste filmske scene ponovo odvio u njegovoj vlastitoj kući, njegova radoznalost se pretvorila u zadivljenost.

Nakon što je zaspao jedne noći, Ted se iznenada probudio osjećajući kako mu srce ubrzano lupa. Pogledao je unaokolo po slabo osvjetljenoj sobi misleći da će mu opet doći nepozvani gosti. Osjetio je napad panike u momentu kad je primjetio kako se jedna okrugla lopta lebdeći kreće prema njemu s druge strane sobe, neposredno uz plafon. Vidjeo ju je i kako je ušla unutra kroz zid njegove sobe. Bila je veličine košarkaške lopte i treperila je svjetlošću crvene i naranđaste boje. Ted je razmišljao kako bi to vjerovatno izgledalo kao jedna leteća vatrena kugla kad bi se posmatralo u potpunom mraku. Zatvorio je oči na par sekundi nadajući se da možda halucinira, ili da samo zadržava u svom umu neku sliku koja mu je ostala iz nekog sna iz kojeg se upravo probudio. Međutim, kad je otvorio oči, ona vatrena lopta je još uvijek bila tu, samo što mu se sada još više približila. U stvari, ona je sada bila direktno iznad njega, navodeći ga da gleda u nju prema gore, kako bi je vidjeo iznad sebe. To svjetlo mu je bilo na dohvatu ruke i uprkos straha koji ga je skoro paralisao, Ted je polako podigao ruku s namjerom da dotakne tu svjetlosnu loptu. Na njegovo zaprepaštenje, jedan glas mu je naložio da to ne čini. Taj glas je zvučao donekle mehanički i činilo se kao da dolazi sa svih strana istovremeno. Ted se okrenuo i pogledao prema hodniku kako bi provjerio da mu se možda neko ne obraća iz tog pravca, međutim, tamo nije bilo nikoga. Pomislio je da iskoči iz kreveta i zbriše napolje kroz hodnik, međutim, samo što je pogledao u tom pravcu svjetlosna lopta kao da mu je pročitala misli i progovorila je opet. “Ne boj se,’ rekla je. “Došla sam samo da ti uručim jednu poruku.”

Ted je mirno ležao i posmatrao čudni uređaj koji je lebdjeo na metar iznad njegovog lica. Mogao je razabrati velike brazde koje su se ukrštale na nekoliko mijesta na lopti a unutar njih, razmaknute nekoliko inča jedna od druge, bile su ugnježdene ‘leće’ veličine novčića od pet centi, koje su se okretale usmjeravajući svoj fokus na sve dijelove sobe, kao i na Tedovo lice. U tom momentu je došlo do jednog ogromnog ulijevanja informacija u Tedov mozak. Činilo se kao da je neko pritisnu tipku “enter” na kompjuteru kako bi u njega pohranio gomilu informacija. To je bukvalno bilo toliko brzo i iznenada, da Ted u tom momentu nije bio u stanju da raspozna te podatke. Kad je analizirao šta se upravo dogodilo, uređaj se pomakao prema vratima sobe a onda je odletio kroz hodnik. Ted se tiho izvukao iz kreveta pokušavajući da ga prati. Kada se svjetlosna lopta našla u dnevnoj sobi, brzo je promijenila smijer za 90 stepeni, demonstrirajući svoju nezavisnost od njegove fizičke ili mentalne kontrole. Nakon toga je ubrzala prema zidu kuhinje i nestala pravo kroz njega. Još uvijek u gaćama, Ted je izletio napolje u dvorište pokusavajući da je prati, međutim, od nje nije bilo ni traga. Kada se vratio natrag unutra pogledao je na sat. Bilo je 3:47 ujutro. Cijeli taj događaj se desio u nekih 3 do 5 minuta, pretpostavljao je Ted, ali mu se to činilo kao jedan životni vijek. Sa zbrkanim nervima, velikom radoznalošću i sa određenom dozom straha, ostao je tako da sjedi sve do zore. U zoru je bio ponovo spreman da zaspe jer se najsigurnije osjećao kad spava ispod pokrivača od sunčeve svjetlosti.

Probudio se oko 11:20, prije podne a onda je otišao da se na brzinu istušira. Nakon što se osvježio, otišao je u kuhinju da napravi kafu a onda, kad je pogledao ka kuhinjskom zidu, iznenada ga je preplavilo sjećanje na zbivanja prošle noći. Kad je sjedio pijuckajući kafu, shvatio je da se ovaj put sjeća ne samo tog doživljaja, nego se sjeća i poruke, kao i samog glasnika.

Informacije koje mu je ona svjetlosna lopta nekako ubacila u glavu objašnjavale su to da je taj uređaj kontrolisan od strane obližnjeg NLO-a, kako njih ljudi nazivaju, međutim, njihova posada ih smatra svojim vozilima-za-održavanje-života. Oni loptasti uređaji su prema tim informacijama u stvari skeneri, koji služe za inspekciju ljudskih nastambi prije nego što se u njih pošalju ‘kuriri’ u sklopu obavljanja njihove misije. Ti skeneri sa njihovim mnogobrojnim lećama i uređajima za osluškivanje omogućavaju kontrolorima iz NLO-a da vide cijelu unutrašnjost neke kuće. Tako je kontrolor u stanju da vidi gdje se svaka osoba nalazi, koliko ih je u kojoj sobi, da li spavaju ili su budni, da li su ljudi obučeni ili da li su naoružani na neki način, kao i to, da li u kući ima nekih životinja? Tako mogu da odrede da li će “kontaktiranu osobu” morati mentalno izmanipulisati tako da ona ode u drugu prostoriju, da se ostali ne bi uzbunili. Taj objekat mora izvršiti svoju misiju uz što je manje moguće otpora. Dok je tako sjedio pijuckajući kafu, Ted se po prvi put osjetio izmanipulisanim, iskorištenim i bespomoćnim da učini bilo šta s ciljem zaustavljanja tih upada u njegov intimni život. Odlučio je da pozove sve članove svoje grupe i da podijeli s njima ovo svoje iskustvo, nadajući se da će neko od njih imati neku ideju kako bi se moglo zaustaviti ovo sramotno nametanje vanzemaljaca.

Već do pet sati popodne, Ted je ispričao petorici članova grupe svoj doživljaj iz prošle noći. Svakome od njih je objektivno predstavio sve detalje tog doživljaja, trudeći se da ne reaguje pretjerano i da ne preuveličava stvari. Sve što je govorio bilo je otvoreno prihvatano sve dok nije počeo da skreće pažnju tim ljudima na negativnu pozadinu te interakcije s vanzemaljcima, u smislu kršenja nečije privatnosti, špijuniranja, osjećaja bespomoćnosti prilikom pokušaja sprječavanja posjeta, mogućeg izlaganja opasnoj radijaciji, a ukazivao im je i na arogantno ponašanje tih vanzemaljaca koji su smatrali da je sasvim u redu to da ulaze u tuđe kuće kad god im se to prohtije, bez pitanja i bez poziva.

Nakon što je završio razgovore sa svojim prijateljima, Ted je ostao potpuno frustriran. Svi oni su odmah izvrtali situaciju naopačke pokušavajući da ga ubijede u to kako je on privilegovan samim tim što su mu bile uručene tako dragocjene informacije. Bez obzira na to šta on sugerisao u vezi s tim, njegovi prijatelji to dočekivali sa nekim opravdanjima koja su trebala da naprave cijelu stvar prihvatljivom. Rekli su mu da je čak ludo s njegove strane uopšte i pomišljati na mogućnost da taj vanzemaljski uređaj nije 100% dobroćudan po svojoj prirodi i namjerama. Jedan od njih je došao kod Teda da bi pregledao mjesto na zidu gdje je ona svjetlosna lopta ušla i izašla iz kuće, tražeći neke tragove na njemu. Drugi je insistirao na tome da Ted kaže posadi NLO-a da posjete njegovu kuću jer će im on biti u stanju da ukaže mnogo više poštovanja (nego što je to Ted bio u stanju). Ted se pitao da li je on stvarno bio samo pretjerano negativan u odnosu na sve to, kako su ga prijatelji optuživali, ili se možda radi o tome da oni žive s nekim metafizičkim zavjesama navučenim preko njihovih očiju.

“Pa, dobro,” Ted je tješio samog sebe, “nisam bio povrijeđen, samo malo uplašen, tako da će možda na kraju i nešto dobro proisteći iz svega toga. Ali, znam jedno. Igraću tu igru isto kao što je igraju i moji prijatelji, kao da je sve to za naše dobro, sve dok se ne uvjerim u suprotno jer sam umoran od toga da postanem meta napada svaki put kad pomenem one stvari koje mi se u svemu tome ne sviđaju.”

Nakon sto je Ted ispričao svoj doživljaj prijateljima, vijest o svjetlosnoj kugli brzo se proširila među svima koji su pratili NLO tematiku u Shreveportu. Unutar desetak dana Ted je primio tri zanimljiva telefonska poziva od lokalnih ljudi koji su željeli ostati anonimni. Jedan čovjek, koji je radio u jednoj kompaniji za održavanje gradske infrastrukture, rekao je Tedu da je prije samo par sedmica i on takođe imao jedan čudan događaj s jednom kuglom od bijele i žute svjetlosti koja je bila veličine klikera i koju je mogao čuti kako tiho zuji. Dok je popravljao nešto na jednoj banderi, primjetio ju je kako lebdi iznad njegove glave. Polako je prelazila preko cijelog njegovog tijela, zujeći tiho i puštajući jedan skoro nečujan ‘klik-teći’ zvuk. Taj čovjek nije vidjeo odakle je ona došla ali kad je sišao na zemlju sa bandere primjetio je da je proveo na njoj preko sat vremena dok mu se činilo da cijeli događaj nije trajao ni deset minuta. On je takođe osjetio da su mu tom prilikom neke informacije bile natrpane u mozak toliko brzo da ih nije bio u stanju dešifrovati. Ono što ga je najviše uznemirilo, rekao je, bilo je to da šta god da je pokušavao, nije mogao da se oslobodi tog uređaja koji mu je na kraju ušao u grudni koš, nakon čega ga više nije vidjeo. On nije bio u stanju da priča s nekim o tome, osim sada s Tedom i tražio je od njega da ga ovaj uvjeri u to da je sve u redu i da mu ne prijeti nikakva opasnost u vezi s tim.

Ted je jedino mogao da podijeli s njim to njegovo iskustvo i utješi ga u smislu da ukoliko nešto ne bi bilo u redu u vezi sa svim tim, onda bi se to već do sada pokazalo. Taj čovjek se osjećao dobro, osim što nije bio u stanju da spava nekoliko noći nakon tog događaja. Ted je nakon par sedmica razgovarao opet s njim i taj čovjek je naglasio da mu se ništa čudno nije više dešavalo i da se osjeća mnogo bolje nakon što je porazgovarao s Tedom o tom događaju.

Druga osoba koja je pozvala Teda telefonom bila je jedna žena koja je mu je rekla kako je jedne noći prije tri godine zajedno sa svojom prijateljicom vidjela sličan uređaj kako lebdi iznad trijema njene kuće u sitnim noćnim satima. Dvije prijateljice su provele to veče u jednom lokalnom klubu i vratile su se kući oko 1:30 poslije ponoći. Pripremile su se da pođu na spavanje, međutim, odlučile su da prije toga sjednu na terasu, da zapale još po jednu cigaru i da malo uživaju u svježoj ljetnjoj noći. Dok su tako sjedile primjetile su kako je jedan objekat koji je izgledao kao vatrena lopta brzo preletjeo preko travnjaka a onda se pod pravim uglom okrenuo i uputio prema njima. Lebdio je tiho iznad njih oko deset sekundi a onda se brzo udaljio. Te žene su se uplašile i provele su ostatak noći zaključane u kući. Ispričale su jednom prijatelju šta im se desilo ali se on na sve to samo nasmijao i rekao da im je neko vjerovatno ubacio malo LSD-a u piće dok su bile u baru. Te žene su bile ubijeđene da to nije bilo tačno ali su ipak shvatile da se tu radi o jednom doživljaju kojeg nije svako spreman čuti. Tako su odlučile da ne pričaju drugima o tome. Jedna od njih je rekla Tedu da joj je bilo mnogo lakše nakon što je pronašla nekoga kome to može povjeriti. Poželjela je Tedu sve najbolje i priznala mu je da se nakon toga svake noći molila da ne vidi taj uređaj nikad više u svom životu jer je taj događaj kod nje proizveo jedan neprijatan i jeziv osjećaj. Njena prijateljica je rijetko kad to spominjala. Te žene se ne sjećaju nakakvog gubitka vremena tom prilikom, osim gubitka živaca.

Iz jednog obližnjeg naselja takođe se javio telefonom i jedan devetnaestogodišnjak. On je tvrdio da ga je jedna takva vatrena lopta susrela na putu kada se vraćao kući sa sastanka s njegovom djevojkom. Rekao je da se neposredno nakon ponoći suočio s tom svjetlošću nakon što se motor njegovog kamioneta ugasio, te se tako morao zaustaviti u mraku pored jednog seoskog puta. On je izašao iz kamioneta i podigao haubu pokušavajući da pronađe uzrok naglog prestanka rada motora. Tada se na njegovo iznenađenje niotkuda pojavio jedan svjetleći objekat veličine svjetlosne lopte i lebdjeo mu je je iznad glave na dohvat ruke. Rekao je da ništa nije čuo ili osjetio. Ta vatrena lopta je lebdjela tako nekoliko sekundi u njegovoj blizi a onda je u jednom trenu nestala. On je brzo uskočio u kamionet kako bi uzeo bateriju a onda je primjetio da motor opet radi. Nakon toga je velikom brzinom prevalio ostatak od oko tri kilometra puta do svoje kuće. On se ne sjeća da li je tom prilikom izgubio vrijeme a tvrdio je da nikada nije vidjeo NLO ali bi željeo da vidi bar jedan jer ga je ta tematika prilično zainteresovala nakon onog susreta sa svjetlosnom loptom.

Razmišljajući o svom vlastitom susretu s onom ‘kuglom-za-nadzor’, Ted je primjetio koliko je taj čudni događaj odražavao onu scenu iz filma Bliski Susreti Treće Vrste, i pitao se da li je neko ili nešto čulo onaj njegov komentar kojeg je promrmljao za samog sebe dok je gledao taj film. Takođe je zaključio da je nekim slučajem vidjeo takav svjetlosni prizor bilo kad prije 1988. godine, vjerovatno bi ga uzeo kao jedan signal ili oblik manifestacije nekih duhovnih entiteta. Međutim, sada je Ted shvatio da je taj prizor imitatirao onu scenu iz filma, pa je tako vjerovatno trebao da mu ukaže na to da su mnoga njegova prijašnja iskustva takođe bila bazirana na NLO temeljima. Da li je taj događaj, pitao se on, stvarno predstavljao jedan objektivan dokaz kojeg je tražio? Možda to jeste tako, razmišljao je, međutim, ta svjetlosna lopta, uprkos njenoj stvarnoj i kratkoj pojavi, još uvijek nije bila dovoljna da ubijedi Teda u sve to.
 

Stranica 4 od 24 Sve stranice