Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Rudolf Steiner - Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja





 
Istraživanja o životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja
Preveo: MonteChristo, forum Galaksija
 


Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 1/16
Istraživanja o životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja
Milano, 26 listopad 1912


Moj ?e zadatak ovdje biti objasniti vam neke osobitosti iz istraživanja duhovnog svijeta, i nazna?iti koje su posljedice takvog znanja na život u cjelini. Onaj tko ima zadatak od duhovnog svijeta komunicirati izvjesne stvari svojim drugovima ne može previše ?esto iskušati njihovu to?nost i apsolutnu duhovnu ispravnost. Moj cilj je pružiti nešto od takvog verificiranog znanja s obzirom na život duše izme?u smrti i novog ro?enja. Nedavno, bio sam u mogu?nosti testirati istraživanje koje se može poduzeti na ovom polju. Osobitosti ovih temeljitih istraživanja biti ?e dane u drugom dijelu predavanja. Ovome treba dati uvod nekim preliminarnim objašnjenjima koja se ti?u dostignu?a duhovnog znanja.

Posebna narav duše je neophodna za prikupljanje duhovnog znanja, ona kojoj je uobi?ajena narav svakodnevnog života na zemaljskom planu radikalno suprotna. U vanjskom životu, posebno u današnje vrijeme, duša je u kontinuiranom stanju nemira. Tijekom dana duša je stalno izložena novim impresijama, i pošto se identificira s ovim impresijama živi u stanju kontinuiranog nemira.

Mora do?i do sasvim suprotnog ako ?e se prodrijeti u duhovni svijet. Prvi uvjet neophodan za uzlaženje u duhovni svijet i za razumijevanje iskustva ste?enog u toj oblasti potpuni je unutarnji predah i mirno?a duše. Ovu tišinu duše mnogo je teže posti?i nego to možda mislimo. Svaka strepnja, sva uzbu?enja i brige moraju prestati da bi postigli unutarnju mirno?u. U stvari, za vrijeme kojeg mislimo sebe uzdi?i u više svjetove svi interesi za vanjski život moraju biti ugašeni. Trebamo biti kao da stojimo u jednoj to?ci, opredijeljeni da se ne mi?emo, tako da doga?aji duhovnog svijeta mogu pro?i ispred nas. U našem svakodnevnom životu na fizi?kom planu mi idemo od jedne do druge stvari dok same stvari ostaju stacionarne. To nije tako u duhovnom svijetu gdje mi moramo stvari dovesti nama, u to?ku u kojoj smo fiksirani, pomo?u aktivnosti mišljenja. Moramo, takore?i, iza?i iz sebe, prodrijeti u stvari i zatim ih donijeti sebi izvana. To može dovesti do alarmantnih doživljaja za dušu.

Otkriti ?emo da za vrijeme našeg normalnog života na zemlji mi smo u mogu?nosti promijeniti stvari, ispraviti što percipiramo ili radimo pogrešno. U duhovnom svijetu to više nije tako. Tamo shva?amo da stvari predstavljaju sebe u pravom ili krivom aspektu u skladu s stanjem u kojem smo kada ulazimo u duhovni svijet. Prema tome, sva priprema za korektan uvid u duhovni svijet mora se odigrati prije ulaska u tu oblast, pošto jednom kada smo prešli prag nismo to više u mogu?nosti ispraviti, ve? smo prisiljeni ?initi greške konzistentne s naravi našeg vlastitog karaktera. Da bi izbjegli odre?ene greške u budu?nosti, moramo se vratiti na fizi?ki plan, poboljšati našu narav, i onda se vratiti u duhovni svijet raditi bolje nego prije. Iz ovoga ?ete razumjeti važnost ispravne i pažljive pripreme prije prelaska praga u duhovni svijet.

Ovo što sam rekao usko je povezano sa sadašnjim ciklusom ljudske evolucije, ali uvjeti za dušu nisu uvijek bili jednaki kao danas. U naše vrijeme prije bi se trebali plašiti nego iš?ekivati previše jako pojavljivanje vizionarskog svijeta pri ulasku u oblast duha. Kada po?nemo naše vježbe da se uzdignemo u više svjetove zaista je mogu?e da vizionarski doživljaji prodru u nas. U naše vrijeme ima samo jedan osigura? od pravljenja grešaka u prisutnosti ovog vizionarskog svijeta, naime, re?i sebi da se za po?etak iz tih vizija mogu samo u?iti neke stvari o samom sebi. Pojava cijele gomile vizija oko nas ne bi trebali biti ništa više od zrcaljenja našeg vlastitog bi?a. Jer naša narav i zrelost duše, sve što mislimo i osje?amo, pretvara se u duhovnom svijetu u doga?aje koji se pojavljuju kao objektivne stvarnosti. Na primjer, kada vidimo doga?aj u astralnom svijetu koji nam izgleda objektivan, on može biti ništa više od refleksije vlastitih vrlina i mana, ili stvarno efekt glavobolje. Oni koji traže izvornu inicijaciju, posebno u naše vrijeme, moraju stremiti razumjeti mišljenjem sve što dopre do njih putem vizionarskog doživljaja. Prema tome, kandidat za inicijaciju ne?e stati dok nije razumio ono s ?ime se susreo u vizionarskom svijetu tako temeljito kao što razumije fizi?ki svijet.

Sada kako mi pristupamo inicijaciji naša duša pretrpljuje iste doživljaje kao one za vrijeme perioda izme?u smrti i novog ro?enja. Nedavno se u mom okultnom istraživanju pojavilo slijede?e pitanje. Kakva je veza izme?u vizionarskog svijeta kojeg se može na?i kroz inicijaciju ili kao rezultat osloba?anja eterskog tijela zahvaljuju?i šoku, i oblasti u kojoj boravimo izme?u smrti i novog ro?enja? Pokazalo se da kada mi skrenemo našu pažnju na vrijeme izme?u smrti i ponovnog ro?enja, nalazimo, to jest, ostavljaju?i sa strane period kamaloke, da živimo u objektivnom svijetu koji se može usporediti s onim od inicijata. To ne bi trebalo shvatiti, me?utim, da to zna?i da mi odmah poslije smrti ne živimo u stvarnom svijetu. Mi živimo u potpuno stvarnom svijetu. Živimo tamo s onima s kojima smo bili povezani na zemlji, i veze su vrlo stvarne. Ali baš kao što na zemlji primamo našu percepciju pomo?u osjetila, tako je nakon smrti primamo putem vizija.

Razmotrimo slijede?i primjer. Pretpostavimo da nakon smrti u duhovnom svijetu sretnemo nekog tko je umro prije nas. On je za nas tu u stvarnosti, stojimo ispred njega, ali moramo ga mo?i percipirati, moramo uspostaviti vezu s njim u vizionarskom svijetu, baš kao što bi u fizi?kom svijetu uspostavili vezu s nekim pomo?u naših o?iju i ušiju. Sada se, me?utim, susre?emo s teško?om koja postoji u doživljaju inicijata i tako?er u životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Kako je prije objašnjeno, svijet vizija na po?etku predstavlja samo refleksiju nas samih. Kada nas ?ovjek susretne u duhovnom svijetu pojavljuje se vizija, ali u po?etku ta vizija samo reflektira mjeru privla?nosti ili antipatije koju smo prema njemu osje?ali na zemlji, ili reflektira neke druge veze koje smo možda u prošlosti imali s njim. Mi se prema tome možemo na?i u prisutnosti osobe u duhovnom svijetu i ne percipirati ništa više od onog što je bilo u našoj vlastitoj duši prije smrti. Može se dogoditi da sretnemo osobu u duhovnom svijetu ali od nje ostanemo odsje?eni zbog naših osje?aja ili svi?anja ili nesvi?anja koji nas okružuju kao vizionarski oblak. Ovakvi susreti nakon smrti pra?eni su dubokim osje?ajima, stvarnim unutarnjim iskustvom, i to je najvažnije. Mogli bi osje?ati, na primjer, da nekog na zemlji nismo voljeli koliko smo trebali i sada poslije smrti, i pored svega toga što smo u njegovoj prisutnosti i želimo ga voljeti više, vidimo da možemo donijeti samo onoliko privla?nosti koliko smo za njega imali na zemlji. To je to?no usprkos našoj ozbiljnoj želji da ga volimo više i nadoknadimo to što smo pogriješili na zemlji. Proživljavamo ovaj osje?aj ograni?enosti, ovu potpunu nesposobnost razvoja unutarnje snage, kao neizmjernu težinu na duši nakon smrti.

Ovo me vodi do nekih mojih nedavnih istraživanja. Zemaljska iskustva za vrijeme perioda kamaloke sastoje se u esenciji od onog što je duša primila u odnosu sa svojim drugom prije smrti. Poslije izvjesnog vremena nakon smrti, na primjer, ne možemo se više pitati kako bi trebali voljeti osobu. Možemo se samo pitati kako smo je voljeli za vrijeme zemaljskog života, i kao rezultat kako ga volimo sada. Ovo stanje se postepeno mijenja pošto nakon smrti postepeno razvijemo sposobnost osjetiti rad bi?a duhovnog svijeta, Hijerarhija, na viziji koja nas okružuje. Prema tome, situacija koju sam okarakterizirao izmijenjena je samo kao rezultat osje?aja koji se razvijaju malo po malo. Bi?a Hijerarhija rade na izmaglici koja nas okružuje; oni sjaje kroz maglu kao što sun?eve zrake ozra?uju oblake. Moramo uzeti sa nama izvjestan broj sje?anja iz našeg života prije smrti. Ona nas okružuju kao oblak i na osnovu njih morao razviti mo? primanja svijetla od Hijerarhija. Op?enito govore?i gotovo svaka je duša u naše vrijeme pripremljena primiti utjecaje viših Hijerarhija. Danas ?e svaka osoba koja umre i u?e u duhovni svijet dosegnuti stupanj gdje Hijerarhije osvjetljavaju oblak njenih vizija.

Utjecaj Hijerarhija, ovo davanje svijetla koje se javlja tijekom vremena, tako?er je postepeno izmijenjeno. Mijenja se na takav na?in da mi malo po malo doživljavamo kako ovo prodiranje svijetla viših Hijerarhija može zamagliti našu svijest. Zatim postajemo svjesni da o?uvanje naše svjesnosti zavisi od izvjesnih specifi?nih stvari koje su se dogodile prije smrti. Na primjer, svijest osobe s nemoralnom naravi duše dosta je lakše zamagljena. Pa je prema tome od krajnje važnosti da prije?emo prag smrti s moralnom snagom, jer moralna svijest drži našu dušu otvorenom svijetlu Hijerarhija. Nedavno sam bio u prilici ispitati stanje poslije smrti ljudi s moralnim osje?ajima i tako?er stanje onih s dušom nemoralne naravi, i u svakom slu?aju se moglo ustanoviti da je osoba s moralnim dispozicijama duše mogla o?uvati jasnu, sjajnu svijest nakon smrti, dok oni s nemoralnom konstitucijom duše tonu u neku vrstu mra?ne sumra?ne svijesti.

Netko može dobro pitati zašto je bitno ako ?e nakon smrti osoba pasti u takvu uspavanu svijest jer tada ne bi patila. ?ak bi i izbjegla posljedice svog nemorala. Taj argument nije održiv jer su, s takvim spuštanjem svijesti koje je rezultat nemoralnosti, povezana najstrašnija stanja straha. Poslije smrti nema ve?eg straha od ovog zatamnjenja svijesti.

Kasnije, nakon što pro?e odre?eni vremenski period, osoba ima sasvim druge doživljaje. Uspore?uje, na primjer, razne osobe za vrijeme perioda izme?u smrti i ponovnog ro?enja, i otkriva da za vrijeme kasnije faze poslije smrti, kao dodatak moralnim osobinama duše ulogu igraju i religijske duševne osobine. Jednostavno je neupitna ?injenica da duše kojima nedostaju religijske misli proživljavaju sniženje svijesti kao rezultat ovog manjka. Ne možete se osloboditi dojma kojeg dobijete promatranjem stanja ?ovjeka koji je imao samo materijalisti?ke misli. Kratko nakon smrti njihova svijest je snižena, ugašena. Ova ?injenica pokazuje da materijalisti?ke misli, koliko se god uvjerljive mogu ?initi, ne unaprje?uju ljudski razvoj nakon smrti.

Ja sam dakle opisao dvije faze postojanja nakon smrti. U prvoj, vide se efekti moralnih principa, u drugoj, posljedice religioznih ideja. Iza toga slijedi tre?i period koji bi zna?io spuštanje svijesti za svaku dušu kada ne bi postojale izvjesne kozmi?ke mjere koje sprje?avaju ovo zatamnjenje. U istraživanju ove tre?e faze potpuna evolucija cijelog ?ovje?anstva kroz razli?ite cikluse razvoja treba biti uzeta u obzir. U pred krš?anskim vremenima ?ovjek nije mogao na zemlji dobiti ono što bi mu dalo svijest u ovom tre?em periodu nakon smrti. Da ipak posjeduje svijest za vrijeme ovog tre?eg perioda to je zbog ?injenice da su od po?etka zemaljske evolucije odre?ene duhovne sile poklonile ?ovjeku ono što mu omogu?ava sa?uvati njegovu svijest. Te sile, koje je ?ovjek naslijedio od po?etka svijeta, bile su o?uvane mudrim vodstvom iniciranih vo?a. Moramo imati na umu da su u pred krš?anskim vremenima razli?iti ljudi u svijetu primili utjecaje svetosti inicijacija, i da je bilo mnogo na?ina na koje je duhovni život pritjecao ljudima od Misterija.

Ti impulsi su postajali ?ak i slabiji kako se ljudska evolucija približavala Misteriju na Golgoti. Vanjski dokaz za ovo može se vidjeti u pojavi velikog Buddhe u pred krš?anska vremena. Pažljivo izu?avanje u?enja Buddhe ne?e otkriti nikakvu pravu informaciju o prirodi duhovnog svijeta. U stvari, duhovni svijet je karakteriziran negativno u u?enju o Nirvani, a ipak je to?no da je Buddha zahtijevao od onih koji su tražili ulaz u duhovni svijet da se oslobode od svake privrženosti fizi?kom svijetu. Ali u cjelini Buddhinih u?enja ne nalazimo nikakav detaljan opis svijeta duha kao što nalazimo, na primjer, u u?enjima Brahmana koja još sadrže tradicije drevnih vremena. Treba biti naglašeno da su ?injenice na koje se to odnosi manifestirale sebe u raznim ljudima do vremena kada su Grci doživjeli zna?enje Misterija na Golgoti. Jer je tijekom perioda gr?ke civilizacije svijest izme?u smrti i ponovnog ro?enja bila zatamnjena, Grci, koji su to znali, doživljavali su duhovni svijet kao oblast sjena. Na zemlji je ?ovjek mogao stvoriti ljepotu, umjetnost, harmoni?ne socijalne uvjete iz svojih vlastitih snaga, ali nije mogao ste?i u fizi?kom svijetu ono što bi mu dalo svijetlo za vrijeme tre?e faze života nakon smrti.

To je povezano s ?injenicom da je u gr?koj epohi ?ovje?anstvo doseglo to?ku u evoluciji gdje su drevni izvori tradicije bili ugašeni. Nije mogao naporom vlastitih snaga u fizi?kom svijetu do?i do sila potrebnih poslije smrti za održavanje opisane svijesti. U ovoj to?ci evolucije ?ovje?anstvo mora iznutra primiti impuls pomo?u kojeg može do?i do svijesti tijekom ove tre?e faze. ?ovjek je izgubio snagu naslje?ivanja svijesti izme?u smrti i ponovnog ro?enja, ali može je ponovno ste?i okre?u?i svoje misli na ono što se zbilo u Misteriju na Golgoti. Stvari stoje kako slijedi. Ono što se moglo doživjeti za vrijeme gr?ke epohe tijekom Misterija na Golgoti osvijetlilo je ljudsku svijest u tre?oj fazi izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Razumijevanje Misterija na Golgoti je impuls za svijest u tre?em periodu nakon smrti.

Ako sada razmotrimo gr?ko-latinski period, možemo re?i da je za prvu fazu nakon smrti moralna dispozicija duše bila odre?uju?i faktor; za drugu, religijska sklonost; ali za tre?u, razumijevanje Misterija na Golgoti bila je od primarnog zna?aja. Onaj tko nije stekao razumijevanje pretrpio je gašenje svijesti u tre?em periodu nakon smrti, baš kao što su je prethodno doživjeli i Grci. Misterij na Golgoti ozna?ava ponovno oživljavanje ?ovjekove svijesti upravo tijekom srednjeg perioda izme?u smrti i ponovnog ro?enja.
Drevno duhovno naslje?e koje je ?ovje?anstvo izgubilo bilo mu je obnovljeno ovim doga?ajem, i tako se Krist-doga?aj morao dogoditi zbog uvjeta koji su prevladavali u životima ljudi. Kako evolucija nastavlja ?ovje?anstvo stalno prima nove snage. Za vrijeme prvog stupnja krš?anske evolucije bilo je razumijevanje Misterija na Golgoti kao nešto prebrojavano od onih koji su u to vrijeme živjeli, i kao isporu?eno preko tradicije, što je dalo snagu održati svijest u tre?oj fazi nakon smrti. Danas, kao rezultat daljnjeg razvoja ?ovjekovih sposobnosti, ponovno je neophodan nov odnos, i prema Misteriju na Golgoti i prema Krist bi?u.

Ako težimo razumjeti esenciju duše u našem vremenu, tada moramo shvatiti da najdublji dio ?ovjekove prirode može danas prodrijeti do znanja o egu. Takvo razumijevanje nije bilo mogu?e u bivšim vremenima. Kod ljudskih bi?a u ve?ini nalazimo približavanje blizu ega u velikoj formi egoizma. To se manifestira u najve?oj raznolikosti stupnjeva dok ne dosegnemo stupanj filozofa. Kod prou?avanja suvremene filozofije na?i ?ete da je sigurno stajalište dosegnuto jedino kada govori ljudski ego. U pred krš?anska vremena, kada je ?ovjek pokušavao ste?i znanje o svijetu okretao je svoju pažnju vanjskim fenomenima; drugim rije?ima, da bi filozofirao odlazio je od sebe. Danas ?ovjek gleda unutra, u sebe, i samo tamo, kada prona?e ego, susre?e ?vrstu referentnu to?ku. Trebam samo spomenuti velikog Fichte-a i suvremenog filozofa Bergsona. Obojica se slažu da ?ovjek jedino nalazi dozu unutarnjeg mira kada otkrije ego. Razlog za to leži u ?injenici da u ranija vremena ?ovje?anstvo nije moglo iz vlastitih snaga do?i do znanja o egu. Ovo iskustvo mu je poklonjeno za vrijeme gr?ko latinskog doba kroz Misterij na Golgoti. Krist je dao ?ovje?anstvu uvjerenje da iskra božanstva živi u ljudskoj duši. Ona nastavlja živjeti u ?ovjeku, u njemu koji nije samo postao meso u fizi?kom smislu, ve? koji je postao meso u krš?anskom smislu, i to zna?i da je postao “JA.” Mogu?nost prepoznavanja božanstva u ljudskoj osobnosti, naime, Krista, ?ak je i više zatamnjena u naše vrijeme. To je zbog ?injenice da današnji ?ovjek sve više prodire u svoj osobni ego i traži da na?e božansku iskru ?ak i više u samom sebi. Vidjeli smo da je u devetnaestom stolje?u ovakav na?in gledanja na ego intenziviran do to?ke da je poricana božanstvenost Krista. Božanstvo je razumijevano samo kao nešto apstraktno u cjelini ?ovje?anstva. Tako je, na primjer, njema?ki filozof, David Friedrich Strauss, tvrdio da ne treba priznati jednog povijesnog Krista, ve? umjesto toga priznati božansku prirodu koja animira cijelo ?ovje?anstvo. Tada Uskrsnu?e ozna?ava samo ono što je manifestirano u cijelom ?ovje?anstvu kao bu?enje božanskog Duha.

To je razlog zašto što više ?ovjek traži božanstvo unutar sebe, više gubi razumijevanja Misterija na Golgoti. Cjelokupna tendencija modernog mišljenja je tražiti refleksiju božanstva ekskluzivno u ?ovjeku. Zbog ovoga, stalno ve?e prepreke sprje?avaju prepoznavanje da se Božanstvo inkarniralo unutar jedne osobnosti. Ovo ima stvarne posljedice za život izme?u smrti i novog ro?enja. Ako ve? u gr?ko latinskom periodu ?ovjek nije mogao vlastitom snagom održati svijest u tre?em periodu poslije smrti, tada je to sve teže u naše vrijeme zbog op?eg i filozofskog egoizma koji prevladava. U našem sadašnjem dobu, za vrijeme tre?e faze nakon smrti duša stvara sebi ?ak i ve?e prepreke u svom oblaku vizija nego za vrijeme gr?ko latinske epohe.

Ako razmatramo evoluciju ?ovje?anstva u nešto novije vrijeme bez predrasuda, moramo potvrditi da je sv. Pavao rekao, “Ne ja, ve? Krist u meni.” Ali moderan ?ovjek kaže, “Ja u meni, i Krist onoliko koliko Mu priznajem. Krist vrijedi jedino onoliko koliko Ga priznajem kroz moju vlastitu snagu razuma.”

U našem sadašnjem periodu postoji samo jedan na?in održavanja jasne svijesti za vrijeme tre?e faze nakon smrti, to je, donose?i odre?ena sje?anja iz prethodnih života u našu egzistenciju nakon smrti. U stvari, za vrijeme ovog perioda trebat ?emo zaboraviti sve osim ukoliko nismo u stanju to zadržati u jednom posebnom sje?anju. Ako smo na zemlji doživjeli razumijevanje Krista i Misterija na Golgoti i uspostavili odnos s njima, to ?e nam usaditi misli i sile koje održavaju našu svijest za vrijeme ovog perioda nakon smrti. ?injenice jasno pokazuju da postoji mogu?nost sje?anja nakon smrti onog što se na zemlji razumjelo u odnosu na Misterij na Golgoti.

Jednom kada do?emo do ideja i osje?aja o Misteriju na Golgoti, trebali bi ih se mo?i sjetiti nakon smrti, a tako?er i što je povezano s njima. Drugim rije?ima, nakon smrti moramo prenijeti našu svijest preko bezdana, i to se radi pomo?u razumijevanja Misterije na Golgoti koju smo stekli na zemlji. S ovim znanjem dobivenim iz našeg sje?anja za vrijeme ovog perioda, trebali bi mo?i sura?ivati u ispravljanju grešaka koje nosimo u našoj duši kao rezultat karme. Ako, me?utim, nismo razvili razumijevanje i duboko ostvarenje rije?i, “Ne ja, ve? Krist u meni,” tada je naša svijest ugašena i s njom mogu?nost poboljšanja naše karme. Druge snage moraju poduzeti ispravljanje naših mana koje treba ispraviti u skladu s karmom.

Prirodno, svaki ?ovjek se vra?a kroz novo ro?enje na zemlju, ali je od važnosti da li je svijest bila ugašena ili je ostala netaknuta preko bezdana. Ako dosegnemo ovaj period nakon smrti s znanjem Misterija na Golgoti, u stanju smo pogledati natrag i sjetiti se da smo sa svime što je esencijalno ljudsko u nama, došli od Boga. Tako?er doživljavamo da smo bili u mogu?nosti sa?uvati našu svijest zbog razumijevanja Misterija na Golgoti, i da možemo razvijati našu svijest dalje kako promatramo da ovaj Duh sada crta do nas. Tada dosežemo to?ku za vrijeme tre?e faze nakon smrti kada se možemo sjetiti i re?i sebi da smo ro?eni od Duha, ex Deo nascimur. Onaj tko je dosegnuo odre?eni stupanj inicijacije nikada ne doživljava istinu rije?i, “Ro?en sam od Duha Svetog,” tako snažno kao kada se prenosi do ove posebne to?ke. U tom trenutku svaka duša koja je razvila razumijevanje Misterija na Golgoti to doživljava. Zna?enje rije?i, ex Deo nascimur, shva?eno je kada znamo da ?e njihovo puno zna?enje biti doživljeno jedino kada duša dosegne srednji period izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Kada poznajemo ove stvari objektivno, želimo da više ljudi u naše vrijeme zna da se esencija ovih rije?i može jedino shvatiti kako je gore okarakterizirano. Ovu izreku smo napravili motom unutar našeg duhovno-ružokrižarskog pokreta upravo da bi probudili ono što treba živjeti u duši izme?u smrti i novog ro?enja.

Nebi bilo teško ovo objašnjenje interpretirati kao unaprijed stvoreno mišljenje u korist krš?anskog na?ina života. Ako bi to bio slu?aj, takvo gledanje bi bilo potpuno neantropozofsko. Duhovna znanost uzima objektivnu poziciju prema svom religijskom vjerovanju i prou?ava ga s jednakim interesom. ?injenice koje su ovdje dane o važnosti Misterija na Golgoti nemaju nikakve veze s bilo kojim oblikom krš?anske denominacije. One su jednostavno objektivne okultne realnosti. Ipak su nametnute optužbe protiv našeg Zapadnog duhovnog pokreta da govorimo pod znakom prednosti za Krš?anstvo u usporedbi s drugim religijama. Ovdje se, me?utim, Misterij na Golgoti tretira na isti na?in kao i bilo koja opipljiva ?injenica kod prirodne znanosti. Re?i da Misterij na Golgoti ne bi trebali smjestiti kao jedinstveni doga?aj u evoluciji ?ovje?anstva jer druge religije nisu bile u mogu?nosti potvrditi tu ?injenicu pokazuje potpuno nerazumijevanje. Razmotrimo slijede?e. Danas imamo svete religijske knjige Indije i modernu Zapadnu koncepciju svijeta. Danas na Zapadu mi u?imo Kopernikanski sustav, i nitko ne predlaže da ne bi trebali u?iti Kopernikansku teoriju jer nije sadržana u svetim knjigama Indije! Iz istog razloga nitko ne može prigovoriti u?enju Misterija na Golgoti jer se ne može na?i u religijskim spisima drevnih Hindusa.

Iz ovoga vidimo kako je neutemeljena zamjerka da ovdje dana objašnjenja o Misteriju na Golgoti dolaze iz prednosti za Krš?anstvo. Mi razmatramo objektivne ?injenice, i ako bi pitali zašto nikada ne?u ni najmanje promijeniti važnost danu Misteriju na Golgoti, tada vam gornji razlozi daju odgovor.

Mi ne prou?avamo duhovnu znanost iz razloga znatiželje, niti zbog apstraktne želje za znanjem, ve? da bi snabdjeli dušu s neophodnim oblikom hrane. Pomo?u razumijevanja Misterija na Golgoti, dajemo duši mogu?nost razvoja onih osje?aja koje ?e trebati da bi prešla bezdan izme?u smrti i ponovnog ro?enja kako je upravo opisano. Onaj tko je shvatio da duša nakon smrti može pretrpjeti gubitak svijesti, tako težak za nositi u svim budu?im ciklusima vremena, tražiti ?e svaku mogu?nost da Misterij na Golgoti dovede do razumijevanja svojim bližnjima.

Iz tog razloga je Misterij na Golgoti jedna od najvažnijih ?injenica koju moramo nau?iti kroz prou?avanje duhovne znanosti.
Što ve?i napredak napravimo u sadašnjoj epohi, više ?e razli?ite religije morati prihvatiti ?injenice koje smo danas prezentirali. Do?i ?e vrijeme kada ?e sljedbenici kineske, budisti?ke i brahmanske religije vidjeti da nije u suprotnosti s njihovom religijom prihvatiti Misterij na Golgoti više nego što je to prihvatiti sustav Kopernika. U budu?nosti ?e biti smatrano kao vrsta religijskog egoizma ako ova ?injenica ne bude priznata od religija koje nisu Krš?anske.

Primijetiti ?ete da smo u našim razmatranjima došli do Misterija na Golgoti premda su naša polazna to?ka bila uvjeti izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Može se dati samo par indikacija u vezi s podru?jem kakvim smo se ovdje bavili, ali želio sam vam pružiti barem neke rezultate mojih nedavnih istraživanja.

Pošto ?e slijede?e predavanje biti povezano s sadašnjim, vjerojatno ?emo napraviti kratki pregled ono što je ovdje re?eno, zatim prije?i na daljnja razmatranja.


Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 2/16



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 2/16
Istraživanja o životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja
Milano, 27 listopad 1912.

Naša razmatranja su nas dovela do to?ke gdje se svijest nakon smrti može održati jedino sje?anjem na Misterij na Golgoti. Do tog momenta postojanje nakon smrti sastoji se od zbroja sje?anja na život na Zemlji pomo?u vizija, ne kroz osjetila. I za vrijeme ovog perioda tako?er, stvarnosti duhovnog svijeta mogu se percipirati jedino kroz vizije.

Postepeno duša otkriva da je sve teže i teže održati sje?anja na zemaljski život i nastupaju uvjeti zaborava. Ako se nakon smrti sretne osoba koja se poznavala, u po?etku ?e biti spremno prepoznata. Kako vrijeme prolazi to postaje sve teže, i kasnije veza može biti prizvana jedino odnosom prema Misteriju na Golgoti. Što je netko više prožet s tim, lakše je prepoznati okruženje. Dosegnuvši stupanj gdje je da bi održali svijest potrebno sje?anje na Misterij na Golgoti, me?utim, po?inje velika transformacija. Više nismo u mogu?nosti zadržati prethodne vizije. Na primjer, do ove faze možemo u ovoj oblasti govoriti o uvjetima fenomena astralne boje i o vizionarskim slikama bi?a u okruženju. Na pola puta izme?u smrti i novog ro?enja vizije i zbir sje?anja vene, gubimo našu vezu s njima, i one se odvajaju od našeg bi?a. Da bi to?nije prikazali ovu fazu razmotrimo slijede?e, što nakon prvog slušanja može biti prili?no šokantno.

Na ovom stupnju osje?a se odvla?enje od Zemlje. Zemlja je daleko ispod, i putovanjem u duhovni svijet osje?a se da se dosegnulo Sunce. Baš kao što se za vrijeme zemaljskog života osje?amo povezani s Zemljom, tako se sada osje?amo jedno sa Suncem s njegovim cijelim planetarnim sustavom. To je zašto se u našem modernom okultizmu toliko daje naglasak na to kako je Krist došao na zemlju iz sfere Sunca. Esencijalno je doku?iti kako nas Krist vodi na Sunce kroz Misterij na Golgoti. Okultizam pokazuje da je Krist sun?evo bi?e koje nas može dovesti natrag na Sunce. Sada dolazi ono što može šokirati. Imperativ je ne samo razumjeti naš odnos s Kristom. Moramo doku?iti još nešto. Sada dolazi vrijeme kada se suo?avamo, i trebamo razumjeti, bi?e poznato kao Lucifer. Osje?aj na Suncu nije onakav kao da smo okruženi strujama fizi?kog svijetla, ve? boravljenja u ?istom svijetlu duha. Od ovog trenutka nadalje, ne doživljavamo Lucifera više kao antagonisti?ko bi?e. Upravo suprotno, javlja se sve više i više njegova potpuna opravdanost u svijetu. Sada se odje?a težnja, u daljnjem tijeku života nakon smrti, prepoznati Krista i Lucifera jednog do drugog kao jednako opravdane snage. Koliko god se može ?initi ?udna jednaka važnost Krista i Lucifera, takav uvid je dosegnut na ovom stupnju nadalje i dolazimo do gledanja na ove dvije snage više ili manje kao na bra?u. Objašnjenje za ovo vidjeti ?e se u doživljajima koje duša mora imati u daljnjem tijeku života nakon smrti.

?esto sam opisivao uvjete života na Saturnu, Suncu i Mjesecu, i u njima imate duhovni put pokriven nakon smrti. Izvanredna je stvar da se ne doživljavaju doga?aji redom kozmi?ke kreacije: Saturn, Sunce i Mjesec, ve? prvo dolazi Mjese?eva egzistencija, zatim Sun?eva egzistencija, i kona?no Saturnova egzistencija. Kada ?itate opise koje sam dao u Kozmi?kom sje?anju i zatim nastavite daleko natrag od Mjeseca, nalazite oblast koju duša doživljava na svom putovanju unatrag poslije smrti. Promatranje ovog direktno u duhovnom svijetu daje utisak sje?anja na život prije ro?enja. U upravo okarakteriziranoj oblasti moralni element je od još ve?e važnosti za daljnji tijek života. U Kozmi?kom sje?anju, “Akasha kronici,” opisali smo kako se gubi interes, koji je do ovog stupnja bio veoma snažan, za sve zemaljske doživljaje. Naš interes za ljude s kojima smo bili povezani opada, i gubimo interes za stvari. Shva?amo da su sje?anja koja još imamo u ovoj to?ci prenesena naprijed jedino pomo?u Krista. Krist nam je pridružen, i kao rezultat sposobni smo zapamtiti. Ako nam se Krist ne bi pridružio, naša sje?anja na zemaljski život bi iš?ezla pošto je doživljaj jedinstva s Kristom ono što nas dalje od ove to?ke povezuje s Zemljom.

Tako kroz daljnji stupanj u duhovnom svijetu stje?emo potpuno novi interes za Lucifera i njegovu oblast. Odvojeni od zemaljskih interesa, sada možemo doživjeti konfrontaciju Lucifera potpuno bezopasno. Dolazimo do iznimnog otkri?a da nam je Luciferov utjecaj štetan jedino kada smo upetljani u zemaljske stvari. Sada se javlja kao bi?e koje osvjetljava ono što moramo pro?i kasnije u svijetu duha. U dugom isje?ku vremena osje?amo da moramo dobiti ono što nam Lucifer poklanja u ovim oblastima duhovnog svijeta.

Ponovno može biti šok govoriti o onom što je doživljeno samo subjektivno. Ipak ono što se ?ini šokantno možda se u ovom slu?aju može najspremnije razumjeti, naime, da poslije nekog vremena postajemo stanovnici Marsa. Nakon što smo osje?ali da boravimo na Suncu, ostavivši zemlju iza nas, sada napuštamo sferu Sunca i doživljavamo sebe u našem kozmi?kom realitetu kao stanovnike Marsa. U stvari, u ovoj se fazi ?ini kao da nam je Krist dao sve povezano s prošloš?u i da nas Lucifer priprema za naše budu?e utjelovljenje. Ako je ova sfera Marsa doživljena svjesno i kasnije na zemlji može biti prizvana pomo?u inicijacije, otkrivamo da nam Lucifer poklanja sva iskustva koja nemaju ishodište u zemaljskoj sferi što nosimo unutar sebe u širini kozmosa. Lucifer nam daje sve što nije povezano s Zemljom. Naš bivši ljudski interes postaje sve više i više kozmi?ki. Dok smo prethodno apsorbirali na Zemlji što su nam dali minerali, biljke, životinje, zrak i voda, planine i doline, od ove to?ke nadalje sakupljamo doživljaje koji na dosežu iz kozmosa. To je oblik percepcije koji je uvijek bio poznat, ali malo shva?en, kao harmonija sfera. Sagledavamo sve kao harmoniju radije nego odvojene zvukove fizi?kog svijeta.

U izvjesnoj to?ci mi doživljavamo sebe kao centar univerzuma. Sa svih strana opažamo kozmi?ke ?injenice kroz harmoniju sfera. Sada napuštamo oblast Marsa, i okultist ozna?ava slijede?u oblast kao Jupiter. Kako nastavljamo harmonija sfera se pove?ava u opsegu. Kona?no je toliko jaka da smo od nje uko?eni. Ošamu?eni, dižemo se u harmoniju sfera.

Nakon što pro?emo sferu Jupitera naše postojanje doseže Saturn, krajnju granicu sun?eva sustava. Ovim spajanjem prolazimo važno iskustvo prirode morala. Ako je Krist o?uvao naše sje?anje na ranije uvjete na Zemlji i zaštitio nas od stanja straha proizašlog iz smanjenja svjesnosti, shva?amo, posebno u našoj sadašnjoj konfiguraciji duše, kako je malo naš život na zemlji u skladu s višim moralnim zahtjevima, veli?anstvenosti cijele kozmi?ke egzistencije. Naš prošli život na Zemlji uzdiže se prijekorno. Iz nediferencirane tame, i ovo je od najve?e važnosti, ukupan zbroj zadnje inkarnacije kako se karmi?ki oblikovao za vrijeme tog života, javlja se pred dušom.

U stvari, cjelokupna slika vaše sadašnje inkarnacije odgovara onom što se sada uzdiže u vašoj duši na ovom stupnju nakon smrti, ali sve ?emu se morate protiviti u vašoj zadnjoj inkarnaciji pronicljivo je doživljeno. Promatramo naš zadnji zemaljski život sa kozmi?kog stajališta.

Od sada nadalje ni Krist princip niti Lucifer ne mogu održati našu svijest. Ukoliko se nije dogodila inicijacija u prethodnom zemaljskom životu, svijest je definitivno zamu?ena. To ozna?ava neophodne duhovne spavanju sli?ne uvjete koji slijede svijest koja je do tada prevladavala. Ovo duhovno spavanje povezano je s još jednim ?imbenikom. Pošto su svi osje?aji i sposobnost oblikovanja ideja bili prekinuti, ukupne kozmi?ke sile, s izuzetkom onih koje emaniraju iz sun?eva sustava, sada mogu djelovati direktno na ?ovjeka. Zamislite cijeli sun?ev sustav van djelovanja te rade samo sile izvana. To ?e vam dati sliku utjecaja koji sada po?inju biti operativni.

Tako smo došli do to?ke gdje smo ju?er po?eli naše razmatranje.

Sada razmotrimo važan odnos izme?u druge faze života nakon smrti i perioda embrija. Znate da život embrija po?inje s malim sferi?nim zametkom. Okultno, napravili smo iznimnu opservaciju da u najranijoj fazi embrio predstavlja zrcalnu sliku svega što je ljudsko bi?e doživjelo iz kozmosa. Ovo je gore opisano. Na po?etku ljudski zametak nosi zrcalnu sliku kozmi?ke egzistencije iz koje je isklju?en njegov život u sun?evu sustavu. Izvanredno je da su za vrijeme kasnijeg razvoja embrija svi kozmi?ki utjecaji odba?eni osim onih koji emaniraju iz sun?eva sustava. Njih embrio apsorbira. Nasljedne sile zapo?inju svoju aktivnost na embriju na razmjerno kasnijem stupnju kada smo, tijekom života nakon smrti, ponovno prošli naše korake preko Saturna, Jupitera i Marsa. Prema tome može se re?i da je zametak ve? pripremljen od ?ovjeka za vrijeme kozmi?ke egzistencije u uvjetima univerzalnog spavanja i prije perioda embrija.

Sada razmotrimo stupnjeve razvitka embrija koji se odvijaju tijekom perioda kozmi?kog, univerzalnog spavanja. Na dijagramu nazna?imo jedan za drugim prenatalne uvjete zametka ljudskog bi?a. Ovdje imamo zrcalnu sliku.

Zrcalo Zametak Ro?enje
Za?e?e
rano kasno rano kasno
. . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .

Onda kasniji embrionski uvjeti nalaze nalaze svoju zrcalnu sliku u ranoj fazi prenatalnog života, i rani uvjeti embrijske egzistencije nalaze svoju refleksiju u kasnijoj fazi prije za?e?a. Dakle dobijemo duhovnu zrcalnu sliku u obrnutom embrionskom razvoju. Ovdje je embrio u jednom smjeru, i za svaku fazu u jednom smjeru nalazim zrcalnu sliku u drugom. Dvije strane se odnose kao objekt i zrcalna slika, i za?e?e ozna?ava to?ku na kojoj se zrcalna slika pojavljuje. Ako bi sada išao predstaviti embrionski razvoj, on bi trebao biti prikazan malim. Ali njegova zrcalna slika u drugom smjeru trebala bi biti veoma pove?ana jer što ljudsko bi?e prolazi u deset lunarnih mjeseci prije ro?enja doživljava se u svojoj refleksiji u nekoliko godina. Sada uzmite sve što ?ovjek proživljava u duhovnom svijetu do svoje reinkarnacije. U prvoj fazi svog života nakon smrti on uzima u sebe efekt-poslije svog života na Zemlji. Za vrijeme druge faze sakuplja doživljaje iz kozmosa.

Život izme?u smrti i novog ro?enja pun je sadržaja, ali jedna stvar nedostaje. Mi u stvari rekapituliramo sve što smo proživjeli od prošlih inkarnacija do sadašnje. Mi osje?amo kozmi?ko bi?e, ali tijekom prve faze života poslije smrti ne proživljavamo ono što se doga?alo na Zemlji izme?u dviju inkarnacija. Dok ne dosegnemo sferu Sunca toliko smo preokupirani našim sje?anjima na život prije smrti da je naše zanimanje potpuno okrenuto doga?ajima na Zemlji. Živimo s onim pojedincima koji tako?er borave u duhovnom svijetu nakon smrti. Potpuno smo uklju?eni u veze koje imamo s njima na Zemlji i oblikujemo te veze da pristaju s njihovim krajnjim posljedicama. Za vrijeme ovog perioda naš interes je stalno odvra?en i time umanjen za one koji su još na Zemlji.
Samo kada nas oni što su ostali na Zemlji traže svojim dušama može se kreirati veza s njima. Na ovo treba gledati kao važan moralni element koji baca svijetlo na veze izme?u živih i mrtvih. Osoba koja je umrla prije nas i koju smo potpuno zaboravili, nalazi da je teško dosegnuti do nas ovdje u zemaljskom životu. Ljubav, stalna simpatija koju osje?amo za mrtve, kreira stazu na kojoj je ustanovljena veza s zemaljskim životom. Tijekom ranih stadija nakon smrti oni koji su prešli mogu živjeti s nama samo pomo?u ove veze. Iznena?uju?e je do koje mjere je kult komemoracije mrtvima potvr?en u svom dubljem zna?aju od okultizma. Oni koji su prešli mogu nas lako dosegnuti ako na?u misli i osje?aje usmjerene prema njima od Zemlje.

Situacija je druga?ija kod drugog stadija izme?u smrti i novog ro?enja. Tada smo toliko duboko uklju?eni u kozmi?ke interese da postaje iznimno teško uspostaviti vezu s Zemljom za vrijeme drugog perioda. Odvojeno od interesa kojeg primamo u kozmosu, želimo sudjelovati u ispravnom oblikovanju naše slijede?e karme. Kao dodatak našim kozmi?kim utiscima mi zadržavamo najbolje što moramo karmi?ki ispraviti, i pomažemo oblikovati slijede?i život koji ?e pomo?i kompenzirati neizlije?ene karmi?ke dugove.

Mnogi ljudi kažu da ne mogu vjerovati u reinkarnaciju jer se ne žele vratiti u život na Zemlji. To je, na primjer, aktualna primjedba.
Najmanje što želim je vratiti se natrag na Zemlju. Mnogi to kažu. Gornje razmatranje u vezi perioda izme?u smrti i ponovnog ro?enja ispravlja ovo gledanje. Za vrijeme ovog perioda želimo se svim silama vratiti u život da bi ispravili našu karmu. Sve previše lako zaboravljamo nakon opisanog kozmi?kog spavanja, kada smo probu?eni u sadašnjost, da se u stvari želimo reinkarnirati.
Bezna?ajno je da li je naša želja tijekom života na Zemlji da se ponovno inkarniramo. Bitno je da to želimo u periodu izme?u smrti i ponovnog ro?enja, i tamo to izri?ito želimo. U mnogim pogledima život izme?u smrti i ponovnog ro?enja vrlo je suprotan od onog što proživljavamo ovdje na Zemlji izme?u ro?enja i smrti. Baš kao što smo okrijepljeni kroz spavanje u zemaljskom životu i obdareni novim snagama, tako smo i kao rezultat opisanog kozmi?kog spavanja opremljeni snagama za našu novu inkarnaciju.

Ovim razmatranjima može se odgovoriti na još jedno pitanje. ?esto je pitano, “Ako se tako ?esto inkarnira, zašto ljudsko bi?e mora po?eti svaki puta od djetinjstva? Zašto ono ne do?e na svijet ve? opremljeno svime što treba u?iti za vrijeme djetinjstva?” Odgovor leži u ?injenici da mi ne proživljavamo ono što se dogodilo na Zemlji izme?u naših inkarnacija. Na primjer, ako je osoba bila zadnji put inkarnirana na Zemlji prije otkri?a tiskanja i danas se opet inkarnira, ona nije proživjela ono što se razvilo u interventnom periodu. U stvari, ako se pobliže istražuje materija iz kulturalno povijesnog aspekta, nalazimo da u svakoj inkarnaciji kao dijete treba u?iti ono što se dogodilo na zemlji u interventnom periodu. Razmotrite, na primjer, što je dijete u dobi od šest moralo u?iti u rimska vremena. To je bilo sasvim razli?ito od onog što mora u?iti danas. Vremenski isje?ak izme?u dvije inkarnacije odgovara periodu potrebnom da se kulturni život na Zemlji potpuno izmijeni. Ne vra?amo se u inkarnaciju dok se uvjeti na zemlji nisu promijenili tako da virtualno nema sli?nosti s uvjetima prethodne inkarnacije.

Ono što sam opisao odnosi se na prosje?nu osobu. Na primjer, u jednom slu?aju svijest nakon smrti može biti spuštena ranije nego u drugom, ili se uvjeti spavanja mogu postaviti brže, kako možete razumjeti iz onog što je prethodno re?eno. Ali kozmi?ki zakon radi tako da kozmi?ko spavanje smanjuje period kojeg smo proveli u duhovnom svijetu nakon smrti. Onaj tko ulazi u uvjete nesvjesnosti ranije proživljava ih brže. Vrijeme prolazi za njega u bržem omjeru nego za onog ?ija svjesnost se širi dalje. Istraživanja o životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja zaista otkrivaju da se neduhovni ljudi reinkarniraju relativno brže nego ostali. Osoba koja se odaje samo ?ulnim zadovoljstvima i strastima, koja živi snažno u onom što bismo mogli zvati animalna priroda, provesti ?e kratko vrijeme izme?u inkarnacija. To je zbog ?injenice da ?e takva osoba pasti relativno brzo u uvjete nesvjesnosti, ili spavanja. Stoga ?e brže putovati izme?u perioda smrti i ponovnog ro?enja.

Nadalje, opisao sam samo prosje?ni slu?aj pošto sam samo uzeo u obzir ljude koji dosegnu normalnu dob u životu. U osnovi, postoji zna?ajna razlika izme?u duša koje umru nakon njihove trideset pete godine i onih koje umru ranije. Samo one koje su dosegle svojih trideset pet godina proživljavaju više ili manje svjesno razli?ite opisane faze. Rana smrt dovodi do rapidnijih uvjeta spavanja izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Moglo bi se primijetiti da, nakon svega, ne može se biti odgovoran za ranu smrt i prema tome je nevino uklju?en u raniji kozmi?ki san. Ipak ova primjedba nije valjana. To nije tako jer je rana smrt bila pripremljena kao rezultat ranijih karmi?kih uzroka, i daljnji razvoj se može odigravati upravo zato jer je duša rapidnije ušla u kozmi?ku oblast. Koliko god ?udno i šokantno ovo moglo izgledati, mi znamo, kao rezultat objektivnih istraživanja kozmi?ke egzistencije, da se ?ovjek od odre?ene to?ke nadalje širi u kozmos i prima utiske kozmosa, makrokozmosa. Baš kao što je ?ovjek najdublje uklju?en u zemaljske stvari tijekom srednjih godina fizi?kog života, tako je i u srednjem periodu izme?u smrti i ponovnog ro?enja najdublje involviran u kozmosu.

Razmotrimo dijete. Pošto još ne živi potpuno na zemlji. Ono živi sa svim naslije?em ranijih perioda, i mora se postaviti u zemaljsku egzistenciju. Sada razmotrimo život ?ovjeka nakon smrti. On živi s onim što je odnio s zemlje, i mora ste?i sposobnosti percepcije za život u kozmosu. U srednjem periodu naše zemaljske egzistencije najdublje smo upetljani u zemaljske uvjete, dok smo u srednjem stadiju izme?u smrti i ponovnog ro?enja najdublje involvirani u kozmi?ke uvjete. Što se više povla?imo kraju naše egzistencije na Zemlji, više se odri?emo zemaljskih uvjeta u fizi?kom smislu. Što smo dalje otišli iza srednje to?ke izme?u smrti i novog ro?enja, više se odri?emo kozmosa i ponovno okre?emo životu na Zemlji.

Ono što sam upravo opisao kao analogiju nije temelj duhovno znanstvenih istraživanja. Analogija ove vrste javlja se okultistu tek nakon što je napravio neophodna okultna istraživanja i nastavio uspore?uju?i dostupne ?injenice. Ovakva analogija tako?er sadrži grešku. Pretpostavimo da se odnosimo prema prvom periodu nakon smrti kao onom od djetinjstva, i prema drugom periodu kao onom od starije dobi. Napravili bi grešku. Za vrijeme duhovne egzistencije izme?u smrti i novog ro?enja mi smo u stvari na po?etku stari, i postajemo djeca u odnosu na duhovni život za vrijeme drugog perioda. Duhovni život te?e obrnutim redom. Za po?etak, mi nosimo greške i mane zemaljskog života u duhovni svijet. Zatim su postepeno za vrijeme kozmi?ke egzistencije one uklonjene.

Bio sam veoma iznena?en na?i u drevnim tradicijama ne preciznu potvrdu, ali indikaciju u vezi ovih ?injenica. Na Zemlji za vrijeme naše fizi?ke egzistencije govorimo o postajanju starijim. U duhovnom svijetu izme?u smrti i ponovnog ro?enja moramo re?i sasvim doslovno da rastemo mla?i. U stvari, što se ti?e njegovog duhovnog bi?a, kada se netko rodi na odre?enom mjestu možemo re?i da je tamo postao mlad.

Sada sasvim ?udno, u drugom dijelu Fausta nalazimo rije?i, “Postao je mlad u zemlji izmaglica.” Zašto je Goethe koristio izraz, “postati mlad ” da bi izrazio fizi?ko ro?enje? Kada idemo natrag u prošlost nalazimo da je u ?ovje?anstvu prevladava tradicija koja izražava ideju da kod se duhovnog ro?enja postaje mlad. U stvari, što više gledamo u proteklu evoluciju, više se susre?emo sa stanjem vidovitosti, kako se stalno naglašavalo u našem okultizmu. Potvrdu toga nalazimo svugdje.

Razmotrite, na primjer, ono što je spominjano ju?er. Od trenutka smrti postepeno se osloba?amo od zemaljskih uvjeta, ali za vrijeme izme?u smrti i ponovnog ro?enja živimo potpuno unutar kozmi?kih uvjeta. Njih doživljavamo kao vizije; one se javljaju umjesto ?ulnih utisaka. Objasnio sam kako na ono što doživljavamo pada svijetlo Hijerarhija. Ovu situaciju možemo okarakterizirati na slijede?i na?in. Zamislite da vašu svijest nemate unutar vas, ve? vani u svom okruženju. Ne biste imali osje?aj da živite u svom tijelu, ve? izvan njega. Izvana bi osje?ali da je ovo moje oko, moj nos, moja noga. Tada se morate odnositi prema onom što doživljavate vani u duhu. Tako?er bi se morali odnositi prema bi?u Boga, pustiti da se reflektira u vama. Ovakav stadij se javlja nakon smrti kada zurimo natrag na ?ovjeka. Okruženje je reflektirano u njemu, ?ak i Božanstvo.

Bi li bilo suviše drsko prihvatiti izjavu pjesnika koji je rekao da je život nakon smrti refleksija božanstva? Dobro je poznato da je Dante rekao da za vrijeme egzistencije u duhovnom svijetu dolazi trenutak kada se božanstvo promatra kao ?ovjeka. Ovakva napomena može se ?initi neopravdana. Može se gledati i kao razigranost, ali onaj tko može gledati u dublje tajne ?ovje?anstva ne?e imati takvo stajalište. U velikim poemama uvijek iznova nalazimo eho bivših stanja vidovitog znanja, i pomo?u inicijacije ovakvi efekti-poslije su oživljeni i podignuti u ljudsku svijest.

Dao sam vam par rezultata nedavnih istraživanja o uvjetima života izme?u smrti i novog ro?enja, i nadam se biti još mogu?nosti u ne dalekoj budu?nosti dalje govoriti o ovoj temi.

Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 3/16



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 3/16
?ovjekovo putovanje kroz planetarne sfere i zna?aj znanja o Kristu
Hanover, 18 studeni 1912

Po?eti ?emo ovu studiju razmatranjem onog što zovemo ljudska svijest. Što je ljudska svijest? Na prvom mjestu, možemo re?i da u stanju spavanja — od vremena kada nave?er idemo spavati do bu?enja slijede?eg jutra — nemamo svijesti. Nitko u posjedu svojih pet ?ula, me?utim, ne sumnja da postoji dok ide spavati, i gubi svijest. Ako bi imao ovakvu sumnju držao bi krajnje nerazborito gledanje da za vrijeme spavanja sve što je proživio iš?ezne i mora do?i u bi?e ponovno idu?eg jutra. Svatko tko nema ovakav nerazuman pogled uvjeren je da se postojanje nastavlja za vrijeme spavanja. Svejedno, nema svijesti.

Za vrijeme spavanja mi nemamo mentalnih slika, ideja, želja, impulsa, strasti, nema boli ili patnje — jer ako bol postanje toliko intenzivna da je spavanje sprije?eno, razlog je da je svijest prisutna. Svatko tko može napraviti razliku izme?u spavanja i budnosti tako?er može shvatiti i što je svijest. Svijest je ono što ponovo ulazi u ?ovjekovu dušu svako jutro kada se probudi iz spavanja.
Ideje, mentalne slike, emocije, strasti, patnje, i tako dalje — sve to ujutro ponovno ulazi u dušu. Sada što je to što posebno karakterizira svijest ?ovjeka? ?injenica je da je sve što ?ovjek može imati u svojoj svijesti pra?eno s doživljajem "JA". Ni jedna mentalna slika o kojoj ne možete misliti, JA to sebi predo?avam; ni jedan osje?aj o kojem ne možete re?i, JA osje?am; ni jedna bol o kojoj ne možete re?i JA patim, ne bi bila originalni doživljaj vaše duše. Sve što doživljavate mora biti povezano, i zaista i jest, s konceptom “JA.” Ipak ste svjesni da ova veza s konceptom “JA” po?inje tek u odre?enoj dobi u životu. U dobi otprilike od tri, kada dijete po?inje doživljavati, više ne govori, “Karlo govori,” ili “Marija govori,” ve? “JA govorim.” Znanje o “JA” prema tome prvi puta zasvijetli u djetinjstvu. Sada se upitajmo “Kako se znanje o ‘JA’ postepeno budi u djetetu?”

Ovo pitanje pokazuje da na o?ito jednostavne stvari nije tako jednostavno odgovoriti, premda se može ?initi da nam odgovor leži pri ruci. Kako dijete odvaja egom-ispunjene ideje i mentalne slike? Svatko tko iskreno prou?ava život u djetinjstvu može razumjeti kako se to doga?a. Jednostavno promatranje može svakog uvjeriti kako se ego-svijest razvija i postaje u djetetu jaka. Pretpostavimo da udari glavom u rub stola. Ako pobliže promotrite da je osje?aj "JA" intenziviran nakon što se to dogodi. Drugim rije?ima, dijete postaje svjesno sebe, došlo je bliže znanju o sebi. Naravno, ne treba uvijek do?i do stvarne ozljede ili ogrebotine. ?ak i kada dijete stavi ruku na nešto postoji sudar malog razmjera koji ga ?ini svjesnim sebe. Morati ?ete zaklju?iti da dijete nikada ne bi razvilo ego-svijest kada ga otpor vanjskog svijeta ne bi napravio svjesnim sebe. ?injenica da postoji svijet van njega ?ini mogu?im otkrivanje ego-svijesti, svijesti o “JA.”

U izvjesnoj to?ci u njegovom životu ova svijest o “JA” svi?e u djetetu, ali ono što se odvija do te to?ke ne završava. To je jednostavno da je proces obrnut. Dijete je razvilo ego-svijest postaju?i svjesno da postoje objekti izvan njega. Drugim rije?ima, on sebe razdvaja od njih. Jednom kada se ova ego-svijest razvila ono nastavlja dolaziti u kontakt sa stvarima. Ono zaista to mora ?initi stalno. Gdje se doga?aju sudari? Entitet koji ništa ne dodiruje ne može imati znanje o sebi, ne, barem, u svijetu u kojem živimo!
?injenica je da od trenutka kada ni?e ego-svijest, “JA” se sudara s vlastitom unutarnjom tjelesnoš?u, po?inje se sudarati s vlastitim tijelom iznutra. Za ovo predo?iti trebate samo misliti na dijete kako se svako jutro budi. Ego i astralno tijelo prolaze u fizi?ko i eteri?ko tijelo i ego se sudara s njima. Sada ?ak i ako samo uronite ruku u vodu i pomi?ete je uzdužno, postoji otpor gdje god je vaša ruka u kontaktu s vodom. Jednako je kada ego ujutro zaroni dolje i nalazi vlastiti unutarnji život kako igra oko njega. Za vrijeme cijelog života ego je unutar fizi?kog i eteri?kog tijela i sudara se s njima na svim stranama, baš kao kada zapljusnete svoju ruku u vodu i postanete svjesni vaše ruke sa svih strana. Kada se ego sru?i dolje u eteri?ko tijelo i fizi?ko tijelo svugdje nailazi na otpor, i to se nastavlja kroz cijeli život. Kroz svoj život ?ovjek se mora sru?iti dolje u fizi?ko i eteri?ko tijelo svaki puta kada se probudi. Zbog toga, doga?a se kontinuirani sudar izme?u fizi?kog i eteri?kog tijela na jednoj strani i ega i astralnog tijela na drugoj.
Posljedica je da se entiteti involvirani u sudaru troše — ego i astralno tijelo na jednoj strani, fizi?ko i eteri?ko tijelo na drugoj.
Doga?a se upravo ista stvar kao kad postoji stalni pritisak izme?u dva objekta. Oni habaju jedan drugog. To je proces starenja, postajanja istrošenim, koji nastupa tijekom ?ovjekova života, a tako?er i razlog zašto umire kao fizi?ko bi?e.

Samo razmislite. Kada ne bi imali fizi?ko tijelo, ni eteri?ko tijelo, ne bi mogli održavati našu ego-svijest. Istina, možda bi mogli otkriti takvu svijest, ali ne bi je mogli održavati. Za to se moramo stalno sudarati s našom unutarnjom konstitucijom. Posljedica toga je iznimno važna ?injenica da se razvoj našeg ega omogu?en uništavanjem našeg vlastitog bi?a. Kada ne bi bilo sudaranja izme?u ?lanova našeg bi?a, mi ne bi mogli imati ego-svijest. Kada se postavlja pitanje, “Koja je svrha destrukcije, starenja, smrti?” odgovor mora biti da je to da bi ?ovjek mogao evoluirati da se ego-svijest može razviti na dodatni stupanj. Ako ne bismo mogli umrijeti, to je radikalan oblik procesa, ne bismo mogli biti istinski “?ovjek.”

Ako duboko razmišljamo o implikacijama ovoga, okultizam nam može dati slijede?i odgovor. Da bi živjeli kao ljudi mi trebamo fizi?ko tijelo, eteri?ko tijelo, astralno tijelo i ego. U ljudskom životu kakav je sada, trebamo ova ?etiri ?lana. Ali ako ?emo posti?i ego-svijest, moramo ih uništiti. Moramo ste?i ove ?lanove s vremena na vrijeme ponovo i onda ih uništiti. Stoga su neophodni mnogi ljudski životi da bi bilo mogu?e za ljudska tijela da budu opet iznova uništena. Time nam je omogu?en razvoj na daljnje stupnjeve kao svjesnim ljudskim bi?ima.

Sada u našem životu na zemlji ima samo jedan ?lan našeg bi?a na ?ijem razvoju možemo raditi u stvarnom smislu, i to je naš ego. Što to zna?i raditi na razvoju “JA?” Za odgovoriti na to pitanje moramo shvatiti što je to što ?ini taj rad neophodnim. Pretpostavimo da ?ovjek ide do drugog ?ovjeka i kaže mu, “Ti si nevaljao.” Ako to nije slu?aj ?ovjek je rekao neistinu. Koja je posljedica za ego izustiti ovakvu neistinu? Posljedica je da je od ovog momenta vrijednost ega manja nego je bila prije nego je napravljena izjava. To je objektivna posljedica nemoralnog djela. Prije izricanja neistine naša vrijednost je ve?a nego poslije. Za sve vrijeme što dolazi u svim sferama, za svu vje?nost vrijednost našeg ega je manja kao rezultat ovakvog djela. Ali za vrijeme života izme?u ro?enja i smrti odre?ena sredstva su nam na raspolaganju. Uvijek se možemo ispraviti jer smo umanjili vrijednost našeg ega; možemo neistinu u?initi nevaže?om. Onom koga smo nazvali nevaljalim možemo priznati, “Griješio sam; ono što sam rekao nije to?no,” i tako dalje.
?ine?i tako obnavljamo vrijednost našeg ega i kompenziramo na?injenu štetu. U slu?aju gdje je umiješan naš ego još je u našoj mo?i tijekom života napraviti neophodno podešavanje. Ako smo, na primjer, težili prikupiti znanje o ne?emu ali smo sve o tome zaboravili, naš ego gubi vrijednost, ali ako se potrudimo možemo to prizvati u sje?anje i tako kompenzirati na?injenu štetu. Da sumiramo, možemo umanjiti vrijednost našeg ega ali je tako?er možemo i uve?ati. Tu sposobnost ispravljanja ?lana našeg bi?a, ispravljanja grešaka na takav na?in da unaprje?ujemo njegov razvoj, mi posjedujemo s obzirom na ego.

?ovjekova svijest se, me?utim, ne proteže direktno u njegovu astralnu i eteri?ku prirodu, i proteže se daleko manje u njegovu fizi?ku prirodu. Premda se stalna destrukcija ovih ?lanova odvija cijelim tijekom života, mi ne znamo kako da je ispravimo. ?ovjek ima mo? popraviti štetu na?injenu egu, podesiti moralni nedostatak ili nedostatak sje?anja, ali nema mo? nad onim što se stalno uništava u njegovom astralnom, eteri?kom i fizi?kom tijelu. Ova tri tijela su stalno ošte?ena, i kako živimo na njih su stalni napadi. Mi radimo na razvoju ega, jer ako to ne radimo tijekom cijelog života izme?u ro?enja i smrti, ne?e biti napretka. Ne možemo raditi tako svjesno na našem astralnom, eteri?kom ili fizi?kom tijelu kao što radimo na razvoju našeg ega. Ipak ono što se cijelo vrijeme uništava u tim trima tijelima mora biti napravljeno dobro. U vremenu izme?u smrti i novog ro?enja moramo ponovno ste?i u pravoj formi — kao astralno tijelo, eteri?ko tijelo i fizi?ko tijelo — ono što smo uništili. U tom vremenu mora biti mogu?e ono što smo prethodno uništiti da bude popravljeno. To se može dogoditi samo ako nešto izvan naših mo?i radi na nama. Sasvim je o?ito da ako ne posjedujemo magi?ne mo?i ne?e nam biti mogu?e nabaviti astralno tijelo kada smo mrtvi. Astralno tijelo mora biti kreirano za nas iz Velikog svijeta, Makrokozmosa.

Sada možemo shvatiti pitanje, “Gdje je destrukcija koju smo uzrokovali u našem astralnom tijelu popravljena?” Mi trebamo ispravno tijelo kada smo ponovno ro?eni u novoj tjelesnoj egzistenciji. Gdje se u univerzumu mogu na?i sile koje popravljaju astralno tijelo?
Mogli bi te sile tražiti na Zemlji sa svakakvom vrstom vidovitosti, ipak ih nikada ne bi tamo našli. Kada bi potpuno ovisilo o Zemlji, ?ovjekovo astralno tijelo nikad se ne bi moglo popraviti. Materijalisti?ko vjerovanje da se svi uvjeti ljudske egzistencije mogu na?i na Zemlji krajnje je pogrešno. ?ovjekov dom nije samo na Zemlji. Pravo promatranje života izme?u smrti i novog ro?enja otkriva da sile koje ?ovjek treba da bi popravio svoje astralno tijelo leže u Merkuru, Veneri, Marsu, Jupiteru, Saturnu, to jest, zvijezdama koje pripadaju planetarnom sustavu. Sile koje emaniraju od ovih nebeskih tijela sve moraju raditi na popravku našeg astralnog tijela, i ako ne dobijemo sile od tamo, ne možemo imati astralno tijelo. Što to zna?i? To zna?i da nakon smrti, a to je tako?er slu?aj i u procesu inicijacije, moramo iza?i iz fizi?kog tijela zajedno sa silama našeg astralnog tijela. Astralno tijelo se širi u univerzumu. Dok smo ina?e suženi u malu to?ku u univerzumu, nakon smrti naše cijelo bi?e se u njemu širi. Naš život izme?u smrti i novog ro?enja nije ništa drugo nego proces povla?enja sila od zvijezda koje trebamo da bi ?lan kojeg smo uništili bio obnovljen. Dakle od zvijezda mi u stvari primamo sile koje obnavljaju naše astralno tijelo.

U domeni okultizma — koriste?i rije? u pravom smislu — istraživanje je teško i puno komplikacija. Pretpostavimo da ?ovjek s dobrim vidom ode u neki okrug u Švicarskoj, popne se na visoku planinu i onda vam, kada opet do?e dolje, dade to?an opis onog što je vidio. Možete lako zamisliti da ako opet ode u taj okrug i popne se više na istu planinu, on ?e opisati što je vidio iz razli?ite to?ke. Kroz opise dane iz razli?itih to?aka o?ito je da ?e se dobiti to?nija i preciznija ideja o krajoliku. Sada je za ljude zgodno vjerovati da ako je netko postao vidovit, on zna sve! To nikako nije tako. U duhovnom svijetu, istraživanja uvijek trebaju biti postepena — ”malo po malo,” takore?i. ?ak i u odnosu na stvari koje su istraživane s velikom to?noš?u, uvijek se mogu raditi nova otkri?a. Tijekom zadnje dvije godine moje je zadatak bio istraživati uvjete izme?u smrti i ponovnog ro?enja ?ak i pobliže nego prije, i sada vam želim govoriti o onom što je na?eno u ovim nedavnim istraživanjima.

Vi ?ete naravno shvatiti da je pravo razumijevanje mogu?e samo za one koji mogu duboko prodrijeti u ovakvu stvar, oni ?ija srca i umovi su spremni za ovakvo prou?avanje. U jednom predavanju ne može se o?ekivati da ?e sve biti dokazano i potvr?eno. Ako se ono što je re?eno tijekom vremena strpljivo usporedi i posloži, vidjet ?e se da nigdje u domeni okultizma prou?avanog ovdje nema ni?ega što se ne slaže s ostatkom.

U nedavnim istraživanjima života izme?u smrti i novog ro?enja uvjeti koji prevladavaju u tom periodu vrlo jasno dolaze na svijetlo. U o?ima duha objelodanjuje se da ljudsko bi?e na Zemlji izme?u ro?enja i smrti, suženo na najmanji mogu?i prostor, izlazi iz njega kada ostavlja svoje fizi?ko tijelo i širi se sve viši i više u univerzumu. Pošto je prošao kroz vrata smrti on raste stupanj po stupanj vani u planetarne sfere. Najprije, širi se do podru?ja ozna?enog orbitom Mjeseca; sfera nazna?ena pozicijom Mjeseca postaje tada njegova vanjska granica. Kada je ta to?ka dosegnuta, kamaloka je na kraju. Nastavljaju?i se širiti, on raste u sferu oblikovanu orbitom Venere. Tada kako se njegova magnituda pove?ava, njegova vanjska granica je ozna?ena o?itim smjerom Sunca. Ovdje se ne trebamo zamarati kopernikanskom teorijom univerzuma. Trebamo samo zamisliti okolne sfere kako je bilo opisano na predavanjima u Düsseldorf-u o duhovnim hijerarhijama. Dakle kako se ?ovjek uzdiže u duhovne svjetove širi se u planetarni sustav, prvo u sferu Mjeseca, i kona?no u najviše vanjsku sferu, onu od Saturna. Sve je ovo neophodno da bi došao u kontakt s onim silama koje su potrebne njegovom astralnom tijelu, koje se mogu primiti jedino od planetarnog sustava.

Kada se promatraju razli?iti pojedinci postaju o?ite razlike. Pretpostavimo sa nakon smrti promatramo ?ovjeka ?ije je držanje kroz život bilo moralno i koji je prema tome prenio kroz vrata smrti moralnu narav duše. Ovakvog ?ovjeka možemo usporediti s drugim, na primjer, koji je nosio sa sobom kroz smrt manje moralan zapis duše. To ?ini veliku razliku, i to postaje o?ito kada ?ovjek o kojem se radi do?e u sferu sila Merkura. Kakav oblik poprima ova razlika? Posredstvom percepcije koja mu je na raspolaganju kada je period kamaloke završen, ?ovjek postaje svjestan onih koji su mu u životu bili blizu i koji su mu prethodili. Da li su ta bi?a povezana s njim? Svakako, on ih sve sre?e. Poslije smrti živi zajedno s njima, ali postoji razlika u tome kako živi zajedno s onima s kojima je bio povezan na ¸Zemlji. Razlika je odre?ena time da li je ?ovjek donio sa sobom kroz smrt ve?u ili manju moralnu dispoziciju duše. Ako mu je u životu nedostajao osje?aj za moral, on dolazi zajedno s ?lanovima svoje obitelji i sa svojim prijateljima, ali njegova vlastita priroda kreira vrstu barijere koja ga sprje?ava da dopre do ostalih bi?a. ?ovjek sa nemoralnom dispozicijom poslije smrti postaje pustinjak, izolirano bi?e koje uvijek ima vrstu barijere oko sebe i ne može prodrijeti kroz nju do drugih bi?a u ?iju sferu je prešao. Ali duša s moralnom dispozicijom, duša ?ije ideje su izraz pro?iš?ene volje, postaje društven duh i nepromjenjivo nalazi mostove i veze s bi?ima u ?ijoj sferi živi. Da li smo izolirani ili društveni duhovi odre?uje naša moralna ili nemoralna dispozicija duše.

Sada ovo ima važne posljedice. Društveni duh, onaj koji nije zatvoren u ljusku vlastitog bi?a, ve? može imati kontakt s drugim bi?ima u svojoj sferi, plodonosno radi na napretku evolucije i cijelog svijeta. Nemoralan ?ovjek koji nakon smrti postaje pustinjak, izolirani duh, radi na destrukciji svijeta. Radi rupe, takore?i, u teksturi univerzuma razmjerno stupnju njegova nemorala i konzekventne izolacije. Efekt nemoralnih djela ovog ?ovjeka za njega je, mu?enje; za svijet, destrukcija.

Moralna dispozicija duše je prema tome od velikog zna?aja ve? kratko nakon perioda kamaloke. Ona tako?er odre?uje sudbinu za slijede?i, period Venere. Tada dolaze u razmatranje razli?ite kategorije ideja, ideja koje je ?ovjek razvio tijekom života i kojima se bavi kada ulazi u duhovni svijet. Ideje i koncepcije su religioznog karaktera. Ako je religija bila veza izme?u prijelaznog i vje?nog, život duše poslije smrti u sferi Venere razli?it je od onog ako nije bilo te veze. Ponovno, da li smo društveni ili izolirani, pustinja?ki duhovi zavisi o tome da li jesmo ili nismo bili religijskih shva?anja tijekom života na zemlji. Poslije smrti nereligiozna duša osje?a se kao zatvorena u kapsuli, zatvoru. Istina, ovakva duša je svjesna da postoje bi?a oko nje, ali osje?a se kao da je u zatvoru i ne može ih dosegnuti. Dakle, na primjer, ?lanovi Monisti?ke unije, utoliko što su iz jalove, materijalisti?ke ideje isklju?ili sve religijske osje?aje, ne?e nakon smrti biti ujedinjeni u novu zajednicu ili uniju, ve? ?e svatko od njih biti ograni?en u svom vlastitom zatvoru. Naravno, ovo nije mišljeno kao napad na Monisti?ku Uniju. To je samo stvar napraviti neku ?injenicu razumljivom.

U životu na Zemlji materijalisti?ke ideje su greške, zablude. U oblasti duha one su stvarnost. Ideje, koje ovdje na fizi?kom svijetu samo imaju efekt da se zatvaramo, utamni?e nas u oblasti duha, ?ine nas zatvorenicima vlastite astralnosti. Kroz nemoralnu koncepciju života lišavamo se sila privla?enja u sferi Merkura. Kroz nereligijsku dispoziciju duše lišavamo se sila privla?enja sfere Venere. Ne možemo povu?i iz te sfere sile koje trebamo; što zna?i da ?emo u slijede?oj inkarnaciji imati astralno tijelo koje je u odre?enom smislu nesavršeno.

Ovdje vidite kako se oblikuje karma, tehniku oblikovanja karme. Ovi nalazi okultnog istraživanja bacaju iznimno svijetlo na izjavu koju je dao Kant premda instinktivno. Rekao je da su dvije stvari koje su inspirirali najve?e ?u?enje u njemu bile zvjezdana nebesa iznad i moralni zakon unutra. Ovo su o?ito dvije stvari, ali u stvari to je jedno te isto. Zašto nas osje?aj veli?ine, strahopoštovanja, obuzima kada gledamo zvjezdana nebesa? To je zato jer bez da znamo osje?aj doma naše duše budi se u nama. Budi se osje?aj: Prije nego si došao dolje u novu inkarnaciju ti si sam bio u tim zvijezdama, i od zvijezda dolaze najve?e snage koje su u tebi. Tvoj moralni zakon ti je dan kada si boravio u ovom svijetu zvijezda. Kada prakticirate samo-spoznaju možete promatrati što vam je zvjezdano nebo poklonilo izme?u smrti i novog ro?enja — najbolje i najfinije snage vaše duše. Ono što promatramo u zvjezdanim nebesima to je moralni zakon koji nam je dan od duhovnih svjetova, izme?u smrti i novog ro?enja — najbolje i najfinije snage naše duše. Ono što promatramo u zvjezdanim nebesima to je moralni zakon koji nam je dan od duhovnih svjetova, jer izme?u smrti i novog ro?enja mi živimo u tim zvjezdanim nebesima. ?ovjek koji želi otkriti izvor najviših kvaliteta koje posjeduje treba kontemplirati zvjezdana nebesa s osje?ajima kakvi su ovi. Onaj koji nema želje pitati bilo što, ve? živi svoj život u stanju tupe apatije — njemu zvijezde ne?e re?i ništa. Ali ako se netko pita, “Kako tamo ulazi u mene ono što nikada nije povezano s mojim tjelesnim ?ulima?” i zatim podigne pogled na zvjezdano nebo, biti ?e ispunjen osje?ajem poštovanja i znati ?e da je to sje?anje na ?ovjekov vje?ni dom. Izme?u smrti i ponovnog ro?enja mi u stvari živimo u zvjezdanim nebesima.

Pitali smo kako je naše astralno tijelo ponovno izgra?eno u duhovnom svijetu, i isto se pitanje može pitati za naše eteri?ko tijelo. Ovom tijelu, tako?er, ne možemo pomo?i uništavanju tijekom našeg života, i ponovno moramo od drugdje pribaviti sile koje nam omogu?uju da ga ponovno izgradimo, u?inimo ga podobnim izvršiti svoj posao za cijelog ?ovjeka tijekom života.

Bili su duga, duga vremenska razdoblja u ljudskoj evoluciji na zemlji kada ?ovjek uop?e nije mogao pridonijeti u osiguravanju da njegovo eteri?ko tijelo bude opremljeno dobrim snagama u slijede?oj inkarnaciji. Tada je ?ovjek još imao unutar sebe naslije?e iz vremena kada je njegova egzistencija na zemlji po?ela. Koliko dugo se drevna vidovitost nastavila, bile su još preostale u ?ovjeku snage koje kod smrti nisu bile iskorištene, rezervne snage, takore?i, pomo?u kojih se eteri?ko tijelo moglo ponovno izgraditi. Ali u samoj esenciji ljudske evolucije leži da sve snage prolaze i moraju biti zamijenjene novima. Danas smo došli do to?ke kada ?ovjek mora sam nešto napraviti da bi njegovo eteri?ko tijelo moglo biti iznova izgra?eno. Sve što ?inimo kao rezultat naših uobi?ajenih moralnih ideja, kako god uzvratili religiji na zemlji, ograni?eno kako može biti kod odre?enih ljudi, sa svim tim mi prelazimo u planetarni sustav i od tamo vu?emo snage za izgradnju našeg astralnog tijela. Postoji samo jedna sfera kroz koju prolazimo bez da od nje povla?imo ove odre?ene snage — sama sfera Sunca. Jer od sfere Sunca naše eteri?ko tijelo mora povu?i snage koje mu omogu?avaju da opet bude izgra?eno.

Uvjeti u predkrš?anska vremena su bili takvi da kako se ?ovjek penjao po fazama u duhovni svijet nosio je sa sobom dio snaga eteri?kog tijela, i ove rezervne snage su mu omogu?avale da povu?e od Sunca ono što je trebao za izgradnju eteri?kog tijela u novoj inkarnaciji. Danas se to promijenilo. Sada se sve ?eš?e doga?a da ?ovjek ostane van utjecaja snaga Sunca. Ako propusti napraviti ono što je neophodno za njegovo eteri?ko tijelo ispunjavaju?i dušu sadržajem koji može od Sunca povu?i snage potrebne za ponovnu izgradnju njegova eteri?kog tijela, on pro?e kroz sferu Sunca bez da na njega utje?e.

Sada utjecaj za koji se može osjetiti da emanira od jedne odre?ene religijske denominacije za Zemlji ne može nikada dati duši ono što je neophodno da bi bila mogu?a egzistencija u sferi Sunca. Ono što možemo uliti u naše eteri?ko tijelo, što tada trebamo da bi boravak duše u sferi Sunca mogao biti plodonosan — to može do?i samo od elementa koji zajedni?ki te?e kroz sve religije ?ovje?anstva. Što je to? Ako usporedite razli?ite religije svijeta — i to je jedan od najzna?ajnijih antropozofskih zadataka studirati srž istine u razli?itim religijama — na?i ?ete da su sve religije uvijek ispravne na svoj na?in, ali ispravne za odre?eni narod, za odre?enu epohu. One pružaju tom narodu, toj epohi, ono što je esencijalno za taj narod i epohu da primi. U suštini stvari mi dosta znamo o onim religijama koje su mogle služiti odre?enom vremenu i ljudima drže?i se egoisti?no oblika u kojem su originalno dane od izvora religioznog života.

Sada ve? više od deset godina studiramo religije, ali treba biti shva?eno da jednom ?ovje?anstvu treba biti dan impuls koji nadmašuje onaj od pojedinih religija i uklju?uje sve na što su one ukazivale. Kako ?e to biti mogu?e? To postaje kroz religiju u kojoj nema ni jednog traga egoizma. Vrhovna vlast ove religije leži u ?injenici da ne ograni?ava sebe na jedan narod ili epohu. Hinduizam, na primjer, je eminentno egoisti?na religija, jer ?ovjek koji nije Hindu ne može biti primljen u nju. Ova religija je posebno prilago?ena Hindu narodu, a isto vrijedi i za druge teritorijalne religije; njihova originalna veli?ina leži u ?injenici da su bile prilago?ene odre?enim zemaljskim uvjetima. Oni koji ne priznaju da su religije bile prilago?ene odre?enim uvjetima, ve? podržavaju da su svi religijski sustavi emanirali iz jednog nediferenciranog izvora, nikad ne mogu ste?i pravo znanje.

Govoriti samo o jedinstvu doseže do govorenja da su sol, papar, paprika i še?er na stolu, ali mi ne razmatramo svaku stvar pojedina?no. Ono što tražimo je jedinstvo koje je izraženo u ovim razli?itim supstancama. Naravno, može se ovako govoriti, ali kada treba pre?i na prakti?nu stvarnost, prikladno koristiti svaku supstancu, razlike izme?u njih ?e zasigurno postati o?ite. Nitko tko je koristio ove supstance ne?e tvrditi da nisu razli?ite, samo stavite sol ili papar umjesto še?era u vašu kavu ili ?aj, i uskoro ?ete znati istinu! Oni koji ne prave stvarnu razliku izme?u razli?itih religija, ve? kažu da sve dolaze iz istog izvora, ?ine jednako grubu grešku.

Ako želimo znati kako živa nit ide kroz razli?ite religije prema velikom cilju, moramo pokušati razumjeti tu nit, i studirati i vrjednovati svaku religiju za njenu odre?enu sferu. To je ono što smo zadnjih deset godina radili u našoj Srednje Europskoj sekciji Teozofskog društva. Zapo?eto je otkrivanje prirode religija koja nema ništa s razlikama u ?ovje?anstvu, ve? jedino s esencijalnim ?ovjekom kao takvim, bez razlika u boji, rasi, i tako dalje. Kakav oblik je to uzelo? Može li se zaista re?i da mi imamo “nacionalnu” religiju kakva se nalazi kod Hindusa ili Židova? Ako bi mi obožavali Wotana trebali bi biti u istoj poziciji kao Hindus. Ali mi ne obožavamo Wotana. Zapad je priznao Krista, a Krist nije bio zapadnjak, ve? alien s obzirom na njegovu lozu. Stav prema Kristu koji je usvojio Zapad nije egoisti?na ili nacionalisti?ka privrženost vjeri. S ovdje dotaknutom domenom ne možemo se, naravno, iscrpno baviti u jednom predavanju. Mogu?e je govoriti jedino o odre?enim aspektima, i jedan aspekt je da je pristup usvojen od Zapada za svoju religiju bio apsolutno neegoisti?an.

Vrhovna vlast Krist principa pokazana je i na drugi na?in, tako?er. Mislite na kongres gdje su se okupili u?eni predstavnici razli?itih religija s ciljem uspore?ivanja razli?itih religijskih sustava sasvim nepristrano. Ovakvom kongresu bi želio uputiti pitanje, “Ima li ijedna religija na Zemlji u kojoj jedno te isto kazivanje zna?i nešto drugo ako je napravljeno s dvije razli?ite strane?” To je upravo ono što se javlja u krš?anstvu. Krist Isus govori duboke rije?i u Evan?elju kada kaže onima oko Sebe, “U svakom od vas je Božanstvo; zar vi onda niste bogovi?” On kaže s punom snagom i autoritetom, “Vi ste bogovi!” (Ivan 10:34). Krist Isus misli ovim rije?ima da u svakim ljudskim grudima leži iskra koja je Božanstvo. Ova iskra mora biti zapaljena da bi mogli re?i, “Budite kao bogovi.” Razli?it i zaista upravo suprotni efekt cilj je rije?i izgovorenih od Lucifera kada pristupa ?ovjeku da bi ga povukao dolje iz oblasti Bogova, “Biti ?ete kao Bog” (Postanak 3:5) Ovdje je zna?enje sasvim razli?ito. Ista izjava je dana jednom da bi se pokvarilo ?ovje?anstvo na po?etku silaska u bezdan, i u drugom vremenu kao indikator za vrhovni cilj!

Potražite istu stvar u bilo kojoj drugoj denominacijskoj vjeroispovijesti, i jedna ili druga može se na?i, ali nikada obje. Pobliže ispitivanje ?e pokazati koliko duboko zna?enje leži u ovih nekoliko rije?i koje su upravo izgovorene. ?injenica da su ove zna?ajne izjave postale integralni dio Krš?anstva jasno pokazuju da ono što je stvarno važno nije samo sadržaj rije?i, ve? bi?e koje ih izgovara. Zašto je to tako? To je zato što Krš?anstvo radi na postizanju ispunjenja principa koji daje izraz njegovoj samoj srži, naime, da nije srodstvo samo izme?u onih povezanih fizi?kim spuštanjem, ve? izme?u cijelog ?ovje?anstva. Postoji nešto što je istinito bez obzira na rasu, nacionalnost ili vjeru, i doseže iznad svih osobina i vremenskih epoha. Krš?anstvo je tako intimno povezano s dušom ?ovjeka jer ono što može dati ne treba biti strano ni jednom ?ovjeku. To se još ne priznaje svuda u svijetu, ali ono što je istina mora na kraju prevladati.

?ovjek još nije dosegnuo stupanj shva?anja da Budist ili Hindu ne treba odbaciti Krista. Samo promislite što bi to zna?ilo kada bi nam neki ozbiljni mislilac bio rekao, “Vi koji ste sljedbenici Krista ne bi trebali podržavati da Ga sve denominacije i vjere mogu priznati kao njihov najviši cilj. Rade?i tako dajete prednost Kristu, i nije ispravno dati takvu izjavu.”

Ako bi ovo bilo kazano, mi bi trebali odgovoriti, “Zašto to nije u redu? Zato što bi Hindu mogao tako?er zahtijevati da se da poštovanje samo njegovim odre?enim doktrinama? Ne želimo nikako osu?ivati te doktrine; poštujemo ih koliko i svaki Hindu. Bi li Budist opravdano rekao da ne može opravdati Krista jer toga nema ni?eg u njegovim spisima? Ima li ne?eg esencijalnog u tome što istina nije na?ena u odre?enim pisanjima i spisima? Bi li Budist opravdano rekao da je protiv principa Budizma vjerovati u istinu kopernikanske teorije univerzuma, jer se ne spominje u njegovim knjigama? Što se odnosilo na kopernikansku teoriju jednako se odnosi na zaklju?ke modernih duhovno znanstvenih istraživanja u vezi Krist-bi?a, naime, pošto On nema ništa s bilo kojom odre?enom denominacijom, Krist može biti prihva?en od Hindu ili sljedbenika bilo koje druge religije. Oni koji odbijaju ono što duhovna znanost ima za re?i o Krist impulsu u odnosu na religijske denominacije jednostavno ne razumiju kakav treba biti ispravan stav prema religiji.”

Možda jednog dana do?e vrijeme kada ?e biti shva?eno da ono što mi imamo re?i o prirodi Krist impulsa i njegovom odnosu prema svim religijskim denominacijama i koncepcijama svijeta govori direktno srcu i duši, kao i da stremi baviti se konzistentno s odre?enim fazama stvari. Nije svakome lako shvatiti da se rade napori povezivanja stvari koje mogu voditi do pravog razumijevanja Krist impulsa potrebnog ?ovjeku u sadašnjem ciklusu njegove egzistencije. Priznanje o vjerovanju u Krista nema u osnovi ništa s bilo kojom odre?enom religijom ili religijskim sustavom. Pravi Krš?anin je jednostavno onaj tko je navikao gledati svako ljudsko bi?e kao da nosi Krist princip u sebi, koji traži Krist princip u Kinezu, u Hinduu, ili tko god da je. U ?ovjeku koji priznaje svoju vjeru u Krista ustanovljeno je shva?anje da Krist impuls nije zatvoren u jedan dio Zemlje. Zamišljati da je zatvoren bila bi potpuna zabluda. Stvarnost je da od Misterije na Golgoti, Pavlova proklamacija regiji s kojom je bio povezan bila je istinita — Krist je tako?er umro za pogane. ?ovje?anstvo mora u?iti razumjeti da Krist nije došao zbog jednog odre?enog naroda, i odre?ene epohe, ve? za sve narode na Zemlji, za svih njih!

Krist je posadio sjeme svog duha u svaku ljudsku dušu, i napredak se sastoji da duša ?ovjeka postane toga svjesna.
U bavljenju duhovnom znanoš?u mi nije da samo elaboriramo teorije i gomilamo još koncepata za naše intelekte, ve? se mi nalazimo da bi to utjecalo na naša srca i duše. Ako se na ovaj na?in svijetlo razumijevanja može donijeti nad Krist impulsom, sam taj impuls ?e eventualno omogu?iti svim ljudima da shvate duboko zna?enje Kristovih rije?i, “Kada se dvoje ili troje na?u zajedno u Moje ime, tamo sam ja usred njih.” Oni koji rade zajedno u duhu ovoga nalaze most koji vodi od duše do duše. To je ono što ?e Krist impuls posti?i na cijeloj zemlji. Krist impuls mora konstituirati sam život naših grupa.

Okultizam otkriva da ako osje?amo nešto od stvarnosti Krist impulsa, u naše duše je prodrla snaga koja nam poslije smrti omogu?ava na?i put kroz sferu Sunca i ?ini za nas mogu?im primiti zdravo eteri?ko tijelo u slijede?oj inkarnaciji. Možemo usvojiti duhovnu znanost na pravi na?in jedino primaju?i u sebe Krist impuls s dubokim razumijevanjem. Samo to ?e osigurati da naše eteri?ko tijelo bude jako i energi?no kada u?emo u novu inkarnaciju. Eteri?ka tijela ?e se sve više pogoršavati ako ?ovjek nastavi ignorirati Krista i Njegovu misiju za cijelu zemaljsku evoluciju. Kroz razumijevanje Krist bi?a sprije?iti ?emo ovo kvarenje eteri?kog tijela i poslužiti se prirodom Sunca. Trebamo postati spremni primiti snage od sfere odakle je Krist došao na Zemlju. Od dolaska Krista možemo sa sobom sa Zemlje ponijeti snage koje nas vode u sferu Sunca. Tada se možemo vratiti na Zemlju sa snagama koje ?e u slijede?oj inkarnaciji u?initi naše eteri?ko tijelo jakim. Ako ne primimo Krist impuls, naše eteri?ko tijelo ?e postati sve manje i manje sposobno povla?iti od sfere Sunca snage koje ga grade i održavaju, omogu?avaju?i mu da radi na pravi na?in ovdje na Zemlji. Zemaljski život stvarno nije zavisan od teoretskog razumijevanja, ve? od toga da li je naše bi?e sve više i više prožeto efektima doga?aja na Golgoti. Ovo se otkriva izvornim okultnim istraživanjem.

Okultno istraživanje tako?er pokazuje kako se možemo pripremiti za primanje fizi?kog tijela. Fizi?ko tijelo nam je dano prema na?elu Oca. To je Krist impuls koji nam omogu?ava poslužiti se na?elom Oca u smislu rije?i, “Ja i moj Otac smo jedno ” (Ivan 10:30). Krist impuls vodi nas do božanskih snaga Oca.

Koji je najbolji rezultat što se postiže duhovnim produbljenjem? Možete zamisliti nekog od vas kako nakon predavanja izlazi i kaže na vratima, “Zaboravio sam do jednu rije?!” To bi, naravno, bio ekstremni slu?aj, ali to zaista ne bi bila najve?a nesre?a. Jer mogu zamisliti da takva osoba usprkos tome nosi osje?aje koji su rezultat onog što se ovdje ?ulo, ?ak iako smo možda sve zaboravili!
Ovaj osje?aj u duši je ono što je važno. Kada slušamo rije?i moramo se potpuno predati da bi naša duša bila ispunjena velikim impulsom.Kada duhovno znanje koje smo sakupili pridonese poboljšanju naših duša, tada smo stvarno nešto i postigli. Iznad svega, kada nam duhovna znanost pomaže malo bolje razumjeti naše drugove, ispunila je svoju ulogu, jer je duhovna znanost život, neposredan život. Ona nije opovrgnuta ili potvr?ena sa raspravom ili logikom. To je stavljeno na kušnju i njenu vrijednost odre?uje sam život, i ona ?e se utemeljiti jer može na?i ljudska bi?a u ?ije duše ?e biti dopušteno u?i.

Što može više nadahnuti nego znati da možemo otkriti izvor našeg života izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Možemo otkriti našu srodnost s cijelim univerzumom! Što nam može dati ve?u snagu za naše obveze u životu od znanja da unutar sebe nosimo snage koje se izlijevaju iz univerzuma i moramo sebe u životu tako pripremiti da te snage u nama mogu postati aktivne kada, izme?u smrti i ponovnog ro?enja, prelazimo u sfere planeta i Sunca. Onaj tko stvarno dohva?a ono što mu okultizam može otkriti o ?ovjekovom odnosu sa svijetom zvijezda može re?i iskreno i s razumijevanjem molitvu koja bi mogla glasiti nekako ovako, “Što postajem više svjestan da sam ro?en od univerzuma, dublje osje?am odgovornost da u sebi razvijem snage koje su mi dane od cijelog univerzuma, bolje ljudsko bi?e mogu postati.” Onaj tko zna kako izre?i ovu molitvu iz dubine duše može se tako?er i nadati da ?e ona u njemu postati ispunjen ideal. Može se nadati da ?e kroz snagu ovakve molitve zaista postati bolji i savršeniji ?ovjek. Dakle ono što primamo kroz pravu duhovnu znanost radi u najintimnijim dubinama našeg bi?a.

Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 4/16




Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 4/16
Zadnji rezultati okultnog istraživanja u životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja
Be?, 3 studeni 1912

Pri?injava mi veliko zadovoljstvo biti s vama ve?eras prigodom moje prisutnosti ovdje u Be?u, koju su u?inili nužnim neke druge okolnosti. Kako je ovo poseban sastanak, želio bih govoriti o intimnijim stvarima s kojima se možemo baviti samo u manjim grupama duže upoznatim s duhovnom znanoš?u.

U okultnom istraživanju stalno treba provjeravati ?injenice koje su ponovno istraživane, i o kojima se govori, jer su to ?injenice duhovnog svijeta koje nisu lako pristupa?ne i razumljive za ?ovjeka. Stalna je opasnost krive interpretacije na ovaj ili onaj na?in, i doga?aji mogu biti pogrešno gledani. To je razlog da se dobiveni rezultati moraju stalno provjeravati. Glavni doga?aji života u duhovnom svijetu bili su, naravno, poznati tisu?ama godina, a ipak ih je teško opisati. Duboko sam zahvalan da sam nedavno imao mogu?nost ponovno se intimnije baviti s važnim aspektom okultizma, naime, oblasti života izme?u smrti i novog ro?enja. Nije to toliko da na svijetlo dolaze nove ?injenice, ve? da se ima mogu?nost prezentirati stvari na precizniji i ispravniji na?in. Tako bi danas želio govoriti o periodu koji je za nadosjetilnu percepciju od krajnje važnosti, odnosno, periodu izme?u smrti i ponovnog ro?enja.
Ne?u se toliko baviti periodom koji neposredno slijedi smrti, kamaloka periodom, kojeg opis se može na?i u mojim spisima, ve? sa slijede?im periodom, aktualnim boravkom ?ovjeka u duhovnom svijetu izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Ovaj opis bit ?e zapo?et s slijede?im kratkim napomenama.

O periodu izme?u smrti i ponovnog ro?enja u?i se ili pomo?u inicijacije ili prolaze?i kroz vrata smrti. Uglavnom se ne uzima dovoljno ozbiljno razlika koja postoji izme?u znanja ste?enog u ?ulnom svijetu pomo?u osjetila i intelekta i znanja ste?enog o duhovnom svijetu, bilo kroz inicijaciju u fizi?kom tijelu u ovom životu ili bez ovog tijela kada smo prošli kroz vrata smrti. U odre?enom smislu, u duhovnom svijetu je sve obrnuto. Uputiti ?u na dvije osobine da bi pokazao kako su fundamentalno razli?iti duhovni svijet i uobi?ajeni svijet ?ula.

Razmotrimo našu egzistenciju u svijetu ?ula za vrijeme budne svijesti od jutra do no?i. Dolaze nam objekti koje percipiramo pomo?u naših o?iju i ušiju. Jedino u višim oblastima života, takore?i, u sferama znanja i umjetnosti, moramo se naprezati da bi u?estvovali u povla?enju stvari prema nama. Odvojeno od ovoga, sve ostalo što leži vani od jutra do no?i što poseže za našim ?ulima i našim intelektom dovedeno je nama. Gdje god da idemo, na ulicu, u našem dnevnom obilasku u životu, svaki trenutak je ispunjen impresijama, i za razliku od spomenutih iznimaka mi se ne naprežemo da do toga do?e. To dolazi iz njihovog vlastitog sklada.

To se razlikuje s obzirom što se kroz nas doga?a u fizi?kom svijetu. Ovdje moramo biti aktivni, i?i s jednog mjesta na drugo, biti u kretanju. Važna je osobina dnevnog života da nam ono što je prezentirano našoj percepciji dolazi bez naše aktivnosti. Koliko god groteskno izgledalo, suprotno je istina u duhovnom svijetu. Tamo se ne može biti aktivan, ne može se bilo što povla?iti prema sebi kre?u?i se s jednog mjesta na drugo. Niti se bilo što može dovesti sebi jednostavno pokre?u?i udove — pokretom ruke, na primjer. Iznad svega, da bi se nešto u duhovnom svijetu dogodilo esencijalno je da postoji apsolutna smirenost duše.

Što smo tiši, više se toga može kroz nas dogoditi u duhovnom svijetu. Jednostavno ne možemo re?i da se u duhovnom svijetu doga?a bilo što kao rezultat žurbe ili uzbu?enja. Trebamo razviti nježno u?eš?e u raspoloženju duševnog mira za ono što ?e se dogoditi, i tada strpljivo ?ekati kako ?e se stvari odvijati. Za taj duševni mir, koji je u duhovnom svijetu kreativan, nema nešto sasvim odgovaraju?e u uobi?ajenom fizi?kom životu. To je sli?no višim nivoima zemaljske egzistencije u sferi znanja i umjetnosti. Tu imamo nešto analogno. Umjetnik koji je nestrpljiv ne?e mo?i kreirati ono najviše za što je sposoban. Zbog toga, treba strpljenje i duševni mir dok ne osvane pravi moment, dok ne do?e intuicija. Onaj tko želi kreirati po rokovniku proizvesti ?e samo radove nižeg kvaliteta. Onaj tko želi kreirati, makar i najmanje djelo, izazvan vanjskim stimulansom ne?e biti uspješan kao kada bi s nježnim posve?enjem mirno ?ekao trenutak inspiracije. Mogli bi re?i trenutak milosti. Isto vrijedi za duhovni svijet. U njemu nema žurbe i uzbu?enja ve? samo smirenost duše.

U osnovi, ovo mora tako?er biti put rasta našeg pokreta. Propagandne kampanje i želje da silom približimo duhovnu znanost našim drugovima su beskorisne. Najbolje je ako možemo ?ekati dok ne sretnemo one koji iznutra žele ?uti o duhu, koji su tome privu?eni. Ne smijemo njegovati težnje da svakog dovedemo do duhovne znanosti. Vidjeti ?emo da što smo mirniji, više ljudi ?e do?i nama, dok silna propaganda samo odbija ljude. Javna predavanja se drže samo da bi bilo re?eno ono što treba biti re?eno i da oni koji žele primiti ono što je komunicirano to mogu u?initi. Naš stav unutar duhovno znanstvenog pokreta treba biti refleksija duhovnog tako da se može dogoditi ono što se i mora dogoditi i to je do?ekano s unutarnjim mirom.

Razmotrimo inicijata koji je iz duhovnog svijeta znao da ?e se u odre?eno vrijeme nešto dogoditi. ?esto sam privla?io pažnju na važan doga?aj kojeg je izvor u duhovnom svijetu ali koji još ne otkriva sebe na upadljiv na?in. Mislim na godinu 1899, završetak male Kali Yuge. Ta je godina donijela odre?eni impuls koji je bio da ?ovje?anstvu da mogu?nost unutarnjeg bu?enja duše. U ranija vremena do toga je dolazilo pomo?u vanjskog stimulansa iz duhovnog svijeta, obi?no ozna?eno kao slu?ajne pojave.

Želio bih to povezati s odre?enim primjerom. U dvanaestom stolje?u živjela je odre?ena osoba koja se zvala Norbert, koji je osnovao red. U po?etku je vodio svjetovan, raskalašen život. Onda ga je jednog dana pogodila munja. Ovakvi doga?aji u povijesti nisu nikako rijetkost. Bljesak munje može imati efekt da potrese fizi?ko i eteri?ko tijelo. Njegov cijeli život se promijenio. Ovdje imamo primjer kako je vanjski doga?aj upotrijebljen da promijeni tijek ?ovjekova života. Ovakav slu?ajni fenomen nije neobi?an. On potpuno potrese vezu izme?u fizi?kog i eteri?kog tijela i radikalno transformira pojedinca o kojem se radi. To je bio slu?aj u ovom primjeru. To nije stvar koincidencije. Ovakvi doga?aji su pažljivo pripremljeni u duhovnom svijetu tako da dovedu do promijene u osobi. Od godine 1899, me?utim, ovakva doga?anja su više intimnog karaktera. Manje su vanjski i ljudska duša se sve više produbljuje iznutra. U stvari, da bi se proizvela ovakva univerzalna revolucija kao ona od 1899, ne samo da sve snage i bi?a duhovnog svijeta trebaju sura?ivati, ve? tako?er i inicijati koji su živjeli na Zemlji. Oni ne kažu, “Pripremite se.” Ne šapu?u u uši ljudi, ve? djeluju na takav na?in da impuls dolazi iznutra tako da ljudi u?e razumjeti ih iznutra. Tada ljudi ostaju unutar sebe mirni, zaokupljaju se ovakvim mislima, dopuste im da rade unutar duše, i ?ekaju. Što se ovakve stvari tiše nose u duši, ja?e se javljaju ovakvi duhovni doga?aji. Najvažnija stvar je ?ekati trenutak milosti, ?ekati za ono što ?e nam se dogoditi u duhovnom svijetu.

To je razli?ito u odnosu na prikupljanje znanja u svakodnevnom životu. Ovdje moramo sakupiti stvari zajedno da bi radili i naprezati se da bi došli do njih. U fizi?kom svijetu ruža koju nalazimo uz put razveseljava nas. To se ne?e dogoditi na duhovnom planu. Tamo se nešto sli?no ruži ne?e pojaviti ako se nismo naprezali u?i u odre?enu oblast duha da bi je povukli prema sebi. U stvari, ono što moramo napraviti ovdje da bi djelovali, radimo u duhovnom svijetu da bi znali, i na ono što se mora dogoditi kroz nas moramo mirno ?ekati. Samo više aktivnosti ?ovjeka, gdje duhovni svijet tka u fizi?kom, imaju mogu?nost refleksije doga?aja u duhovnom svijetu. To je zašto je esencijalno, ako se želi iznutra razumjeti ono što daje duhovna znanost, razviti dvije osobine duše.
Najprije, ljubav za duhovni svijet, koja vodi do aktivnog shva?anja duha i najsigurniji je na?in koji nam omogu?ava dovoditi stvari duha prema nama, i drugo, unutarnji odmor, duševni mir, tišina bez taštine ili ambicije zabrinute za postizanje u?inka, ali sposobna primiti milost, sposobna ?ekati inspiraciju. U stvarnim slu?ajevima ovo mirno o?ekivanje nije lako, ali postoji misao koja nam može pomo?i da svladamo prepreke. Teško je prihvatiti jer tako duboko udara na našu taštinu. Ta misao je da u univerzalnom obrascu nema važnosti da li se nešto dogodilo preko nas ili preko druge osobe. To nas ne bi trebalo odvra?ati od toga da radimo ono što treba biti napravljeno. Ne smije nas sprije?iti u obavljanju naših dužnosti, ali treba nas sprije?iti od žurenja amo tamo. Kako radosno svaki pojedinac osje?a da je on sposoban, da on to može. Odre?ena rezignacija je za nas neophodna da osje?amo jednaku radost kada netko drugi može i radi nešto. Ne treba nešto voljeti jer smo to sami napravili, ve? voljeti to zato što je u svijetu bezna?ajno da li smo to napravili mi ili netko drugi. Ako opetovano mislimo ovu misao to ?e nas zasigurno voditi do nesebi?nosti.
Ovakva duševna raspoloženja su esencijalna za ulazak u duhovni svijet, ne samo kao istraživa?i ve? i da bi razumjeli ono što je otkriveno. Ovi unutarnji stavovi su daleko važniji od vizija, premda one, tako?er, moraju biti prisutne. Oni su esencijalni jer nam omogu?avaju ispravno evaluirati vizije.

Vizije! Treba samo spomenuti tu rije? i svi znaju na što se misli. U stvari, cijeli naš život poslije smrti jednom kada je kamaloka završena sastoji se od vizija. Kada je ljudsko bi?e prošlo kroz vrata smrti i kamaloku i zatim ušlo u pravi duhovni svijet, ono živi u oblasti u kojoj je kao da smo okruženi sa svih strana samo vizijama, ali vizijama koje su zrcalne slike stvarnosti. U stvari možemo re?i da baš kao što percipiramo fizi?ki svijet pomo?u boja koje oko priziva ispred za nas, i zvukova posredstvom uha, mi poslije smrti doživljavamo duhovni svijet pomo?u vizija u koje smo umotani.

Sada, pošto želim intimnije govoriti o ovim stvarima, morati ?u koristiti više opisnu formu. Neke stvari mogu zvu?ati prili?no ?udno, ali tako se otkrivaju izvornim duhovnim istraživanju.

Period kamaloke odvija se kako sam opisao u mojoj knjizi, Teozofija, ali to se može okarakterizirati tako?er i na drugi na?in. Može se na primjer pitati, “Kada je osoba prošla kroz vrata smrti, gdje osje?a da se nalazi?” Može se odgovoriti protu pitanjem, “Gdje je ?ovjek za vrijeme svog perioda kamaloke?” To može biti izraženo prostorno s rije?ima koje opisuju naš fizi?ki svijet. Zamislite prostor izme?u Zemlje i Mjeseca, sferu koja je opisana kada se orbita Mjeseca uzme kao najudaljenija staza od Zemlje. Tada imate oblast u kojoj ?ovjek, opušten od Zemlje, boravi za vrijeme perioda kamaloke.

Može zvu?ati ?udno, ali kada je period kamaloke završen, ljudsko bi?e napušta ovu sferu i ulazi u stvarni nebeski svijet. Tako?er u vezi ovoga, to?no i izvorno istraživanje pokazuje da su stvari obrnute u odnosu na fizi?ki plan. Ovdje smo vezani izvana za Zemlju, okruženi fizi?kim svijetom i odvojeni od nebeskih sfera. Poslije smrti Zemlja je odvojena od nas i mi smo ujedinjeni s nebeskim sferama. Toliko dugo koliko boravimo u sferi Mjeseca mi smo u kamaloki, što zna?i da još težimo biti povezani s Zemljom.
Nastavljamo dalje kada smo kroz život u kamaloki nau?ili da se suzdržimo od strasti i stremljenja. Boravak u duhovnom svijetu treba zamisliti sasvim razli?ito od onog što je uobi?ajeno na Zemlji. Tamo smo rašireni u prostoru, osje?amo se u cjelini prostora.
To je zašto je doživljaj takav da, bilo od inicijata ili od osobe nakon smrti, da se osje?a raširen u prostoru, šire?i se nakon smrti (ili kao inicijat) i bivaju?i ograni?en orbitom Mjeseca kao s kožom. To je kao ovo i nema koristi od rije?i koje bi nam naši suvremenici lakše oprostili jer rade?i tako ne bi ispravnije izrazili ?injenice. U javnim predavanjima ovakve šokantne stvari treba izostaviti, ali onima koji su duže vrijeme zaokupljeni duhovnom znanoš?u najbolje je stvari re?i otvoreno.

Poslije života u kamaloki rastemo dalje u prostor. Ovo ?e zavisiti od odre?enih kvaliteta koje smo prethodno stekli na Zemlji. Veliki opseg naše evolucije nakon smrti, i naše sposobnosti širenja u slijede?u sferu, determiniran je moralnim obilježjem, eti?kim konceptima i osje?ajima koje smo razvili na Zemlji. Osoba koja je razvila kvalitete suosje?anja i ljubavi — kvalitete koje obi?no nazivamo moralnim — živi u slijede?oj sferi tako da postaje upoznat s bi?ima te sfere. ?ovjek koji donosi u ovu oblast nedostatak morala boravi u njoj kao pustinjak. Može se najbolje okarakterizirati kazuju?i da nas moralnost priprema da živimo socijalno zajedno u duhovnom svijetu. Osu?eni smo na strahom prepunu samo?u, ispunjenu stalnom težnjom da upoznamo ostale bez da smo to u mogu?nosti, kao rezultat nedostatka morala srca kao i uma i volje u fizi?kom svijetu. Bilo kao pustinjak ili socijalno bi?e koje je u duhovnom svijetu blagoslovljeno, boravimo u ovoj drugoj sferi poznatoj u okultizmu kao onoj od Merkura. Danas je u standardnoj astronomiji to poznato kao sfera Venere. Kako je ?esto spominjano, imena su obrnuta.

Sada se ?ovjekovo bi?e širi do orbita jutarnje i ve?ernje zvijezde, dok se prethodno širilo samo do Mjeseca. Na ovoj se to?ki doga?a nešto ?udno. Do sfere Mjeseca još smo uklju?eni u zemaljske stvari, nismo potpuno isklju?eni. Još uvijek znamo što smo radili na Zemlji, što smo mislili. Kao što pamtimo ovdje, tako znamo i tamo. Ali uspomene mogu biti bolne! Ako smo na Zemlji osobi napravili kakvu nepravdu ili je nismo voljeli koliko smo trebali, mi možemo ispraviti ove osje?aje. Možemo i?i do njega i ispraviti stvari. To više nije mogu?e od sfere Merkura nadalje. Mi promatramo odnose u sje?anju. Oni ostaju ali ih ne možemo mijenjati.

Pretpostavimo da je osoba umrla prije nas. Prema zemaljskoj povezanosti trebali smo je voljeti, ali nismo koliko smo to trebali.
Ponovno je sre?emo jer smo prije bili povezani pošto nakon smrti nailazimo na sve ljude s kojima smo bili povezani. Za po?etak, to se ne može promijeniti. Prigovaramo sebi zašto je nismo dovoljno voljeli, ali nismo sposobni promijeniti našu dispoziciju duše tako da je volimo više. Ono što je uspostavljeno na Zemlji ostaje. To ne možemo izmijeniti. Ove ?injenice koje po?ivaju na ispravnoj, nepromjenjivoj percepciji ljubavi napravile su jak utisak na mene za vrijeme mojih zadnjih istraživanja ovog ljeta. Dolazi na svijetlo mnogo toga što ljudi izbjegavaju. Želim vam to prenijeti.

Ove ?udne ?injenice se u?e pomo?u duhovne spoznaje. Živi se u sferi Merkura prema bivšim odnosima s ljudima, i oni se ne mogu promijeniti. Gleda se natrag i otvara se ono što je ve? razvijeno.

Premda sam se mnogo bavio Homerom, ipak mi je odre?eni pasus postao u potpunosti jasan za vrijeme nedavnih okultnih istraživanja kada su mi opisane ?injenice snažno došle. To je pasus koji Homer naziva oblast nakon smrti, “zemlja sjena gdje se ništa ne može promijeniti.” Može se intelektom razumjeti što je pjesnik želio poru?iti o duhovnom svijetu, kako govori kao prorok, to se saznaje jedino kada se naprave odgovaraju?a otkri?a pomo?u duhovnog istraživanja. To je istina za svakog izvornog umjetnika.
On ne treba razumjeti svakodnevnom sviješ?u ono što mu je došlo u inspiraciji. Ono što je ?ovje?anstvo primilo kroz svoje umjetnike tijekom stolje?a ne?e izblijedjeti zbog širenja našeg duhovnog pokreta. Nasuprot tome, umjetnost ?e biti produbljena i ?ovje?anstvo ?e sve više cijeniti svoje prave umjetnike kada se, kao rezultat okultnog istraživanja, dosegne duhovna oblast — oblast iz koje su umjetnici vukli svoju inspiraciju. Naravno, oni koji su u nekom vremenu bili gledani kao važni umjetnici ali nisu uistinu veliki ne?e biti izdvojeni. Prolazne veli?ine ?e biti kao takve i prepoznate. One ne sadrže inspiraciju iz duhovnog svijeta.

Sljede?a sfera se u okultizmu naziva sfera Venere. Sada smo proširili naše bi?e do Merkura, koji je poznato kao okultna Venera. I u ovoj sferi je ljudsko bi?e ponovno pod jakim utjecajem prema onom što donosi. Onaj tko je nešto donio postaje socijalno bi?e, a onaj tko nema ništa dati osu?en je na samo?u. Nedostatak religijskih sklonosti je užasno bolan. Što smo stekli religiozniju dispoziciju duše, više smo socijalni postali u ovoj sferi. Ljudi kojima nedostaje religijskih sklonosti sebe odstrane. Ne mogu iza?i izvan korica ili ljuske koja ih okružuje. Dakle, mi smo svjesni prijatelja koji su pustinjaci, ali ne možemo ih dosegnuti. Stalno osje?amo kao da moramo probiti kroz ljusku ali to nismo u stanju. U sferi Venere, ako ne posjedujemo religijsku suštinu, to je kao da smo smrznuti.

Iza toga slijedi sfera u kojoj se, koliko god se to ?udno može ?initi, ljudska bi?a, i tako je za svakog poslije smrti, šire sve do Sunca. U ne tako dalekoj budu?nosti biti ?e razli?iti koncepti o nebeskim tijelima od ovih kojima je astronomija danas privržena. Mi smo povezani sa Suncem. Postoji period izme?u smrti i ponovnog ro?enja kada postajemo bi?a Sunca. Ali sada je još nešto neophodno. U prvoj sferi trebamo sklonost moralu a u sferi Venere, religiozan život. U sferi Sunca esencijalno je da istinski poznajemo prirodu i bi?e duhova Sunca a iznad svega, vladaju?eg Duha Sunca, Krista, i da smo uspostavili vezu s njim na Zemlji.

Dok je ?ovje?anstvo još posjedovalo drevnu vidovitost, ovo je, u vezi Krista, bilo uspostavljeno živu?i u božanskoj milosti prošlosti. To je iš?ezlo i Misterij na Golgoti, pripremljen od Starog zavjeta, je bio tu da donese ?ovjeku razumijevanje bi?a Sunca. Od Misterija na Golgoti ?ovje?anstvo se naivno nastojalo privu?i prema Kristu. Danas je to nedovoljno. U naše vrijeme duhovna znanost mora u svijet dovesti razumijevanje bi?a Sunca. To je prvi puta jasnije shva?eno za vrijeme Srednjeg vijeka kada je Saga o Gralu našla svoj dublji izvor u Europi. Kroz razumijevanje dano pomo?u duhovne znanosti ono što je doneseno od uzvišenog Duha Sunca, od Krista, Krista koji je sišao dolje i kroz Misterij na Golgoti postao Duh zemlje biti ?e ponovno vra?eno.

Impuls dan Misterijem na Golgoti ima sudbinu da kroz duhovnu znanost ujedini sve religijske vjeroispovijesti u miru na cijeloj zemlji. To ostaje osnovni izazov za duhovnu znanost da tretira sve religije s jednakom pažnjom bez davanja prednosti bilo kojoj zbog vanjskih razloga. Pošto mi smještamo Misterij na Golgoti na to?ku oslonca evolucije svijeta, naš pokret je optužen da daje prednost krš?anskoj religiji. Ipak je ta optužba sasvim neopravdana. Pokušajmo shvatiti kako stvari stvarno stoje u vezi tim optužbama. Ako bi nas Budist ili Brahman optužio za to mi bi rekli, “Zar je jedino u pitanju ono što se može na?i u svetim spisima?
Pružanje ne?eg ne odbacuje religiju, zar je ono što se ne može na?i u knjigama na štetu religije? Zar ne može svaki Budist prihvatiti kopernikanski sustav a ipak ostati Budist?” Mo?i tako napraviti znak je velikog napretka za ?ovje?anstvo. Tako i znanje da Misterij na Golgoti stoji u središtu evolucije svijeta, bez obzira spominje li se u drevnim spisima ili ne.

Ako smo razumjeli Misterij na Golgoti, i shvatili što se tamo dogodilo, tada u sferi Sunca postajemo društveni duhovi. ?im smo išli dalje od sfere Mjeseca, mi smo duhovno okruženi vizijama. Susre?u?i pokojnog prijatelja nakon smrti mi ga susre?emo u obliku vizije, ali on boravi u toj stvarnosti. Oni su vizije, pa ipak, napravljene na osnovu sje?anja na ono što smo radili na Zemlji.

Kasnije, iznad sfere Mjeseca, to je još slu?aj ali sada nas prosvje?uju duhovna bi?a viših hijerarhija. To je kao da je Sunce procvjetalo i izra?ilo oblake u sferu Sunca. Baš kao što upoznajemo duhovne hijerarhije u sferi Merkura ako imamo religioznih sklonosti, tako i u sferi Sunca moramo biti prožeti Jehova-Krš?anskim raspoloženjem u duši. Vanjska duhovna bi?a nam pristupaju. Ponovno se doga?a nešto iznimno, potvr?eno objektivnim okultnim istraživanjem. Iznad Mjeseca ljudsko bi?e je kao oblak satkan od duha, i kada ulazi u sferu Merkura, obasjan je od duhovnih bi?a. Zato su Grci Merkur zvali glasnikom Bogova. U ovoj sferi uzvišena duhovna bi?a osvjetljavaju ?ovjeka. Dobijemo mo?ne utiske kada otvorimo iz oblasti okultnog istraživanja ono što je dano ?ovje?anstvu u obliku umjetnosti i mitologije.

Dakle, ispunjeni Kristom, živimo u sferi Sunca. Kako nastavljamo mi ulazimo u oblast gdje je Sunce sada ispod nas, kao što je prije bila Zemlja. Gledamo natrag prema Suncu, i to je po?etak ne?eg ?udnog. Postajemo svjesni da moramo prepoznati još jedno bi?e, duh Lucifera.

Priroda Lucifera ne može se ispravno evaluirati nakon smrti ukoliko to nismo prethodno u?inili pomo?u duhovne znanosti ili inicijacije. Jedino kada do?emo iza sfere Sunca prepoznajemo ga kakav je bio prije nego je postao Lucifer, dok je još bio brat Krista. Lucifer se jedino promijenio tijekom vremena jer je zaostao iza i odvojio se od struje kozmi?kog napretka. Njegov štetan utjecaj nije se proširio iza sfere Sunca. Iznad ovoga postoji još jedna sfera gdje se još može odvijati aktivnost Lucifera kakva je bila prije odvajanja. On tamo ne izvršava ništa štetno, i ako smo se ispravno ujedinili s Misterijem na Golgoti, mi nastavljamo putovanje vo?eni Kristom i ispravno primljeni od Lucifera u još dalje sfere univerzuma. Ime Lucifer je bilo ispravno odabrano, kao što su u stara vremena imena bila mudro davana. Sunce je ispod nas a tako i svijetlost Sunca. Sada trebamo novog svjetlonošu koji osvjetljava našu stazu u univerzumu.

Tako, dolazimo u sferu Marsa. Toliko dugo koliko boravimo ispod Sunca, zurimo prema Suncu. Sunce je sada ispod nas, i mi gledamo vani u širine prostora univerzuma. Doživljavamo širine prostora univerzuma kroz ono što se ?esto navodi ali malo razumije kao harmonija sfera, vrsta duhovne glazbe. Vizije u koje smo umotani imaju sve manje i manje zna?aja za nas. Raste zna?enje onog što duhovno ?ujemo. Nebeska tijela se ne pojavljuju kao u zemaljskoj astronomiji koja mjeri njihove relativne brzine. U stvari, brže ili sporije zajedni?ko odjekivanje proizvodi tonove glazbe sfera. Unutra ljudsko bi?e pove?ano osje?a da mu u ovoj sferi ostaje jedino ono što je na zemlji primio od duha. To mu omogu?ava da se upoznaje s bi?ima ove sfere i zadrži svoju društvenost. Ljudi koji su sebe u sadašnjosti odsjekli od duhovnosti ne mogu u?i u duhovni svijet usprkos njihovim moralnim sklonostima i religijskoj dispoziciji. U vezi toga se ne može napraviti ništa, premda je naravno mogu?e da se takvi ljudi približe duhu u slijede?em utjelovljenju.

Bez iznimke svi materijalizmu skloni ljudi postaju pustinjaci jednom kada se na?u iza Sunca u sferi Marsa. Može zvu?ati ludo, ipak je istina da Monisti?ka unija ne?e preživjeti jednom kada njeni pristalice dosegnu sferu Sunca jer, kako je svaki od njih pustinjak, ne mogu se sresti.

Osoba koja je stekla duhovno razumijevanje na Zemlji imati ?e još jedno iskustvo na Marsu. Pošto danas govorimo intimnije, to ?u ispri?ati. Pitanje se može postaviti unutar naše vlastite koncepcije svijeta koju smo razvili kao duhovnu znanost u zapadnom svijetu. Što se dogodilo s Budom od njegove zadnje zemaljske inkarnacije? To sam spominjao i ranije. Buda je živio kao Gautama za vrijeme njegove zadnje inkarnacije šest stotina godina B.C. Ako ste pažljivo prou?ili moja predavanja sjetit ?ete se da je on radio od druge prigode kada se nije inkarnirao kao Buda, ve? samo duhovno radio na ro?enju Luke Krist-djeteta. Duhovno je slao svoj utjecaj od viših sfera na Zemlju. Ali gdje je on? U Švedskoj u Norrköpingu ukazao sam na još jedan utjecaj Bude na Zemlju.
Tijekom osmog stolje?a u misterijskom centru Europe na Crnom moru, Buda je živio duhovno u jednom od svojih u?enika. Taj u?enik je kasnije postao Franjo Asiški. Dakle Franjo Asiški je bio u prethodnoj inkarnaciji u?enik Bude i upio sve kvalitete koje su mu neophodne da bi kasnije radio onako kako je radio na izniman na?in. U mnogim stvarima njegovi sljedbenici ne mogu se razlikovati od onih od Bude, izuzev da su jedni bili u?enici Bude a drugi Krš?ani. To je zbog ?injenice da je u prethodnoj inkarnaciji on bio u?enik Bude, duhovnog Bude. Ali gdje je stvarni Buda, onaj koji je živio kao Gautama? On je postao za Mars ono što je Krist postao za Zemlju. On je ostvario vrstu Misterija na Golgoti za Mars i donio iznimno iskupljenje za stanovnike Marsa. On boravi tamo s njima. Njegov zemaljski život je bio odgovaraju?a priprema da bi iskupio stanovnike Marsa, ali njegov ?in iskupljenja nije bio sasvim kao Misterij na Golgoti. Bio je nekako druga?iji.

Duhovno, ?ovjek živi u sferi Marsa kako je nazna?eno. Tada nastavlja dalje i živi u sferi Jupitera. Njegova veza s Zemljom, koja se do sada još neznatno nastavila, postala je sasvim besmislena. Sunce još ima ograni?eni utjecaj na njega, ali sada Kozmos po?inje snažno raditi na njemu. Sve sada radi od vani, i ?ovjek prima kozmi?ke utjecaje. Cijeli Kozmos radi kroz harmoniju sfera, što podrazumijeva ?ak i druge forme što dalje istražujemo život izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Nije lako okarakterizirati promjenu koja se javlja u harmoniji sfera. Pošto se ne može izraziti rije?ima, možemo koristiti analogiju. Harmonija sfera transformira se u prijelazu od Marsa na Jupiter kao što bi se orkestralna glazba promijenila u glazbu zbora. Jupiter kao orkestralna glazba promijenit ?e se u glazbu zbora. Postaje sve više ton, ispunjen zna?enjem, izraz njegovog stvarnog bi?a. Harmonija sfera prima sadržaj kako se uspinjemo u sferu Jupitera, i u sferi Saturna poklonjen mu je pun sadržaj kao izraz Kozmi?ke rije?i iz koje je sve kreirano i koja se nalazi u evan?elju sv.Ivana, “U po?etku bijaše rije?.” U ovoj Rije?i zvu?e kozmi?ki red i kozmi?ka mudrost.

Sada onaj tko je pripremljen nastavlja u druge sfere — duhovna osoba dalje, manje duhovna ne tako daleko — ali dolazi u sasvim razli?ite uvjete od prethodne. Mogli bi ih okarakterizirati ovako. Iza Saturna po?inje duhovni san, dok smo za vrijeme prethodnih stupnjeva duhovno budni. Od sada nadalje svijest je zamagljena, ?ovjek boravi u umrtvljenim uvjetima koji za njega ?ine mogu?im da pro?e još i druga iskustva. Baš kao što kod spavanja mi otklanjamo umor i sakupljamo nove snage, tako kao rezultat zamagljenja svijesti, kada smo postali potpuno raširena prostorna sfera, duhovne snage struje unutra iz kozmosa. Prvo smo ih osjetili, zatim smo ih ?uli kao orkestar univerzuma. Zatim je naprijed pjevano i mi smo to percipirali kao Rije?. Zatim smo zaspali i to je prodrlo u nas. Tijekom ovog perioda mi ponovno putujemo kroz sve sfere, ali s zamagljenom sviješ?u. Naša svijest postaje još zamagljenija. Sada se skupljamo, brže ili sporije zavisno od naše karme, i za vrijeme tog procesa skupljanja još jednom dolazimo pod utjecaj sila koje emaniraju iz sun?eva sustava. Putujemo od sfere do sfere natrag kroz kozmos. Sada nismo osjetljivi na utjecaj sfere Mjeseca. Nastavljamo, van utjecaja, neometani, takore?i, i nastavljamo se skupljati dok se ne ujedinimo s malim ljudskim zametkom koji prolazi kroz svoj razvoj prije ro?enja.

Osim ako fiziologija i embriologija ne prime ?injenice od okultnog istraživanja, ne mogu sadržavati istinu, jer embrio je refleksija prostranstva kozmosa. Cijeli kozmos je nošen unutar njega. Ljudska bi?a nose kao potencijalnu snagu unutar sebe ono što se doga?a fizi?ki izme?u za?e?a i ro?enja, i tako?er ono što prolazi za vrijeme perioda kozmi?kog sna.

Ovdje smo se dotakli ?udesne misterije. Ona je u stvari u naše vrijeme bila jedino nazna?ena ili naslikana od umjetnika. U budu?nosti ?e biti bolje shva?ena. Do?i ?emo do doživljaja što stvarno živi u pri?i o Tristanu, u Tristanovoj ?udi. Mi ?emo razumjeti da cijeli kozmos struji u ljubav Tristana i Izolde, i mi ?emo to zaista prepoznati kao tijek ?ovjekova razvoja izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Ono što je sakupljeno od kozmosa, od Saturna, utje?e na ljubavnike koji su se združili. Mnoge stvari su okrenute u kozmi?ke doga?aje. Ne treba ih analizirati intelektualno, ve? trebamo doživjeti ono što ?ovjeka vjerno povezuje s cijelim kozmosom. Zato ?e duhovna znanost sigurno uspjeti u razvoju novog osje?aja posve?enosti, prave religije u ljudima, jer ?e oni razumjeti da ?esto najmanje stvari imaju svoj izvor u kozmosu. U?imo ispravno i mudro povezati ono što živi u ljudskim grudima sa svojim izvorom kada razmatramo povezanost s kozmosom. Dakle, od duhovne znanosti impuls se može izliti na cjelinu života, na cijelo ?ovje?anstvo, prema stvarno novom pristupu koji ?e do?i. Umjetnici su to pripremili, ali pravo razumijevanje mora najprije biti stvoreno kroz duhovnu sklonost.

Želio sam prenijeti ove napomene na temelju obnovljenih, intimnih istraživanja života ?ovjeka izme?u smrti i novog ro?enja. Nema ni?eg u duhovnoj znanosti što nas ne?e dota?i u našim najdubljim osje?ajima. Kada se ispravno shvati ništa ne ostaje samo apstraktni prikaz. Cvijet kojeg gledamo daje više radosti nama nego kada ga botani?ar cijepa na djeli?e. Daleki zvjezdani svijet može pobuditi nejasan osje?aj u nama, ali realnost svi?e jedino kada se možemo uspeti u nebeske sfere s našom dušom. Mi plja?kamo biljku našim seciranjem, ali ne i zvjezdani svijet kada se uzdignemo iznad biljke i prepoznamo kako je duh s njom povezan.

Kant je dao izvanrednu izjavu o ?ovjeku koji razumije moral na jednostran na?in. Dvije stvari su ga duboko dirnule — zvjezdana nebesa gore i moralni zakon unutra. Oboje je isto. Primamo ih u sebe jedino iz nebeskih oblasti. Ako smo ro?eni s sklonoš?u moralu, to zna?i da nam je na povratnom putovanju tijekom stanja spavanja sfera Merkura mogla mnogo pokloniti. To je bila sfera Venere, ako smo obdareni religijskim osje?ajima. Kao što se svakog jutra na zemlji budimo oja?ani i osvježeni s novim snagama, tako smo i osnaženi snagama danim od kozmosa, i primamo ih u skladu s našom karmom. Kozmos može pokloniti snage koje su predispozicija od ro?enja u tolikoj mjeri koliko karma dopusti.

Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja odvija se u dva dijela. U prvom redu to je nepromjenjivo. Mi se dižemo, bi?a nam pristupaju. Ulazimo u stanje sna i tada može nastupiti promjena. Sada ulaze snage s kojima smo ro?eni. Razmotrimo evoluciju ?ovjeka na ovaj na?in, vidimo da ljudsko bi?e nakon smrti živi u svijetu vizija. Samo u?i kasnije prepoznati ono što on stvarno je kao duševno-duhovno bi?e. Bi?a nam prilaze izvana i obasjavaju nas kao što jutarnja zlatna svijetlost obasjava stvari u vanjskom svijetu. Tako se mi uspinjemo i duhovni svijet prodire u nas. Ne živimo u duhovnom svijetu izvana dok nismo postali dovoljno zreli da doživimo ono što mi jesmo u našem vizionarskom svijetu, dok ne susretnemo bi?a duhovnog svijeta koja nam pristupaju sa svih strana kao zrake.

Prenesite se u duhovni svijet kao da ga možete promatrati. Tamo se ?ovjek javlja, u formi vizionarskog oblaka, kakav je stvarno. Tada bi?a mogu pristupiti i obasjati ga izvana. Ne možemo vidjeti ružu kada je tamno. Palimo svijetlo i pošto svjetlo pada na ružu možemo je vidjeti onakvu kakva je. Tako je kada ljudska bi?a uzlaze u duhovni svijet. Svijetlo duhovnih bi?a ocrtava se blizu njega. Ali ima jedan trenutak kada je jasno vidljiv, obasjan svijetlom Hijerarhija tako da reflektira natrag cijeli vanjski svijet. Cijeli kozmos se sada pojavljuje kao reflektiran od ?ovjeka. Možete zamisliti proces. Prvo živite kao oblak koji nije dovoljno osvijetljen, zatim zra?ite natrag svijetlo kozmosa i onda se rastvarate. Postoji trenutak kada ?ovjek reflektira natrag kozmi?ko svijetlo. Sve do ove to?ke može se uspinjati. Dante kaže u svojoj Božanstvenoj komediji da se u odre?enom dijelu duhovnog svijeta gleda Boga kao ?ovjeka. To treba uzeti doslovno, ina?e ne bi uop?e imalo smisla. Može se naravno ovo prihvatiti kao predivnu misao, kao što to esteti rade, i propustiti shvatiti njen unutarnji sadržaj. To je ponovno instanca gdje nalazimo duhovni svijet zrcaljen u djelima velikih umjetnika i pjesnika. To je tako?er slu?aj i s velikim muzi?arima novijeg vremena, kod Beethovena, Wagnera i Brucknera. Nekom se može desiti ono što se meni desilo prije nekoliko dana, kada sam se morao opirati odre?enom dijelu znanja jer mi je bio suviše zapanjuju?i.

U Firenci nalazimo Kapelu Medici gdje je Michelangelo kreirao dvije memorijalne statue za Medicije i ?etiri alegorijske figure koje predstavljaju“Dan” i “No?,” “Zoru” i “Sumrak.” Lako je govoriti o hladnoj alegoriji, ali kada se pogledaju ove ?etiri figure izgledaju sve samo ne hladne alegorije. Jedna od figura predstavlja “No?.” U stvari, istraživanje u ovoj domeni nije posebno prosvijetljeno, jer ?ete na?i da se svugdje spominje za dvije Medici statue koje oslikavaju Lorenza i Giuliana, da je Lorenzo mislilac. Ali okultna istraga potvr?uje da je to?no suprotno. Onaj za koga povjesni?ari umjetnosti kažu da je Lorenzo je Giuliano, i obratno.
To se može povijesno dokazati s obzirom na prirode ovih dviju osobnosti. Statue stoje na pijedestalu, i vjerojatno su tijekom vremena zamijenjene. Ali to nije ono što u stvari želim re?i. Na ovo sam skrenuo pažnju jedino da bi pokazao da su vanjska istraživanja promašila metu!

Figura “No?” može biti objekt fine umjetni?ke studije. Gesta, položaj odmaranja tijela s poduprtom rukom, ruka smještena na nozi — u stvari cijeli aranžman figure se može prou?avati artisti?ki. Mi možemo sumirati kazavši da ako je netko želio portretirati ljudsko eteri?ko tijelo pri punoj aktivnosti, tada ga je mogao predstaviti jedino u obliku ove figure. To je vanjska gesta koja izražava ljudsko bi?e koje odmara. Kada ?ovjek spava, eteri?ko tijelo je najaktivnije. U figuri “No?” Michelangelo je kreirao odgovaraju?u poziciju. Naslonjena figura predstavlja najekspresivniji izraz aktivnog eteri?kog ili životnog tijela.

Sada prije?imo na “Dan” koja leži na suprotnoj strani. Ovo predstavlja najsavršeniji izraz ega; figura “Zora,” astralnog tijela; “Sumrak,” fizi?kog tijela. To nisu alegorije, ve? istine uzete iz života, ovjekovje?ene izvanrednom umjetni?kom penetracijom. Izbjegavao sam ovo znanje, ali što sam preciznije prou?avao, jasnije je postajalo. Nisam više za?u?en nad legendom koja se u to vrijeme pojavila u Firenci. Ona kaže da je Michelangelo imao mo? nad “No?i” i kada je bio sam s njom u Kapeli ona je mogla stati i hodati okolo. Kako ona predstavlja eteri?ko tijelo, to nije iznena?uju?e. Spominjem ovo jedino da bi pokazao kako sve više jasno i razumljivo sve postaje što više gledamo s aspekta okultizma.

Najve?i doprinos razvoju duhovnog života i kulture biti ?e ostvaren kada se ljudska bi?a sretnu na takav na?in da svaki pretpostavlja i zatim osjeti okultnost skrivenu u drugom. Tada ?e prave veze biti uspostavljene od ?ovjeka prema ?ovjeku, i ljubav ?e prožeti dušu na istinski human na?in. ?ovjek ?e sretati ?ovjeka na takav na?in da ?e se u drugom osjetiti sveta misterija. Jedino se u takvom odnosu može kultivirati pravi osje?aj ljubavi.

Duhovna znanost ne?e trebati stalno naglašavati vanjsko kultiviranje op?e ljudske ljubavi, ve? ?e preko izvornog znanja primiti snagu ljubavi u duši ?ovjeka.

Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 5/16



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 5/16
Život izme?u smrti i novog ro?enja
Munich, 26 studeni 1912

?esto je objašnjavano da nije tako jednostavno istraživati i opisati oblast okultnog kako se obi?no misli. Ako se želi svjesno nastaviti u ovoj domeni, osjetiti ?e se neophodnim ponovno raditi svježa istraživanja u važnim poglavljima duhovnog istraživanja. Zadnjih mjeseci je to bio moj zadatak, izme?u mnogih drugih stvari, napraviti nova istraživanja na temu o kojoj smo ovdje ?esto govorili. Kao rezultat ovakvih istraživanja javljaju se novi aspekti.

Danas ?emo se ponovno baviti životom izme?u smrti i ponovnog ro?enja, premda se to može napraviti samo kao kratki pregled. To ne zna?i da ono što je prethodno bilo re?eno treba mijenjati na bilo koji na?in. Posebno u vezi ovog poglavlja to nije slu?aj, ali kod prou?avanja nadosjetilnih ?injenica uvijek ih trebamo razmatrati sa što je mogu?e više to?aka. Dakle danas ?emo razmatrati sa univerzalnog stajališta dosta od onog što je bilo prezentirano u mojim knjigama Teozofija ili Tajna znanost više s aspekta trenutnog ljudskog doživljaja. ?injenice su iste, ali ne trebamo misliti da smo potpuno upu?eni u njih ako su bile opisane samo s jednog stajališta. Okultne ?injenice su takve da se moramo kretati oko njih, takore?i, i ispitati ih sa svih stajališta. S obzirom na duhovnu znanost uobi?ajena je greška da prosudbe iznose ljudi koji su ?uli par izjava o temi bez da su imali strpljenja dopustiti da ono što se može re?i s drugih aspekata radi na njima. Ipak istine duhovnog istraživanja mogu se razumjeti glasom zdravog razuma, kao što je ju?er nazna?eno na javnom predavanju.

Danas ne?emo pridavati toliko pažnje stupnju nakon smrti gdje po?inje život u kamaloki, ve? ?emo radije razmotriti to?ku na kraju kamaloke gdje život u duhovnom zapravo po?inje. Taj period traje dok duša ne si?e u novu inkarnaciju i ponovno u?e u zemaljski život.

O ovim stvarima može se nešto komunicirati pošto, kao što znate, vidovita vizija vodi u istu oblast u kojoj ljudska bi?a borave izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Kroz inicijaciju se doživljava, premda na drugi na?in, ono što se odvija izme?u smrti i ponovnog ro?enja. To objašnjava ?injenicu da se o ovome nešto može komunicirati.

Za po?etak, želim spomenuti dvije osnovne to?ke vidovite percepcije što ?e tako?er pomo?i našem razumijevanju života nakon smrti. Uvijek je naglašavana velika razlika izme?u života u nadosjetilnom svijetu i života u fizi?kom, materijalnom svijetu. Na primjer, proces saznanja je potpuno razli?it u nadosjetilnom svijetu od onog na Zemlji. U fizi?kom svijetu objekti se predstavljaju našim ?ulima ?ine?i utiske boje i svijetla na naše o?i, ?ujne utiske na naše uši i druge utiske na ostale osjetilne organe. Da bi percipirali objekte moramo se kretati okolo u svijetu. Da bi percipirali udaljeni objekt, moramo i?i prema njemu. Ukratko, u osjetilnom svijetu moramo se kretati da bi percipirali stvari. Za nadosjetilnu percepciju vrijedi obrnuto. Što je tiša duša, što je više toga u unutarnjem kretanju isklju?eno, što manje težimo privla?iti stvari prema nama, što smo duže sposobni ?ekati, to je sigurnije da ?e percepcija do?i i istinitiji ?e biti doživljaj koji smo dobili. U nadosjetilnom svijetu moramo dopustiti da stvari pristupe nama. To je esencijalna stvar. Moramo razviti unutarnju tišinu. Tada ?e stvari do?i nama.

Druga to?ka je ovo. Na?in na koji se nadosjetilni svijet suo?ava s nama zavisi o tome što nosimo sa sobom iz obi?nog ?ulnog svijeta. Ovo je važno. To može prouzro?iti znatne duševne teško?e u nadosjetilnom svijetu. Na primjer, može biti iznimno bolno shvatiti u nadosjetilnom svijetu da osobu volimo manje nego što bi trebali, manje nego što zaslužuje da je volimo. U duhovnom zurenju ova ?injenica stoji ispred onog koji je ušao u nadosjetilni svijet s daleko ve?im intenzitetom nego što to ikada može biti slu?aj u fizi?kom svijetu. Dodatno, još nešto može prouzro?iti veliku bol onome s vidovitom sviješ?u. Ni jedna sila od onih koje možemo privu?i u nadosjetilnom svijetu nikako ne može promijeniti ili poboljšati odnos duše u fizi?kom za koji shva?amo da nije u redu. Ne može se popraviti silama privu?enim iz duhovnog svijeta. Ovo iskustvo je beskona?no bolnije od bilo ?ega što doživimo u fizi?kom svijetu. S time raste osje?aj nemo?i prema nužnosti karme koja se može proživjeti jedino u fizi?kom svijetu. S ova dva faktora suo?ava se u?enik okultne znanosti ve? nakon samo malog napretka. Oni se pojavljuju odmah u životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Pretpostavimo da kratko nakon smrti sretnemo osobu koja je umrla prije nas. Mi je prepoznajemo, i osje?amo potpuni odnos koji smo s njom imali ovdje na zemlji. Mi smo zajedno s onim tko je umro prije, u isto vrijeme ili nakon nas, i mi osje?amo da je onako kako smo stajali s njim u životu. To je bio naš odnos s njim. Ali dok u fizi?kom svijetu kada shvatimo da smo nekom napravili nešto nepravedno u osje?ajima ili djelom, možemo napraviti neophodan popravak, nismo to u mogu?nosti, direktno, u životu nakon smrti. Jasan uvid u prirodu odnosa je tu, ali unato? punoj svjesnosti da smo trebali biti druga?iji, ništa nismo u mogu?nosti promijeniti. Za po?etak, stvari moraju ostati onakve kakve jesu. Utu?enost uzrokovana mnogim sje?anjima je zbog ?injenice da smo jasno svjesni na?ina na koji odnos nije u redu ali mora ostati takav kakav je. Ipak osoba cijelo vrijeme osje?a da je trebala biti druga?ija. Ovo duševno raspoloženje treba biti premješteno u cijeli život nakon smrti. Nakon smrti shva?amo mnogo ja?e sve ono što smo pogrešno radili tijekom života na Zemlji ali ne možemo ništa promijeniti. Stvari moraju imati svoj tijek, bez obzira. Gledamo natrag na ono što smo napravili i moramo potpuno proživjeti posljedice naših akcija, znaju?i dobro da se ništa ne može promijeniti.

To nije samo s odnosom prema drugim ljudskim bi?ima, ve? s cijelom našom duševnom konfiguracijom nakon smrti, koja ovisi o brojnim faktorima. Za po?etak, portretirati ?u život nakon smrti u formi imaginacija. Ako uzmemo rije?i “Vizije” ili “Imaginacije” u smislu kako sam objasnio ju?er, ne?e biti nerazumijevanja. ?ovjek percipira fizi?ki svijet kroz njegove ?ulne organe. Nakon smrti živi u svijetu vizija, ali te vizije su zrcalna slika stvarnosti. Baš kao što ovdje u fizi?kom svijetu ne percipiramo odmah unutarnju prirodu ruže, ve? vanjsko crvenilo, tako nemamo ni direktnu percepciju našeg prijatelja koji je otišao ili brata, ve? susre?emo vizionarsku sliku. Mi smo umotani u oblak naših vizija, takore?i, ali sasvim jasno znamo da smo zajedno s drugim bi?em To je stvarna veza, u biti mnogo stvarnija nego što odnos izme?u dvije osobe može biti na Zemlji.

U prvom periodu nakon smrti mi percipiramo dušu kroz sliku. Tako?er nakon perioda kamaloke vizije koje nas okružuju, i koje doživljavamo, pokazuju natrag, ve?im dijelom, na ono što smo doživjeli na Zemlji. Znamo, na primjer, da je mrtvi prijatelj tamo vani u duhovnom svijetu. Percipiramo ga kroz naše vizije. Osje?amo potpuno jedinstvo s njim. Znamo to?no kako smo povezani s njim.
Ono što uglavnom percipiramo je, me?utim, ono što se dogodilo izme?u nas na Zemlji. To se, u po?etku, obla?i u našu viziju.
Glavna stvar su posljedice našeg zemaljskog odnosa, baš kao da nakon perioda kamaloke živimo u posljedicama naše zemaljske egzistencije. Oblak vizija koji nas omotava potpuno je zavisan o tome kako smo proveli našu zemaljsku egzistenciju.

U prvom periodu kamaloke duša je odjevena, kao oblak, imaginacijama. U po?etku je oblak taman. Kada je nakon smrti proteklo neko vrijeme, imaginativna vizija postepeno percipira da taj oblak po?inje svijetliti kao da je ozra?en zrakama jutarnjeg Sunca.
Kada je imaginativnoj spoznaji dodana inspiracija shva?amo da živimo, za po?etak, u oblaku naših zemaljskih doživljaja. Obavijeni smo njima. Možemo se povezati samo s onima koji su umrli i s kojima smo bili zajedno na zemlji, ili s onima još na Zemlji sposobnima uzdi?i svoju svijest u duhovni svijet. Ono kako smo karakterizirali imaginativnu spoznaju kao osvjetljenje oblaka naših vizija s jedne strane sa svjetlucaju?im to?kama kod pristupa hijerarhija u naše vlastito bi?e. Sada po?injemo živjeti u oblasti više duhovnosti. Prethodno, bili smo povezani samo sa svijetom kojeg smo donijeli sa sobom. Sada život viših hijerarhija po?inje sijati prema nama, prodirati u nas. Ali da bi razumjeli ovaj proces, Moramo ste?i neke uvide u odnose veli?ina percipiranih kroz imaginativnu spoznaju kako se duša izvla?i iz fizi?kog tijela.

To se stvarno doga?a kako prolazimo kroz vrata smrti. Naše bi?e se širi i postaje sve ve?e i ve?e. To nije jednostavan koncept ali to je ono što se u stvari doga?a. Samo na zemlji mi doživljavamo sebe ograni?enima s našom kožom. Nakon smrti širimo se u beskona?ne prostore, stalno rastu?i. Kada smo došli do kraja perioda kamaloke, mi smo doslovno prošireni oko Zemlje do orbite Mjeseca. Jezikom okultista postajemo stanovnici Mjeseca. Naše bi?e je prošireno u tolikoj mjeri da se njegova vanjska granica podudara s krugom koji je Mjesec opisao oko Zemlje. Danas ne mogu i?i u relativne položaje planeta. Objašnjenje onog što se o?ito ne slaže s ortodoksnom astronomijom može se na?i u Düsseldorfskim predavanjima, Duhovne hijerarhije i njihova refleksija u fizi?kom svijetu: Zodijak, Planeti, Kozmos.

Dakle rastemo daleko vani u kozmi?ki prostor, u cijeli planetarni sustav, premda prvo u ono što okultist zove sfera Merkura. To ?e re?i, nakon perioda kamaloke postajemo stanovnici Merkura. Istinski osje?amo da nastanjujemo kozmi?ki prostor. Baš kao što za vrijeme fizi?ke egzistencije sebe osje?amo kao stanovnike Zemlje, tako sebe osje?amo i kao stanovnike Merkura. Sada ne mogu opisati detalje, ali je prisutan slijede?i doživljaj svijesti. Sada nismo zatvoreni u tako maloj frakciji prostora kao za vrijeme naše zemaljske egzistencije ve? je široka sfera ograni?ena orbitom Merkura unutar našeg bi?a. Kako živimo u ovom periodu tako?er zavisi od toga kako smo se pripremili na Zemlji — o silama koje smo upili na Zemlji da bi narasli u ispravan ili pogrešan odnos sa sferom Merkura.

Da bi razumjeli ove ?injenice možemo pomo?u okultnog istraživanja usporediti dvoje ili više ljudi ali mi ?emo uzeti dvoje. Na primjer, razmotrimo ?ovjeka koji je prošao kroz vrata smrti s nemoralnim držanjem i jednog koji je prošao kroz vrata smrti s moralnim stavom duše. Primjetna je zna?ajna razlika i postaje o?ito da mi razmatramo odnos jedne osobe prema drugoj nakon smrti. Za ?ovjeka s moralnim stavom duše, slike su prisutne, omotavaju?i dušu i ona može svugdje imati odre?eni stupanj zajedništva s drugim ljudskim bi?ima. To je zbog njenog moralnog stava. ?ovjek s nemoralnim stavom duše postaje vrsta pustinjaka u duhovnom svijetu. Na primjer, on zna da je drugo ljudsko bi?e tako?er u duhovnom svijetu. On zna da je zajedno s njim ali ne može iza?i iz zatvora njegovog oblaka imaginacija i pristupiti mu. Moral nas ?ini socijalnim bi?ima u duhovnom svijetu, bi?ima koja mogu imati kontakt s drugima. Nedostatak morala ?ini nas pustinjacima u duhovnom svijetu i prenosi u usamljenost. Ovo je važna kauzalna veza izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

To je to?no tako?er i za daljnji tijek doga?aja. U kasnijem periodu, nakon što smo prošli kroz sferu Merkura, koju okultno zovemo sfera Venere, osje?amo se kao stanovnici Venere. Tamo izme?u Merkura i Venere, gdje je naš oblak vizija izra?en izvana, Bi?a viših hijerarhija mogu pristupiti ljudskom bi?u. Sada ponovno zavisi da li smo se pripremili na pravi na?in da budemo primljeni kao društveni duhovi u rang hijerarhija i imao prisnu vezu s njima, ili smo osu?eni da ih pro?emo kao pustinjaci. Da li smo društveni ili usamljeni duhovi zavisi od još jednog faktora. Dok smo u prethodnoj sferi mogli biti društveni jedino ako je to bilo pripremljeno na Zemlji kao rezultat moralnosti, u sferi Venere snaga koja nas vodi u zajednicu, u vrstu društvenog života, dolazi uslijed našeg religijskog stava na Zemlji. Mi najsigurnije osu?ujemo sebe da postanemo pustinjaci u sferi Venere ako smo propustili razviti religiozne osje?aje za vrijeme zemaljskog života, osje?aje o jedinstvu s Beskrajnim, s Božanstvom. Okultno istraživanje promatra da kao rezultat ateisti?kih tendencija u duši, ili odbijanja povezanosti naše kona?ne s našom beskona?nom prirodom, ljudska bi?a zaklju?aju sebe unutar vlastitog zatvora. ?injenica je da sljedbenici Monisti?ke unije, s vjerom da ne promoviraju istinski religijski stav, pripremaju sebe za uvjete u kojima više ne?e mo?i formirati nikakvu Monisti?ku uniju, ve? ?e svaki biti otpremljen u njegov vlastiti zatvor!

Ovo se ne misli kao princip za temeljiti prosudbe. To je ?injenica koja sebe predstavlja kao posljedicu religijskih ili nereligijskih sklonosti duše tijekom zemaljskog života. Mnoge razli?ite religije su uspostavljene na Zemlji tijekom evolucije, sve one emaniraju esencijalno iz zajedni?kog izvora. Njihovi utemeljitelji morali su ra?unati s temperamentima razli?itih naroda, s klimom i drugim faktorima prema kojima religija treba biti podešena. Prema tome je u prirodi stvari da duše ne dolaze u sferu Venere s zajedni?kom religioznom sviješ?u, ve? onom ro?enom iz njihove odre?ene vjere.

Odre?eni osje?aji za duhovno koji su obojani ovim ili onim religijskim vjerovanjem dovodi do toga da u sferi Venere ?ovjek ima zajedništvo samo s onim sli?nih osje?aja koji su dijelili istu vjeru tijekom zemaljskog života. U sferi Venere pojedinci su odijeljeni prema njihovim posebnim vjerama. Na Zemlji oni su dosada bili podijeljeni u rase prema vanjskim karakteristikama. Premda konfiguracije grupa u sferi Venere op?enito odgovaraju grupiranjima naroda ovdje na Zemlji jer su rasne veze povezane s religijskim vjerovanjima, grupiranja ne odgovaraju sasvim jer su dovedeni zajedno prema njihovom razumijevanju odre?ene vjere. Kao rezultat doživljaja povezanog s odre?enom vjerom, duše sebe zatvaraju unutar odre?enih granica. U sferi Merkura ?ovjek ima, iznad svega, razumijevanja za one s kojima je bio povezan na Zemlji. Ako je imao moralno držanje duše, imati ?e prave veze u sferi Merkura s onima s kojima je bio povezan tijekom zemaljskog života. U sferi Venere on je podignut u jednu od velikih religijskih zajednica kojoj je pripadao tijekom zemaljske egzistencije preko vrline konstitucije duše.

Sljede?a sfera je sfera Sunca u kojoj osje?amo sebe kao stanovnike Sunca u odre?enom periodu izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Tijekom ovog perioda u?imo o prirodi Sunca, koja je sasvim druga?ija nego opisuje astronomija. Ovdje je ponovno pitanje ispravnog življenja u sferi Sunca. Sada imamo izvanredan doživljaj, i diže se u duši kao elementarna snaga, da sve diferencijacije izme?u ljudskih duša moraju prestati. U sferi Merkura smo više ili manje ograni?eni na krug onih s kojima smo bili povezani na Zemlji. U sferi Venere osje?amo se kod ku?e s onima koji su na Zemlji imali religijska iskustva sli?na našima i još nalazimo satisfakciju jedino unutar ovih zajednica. Ali duša je svjesna velike usamljenosti u sferi Sunca ako nema razumijevanja za duše koje ulaze u ovu sferu, kao što je u slu?aju s Felix Baldeom, na primjer. Sada u drevnim vremenima uvjeti su bili takvi da su se u sferi Venere duše mogle na?i u provincijama razli?itih religija, nalaze?i i daju?i razumijevanje u njima. Pošto su sve religije proizašle iz zajedni?kog izvora, kada su ljudska bi?a ušla u sferu Sunca imali su u sebi toliko od starog zajedni?kog naslje?a da su se mogle približiti svim drugim dušama u sferi Sunca i biti zajedno s njima, razumjeti ih, biti društveni duh me?u njima.

U ovim više drevnim periodima evolucije duše same nisu mogle mnogo napraviti da zadovolje težnje koje su se tamo javljale. Pošto je bez ljudske intervencije u ?ovje?anstvu bio prisutan zajedni?ki ljudski nukleus, za duše je bilo mogu?e da imaju vezu s drugima koji pripadaju razli?itim vjerama. U drevnom Brahmanizmu, u kineskoj i drugim religijama na Zemlji, bilo je toliko od zajedni?ke jezgre religija da su se duše u sferi Sunca nalazile u tom prvobitnom domu, izvoru sveg religioznog života. To se promijenilo u srednjem periodu Zemlje. Veza s prvobitnim izvorom religija je bila izgubljena i opet se može na?i jedino preko okultnog znanja. Dakle, u sadašnjem ciklusu evolucije ?ovjek se tako?er mora pripremiti za ulazak u sferu Sunca dok je još na Zemlji pošto se zajednica tamo ne stvara sama od sebe. Ovo je tako?er aspekt zna?aja Misterija na Golgoti, Krš?anstva. Zbog toga ljudska bi?a u sadašnjem ciklusu evolucije mogu tako pripremiti sebe na Zemlji da se postigne univerzalna zajednica u sferi Sunca. Za tu je svrhu Duh Sunca, Krist, morao do?i dolje na Zemlju. Od Njegova dolaska, bilo je mogu?e za duše na Zemlji da na?u put do univerzalne zajednice u sferi Sunca izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Mnogo toga se može dodati da se podupre univerzalnost koja se ra?a iz Misterije Krista kada se ispravno razumije. Mnogo je toga re?eno tijekom godina, ali Misterija Krista se može uvijek iznova osvijetliti s novih aspekata. ?esto je re?eno da posebno isticanje Krist Misterija stvara predrasude prema ostalim vjerama, i da je isturena jer se u našem Antropozofskom pokretu u Centralnoj Europi posebno to naglašava. Takav pristup je sasvim neinteligentan. Pravo zna?enje Krist Misterija iz okultnog aspekta tek je otkriveno u modernim vremenima. Ako bi Budist rekao, “Smještate Krš?anstvo iznad Budizma jer pridajete posebnu poziciju Kristu koja nije nazna?ena u mojim svetim knjigama, i dakle imate predrasude prema Budizmu,” to bi bilo jednako razumno kao kada bi Budist tvrdio da kopernikanski pogled na univerzum ne može biti prihva?en jer i on, tako?er, nije naveden u njegovim svetim spisima. ?injenica da se stvari otkriju kasnijeg datuma nema ništa s jednakom opravdanoš?u religijskih vjerovanja.

Misterij na Golgoti je takav da ga se ne može gledati kao posebnu privilegiju. Duhovno znanstvena ?injenica je da ga može prepoznati svaki religijski sustav baš kao što može i kopernikanski sustav. To nije pitanje ispravljanja nekog vjerovanja koje do sada nije razumjelo Misterij na Golgoti, ve? više pitanje dosezanja duhovno znanstvene ?injenice Golgote. Ako je to neinteligentno, još je više govoriti o apstraktnoj usporedbi svih vjera i re?i da trebaju prihvatiti apstraktne sli?nosti me?u njima. Razli?ite vjere ne bi trebalo uspore?ivati s onim što je Krš?anstvo postalo kao vjera, ve? s esencijom koja je sadržana u samom Krš?anstvu.

Uzmimo Hindu vjeru. Nitko nije primljen u ovu vjeru tko nije Hindu. Ona je povezana s narodom, i tako je kod ve?ine drevnih vjera. Budizam je probio kroz ovo ograni?enje, ipak ako se ispravno shvatio, i on se tako?er odnosi na odre?enu zajednicu. Ali sada razmotrimo vanjske ?injenice. Ako bi u Europi imali vjeru sli?nu, recimo, Hindu vjeri, trebali bi se zakleti na vjernost drevnom bogu, Wotanu. Wotan je bio nacionalni bog, bog povezan s odre?enim rasnim sojem. Ali što se u stvari dogodilo na Zapadu? To nije nacionalni bog koji je prihva?en, ve?, utoliko što se ti?e njegovog vanjskog života, tu?inska osobnost. Isus od Nazareta je bio prihva?en izvana. Dok ostale vjere esencijalno imaju nešto egoisti?no u religijskom smislu i ne žele probiti kroz njihove granice, Zapad se jedini izdvojio ?injenicom da je suzbio svoj egoisti?ki religijski sustav — na primjer, drevna Wotan religija — i zbog njene unutarnje supstance je prihvatila impuls koji nije iznikao iz vlastitog mesa i krvi. Utoliko što se ti?e Zapada, Krš?anstvo nije egoisti?ka vjera kao ostale koje su bile za razli?ite narode. Faktor je od prili?ne važnosti da je tako?er ro?eno vanjskim doga?ajem. To ?ini univerzalnost Krš?anstva u još jednom aspektu ako Krš?anstvo stvarno smješta Misterij na Golgoti u središte evolucije ?ovje?anstva.

Krš?anstvo još nije napravilo veliki napredak u svom razvoju pošto ?ak i sada dva aspekta još nisu jasno razdvojena. Biti ?e razgrani?eni samo polako i u stupnjevima. Tko je, u pravom smislu Misterija na Golgoti, Krš?anin? Onaj tko zna da se nešto stvarno dogodilo u Misteriju na Golgoti, da je Duh Sunca živio u Kristu, da je Krist izlio Njegovo bi?e preko Zemlje, da je Krist umro za sve ljude. Premda je Pavao izjavio da je Krist umro ne samo za Židove ve? tako?er i za pogane, te se rije?i ?ak i danas malo razumiju. Dok se ne shvati da je Krist ispunio ?in na Golgoti za sva ljudska bi?a ne?e se razumjeti Krš?anstvo. Jer prava snaga koja je tekla od Golgote jedna je stvar, a razumijevanje toga je druga. Treba težiti znanju o tome tko je stvarno Krist, ali od Misterija na Golgoti naš stav prema svakom ?ovjeku može se izraziti jedino na slijede?i na?in. Kakva god da je tvoja vjera, Krist je tako?er umro i za tebe, i njegov zna?aj za tebe jednak je zna?aju za svako drugo ljudsko bi?e.

Pravo razumijevanje Misterija na Golgoti vodi nas do stava da se pitamo o svakoj osobi koju sretnemo, “Koliko u sebi ima od pravog Krš?anstva, bez obzira na njena odre?ena vjerovanja?” Pošto ?ovjek mora sve više stjecati svijest o tome što je stvarno u njemu znati nešto o Misteriji Krista je naravno uzvišeni ideal. To ?e biti više rašireno kao vrijeme prolazi, i tu spada potreba razumijevanja Misterija na Golgoti. Ali to je razli?ito od koncepta kojeg bi neko mogao imati o Misteriju na Golgoti, o njegovoj univerzalnosti koja pruža dobro svim ljudskim bi?ima. Ovdje je esencijalna stvar za dušu da osjeti da nas to ?ini socijalnim bi?ima u sferi Sunca. Ako se osje?amo zatvoreni u nekoj vjeru, tamo postajemo pustinjaci. Mi smo socijalna bi?a u sferi Sunca ako razumijemo univerzalnost Misterija na Golgoti. Tada možemo na?i vezu sa svakim bi?em koje nam pri?e u sferi Sunca. Kao rezultat uvida u Misterij na Golgoti koji stje?emo tijekom zemaljskog života unutar našeg ciklusa evolucije, postajemo bi?a koja se mogu slobodno kretati u sferi Sunca.

Za što bi trebali biti sposobni za vrijeme ovog perioda izme?u smrti i ponovnog ro?enja?

Sada dolazimo do ?injenice koja je iznimno važna za moderni okultizam. Ona ljudska bi?a koja su živjela na zemlji prije Misterija na Golgoti — ono što sada govorim je esencijalno ispravno, premda ne u detaljima — nalazili su Prijestolje Krista u sferi Sunca s Kristom na njemu. Mogli su Ga prepoznati jer je stara baština izvora svih religija još u njima živjela. Ali Duh Sunca je sišao dolje sa Sunca, i u Misteriju na Golgoti preto?io se u život na Zemlji. Napustio je Sunce, i samo se slika Krista u Akaši može na?i u sferi Sunca izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Prijestolje ne zauzima stvarni Krist. Moramo sa Zemlje donijeti koncept naše žive veze s Kristom da bi kroz sliku u Akaši imali živi odnos s Njim. Tada je mogu?e za nas da imamo Krista tako?er i u sferi Sunca i za Njega da stimulira sve sile u nama koje su neophodne da pro?emo sferu Sunca na pravi na?in.

Naše putovanje izme?u smrti i novog ro?enja nastavlja se još dalje. Od zemaljske oblasti izvukli smo snagu, preko moralnih i religijskih sklonosti duše, da živimo, takore?i, u ljudskim bi?ima s kojima smo bili zajedno na Zemlji, a zatim u višim hijerarhijama. Ali ova snaga postepeno iš?ezava, postaje slabija i slabija, i ono što ostaje je esencijalno snaga koji smo na Zemlji izvukli od Misterija na Golgoti. Da bi našli naš put u sferi Sunca tamo se pojavljuje novi Svjetlonoša, Bi?e koje moramo upoznati u njegovoj prvobitnoj mo?i. Mi donosimo s nama sa zemlje razumijevanje Krista, ali da bi razvili slijede?i stupanj tako da možemo nastaviti vani u univerzum od sfere Sunca do Marsa, trebamo prepoznati drugo Prijestolje koje stoji pored Prijestolja Krista u Suncu. To je mogu?e jednostavno svojstvom ?injenice da smo ljudske duše. Sa ovog drugog Prijestolja sada u?imo o dugom Bi?u koje nas, zajedno s Kristom, vodi naprijed. To drugo bi?e je Lucifer. U?imo o Luciferu, i pomo?u snaga koje nam on može dati mi idemo u dalje putovanje kroz sfere Marsa, Jupitera i Saturna.

Širimo se ?ak i dalje u kozmi?ki prostor, ali kako iza?emo iza sfere Saturna naše stanje svijesti je promijenjeno. Ulazimo u vrstu kozmi?kog sumraka. To ne možemo zvati kozmi?ki san, ve? kozmi?ki sumrak. Sada po prvi puta snage cijelog kozmosa mogu na nama raditi. One rade sa svih strana, i mi ih primamo u naše bi?e. Dakle nakon što smo se proširili u sfere, postoji period izme?u smrti i novog ro?enja kada snage cijelog kozmosa struje u naše bi?e sa svih strana, iz cjeline zvjezdanih oblasti, takore?i. Tada se opet po?nemo zajedno izvla?iti, prolazimo razli?ite sfere dolje do sfere Venere, uvla?imo i postajemo stalno manji dok ne do?e vrijeme da se opet ujedinimo s zemaljskim ljudskim zametkom.

Kakva smo vrsta bi?a kada se ujedinimo s zametkom? Mi smo bi?a koja smo opisali, ali smo u nas primili snage iz cijelog kozmosa. Što primamo tijekom vanjskog putovanja zavisi od mjere u kojoj smo se za to pripremili, i naša karma je formirana u skladu s na?inom na koji smo živjeli zajedno s ljudskim bi?ima koja smo sretali tijekom života na zemlji. Snage putem kojih se odvija prilagodba za novi zemaljski život izgra?ene su kao rezultat toga što smo bili zajedno s tim ljudskim bi?ima nakon smrti. To da se pojavljujemo kao ljudska bi?a, da smo iznutra sposobni imati karmu prožetu s kozmi?kim snagama, po?iva na ?injenici da smo primili snage iz cijelog kozmosa za vrijeme odre?enog perioda izme?u smrti i novog ro?enja. Pri ro?enju bi?e koje se saželo do si?ušnih dimenzija, ali je u sebe povuklo snage širokog opsega iz cijelog kozmosa ujedinjuje se s fizi?kim ljudskim zametkom. Unutar nas nosimo cijeli kozmos kada se ponovno inkarniramo na zemlji. Može se re?i da mi nosimo taj kozmos unutar nas na na?in na koji se može sjediniti s stavom da smo ga, u skladu s našom ranijom zemaljskom egzistencijom, donijeli s nama u našim dušama na vanjskom putovanju kada smo se širili u sfere.

Mora do?i do dvostrukog prilago?avanja. Prilago?avamo se cijelom kozmosu i našoj bivšoj karmi. ?injenica da postoji tako?er i prilago?avanje na bivšu karmu koja mora biti harmonizirana u kozmosu došla mi je na izvanredan na?in tijekom istraživanja zadnjih par mjeseci u vezi s pojedina?nim slu?ajevima. Kažem, naro?ito, u pojedina?nim slu?ajevima jer ne želim time iznijeti op?i zakon. Kada osoba pro?e kroz vrata smrti ona umre pod odre?enom konstelacijom zvijezda. Ova konstelacija je zna?ajna za budu?i život njene duše pošto tamo ostaje kao otisak. U njenoj duši tamo ostaje težnja da se u?e u tu istu konstelaciju kod novog ro?enja, da bi bili pravedni još jednom prema snagama primljenim u trenutku smrti. Zanimljivo je da ako radimo konstelaciju kod smrti i usporedimo je s konstelacijom kasnijeg ro?enja, nalazimo da se u visokom stupnju podudara s konstelacijom prijašnje smrti. Treba imati na umu da je osoba ro?ena na drugoj to?ci na zemlji koja odgovara ovoj konstelaciji. U stvari, ona je prilago?ena na kozmos, u?lanjuje sebe u kozmos, i tako je u duši uspostavljen balans izme?u individualnog i kozmi?kog života.

Kant je jednom predivno rekao da postoje dvije stvari koje ga posebno ushi?uju — zvjezdana nebesa iznad njega i moralni zakon unutar njega. To je divna izjava u tome što je potvr?ena od okultizma. Oboje je isto — zvjezdana nebesa iznad nas i ono što nosimo kao moralni zakon unutar nas. Jer kako rastemo u kozmi?ki prostor izme?u smrti i novog ro?enja, uzimamo zvjezdana nebesa u sebe, i onda nosimo u duši kao moralni stav zrcalnu sliku zvjezdanih nebesa. Ovdje se doti?emo jedne od to?aka gdje se antropozofija može jedino razviti u osje?aje za op?i moral. Što se ?ini kao teorija odmah se transformira u moralne impulse duše. Ovdje ljudska bi?a osje?aju punu odgovornost prema vlastitom bi?u, jer shva?aju da je izme?u smrti i novog ro?enja cijeli kozmos radio u njihovom bi?u, i oni su sakupili zajedno ono što su izvukli od kozmosa. Ona su odgovorna cijelom kozmosu, jer u stvari nose cijeli kozmos unutar sebe.

Napravljen je pokušaj izražavanja ovog osje?aja u pasusu Iskušenja duše, u monologu Capesiusa, gdje kaže, “U tvom mišljenju misli svijeta tkaju . . .” Privu?ena je pažnja na zna?aj za dušu kada osje?a da je ?ovjekova sveta dužnost iznjedriti snage koje je dobio od kozmosa, i njegov najve?i grijeh dopustiti da te snage leže jalove.

Konkretno istraživanje je pokazalo da mi u naše bi?e primamo cijeli kozmos i ponovno ga iznjedrimo u našoj zemaljskoj egzistenciji. Od snaga koje ?ovjek nosi sa sobom, samo neke imaju svoj izvor na Zemlji. Mi prou?avamo ?ovjeka u vezi sa silama koje rade u fizi?kom, eteri?kom i astralnom tijelu, i u egu. Naravno, sile koje djeluju u našem fizi?kom tijelu dolaze nam od Zemlje, ali ne možemo povla?iti direktno od zemlje sile koje trebamo za naše eteri?ko tijelo. Te snage nam mogu pristupiti jedino izme?u smrti i ponovnog ro?enja za vrijeme perioda u kojem se širimo u planetarne sfere. Ako netko zauzima nemoralno držanje duše u ovim sferama, ne?e mo?i privu?i prave snage tijekom vremena izme?u smrti i novog ro?enja. ?ovjek koji nije razvio religiozne impulse ne može privu?i prave snage u sferi Venere, i tako snage koje su potrebne u eteri?kom mogu biti osaka?ene. Ovdje vidimo karmi?ku vezu koja postoji izme?u kasnijeg i ranijeg života. Ovo nazna?uje kako znanje koje steknemo kroz okultizam mogu postati impulsi u životu naše duše i kako nas svijest o tome što smo mi može voditi do stalnog dizanja u više duhovni život.

Ono što je pripremljeno od Misterija na Golgoti neophodno je u našem sadašnjem ciklusu evolucije tako da ?ovjek može na pravi na?in živjeti u sferi Sunca izme?u smrti i novog ro?enja. Duhovna znanost mora posti?i da ljudska bi?a budu u poziciji narasti ?ak i iza sfere Sunca s univerzalnom ljudskom, duhovnom socijalnom sviješ?u koja je tamo potrebna. Utoliko što se ti?e same sfere Sunca, veza koja je doživljena Misterijem na Golgoti je dovoljna. Ali da bi nosili univerzalno ljudsko osje?anje i razumijevanje iza sfere Sunca, moramo mo?i dohvatiti, u antropozofskom smislu, odnos razli?itih religija jedne s drugom. Moramo narasti iznad usko ograni?ene vjere sa svojim odre?enom sjenama osje?aja i razumjeti svaku dušu, bez obzira na njeno vjerovanje. Iznad svega, jedna stvar vezana s Krist impulsom je ispunjena izme?u smrti i ponovnog ro?enja. To je sadržano u rije?ima, “Gdje se dvoje ili troje na?u zajedno u moje Ime, tamo sam JA usred njih.” Sakupljanje dvoje ili troje nije vezano s Kristom s ovim ili onim vjerovanjem. Mogu?nost da je On me?u njima je dana ukoliko su oni ujedinjeni u Njegovo Ime.

Ono što se godinama kultiviralo, kroz izvo?enje Misterijskih drama, posebno zadnje (?uvar praga), treba dati duhovno.znanstveno razumijevanje onoga što je esencijalno u našoj epohi. U jednu ruku, moramo ste?i odnos s Krist impulsom, u drugu, s Snagama koje stoje nasuprot Njemu —impulsima Lucifera i Ahrimana. Moramo shvatiti da ?im iza?emo iz Maye, imamo posla sa Silama koje otkrivaju snage u kozmosu. Stalno se približava vrijeme u evoluciji ?ovje?anstva kada moramo nau?iti raspoznati esencijalno bi?e radije nego u?enje. To nije nigdje tako o?ito kao u vezi s Misterijem na Golgoti. Bi?e je esencijalno, ne sam sadržaj rije?i.

Volio bih za sljede?e da se sasvim to?no ispita. U stvari, najlakše je imati posla s ljudima koji stave na test ono što je re?eno od okultnih izvora. Nema ništa sli?no u ni jednoj drugoj vjeri prema dubinama koje se otkrivaju kroz Misterij na Golgoti.

Odre?ena predrasuda danas još prevladava. Ljudi govore kao da se stvari u svijetu moraju dogoditi prema onome što rade u školi, kao da sve zavisi od svjetskog u?itelja. Ali Krist nije svjetski u?itelj ve? svjetski izvršitelj, Onaj koji je ispunio Misterij na Golgoti, i ?ije bi?e treba biti prepoznato. U tome je stvar. Koliko je to malo stvar samih rije?i, ili samog doktrinarnog sadržaja, u?imo od divnih rije?i koje je izjavio Krist, “Vi ste Bogovi!” (Ivan 10:34). To znamo tako?er iz ?injenice da je On više puta nazna?io da ?ovjek postiže najviše kada shvati božanstvenost u vlastitoj prirodi. Ove rije?i Krista odjekuju u svijetu, “Budi svjestan da si kao Bogovi!” Može se re?i da je to veliko u?enje!

Isto u?enje, me?utim, odjekuje od drugog izvora. U Bibliji, gdje je opisan po?etak evolucije Zemlje, Lucifer kaže, “Vi ?ete biti kao Bogovi!” Isti doktrinarni sadržaj je izjavljen od Lucifera i od Krista, “Vi ?ete biti kao Bogovi!” ali ove dvije izjave zna?e za ?ovjeka suprotno. Zaista, razoran poziv se ?uje u ovim rije?ima izgovorenim jednom od Izaziva?a i drugi puta od Njega koji je Iskupitelj, Spasitelj i Obnovitelj bi?a ?ovjeka.

Izme?u smrti i ponovnog ro?enja sve zavisi od znanja o Bi?u. U sferi Sunca najve?a opasnost je zamijeniti Lucifera za Krista pošto oboje koriste isti jezik, takore?i, daju?i isto u?enje, i od obojice se ?uju iste rije?i. Sve zavisi o Bi?u. ?injenica da govori ovo Bi?e ili ono Bi?e — to je bitno, ne doktrinarni element jer ono što je bitno su stvarne sile koje pulsiraju svijetom. U višim svjetovima, i iznad svega u onom što se odigrava u zemaljskim sferama, rije?i razumijemo ispravno jedino kada znamo od kojeg Bi?a dolaze. Ne možemo nikada prepoznati rang Bi?a samo pomo?u rije?i, ve? samo znanjem o cijeloj povezanosti s tim Bi?em. Primjer rije?i da su ljudi kao Bogovi je potpuna potvrda toga.

Ovo su zna?ajne ?injenice evolucije. One su izražene ne na ra?un njihova sadržaja — i u ovom slu?aju, tako?er, ne toliko na ovaj ra?un — ve? na ra?un duha kojeg nose, tako da se u dušama mogu javiti osje?aji koji bi trebali proiza?i iz ovakvih rije?i. Ako osje?aji ostaju s onima koji su apsorbirali ovakve istine, ?ak i ako su stvarne rije?i zaboravljene, nije mnogo izgubljeno, nakon svega. Uzmimo radikalniji slu?aj. Pretpostavimo da je me?u nama bio netko tko bi zaboravio sve što je upravo re?eno, jedino bi preostao osje?aj koji može proiste?i iz ovakvih rije?i. Ovakva osoba bi, ipak, u antropozofskom smislu, primila dovoljno onog što se s njima mislilo.

Napokon, mi moramo koristiti rije?i, i rije?i ponekad izgledaju teoretske. Moramo u?iti gledati kroz rije?i u esenciju i primiti to u dušu. Ako je antropozofija dohva?ena u njenoj esenciji, svijet ?e u?iti razumjeti mnoge stvari, posebno u vezi s evolucijom ?ovje?anstva. Ovdje želim citirati dva primjera koja su povezana izvana, više nego iznutra, s mojim nedavnim okultnim istraživanjima. Ona su me za?udila jer su pokazala kako istina koja je ustanovljena okultno odgovara onome što se pojavilo u svijetu kao rezultat inspiriranog ?ovjeka i može se ponovno otkriti u onom što ve? postoji u svijetu.

Dosta sam se bavio Homerom. Napokon ?injenica da se nakon smrti ništa ne može promijeniti, da odnosi ostaju isti, došla je jasno pred moju dušu. Na primjer, ako je u životu netko bio nekako povezan s osobom i nije je volio, to se ne može promijeniti. Ako, imaju?i ovo na umu, sada ?itamo pasuse iz Homera gdje opisuje svijet iznad kao mjesto gdje život postaje nepromjenjiv, po?injemo shva?ati dubinu ovih rije?i o regiji gdje se stvari ne mijenjaju. Predivno je iskustvo usporediti vlastito znanje s onim što je izneseno kao zna?ajna okultna istina od “slijepog Homera,” vidovnjaka, u tom epu!

Jedna druga stvar me za?udila, i premda sam joj se opirao jer je izgledala nevjerojatna, vidio sam da je to nemogu?e. Mnogi od vas znaju Kapelu Medici od Michelangela u Firenci, s kipovima Giuliana i Lorenza de Medici i ?etiri alegorijske figure. Umjetni?ki element u ovim figurama se obi?no previ?a. One se gledaju kao jalove alegorije. Sada ove figure s jednom iznimkom, nisu bile sasvim završene, i ipak ne daju utisak da su samo alegorijske. U vodi?ima nam kažu da kip Giuliana stoji na jednoj strani a onaj od Lorenza na drugoj. U stvari, oni su bili obrnuti. Kip za kojeg je re?eno da predstavlja Lorenza je onaj od Giuliana, a onaj od Giuliana je kip Lorenza. To je ispravno, ali u gotovo svakoj knjizi povijesti umjetnosti i u Baedeckeru, dane su krive ?injenice. Opisi se zasigurno ne podudaraju i o?ito su kipovi jednom bili preokrenuti. Ne stoje više ondje gdje ih je Michelangelo originalno stavio. Ali želim uglavnom govoriti o ?etiri alegorijske figure. Ispod nogu jednog od Medici kipova imamo figure “No?” i “Dan;” ispod nogu druge, “Zora” i “Sumrak.”

Kao što sam rekao, u po?etku sam se opirao ovom što želim o njima re?i. Po?nimo s figurom“No?.” Pretpostavimo da uronimo u sve što vidimo, u svaku gestu (knjige komentiraju više besmisleno da je ovo poza kojoj se osoba koja spava ne može prilagoditi.) Ako se, prostudiravši svaku gestu, svaki pokret uda, upitamo kako bi umjetnik portretirao ljudsku figuru ako bi želio prenijeti najve?u mogu?u aktivnost eteri?kog tijela u snu, tada bi to morao napraviti iz umjetni?kog instinkta upravo kako je to Michelangelo napravio u svojoj figuri. Figura “No?” odgovara stavu eteri?kog tijela. Ne sugeriram da je Michelangelo bio toga svjestan. Jednostavno je to napravio.

Sada pogledajmo figuru “Dan.” To nije jalova alegorija. Predo?ite niže ?lanove ljudskog bi?a više pasivne, a ego pretežito aktivan. To imamo izraženo u figuri “Dan.” Ako bi sada držanjem izrazili akciju astralnog tijela kako slobodno radi dok su ostali ?lanovi smanjene aktivnosti, tada to trebamo na?i u takozvanoj alegoriji “Zora.” A ako težimo izraziti uvjete gdje se fizi?ko tijelo nije u cijelosti raspalo, ve? postaje mlitavo kao rezultat povla?enja ega i astralnog tijela, to je predivno portretirano figurom “Sumrak.” U ovim figurama imamo žive opise ?etiri ?ovjekova omota?a. Možemo lako razumjeti jednom raširenu legendu o figuri “No?.” Govorilo se da kada je Michelangelo sam s ovom figurom ona oživi, digne se i hoda okolo. To je razumljivo ako znamo da ona ima držanje eteri?kog ili životnog tijela, i da u takvom položaju eteri?ko tijelo može biti potpuno aktivno. Ako se to osjeti, tada se zaista ?ini da figura ustaje, i znamo da bi mogla hodati okolo da nije isklesana od mramora. Kada bi eteri?ko tijelo bilo stvarno tamo aktivno, tada ga ništa ne bi moglo sprije?iti da se kre?e okolo.

Mnoge tajne su sadržane u radovima ?ovjeka i mnogo toga postaje po prvi puta razumljivo kada se ove stvari prou?avaju s izoštrenom okultnom percepcijom. Da li mi, me?utim, razumijemo umjetni?ko djelo dobro ili manje dobro, nije povezano s univerzalnim ?ovjekom. Ono što je bitno je nešto sasvim drugo. Ako su naše o?i izoštrene na ovaj na?in po?injemo razumjeti dušu drugog ljudskog bi?a, ne kroz okultnu percepciju, koja, napokon, ne može pomo?i gledanju u duhovni svijet, ve? kroz percepciju oživljenu pomo?u duhovne znanosti. Duhovna znanost dosegnuta zdravim ljudskim razlogom razvija u nama znanje o onom što sre?emo u životu, i, iznad svega, o dušama naših drugova. Trebamo pokušati razumjeti svako ljudsko bi?e.

Kod ovog razumijevanja se, me?utim, misli na sasvim druga?iji na?in od uobi?ajenog. Nažalost, u životu je ljubav pre?esto potpuno egoisti?na. Obi?no ?ovjek voli ono ?emu je posebno privu?en zbog nekih okolnosti ili ne?eg drugog. Za ostalo, ispunja sebe univerzalnom ljubavlju, op?om ljubavi za ?ovje?anstvo. Ali što je to? Mi bi trebali mo?i razumjeti svaku ljudsku dušu. Ne?emo svugdje na?i izvrsnost, ali tu nema štete jer u stvari ne možemo napraviti ve?u povredu nekih duša nego sipanjem slijepe ljubavi i ulagivanja preko njih.

Dalje ?emo govoriti o ovoj temi u predavanju prekosutra.

Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 6/16



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 6/16
Život izme?u smrti i novog ro?enja
Munich, 28 studeni 1912

Prekju?erašnje predavanje o uvjetima izme?u smrti i novog života pokazuje kako tijesno je cijelo ?ovjekovo bi?e povezano s univerzalnim životom u kozmosu. Zaista su samo za vrijeme ovog zemaljskog života ljudska bi?a fiksirana za jedno mjesto, zauzimaju mali prostor, dok su tijekom perioda izme?u smrti i novog ro?enja dio planetarnog sustava a, kasnije nakon smrti, ?ak i svijeta iza planetarnog sustava. U svom razvoju izme?u ro?enja i smrti ljudska bi?a su izraz mikrokozmi?ke slike makrokozmosa, dakle izme?u smrti i novog ro?enja ona su makrokozmi?ka; ona su prelivena u makrokozmos. Ona su makrokozmi?ka bi?a, i moraju iz makrokozmosa povu?i snage potrebne za novu inkarnaciju.

Za vrijeme prvog perioda poslije smrti ?ovjek još nosi ljusku zemaljskog života oko sebe. On je povezan s onim što mu je dao zemaljski život i mogao s njim napraviti. Ovaj period je posebno blizu potrebama i interesima srca. Okultna vizija promatra nekog tko je napustio fizi?ki plan prije relativno kratkog vremena u sferi kamaloke, koja se prostire u makrokozmi?kom smislu do orbite Mjeseca. ?ovjekova duša i duh su se proširili na takav na?in da on boravi u cijeloj sferi Mjeseca. Za vrijeme ovog perioda on još nije razdvojen od zemaljskog svijeta. Želje, prohtjevi, interesi, simpatije, antipatije koje je prethodno formirao vuku ga natrag u zemaljski svijet. Tijekom perioda kamaloke on je zatvoren unutar atmosfere vlastite astralne prirode ste?ene na Zemlji. Još želi imati ono što je želio imati na Zemlji. Zanima se za stvari koje su ga zanimale na Zemlji. Smisao ovog perioda kamaloke je da može odbaciti ove interese, i utoliko što su zavisni o fizi?kim organima, a to je to?no za sva ?ulna zadovoljstva, oni ne mogu biti zadovoljeni. Postepeno se odvikne od njih upravo zato jer ne mogu biti zadovoljeni. Razumljivo da se to odnosi na individualnost ?ovjeka u najužem smislu, dijelu astralnosti ljudskog bi?a koje treba biti uništeno, uklonjeno.

U još jednom pogledu ?ovjek nosi svoje zemaljske veze sa sobom u kamaloku, jer bi?a ili doga?aji s kojima ?e se tamo susresti zavise od prirode njegova unutarnjeg života, dispozicije njegove duše. Na primjer, razmotrimo ?ovjeka koji ide kroz vrata smrti i drugog s kojim je imao bliske veze koji je kroz vrata smrti prošao nešto ranije. Oboje su u kamaloki i mogu se na?i. Okultno istraživanje pokazuje da se ?ovjek ne bavi samo vlastitim razvojem — procesom rješavanja svojih želja i interesa, na primjer — ve? je ubrzo nakon smrti, nakon kratkog embrijskog perioda sna, ujedinjen s onim individualnostima s kojima je bio usko povezan na Zemlji. Ipak, govore?i op?enito, mala je mogu?nost da ?ovjek na?e sve one koji su s njim u kamaloki. Prostorni i vremenski odnosi, posebno prostorni, tamo su sasvim razli?iti. Nije da ne pristupa takvim bi?ima. ?ovjek im može do?i blizu ali ih ne primijetiti pošto se percepcija tamo ra?a iz bliskosti veze u životu. Dakle, kratko nakon smrti u periodu kamaloke, ?ovjek se na?e u okruženju onih s kojima je bio usko povezan u životu, i tako u po?etku teško da bilo koje drugo bi?e do?e u obzir. Odnosi nakon smrti su još u skladu s onim što smo prije bili razvili. U kamaloki povezani smo s drugima upravo na isti na?in kao što smo bili na Zemlji osim što ne možemo napraviti ono što je ovdje još mogu?e, to jest, promijeniti odnos. To ostaje kako je bilo na Zemlji. Ovdje možemo razviti mržnju za nekoga koga smo jednom voljeli, ili ljubav za nekog koga smo jednom mrzili. Možemo težiti promjeni našeg odnosa. To u kamaloki nije mogu?e.

Recimo da do?emo nasuprot osobe koja je umrla prije nas. Na po?etku se osje?amo povezani s njom na na?in koji odgovara zadnjem odnosu koji smo s njom imali na Zemlji. Tada, kao što znate, živimo unatrag u vremenu. Ako smo prije imali druga?iji odnos, to se ne može umjetno napraviti. Moramo mirno živjeti unatrag i dosegnuti odgovaraju?i period vremena gdje ponovno možemo doživjeti odnos koji smo prije imali s njom. Ovo se opet ne može promijeniti. To se izražava onako kako je bilo na Zemlji.
Možete biti spremni zamisliti da je to iznimno bolno iskustvo, i to je u izvjesnom smislu to?no. To je kao da se želimo pomaknuti, ali smo prikovani za tlo. Osje?amo se duhovno ograni?eni odnosom koji je uspostavljen na Zemlji. Osje?amo doslovno stanje prinude. Naravno, ako je ovo stanje prinude dovoljno jako, odnos ?e biti bolan. Sada da bi ispravno shvatili ovo stanje i osjetili ga iz srca, ne smijemo samo misliti da je bolno. U mnogim pogledima je tako ali mrtvi nisu svjesni samo bolnog aspekta. Oni su zasigurno svjesni da su ovi uvjeti neophodni, i da bi izbjegavanje ovakve boli samo zna?ilo stvarati budu?e prepreke na njihovom putu.

Što se doga?a kao rezultat ovog procesa? Zamislite da nakon smrti doživljavamo odnos koji smo s drugom osobom formirali u životu. Kroz fiksno zurenje naše percepcije, kroz doživljaj odnosa, u našoj duši se oblikuju snage, u po?etku u njihovim duhovnim prototipovima. One su potrebne tako da nas naša karma može ispravno voditi u budu?nost, tako da se možemo na?i zajedno s drugom osobom u slijede?oj inkarnaciji na takav na?in da može do?i do karmi?kog poravnanja. Snage neophodne za to karmi?ko poravnanje zavaruju se zajedno tehni?ki, takore?i.

Za po?etak, mrtvi teško mogu dovesti do bilo kakve promjene u njihovom okruženju, a ipak se povremeno za to javi instinktivna težnja. Neispunjene želje stje?u veliki zna?aj ali najviše one koje u životu ne dolaze uvijek na površinu svijesti. U vezi toga iznimno je važno obratiti pažnju na slijede?e. U svakodnevnom životu na fizi?kom planu svjesni smo naših simpatija i od njih pravimo mentalne predstave, tako?er, ali ispod toga leži podsvijest. Ona se ne uzdiže snažno u našu gornju svijest, u pravu ego-svijest. Kao rezultat, nešto nepotpuno uzdiže se u svijest ljudskog bi?a. Zaista, mi teško da ikad živimo kao potpuno svjesno bi?e u životu. Naš duševni život je iznimno složen. ?ovjek je rijetko stvarno svoj. Može se dogoditi da zbog predrasuda, indolencije ili nekog drugog razloga, ?ovjek u svojoj uobi?ajenoj svijesti ima jaku odbojnost ili ?ak mrzi nešto, dok u njegovoj podsvijesti postoji snažna težnja baš za tim što mrzi u svojoj gornjoj svijesti. Nadalje, duša ?esto pokušava sebe obmanuti u ovakvim stvarima.

Uzmimo za primjer. Dvoje ljudi žive zajedno. Jedno do?e do antropozofije i oduševljeno je s time, drugo ne dijeli taj entuzijazam. U stvari, što prvi više postaje zainteresiran za antropozofiju, drugi više bjesni protiv duhovne znanosti i kleve?e je. Sada je mogu?e slijede?e, jer je ljudski duševni život kompliciran. Onaj koji kleve?e antropozofiju postao bi nakon nekog vremena sam antropozof ako njegov prijatelj ili osoba povezana s njim nije postala antropozof. Onaj koji živi s njim prepreka je da on postane antropozof.
Ovo se zasigurno može dogoditi. Onaj koji kleve?e antropozofiju, iznose?i svakakve stvari protiv nje pri svojoj ego-svijesti, može imati najja?e težnje prema njoj u svojoj podsvijesti ili astralnoj svijesti. Zaista, što više kleve?e duhovnu znanost ja?e su njegove želje za njom. Može se sasvim dogoditi da ?ovjek kleve?e one stvari u svojoj gornjoj svijesti koje se sve ja?e javljaju u njegovoj podsvijesti.

Smrt, me?utim, transformira neistine u istine. Tako možemo promatrati ljudsko bi?e kako prolazi kroz vrata smrti koje je iz indolencije ili sli?nih razloga klevetalo duhovnu znanost, a ovo je primjenjivo na mnoge druge stvari, kako nakon smrti doživljava duboke težnje kojih nije bilo svjesno za vrijeme života. Tako možemo promatrati ljudska bi?a prolaze?i kroz vrata smrti koja o?ito ne pokazuju želju za neku odre?enu stvar, i u kojima se, ipak, nakon smrti javlja najja?a želja za tim. Tijekom naših iskušenja u periodu kamaloke je dakle bezna?ajno da li su naše želje, prohtjevi ili strasti prisutni u našoj gornjoj ego-svijesti ili borave u našoj astralnoj podsvijesti. Oboje radi kao goru?i faktor nakon smrti, ali one želje i prohtjevi koje smo tijekom života prikrivali ?ak su i aktivnije nakon smrti.

Treba imati na umu da zbog same prirode duše sve što je povezano s njom ?e, u svim okolnostima, napraviti utisak na nju. Pažljivo je bilo istraženo slijede?e i dobro je ako uzmemo primjer u vezi antropozofije. Pretpostavimo da dvoje ljudi živi na zemlji zajedno. Jedan od njih je žarki antropozof, drugi ne želi ?uti za duhovnu znanost. Sada pošto je duhovna znanost u njegovom okruženju, ovaj drugi ne ostaje bez utjecaja od nje na njegovo astralno tijelo. Stvari od prili?nog zna?aja i kojih nismo svjesni stalno se doga?aju našim dušama. One rade duhovnim putem i postoje utjecaji koji transformiraju naš duševni život.

Dakle teško ?emo na?i nekoga tko je živio u okruženju antropozofa, koliko god je tvrdoglava njegova opozicija, koji u svojoj podsvijesti ne pokazuje sklonost prema duhovnoj znanosti. Upravo se me?u oponentima antropozofije nakon smrti može na?i manifestirana sfera želja strastvenih težnji za duhovnom znanoš?u. To je zašto je praksa koja je unutar nas postala uobi?ajena dokazala da je tako blagotvorna za mrtve, odnosno, ?itati onima koji tijekom života nisu željeli primiti mnogo antropozofije. To se pokazuje iznimno korisno za duše o kojima se radi. To treba raditi živo predstavljaju?i lice osobe koja je umrla kakvo je bilo u zadnjem periodu života na Zemlji. Tada se uzme knjiga i mirno ide od re?enice do re?enice s mislima usmjerenim prema mrtvoj osobi kao da sjedi ispred. Ona ?e to objeru?ke primiti i mnogo dobiti s tim.

Ovdje dolazimo do to?ke gdje antropozofija ulazi u život na prakti?an na?in. Ovdje se materijalizam i duhovnost ne samo teoretski sudaraju ve? kao stvarne sile. U stvari, pomo?u duhovnosti stvoreni su mostovi komunikacije izme?u ljudi bez obzira da li su živi ili mrtvi. Pomo?u aktivnog duhovnog života možemo pomo?i mrtvima na ovaj ili mnoge druge na?ine o kojima ?emo govoriti kada bude prilike.

Ako ne stojimo unutar duhovnog života, me?utim, rezultat nije samo nedostatak znanja. To tako?er zna?i da boravimo unutar ograni?enog prostora egzistencije zaokruženog jedino fizi?kim svijetom. Materijalisti?ki sklona osoba odmah gubi vezu s onim tko je prošao kroz vrata smrti. To pokazuje kako je važno za jedan svijet da radi u drugom. Ako se, na primjer, mrtva osoba, koja ima jaku težnju da nau?i nešto od duhovne mudrosti, mora suzdržati od te želje, to ?e joj ostati teret. Uglavnom, može biti mogu?e, premda je ?ak i u kamaloki to malo vjerojatno, da ?e susresti drugu osobu koja je umrla i sa kojom je na Zemlji imala takvu vezu da ?e iz same prirode odnosa na?i neko ograni?eno zadovoljenje. U stvari je to teško zamisliti u usporedbi s zna?ajnom uslugom i djelom milosr?a koje živi mogu izvršiti za mrtve.

Razmotrite situaciju jednog umrlog. On ima neku intenzivnu želju. U periodu nakon smrti ta želja ne može biti zadovoljena pošto je ono što nosimo u duši nepromjenjivo utvr?eno, ali sa Zemlje može te?i struja u ovu ina?e fiksiranu težnju. To je u stvari jedini na?in na koji se stvari koje se odvijaju u našoj duši mogu promijeniti. Prema tome, tijekom prvog perioda nakon smrti, doživljaji mrtve osobe mnogo zavise o vrsti duhovnog razumijevanja koja se otkriva kod živih koji su bili blisko povezani s njom.

Djeluju?i u skladu s onim što se može nau?iti kroz duhovnu znanost, u životu se mogu formirati sasvim razli?ite veze, veze koje rade iz jednog svijeta u drugom. U vezi ovog još nema mnogo napretka, posebno u pravljenju antropozofije živom snagom. Toliko toga još treba napraviti u razvoju antropozofije tako da izniknu prave snage. Dobro se prema tome upoznati s istinama duhovne znanosti i zatim usmjeriti cijeli život u skladu s njima. Ako bi antropozofija bila shva?ena u ovom dubljem smislu, pulsirala bi kao krv života i bilo bi manje rasprava i nesloga u svijetu o duhovnim teorijama. Trebamo zapamtiti da je ne samo naša egzistencija na zemlji ve? cijeli život ?ovje?anstva transformiran kroz duhovnu znanost. Kada antropozofija postane, putem razumijevanja ideja, više stvar srca, ljudi ?e djelovati i ponašati se u duhu antropozofije, da kažem trivijalno. Tada ?e se ovakve me?usobne veze javljati sve ?eš?e.

Sada moramo na?eti stvar koja nije tako lako prihvatljiva, iako se to može shvatiti ako se zaroni u to. ?ovjekovo znanje na fizi?kom planu je iznimna zabluda. To je zaista velika obmana jer na fizi?kom planu ne zna više od ?injenica i veza koje promatra. Dok je za obi?ne matemati?ki nastrojene znanstvenike ovo sve što jest i kraj svega onoga što on naziva stvarnost, to predstavlja samo sitnicu duševnog života.

Dat ?u vam o?ito paradoksalan primjer. Bez sumnje se sje?amo Schopenhauerovih rije?i da se istina mora crvenjeti jer je paradoksalna. ?ovjek je svjestan ?injenica i kombinira ih intelektualno. On zna, na primjer da je sati sedam i trideset. Izlazi iz ku?e i prelazi ulicu. U osam sati je negdje došao. To zna pomo?u ?ulne percepcije, preko intelektualnog kombiniranja, ali u ve?ini slu?ajeva ne shva?a zašto nije otišao iz ku?e dva ili tri minuta kasnije nego je namjeravao. Malo ljudi ?e brinuti o takvoj ?injenici kao što je odlazak par minuta prije ili poslije. Ipak, to može biti zna?ajno.

Uzeti ?u groteskni primjer, ali primjeri ovakve vrste u minijaturi stalno se doga?aju u životu, ?ovjeku koji tri minute kasni. Da je napustio ku?u to?no bio bi pregažen i ubijen, i nije ubijen pošto je tri minute kasnio. Nije vjerojatno da se doga?aji dogode na ovaj groteskni na?in, a ipak se cijelo vrijeme pojavljuju na više-manje ovakav na?in, ali ljudi ih nisu svjesni. ?ovjek je krenuo tri minuta kasnije, i baš kao što je to?no da bi bio mrtav da je napustio ku?u to?no u osam sati, to?no je i da je sada živ. Njegova karma ga je spasila od smrti jer je krenuo tri minuta kasnije. Sada ovo može izgledati nevažno, ali nije tako. U stvari, osoba je indiferentna prema ovakvom doga?aju u mjeri u kojoj nije svjesna prave stvarnosti. Kada bi znala, ne bi više bila indiferentna.

Da ste bili svjesni ?injenice da bi bili mrtvi da ste izašli to?no ne bi bili ravnodušni prema tome. To bi u stvari napravilo duboki utisak na vas i duboki utjecaj bi zra?io u vašu dušu kao rezultat te svjesnosti. Trebate se samo sjetiti zna?aja ovakvog doga?aja za naš duševni život kada se ovakav doga?aj stvarno dogodi. Ali zar to nije jednako kao re?i da stalno idemo kroz život ?vrsto zatvorenih o?iju? To je u stvari to?no.

?ovjek zna što se vani doga?a ali nije svjestan o tome što bi mu se dogodilo da su se stvari odvijale samo malo razli?ito. To zna?i da je znanje o razli?itim mogu?nostima uskra?eno od njegove duše. Duša živi indiferentno, bez obzira da li ?e znanje o raznim mogu?nostima skrhati ili uzdi?i našu unutarnju svjesnost. ?ovjek zna samo sitnice o postoje?im vezama. Zna jedino do ?ega dolazi zbog okolnosti. Kao rezultat, život duše je siromašan, i ono što bi ina?e bilo izraženo to nije. Možda ne bi dali ovakvu naizgled paradoksalnu izjavu ako to ne bi bilo zbog ?injenice da ne obra?amo pažnju na istraživanja života poslije smrti. Me?u mnoge stvari koje se javljaju u duši moramo uklju?iti i ono što je upravo opisano. Nakon smrti se mnoge stvari pojavljuju živo ispred duše o kojima nije ni slutila da ste u tim trenucima bili u opasnosti za život ….. u to i to vrijeme odbacili ste svoju sre?u ….. ovdje ste bili lijeni, i da niste bili ležerni mogli ste napraviti nešto dobro. Nakon smrti se suo?avamo s gomilom stvari koje nismo zapazili. Ono što se ?ini smiješno nakon smrti postaje stvarnost. Pojavljuje se cijeli svijet kojeg u životu nismo bili svjesni.

Zar stvari o kojima smo govorili nisu stvarno tamo? Uzmimo opet primjer u kojem smo krenuli tri minuta kasnije nego smo namjeravali, i time smo izbjegli smrt. Toga nismo svjesni. Materijalista ?injenicu da nešto nismo znali gleda kao nevažnu. Inteligentna osoba ne pridaje nepotrebnu važnost ?injenici da nešto znamo ili ne zato jer shva?a da su stvari jednostavno tamo bili ih mi svjesni ili ne. Djelovanje i opozicija sila je bila tamo a tako i mi. Svi pripremni uvjeti za našu smrt su bili prisutni. Sile su radile jedna prema drugoj. Prošle su blizu, i ipak se približile jedna drugoj. Ima mnogo ovakvih slu?ajeva u životu. Nešto je stvarno tamo. Mi to ne percipiramo, ali je svejedno oko nas.

Ako u našem sadašnjem ciklusu evolucije ljudi stalno stje?u razumijevanje za duhovni svijet, stvari koje ne mogu postojati za ?ulnu percepciju ali su ipak u našem okruženju raditi ?e na nama na odre?eni na?in. To nas vodi do iznimno zanimljive ?injenice. Pretpostavimo da se doga?aji dogode kako je opisano, i da smo izbjegli smrt jer smo tri minute kasnili. To na materijalista ne?e ostaviti bilo kakav utisak. Ali u ?ovjeku koji postepeno otvara razumijevanje u svom srcu za ovakve veze biti ?e promjena.
Zapamtite da je razvoj antropozofije tek samo po?etak. Ako je netko razumio i živio u antropozofiji, ne samo sakupio vanjsko razumijevanje ve? stvarno živio s njom sa srcem i umom, tada ?e njegov doživljaj biti razli?it. On je mogao krenuti tri minute kasnije, tako izbje?i smrt, ali u trenutku kada je smrt mogla udariti da su okolnosti bile druga?ije, on ?e unutar sebe osjetiti nešto što ?e se manifestirati kao osje?aj za razli?ite mogu?nosti. To ?e biti rezultat kada antropozofija postane krv života duše.

Što ?e se dogoditi kada mi postepeno otvorimo ovakve osje?aje, kada ljudska priroda usmjerava sebe prema duhovno znanstvenom razumijevanju? Trenutci u kojima nam se nešto moglo dogoditi na kratko vrijeme nas podižu u neku vrstu medijumskog stanja za vrijeme kojeg možemo pustiti da duhovni svijet zasja u našoj svijesti. Ovakvi trenutci mogu biti iznimno plodonosni kada osoba svjesno zna nešto od djelovanja mrtvih na njoj. Trenutci kada se doga?aji koji se nisu dogodili doživljavaju na opisani na?in bude impresije iz duhovnog svijeta. Cijela ?udna oblast svijeta suptilnih ?ula otkriti ?e se u onima koje privla?i antropozofija.

?ovje?anstvo evoluira, i samo tupa osoba ?e podržavati da je ljudska rasa uvijek bila obdarena istim duševnim snagama.

Duševne snage se mijenjaju, i premda je ispravno re?i da je današnji ?ovjek primarno opremljen za vanjsku percepciju prema kojoj radi s svojim mišljenjem, jednako je to?no da ?e kroz iskustva kakvo je bilo opisano on evoluirati u period gdje ?e se razviti duševno-duhovne snage. U tom smislu, tako?er, imamo mogu?nost da duhovna znanost postane stvarna sila koja se kreativno miješa u život. Ranije smo razmotrili kako utjecaji sa fizi?kog plana mogu biti izvršeni na život poslije smrti, a sada smo vidjeli gdje se mogu kreirati vrata i prozori tako da se doživljaji mrtvih mogu percipirati ovdje u zemaljskom životu. Želio sam vam tako?er dati i ideju kako se pojavljuju mogu?nosti za uspostavljanje komunikacije izme?u dva svijeta.

Izme?u mnogih stvari koje se mogu kazati o životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja, a mi ?emo ih upoznavati kako vrijeme ide, ovo ?u danas samo spomenuti. Za vrijeme života izme?u smrti i novog ro?enja vidimo da esencijalno tri snage — mišljenja, osje?anja i volje ili želje — dolaze do izražaja u duši. Snage mišljenja ili intelekta izražavaju se na takav na?in da je naša svijest ili jasna ili maglovita; snage osje?anja u tome da smo više ili manje osje?ajni ili beš?utni, više ili manje religiozni ili nereligiozni u našem držanju; snage volje i želje u tome da su naša djela više ili manje egoisti?na. Tako ove tri vrste sila isti?u sebe. Svaka od ovih duševnih snaga ima razli?ito zna?enje za život nakon smrti.

Razmotrimo intelektualne snage. Kako nam one pomažu nakon smrti? One pomažu izraziti naše svjesno iskustvo perioda izme?u smrti i novog ro?enja posebno jasno. U stvari, što više nastojimo misliti jasno i vjerno tijekom naše fizi?ke egzistencije, što su ve?i naši napori da steknemo pravo znanje o duhovnim realitetima, svjetlija i jasnija ?e biti naša svijest izme?u smrti i novog ro?enja.
Govoriti ?u ovdje sasvim konkretno. ?ovjek, na primjer, koji je neistinit u svojim intelektualnim kvalitetama, kojem nedostaje interesa za stjecanje pravog znanja o uvjetima koji su u duhovnom svijetu, na?i ?e da, premda se svijest razvija, polako postaje zamagljen. Premda se može ?initi ?udno, ovo zamagljenje svijesti nakon smrti uzrokuje da pro?emo odre?eni period brže. Brže prolazimo kroz duhovni svijet što smo više uspavani. Ako je, prema tome, ?ovjek tup u svom intelektu, premda ?e neko vrijeme zadržati svijest, ne?e je mo?i održati iza izvjesne to?ke. Njegova zatupljenost dovesti ?e do uvjeta sumraka, i od tada nadalje njegov ?e život u duhovnom svijetu prolaziti brzo i relativno brzo ?e se vratiti u fizi?ko tijelo.

Razli?ito je sa snagama volje i želje. One nam pomažu da iz okruženja makrokozmosa izme?u smrti i ponovnog ro?enja povu?emo jake ili slabe sile koje su potrebne za izgradnju naše slijede?e zemaljske egzistencije. ?ovjek koji u ove makrokozmi?ke uvjete u?e s nemoralnim duševnim držanjem ne?e mo?i privu?i snage koje su esencijalne za ispravnu izgradnju astralnog i eteri?kog tijela, koja ?e tada biti osaka?ena. To dovodi do boležljivosti ili sli?no. Dakle to je moral što daje sposobnost povla?enja snaga iz viših svjetova za slijede?u inkarnaciju. Intelektualnost i moralnost su usko povezani s onim što ?ovjek postaje kao rezultat boravka u nadosjetilnom svijetu izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Snage srca i osje?aja, najdublje snage u ljudskoj duši, dolaze pred nas nepristrano u odgovaraju?em periodu izme?u smrti i novog ro?enja. One su izvan nas. To je zna?ajno. Onaj tko je sposoban za ljubav i suosje?anje živi kroz svoj život izme?u smrti i novog ro?enja okružen slikama koje predstavljaju život i sre?u koja odgovara mjeri njegovog suosje?anja. To dolazi pred dušu kao njeno okruženje. Slike mržnje dolaze pred onog tko je mrzio.

Na odre?enom stupnju perioda izme?u smrti i novog ro?enja promatramo kao vanjske kozmi?ke slike ono što smo u našem najdubljem bi?u. Nema boljeg slikara od ovih snaga, i nakon smrti je nebeski svod ispunjen s onim što mi stvarno jesmo u srcu i umu. Promatramo ovu najdublju živu sliku baš kao što ovdje na Zemlji promatramo nebeski svod svemira. Tako izme?u smrti i novog ro?enja imamo nebeski svod, i on ostaje s nama. To je uvjetovano s tim da li smo primili Misterij na Golgoti u najdubljoj dubini naše duše u prije nazna?enom smislu kao što je izraženo u rije?ima Sv. Pavla, “Ne JA ve? Krist u meni.” Ako doživljavamo Krista u nama, tada imamo mogu?nost tijekom naše Sun?eve egzistencije doživjeti u okolnom slikovnom svijetu Akashi Krista u Njegovoj naj?udesnijoj formi, u Njegovoj manifestiranoj slavi, kao element u kojem živimo i boravimo. Ova misao ne mora imati samo egoisti?ko zna?enje. Može tako?er biti objektivnog zna?aja jer je u našoj daljnjoj egzistenciji ova raširena slika ponovno uzeta u dušu i donesena dolje u našu slijede?u inkarnaciju. Kao rezultat, mi ne samo da pravimo sebe boljim ljudskim bi?ima, ve? tako?er boljom snagom u evoluciji Zemlje.

Dakle napori koje radimo da transformiramo naše snage srca intimno su povezani s našim sposobnostima u idu?em životu, i vidimo tehniku koja je na djelu u transformiranju snaga našeg srca u veliku kozmi?ku panoramu, kozmi?ki nebeski svod izme?u smrti i novog ro?enja koji je tada ponovno inkorporiran u naše bi?e, daju?i nam ve?e snage nego prije. Dakle sveukupni proces ja?anja je rezultat ?injenice da u periodu izme?u smrti i novog ro?enja promatramo ono što je iznutra proživljeno u životu.

Ponovno smo razmatrali stvari velike važnosti u odnosu prema uvjetima egzistencije izme?u smrti i novog ro?enja. Oni su zna?ajni jer na Zemlji mi nismo ništa drugo osim onog što je život izme?u smrti i novog ro?enja od nas napravio. Nadalje, ako ih ignoriramo, mo?i ?emo sve manje ste?i pravo znanje o našem vlastitom bi?u. Ako ignoriramo uvjete postojanja izme?u smrti i novog ro?enja, ne?emo biti sposobni za pravo djelovanje i mišljenje u vremenima koje dolaze. Ove studije su dio šire materije koja se može spomenuti u odnosu prema životu izme?u smrti i novog ro?enja. Želio sam po?eti sa sadržajem koji ?e sve više postati supstanca duhovne znanosti.

Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 7/16



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 7/16
Rad karme u životu nakon smrti
Bern, 15 prosinac 1912

Danas proslavljamo petu godišnjicu ogranka u Bernu. Tako?er je i prva prigoda u kojoj smo se okupili u ovoj prostoriji. Nadajmo se da ?e ponuditi dobar okvir za naš duhovni radi stremljenja u ovom gradu. ?injenica da možemo održati naše intimnije sastanke okružen i ovakvim arhitektonskim oblicima zna?ajna je za naše duhovne težnje. Znamo da na brojnim razli?itim mjestima težimo za ovakvim sobama i da ve? postoje. S obzirom na dvostruko sve?anu prirodu ovog doga?aja, primjereno je re?i par uvodnih rije?i o zna?aju ovakvih oblika.

U našim stremljenjima mi stalno dolazimo do trostrukosti u ovom ili onom smjeru što se može nazvati svetim trojstvom. Brzo ga otkrivamo u ljudskoj duši kao mišljenje, osje?aje i volju. Ako razmotrimo mišljenje na?i ?emo da se u našoj aktivnosti mišljenja moramo usmjeriti na objektivne nužnosti. Ako tako ne napravimo, bilo u mišljenju o stvarima na fizi?kom planu ili o duhovnim stvarima, napraviti ?emo grešku i ne?emo do?i do istine. U odnosu na našu volju, tako?er, moramo se orijentirati u skladu s odre?enim vanjskim moralnim pravilima. Ovdje, tako?er, moramo djelovati u skladu s nužnostima. U stvari, s obzirom na oboje naše mišljenje i našu volju nužnosti viših oblasti djeluju na fizi?kom planu.

?ovjek se osje?a istinski slobodan jedino u oblasti svojih osje?aja. To je sasvim razli?ito od mišljenja i volje. Najviše se osje?amo kod ku?e u sferi osje?aja i senzacija kada nismo prisiljeni ni mišljenjem ni voljom, ve? se možemo predati onom što se ?isto osje?a. Zašto je to tako? Osje?amo da je naše mišljenje povezano s ne?im, da je ovisno. Tako?er osje?amo ovisnost i u našoj volji. U našim osje?ajima, me?utim, potpuno smo svoji i tu živimo potpuno unutar vlastite duše, takore?i. Zašto je to tako? Zato jer su naposljetku naši osje?aji zrcalna slika snage koja leži daleko iza naše svijesti. Misli treba smatrati za slike onoga što predstavljaju.
Svoju volju moramo razviti tako da izražava naše dužnosti i odgovornosti. U sferi osje?aja možemo slobodno doživjeti što govori našoj duši pošto, gledano okultno, osje?aji su zrcalna slika oblasti koja nije ušla u našu svijest. Leži iza naše svijesti i božanstveno duhovne je prirode.

Možemo re?i da bogovi teže podu?iti ?ovje?anstvo kroz mišljenje i volju. Preko osje?aja bogovi nam dopuštaju da participiramo u njihovom vlastitom kreativnom radu, premda na misteriozan na?in. U osje?ajima imamo nešto odmah prisutno u našim vlastitim dušama u ?emu sami bogovi uživaju.

Sada pomo?u formi kakve su ovdje kreirane, našim prou?avanjima mogu se pridružiti osje?aji koji nas približavaju duhovnim svjetovima. Ova intimnost s duhovnim svijetom treba biti rezultat svih naših razmatranja. Zato možemo pridati odre?eni zna?aj formama koje nas okružuju i pokušati prodrijeti u ono što mogu za nas zna?iti. Gledamo u svim smjerovima i osje?amo snagu svjetla i boje, što za nas može postati otkrivenje onog što živi u duhovnom svijetu. Ono što trebamo re?i svakako može biti shva?eno u jalovim, užasnim dvoranama nažalost tako prevladavaju?im danas svugdje. Ali do prave topline duše u duhovnim studijama može do?i jedino kada smo okruženi formama kao što su ove. Da to može biti tako nakon prvih pet godina našeg rada ovdje u Bernu može se gledati kao na dobru karmu koja blagoslivlja i prati našu aktivnost. Prema tome, mi ?emo posvetiti ovu prigodu koja je na dvostruki na?in sve?ana razmatranju zna?aja duhovne znanosti, duhovnog znanja, za modernog ?ovjeka.

O dosta toga što ?emo danas razmatrati bilo je ve? prije govora ali ?emo danas diskutirati s novih aspekata. Duhovni svjetovi mogu postati potpuno shvatljivi ako ih razmotrimo s razli?itih gledišta. Život izme?u smrti i novog ro?enja opisan je na mnoge razli?ite na?ine. Danas ?e se naša razmatranja baviti uglavnom onim što me nedavno zanimalo u sferi duhovnog istraživanja.

Sje?amo se da ?im smo prošli kroz vrata smrti doživljavamo period kamaloke tijekom kojeg smo još intimno povezani s našim osje?ajima i emocijama, sa svim aspektima našeg duševnog života u zadnjem zemaljskom utjelovljenju. Mi se postepeno osloba?amo ove veze. Zaista, mi nakon smrti više nemamo fizi?ko tijelo. Ipak, kada su fizi?ko i eteri?ko tijelo ostavljeni po stani, naše astralno tijelo još posjeduje sve osobitosti koje je imalo na Zemlji, a te osobitosti astralnog tijela, koje su sakupljene pošto je živjelo u fizi?kom tijelu, tako?er treba ostaviti po strani. To zahtjeva odre?eno vrijeme i to ozna?ava period kamaloke. Period kamaloke slijede doživljaji u duhovnom svijetu ili Devahanu. U našim spisima to je bilo karakterizirano više iz aspekta onog što ?ovjek proživljava kroz razli?ite elemente raširene oko njega. Sada ?emo razmotriti period izme?u smrti i novog ro?enja s druge strane. Po?nimo s op?enitim pregledom.

Kada je ?ovjek otišao kroz vrata smrti ima slijede?i doživljaj. Za vrijeme života na Zemlji zatvoren je unutar svoje kože, a vani je prostor sa stvarima i bi?ima. Nakon smrti nije tako. Naše cijelo bi?e se širi i osje?amo da stalno postajemo ve?i. Osje?aj biti ovdje u mojoj koži sa prostorom i stvarima koje me vani okružuju iskustvo je kakvo poslije smrti nemamo. Nakon smrti mi smo unutar objekata i bi?a. Širimo se unutar odre?enog prostora. Za vrijeme perioda kamaloke mi se kontinuirano širimo, i kada to širenje do?e do kraja, veliki smo kao prostor unutar orbite Mjeseca. ?injenica boravka unutar prostora, koncentriranost u jednoj to?ci, nakon smrti ima sasvim razli?ito zna?enje nego tijekom fizi?ke egzistencije. Sve duše koje simultano borave u kamaloki ispunjavaju isti prostor ograni?en orbitom Mjeseca. One me?usobno penetriraju jedna drugu. Ipak ova me?u penetracija ne zna?i zajedništvo.
Osje?aj da smo zajedno odre?en je sasvim drugim faktorima nego što je ispunjavanje zajedni?kog prostora. Mogu?e je za dvije duše koje su nakon smrti unutar istog prostora da budu sasvim udaljene jedna od druge. Njihov doživljaj može biti takav da ne trebaju znati za postojanje one druge. Ostale duše, u drugu ruku, mogu imati bliske, intimne veze i osje?ati me?usobnu prisutnost. To potpuno zavisi od unutarnjeg odnosa i nema ništa s vanjskim prostornim vezama.

U kasnijim fazama kada kamaloka do?e do kraja, prodiremo u još ve?u oblast. Stalno se širimo. Kada se faza kamaloke približava završetku, ?ovjek iza sebe ostavlja kao uklonjeno sve što je tijekom fizi?ke egzistencije bio izraz njegovih sklonosti, težnji i želja za zemaljski život. ?ovjek sve to mora proživjeti ali to tako?er treba ostaviti u sferi Mjeseca ili kamaloki. Kako ?ovjek dalje živi nakon smrti, i kasnije se prisje?a doživljaja u sferi Mjeseca, na?i ?e tamo upisane sve zemaljske emocije i strasti, odnosno, sve što se razvilo u duševnom životu kao rezultat njegovog pozitivnog privla?enja za tjelesnu prirodu. To je ostavljeno iza u sferi Mjeseca i tamo ostaje. Ne može se tako lako izbrisati. Mi to nosimo sa sobom kao impuls ali to ostaje upisano u sferi Mjeseca. Izvještaj dugova, takore?i, koje ima svaka osoba zapisan je u sferi Mjeseca.

Kako se dalje širimo ulazimo u drugu oblast koja se u sferi okultizma naziva Merkur. Ne?emo to predstavljati u obliku dijagrama, ali sfera Merkura je ve?a od sfere Mjeseca. Nakon smrti ulazimo u ovu sferu na najrazli?itije na?ine. Pomo?u duhovne znanosti to se može precizno istražiti. Osoba koja je u životu imala nemoralne ili ograni?ene moralne dispozicije živi u sferi Merkura na potpuno razli?it na?in od onoga tko je bio sklon moralu. U sferi Merkura onaj prvi nije u stanju na?i ljude koji su umrli u isto vrijeme, kratko prije ili nakon što je umro on, i koji su u duhovnom svijetu. On tako ulazi u duhovni svijet da nije u mogu?nosti na?i one koje voli s kojima teži biti zajedno. Ljudi kojima na Zemlji nedostaje moralna dispozicija duše u sferi Merkura postaju pustinjaci. Moralu skloni ljudi, me?utim, postaju ono što bi mogli nazvati socijalna bi?a. Tamo ?e na?i iznad svega ljude s kojima su bili blisko unutarnje povezani na Zemlji. To odre?uje da li je netko zajedno s nekim. To ne zavisi od prostornih odnosa, jer svi ispunjavamo isti prostor, ve? o duševnim sklonostima. Postajemo pustinjaci kada s nama donosimo nemoralnu dispoziciju, a društvena bi?a, ako posjedujemo moralne sklonosti.

Susre?emo druge poteško?e u vezi s društvenoš?u u sferi Mjeseca tijekom kamaloke ali uglavnom da li ?ovjek postaje pustinjak ili socijalno bi?e tamo tako?er zavisi o dispoziciji duše. Okorjeli egoist na zemlji, onaj koji zadovoljava samo vlastite nagone i strasti, ne?e u sferi Mjeseca lako na?i ljude s kojima je bio povezan na Zemlji. ?ovjek koji je strastveno volio, me?utim, ?ak i ako je to bilo samo fizi?ki, ipak ne?e biti potpuno sam, ve? ?e na?i i druge pojedince s kojima je bio povezan. U objema ovim sferama op?enito nije mogu?e na?i ljudska bi?a osim onih s kojima je bio povezan na Zemlji. Ostali nam ostaju nepoznati. Uvjet za sretanje drugih ljudi je da smo morali biti s njima na Zemlji. Da li sebe nalazimo s njima ili ne zavisi o faktoru morala. Preda to vodi do veze s onima s kojima smo se poznavali na Zemlji, ?ak nas ni moralna stremljenja ne?e odvesti mnogo dalje iza ove oblasti. Odnosi s ljudima koje sre?emo nakon smrti karakterizirani su s ?injenicom da se ne mogu promijeniti.

To trebamo predstaviti kako slijedi. Tijekom života na zemlji uvijek imamo mogu?nost promijeniti odnos s kolegama. Pretpostavimo da u nekom periodu vremena nismo nekog voljeli kako je zaslužio. U trenutku kada toga postanemo svjesni možemo voljeti ispravno, ako imamo snage. Poslije smrti nemamo tu mogu?nost. Kada tada susretnemo osobu mnogo jasnije nego na Zemlji percipiramo da li smo je voljeli premalo ili nekorektno, ali ne možemo napraviti ništa da to promijenimo. To mora ostati onako kako je. Životne veze nose naro?itu kvalitetu izvjesne postojanosti. Pošto su trajne prirode, u duši je formiran impuls putem kojeg je u karmu doveden red. Ako smo nedovoljno voljeli osobu u periodu od petnaest godina, toga ?emo nakon smrti postati svjesni. Za vrijeme tog iskustva dobivamo impuls da djelujemo druga?ije u našoj sljede?oj inkarnaciji na Zemlji. Time kreiramo impuls i volju za kompenzaciju karme. To je tehnika karme.

Iznad svega, treba nam biti jedna stvar jasna. Za vrijeme ranijih faza života nakon smrti, naime tijekom perioda Mjeseca i Merkura (i tako?er tijekom perioda koji slijede što ?e ukratko biti opisano), mi boravimo u duhovnom svijetu na takav na?in da naš duhovni život zavisi od toga kako smo živjeli na Zemlji u fizi?kom svijetu. To nije samo pitanje naše zemaljske svijesti. Naši nesvjesni impulsi tako?er igraju ulogu. U našem normalnom stanju na zemlji živimo u našem egu. Ispod ego-svijesti leži astralna svijest, sfera podsvijesti. Djelovanje ove sfere je ponekad razli?ito od naše normalne ego-svijesti bez da smo toga svjesni.

Uzmimo stvarni primjer koji se javlja dosta ?esto. Dvoje ljudi imaju prijateljski odnos. Jedan razvija poštovanje za duhovnu znanost dok drugi, koji se prethodno ?inio zadovoljan s time, po?inje mrziti duhovnu znanost. Taj animozitet ne treba prožeti cijelu dušu.
Može biti smješten samo u ego-svijesti te osobe, ne u astralnoj svijesti. Što se ti?e njene astralne svijesti, osoba koja dalje pothranjuje svoj animozitet može u stvari imati težnje i ljubav za duh koje nije svjesna. To je sasvim mogu?e. U ljudskoj prirodi postoje ovakve kontradikcije. Ako osoba istražuje svoju astralnu svijest, svoju podsvijest, može lako na?i skrivenu simpatiju za ono za što u svojoj budnoj svijesti izjavljuje da mrzi. To je od posebne važnosti nakon smrti jer tada, u ovoj stvari, ?ovjek postaje zaista svoj. ?ovjek se može dovesti do toga da u životu mrzi duhovnu znanost, da je odbija i sve povezano s njom, a ipak može za to imati ljubav u svojoj podsvijesti. Može imati plamte?u želju za duhovnu znanost. ?injenica da ne znamo ili nismo u mogu?nosti formirati misli iz naše memorije može rezultirati akutnom patnjom tijekom perioda kamaloke pošto za vrijeme prve faze nakon smrti ?ovjek živi uglavnom u svojim sje?anjima. Njegovu egzistenciju tada ne odre?uje samo tuga ili radost onog što živi u njegovoj ego-svijesti. Ono što se razvilo u podsvijesti tako?er igra ulogu. Dakle ?ovjek postaje zaista onakav kakav je.

Ovdje vidimo da je ispravno shva?ena duhovna znanost osu?ena da radi plodonosno u svim sferama života. Osoba koja je otišla kroz vrata smrti ne može donijeti bilo kakvu promjenu u odnosu s onima oko sebe, a isto vrijedi i za druge u odnosu prema njemu. Nastupa postojanost u vezama. Ali ostaje sfera promjena koja je u odnosu mrtvih i živih. Utoliko što su bili na Zemlji povezani s onima koji su umrli, živu?i su jedini koji mogu ublažiti bol i olakšati muku onih koji su prošli kroz vrata smrti. U mnogim ovakvim slu?ajevima, ?itanje mrtvima se pokazalo plodonosno.

Osoba je umrla. Za vrijeme života iz ovog ili onog razloga nije se bavila duhovnom znanoš?u. Onaj koji je ostao iza na Zemlji može pomo?u duhovne znanosti znati da umrli ima goru?u že? za duhovnom znanoš?u. Ako se sada onaj koji je ostao iza bavi mislima duhovne prirode kao da je umrli tu s njime, pravi mu veliku uslugu. Mi stvarno možemo ?itati mrtvima. To omogu?ava da se jaz izme?u živih i mrtvih premosti. Dva svijeta, fizi?ki i duhovni, odvojeni su materijalizmom. Razmislite kako ?e njihova unija podržati sam život! Kada duhovna znanost ne ostane samo teorija ve? postane životni impuls kao što bi trebala, ne?e biti odvajanja ve? neposredne komunikacije. ?itaju?i mrtvima možemo u?i u neposrednu komunikaciju s njima i pomo?i im. Onaj tko je izbjegao duhovnu znanost i dalje ?e osje?ati muku težnje za njom ukoliko mu mi ne pomognemo. Možemo mu pomo?i sa Zemlje ako je takva težnja uop?e prisutna. Na ovaj na?in živu?i mogu pomo?i mrtvima.

Tako?er je mogu?e za mrtve da ih živu?i percipiraju, premda u naše vrijeme živu?i malo rade da uspostave ovakve veze. Duhovna znanost ?e tako?er i u ovom smislu podržati život, postati pravi životni eliksir. Da bi razumjeli na koji na?in mrtvi mogu utjecati na žive kao polaznu to?ku uzmimo slijede?i primjer. Što ?ovjek zna o svijetu? Izvanredno malo ako samo uzmemo u obzir stvari na fizi?kom planu samo sa budnom sviješ?u. ?ovjek je svjestan onog što se doga?a vani ispred njegovih ?ula i što može protuma?iti svojim intelektom u odnosu na ta doga?anja. Sve drugo ignorira. Op?enito on vjeruje da ne može znati ništa osim ono što promatra ?ulnom percepcijom. Ali ima mnogo onog što se nije dogodilo a ipak je vrlo zna?ajno. Što to zna?i?

Pretpostavimo da imamo naviku i?i na posao svakog jutra u osam sati. Jednom prilikom, me?utim, kasnimo pet minuta. Osim ?injenice da smo došli pet minuta kasnije o?igledno se ništa neobi?no nije dogodilo. Ipak, nakon pobližeg razmatranja svih uklju?enih elemenata, možemo postati svjesni da upravo tog dana, da smo izašli u to?no vrijeme mi bi bili pregaženi. To zna?i da smo izašli u pravo vrijeme više ne bi bili živi.

Ili što je još mogu?e i možda se dogodilo je da je osoba možda bila od prijatelja sprije?ena da zaplovi Titanikom. Mogao je osje?ati da ?e ako zaplovi sigurno biti potopljen! Da je to bilo karmi?ki planirano druga je stvar. Ali promislite, ako razmišljate o životu na ovaj na?in, koliko ste malo u stvari svjesni. Ako se ništa od onog što se moglo dogoditi nije dogodilo, tada jednostavno toga niste svjesni. Ljudi ne obra?aju pažnju na bezbrojne mogu?nosti koje postoje u svijetu stvarnih doga?aja.

Možete naravno re?i da ovo nije važno. Za vanjske doga?aje je malo bitno, ipak je važno da niste poginuli. Želio bih privu?i vašu pažnju na ?injenicu da smo mogli znati da postoji velika mogu?nost da poginemo. Da, na primjer, nismo propustili vlak koji je bio uklju?en u veliku nesre?u. Ne mogu se spomenuti svi mogu?i slu?ajevi a ipak se stalno doga?aju na manjoj mjeri. Sigurno, za vanjski tijek doga?aja trebamo znati samo ono što se može promatrati.

Pretpostavimo da sigurno znamo da bi se nešto dogodilo da nismo propustili vlak. Takvo znanje ostavlja unutarnji utisak na nas, i mogli bi re?i da smo bili spašeni na izvanredan na?in jer smo sretni. Razmotrite mnoge mogu?nosti s kojima se ljudi suo?avaju. Koliko bi naš duševni život bio bogatiji ako bi znali sve stvari koje igraju ulogu u životu a ipak se ne doga?aju! Danas ljudi uzimaju u obzir samo osiromašenu posljedicu onog što se u stvari pojavilo.

To je kao da uzmemo u obzir polje s mnogo klasja pšenice i odrazimo to s time da ?e relativno mali broj sjemenja biti zasijan. Bezbrojni drugi ne?e niknuti i oti?i ?e u drugom smjeru. Ono što nam se može dogoditi u odnosu je na ono što nam se stvarno doga?a kao što su mnoga zrna pšenice koji ne niknu u odnosu s onima koja niknu i donesu klasje. To je doslovno tako, jer su mogu?nosti u životu beskona?ne. Trenutci u kojima se u svijetu vjerojatnosti odvijaju posebno važne stvari za nas tako?er su posebno pogodni trenutci da se mrtvi približe. Pretpostavimo da je osoba izašla pet minuta ranije, i kao rezultat njen život je sa?uvan. U odre?enom trenutku spašena je od nesre?e ili se može tako?er dogoditi da joj na takav na?in pobjegne radosni doga?aj. Snolika slika koja sadrži poruku mrtvih može u ovakvim trenucima u?i u život. Ali ljudi žive banalno. Kao pravilo, finiji utjecaji koji konstantno djeluju u životu prolaze neuvaženo. S obzirom na to, duhovna znanost oplemenjuje osje?aje i senzacije. Kao rezultat, ?ovjek ?e osje?ati utjecaj mrtvih i doživjeti vezu s njima. Jaz izme?u živih i mrtvih premošten je duhovnom znanoš?u koja postaje pravi životni eliksir.

Slijede?a sfera nakon smrti je takozvana sfera Venere U ovoj sferi postajemo pustinjaci ako smo na zemlji imali bezvjernu dispoziciju. Postajemo društveni duhovi ako s nama nosimo religijske sklonosti. Ukoliko u fizi?kom svijetu možemo osje?ati privrženost Svetom Duhu, tako ?emo i u sferi Venere na?i sve sa sli?nim sklonostima prema božansko duhovnom. Ljudi su grupirani prema religijskim i filozofskim sklonostima u sferi Venere. Na Zemlji je tako da oboje i religijske težnje i religijsko iskustvo još igraju dominantnu ulogu. U sferi Venere grupiranje je ?isto prema vjeroispovijesti i filozofskim pogledima. Oni koji dijele istu koncepciju svijeta uvelike su zajedno, snažne zajednice u sferi Venere. Oni nisu pustinjaci. Pustinjaci su samo oni koji nisu uspjeli razviti nikakve religijske osje?aje i iskustvo.

Na primjer, monisti, materijalisti našeg doba, ne?e biti društvena, ve? usamljena bi?a. Svaki ?e u sferi Venere biti kao u kavezu. Ne?e biti govora o Monisti?koj uniji jer je zahvaljuju?i monisti?koj koncepciji svaki ?lan osu?en na usamljenost. ?injenica da je svatko zaklju?an u svom kavezu nije bila promišljana. To je spomenuto tako da duše mogu do?i do svijesti o stvarnosti u usporedbi prema nestvarnim teorijama monizma koje su elaborirane na Zemlji. Op?enito možemo re?i da dolazimo zajedno s onima iste koncepcije svijeta, iste vjere kao što smo sami. Ostale vjeroispovijesti je u sferi Venere teško razumjeti.

Iza ovoga slijedi sfera Sunca. Samo ono što premoš?uje razlike izme?u razli?itih religijskih vjeroispovijesti može nam pomo?i u sferi Sunca. Ljudima nije lako graditi mostove od jedne vjeroispovijesti do druge jer su toliko utvr?ene u njihovim vlastitim gledanjima. Istinsko razumijevanje za onog tko misli i osje?a druga?ije posebno je teško. U teoriji ovakva razumijevanja su ?esto tražena, ali stvari su sasvim razli?ite kada je to pitanje stavljanja teorije u praksu.

Nalazimo, na primjer, da mnogi koji pripadaju Hindu religiji govore o zajedni?koj jezgri svih religija. Oni u stvari, ipak, samo referiraju na zajedni?ku jezgru Hindu i Budisti?ke religije. Sljedbenici Hindu i Budisti?ke religije govore s pogledom na odre?eni egoizam. Uhva?eni su u grupni egoizam.
 
Ovdje bi mogli umetnuti divnu Estonsku legendu o grupnom egoizmu koja govori o porijeklu jezika. Bog je ?ovje?anstvu želio uru?iti dar jezika pomo?u vatre. Velika vatra je trebala planuti a razli?iti jezici su trebali do?i tako da bi ljudi slušali osobitosti zvuka vatre. Tako je Božanstvo pozvalo sve narode na Zemlji da se okupe tako da svaki može u?iti svoj jezik. Prije okupljanja, me?utim, Bog je Estoncima dao prednost i nau?io ih božanski-duhovni jezik, uzvišeniji na?in govora. Onda su se približili ostali i bilo im je dopušteno slušati gdje je gorjela vatra, i kako bi je ?uli nau?ili bi razumjeti razli?ite zvukove. Izvjesni narodi preferirani od Estonaca su došli prvi dok je vatra još sasvim jako gorjela. Kada je vatra dosegnula svoj kraj na red su došli Nijemci, jer Estonci nisu bili posebno skloni Nijemcima. U slabom pucketanju vatre neko je ?uo, “Deitsch, peitsch; deitsch, peitsch” (Njema?ki, bi?). Zatim su slijedili Laponci kojima su Estonci bili još i manje skloni. Samo se ?ulo, “Lappen latchen” (Laponski, bi?). Do tada se vatra smanjila do samog pepela, i Laponci su, dobili najgori jezik od svih pošto su Estonci i Laponci smrtni neprijatelji. Takvi su razmjeri Estonskog grupnog egoizma.

Sli?an grupni egoizam vrijedi za mnoge narode kada govore o prodiranju do esencijalne jezgre zajedni?ke za sve religijske vjeroispovijesti. U vezi toga, Krš?anstvo nikako nije jednako kao ostale vjere. Ako bi, na primjer, stav na Zapadu bio usporediv s onim Hindu religije, tada bi stari Wotan još vladao kao nacionalni bog. Zapad nije priznao vladaju?e božanstvo koje se može na?i unutar vlastitog podru?ja, ve? ono izvana. To je važna razlika izme?u njega i Hinduizma i Budizma. U odnosu na mnoge stvari, Zapadno Krš?anstvo nije prožeto religijskim egoizmom. Religijski je više nesebi?no nego isto?ne religije. To je tako?er i razlog zašto pravo znanje i doživljaj Krist impulsa može dovesti ?ovjeka u pravi odnos s kolegama, bez obzira koju vjeroispovijest priznaju.

U sferi Sunca izme?u smrti i ponovnog ro?enja to je stvarno pitanje razumijevanja što nam omogu?ava ne samo da budemo s onima sli?ne vjere, ve? i da formiramo odnos s ?ovje?anstvom u cjelini. Ako je dovoljno široko shva?eno u vezi s religijom Starog zavjeta, Krš?anstvo nije jednostrano. Privu?ena je pažnja prethodno na nešto od velike važnosti što treba biti prepoznato. Sjetit ?ete se da je jedna od najljepših izreka Krista, “Vi ste Bogovi,” podsje?anje na Stari zavjet. Krist ukazuje na ?injenicu da božanska iskra, bog boravi u svakom ljudskom bi?u. Vi ste svi Bogovi; vi ?ete biti u rangu s Bogovima.

Uzvišeno u?enje Krista ukazuje ?ovjeku na njegovu božansku prirodu, da može postati kao Bog. Možete postati kao Bog, predivno i duboko dirljivo u?enje Krista! Još jedno bi?e je koristilo iste rije?i, i indikativno je za krš?ansku vjeru da je i drugo bi?e tako u?inilo. Na otvaranju Starog zavjeta Lucifer pristupa ?ovjeku. On zauzima po?etnu to?ku — i u tome leži iskušenje — s rije?ima, “Vi ?ete biti kao Bogovi.” Lucifer na po?etku iskušenja u Raju i kasnije Krist Isus koriste iste rije?i! Ovdje se doti?emo jednog od najdubljih i najvažnijih aspekata Krš?anstva jer ovo nazna?uje da nije samo stvar sadržaja rije?i, ve? od kojeg su bi?a u kozmi?kom kontekstu izgovorene. U zadnjoj Misterijskoj drami trebalo je pokazati da iste rije?i imaju potpuno razli?ito zna?enje u odnosu na to da li ih izgovara Lucifer, Ahriman ili Krist. Ovdje se doti?emo duboke kozmi?ke misterije, i važno je da do?emo do razumijevanja rije?i, “Vi ste Bogovi” i “Vi ?ete biti kao Bogovi,” izgovorene u jednoj prigodi od Krista, u drugoj od Lucifera.

Moramo uzeti u obzir da izme?u smrti i novog ro?enja mi tako?er boravimo u sferi Sunca gdje je pravo razumijevanje Krist impulsa esencijalno. Moramo donijeti ovo razumijevanje skupa s nama sa Zemlje, jer Krist je jednom boravio na Suncu ali se, kao što znamo, spustio sa Sunca i ujedinio s Zemljom. Trebamo Ga nositi do perioda Sunca, i tada možemo postati socijalna bi?a kroz Krist impuls i u?iti da ga razumijemo u sferi Sunca.

Moramo nau?iti razlikovati izme?u Krista i Lucifera, a u naše vrijeme to je mogu?e samo pomo?u antropozofije. Razumijevanje Krista koje nosimo sa sobom od Zemlje vodi nas daleko do sfere Sunca. Tamo djeluje kao vodi?, takore?i, od ?ovjeka do ?ovjeka, bez obzira na vjeru ili vjeroispovijest. Ali u sferi Sunca mi susre?emo još jedno bi?e koje izgovara rije?i koje virtualno imaju isti sadržaj. To bi?e je Lucifer. Moramo na Zemlji ste?i razumijevanje o razlici izme?u Krista i Lucifera, jer Lucifer je sada da nam se pridruži kroz dalje sfere izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Dakle vidite, mi idemo kroz sfere Mjeseca, Merkura, Venere, i Sunca. U svakoj sferi se susre?emo, u po?etku, s onim što odgovara unutarnjim snagama koje nosimo sa sobom. Naše emocije, nagoni, strasti, ?ulna ljubav, ujedinjuje se s nama u sferi Mjeseca. U sferi Merkura susre?emo sve što je uslijed naših moralnih nesavršenosti; u sferi Venere zbog svih naših religioznih mana; u sferi Sunca, svega što nas odvaja od ?iste ljudskosti.

Sada nastavljamo u druge sfere koje okultist naziva sferama Marsa, Jupitera i Saturna. Ovdje je Lucifer naš vodi? i mi ulazimo u oblast koja nam dodjeljuje nove snage. Baš kao što ovdje imamo Zemlju ispod nas, tako i tamo u kozmosu imamo Sunce ispod nas. Dižemo se u božanski-duhovni svijet, i kako to radimo moramo ?vrsto držati u memoriji ono što smo sa nama donijeli od Krist impulsa. To možemo ste?i jedino na Zemlji i što smo to dublje napravili, dalje to u kozmos možemo nositi. Sada nam pristupa Lucifer. Vodi nas vani u oblast koju moramo prije?i da bi bili spremni za novu inkarnaciju. Ima jedna stvar koju ne smijemo izostaviti ukoliko nam Lucifer ne?e postati prijetnja, a to je razumijevanje Krist impulsa, ono što smo ?uli o Kristu tijekom našeg života na Zemlji. Lucifer nam za vrijeme perioda izme?u ro?enja i smrti pristupa samoinicijativno, ali Krist mora biti primljen tijekom zemaljskog života.

Onda rastemo u druge sfere iza Sunca. Stalno postajemo ve?i, da tako kažemo. Ispod nas imamo Sunce a iznad, mo?an, ogroman prostor Zvjezdanih nebesa. Rastemo u veliku kozmi?ku oblast sve do izvjesne granice, i kako rastemo prema vani kozmi?ke sile rade na nama iz svih smjerova. Primamo snage iz mo?nog zvjezdanog svijeta u naše rasprostranjeno bi?e.

Dosežemo granicu, onda se po?injemo sužavati i ponovno ulazimo u oblasti kroz koje smo prije putovali. Idemo kroz sfere Sunca, Venere, Merkura i Mjeseca dok opet ne do?emo u susjedstvo Zemlje i dok se sve što smo donijeli iz kozmi?kih širina nije opet koncentriralo u embrio nošen zemaljskom majkom.

To je misterija ?ovjekove prirode izme?u smrti i novog ro?enja. Nakon što je prošao kroz vrata smrti stalno se širi od malog prostora zemlje do oblasti Mjeseca, Merkura, Venere, Sunca, Marsa, Jupitera i Saturna. Tada smo narasli u kozmi?ki prostor, poput divovskih sfera. Nakon što smo kao duše primili snage univerzuma, zvijezda, ponovno se skupljamo i nosimo snage zvjezdanog svijeta unutar nas. Ovo objašnjava od duhovne znanosti kako se u koncentriranoj strukturi mozga može na?i otisak ukupnih zvjezdanih nebesa. U stvari, naš mozak sadrži važnu tajnu.

Imamo još jednu misteriju. ?ovjek je sakupio sebe na okup, inkarnirao se u fizi?ko tijelo u koje je došao preko svojih roditelja. Toliko je putovao tijekom svoje ekspanzije u kozmi?ki prostor da je tamo zapisao svoje posebne karakteristike. Dok zurimo od Zemlje gore prema nebesima, tamo nisu samo zvijezde ve? tako?er naše karakteristike iz prethodnih inkarnacija. Ako smo, na primjer, u prethodnom zemaljskom životu bili ambiciozni, tada je ta ambicija zapisana u zvjezdanom svijetu. Zapisana je u Akasha kronici, i kada ste ovdje na Zemlji na odre?enoj to?ci, ova ambicija vam dolazi s odgovaraju?im planetom u odre?enoj poziciji i ?ini da se njen utjecaj osje?a.

To objašnjava ?injenicu da astrolozi ne samo da razmatraju zvijezde i njihova kretanja ve? ?e vam re?i da je tu vaša taština, tamo vaša ambicija, vaši morali propusti, vaša indolencija; nešto što ste zapisali u zvijezdama sada radi iz zvjezdanih svjetova na Zemlju i odre?uje vašu sudbinu. Ono što živi u našim dušama zapisano je u prostranstvima svemira i to djeluje natrag iz svemira tijekom našeg života na Zemlji dok putujemo ovdje izme?u ro?enja i smrti. Ako ih stvarno razumijemo, ove stvari nas intimno diraju, i omogu?avaju da objasnimo mnoge stvari.

Dosta sam se bavio Homerom. Zadnjeg ljeta tijekom mojih istraživanja o uvjetima izme?u smrti i ponovnog ro?enja došao samo do nepromjenjivosti veza nakon smrti. Ovdje, u odre?enom pasusu, morao sam sebi re?i da su Grci zvali Homera slijepim pjesnikom jer je bio tako veliki vidovnjak. Homer spominje da se život nakon smrti odvija u zemlji u kojoj nema promjena. Predivno pogodan opis! Ovo razumjeti u?imo jedino kroz okultne misterije. Što više kora?amo u ovom smjeru, više uvi?amo da su drevni pjesnici bili najve?i vidovnjaci i da mnogo toga što potajice prožima njihova djela traži zna?ajnu koli?inu razumijevanja.

Želio bih spomenuti nešto što mi se dogodilo prošle jeseni i što je dosta karakteristi?no. U po?etku, opirao sam se tome jer je bilo previše zapanjuju?e, ali to je jedan od onih slu?ajeva gdje objektivnost pobje?uje. U Firenci nalazimo grobnice Lorenza i Giuliana de Medici od Michelangela. Dva brata su portretirani zajedno s ?etiri alegorijske figure. Te figure su dobro poznate, ali pri prvom posjetu ?inilo mi se da nešto nije sasvim ispravno s tom grupom. Bilo mi je jasno da je onaj opisan kao Giuliano Lorenzo, i obratno. Figure, koje se mogu micati, o?ito su bile zamijenjene u nekoj prigodi i to je prošlo neopaženo. To je zašto je za statuu od Giuliana re?eno da je ona od Lorenza, i obratno. Ali mene ovdje stvarno zanimaju ?etiri alegorijske figure.

Prvo se pozabavimo predivnom statuom, “No?.” Ne može je se jednostavno razumjeti u smislu alegorije. Ako, me?utim, znamo za eteri?ko tijelo i zamišljamo ga u njegovoj punoj aktivnosti, upitali bi se, “Koja je najkarakteristi?nija gesta koja odgovara eteri?kom tijelu kada je ono slobodno od astralnog tijela i ega?” Odgovor bi bio gesta kakvu je Michelangelo dao u “No?i.” U stvari, “No?” je tako oblikovana da savršeno predstavlja slobodno, nezavisno eteri?ko tijelo, izraženo pomo?u formi fizi?kog tijela kada su astralno tijelo i ego van njega. Ova figura nije alegorija, ve? predstavlja kombinaciju fizi?kog i eteri?kog tijela kada su astralno tijelo i ego van njih. Tada se razumije pozicija figure. Povijesno je to najto?niji izraz životnosti eteri?kog tijela.

Po?injemo gledati figuru “Dan” kao ekspresiju ega kada je najaktivniji i najmanje na njega utje?u astralno, eteri?ko i fizi?ko tijelo. To je portretirano s ?udnom gestom i pozicijom Michelangelova “Dana.” Dobijemo gestu figure “Zora” kada je aktivno astralno tijelo, nezavisno od fizi?kog i eteri?kog tijela i ega, i “Suton” kada je aktivno fizi?ko tijelo bez druga tri ?lana.

Dugo sam se borio protiv djeli?a znanja i za po?etak s mišlju da je sasvim apsurdno; ipak što se više u to ulazi, više smo prisiljeni prepoznati istinu u rukopisu koje sadrže ove figure. Nije da je Michelangelo toga bio svjestan. To je izviralo iz njegove intuitivne kreativne snage. Tako?er razumijemo zna?enje legende koja kaže da kada je Michelangelo bio sam u studiju, figura “No?” postala bi obdarena životom, i slobodno bi išla okolo. To je posebna ilustracija ?injenice da imamo posla s eteri?kim tijelom. Duh radi u svemu u umjetnosti kao i u evoluciji ?ovje?anstva. U?imo razumjeti svijet ?ula samo ako shvatimo kako duh radi u ?ulnoj stvarnosti.

Postoji divna izreka od Kanta. On kaže, “Postoje dvije stvari koje su napravile posebno duboki utisak na mene, zvjezdana nebesa iznad mene i moralni zakon unutar mene.” Posebno je impresivno kada shvatimo da su oboje jedna te ista stvar. Izme?u smrti i ponovnog ro?enja mi smo rašireni preko zvjezdanih oblasti i primamo njihove snage u sebe, a tijekom našeg života u fizi?kom tijelu snage koje smo sakupili aktivne su unutar nas kao moralni impulsi. Gledaju?i gore u zvjezdana nebesa mogli bi re?i da boravimo izme?u snaga koje su tamo vani aktivne tijekom perioda izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Sada to postaje vode?i princip našeg moralnog života. Zvjezdana nebesa vani i moralni zakon unutra jedna je te ista stvarnost. Oni tvore dvije strane te stvarnosti. Proživljavamo zvjezdane oblasti izme?u smrti i ponovnog ro?enja, moralni zakon izme?u ro?enja i smrti.

Kada smo ovo dohvatili, duhovna znanost izrasta u mo?nu molitvu. Jer što je drugo molitva osim ono što povezuje našu dušu s božansko-duhovnim što prožima svijet. To moramo u?initi našim vlastitim kako prolazimo kroz doživljaje svijeta ?ula. Podjednako kao što svjesno stremimo prema ovom cilju, ono što u?imo postaje samoinicijativno molitva. Ovdje je duhovno znanje odmah transformirano u osje?aje i doživljaj, i tako i treba biti. koliko god duhovna znanost radila s konceptima i idejama, one ?e ipak biti transformirane u ?istu senzaciju i molitvene osje?aje. To je ono što naše sadašnje vrijeme traži. Naše vrijeme treba doživjeti kozmos žive?i u razmatranju duha u kojem samo prou?avanje poprima prirodu molitve. Dok prou?avanje vanjskog fizi?kog svijeta stalno postaje suho, akademsko i apstraktno, prou?avanje duhovnog života postajat ?e iskrenije i dublje. Uzeti ?e kvalitetu molitve, ne u jednostranom sentimentalnom smislu ve? vrlinom svoje vlastite prirode. Tada ?e ?ovjek znati ne samo kao rezultat apstraktnih ideja da je božanstvo koje prožima univerzum tako?er i u njemu. Kako napreduje u znanju shvatiti ?e da je to zaista doživio tijekom života izme?u posljednje smrti i novog ro?enja. Znati ?e da je ono što je tada doživio sada u njemu kao unutarnje bogatstvo njegovog života.

Ovakva razmatranja, povezana s nedavnim istraživanjem, pomažu nam da do?emo do razumijevanja našeg vlastitog razvoja. Tada ?e se duhovna znanost biti sposobnija transformirati u pravi duhovni krvotok. ?eš?e ?emo o ovim stvarima govoriti u budu?nosti.

Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 8/16



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 8/16
Izme?u smrti i novog ro?enja
Be?, 21 sije?nja 1913

Zadnji puta kada sam ovdje govorio, ukratko sam se bavio zna?ajnom fazom ?ovjekova života izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Tu fazu se ne može tretirati kao da takore?i nema važnosti za našu fizi?ku egzistenciju. Trebala bi nam biti jasna ?injenica da snage koje nam trebaju za život ne dolaze samo iz oblasti fizi?kog tijela. One esencijalno emaniraju iz nadosjetilnog svijeta kojem pripadamo izme?u smrti i ponovnog ro?enja. To se može razumjeti samo ako smo u stanu formirati mentalne slike života izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

?ovjek je uglavnom umotan u vrstu sanjaju?ih-spavaju?ih uvjeta. Oni koji idu kroz dnevnu rutinu bez razmišljanja o doga?ajima koje proživljavaju u stvari spavaju u životu, a oni koji se bave s onim što leži iza materijalne egzistencije oni su koji su budni u fizi?kom životu. U odnosu na naša ranija razmatranja, sjetit ?ete se da je ispravno shva?ena duhovna znanost sposobna potpuno u?i u sve aspekte ljudske egzistencije. Toliko koliko duhovna znanost bude prožela našu civilizaciju, ?ovje?anstvo ?e u životu biti probu?eno iz spavanja. Mnoge stvari koje pristupaju ljudskim bi?ima ?ine se ?udne i misteriozne, ali one predstavljaju zagonetku više za osje?aje nego za suhi intelekt. Majka koja stoji kraj mrtva?kog kov?ega djeteta, ili obratno, takav je slu?aj. U razmatranje ljudske egzistencije treba se potpuno upustiti da shvatimo kako ljudi postaju svjesni zagonetke života. Ljudi koji su izgubili sestru, muža, ili ženu dolaze mi i kažu, “Nikada nisam razmišljao o smrti, nikada brinuo o tome što se poslije može dogoditi, ali otkada mi je oduzeta ta bliska osoba to je kao da je ona još ovdje, i to me dovelo da se bavim duhovnom znanoš?u.” Život ?e dovesti ljude duhovnoj znanosti. Ono što se doga?a kao rezultat biti ?e bogato nagra?eno pošto duhovna znanost može prožeti život s odre?enim impulsima koje samo ona može dati.

Kada osoba nije više fizi?ki prisutna, pojavljuje se zagonetka što se s njom zbiva nakon smrti. Vanjska znanost ne može dati odgovor jer ona samo promatra s o?ima, a one, tako?er, istrune. Fizi?ki mozak tako?er istrune, i jasno je da ne može biti od koristi za ono što ?ovjek doživljava bez svog fizi?kog omota. Ipak mo?no pitanje o onom iza ostaje. U vezi ovog op?i odgovori su malo od koristi i bolje je razmotriti stvarne primjere koji mogu prodrijeti direktno u život.

Uzmimo život na Zemlji kao po?etnu to?ku. Možda ste došli ispred osobe koja je, kroz duboke unutarnje težnje, kroz dispoziciju vlastite duše, dovedena do duhovne znanosti, dok duga možda ima antagonizam prema tome. Jedan postaje dublje involviran u duhovnu znanost, dok je njegov prijatelj razvio još ve?e neprijateljstvo prema tome. Život nam ne predstavlja samo mayu u prirodi ve? tako?er i u našim neposrednim vezama s drugima. U stvari, ono što je upravo stavljeno u odnos može biti potpuna obmana.
Onaj koji je uvjerio sebe da je sve to besmislica može za to, u dubinama svoje duše o kojima ostaje nesvjestan, razviti tajnu ljubav.

Ljubav u donjem sloju može se izraziti kao mržnja. U životu nalazimo takve slu?ajeve. Kada je osoba otišla kroz vrata smrti, svi tajni duševni impulsi i težnje koje su suspregnute tijekom njegove zemaljske egzistencije dižu se na površinu i postaju sadržaj perioda katarze. Promatrali smo ljude koji su prošli kroz vrata smrti koji su na Zemlji bili neprijatelji duhovne znanosti i koji su nakon smrti razvili intenzivnu težnju za njom. Ovakvi antagonisti tada streme prema duhovnoj znanosti. Kada bi tijekom njihova zemaljskog života došli do njih s knjigom o duhovnoj znanosti, možda bi nas u bijesu otjerali. Nakon smrti ne možemo im napraviti ve?u uslugu nego im ?itati. ?itanje s mislima na mrtve može na njih imati najve?i dodatni efekt.

Postoje mnoge instance unutar našeg duhovnog pokreta u kojima oni povezani s mrtvim osobama su im ?itali i tako im pomogli. Mrtav prima ono što mu se daje s krajnjom zahvalnoš?u, i na ovaj na?in se može razviti predivna veza. To pokazuje što duhovna znanost može sasvim prakti?no zna?iti. Duhovna znanost nije samo teorija. Mora se držati života i srušiti zid koji odvaja žive od mrtvih. Tako može biti premošten jaz. Mnogo dobra se može napraviti dovode?i duhovnu znanost u život s ispravnim stavom. Ne može se dati bolji savjet od ?itanja mrtvima pošto je ?udna ?injenica da odmah nakon smrti nismo u stanju praviti nove veze. Prisiljeni smo nastaviti sa starima.

Javlja se pitanje dali mrtvi mogu ili ne na?i duhovna bi?a iza praga koja bi ih podu?ila. To nije mogu?e! Za po?etak, mogu se imati veze samo s bi?ima s kojima smo imali vezu prije prolaska kroz vrata smrti. Pri susretanju bi?a koja na Zemlji nismo znali, samo prolazimo kraj njih. Na Zemlji, tako?er, ne bi prepoznali genija ako bi bio obu?en kao ko?ijaš. Imamo kontakt samo s pojedincima koje smo poznavali na zemlji. Mogu se sresti mnoga bi?a koja bi mogla biti od pomo?i, ali ako nije bilo prethodne veze, ne mogu nam pomo?i. Duhovna znanost je na svom ranom stupnju i pošto je tek po?ela imati utjecaj na ljudska bi?a, živi mogu napraviti najve?u uslugu mrtvima pomažu?i im na ovaj na?in. To je instanca utjecaja koja se na druge može primijeniti iz našeg svijeta. Ali mogu?e je i obratno — mrtvi mogu djelovati u fizi?kom svijetu. U mjeri u kojoj je duhovna znanost u skladu s životom, do?i ?e do suradnje izme?u dvaju svjetova. Mrtvi mogu tako?er utjecati na živu?e.

Ljudi o svijetu znaju izvanredno malo. Naj?eš?e, dohva?aju samo ono što se dogodi tijekom vremena. Mnogi misle da ostalo nije zna?ajno. Ali ono što se stvarno pojavljuje samo je najmanji dio onog što vrijedi znati. Znaju?i samo ono što se doga?a izvana, u stvari ignoriramo život. Ujutro idemo na posao. Vjerojatno mislimo da stvari koje se tada dogode vrijedi znati. Jednog dana oti?emo tri minuta kasnije nego obi?no i dogodi se nešto iznena?uju?e. Da smo, na primjer, napustili ku?u u to?no vrijeme mogli smo biti pregaženi, ali bili smo zašti?eni. Ili smo možda trebali i?i na izlet i propustili vlak. Tada je baš taj vlak uklju?en u ozbiljnu nesre?u. Što možemo izvu?i iz ovakvih razmatranja?

Ima mnogo toga što se u životu ne dogodi, a ipak trebamo takve doga?aje ubrojiti u mogu?nosti. Zna li pojedinac koliko mnogo ovakvih mogu?nosti izbjegne svaki dan? Zamislite sve stvari koje se mogu dogoditi od kojih je zašti?en! Mi ih previ?amo jer su za hladni, apstraktni pogled na život one sasvim besmislene. Ali razmotrimo efekt na dušu osobe koja je spašena od opasnosti o?itom koincidencijom. ?ovjek iz Berlina je namjeravao oti?i u Ameriku i ve? platio svoju kartu. Prijatelj ga savjetuje da ne plovi Titanikom! Zamislite osje?aje ovog ?ovjeka. Nije otplovio, i onda je ?uo o potapanju Titanika. To ima potresan efekt na njegove osje?aje. Kakvi dojmovi bi se pojavili u nama kada bi mogli promatrati sve stvari kojih smo tijekom dana pošte?eni! Kada se osoba po?ne baviti duhovnom znanoš?u razvija daleko ve?u osjetljivost za kompleksnost života, za ono što se doga?a tijekom uobi?ajenog dana.

Sada ako smo stekli osjetljivost duše i duhovno smo pripremljeni, u ovakvim trenucima možemo primiti utisak od duhovnog svijeta, poruku od mrtvih koja nam dolazi kao akt milosti. Vrata su otvorena od mrtvih. Oni mogu govoriti onima koji su razvili osjetljivost. Mogu biti priop?ene važne stvari. Mrtva osoba nam, na primjer, može naložiti da izvršimo nešto što ona nije. Tako je jaz premošten. Kada duhovna znanost prodre u prakti?ni život, a to ?e tako biti u budu?nosti, mo?i ?emo s mrtvima komunicirati u oba smjera. Dovesti ?e nadosjetilni svijet u neposrednu sadašnjost.

Može se javiti slijede?e pitanje. Kada ?itamo duhovno-znanstvenu knjigu na odre?enom jeziku, mogu li mrtvi razumjeti taj jezik? Za vrijeme perioda katarze mrtvi razumiju jezik koji su govorili na Zemlji. Tek kasnije, tijekom prijelaza u Devachan, ne mogu više razumjeti rije?i ve? samo misli. Transformacija op?enja s mrtvima doga?a se nakon odre?enog perioda godina. Ako je onaj koji je ostao na Zemlji osjetljiv, osjetit ?e da je s njim onaj tko je umro i da misle isto. To može trajati godinama i onda se odjednom gubi veza. To je trenutak kada mrtvi prelazi u Devachan. Tijekom perioda katarze još se sje?a zemaljskog života, još se drži za te uspomene.

Što je zemaljski jezik? Svaki jezik ima zna?enje samo za zemaljski život i usko je povezan s ustrojstvom osobe, s klimom i s formacijom grla. U Europi mi ne govorimo isti jezik kao u Indiji. Ali misli nisu oblikovane u skladu s zemaljskim uvjetima. Mrtvi razumiju jezik samo dok su u kamaloki. Kada medij priop?i poruku od mrtvog u odre?enom jeziku, može do?i samo od onog tko je nedavno prošao kroz vrata smrti.

Fundamentalno smo mi ve? unutar viših svjetova svaki puta kada idemo spavati, jer kod spavanja nesvjesno ulazimo u istu oblast u koju ulazimo nakon smrti.

Želio bih postaviti slijede?e pitanje. Može li netko tko još ne može vidjeti nadosjetilnom percepcijom ipak znati o ovim stvarima? ?ovjek koji spava, naravno, živi. On je nekako kao biljka. Mogli bi se sjetiti da je znanstvenik, Raoul Francé, pisao da su biljke obdarene osje?ajima i mogu se diviti. Ipak biljke nemaju element duše. Spavaju?i ljudski organizam je u istim uvjetima kao biljka. Zrake Sunca moraju pasti na biljku ako ?e živjeti. Zemlja je prekrivena biljkama jer ih Sunce poziva. Bez Sunca nema biljaka i tijekom zime one ne mogu nicati.

Kada ?ovjek spava, gdje je njegovo Sunce? Ono što leži na krevetu tako?er ne možemo zamisliti bez Sunca. To Sunce izvan ?ovjeka je ego. Tamo ego treba raditi na uspavanom organizmu kao Sunce na biljkama. Ali ne igra samo Sunce ulogu u podizanju i održavanju vegetacije. Igra tako?er i Mjesec. Bez utjecaja s Mjeseca biljke isto ne bi rasle, ali efekt lunarnih utjecaja znanstvenici potpuno ignoriraju.

Svjetlost Mjeseca utje?e na biljke. Lunarne sile odre?uju širinu biljke. Biljka koja raste visoko i tanko pod slabim je utjecajem Mjeseca. ?ak je i cijeli kozmos uklju?en u rast biljaka. Ego radi u fizi?kom i eteri?kom tijelu kao što Sunce utje?e na rast biljaka. Sli?no, astralno tijelo je u odnosu s Mjesecom. Ego je Sunce za fizi?ko tijelo, astralno tijelo je duhovno njegov Mjesec. Naš ego kreira zamjenu za utjecaje Sunca, naše astralno tijelo za one od Mjeseca. To potvr?uje ono što inicijat misli kada kaže da je ?ovjek formiran kao ekstrakt snaga kozmosa. Kao što je Sunce središnja to?ka svijeta biljaka i zra?i svoju svijetlost u svim smjerovima, na isti na?in svjetlo mora prožeti fizi?ko i eteri?ko tijelo. Svjetlost Sunca nije samo fizi?ke, tako?er je i duševno-duhovne prirode izdvojene od kozmosa i postaje “JA” ili ego. ?ovjekovo astralno tijelo sadrži ekstrakt svijetla Mjeseca. U ovom je sadržana najve?a mudrost.

Da je ?ovjekov ego još bio vezan za Sunce, ?ovjek bi jedino mogao naizmjeni?no mijenjati spavanje i budnost kao biljke. Ako bi imali samo solarni utjecaj nikada ne bi mogli spavati tijekom dana. Spavali bi jedino no?u. Ali naš cijeli kulturalni život zavisi od emancipacije od ovih uvjeta. Mi nosimo vlastito Sunce unutar nas i ego je ekstrakt solarnog utjecaja. ?ovjekovo astralno tijelo ekstrakt je lunarnog utjecaja. Tako tijekom spavanja u duhovnom svijetu ne zavisimo o kozmi?kom solarnom utjecaju. Naš ego radi ono što bi ina?e Sunce. Obasjani smo vlastitim egom i astralnim tijelom.

Drevna okultna vizija prodirala je do ove to?ke samo povremeno. Duhovna znanost daje nam slijede?u sliku ?ovjeka koji spava. Iznad njega sije Sunce, njegov ego, bez kojeg ne bi mogao biti kao biljka za vrijeme spavanja. Iznad njega sije Mjesec, njegovo vlastito astralno tijelo.

Sada, možemo tako?er zamisliti da tijekom jeseni kada se utjecaj Sunca smanjuje, vegetacija vene. Kod ?ovjeka koji je budan astralno tijelo i ego su unutar fizi?kog i eteri?kog tijela. Povratak u tijelo je u izvjesnoj mjeri kao zalazak Sunca i Mjeseca, i tako?er ozna?ava kraj egzistiranja kao biljka. Vegetativni uvjeti koji prevladavaju za oživljavanje naših snaga tijekom spavanja mnogo su manje aktivni tijekom budnog života. Snage vegetativnog rasta opadaju kako se ?ovjek budi. Utoliko što smo kao biljke, mi umiremo svako jutro. Ovo baca zna?ajno svijetlo na uzajamno djelovanje izme?u duše i tijela. Neki ljudi se osje?aju aktivni i stimulirani kratko nakon bu?enja. To su oni koji mogu ja?e živjeti u sferi duše. Ljudi koji imaju tendenciju više živjeti u tjelesnoj prirodi ?esto ujutro osje?aju izvjestan umor. Što je manje osoba ujutro umorna, može biti aktivnija. Ipak naš budni život može s usporediti s procesom umiranja biljaka zimi. Svakog dana povla?imo snage smrti unutar našeg organizma. One se akumuliraju i zbog ovog procesa mi eventualno umiremo. Fundamentalni razlog za smrt leži u sferi svijesti. Iz ovoga možemo zaklju?iti da je svjesna aktivnost ega unutar našeg dnevnog života uništava? našeg fizi?kog i eteri?kog tijela. Umiremo jer živimo svjesno.

Bilo je mnogo pokušaja objašnjavanja prirode spavanja. Spavanje bi trebalo biti stanje iscrpljenosti i re?eno je da postoji da bi se rastjerao umor. Ali spavanje nije u stvari stanje iscrpljenosti. Malo dijete, na primjer, spava manje nego itko. Spavanje je dio cjeline života. Dolazi u ritmu padanja u san i bu?enja. Sli?no, kao što vidimo da priroda zimi vene, tako i u nama nešto umire za vrijeme budnog života.

Kada prolazimo kroz vrata smrti, ostavljamo naše fizi?ko i eteri?ko tijelo iza a naš ego i astralno tijelo sada iskrsavaju kao Sunce i Mjesec koji nemaju što obasjati. Prema tome, ego i astralno tijelo mogu nastaviti svoju egzistenciju usprkos ?injenice da nemaju što obasjavati. Kada oni prožmu tijelo, svjesnost se diže. U duhovnom svijetu tako?er, ?ovjek mora nešto prožeti ako želi ste?i svjesnost, ina?e bi postojao bez svijesti.

Tjelesna priroda je bila najja?e obasjana tijekom gr?ko-latinskog perioda. Tada je izreka, “Radije prosjak na zemlji nego kralj u oblasti sjena,” imala stvarnost. U to vrijeme je boravak u podzemlju zna?io imati mizernu egzistenciju. Prije ro?enja Krista život poslije smrti je bio slabo razvijen. Mi, u drugu ruku, pripadamo dobu koje karakterizira ?injenica da se takve snage više ne upotrebljavaju na tjelesnoj prirodi. ?ovjek, utoliko što spava, je u opadanju. Tjelesna priroda je bila u silasku od vremena Krista.

Vegetativne snage su najja?e prevladavale tijekom gr?ke epohe. Na kraju evolucije ?ovje?anstva tjelesna priroda ?e biti najoskudnija. U ranijim epohama ?ovjek je bio vidovit i duša je bila visoko razvijena. Kroz duševno-duhovno opadanje tjelesna priroda doseže vrhunac kako je izraženo u gr?koj umjetnosti. Ali kako idemo u budu?nost sva stremljenja za ljepotom se suo?avaju sa zamkom u kojoj vanjska ljepota nema budu?nost. Ljepota mora postati unutarnja kvaliteta i na taj na?in mora otkriti svoj karakter.

Toliko koliko se taj proces uvenu?a poja?ava, unutarnja priroda sunca i mjeseca postajati ?e sve više veli?anstvena. Oni koji kultiviraju duh i dušu kroz duhovnu znanost imaju više razumijevanja za budu?nost od onih ljudi koji teže oživjeti gr?ke igre. Što ?ovjek više ostavlja svoju duševno-duhovnu prirodu u podsvijesti, jadnija je sudbina s kojom ?e se susresti izme?u smrti i novog ro?enja. Nazadak tijela nema ništa s životom poslije smrti, ali ako nije razvijeno ništa od duševno-duhovne prirode, tada se nema ništa za prenijeti u duhovni svijet. Što je osoba više otvorena za primanje duhovnog sadržaja, bolju ?e imati popudbinu nakon smrti. ?ovje?anstvo ?e sve više u?iti da postane nezavisno od onog što je ograni?eno fizi?kim tijelom.

Duhovna znanost ne?e zadržati sadašnji oblik. Rije?i jedva mogu prenijeti što ona želi isporu?iti. U duhovnoj znanosti više ?e ovisiti o tome kako su stvari kazane, nego na onom što je kazano. To je internacionalni element i može živjeti u svakom jeziku. Nau?it ?emo se slušati kako su stvari izražene. Na ovaj na?in može se u?i u kontakt sa stanovnikom Devachana. Danas smo se okupili zajedno i govorimo o duhovnoj znanosti. Mi ?emo pro?i kroz vrata smrti i nastaviti se razvijati u više budu?ih inkarnacija.

Tada ?emo imati misli nezavisne od danas zemljom ograni?enog jezika. Duh ?e u?i u naš život i mo?i ?emo komunicirati s mrtvima.
Vanjski kulturni život ide prema svom padu. Do?i ?e vrijeme kada ?e neba biti ispunjena avionima. Život na zemlji ?e uvenuti, ali ljudska duša ?e rasti u duhovnom svijetu. Na kraju zemaljske evolucije ?ovjek ?e napredovati tako da više ne?e biti oštre podjele izme?u živih i mrtvih. Zemlja ?e ponovno prije?i u duhovno stanje jer ?e se ?ovjek produhoviti. To ?e vam dati osnovu za ispravan odgovor kada ljudi pitaju, “Smrt i ro?enje se ponavljaju ali ho?e li se to uvijek nastaviti?” Ne?e biti ovakve razlike izme?u živih i umiru?ih jer ?e za ljudsku svijest sve biti produhovljeno. Uzlazni razvoj cijelog ?ovje?anstva vodi do stanja koje ?e biti doživljeno na Jupiteru.

Govore?i o životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja otvorili smo dalekosežnu oblast. Tu je, tako?er, sve podložno promjeni i transformaciji, uklju?uju?i op?enje živih s mrtvima. Mi ?emo postepeno dublje prodirati u prirodu ?ovjekove egzistencije, u uzajamno djelovanje izme?u tjelesne i duhovne prirode.

Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 9/16



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 9/16
Život poslije smrti
Linz, 26 sije?nja 1913

Koji su naši ciljevi kada sakupljamo duhovno znanstvene studije? Mnogi pitaju to pitanje jer oni koji su povezani s duhovnom znanoš?u posve?uju dio svojih snaga razmatranjima koja za ostale danas ne dolaze u pitanje. Stvarno, razmatramo oblasti koje za ve?inu ljudi jednostavno ne postoje. Ipak okupljanje za ovakav rad nije samo težnja za “idealom” u smislu drugih ideala koji prevladavaju u naše vrijeme.

Duhovno znanstveni “ideal” je razli?it u tome jer teži odgovoriti na poziv, koji se u naše vrijeme samo slabo ?uje od nekolicine ali koji ?e u svijetu postati sve više ?ujan. Danas postoje oni koji mogu jasno re?i da je duhovna znanost potreba a drugi to ?ine iz neodre?enog osje?aja. Ali iz kakvih dubina duše to izranja? Sigurno netko slijedi ono što bi više ili manje mogli nazvati duhovni instinkt, težnja, koju uop?e ne može dovesti do pune svijesti. Ipak takva težnja odgovara ispravno usmjerenoj volji. To se može vidjeti kada istražujemo duhovni život.

Moja je namjera u ovoj prigodi ne da otkrivam op?enite teorije ve? da se bavim stvarnim instancama. To je posebno neophodno ako želimo odgovoriti na gornje pitanje.

Vidovnjak koji može gledati u duhovne svjetove tako?er postepeno sti?e uvid u život izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Ta egzistencija se odvija u duhovnim oblastima koje nas stalno okružuju, kojima pripadamo najboljim dijelom našeg duhovnog života. ?ovjek živi ?isto u duhovnom svijetu kada je prošao kroz vrata smrti i ostavio svoje fizi?ko tijelo sa strane. Dok koristi svoja fizi?ka osjetila i intelekt, duhovni svijet ostaje za njega skriven. Vidovnjak, me?utim, može slijediti razli?ite stupnjeve života izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Temeljna pitanja, koja su važna u odnosu na naše ideale, proizlaze u stvari iz razmatranja života izme?u smrti i novog ro?enja. Netko može lako pretpostaviti da taj život nema nikakve veze s našim životom ovdje na fizi?kom planu, ali u dubljem smislu oni su usko povezani. Postajemo posebno svjesni toga kada gledamo dušu koja je prošla kroz vrata smrti. Uzmimo stvarnu instancu i razmotrimo odnos takve duše s onima koji su još u fizi?kom tijelu.

?ovjek je prošao kroz vrata smrti i ostavio iza ženu i djecu. Nakon što je prošao odre?eni period, mogu?e je za onog koji može gledati u duhovne svjetove da na?e ovu dušu i otkrivena je bolna egzistencija. Duša je oplakivala gubitak žene i djece. To se izražava približno slijede?im rije?ima, ali trebamo imati na umu da su zemaljske rije?i korištene za izraziti ono što duša želi prenijeti samo aproksimacija i sli?ne su odje?i. Naravno da se ne može prenijeti jezik mrtvih pomo?u zemaljskih rije?i. To je razli?ito i treba ih prevesti.

Dakle ova je duša oplakivala, “Živio sam s onima koje sam ostavio iza. Prije dok sam boravio u fizi?kom tijelu i došao nakon posla nave?er ku?i, pridružio bih im se, i ono što je sijalo iz njihovih duša bilo je kao svijetlost sunca. Sve što sam doživljavao u njihovom društvu ublažavalo je teret fizi?ke egzistencije. Tada jednostavno nisam mogao zamisliti život u fizi?kom svijetu bez moje žene i djece. Mogu se sjetiti našeg života kakav je bio u svakom detalju. Ali kada sam se nakon smrti probudio u duhovnom svijetu, nisam mogao na?i moju ženu i djecu. Za mene oni nisu tamo. Ostala su samo sje?anja. Znam da su oni dolje na Zemlji, ali njihov duševni život kakav se odvija u mišljenju, osje?ajima i volji od jutra do no?i je kao da su ugašeni. Ne mogu na?i svoje voljene bez obzira koliko se trudim.”

To je izvorni doživljaj, i dijele ga mnoge duše koje su prešle prag smrti u naše današnje vrijeme. U evoluciji ?ovje?anstva nije uvijek bilo tako. U drevna vremena je bilo druga?ije. ?ovjek bi prešao prag smrti na druga?iji na?in ali tako?er ni u fizi?kom tijelu nije bio kao što je danas.

Razlika leži u ?injenici da je u ranija vremena ?ovjek još posjedovao duhovno naslje?e preko kojeg je bio povezan s duhovnim svijetom. Što dalje idemo natrag u drevne periode kada su na Zemlji ve? bile prisutne duše koje se danas inkarniraju, više otkrivamo da je ?ovjek tada bio ispravno povezan s duhovnim svijetom. ?ovjek je u velikoj mjeri izgubio staro duhovno naslije?e, i danas živimo u periodu kada postoji radikalna promjena u evoluciji ?ovje?anstva.

Razjasnimo ovu stvar prije nego se ukrcamo na duboke prethodno opisane ?injenice. U naše vrijeme postoje ljudi koji znaju nešto više o zvjezdanim nebesima, na primjer, od onog što je danas uobi?ajeno znanje. Istina, ima još onih koji izlaze za vedrih no?i i uživaju u veli?ini i slavi zvjezdanih nebesa, ali su takvi ljudi u manjini. Ima sve više i više ljudi koji ne mogu razlikovati izme?u planeta i zvijezde staja?ice ali to nije najvažnije. ?ak i kada ljudi izlaze gledati nebesa, samo vide zvijezde izvana u njihovoj fizi?koj pojavi. Tako nije bilo u drevnim vremenima. nije bilo tako za duše koje su danas ovdje ali koje su u drevnim vremenima boravile u drugim tijelima. Iste duše koje sada vide samo fizi?ke zvijezde prije su promatrale, kada su kontemplirale zvjezdana nebesa, ne toliko fizi?ko svijetlo zvijezda ve? ono što je s njima bilo duhovno povezano. Duhovna bi?a su povezana sa svim zvijezdama. Ono što danas u duhovnoj znanosti nazivamo više hijerarhije bilo je gledano vidovito od duša drevnih vremena — od svih vas ovdje i od svih ljudi vani. ?ovjek nije vidio samo fizi?ki svijet ve? je tako?er promatrao i duhovni svijet. Tada bi bila ?ista ludost poricati duhovni svijet, kao kada bi sada osoba poricala postojanje ruža i ljiljana. Duhovni svijet nije se mogao poricati pošto je bio percipiran. Da je ?ovjek izgubio neposrednu vezu s duhovnim svijetom ozna?ava, u izvjesnom smislu, korak naprijed. Umjesto toga dobio je ve?i stupanj nezavisnosti i slobode.

U bivšim vremenima ljudska je duša živjela u vanjskom duhovnom svijetu. Ta je oblast postepeno izgubljena ali gubitak treba zamijeniti iznutra. Prema tome, danas se duša koja se oslanja samo na percepciju vanjskog svijeta osje?a jalovo i prazno. Koliko duša ima danas u naše vrijeme koje idu svijetom potpuno nesvjesne ?injenice da je cijeli prostor ispunjen prisutnoš?u duhovnih bi?a! Ipak se može do?i do razumijevanja duhovnog promatraju?i samo vanjski svijet. To je mogu?e prodiru?i u dubine duše. Mnogi ljudi, me?utim, to ne žele, uklju?uju?i obitelj o kojoj sam prije govorio.

?ovjek o kojem se radi boravio je u duhovnom svijetu, u oblasti u kojoj živimo izme?u smrti i novog ro?enja. Težio se ponovno ujediniti s dušama s kojima je živio na Zemlji, ali za njega one nisu postojale. Zašto? Zato jer duše koje su ostale iza nisu tražile duhovni sadržaj, pošto su bile u stanju manifestirati svoju prisutnost pomo?u fizi?kog tijela. Težio je da nešto zna o ovim dušama koje su mu prije bile kao zrake Sunca, i vidovnjak koji je bio upoznat s njim prije nego je prošao kroz vrata smrti nije ga ?ak mogao utješiti na bilo koji poseban na?in. Jer utjeha kao što je slijede?a bila bi fundamentalno ne?asna. “Duše koje su za tebe ugašene kasnije ?e ti se pridružiti ako budeš imao strpljenja ?ekati. Tada ?eš ih ponovno imati kao što je bilo na Zemlji.” To ne bi bilo sasvim to?no, pošto su ove duše bile daleko od bilo kojeg oblika penetracije u duhovni život. Oni ?e, tako?er, nakon što pro?u kroz vrata smrti imati plašljive težnje da budu ujedinjeni s onima koje su poznavali na Zemlji. Duše koje su lišene bilo kog oblika duhovnog života nailaze na mnoge prepreke.

Dosegnuli smo stupanj u ciklusu evolucije ?ovje?anstva kada duše koje borave u fizi?kom tijelu moraju u?iti jezik duha. Moramo ste?i znanje o višim svjetovima ovdje. Mnoge duše u naše vrijeme preziru znanje koje bi mogli nazvati teozofija u doslovnom smislu rije?i. To je stvarno jezik kojeg moramo mo?i govoriti nakon smrti ako želimo onako kako treba biti tamo u duhovnom svijetu. Nakon smrti ne možemo nadoknaditi ono što smo trebali nau?iti kao jezik teozofije ili duhovne znanosti.

Da se ?ovjek na kojeg se ovo odnosi zanimao za duhovnu znanost zajedno sa svojom obitelji, imao bi sasvim druga?ije doživljaje, drugi oblik svjesnosti nakon smrti. U stvari, znao bi da se tamo mogu doživjeti duše. ?ak i da je odvojen jazom od njih jednog dana bi mu se pridružili. Oni bi mogli na?i jedni druge pošto su dijelili zajedni?ki duhovni jezik. Ina?e ne bi bio ujedinjen s njima kao što bi trebao nakon smrti. Susreo bi ih jedino kao što se na Zemlji sre?u ljudi koji su nijemi, koji žele nešto izre?i ali to nisu sposobni.
Iskreno treba priznati da su ove ?injenice neugodne, i mnogim našim suvremenicima se to ne svi?a, ali istina je ono što je bitno, a ne dali zvu?i ugodno ili ne.

U ranijim periodima ljudske evolucije duše su mnogo primale jer su bile još u svom djetinjstvu i prihvatile su religiozne tradicije i ideje o duhovnom svijetu u maniri djece. Kao rezultat, posjedovale su jezik za duhovni život i mogle su živjeti u zajednici s duhovnim bi?ima. ?ovjek je sada pozvan, posebno u našem dobu, da postaje nezavisniji u svom odnosu prema duhovnom životu.
Duhovna znanost nije došla u svijet na proizvoljan na?in. Ne može se širiti uobi?ajeno dostupnim sredstvima i zajedni?kom praksom društava koje teže širenju svojih posebnih ciljeva.

Oni koji se osje?aju pozvani da prenose duhovne ideje u suvremeni kulturni život doživjeli su bolan pla? duša nakon smrti koje ne mogu na?i one koje su ostavili iza jer su duhovno prazni. Pla? mrtvih je poziv koji donosi ideje duhovne znanosti.
Onaj tko ulaze?i u duhovni svijet može doživjeti agoniju, težnje, odricanja, ali tako?er i beznadnost koja ispunja duše koje su prošle kroz vrata smrti, znaju razlog za naša sakupljanja. On tako?er zna da ne može druga?ije nego predstavljati ovaj duhovni život. To je stvar od najve?e ozbiljnosti i proizlazi iz najdubljih težnji ?ovje?anstva.

Danas postoje duše koje osje?aju, ?ak i iz najskrivenijih instinkta da žele doživjeti nešto od duhovnog svijeta! One su pioniri budu?nosti kada ?e do?i duše koje ?e smatrati da je važno kultivirati duhovni život temeljen na spoznaji duhovnih svjetova. Duhovni život mora biti kultiviran na Zemlji u smislu nove duhovne znanosti, jer ?e ina?e ?ovje?anstvo sve više ulaziti u drugi svijet duhovno tupo, s nedostatkom sposobnosti da se ispravno otvore.

Tako?er je zabluda i vjerovati da možemo ?ekati dok ne pre?emo prag mrtvih da bi tamo doživjeli nešto od duhovne prirode. Da bi doživjeli nešto ove vrste treba ste?i mogu?nost percepcije. Ali ta se sposobnost ne može razviti nakon smrti ukoliko nije ste?ena ovdje na Zemlji. Ne živimo uzalud u materijalnom svijetu! Nije bez razloga da se naše duše spuštaju u fizi?ki svijet. One silaze da bi mi mogli ste?i ono što se može ste?i samo ovdje, naime, duhovnu spoznaju.

Ne možemo gledati Zemlju samo kao dolinu o?aja u kuju su premještene naše duše, da tako kažem. Trebamo razmišljati o Zemlji kao o mjestu pomo?u kojeg možemo ste?i mogu?nost da se duhovno razvijemo. To je njegova istina.
Ako dalje propitujemo vidovnjaka u vezi prirode života nakon smrti, on bi odgovorio da je to sasvim razli?ito od tijeka života na Zemlji. Ovdje mi putujemo svijetom; vidimo nebeski svog raširen iznad nas, Sunce koje sjaji. Gledamo vani i vidimo planine, jezera, stvorenja razli?itih carstava prirode. Idemo kroz svijet i nosimo naše misli, senzacije, strasti, želje unutar nas. Tada pro?emo kroz vrata smrti, ali ovdje su stvari razli?ite. Onim koji nisu upoznati s duhovno znanstvenim promatranjima, to sve izgleda paradoksalno. Schopenhauer je to?no rekao, da “?ista istina” mora nositi ?injenicu da je paradoksalna.

Misli i mentalne slike koje nam izgledaju kao da pripadaju unutarnjoj oblasti nakon smrti nam se javljaju kao naš vanjski svijet. Nakon smrti sve naše misli i mentalne predstave javljaju se pred dušom kao mo?na panorama. Ljudi koji idu kroz život nepromišljeno putuju kroz svijet izme?u smrti i ponovnog ro?enja na takav na?in da ono što bi trebalo biti doživljeno ispunjeno mudroš?u i misaonim sadržajem javlja im se kao prazno i jalovo. Osje?aju se ispunjeni sadržajem izme?u smrti i novog ro?enja samo oni koji su stekli sposobnost promatranja kako se misli šire vani u zvjezdane oblasti. Ova sposobnost se sti?e izme?u ro?enja i smrti razvijaju?i misaoni sadržaj unutar duše.

Ako ovdje na Zemlji nismo ispunili dušu s onim što nam mogu dati fizi?ka ?ula, to je kao da smo bili na putovanju stazom od smrti do ponovnog ro?enja kao onaj koji nema uši pa ne može ?uti zvuk, kao onaj tko nema o?iju i ne može percipirati pojedina?nu boju. Sunce na nebesima sve obasjava, ali kada za?e, okruženje nestaje iz našeg pogleda. Sli?no, stvari koje su u životu vanjske javljaju se nakon smrti kao unutarnji svijet.

Razmotrimo još jedno stvarno iskustvo vidovnjaka. Kada kontempliramo ljude koji žive izme?u smrti i ponovnog ro?enja i pokušamo prevesti na naš jezik ono što njih mu?i, oni nam kažu slijede?e. “Nešto živi u meni što uzrokuje da patim. To izlazi iz mog vlastitog bi?a. Sli?no je glavobolji u fizi?kom svijetu, osim što je bol doživljena iznutra. Sam ja sam onaj koji uzrokuje bol.” Ljudsko bi?e se nakon smrti može žaliti na mnogo unutarnjeg bola, unutarnje patnje.

Ako sada vidovnjak prati porijeklo unutarnje patnje koja napada duše nakon smrti, otkriva da dolazi od na?ina života ovih ljudi ovdje na Zemlji. Pretpostavimo da je osoba osje?ala sasvim neopravdano gnušanje za drugo ljudsko bi?e. Tada onaj koji je mrzio osje?a unutarnju bol nakon smrti, i sada on pati iznutra ono što je nanio drugome.

Dok nam naše mišljenje omogu?ava da promatramo vanjski svijet nakon smrti, tako i ono što doživljavamo na Zemlji kao naš vanjski moralni svijet, kao osje?anje odnosa s drugim ljudima, nakon smrti postaje naš unutarnji svijet. Zaista, zvu?i groteskno a ipak je istinito da baš kao što ovdje možemo osje?ati bol u našim plu?ima, našem stomaku ili našoj glavi, tako nakon smrti može boljeti moralna nepravda. Ono što je ovdje unutarnje tamo je vanjsko, a što je vanjsko ovdje tamo je unutarnje. Dosegnuli smo stupanj u razvoju ?ovje?anstva kada se mnogo toga može doživjeti samo nakon smrti.

Osoba koja nije spremna priznati stvarnost karme, ili ponavljanje zemaljskih života, nikada ne može stvarno prihvatiti ?injenicu da mu pripada sudbina. Kako osoba prolazi kroz svijet? Jedna osoba mu napravi ovo, druga ono; njemu se jedna svi?a, druga ne. On ne zna da je on sam uzrok onog s ?ime se susre?e, bolnog iskustva koje je nanijela druga osoba. To mu se ne ?ini tako, jer bi ina?e osje?ao, “Sam si do toga doveo!”

Ako se ?ovjek tijekom života spreman nositi s ovakvim mislima, tada ?e barem imati osje?aj o porijeklu bola kojeg nakon smrti treba trpjeti.

Znanje o karmi u životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja olakšava bol, jer bi ina?e o?ajni?ko pitanje o tome zašto treba patiti ostalo neodgovoreno. U naše vrijeme moramo po?injati biti svjesni ovih stvari jer se bez znanja o njima evolucija ?ovje?anstva ne?e mo?i nastaviti.

Još jedna stvar se otkriva vidovnjaku. Postoje ljudi koji, izme?u smrti i ponovnog ro?enja, moraju ispuniti najneugodnije zadatke. Ne smijemo misliti da nemamo što raditi izme?u smrti i novog ro?enja. Moramo izvršiti najrazli?itije zadatke prema našim individualnim sposobnostima. Vidovnjak nalazi, na primjer, da postoje duše koje su nakon smrti prisiljene služiti bi?e kao što je Ahriman.

?im u?emo u oblast iza fizi?ke, Ahriman nam se javlja sasvim jasno kao posebno bi?e. Sve što je portretirano kao domena Ahrimana i Lucifera u drami, ?uvar praga, stvarno je. Ahriman ima izvršiti mnoge zadatke. Vidovnjak otkriva duše koje su postavljene u oblasti Ahrimana i to bi?e moraju služiti. Zašto su bili osu?eni služiti Ahrimanu? Vidovnjak istražuje kako su ti ljudi živjeli izme?u ro?enja i smrti, razmatra glavne karakteristike takvih duša i otkriva da su sve stradale od jednog op?eg zla, ljubavi za udobnoš?u. Ljubav za udobnoš?u i komforom su me?u najraširenijim karakteristikama suvremenog ?ovje?anstva.

Ako bi propitali razlog zašto ve?ina ljudi propusti nešto napraviti, odgovor je nepromjenjiv, ljubav za udobnoš?u! Bilo da usmjerimo pažnju na najvažnije stvari u životu ili samo sitnice, sve ih prožima ljubav za udobnoš?u. Držati se starog, ne mo?i to otresti, oblik je udobnosti. U pogledu toga ljudi nisu loši kao što bi netko bio sklon vjerovati. Nije iz loše namjere da su Giordano Bruno i Savanarola zapaljeni na loma?i ili je Galileo bio maltretiran onako kako je bio. Nije iz zlo?e da veliki duhovi nisu dobro primljeni za vrijeme njihova života, ve? prije iz ljubavi za udobnoš?u! Treba pro?i dosta vremena prije nego ljudi budu mogli misliti i osje?ati na novi na?in, a to je samo zbog ljubavi za udobnoš?u! Ljubav za udobnost i komfor su široko raširene osobine, i ?ine mogu?im da budemo nakon smrti u službi u vrsti Ahrimana, jer je Ahriman, odvojeno od njegovih drugih funkcija, duh prepreka. Gdje god se pojavljuju prepreke Ahriman je gospodar. On ko?i život ljudskih bi?a.

Oni koji su na Zemlji podanici ljubavi za udobnoš?u postati ?e agenti za usporavanje procesa svega što dolazi iz nad?ulnog. Tako ljubav za udobnoš?u vezuje ljudske duše izme?u smrti i ponovnog ro?enja za duhove koji su, pod Ahrimanom, osu?eni služiti snage opozicije i smetnje.

Kod mnogih ljudi nalazimo sklonost koju u svakodnevnom životu ozna?avamo kao nemoralnu karakteristiku, a to je nedostatak savjesti. U glasu savjesti imamo predivan regulator za život duše. Nedostatak savjesti, nemogu?nost slušanja upozoravaju?eg glasa savjesti, isporu?uje nas još i drugim silama u periodu izme?u smrti i novog ro?enja. Vidovnjak otkriva duše nakon smrti koje su postale sluge posebno zlih duhovnih bi?a.

Ovdje na Zemlji se javljaju bolesti, i pojavljuju se na mnogo razli?itih na?ina. Znamo, na primjer, da su u starija vremena epidemijske bolesti kao kuga i kolera poharale Europu. Materijalisti?ka znanost može ukazati na vanjske uzroke ali ne može dosegnuti unutarnje duhovno porijeklo. Ipak sve što se doga?a ima duhovni temelj. Ako bi netko rekao da znanost ima zadatak otkriti fizi?ke uzroke doga?aja, tada se uvijek može dodati da duhovna znanost ne isklju?uje stvarnost vanjskih uzroka kada je to opravdano. Duhovna znanost daje duhovne uzroke fenomenima.

Jednom je netko pitao slijede?e pitanje u vezi s duhovnim uzrocima. “Zar ne možemo objasniti Napoleonovu strastvenu sklonost vo?enju bitaka ?injenicom da kada ga je majka nosila ?esto bi išla šetati po bojnim poljima? Zar to nije slu?aj fizi?kog naslje?a?” Ima nešto u tome, ali Napoleon je našao put do svoje majke; on joj je usadio to svi?anje.

Na primjer, netko može re?i, “Ovdje je ?ovjek. Zašto je živ?” Materijalista bi mogao odgovoriti, “Jer diše.” Drugi bi mogao odgovoriti, “Ali ja znam bolje. Danas ne bi bio živ da ga nisam povukao iz vode prije tri mjeseca!” Ipak da li je ova zadnja izjava korektna usprkos prvoj? Previše se lako zamišlja da su rezultati prirodne znanosti odba?eni od duhovne znanosti. ?ak i ako se može dokazati da ?ovjek duguje neku sposobnost ocu i djedu putem naslje?a, ipak je to?no da je on sam kreirao odgovaraju?e uvjete.
Prema tome mogu?e je prou?avati uzroke bolesti na ?isto znanstvenoj osnovi. Tako?er se može sasvim krajnje pitati zašto je ova ili ona osoba umrla mlada. Ali i to, tako?er, ima svoj izvor u duhovnom svijetu. Da bi se bolesti manifestirale na Zemlji, odre?eni duhovni entiteti ih moraju usmjeriti iz duhovnog u fizi?ki svijet.

Duhovni istraživa? je suo?en sa slamaju?im iskustvom kada okrene svoje duhovno zurenje prema dušama koje su umrle prerano u svijetu mladosti, bilo kao rezultat bolesti, nesre?e ili tegoba tijekom njihovog života. Ima mnogo takvih sudbina. Vidovnjak promatra ogroman prostor bolesti i smrti u potpunosti upravljanim od odre?enih zlih duhova koji donose bolest i smrt dolje na Zemlju. Ako sada pokušavamo pratiti trag tijeka egzistencije onih duša kojima je na Zemlji nedostajalo savjesti, nalazimo da su one bile prisiljene postati sluge zlih duhova smrti, bolesti i tegoba koji donose preuranjene smrti i velike nesre?e. To je povezanost.

Život postaje razumljiv jedino ako razmatramo ukupnu sliku, ne samo mali segment izme?u ro?enja i smrti. Jer taj period je opet usko povezan s onim što se odigralo za vrijeme stanja nero?enosti, tijekom prenatalnog postojanja u ?isto duhovnom svijetu. Naše cijelo bi?e je zavisno od toga što se prethodno doga?alo u duhovnom svijetu. To se najpotpunije može razumjeti ako se fenomen prou?ava pomo?u nad?ulne spoznaje što se mnogima može ?initi kao zamjerka duhovom istraživanju kao takvom.

Ima ljudi koji kažu, “Ti tražiš tragove sposobnosti i sudbine ljudskih bi?a u prethodnim zemaljskim životima, Ali uzmite u obzir obitelj Bernoulli u kojoj je bilo osam matemati?ara! Sigurno je da to jasno pokazuje da se odre?ene sposobnosti prenose od generacije na generaciju putem naslje?ivanja.”

Ako je, me?utim, ovakav fenomen pažljivo prou?en pomo?u nad?ulne spoznaje, došlo se do slijede?eg rezultata. Sve što se manifestira na Zemlji u nekoj umjetni?koj formi, što prožima ljudsko bi?e s osje?ajem za duhovno — a umjetnost to uvijek ?ini — ima svoje porijeklo u nad?ulnom svijetu. Osoba koja u svijet nosi umjetni?ke darove radi to zbog prethodnih zemaljskih života, ili zahvaljuju?i posebnom ?inu milosti za vrijeme perioda prije ro?enja, prije za?e?a, kada je na poseban na?in živio u oblasti harmonije sfera. Sada on manifestira odre?enu sklonost prema kojoj fizi?ko tijelo može obdariti sposobnoš?u koju je spoznao i izraziti je u zemaljskom životu.

Ni jedna duša ne?e tražiti da se inkarnira u tijelu u takvoj obitelji gdje su muzi?ki darovi u nasljednoj struji ukoliko u prijašnjem zemaljskom životu nije stekao baš sposobnosti potrebne za tu umjetnost, ukoliko nije prošao kroz period izme?u smrti i ponovnog ro?enja da bi se ponovno rodio u muzi?kom tijelu. Jer se samo najprimitivnije predispozicije mogu na?i u nasljednoj struji. Dobro muzi?ko uho je naslije?eno. Organi su transformirani prema odre?enim sposobnostima duše tijekom perioda embrija ili nakon ro?enja. Prvi instrument na kojem ?ovjek svira njegov je vlastiti organizam, i to je uistinu najkompleksniji instrument. Božanska duhovna bi?a su trebala cijeli Saturnov, Sun?ev i Mjese?ev period evolucije da oblikuju taj instrument. Mi u svijet dolazimo s mudroš?u koja daleko nadmašuje ono što smo sposobni kasnije ste?i.

?ovjek zamišlja da je dosegnuo zna?ajan stupanj mudrosti kada po?ne biti sposoban misliti. Ali mudrost koju razvijemo kada po?nemo misliti je u stvari daleko manja u usporedbi s velikom mudroš?u koju smo bili stekli ali i izgubili u odre?eno vrijeme. Kod ro?enja naš mozak je još mekan. Vezne karike koje idu od mozga do razli?itih organa još nisu razvijene, i mi smo tijekom djetinjstva obdareni mudroš?u kako bi “projektirali” organe, instrument.

Trenutak na koji gledamo natrag kao na prvu priliku u kojoj smo bli svjesni sebe ozna?ava vrijeme kada smo izgubili sposobnost svirati na našem instrumentu. Ta sposobnost je mnogo ve?a u ranom djetinjstvu nego kasnije. Duboka mudrost je iskorištena da nas dovede do to?ke na kojoj mi postajemo taj zapetljani instrument. Ova nas ?injenica može prožeti s dubokim osje?ajem divljenja za ono što smo toliko dugo dok po?ivamo unutar utrobe božanske duhovne mudrosti. Tada postajemo svjesni da u stvari dolazimo u život s mnogo ve?om mudroš?u nego se obi?no shva?a. Tada možemo tako?er zamisliti ogromnost mudrosti koja nas okružuje u našoj egzistenciji koja prethodi stupnju embrija. To je od krajnje važnosti, jer svijest inicijata percipira da što dalje idemo natrag ve?a je mudrost i sposobnost ?ovjeka.

Sada nad?ulnom percepcijom razmotrimo dušu individue koja je postala sluga zlog duha bolesti ili smrti. Takva duša nam omogu?ava vidjeti kako je mudrost za koju je ?ovjek sposoban bila ugašena, kako je sebe srozala. Takva duša nudi zastrašuju?i aspekt. Jednom predodre?ena da razvije najuzvišeniju mudrost, sada je toliko degradirana da je postala sluga ahrimanskih bi?a! ?ovjek tijekom inkarnacije kada se je okružio fizi?kim tijelom ima alternativu ili da primi duhovni svijet u sebe, da participira u duhovnom životu, da animira svoju dušu tako da nakon smrti oko sebe doživi duhovni svijet, ili da sebe zatupi. Takve duše su sebe zatupile jer su izme?u ro?enja i smrti propustile primiti ono što bi im omogu?io percipirati duhovni svijet oko njih.

Dakle vidimo kako su individualne duše povezane s duhovnim životom svijeta u cjelini. Dakle vidimo sebe kao u?lanjene u ukupnost života na Zemlji. Dakle tako?er razumijemo koliko je važno da ne dopustimo da naše uro?ene duhovne snage uvenu, ve? da ih kultiviramo da ne bi postepeno bili izbrisani iz svijeta. Osoba može podržavati, me?utim, da želi sebe izbrisati iz svijeta koji je okružuje jer za nju život nema smisla. Gašenje sebe na ovaj na?in nije destrukcija. To samo predstavlja gašenje sebe u odnosu na okolni svijet. Premda je ?ovjek ipak tamo zbog sebe. Ugasiti sebe u svijetu zna?i biti osu?en na samo?u u duhovnom svijetu. To je kao da je netko živio u krajnjoj samo?i, odsje?en, uskra?en za bilo koji oblik komunikacije. To je što se postiže ako se isklju?imo iz duhovnog svijeta.

Možete dobro iskoristiti slijede?u sliku. Neka se utisne u vas jer se može smatrati zvu?na osnova za meditaciju.

Što osoba više napreduje u evoluciji svijeta, postaje slobodnija. Živjeti ?e sve više i više kao otok i njegovi apeli, njegovo razumijevanje treba i?i od otoka do otoka. Ljudska bi?a koja žele u?estvovati u budu?nosti duhovnog života ?ovje?anstva mo?i ?e jedno drugo razumjeti, to jest, one koji žive u slobodi na drugim otocima. Oni koji, u drugu ruku, uzmi?u duhovnom životu na?i ?e se na njihovim vlastitim otocima, i kada pokušaju komunicirati s onima koje su prethodno znali, ne?e to mo?i. Glas koji poziva u njima ?e biti ugušen. Svaki ?e osjetiti, “Tamo preko na onim otocima su oni koje poznajem, s kojima sam bio povezan.” Ali ništa ne?e doprijeti do njega i on ?e slušati ali ništa ne?e ?uti.

Duhovna znanost osigurava jezik koji ?e u budu?nosti omogu?iti ?ovjeku da stekne mogu?nost premostiti jaz usamljenosti i do?e do razumijevanja. Izjave koje nam do?u od okultnih spisa ?esto su dublje nego to mislimo. Kada se dogodio Misterij na Golgoti, ?ovje?anstvo je primilo prvu objavu koja mu je potrebna da bi došlo do razumijevanja od jednog otoka do drugog.

Druga objava je putem antropozofske duhovne znanosti, koja teži sve više razjasniti Krist misteriju za dušu ?ovjeka. Stvarne rije?i Krista su nazna?ene u mnogim njegovim izrekama. Me?u najdubljima je, “Kada se dvoje na?u u moje ime, Ja ?u biti me?u njima.” Nau?iti ?emo razumjeti njegovo Ime tek kada ovladamo jezikom duha.

U ranoj fazi krš?anske objave još se to moglo na?i na naivan na?in. U budu?nosti znati ?e Krista samo one ljudske duše koje Ga prepoznaju putem duhovne znanosti.

Mnogima se može ?initi smiješno da se duhovna znanost naziva duhovni jezik koje ?ovje?anstvo treba tako da ljudi ne budu izolirani nakon smrti, ve? da na?u mogu?nost putovanja od jednog otoka na drugi.

Tema kojom smo se danas bavili dati ?e vam i razlog zašto smo se okupili da bi kultivirali duhovnu znanost. Onaj tko svjesno radi za duhovnu znanost slijedi taj poziv, taj glas. Slijedi je i onaj tko samo osje?a težnju da nešto ?uje o duhovnom svijetu. Ovi glasovi, ovi pozivi dolaze iz duhovnog svijeta, a tako i potreba koja se u duhovnom svijetu osje?a kada se ?uju oni koji tamo borave izme?u smrti i novog ro?enja. A glasovi raznih hijerarhijskih bi?a tako?er se mogu ?uti.

Ti ?e glasovi kako do?u do nas probuditi u našim dušama ono što ?e voditi ?ovje?anstvo da sve više kultivira duhovni život što se tako?er njeguje u našim grupama. Može se i ovdje nastaviti vjerno kultivirati.

To je želja koju bih vam želio izraziti na kraju ovih razmatranja, moja je najdublja nada da to može stalno ja?ati, ozariti vaše duše tako da rad duhovne znanosti može uzeti plamen i nositi ga naprijed s pravom antropozofskom toplinom.

Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 10/16



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 10/16
Antropozofija kao oživljenje osje?aja i života
Tübingen, 16 velja?e 1913

Ako predahnemo s našim antropozofskim razmatranjima i postavimo pitanje o tome što nas privla?i duhovnom pokretu kao što je naš, tada naravno možemo dati odgovor sa raznih aspekata. Jedan od najvažnijih aspekata koji najdublje pokre?e naše osje?aje, premda nije i jedini, razmatranje je života ljudske duše izme?u smrti i novog ro?enja. U stvari, doga?aji koji se odvijaju za vrijeme dugog perioda izme?u smrti i ponovnog ro?enja zaista nisu manje zna?ajni od doga?aja izme?u ro?enja i smrti. Sada možemo razmotriti samo nekoliko najzna?ajnijih doga?aja koje proživljavamo. Ali mogli bi dodati da kod ovakvih razmatranja imamo najdublje uvjerenje da se ?ovje?anstvo približava periodu kada treba znati i doživjeti nešto iz nad?ulnih svjetova.

Raspravimo ovu stvar konkretno. Kada se vidovnjak koji može percipirati život izme?u smrti i ponovnog ro?enja sretne sa slijede?im doga?ajem, to mu je samo po sebi dovoljno da osje?a dužnost baviti se spoznajom duhovnog svijeta. Osoba je umrla.
Vidovnjak ga pokušava na?i nakon nekog vremena pošto je prošao kroz vrata smrti. Na na?in na koji se može komunicirati s mrtvim od njega se može dobiti slijede?e. Navodim stvarni primjer, “Ostavio sam ženu iza na zemlji; Znam da je još tamo.” O?ito je da to nije prenijeto zemaljskim rije?ima. “Kada sam s njom živio u fizi?kom svijetu bila mi je uvijek kao sun?ev sjaj pošto bi se vratio s posla. Doživljavao sam njene rije?i kao blagoslov i nisam mogao zamisliti život bez svijetlom-ispunjenim prisutnosti moje ljubljene družice. Onda sam prošao kroz vrata smrti i nju ostavio iza, a sada se žudim vratiti. Nedostaje mi sve što sam imao. Žude?i u duši tražim put do moje životne družice ali je ne mogu na?i. Ne mogu prodrijeti u njenu prisutnost. To je kao da nije tamo. Kada povremeno osjetim kao da je tamo, kao da sam ja s njom, tada se ?ini da ne može govoriti. To se može usporediti sa dvoje ljudi, jedno koje bi željelo da drugi kaže par rije?i, ali drugi je nijem i ne može ništa re?i. A tako i duša koja mi je bila blagoslov tijekom dugo vremena fizi?ke egzistencije postala je nijema.”

Ako sada istražujemo temelj za ove ?injenice nalazimo slijede?i odgovor. U ovom slu?aju jednostavno nema zajedni?kog jezika izme?u onog tko je umro i onog tko je ostao na zemlji. Nema ni?eg što može prožeti dušu sa takvom supstancom pomo?u koje bi mogao ostati primjetan. Pošto nema zajedni?kog jezika, ove se dvije duše osje?aju odvojene jedna od druge. To nije uvijek bilo tako.

Ako idemo natrag u evoluciji ?ovje?anstva, nalazimo da su duše posjedovale duhovno naslje?e koje im je omogu?avalo da ostanu primjetni, bez obzira da li su bili oboje na fizi?kom planu ili je jedan u fizi?kom a drugi u duhovnom svijetu. To duhovno naslje?ivanje je danas iscrpljeno. Nije više prisutno, i upravo opisani bolni slu?ajevi je javljaju kada se nakon smrti duša onog koga se voli ne može na?i jer u duši onog tko je ostao na zemlji nema ni?eg što je može u?initi primjetnom za onog tko je umro. Ono što stvari može biti vi?eno od mrtvih je duhovno znanje, osje?aji i iskustvo. To je veza duša ovdje na zemlji s duhovnim svijetom. Ako se duša koja je ostala iza na zemlji okupira sa znanjem o duhovnim svjetovima, dopušta takvim mislima da joj prolaze umom, tada se takve misli mogu primijetiti od onog tko je umro. Religijski osje?aji prošlosti nisu više dovoljni da daju duši ono što joj treba da bi je mrtvi mogli opaziti.

Ako u stvarima idemo dalje, vidovnjak otkriva da ?ak i kada su ove duše otišle kroz vrata smrti, one imaju samo maglovitu percepciju jedno drugog. Zajedni?ko razumijevanje ?e mo?i posti?i jedino sa znatnim teško?ama, ili uop?e ne, jer nedostaje zajedni?ki jezik.

Vidovnjak shva?a što je antropozofija u dubljem smislu. To je jezik koji ?e govoriti živi i mrtvi, oni koji žive u fizi?kom svijetu i oni koji borave izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Duše koje su ostale iza i stekle misli o nad?ulnim svjetovima mrtvi mogu vidjeti. Ako su prije smrti zra?ile ljubavlju, mogu to tako?er i nakon smrti. To nosi uvjerenje da je antropozofija jezik koji ?ini mogu?im za one u nad?ulnim oblastima da percipiraju doga?aje fizi?kog svijeta.

Izgledi koji stoje pred ?ovje?anstvom su da ?e duše postajati sve usamljenije, ne?e mo?i na?i most jedna do druge, ukoliko nije skovana veza od duše do duše pomo?u duhovnih koncepata. To je stvarnost antropozofije, jer to nije teorija.

Teoretsko znanje je najmanje važno. Ono što uzimamo u sebe je pravi duševni eliksir, stvarna supstanca. Ta supstanca omogu?uje duši koja je otišla kroz vrata smrti da percipira dušu koja je ostala iza. U stvari, vidovnjak koji je stekao uvid u ovakvu situaciju, gdje onaj tko je umro ne može na?i one koji su ostali iza jer se obitelj nije povezala s duhovnom znanoš?u, zna da ne može slijediti ni jedan kurs osim drugovima govoriti o duhovnoj mudrosti. Vidi tugu s kojom je duša bremenita ovakvim nedostatkom komunikacije. Zna da je došlo vrijeme kada duhovna mudrost mora zaživjeti u ljudskim srcima.

Oni ?ija misija govoriti o nad?ulnom potje?e iz znanja o duhovnim svjetovima, doživljavaju je kao goru?u neophodnost kojoj se ni na jedan na?in ne mogu protiviti. Bio bi to najve?i grijeh ako bi tako postupili. Osje?aju kao neophodnost proklamirati otkrivenja o nad?ulnim svjetovima.

Iz ovog što je upravo re?eno možete do?i do neizmjerne ozbiljnosti povezane s proklamacijom duhovnih otkrivenja. Postoji, me?utim, još jedan aspekt razumijevanja izme?u živih i mrtvih. U vezi toga još nismo daleko napredovali ali do toga ?e do?i. Da bi došli do toga kako ?e živi postepeno razviti razumijevanje za mrtve, razmotrimo slijede?e.

?ovjek malo zna o fizi?kom svijetu. Kako dolazi do znanja o ovom svijetu? Koristi svoja ?ula, dovodi svoju imaginaciju da ra?a, ima izvjesne senzacije koje mu je prenio vanjski svijet. Ali to je samo najsi?ušniji dio sadržaja svijeta. Ima nešto sasvim drugo što je u njemu sadržano.

Želio bih da shvatite da ima nešto daleko važnije od ?ulne realnosti. Ne mislim na nad?ulni svijet, ve? na nešto drugo.

Zamislite na trenutak da imate naviku napustiti dom svako jutro u osam da bi otišli na posao. Jednog dana odjednom primijetite da odlazite tri minuta kasnije. Idete kroz odre?eno mjesto gdje stoji vrsta stropa, krov koji je poduprt stupovima. Kada ste tamo došli tri minute kasnije od uobi?ajenog shvatite da ukoliko bi bili došli na vrijeme, bili bi zgnje?eni palim krovom. Zamislite to sasvim živo! Doga?a se da osoba propusti vlak koji je kasnije imao nesre?u. Da je uhvatila vlak bila bi ubijena. Ako se takve stvari ne dogode na njih ne obra?amo pažnju. Ako postanete dramati?no svjesni ovakvog doga?aja, on na vas ?ini izvjestan utisak. Sli?ne stvari, koje vas promaše tijekom dana, mogu se dogoditi od jutra do no?i. Ne može ih se pregledati. Ovakvi doga?aji se mogu ?initi kao “pametna pretpostavka,” a ipak pripadaju najvažnijim aspektima života.

Uzmimo drugi primjer, dobijete odre?eni osje?aj kada uzmete u obzir da je ?ovjek u Berlinu ve? imao kartu za Titanik. Sre?e prijatelja koji se zauzima da ne plovi Titanikom. Prijatelj ga uspije nagovoriti da ne plovi tim brodom. Titanik potone, i on izbjegne smrt. To ?ini trajni utisak na osobu o kojoj se radi!

To je poseban slu?aj, a ipak se ovakve stvari stalno doga?aju bez da se zamijete. Kada ih netko postane svjestan one ostavljaju utisak na srce i um.

Razmotrimo ovu stvar s drugog aspekta. Koliko nam impresija srca i uma pobjegne jer nismo bili svjesni da smo bili zašti?eni od opasnosti! Ako bi bili svjesni mnogih stvari od kojih smo stalno sa?uvani, išli bi svijetom s potpuno razli?itim okvirom uma. Nadalje, vidovnjak otkriva slijede?u mogu?nost. Pretpostavimo da su se stvari dogodile na opisani na?in. Došli ste tri minuta kasnije na tu to?ku. To je najpogodniji trenutak za osobu koja je umrla na bude primjetna vašoj duši. Mogli ste imati osje?aj, “Odakle je došlo to što se pojavilo u mojoj duši?” To se ne mora javiti u ovakvom posebnom slu?aju kako je navedeno. Može uzeti razli?ite forme. Bit ?e napravljen po?etak kada ljudi po?nu paziti ne samo na svijet vanjske stvarnosti ve? tako?er i na sferu vjerojatnosti. Znatan broj haringa u oceanu je stvarnost. One postaju mogu?e jer je položen ogroman broj jaja. Na ovaj na?in beskona?an broj mogu?nosti formira osnovu života.

Duboki utisak na vidovnjaka ?ini tako?er kada dosegne granicu dva svijeta. On osje?a, “Kako je duhovni svijet beskona?no bogat mogu?nostima. Samo si?ušan dio njega postaje stvarnost u našem ?ulnom svijetu!” To je pra?eno osje?ajem, “Ogromna koli?ina leži skrivena u samoj osnovi bi?a.” Ovi osje?aji rastu kako se bavimo antropozofijom. Razvija se osje?aj da u svakoj to?ci gdje se nešto izvana doga?a nešto skriveno leži iza toga. Svaki cvijet, svaki dah zraka, svaki kamen i kristal skriva beskrajni broj mogu?nosti. Kona?no ?e taj osje?aj dovesti do rastu?eg osje?aja posve?enosti prema onom što je skriveno. Kako se taj osje?aj razvija, sasvim je prirodno da postajemo svjesni da u takvim momentima možemo komunicirati s onim tko je za zemaljski život mrtav. U budu?nosti ?e se sasvim normalno doga?ati da ?e osoba imati osje?aj da su mrtvi govorili njegovoj duši. Postepeno ?e shvatiti od koga je došla komunikacija, odnosno, tko je u njemu govorio. Samo zato jer ljudi nisu svjesni beskrajne, nedoku?ive oblasti mogu?nosti oni ne mogu ?uti ono što bi mrtvi govorili srcima živu?ih.

Ovo dvostruko razmatranje nazna?iti ?e radikalnu promjenu do koje ?e do?i za cijelo ?ovje?anstvo širenjem antropozofije. S jedne strane, misli antropozofa mrtvi ?e mo?i percipirati. S druge strane, mrtvi ?e mo?i govoriti srcima onih koji su razvili duhovnu senzibilnost. Biti ?e sagra?en most izme?u ovog svijeta i svijeta iznad. U stvari, život izme?u smrti i ponovnog ro?enja tako?er ?e biti druga?iji. To ne?e biti samo teorija, ve? stvarnost. Biti ?e postignuto razumijevanje izme?u takozvanih živih i mrtvih, koji su u stvari daleko više živi. Duše na Zemlji ?e tako?er osje?ati što je za mrtve plodonosno. Zaista im ne možemo napraviti život plodnim osim ako osje?amo kakvu ogromnu uslugu ?inimo mrtvima ?itaju?i im.

Razmotrimo ekstreman slu?aj. Bez sumnje ?e se do?i u odnos sa drugim ljudima. Netko živi sa sestrom, roditeljem, mužem ili ženom. Što više osje?a težnju približiti se antropozofiji, to ostali više razvijaju jak animozitet prema njoj. Kako se ?esto to može doživjeti! To može imati takav oblik u svijesti, ali ne mora biti tako u samoj duši. Tamo se može odvijati nešto drugo.

Nesvjesno radi u astralnom tijelu. Može biti da što je?e osoba ogovara i žesti se protiv duhovne znanosti, to dublje u nesvjesnom gaji nagon, težnju, upoznati duhovnu znanost.

Kada idemo kroz vrata smrti susre?emo istinu. Tamo se ništa ne može prikriti. Ovdje na zemlji se može lagati i glumiti ali nakon smrti stvari dobivaju pravu boju. Stvari se otkrivaju onakve kakve stvarno jesu.

Bez obzira koliko netko bio preneražen i klevetao duhovnu znanost tijekom života, nakon smrti je primjetna težnja prema njoj. Javlja se patnja jer se ta težnja ne može zadovoljiti. Ali sada se živu?i može zamisliti u prisutnosti umrlog, može misliti duhovne misli i umrli ?e razumjeti. ?ak i ako onaj koji je umro nije bio antropozof, umrli ?e ipak mo?i percipirati onog živog koji se okupira duhovnim mislima.

Postoji odre?ena sklonost na strani mrtvih prema jeziku koji je koristio za vrijeme života, pošto je tijelom rane faze nakon smrti još povezan s odre?enim jezikom. Pa je prema tome preporu?ljivo zaogrnuti misli u jezik koji je umrli koristio. Ali nakon pet, šest, osam godina, i u ranijim prilikama, nalazimo da je jezik duha takav da vanjski jezik ne predstavlja nikakvu prepreku. Umrli može tako?er razumjeti duhovne misli na jeziku kojeg nije poznavao tijekom svog života.

U bilo kojoj mjeri, posljedica ?itanja mrtvima, ?ak i ako nisu bili antropozofi, dokazala se kao posebno lijepa. Pokazala se kao specijalna usluga i kao jedno od najve?ih djela ljubavi koje se može izvršiti.

Da bi postigli naše ciljeve nije samo u pitanju vanjsko širenje antropozofije — to se mora napraviti i to je važno — ali antropozofija tako?er treba biti kultivirana krotkije unutar zaba?enih mjesta duše. Duhovna mjesta odgovornosti mogu biti kreirana preko ?ega se mnogo može posti?i za razvoj duše nakon smrti. Neki misle da je to gotovo nemogu?e.

Vidovnjak tako?er vidi duše izme?u smrti i ponovnog ro?enja koje su prisiljene izvršavati zadatke koje one same ne razumiju. Na primjer, vidovnjak može u toj oblasti otkriti duše koje su na neko vrijeme sluge snaga smrti i bolesti. To se ne odnosi na standardnu pojavu smrti ve? na doga?aje povezane s ljudima koji su odvedeni u cvijetu mladosti. Bolesti su fizi?ke prirode. One su uzrokovane, me?utim, od snaga koje djeluju iz nad?ulnih oblasti. Epidemijske bolesti mogu se pratiti natrag do djela nad?ulnih bi?a i izvjesnih duhova koji imaju zadatak dovesti do prerane smrti. Sada ne možemo raspravljati kako to može biti potvr?eno kao dio mudrog vo?enja, ali je važno primijetiti da su odre?ene duše podjarmljene od ovakvih bi?a. Premda se vidovnjak morao naviknuti na odre?enu staloženost, ovakve situacije su bolne i potresne za promatrati. Ovakve duše su prisiljene služiti i ?ovje?anstvu donijeti smrt i bolest.

Ako vidovnjak pogleda natrag na živote ovakvih duša prije smrti, otkriva zašto su osu?ene služiti kao sluge duhova smrti i bolesti. Uzrok leži u nedostatku svijesti ovakvih duša tijekom njihova zemaljskog života. Shodno mjeri njihovog nedostatka svijesti oni sebe osu?uju da postanu sluge onih zlih bi?a. Zaista kao uzrok i posljedica dobiven u slu?aju udaranja biljarskih kugli, tako, tako?er, moraju ljudi koji nemaju svijesti postati sluge ovih zlih bi?a. To je zaista potresno!

Vidovnjak promatra još jednu ?injenicu. Duše koje su pod jarmom ahrimanskih bi?a moraju pripremiti duhovni izvor svega što se pojavljuje na Zemlji kao prepreke, smetnje našim djelima. Ahriman tako?er ima taj zadatak. Sve prepreke koje se javljaju ovdje na Zemlji upravljane su iz duhovnog svijeta. Oni su sluge Ahrimana. Zašto su te duše osudile sebe na ovakvo služenje? Jer su za vrijeme njihovih života na Zemlji oni zadovoljavali ljubav za udobnoš?u i komforom. Ako samo uzmete u obzir koliko je postala široko rasprostranjena ljubav za udobnoš?u i komforom, na?i ?ete da Ahriman ima zna?ajan broj regruta. Ljubav za udobnoš?u je danas u životu dominantna. Moderni ekonomisti ne ra?unaju samo s egoizmom i konkurencijom, ve? tako?er i s komforom ljudskih bi?a. Ljubav za udobnoš?u i komforom je važan faktor.

Sada postoji razlika u tome da li netko tko ima takva iskustva može shvatiti zašto ih ima ili da li ih doživljava sasvim nesvjesno bez da shva?a zašto mora služiti ovakve duhove. Ako netko zna zašto je pod?injen duhovima koji dovode do epidemija, tako?er shva?a i vrline koje se moraju razviti u slijede?em životu da bi se izvršila kozmi?ka kompenzacija. Ako netko ostane neupu?en u razlog, u stvari kreira istu karmu, ali do kompenzacije može do?i tek u drugoj inkarnaciji. Stvarni napredak je prema tome odgo?en.
Važno je, prema tome, da ?ovjek u?i o ovim stvarima na Zemlji. Doživjeti ?emo ih nakon smrti ali orijentirati se u?imo ovdje dolje. Ovdje imamo još jednu ?injenicu koja ?ini esencijalnim da do?e do novog osje?aja ili orijentacije širenjem duhovnih istina. Stari na?ini orijentacije nisu više dostupni.

Možemo pitati, “Zašto smo mi antropozofi?” Možemo dati odgovor iz samih duhovnih ?injenica koje govore direktno našim osje?ajima radije nego našem intelektu. Tako antropozofija sve više postaje univerzalni jezik. Ona postaje jezik koji ?e u?initi mogu?im porušiti pregradu koja stoji izme?u razli?itih svjetova u kojima živimo, jedanput u fizi?kom tijelu, drugi puta bez fizi?kog tijela. Tako ?e se zid izme?u fizi?kog i duhovnog svijeta raspasti kada se duhovna znanost zaista uvu?e u duše ljudi. Trebali bi to osjetiti. To nam može dati pravi unutarnji entuzijazam za duhovnu znanost.

Skrenuti ?u vam pažnju na drugu stvar. Za vidovnjaka za vrijeme života duša u periodu izme?u smrti i ponovnog ro?enja postoji trenutak koji se otkriva kao posebno važan. Tako?er je važan i drugima nakon smrti. Za neke ova to?ka leži ranije, za druge, kasnije. Ako netko promatra život pri spavanju s nad?ulnom spoznajom, vidi ljudsko bi?e s njegovim astralnim tijelom i egom vani iz fizi?kog tijela. Gledaju?i natrag, dobije se dojam da fizi?ko tijelo polako umire.

Samo od prvih godina djetinjstva dok dijete ne razvije razumijevanje, do trenutka dok ne po?ne sje?anje, tijelo se za vrijeme spavanja javlja kao da cvijeta, napreduje. Spori proces uvenu?a u fizi?kom tijelu javlja se kratko nakon što po?ne život. Smrt je samo zadnja pojava u ovom procesu umiranja. Spavanje je tu da bi kompenziralo snage koje su iscrpljene ali je kompenzacija nepotpuna. Svaki puta tamo ostane mali ostatak snaga smrti. Kada se akumulira toliko ostataka da su snage izgradnje nedorasle zadatku, nastaje fizi?ka smrt. Prema tome, kako razmatramo ljudsko fizi?ko tijelo vidimo kako se smrt postepeno ostvaruje. U stvarnosti mi polako umiremo od ro?enja nadalje. To ?ini sve?ani utisak kako postajemo svjesni ?injenica.

Izme?u smrti i ponovnog ro?enja javlja se trenutak kada se u duši po?inju razvijati snage koje vode u slijede?u inkarnaciju. Pokušati ?u objasniti što mislim pomo?u primjera. Postoje brojne knjige koje se bave Goethe-ovom predispozicijom. Jedna ispituje Goethe-ove pretke da bi doku?ila nasljedni izvor neke kvalitete. Izvori su se vidjeli unutar fizi?ke linije naslje?ivanja. Ja se ne sva?am oko ?injenice da se one tamo mogu na?i, ali onaj tko može pratiti život duše izme?u smrti i ponovnog ro?enja otkriva slijede?e.

Uzmimo dušu Goethea. Dugo vremena prije ro?enja duša je radila na svojim precima iz nad?ulnog svijeta, i zbog vlastitih snaga, razvila odnos sa svojim prao?evima. Duša je ?ak radila u tom opsegu dovode?i zajedno one muškarce i žene koji su kroz dugi period vremena mogli dati odgovaraju?e predispozicije potrebne toj individualnosti. To nije lagan zadatak jer su u taj proces uklju?ene mnoge duše. Predstavite sebi da se od duša šesnaestog do osamnaestog stolje?a spuštaju ljudska bi?a. Sve te duše su morale ve? sura?ivati, i iz toga ?ete zaklju?iti da je ovakav zajedni?ki rad od velike važnosti. Duše ro?ene u osamnaestom i devetnaestom stolje?u morale su ve? posti?i uzajamno razumijevanje u šesnaestom stolje?u da bi moglo do?i do kompletne mreže odnosa.

Treba mnogo napraviti izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Ne treba samo izvršiti objektivne zadatke kao što je privremeno služenje koje treba dati duhovima opozicije, ve? moramo raditi na snagama koje nam u stvari omogu?avaju da se reinkarniramo. To zna?i da moramo oblikovati op?u formu arhetipski. To ?ini suprotni dojam od onog što vidovnjak gleda kada promatra spavaju?e fizi?ko i eteri?ko tijelo. Fizi?ka i eteri?ka tijela se u spavanju javljaju kao da venu, ali izgradnja arhetipa i njegovo spuštanje u fizi?ku oblast ?ine utisak cvjetanja.

Važan trenutak izme?u smrti i ponovnog ro?enja leži u to?ci izme?u sje?anja na raniju egzistenciju i perioda tranzicije gdje se ?ovjek po?inje pripremati tako da njegov fizi?ki organizam može do?i u postojanje. Ako sada sebi predstavite fizi?ku smrt i usporedite je s ovim trenutkom, tada imate suprotni pol fizi?ke smrti. Fizi?ka smrt ozna?ava prijelaz od postojanja u ne-postojanje. Gore opisani trenutak je tranzicija od ne-postojanja u stanje postajanja. Ovaj trenutak se doživljava sasvim razli?ito ako ga se razumije nego ako ga se ne razumije.

Koncept polarne suprotnosti smrti, trenutak koji se javlja izme?u smrti i novog ro?enja, treba postati osje?aj u duši antropozofa. Ne smije se samo intelektualno razumjeti, ve? treba postati unutarnji doživljaj. Tada ?emo mo?i osjetiti koliko nam je oboga?en život kada se ovakve misli prime u duši.

Postoji još jedan aspekt, naime, da duša postepeno razvija osje?aj za sve što je u svijetu. Ako, nakon što smo meditirali o konceptima koje sam upravo spomenuo, idemo u šetnju kroz šumu u prolje?e, na?i ?emo da nismo toliko daleko, pod pretpostavkom da smo pažljivi, od doživljaja da duhovna bi?a tkaju unutar fizi?kih pojava. Doživjeti duhovni svijet u stvari ne bi uop?e trebalo biti teško ako ljudska bi?a ne bi kreirali vlastite prepreke. Treba pokušati prevesti ono što se primi u formi koncepata u iskustvo doživljaja, probuditi živo unutar sebe. Takvo stremljenje može dovesti do gledanja duha. Pitanja koja sam danas na?eo namijenjena su kao prilog za oživljavanje impulsa prema duhovnoj znanosti. Kada god netko govori o ovakvim stvarima, osje?a da je to samo mucanje jer naš jezik pripada fizi?kom svijetu. Treba napraviti zna?ajan napor, preko posebnih opisnih zna?enja, da bi evocirali barem ograni?eni koncept o ovim stvarima. Ali govoriti baš o ovim stvarima na ovaj na?in može iz naših srca osloboditi ono što možemo antropozofski zvati kao snaga osje?aja.

Duhovna znanost za nas treba postati ono što oživljava osje?aje i život. Stjecanje duhovnih koncepata ne bi nam trebala postati manje važna stvar. Trebali bi je rado raditi. Ipak bi se trebali uzdržati od toga da smatramo koncepte od glavnog zna?aja, ve? radije ono što antropozofija može napraviti od nas kao ljudskih bi?a.

Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 11/16


Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 11/16
Misija zemaljskog života kao tranzicijski stupanj za dalje
Frankfurt, 2 ožujak 1913

Danas još ima dosta ljudi koji drže da život duha-duše može nakon smrti postojati, ali se ?ude zašto se mi sada brinemo oko toga. Možemo jednostavno živjeti na Zemlji sa svime što ona nudi te jednostavno ?ekati i vidjeti da li ?e do?i do drugog oblika egzistencije nakon smrti!

Duhovna znanost pokazuje, me?utim, da se tijekom života izme?u smrti i ponovnog ro?enja ?ovjek susre?e s odre?enim bi?ima. Baš kao što se ovdje sre?emo s mnogim bi?ima razli?itih carstava prirode, tako i nakon smrti sre?emo bi?a viših hijerarhija i odre?ena elementalna bi?a. Ako osoba ide kroz život bez ikakvog osje?aja za prosudbu, to je zbog ?injenice da izme?u smrti i ponovnog ro?enja nije mogao sresti ona bi?a koja bi mu mogla dati odgovaraju?e snage da u ovom životu bude moralno i intelektualno djelotvoran. Ali mogu?nost i sposobnost odre?enih bi?a izme?u smrti i ponovnog ro?enja zavisi o zadnjem životu. Ako se za vrijeme zemaljskog života ne zaokupljamo s mislima koje se odnose na nad?ulno, ako smo tijekom našeg života bili potpuno uronjeni u vanjski ?ulni svijet, ako smo živjeli samo u našem intelektu koji je bio usmjeren na fizi?ki svijet, tada smo napravili da je za nas nemogu?e izme?u smrti i novog ro?enja susresti izvjesna bi?a i od njih primiti sposobnosti za slijede?i život. Gornja oblast ostaje za nas zamagljena i tamna, i u tami ne možemo na?i snage viših hijerarhija. ?ovjek, izme?u smrti i novog ro?enja, tada prolazi kraj tih bi?a od kojih je trebao primiti snage za slijede?i zemaljski život.

Odakle dolazi svijetlo pomo?u kojeg možemo osvijetliti tamu izme?u smrti i ponovnog ro?enja? Gdje je nalazimo? Izme?u smrti i ponovnog ro?enja nitko nam ne daje nikakvo svijetlo. Bi?a su tamo i mi ih možemo dosegnuti ako smo upalili svijetlo u našem zadnjem zemaljskom životu preko našeg interesa za duhovni svijet. Nakon smrti mi ne možemo prodrijeti u tamu ukoliko nismo svijetlo ponijeli sa sobom kroz vrata smrti.

To pokazuje koliko je neto?na izjava da se ne trebamo zamarati stvarima duhovne prirode, ve? da si možemo priuštiti ?ekati i vidjeti što ?e biti. U stvari, ako ?ekamo i gledamo, susresti ?emo samo tamu!

Zemaljski život nije samo tranzicijski stupanj. On ima misiju. On je neophodan za ono otraga, a to je zaista otraga za zemaljsku egzistenciju. Svijetlo za život iza mora se donijeti gore sa Zemlje. Može se tako?er dogoditi da ovdje dolje ljudi ostanu tupi za nad?ulni svijet, da jednostavno propuste priliku da razviju odre?ene sposobnosti, da propuste kreirati instrumente za slijede?u inkarnaciju.

Osoba kojoj je tijekom života nedostajalo odre?enih sposobnosti u ovoj ili onoj sferi prolazi kroz vrata smrti. Sada vidite kako to ?ini situaciju beznadnom. Ako se ništa nije umiješalo, osoba ?e postati još manje sposobna. Jer ako je osoba u jednoj inkarnaciji namjerno zatupila sebe prema duhovnom svijetu, biti ?e još manje sposobna pripremiti organe za sebe u slijede?em životu. Ako se ništa drugo nije dogodilo, stvari ?e i?i u smjeru stalno strmijeg pada.

Nešto se drugo, me?utim, umiješa. ?ovjeku koji u jednoj inkarnaciji ide kroz život sa namjernom tupoš?u pristupa Lucifer sa svojim snagama u duhovnom svijetu nakon drugog zemaljskog života. Da mu u toj to?ci nije pristupio Lucifer, zapeo bi kroz najguš?u tamu. Pošto je živio kao na opisani na?in, može mu pristupiti Lucifer i osvijetliti snage i bi?a potrebna za slijede?u zemaljsku inkarnaciju. Rezultat je taj da su obojana luciferskom svijetloš?u. Sada slijede?i tupu egzistenciju, nakon što ga je izme?u smrti i novog ro?enja vodio Lucifer, ulazi u novu zemaljsku egzistenciju. Sada je potpuno opremljen talentima i sposobnostima koje su pripremile njegove organe tako da je svugdje otvoren luciferskim iskušenjima na zemlji.

Sada takva osoba može biti pametna, ali ta pamet je hladna i prora?unata; iznad svega ?e biti prožet sebi?noš?u, egoizmom. To se vidovnjaku manifestira u mnogim slu?ajevima gdje su ljudi pametni ali u stvari hladni i sebi?ni u svojoj aktivnosti. Kada ih sretnemo oni uvijek gledaju svoju korist i ?ine sve što mogu da se smjeste u centar pažnje. Razmatranja o ovakvim ljudima pokazuju da su u duhovnom svijetu bili vo?eni od Lucifera. U prethodnoj inkarnaciji vodili su tupu egzistenciju kojoj je nakon smrti slijedilo poniranje u tamu a tome je prethodio još jedan život na Zemlji tijekom kojeg su sebe namjerno zatvorili za duhovni svijet.

Ovakav uvid otkriva loše izglede za materijaliste. Naši suvremenici koji su skloni materijalizmu i odbacuju svaki interes za duhovni svijet i smatraju da duševni život završava smr?u, mogu o?ekivati upravo opisanu egzistenciju. Mala je korist apstraktno sakupiti odre?ene misli o me?uovisnosti razli?itih zemaljskih života. Precizan, konkretan pregled otkriva najrazli?itije veze izme?u prijašnjih i kasnijih zemaljskih života i života u duhu koji slijedi svaku inkarnaciju. Trebali bi se držati ?injenice da je život na Zemlji od velike važnosti za život nakon smrti.

Život na Zemlji ima još jedan zna?aj. Samo na Zemlji možemo sresti odre?ena bi?a, ?ovjek iznad svega pripada me?u njih. Ukoliko nije uspostavljena veza izme?u ?ovjeka i ?ovjeka na Zemlji, ne može se dogoditi u svijetu duha. Odnosi izme?u ljudskih bi?a su iskovani ovdje i nastavljaju se u duhovnom svijetu. Ako propustimo šansu sresti odre?ene osobe na Zemlji koje su bile predodre?ene da budu inkarnirane, to ne možemo napraviti za vrijeme perioda izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Uzmimo primjer Gautama Bude. On je bio ljudska osobnost koja je živjela tijekom šestog stolje?a pr.n.e kao sin kralja, i koji se uzdigao u njegovoj dvadeset devetoj godini iz ranga bodhisattva u rang Buda. To zna?i da je postao Buda i više se nije trebao inkarnirati u fizi?ku ljudsku formu. Gautama Buda je dakle ostvario svoj zadnji zemaljski život. Zna?ajan broj ljudi je sreo ovu osobnost na Zemlji tijekom tog vremena, a tako?er su i u ranijim inkarnacijama ljudi bili u kontaktu s Bodhisattvom. Sve ove veze mogu kasnije u duhovnom svijetu biti nastavljene. Veza sa Gautama Budom, koja nosi karakter odnosa u?enik-u?itelj, mogla se nastaviti u duhovnom svijetu. Ali postojale su duše koje tijekom evolucije ?ovje?anstva nikada nisu napravili vezu s Gautama Budom na Zemlji. Te duše, ?ak i ako su sada dosegle zna?ajan stupanj razvoja, uop?e ne mogu lako do?i u kontakt u duhovnom svijetu s bi?em Bude, s dušom onog koji je bio inkarniran kao Gautama Buda. Za Gautama Budu javlja se ono što bi mogli nazvati zamjena; ona ima zamjenu za onog tko ne može napraviti vezu s njim na Zemlji.

Buda je imao posebnu sudbinu pošto se uzdigao do kape bude i nije se više trebao vratiti na Zemlju tako nastavivši boraviti u ?isto duhovnoj regiji. Ostao je u kontaktu s zemaljskim zbivanjima, me?utim, i radio iz duhovnih svjetova dolje u zemaljsku sferu. Znamo da je bi?e Gautama Bude zra?ilo u dijete Isusa o kojem se govori u evan?elju sv. Luke. Nad?ulno bi?e Bude strujalo je u astralno tijelo lukinog djeteta Isusa. Radio je iz nad?ulnog dolje u zemaljske oblasti. Ljudska bi?a na Zemlji nisu više mogla na?i put do njega. Kontakt s bi?em Gautama mogli su napraviti samo oni koji su, kao Franjo Asiški, na primjer, prošli kroz viši oblik razvoja.
Prije nego je ušao u život na Zemlji, i prethodni tako?er do zadnjeg života izme?u ro?enja i smrti, bi?e Franje Asiškog je živjelo u misterijskom centru smještenom na jugoistoku Europe. U ovom centru nije bilo fizi?kih u?itelja, ve? u?itelji koji pripadaju nad?ulnom hijerarhiji od koje je Buda, ili preciznije, od koje je duša koja se bila inkarnirala kao Buda, bila jedno. U?enici u ovakvim misterijskim centrima imali su ve? razvijene uzvišene sposobnosti za promatranje nad?ulnog svijeta. Ovakve u?enike su mogli podu?avati u?itelji koji rade samo iz duhovnog svijeta. Tako je Buda podu?avao u tom misterijskom centru, a Franjo Asiški je u bivšoj inkarnaciji bio vjeran i posve?en u?enik. U to je vrijeme Franjo Asiški apsorbirao sve što mu je kasnije omogu?ilo da primi svijetlom ispunjene impulse viših hijerarhija, i to mu je onda omogu?ilo da se pojavi u inkarnaciji kao veliki mistik koji je izvršio tako jak utjecaj na svoje doba. To je sve zbog ?injenice da je duša Franje Asiškog, kroz više sposobnosti koje je imao u to vrijeme, mogla uspostaviti vezu s Gautama Budom nakon što je Buda mogao raditi dolje na njemu iz nad?ulnog svijeta.

Za obi?na ljudska bi?a koja su ovisna o životu kako se otkriva kroz ?ula i intelekt, ovakav susret nije mogu?. U tom slu?aju vrijedi ono što je ranije re?eno. Ne možemo u duhovnom svijetu susresti osobu ukoliko je prije nismo sreli na Zemlji.

Odstupanje koje smo upravo razmatrali u odnosu na Budu donosi još jedno. Premda je nemogu?e za obi?ne pojedince da u duhovnoj oblasti sretnu druge s kojima prethodno na Zemlji nisu imali kontakt, ipak ako je osoba primila Krist impuls i prožela sebe s njim, ipak može sresti Budu nakon smrti. Jer je položaj ovog bi?a poseban.

Po?etkom sedamnaestog stolje?a jedan drugi planet je bio uklju?en u krizu razvoja sli?nu onoj na Zemlji kada se dogodio Misterij na Golgoti. Kao što se Krist pojavio na Zemlji iz viših oblasti u vrijeme Golgote, tako se Buda pojavio na Marsu tijekom krize na Marsu u sedamnaestom stolje?u. Nakon što je Buda završio svoja utjelovljenja nije više bilo neophodno da se vrati na Zemlju, ve? je nastavio svoje aktivnosti u drugim oblastima. Buda je od zemaljskih poslova odlutao u oblast Marsa. Do tada je Mars bio izabrani centar snaga koje su Grci ozna?avali kao plašljivo ratoborne. Misija Marsa je završila u sedamnaestom stolje?u. Postao je neophodan drugi impuls i Buda je tamo izvršio razapinjanje Bude. Buda misterija na Marsu nije imala isti tijek kao Krist misterija na Zemlji, ali Buda je, Princ Mira, koji je, tijekom zadnjeg života širio mir i ljubav gdje god je išao, bio premješten u ratobornu oblast Marsa. ?injenica da je bi?e koje je potpuno prožeto snagama mira i ljubavi bilo premješteno u oblast razdora i nesklada može se u odre?enom smislu gledati kao raspinjanje. Vidovnjak dva doga?aja promatra zajedno na predivan na?in. Netko promatra, u drugu ruku, osamdeset godišnjeg umiru?eg Budu, i ta smrt ima duboko dirljiv, duboko poticajan kvalitet. Buda je umro 483 okružen srebrenim zrakama u predivnoj no?i okruženoj mjese?inom, zra?e?i mirom i suosje?anjem. To je bio njegov zadnji zemaljski sat. I tada je ponovno bio aktivan na opisani na?in. Vidovnjak ga otkriva kako pali suosje?ajno, srebrnasto svjetlo morala Bude na Marsu po?etkom sedamnaestog stolje?a. Ova dva predivna doga?aja su duboko povezana u tijelu svjetske povijesti.

Ljudske duše koje su ovdje na Zemlji u sebe na odgovaraju?i na?in primile Krist impuls nakon smrti putuju kroz kozmi?ki univerzum. Mi svi idemo kroz ove kozmi?ke oblasti. Za po?etak, idemo kroz planete našeg planetarnog sustava. Proživljavamo period Mjeseca, period Merkura, period Venere, period Sunca, period Marsa, period Jupitera i period Saturna. Nakon toga idemo u okruženje našeg planetarnog sustava i onda zapo?injemo naše povratno putovanje. Sada se susre?emo s onim silama i bi?ima od kojih moramo primiti ono što trebamo za izgradnju našeg slijede?eg zemaljskog života. Onaj tko je na Zemlji primio Krist impuls može tako?er primiti ono što struji od Bude u njegovom prolazu kroz sferu Marsa. To spada u iznimni slu?aj u kojem duše koje nisu bile skupa s Budom u ranijim inkarnacijama ipak imaju mogu?nost sresti ga izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Nad?ulna spoznaja otkriva da brojne osobnosti koje su živjele u sedamnaestom stolje?u duguju svoje iznimne talente ?injenici da su tijekom njihova prenatalnog života u duhovnom svijetu primili impuls od Bude. Sada je sposobnost primanja ovakvih talenata još ograni?ena unutar ljudskih bi?a pošto je tek relativno nedavno Buda izvršio Misterij na Marsu. U budu?nosti, ljudska bi?a ?e biti sve više sposobna primiti impuls Bude iz sfere Marsa. Ali u devetnaestom stolje?u je ve? bilo nekih osobnosti — i to je otkriveno onima koji to mogu spoznati — koje su mogle razviti svoje sposobnosti ovdje na Zemlji kao rezultat utjecaja koje su primili od Bude kroz njihov prolaz u sferi Marsa. Tijek života izme?u smrti i ponovnog ro?enja je zaista kompleksan i predivan.

Ukoliko ?ovjek nije sposoban ponijeti sa sobom svijetlo da osvijetli svoje iskustvo izme?u smrti i ponovnog ro?enja, spoti?e se u mraku. To tako?er vrijedi i za ovaj posebni slu?aj. Osobe koje odlaze od Zemlje kroz vrata smrti bez da su u sebe primili Krist impuls, koji ne žele znati ništa o tome, ne?e imati ni najmanju objavu utjecaja tijekom njihovih budu?ih života u duhovnom svijetu dok prolaze kroz sferu Marsa. Za njih je to kao da Buda nije prisutan. Treba imati na umu da mi sre?emo bi?a viših hijerarhija, ali da li ih opažamo ili ne i uspostavljamo s njima pravu vezu zavisi od toga da li smo upalili svijetlo u našoj zadnjoj zemaljskoj egzistenciji tako da ne prolazimo kraj njih i možemo od njih primiti impulse. Zato je potpuna zabluda držati da se nije neophodno baviti s onim iza za vrijeme zemaljske egzistencije.

Zaklju?iti ?ete iz navedenog da iz višeg aspekta život na Zemlji stvarno ?ini poseban slu?aj. Živimo utjelovljeni na Zemlji unutar posebnog organizma izme?u ro?enja i smrti. Odvojeno od zemaljske inkarnacije može se govoriti o “utjelovljenju” izme?u smrti i ponovnog ro?enja, ili radije o “uduševljenju.” Ono što sam elaborirao u vezi duhovnog svijeta tako?er vrijedi i za Zemlju. Razmotrite da ljudsko bi?e žive?i izme?u smrti i ponovnog ro?enja može pro?i kroz sferu Marsa bez da u?e u najmanju vezu s bi?ima koja nastanjuju Mars. On ih ne vidi, i oni njega nisu svjesni. To tako?er vrijedi i za Zemlju. Bi?a koja pripadaju drugim planetima, baš kao što ?ovjek pripada Zemlji, stalno prolaze kroz sferu Zemlje. Stanovnici Marsa provode normalan tijek njihova života na Marsu, i tijekom njihova iskustva, koje na Marsu odgovara periodu izme?u smrti i novog života ali ipak je razli?ito, oni prolaze kroz planetarne sfere. Tako da u stvari stanovnici drugih planeta stalno prolaze kroz našu zemaljsku sferu. Ljudska bi?a ne mogu uspostaviti nikakav kontakt s njima jer oni žive pod sasvim razli?itim uvjetima i pošto uglavnom ne?e napraviti ni najmanju vezu s ovim bi?ima na Marsu.

Koji bi bili neophodni uvjeti da bi sreli bi?a s drugih planeta dok prolaze kroz zemaljsku sferu? Trebali bi razviti to?ku kontakta s njima u njihovim vlastitim planetarnim oblastima, ali to je mogu?e jedino ako je netko na Zemlji ve? dosegnuo stupanj da može kontaktirati druga bi?a osim ovih na Zemlji kao rezultat razvoja nad?ulnih snaga.

Tu je mogu?nost za one koji su se podvrgli višem razvoju da sretnu bi?a iz drugih planeta koja slobodno tumaraju. Može zvu?ati ?udno ali ipak je tako, da onima koji su op?ili s lutalicama s Marsa i upoznali prirodu tog planeta, ?udne teorije koje fizi?ari i astronomi pletu o stanovnicima Marsa izgledaju vrlo komi?no, jer su ?injenice sasvim druga?ije.

Iznio sam ove stvari da možete proširiti vaše poglede od zemaljske egzistencije u druge oblasti koje se šire iza vidljivih bi?a koja nas okružuju do bi?a koja ne možemo percipirati ukoliko nismo razvili organe za njihovo promatranje. Ali izme?u smrti i ponovnog ro?enja tako?er ne možemo uspostaviti vezu sa stanjima koja pripadaju misiji na Zemlji ukoliko ih prije nismo kontaktirali putem Zemlje.

Što je duhovna znanost ili antropozofija iz kozmi?kog aspekta? Oni koji tkaju teorije mogu lako misliti da je duhovna znanost nešto što se može biti podu?avano i nau?eno u oblastima kozmosa, ali to nije isto. Svaka oblast ima svoj poseban zadatak i on se ne ponavlja u drugim oblastima. Kreativne snage su Zemlju tako napravile da se neke stvari mogu pojaviti samo ovdje. Duhovna znanost se može pojaviti samo na Zemlji. Nigdje drugdje se ona ne može u?iti. To je otkrivenje nad?ulnog svijeta ali u takvom obliku da se može pojaviti samo ovdje na Zemlji.

Netko može dobro re?i da pretpostavivši da je sve ovo to?no, zacijelo se mogu dobiti instrukcije o nad?ulnom u duhovnom svijetu u drugom obliku nego što je ovaj od duhovne znanosti! Netko to zacijelo može misliti, ali to nije to?no. Jer ako je osoba uop?e predisponirana da stekne originalnu vezu s višim svjetovima, to može jedino preko duhovne znanosti. Ako propusti do?i blizu duhovnoj znanosti ili antropozofiji na Zemlji, ni jedna druga forma egzistencije ne?e mu pomo?i da je upozna. Ni jedan drugi oblik egzistencije mu ne?e pomo?i da stekne izvornu ljudsku vezu s nad?ulnim svjetovima, tako?er.

Ne treba nas bacati u o?aj to što mnogo ljudi još odbija bilo što znati o antropozofiji. Oni ?e se vratiti i uspostaviti vezu s njom na kasnijem stupnju. Antropozofija je utemeljena na Zemlji na takav na?in da daje ljudima ono što treba znati o nad?ulnim svjetovima u skladu s prirodom ?ovjeka. Samo je jedan na?in komunikacije mogu? i to je preko ljudskih bi?a. Ako osoba ide kroz vrata smrti bez da je na Zemlji išta ?ula o duhovnoj znanosti, može se s njom upoznati preko ?injenice da je poznavala osobu koja je bila povezana s duhovnom znanoš?u. To je put naokolo ali je mogu?.

Uzmimo za primjer dvoje ljudi koji su na Zemlji bili u prijateljskim odnosima. Jedan se povezao s antropozofijom, drugi nije. Ovaj drugi umre. Prvi mu može zna?ajno pomo?i ?itaju?i mu, ?ine?i ga upoznatim s onim što ga nakon smrti okružuje. Osoba može ?itati važan rad duhovne znanosti s mrtvim i, kao što ?e vidovnjak potvrditi, mrtvi sluša pažljivo.

Tako?er je ?injenica da jednostavna osoba koja je samo došla u dodir s duhovnom znanoš?u može bolje ?itati pokojniku koga je izvorno voljela nego vidovnjak koji, premda sposoban na?i dušu mrtvog, nije imao odanu povezanost s njom u ovom životu.
Povremeno se može dogoditi da vidovnjaci daju sebi zadatak ?itanja dušama mrtvih kojima nisu bili poznati. Ipak se ?eš?e nego što to nije slu?aj ne može ?itati mrtvoj osobi s kojom nismo prethodno bili na Zemlji povezani.

Ove ?injenice ?e vam utisnuti važnost duhovnih zajednica kao što je antropozofska jer ovdje u izvjesnoj mjeri imamo zamjenu za ono što bi mogli nazvati vrstom zajedni?kog življenja i ostajanja u vezi.

Kada ovakve zajednice ne bi postojale, svaka duša bi se nakon smrti trebala potpuno oslanjati na to da joj ?itaju bliski ljudi. Samo ovakve duhovne zajednice gdje se uobi?ajeno gaje duhovne ideje mogu proširiti tu sferu. Tako se može a i doga?a se da netko sretne antropozofa koji, zbog onog što je prethodno nau?io, može na poseban na?in, ?itati duhovni sadržaj s mnogo koncentracije ili pustiti da takve misli pro?u kroz njegovu dušu. Netko mu može pristupiti, spomenuti mu da je osoba koja je umrla tako?er bila antropozof, pripadala istom društvu, i pokazati mu uzorke pisanja pokojnika. Može biti dovoljno da pogledavši rukopis ili poslušavši omiljeni stih pokojnika, može takvoj duši ?itati na plodonosan na?in, premda ga na zemlji nije poznavao. To je zaista lijep zadatak za duhovnu zajednicu da tako jako premosti jaz izme?u živih i mrtvih.

Danas antropozofi još imaju na umu mnoge zadatke koji leže samo na fizi?kom planu pošto me?u njima još prevladava materijalisti?ki na?in mišljenja, premda su teoretski možda apsorbirali znanost antropozofije. Pravi duhovni zadaci pojaviti ?e se kada duhovna znanost bude dublje prodrla u duše. Na?i ?e se ljudi koji ?e uzeti zadatak pomaganja mrtvima tako da oni mogu evoluirati. S time se zapo?elo unutar našeg pokreta i ono što je ve? postignuto ?ini nam veliko zadovoljstvo.

U stvari, pod odre?enim okolnostima kada antropozof ide kroz vrata smrti nose?i sobom duhovne misli, mogao bi služiti mrtvima i postati njihov u?itelj. To je, me?utim, kompliciranije nego se obi?no zamišlja. To je lakše u?initi sa Zemlje jer zajednice koje su formirane nakon smrti potpuno zavise o grupama koje su bile formirane prije smrti.

Ako je dvoje ljudi, na primjer, živjelo zajedno na Zemlji, jedan antropozof a drugi ne, onaj koji je imao averziju prema duhovnoj znanosti težiti ?e za njom nakon smrti. Može se dogoditi da se antropozof koji je ostao iza na Zemlji bavi do svoje smrti dušom pokojnika ?itaju?i joj. Sada nakon odre?enog vremena antropozof tako?er ide kroz vrata smrti. On je tada ponovno ujedinjen s drugim u duhovnom svijetu. Sada se osje?a eho ranije veze na Zemlji, i to predstavlja poteško?u. Nema poteško?e toliko dugo dok je jedan na Zemlji a drugi u duhovnom svijetu. Ponovno se javljaju disonance kao što su bile u zemaljskoj vezi sada kada su opet ujedinjeni. Baš kao što na Zemlji nije željela znati ništa o duhovnoj znanosti, to opet postaje slu?aj i u svijetu iza. To pokazuje u kojoj mjeri odnosi nakon smrti zavise o prethodnim zemaljskim vezama. Ove stvari su iznimno kompleksne i ne mogu biti samo intelektualno promišljane.

Ovakvi primjeri jasno otkrivaju misiju duhovne znanosti. Jaz izme?u živih i mrtvih treba biti premošten. Pod izvjesnim uvjetima mrtvi mogu tako?er raditi u zemaljskoj sferi, kao što živi mogu slati svoj utjecaj u duhovni svijet, i mi možemo istražiti kako mrtvi rade u fizi?kom svijetu.

Ustvari, ljudi malo znaju o onom što ih na Zemlji okružuje. Kako oni vide život? Doga?aji u životu kako se otkrivaju nanizani su na niti, takore?i. Za neke se smatra da su uzroci, druge efekti, ali iza ovoga mali se zna?aj pridaje toj stvari. Može ?udno zvu?ati da aktualne stvari koje se dogode ?ine najmanji dio sadržaja stvarnog života. One predstavljaju samo vanjski sadržaj. Postoji još jedna sfera života osim stvari koje se dogode, i nije od manjeg zna?aja za život.

Uzmimo primjer. Osoba ima naviku napustiti dom svakog jutra to?no u osam. Ide i odre?enim putem, preko trga. Jednog dana su okolnosti takve da on izlazi tri minuta kasnije nego uobi?ajeno. Sada na trgu primje?uje nešto ?udno, pod stupovima gdje je išao svaki dan. Strop kolonade se urušio! Da je izašao u uobi?ajeno vrijeme, padaju?i krov bi ga zasigurno ubio.

Postoji mnogo takvih primjera u životu. ?esto nalazimo da ako su okolnosti bile druga?ije, ovo ili ono je moglo i?i sasvim drugim smjerom. Mi smo zašti?eni od mnogih opasnosti. Mnogo od onog što se moglo dogoditi ne dogodi se. U životu razmatramo vanjske realitete, ne unutarnje mogu?nosti. Ipak te mogu?nosti stalno leže skrivene iza aktualnih doga?aja. Doga?aji nekog odre?enog dana ?ine samo vanjsku stvarnost života. Iza njih leži cijeli svijet mogu?nosti.

Uzmimo za primjer more. U njemu živi mnoštvo haringa ali da bi se one pojavile, nije dovoljno da bude prisutno onoliko jaja koliko ima haringi. Bezbrojna jaja su uništena. Pojavi se samo relativno mali broj haringi. Tako je sa cijelim životom. Ono što doživimo od ujutro do nave?er ?ini samo dio enormnog broja mogu?nosti. Mi smo stalno vo?eni pored odre?enih mogu?ih doga?aja koji se u stvari nisu dogodili. Kada odre?eni doga?aj pro?e pokraj nas, to za nas ozna?ava poseban trenutak. Razmotrimo slu?aj ?ovjeka.
Da je svoju ku?u napustio u uobi?ajeno vrijeme bio bi ubijen od krova kolonade. Takve mogu?nosti nas stalno prate u životu. Takav trenutak, kada bi ?ovjek bio pogo?en da je došao tri minute ranije, ozna?ava suprotnu priliku za duhovni svijet da zasja u njemu. On bi tada mogao imati iskustvo koje ga može dovesti zajedno s mrtvima. Danas ljudi još nisu svjesni ovakvih mogu?nosti jer u osnovi žive samo na površini života.

Duhovna znanost cilja na to da postepeno postane životni eliksir. ?ovjek tada ne?e samo gledati vanjsku stvarnost ve? ?e obratiti pažnju na poticaje u njegovom duševnom životu. Tamo ?e ?esto na?i glasove mrtvih koji još žele nešto od živih.

Kao što imamo primjer kako živi mogu utjecati na mrtve ?itaju?i im, tako tako?er vidimo kako mrtvi mogu utjecati na živu?e. Do?i ?e vrijeme kada ?e ?ovjek duhovno razgovarati s mrtvima. Ljudi ?e mrtvima govoriti, i mrtve ?e slušati. Smrt samo ozna?ava promjenu u vanjskoj formi ?ovjeka; njegova duša se dalje razvija. U sadašnje vrijeme mi prolazimo najnesavršenije stanje ?ovje?anstva utoliko što ?ovjek ne može komunicirati s drugim ljudima koji borave u drugom obliku života. Kada duhovna znanost ne bude više teorija ve? bude prožela duše, zajedništvo živih i mrtvih ?e stalno biti mogu?e. U stvari, stanja, koja u današnje vrijeme doseže samo vidovnjak, postepeno ?e postati zajedni?ko naslije?e cijelog ?ovje?anstva.

Možete re?i, “Dobro, to može biti tako za vidovnjaka. On izme?u smrti i ponovnog ro?enja može na?i ljudska bi?a.” U stvari, tu se danas javljaju zna?ajne teško?e zbog op?eg nedostatka vjere u duhovni svijet, nedostatak veze s duhom, tako?er stvara smetnje i onima koji bi mogli uspostaviti vezu s duhovnim svijetom.

Postoje stvari koje se mogu neometano dogoditi jedino ako spadaju u zajedni?ko vlasništvo ?ovje?anstva. ?ovjek može biti izvanredno nadaren graditelj. Ako ga nitko ne angažira, ne?e mo?i graditi. To može biti slu?aj i kod vidovnjaka. On može imati sposobnosti da se duhovno uzdigne u oblast mrtvih ali ako je taj proces ometan zbog ?injenice da je spajanje s mrtvima nemogu?e za ve?inu ljudi, vidovnjak ?e jedino mo?i uspjeti u uspostavljanju kontakta u nekoliko iznimnih slu?ajeva.

Moji dragi prijatelji, želio sam vam pokazati kako duhovna znanost može biti impuls koji daje život. Više od bilo ?ega što možemo teoretski nau?iti, važno je kultivirati osje?aj za zadatak duhovne znanosti u odnosu na budu?nost ?ovje?anstva. To omogu?ava svakom tko pripada antropozofskom pokretu da dobije utisak o tome što zaista radi. Dobiva utisak o ogromnom zadatku koji treba biti izvršen od duhovne znanosti ili antropozofije. To tako?er omogu?ava nekom da se sa duhovnom znanoš?u poveže ozbiljno i dostojno, ne na mlak na?in, kao s ne?im što je osvježenje ve? kao s impulsom koji ?e stalno postajati važniji kako ?ovje?anstvo napreduje u budu?nost. S današnjim razmatranjima želio sam za to pobuditi osje?aj.

Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 12/16



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 12/16

Veza izme?u fizi?kog i nad?ulnog svijeta
Munich, 10 ožujka 1913

U materijalisti?kim krugovima trenutno je u uporabi fraza koja, premda sasvim razumna s vanjskog aspekta, izgleda potpuno druga?ije kada se gleda u svijetlu duhovne znanosti. Prevladavala je u vrijeme kada je cvjetao teorijski materijalizam i stekla je široku popularnost. Ipak, ta fraza se ?ak i danas koristi: Pod pretpostavkom da postoji život nakon smrti ne trebamo se brinuti oko toga sve dok tamo ne do?emo jer kada prije?emo prag smrti vidjet ?emo što ?e biti. Kao i za našu fizi?ku egzistenciju, dovoljno je uroniti u nju, i možemo se nadati, ako zaista postoji život iza, da smo samim time adekvatno pripremljeni da tamo u?emo.

U svijetlu nadosjetilne spoznaje sposobne promatrati oblast u koju ?ovjek prije?e izme?u smrti i ponovnog ro?enja, ovakav na?in govora je ?ista besmislica. Kada prije?emo prag smrti mi smo, u po?etku, zaokupljeni ostacima, sje?anjima i vezama našeg zadnjeg zemaljskog utjelovljenja. Jer desetlje?ima tijekom prvih stupnjeva nakon smrti, pojedinac gleda natrag u retrospektivi smisao svoje zadnje inkarnacije. On je još uklju?en u ono što je ostalo u njegovom astralnom tijelu kao sile iz zadnjeg zemaljskog života ali sve više ulazi u sferu koju smo u prethodnoj prigodi opisali s kozmi?kog aspekta. On postepeno ulazi u oblast gdje dolazi u kontakt s bi?ima viših hijerarhija. ?ovjek mora susresti ova bi?a jer mu to omogu?ava da prikupi sile koje treba kada kasnije, preko ro?enja, opet ulazi u fizi?ku egzistenciju.

Ljudsko bi?e treba donijeti sa sobom dvije stvari koje su bile razra?ene i osnažene izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Mora donijeti sa sobom snage koje mu, kada se jednom povezao sa strujom nasljednosti, omogu?uju da plasti?no oblikuje svoj tjelesni oblik iznutra prema vani za mnoge godine koje dolaze, da bi tjelesna konstitucija mogla biti potpuno prilago?ena individualnosti koju je prenio iz prethodnih zemaljskih života. Ono što smo dobili putem predaka u fizi?koj nasljednoj struji odgovara individualnosti samo toliko koliko smo privu?eni mješavinom unutar struje naslje?ivanja, takore?i, koja se javlja zbog prirode naših predaka. ?ovjek je privu?en potencijalima unutar fizi?ke nasljedne struje, ali ono što prima kao svoje vanjske korice prolaze?i kroz ro?enje, prvo treba biti oblikovano u finijim aspektima. To je mogu?e pomo?u izvanredno složene strukture sila koju nosi sa sobom od duhovnom svijeta i prima u takvom obliku da neki odre?eni hijerarhijski poredak daruje ove, drugi one, snage. Da bi to izrazili na slikovit na?in mogli bi re?i, ?ovjek izme?u smrti i ponovnog ro?enja prima od bi?a viših hijerarhija one darove koji mu trebaju da bi svojoj individualnosti prilagodio ono što je dobio pomo?u nasljednosti.

To je jedan aspekt koji moramo uzeti u obzir u inkarniranom ljudskom bi?u. Drugi je da ?ak i ako ostaje nesvjestan toga, mora raditi na razradi i oblikovanju svoje sudbine. Mnogo toga što se u životu ?ini kao slu?ajnost u stvari je uvjetovano pomo?u sila koje je stekao izme?u smrti i ponovnog ro?enja i koje omogu?avaju da u životu do?e upravo do onoga što leži u njegovoj karmi. To ukazuje kako ?ovjek prima darove od bi?a hijerarhija koja susre?e izme?u smrti i novog ro?enja.

Nadosjetilna percepcija potvr?uje da ljudska duša može putovati kroz oblast izme?u smrti i novog ro?enja na dvostruki na?in. Za dušu je mogu?e da luta kroz oblast viših hijerarhija kao da posr?e u tami bez da je sposobna primiti odgovaraju?e darove od viših hijerarhija zbog unutarnjih sklonosti. Da bi primio darove od viših hijerarhija izme?u smrti i ponovnog ro?enja treba mo?i promatrati, svjesno se suo?iti s tim bi?ima. Slikovito govore?i, netko može lutati u tami, bez svijetla (duhovnog svijetla, naravno) kroz ovu oblast, kroz doživljaje koje bi trebao imati u prisutnosti bi?a viših hijerarhija.

Putovanje se može izvršiti i na takav na?in da, u skladu s potrebama naše karme, darovi budu osvijetljeni tako da ih primimo na pravi na?in. Svijetlost koja osvjetljava tako da kroz oblast viših hijerarhija ne tapkamo u mraku ne može nikako biti upaljena kada smo jednom prošli kroz vrata smrti, ukoliko je ne donesemo sa sobom preko vrline osje?aja i misli prema višim svjetovima koje smo razvili na Zemlji. Mi je sami moramo pripremiti u ovom životu prije naše fizi?ke smrti. Svijetlo je pripremljeno pomo?u misli i osje?aja koje usmjeravamo, makar samo privremeno, prema nadosjetilnim svjetovima. To svijetlo može sijati samo od nas samih — svijetlo koje nam omogu?ava pro?i kraj bi?a viših hijerarhija tako da nam ona mogu ispravno uru?iti darove, tako da ne propustimo dohvatiti ono što trebamo primiti.

Dakle vidimo da je izreka da možemo ?ekati bez da se bavimo nadosjetilnim svijetom sve dok ne umremo potpuno neistinita. To je apsolutno neispravno zbog na?ina na koji nam hijerarhije pristupaju. Da li ?emo se susresti s njima tako da možemo primiti snage koje trebamo za slijede?i život zavisi od naše sposobnosti da osvijetlimo odre?eno podru?je duž našeg putovanja izme?u smrti i novog ro?enja. Ostajemo u tamo ako smo poricali ili se potpuno okrenuli od ideje o duhovnom svijetu do trenutka fizi?ke smrti.

Prihva?eno gledanje može se ?initi vjerodostojno, ali u svijetlu viših svjetova to više nije valjano. Nadosjetilna percepcija ?esto otkriva da osoba koja se propustila zanimati za više svjetove, koja se od njih okrenula i živjela s mislima i osje?ajima ekskluzivno usmjerenim prema fizi?kom svijetu, ide kroz tamu i propušta darove koje je trebala primiti od viših hijerarhija. Kada ovakva duša kroz ro?enje ulazi u novu zemaljsku egzistenciju nedostaju joj odre?ene snage koje bi joj omogu?ile oblikovati tjelesnu konstituciju, da je plasti?no oblikuje iznutra tako da je može odgovaraju?e opremiti u skladu sa svojom karmom. Ako je osoba u prethodnoj inkarnaciji sebe na opisani na?in zaglupljivala za nadosjetilni svijet tada ?e u slijede?oj inkarnaciji biti boležljiva i slaba. Ako propusti oblikovati snage u svojoj fizi?koj konstituciji koje bi trebala imati na raspolaganju tijekom slijede?eg zemaljskog života; izvjesne unutarnje formacije ?e nedostajati. Biti ?e u izvjesnom smislu retardirana u odnosu na ono što je mogla biti — na ono što bi trebala zaista biti. Bila je tupa u prethodnom životu i nužno ?e u slijede?em postati tuplja nego to treba ili bi trebala biti. Ne?e mo?i razumjeti onoliko koliko bi ina?e dosegnula. Ne?e mo?i sudjelovati u životu svijeta kao što bi ina?e mogla i ostati ?e nezainteresirana za ono što bi je ina?e trebalo interesirati.

To može biti rezultat okorjele tuposti u prethodnoj zemaljskoj egzistenciji. Tako pojedinac može ponovno prije?i prag smrti s duševnim sadržajem koji je daleko ispod nivoa kojeg je mogao posti?i. Netko bi dobro pretpostavio da kada takva osoba ponovno ulazi u duhovni svijet i ponovno putuje izme?u smrti i ponovnog ro?enja, njene snage su ?ak i više zatupljene, postaje još više nesposobna i luta u još ve?oj tami. Mogli bi o?ajavati i misliti da takva osoba ne?e nikada ponovno na?i put uspona ali to nije tako. Intervenira nešto drugo izme?u smrti i ponovnog ro?enja, drugi aspekt koji moramo razmotriti.

U egzistenciji koja slijedi život kada je pojedinac iz nužde zatupljen, Lucifer i njegove snage imaju posebno jak utjecaj, i sada je Lucifer onaj tko osvjetljava prostor izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Sada mora primiti darove viših bi?a osvijetljen luciferskim snagama. Kao rezultat, ovi darovi su obdareni posebnim koloritom. Osoba koja nije otišla kroz tamu, a ipak nije sposobna nezavisno s vlastitim snagama osvijetliti odre?eno podru?je, sposobna je u slijede?em životu plasti?no formirati ono što prima kroz naslje?ivanje. Sve što tako oblikuje obojano je luciferski. Kada zatim promatramo takvu osobu tijekom njenog slijede?eg života nalazimo da nosi karakteristike mnogih ljudi koje sre?emo, posebno u naše vrijeme. Te individue posjeduju prozai?no suhu i egoisti?nu sposobnost prosudbe, i obdareni su sebi?nim intelektom koji samo traži prednost za sebe. Te duševne karakteristike su rezultat onog što smo prethodno opisali. Pametni egoisti koji su jedino skloni staviti svoju pamet u službu vlastitih sebi?nih motiva i uglavnom su to duše koje su putovale stazom koja je gore prikazana. Pošto ovakve duše nisu više tupe ve? su obdarene s raznim snagama iz ranijih inkarnacija, dana im je dodatna mogu?nost da ponesu zraku od nadosjetilnog svijeta u njihovu novu zemaljsku egzistenciju.

Na taj na?in javlja se mogu?nost za takve duše da budu uba?ene sa znanjem o višim svjetovima. One ne trebaju biti uskra?ene za daljnji ulazak u duhovni svijet, ve? imaju mogu?nost ponovnog uzlaza. Ovdje imamo izvanrednu i važnu vezu izme?u tri zemaljska života i dva me?u perioda izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Nadosjetilno opažanje otkriva — posebno kada se zurenje usmjeri prema suvremenicima za koje se kaže da su pametni, ali koji djeluju isklju?ivo na vlastitu korist — da takve duše slijede odre?eni obrazac. Najprije, egzistencija tijekom koje se duša okre?e od svih interesa za nadosjetilni svijet. Drugo, život ograni?enih mogu?nosti jer duši nedostaju potrebni unutarnji tjelesne organi da pobude interes u njenom neposrednom fizi?kom okruženju (osim ako nije na neki na?in tako predisponirana). Tre?e, slijedi život koji služi samo sebi?nom intelektu, egoisti?na inteligencija. Možemo slijediti stazu upravo ovakvih individualnosti jer je sebi?na inteligencija tako raširena u naše vrijeme. To nas vodi natrag u period u kojem nalazimo mnoštvo ljudi koji su u prethodnoj inkarnaciji, zbog nedovoljne razvijenosti, manifestirali tupi interes za svoje okruženje. Zatim nalazimo tre?u inkarnaciju koja se za mnoge duše dogodila tijekom ?etvrtog post-atlantskog perioda kada je više ateizma i nedostatka interesa za duhovni svijet prevladavalo u mnogim dijelovima svijeta nego što se to danas vjeruje. Zbog posebnih okolnosti našeg vremena mogu?e je prou?iti put razvoja duša koje su gore okarakterizirane, ali ta studija tako?er jasno otkriva mnoge duše koje se u naše vrijeme namjerno same isklju?uju iz nadosjetilnih svjetova.

Niz od tri zemaljska života može se dogoditi na još jedan na?in. Može se pojaviti slijede?e. Promatramo duše koje, svladane odre?enim fanatizmom, zadovoljavaju vlastite težnje, koje otkrivaju religiozni, egoisti?ki element. Danas nalazimo takve duše. Uvijek je bilo takvih duša tijekom evolucije ?ovje?anstva na Zemlji, duša koje su instinktivno obdarene izvjesnom vjerom zbog unutarnjeg egoizma koji o?ekuje vrstu odmazde ili kompenzacije za zemaljski život u svijetu iznad. Ovakvo o?ekivanje može biti potpuno egoisti?no i povezano s fanati?nim jednoumljem u odnosu na ono što ?ovje?anstvu daje duhovna znanost ili Misterije. Danas postoje mnogi ljudi koji se ?vrsto drže mogu?nosti uvida u duhovni svijet, ali fanati?ki odbijaju, na jednouman na?in, sve što je suprotno konfesiji u kojoj su ro?eni i odrasli. Takve duše obi?no previše lako idu nau?iti bilo što o duhovnom svijetu i premda vjeruju u iznad, one gaje duboki egoizam.

Konfiguracija ove prirode ponovno nazna?uje da duša ne može na?i pravi put izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Darovi bi?a viših hijerarhija ne modu se ispravno primiti. One rade na takav na?in da premda mogu oblikovati svoju tjelesnu konstituciju i sudjelovati u oblikovanju svoje karme, ništa se ispravno ne uklapa. On postaje, na primjer, hipohondar, hipersenzibilna osoba koja je predodre?ena samom fizi?kom organizacijom da na nju toliko utje?e okruženje da kroz život ide s turobnom, zlovoljnom, nezadovoljnom dispozicijom. Život ga povrje?uje i osje?a se stalno ranjeno. Razlog da je osoba hipohondar, patološki melankoli?na individua, može se na?i u ovom što je opisano. To je pripremljeno i predestinirano kroz fizi?ku organizaciju. Kada takva duša opet ide kroz vrata smrti, nadosjetilna istraga otkriva da još ja?e pada pod utjecaj ahrimanskih snaga. Te snage sada oboje ono što ?ovjek sakuplja izme?u smrti i ponovnog ro?enja i u slijede?oj inkarnaciji bez njegove intervencije on je tako predodre?en u svojim mislima i osje?ajima da bude jednouman. Nesposoban je gledati na svijet na otvoren, nepristran na?in. Duše u našem okruženju koje pokazuju jednoumlje, koje su nesposobne u mišljenju i?i iza odre?enih granica, koje su kao opremljene sljepo?om, koje su unato? izvornim naporima ograni?ene, duguju svoju karmu gore opisanim uvjetima.

Da bi još dalje razjasnili što se mislilo, razmotrimo slijede?i slu?aj. U prolje?e, prvi broj Slobodno misle?i kalendar slobodnih mislilaca (Freidenkerkalender) se pojavio, posve?en religijskom obrazovanju djece. ?ovjek odgovoran za to se ?ini dobronamjeran i bez sumnje potpuno uvjeren u istinu koju piše. Razvio je slijede?u teoriju. Djeci ne bi trebali davati religijsko obrazovanje jer je to neprirodno. Jer ako dopustimo djeci da rastu bez da u njih ubacimo religijske koncepte i osje?aje, primje?ujemo da na to ne dolaze kasnije sami. To bi trebalo pokazati da je neprirodno uliti takve ideje djeci jer one samo dolaze izvana.

Ne može biti sumnje da poklonici slobodno.misle?eg pokreta primaju ovakve ideje s entuzijazmom i ?ak ih smatraju dubokima. Ipak treba samo razmisliti o slijede?em. Poznato je da ako bi mla?e dijete sklonili na pusti otok prije nego nau?i govoriti, i da tamo odraste bez da ?uje ljudski glas, nikada ne bi nau?ilo govoriti! To jasno pokazuje da djeca ne u?e govoriti dok govor ne do?e do njih izvana. Dobar slobodno-misle?i propovjednik tako?er bi trebao zabraniti svojim sljedbenicima da djecu u?e govoriti, jer govor se tako?er ne razvija sam od sebe. Dakle nešto što se ?ini eminentno logi?no, i na što se gleda kao duboko od zna?ajne grupe ljudi, nije ništa drugo nego logi?ka besmislica. ?im bolje razmislimo to ne drži vodu. To je tipi?an primjer osobe koja nosi nao?njake (kao konj, nap.pr.).

Danas postoje mnogi takvi ljudi. Zaista se ?ini da imaju visoko razvijenu duševnu aktivnost ali ?im trebaju i?i iza odre?enog polja do kojeg su sami došli, sve se uruši. Krajnje su nesposobni i?i iza njihovih rigidnih granica. Ako pogledamo natrag u prethodna utjelovljenja ovakvih ljudi, nalazimo dvije inkarnacije kao što je ranije opisano. To tako?er može baciti svijetlo na mnoge duše koje, zbog ljubavi za komoditetom i egoizmom, zaklju?aju se u vjeri ?ije temelje nikada ne dovode u pitanje. Zar nije tako da se mnogi ljudi danas ?vrsto drže vjere jer su u njoj ro?eni i previše su ležerni da je propituju? Oni su — to je možda nemogu?a misao — jednako dobri Protestanti ili Katolici kao što bi bili Muslimani da im je karma sredila da se rode u Islamu! Dosegli smo stupanj u evoluciji ?ovje?anstva kada ?e duše zaostati iza, na neki na?in, i biti hendikepirane u budu?oj inkarnaciji ukoliko nisu pripremljeni otvoriti o?i za ono što danas može strujati iz duhovnih svjetova na razli?ite na?ine.

Karmi?ke veze su zaista kompleksne ali svjetlo na njih baca razmatranje ovakvih primjera kakve smo raspravljali. Na mnoge druge na?ine život izme?u smrti i ponovnog ro?enja, i prema tome tako?er i slijede?a inkarnacija, zavisi o onom što se prethodno dogodilo. Pomo?u nadosjetilne spoznaje, na primjer, možemo u duhovni svijet slijediti duše koje imaju posebne zadatke izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Mi ne vidimo u svim zbivanjima na fizi?kom planu kako nadosjetilne snage stalno igraju u njemu. Materijalizam je u pogledu toga najkratkovidnija od svih ideologija. Dakle, sve terapeutske sile u zraku, ili sile lije?enja u vodi, ili drugi terapeutski utjecaji u našem okruženju samo su djelomi?no objašnjeni sadašnjim materijalisti?kim terapeutskim teorijama. Na?in na koji ljekoviti utjecaji kao sile rasta i cvjetanja donose zdrav utjecaj na ?ovjekovo fizi?ko bi?e zavisi od toga da li više hijerarhije šalju svoje snage blagostanja iz nadosjetilnog u osjetilima percipiraju?i svijet. Do svih manifestacija rasta i cvjetanja, svakog udisaja zdravog zraka — to se može opaziti nadosjetilnom percepcijom —dolazi pomo?u nadosjetilnih sila usmjerenih od bi?a viših hijerarhija. Vidovnjak može opaziti kako za vrijeme odre?ene faze života izme?u smrti i ponovnog ro?enja ljudska duša postaje sluga tih bi?a viših hijerarhija ?iji zadatak je slati ljekovite snage, snage rasta i lije?enja, iz nadosjetilnog u fizi?ki svijet. Možemo opaziti mnoge duše neko vrijeme posve?ene služenju ovakvih aktivnosti izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Duše koje su pozvane služiti bi?a viših hijerarhija na ovaj na?in kao rezultat doživljavaju duboko blaženstvo.

Da li je ljudska duša pozvana da postane sluga dobrih snaga kako je gore opisano zavisi da li je duša o kojoj se radi izvršila odre?ena specifi?na djela tijekom fizi?ke inkarnacije. Postoje ljudi koji u sebi reže na svaku akciju koju moraju izvršiti i pritiš?e ih jaram dužnosti. Mogu biti odgovorni, ipak u svemu što rade nedostaje prave posve?enosti, entuzijazma i ljubavi za trenutni zadatak. Drugi, nasuprot tome, unose toplinu i entuzijazam u svoja djela i prožeta su osje?ajem da ono što rade ima socijalnu svrhu koja koristi ?ovje?anstvu u cjelini.

U vezi ovoga treba razmotriti još jedan aspekt koji je važan, posebno u naše vrijeme i doba. U usporedbi s drevnim vremenima uvjeti su se radikalno promijenili. Aktivnosti koje nisu inspirirane entuzijazmom su u porastu. To je neophodan trend u napredovanju razvoja ?ovje?anstva. Zaista, osoba se ne bi trebala bojati ispunjenja svoje dužnosti, ?ak i protiv svoje volje, ako je karma dovela u odre?enu situaciju. Ipak svaka osoba, ako zaista posjeduje volju, ili barem kada ima mogu?nost za to, može tijekom svog života napraviti nešto s pravom posve?enoš?u pod pretpostavkom da njena karma to potpuno ne isklju?uje. Oni koji imaju uvid u ovakve stvari trebaju shvatiti da nose posebnu odgovornost u teškim socijalnim uvjetima našeg vremena. Trebaju napraviti sve u njihovoj mo?i da se posvete socijalnoj aktivnosti koja na neki na?in može olakšati breme onih ?iji život nije inspiriran entuzijazmom. Dušama koje su otupljene prevladavaju?om socijalnom tamom treba dati mogu?nost, makar samo nakratko, da izvrše nešto s entuzijazmom, makar samo u sferi mišljenja. To je dovoljan razlog za stalno zadovoljstvo širenjem našeg antropozofskog pokreta, da se ukorjenjuje u socijalnoj sferi i vani ide kao poziv ?ovjeku na ulici koji gi ina?e mogao i?i kroz život potpuno nesvjestan da može misliti i osje?ati na takav na?in da može izvršiti nešto s entuzijazmom. Naš je zadatak da pobudimo u ljudima entuzijazam.
Naš rad ?e biti sve djelotvorniji u ovoj sferi kako vrijeme ide. Veza izme?u zemaljske egzistencije i života izme?u smrti i ponovnog ro?enja baca posebno svijetlo na ovu misao. Sve što na Zemlji možemo posti?i s posve?enoš?u, s ljubavlju za zadatak koji radimo tako da smo potpuno uklju?eni u ono što radimo i shva?amo da je ono što radimo vrijedno ?ovjeka, pridonosi da nakon smrti postajemo sluge duhovnih bi?a viših hijerarhija koja šalju ljekovite, konstruktivne sile iz duhovnog u fizi?ki svijet. To pokazuje važnost entuzijazma u ?ovjekovim djelima ovdje u fizi?kom svijetu. Ako ?e entuzijazam u fizi?kom svijetu izblijedjeti, ako ?e ljubav umrijeti, ?ovje?anstvo ?e u budu?nosti u?i u fizi?ku egzistenciju s manje ljekovitim i konstruktivnim silama iz nadosjetilne oblasti nego je to sada. Zbog onog što je ?esto nesvjesni strah, ljudi koji okre?u glavu od duhovne koncepcije svijeta danas radije ignoriraju vezu izme?u fizi?kog i nadosjetilnih svjetova. Ipak veza izme?u morala i fizi?kog svjetskog poretka postoji.

Treba tako?er razmotriti i suprotnu situaciju. Nalazimo duše koje u odre?enom periodu izme?u smrti i ponovnog ro?enja moraju postati sluge duhovnih bi?a koja, baš suprotno, gaje bolesti i donose nesre?u iz nadosjetilnog u fizi?ki svijet. To je potresno iskustvo promatrati duše izme?u smrti i ponovnog ro?enja koje su prisiljene postati sluge zlih duhova bolesti i prerane smrti, zlih duhova jezive ljudske sudbine uvjetovane karmom pomo?u vanjskih doga?aja. Da patimo takav usud zavisi od naše karme. Da su vanjske okolnosti, me?utim, tako ure?ene u osjetilno-percipiranom svijetu da patimo takvu sudbinu — do toga dolazi pomo?u sila usmjerenih iz nadosjetilnog svijeta. Tu se misli na bolesti i epidemije koje brišu svijet jer u odnosu na njihovo vanjsko pojavljivanje one su usmjerene od nadosjetilnih snaga, a tako su i prerane smrti.

?esto smo govorili o smrti u staro doba koja se morala javiti s istom nužnoš?u kao kada listovi biljke moraju uvenuti kada je formirano sjeme za slijede?u biljku. Takva smrt dolazi nakon sazrijevanja, ali smrt može tako?er pogoditi ?ovjeka i u njegovim ranim godinama. Kada smrt pogodi ?ovjeka u cvijetu života do uvjeta je došlo od odre?enih bi?a viših hijerarhija koja, za po?etak, služe nazadnom elementu. One u svijet šalju snage koje dovode do preranih smrti, bolesti i karmi?kih nesre?a. To je zaista, kako je ve? spomenuto, potresan pogled promatrati duše nakon smrti koje na odre?eni period služe bi?a koja donose bolest i smrt i zlu karmu u ljudsku egzistenciju. Ipak, premda takva kontemplacija uzrokuje tmurne, bolne osje?aje u nama, pored toga ipak osje?amo kompenzaciju kada pratimo natrag živote takvih duša i na?emo uzroke njihova stanja u ranijoj fizi?koj egzistenciji. Mi stvarno otkrivamo da duše koje su u prethodnom zemaljskom životu imale nedostatak svjesnosti i nisu se ?vrsto držale istine postaju sluge bolesti i preranih smrti. To je jedan oblik kompenzacije, ali ipak tmuran.

Postoje još drugi oblici koji demonstriraju da tamne, tmurne, kompenziraju?e mjere koje su ispletene u mreži ljudske egzistencije imaju svoju opravdanost u sveobuhvatnoj mudrosti svijeta. ?ak i ako nas obuzmu tiranski osje?aji kao rezultat odre?ene pojave, ipak možemo osjetiti odre?eno olakšanje kada uzmemo u obzir njen odraz u ukupnoj strukturi egzistencije. Na primjer, kada osoba prerano umre kao rezultat nesre?e ili zbog bolesti, nalazimo da su takve duše još nakon smrti prožete snagama koje bi ina?e podržavale njihov zemaljski omota?. One nakon smrti te snage nose gore u višu duhovnu oblast. Takve duše se susre?u s nadosjetilnim svjetovima razli?ito od drugih koje su proživjele svoju zemaljsku egzistenciju.

Važno je nakon smrti promatrati ove duše i slijediti njihovu dalju egzistenciju. Oni u više svjetove nose snage koje bi normalno služile fizi?koj zemaljskoj egzistenciji. Što se tim snagama doga?a?

Te snage se koriste za najljepši kraj u nadosjetilnom svijetu. Bi?a viših hijerarhija koja vode i odre?uju progresivni tijek evolucije prožeta su silama koje taj tijek ?ine mogu?im. To nije zbog nesavršenosti u univerzumu ve? zavisi o izvjesnim drugim savršenim faktorima, jer sve snage, ?ak i one od viših hijerarhija su u nekoj mjeri limitirane, nisu beskona?ne. Otkrivamo da ve? danas postoje duše koje su, kada nakon smrti u?u u duhovni svijet, tako konstituirane da duhovi viših hijerarhija koji gaje progresivnu evoluciju ne mogu s njima ništa napraviti. ?esto sam naglašavao da danas ima duša koje nikako nisu sklone razviti razumijevanje o nadosjetilnim svjetovima u skladu s našim vremenom i dobom, koje su potpuno materijalisti?ke i koje su sebe potpuno odsjekle od duhovnog svijeta. To su upravo takve duše koje nakon smrti prave teško?u bi?ima duhovnih hijerarhija da s njima bilo što naprave. Ta duhovna bi?a viših hijerarhija posjeduju snage predodre?ene za progresivni tijek evolucije. Duše koje su se potpuno zatvorile za progresivni tijek tako?er su i preteške, toliko teške da u stvari bi?a viših hijerarhija ne mogu prevladati težinu. Ne trebamo danas o?ajavati u odnosu na ove duše. Stvarna opasnost ?e se javiti u šestoj post-atlantskoj epohi, i one ?e kona?no biti potpuno odstranjene od progresivne evolucije tijekom perioda Venere. Ako, me?utim, ništa drugo ne intervenira, ovakve duše ?e trebati biti ranije odstranjene iz progresivne evolucije jer bi bile potpuno beskorisne bi?ima viših hijerarhija.

U stvari se javljaju prepreke za izazov progresivne evolucije koje odjekuju u ?ovje?anstvu. Zna?ajan broj ljudskih bi?a u naše vrijeme još ne mogu na?i duboku osje?ajnu vezu sa Krist impulsom premda je Zemlja dosegnula stupanj razvoja kada ljudska duša treba Krist impuls ako ?e i?i kroz život izme?u smrti i ponovnog ro?enja na pravi na?in. Duše koje pro?u kroz vrata smrti bez neke veze s Krist impulsom su u opasnosti jer vo?e napretka, bi?a viših hijerarhija, ne mogu donijeti snage dušama koje su sebe isklju?ile iz struje evolucije i koje, kao rezultat njihove ?udne egzistencije, osu?uju sebe na propast. Bi?a viših hijerarhija u toj situaciji mogu nešto napraviti jedino zahvaljuju?i ?injenici da snage duša koje su prerano umrle teku prema višim hijerarhijama. Time snage koje nisu iskorištene, snage koje se još mogu koristiti na Zemlji ali više ne služe potrebi fizi?ke egzistencije jer je tijelo prerano izba?eno, utje?u gore u duhovni svijet.

Uzmite u obzir koliko mnogo duša je ušlo u duhovni svijet kao rezultat katastrofa kao što je potapanje Titanika ili potres u Messini, uzmite u obzir zna?ajan broj duša koje su u nedavna vremena umrle u svim dijelovima svijeta prije nego su proživjele svoj životni vijek u normalnim okolnostima. Zatim razmislite o mnogim snagama koje su mogle biti korištene za zemaljsku egzistenciju koje kao rezultat utje?u gore u više svjetove! Te snage pove?avaju mo? viših hijerarhija, koja ina?e ne bi bila dovoljna da vodi duše koje su sebe isklju?ile iz progresivnog tijeka evolucije natrag u progresivnu struju.

Moramo, naravno, živjeti našu karmu. U raspravama o ovim stvarima treba skrenuti pažnju na tu ?injenicu. To bi bilo najgrješnije djelo protiv mudroš?u ispunjenog vodstva univerzuma ako bi ?ovjek odlu?io sam nešto napraviti kako bi postao sluga ljudskog napretka zahvaljuju?i neiskorištenim snagama tako da pomogne dušama koje su u opasnosti biti isklju?ene. ?ovjek u tom smjeru ne smije poduzimati ništa. Ako se, me?utim, njegova karma ispunjava tako da umre prerano, time on postaje sluga bi?a viših hijerarhija na najplemenitiji, blagoslovljeni na?in. Te neiskorištene snage mogu se tada uposliti da spase duše koje bi ina?e bile izgubljene. To je divan biljeg duša koje su umrle u cvijetu svoje egzistencije. Unato? tuzi koja nas ispunjava kada doživimo ne?iju preranu smrt, ovakve misli mogu donijeti utjehu. U takvim trenutcima može ste?i širi uvid u mudroš?u ispunjeno vodstvo univerzuma.

Zaista, kako je nevjerojatan ciklus doga?aja kada ga promatramo duhovno. S jedne strane imamo duše koje kroz nedostatak svijesti pripremaju sebe da šalju bolesti, prerane smrti i nesre?e u svijet. S druge strane, one su duše koje obolijevaju, koje su pogo?ene preranom smr?u i uklju?ene su u nesre?e. To daje mogu?nost za karmu kojoj nedostaje svijest da preživi. Takva promatranja su teška za dušu i spadaju u najjezivije koje vidovnjak može imati kada prodre u dublje veze egzistencije.

?esto se zamišlja uvid u duhovni svijet kao blagoslovljeno stanje. To je to?no za odre?ene oblasti ali kada se prodre u misterije još viših oblasti dosta od onog što se tamo promatra ispunjava osje?aj strave. Vidovnjak je najdublje ganut i to ?ini zna?ajnu obvezu za njegove vlastite snage kada se njegovom nadosjetilnom zurenju otkrivaju karmi?ke veze ljudskih bi?a — pod pretpostavkom da su, naravno, ovakva istraživanja napravljena potpuno i savjesno bez ikakvih špekulacija.

Ali onda opet prepoznajemo, ?ak i kada su uklju?ene najjezovitije i najstrašnije stvari, kako je mudroš?u ispunjeno globalno vodstvo!

Promatramo sudbinu duša s nedostatkom svijesti i kako to vodi do stanja bolesti i prerane smrti donesene iz duhovnog u fizi?ki svijet. S druge strane, promatramo one koji pate, koji su upetljani u preranu smrt i koji time ja?aju snage koje su predodre?ene za iscjeljivanje, za ?uvanje ?ovje?anstva, snage koje ina?e ne bi bile dostupne.

To je zaista divan, iskupljuju?i aspekt. U jednu ruku, mogu?nost pogreške mora biti prisutna, zbog ljudske greške pristupiti opasnom stanju i biti izba?en iz struje evolucije. Da to nije bilo mogu?e, ?ovjek ne bi mogao izvršiti svoju misiju na Zemlji. U drugu ruku, druga mogu?nost o kojoj smo danas govorili tako?er postoji i tako?er je dio zemaljske evolucije da odre?eni ljudi umru u cvijetu mladosti. Nadosjetilna vizija vidi da se bi?a viših hijerarhija oslanjaju na ovakve duše da šalju snage iscjeljenja i iskupljenja ?ovje?anstva koje ina?e ne bi bile dostupne.

Možemo se osje?ati izmireni s takvom ?injenicom kada uzmemo u obzir da mudroš?u ispunjeno kozmi?ko vodstvo treba izvjesne jezive situacije da bi izvršilo djela inspirirana od još uzvišenije mudrosti. Krajnja je besmislica pitati da zar nisu duhovne snage mogle kreirati ugodnije iskustvo za sve ljude i sva bi?a u univerzumu bez ovakvih skretanja s pravog puta. Onog tko ima ovakvu želju mogli bi usporediti s onim tko smatra djelo bogova sasvim nesavršeno jer su uredili da krug ne može biti kvadrat. Možda se odmah ne prepoznaje da obje izjave imaju u sebi istu vrijednost, a ipak je tako. Baš kao što ne može biti svijetla bez tame, tako isto ne može biti mo?nog, svjetlom ispunjenog impulsa koji struji gore u duhovni svijet od neiskorištenih snaga na Zemlji ukoliko karma odre?enih ljudi bez svjesnosti ne uzme svoj tijek.

Ovakva razmatranja ?ine jasnim da kada smo u iskušenju otkriti nesavršenosti u univerzumu ili u ?ovjekovu okruženju, trebamo se prožeti osje?ajem da je traženje greške temeljeno na nedostatku uvida što nam ne dopušta pregled nad ?itavom mrežom povezanosti. Kad god smo u iskušenju kritizirati nesavršenost egzistencije, radimo korak naprijed ako razmotrimo taj stav priznaju?i naše mane. ?ak i ako doživljavamo tugu najbolje je u ne?ijoj patnji nikada ne pribje?i kritici mudrog vodstva univerzuma, ve? radije sebi re?i da gdje se ?ini da u univerzumu nedostaje mudrosti to je zbog maye. Maya, velika iluzija koja širi veo jer nismo u stanju prodrijeti do pune stvarnosti o stvarima.

Dakle mnogo svijetla se može baciti fizi?ku zemaljsku egzistenciju kada usmjerimo naše zurenje na podru?je koje ?ovjek prolazi izme?u smrti i ponovnog ro?enja. U fizi?ku egzistenciju ne prodiru samo nadosjetilni utjecaji, djela koje ?ovjek izvrši izme?u smrti i ponovnog ro?enja tako?er struje dolje prema Zemlji. Mnogo toga što se doga?a na Zemlji, mnogo togo s ?ime se osoba sre?e, dolazi na razne na?ine od snaga koje ljudska duša razvija izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Aktivnosti duša koje idu kroz vrata smrti s neiskorištenim snagama, o kojima smo ?uli su me?u najplemenitijima koje se mogu izvršiti.

Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 13/16


Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 13/16
?ovjekovo putovanje kroz kozmi?ke sfere nakon smrti
Munich, 12 ožujka 1913

Tijekom mog zadnjeg posjeta ovdje govorio sam o ?ovjekovu životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja i kako je taj život povezan s velikom oblasti kozmosa. Želio sam pokazati kako staza koju prolaze ljudska bi?a izme?u smrti i novog ro?enja u stvari vodi kroz kozmi?ke sfere. Rekapitulirajmo ukratko ono što je tada bilo kazano.

Prvi period nakon ?ovjekove smrti ispunjen je doživljajima koji su na neki na?in povezani s nedavnim životom na Zemlji. On iskrsava od, raste dalje od, njegova zadnjeg zemaljskog života, i tijekom prvog perioda nakon smrti emocije, strasti i osje?aji koji su utjecali na njegovo astralno tijelo svi nastavljaju postojati. Pošto je tijekom fizi?ke inkarnacije ?ovjek svjestan tih osje?aja jedino kada je u stvari unutar svog fizi?kog tijela, prirodno je da su njegovi doživljaji svih tih sila u astralnom tijelu esencijalno razli?iti kada prolazi kroz oblast egzistencije izme?u smrti i ponovnog ro?enja. U normalnim slu?ajevima, premda ima mnogo iznimaka, prisutan je osje?aj deprivacije tijekom prvog perioda nakon smrti. To je zbog ?injenice da ?ovjek mora živjeti kroz doživljaje u njegovu astralnom tijelu bez da ima na raspolaganju svoje fizi?ko tijelo. Još teži za svojim fizi?kim tijelom, i u normalnim slu?ajevima ta ga težnja drži natrag u sferi Zemlje u kra?em ili dužem periodu. Život u kamaloki odvija se u sferi izme?u Zemlje i orbite Mjeseca, ali doživljaji u kamaloki koji su od esencijalne važnosti odvijaju se u oblasti bližoj Zemlji nego, recimo, orbiti Mjeseca.

Duše koje su razmotale samo neke osje?aje i sentimente u prekora?ivanju stvari zemaljskog života ostaju povezane sa sferom Zemlje svojim žudnjama prili?no vremena. ?ak je i izvana lako razumjeti da ?ovjek koji je u svom životnom vijeku kultivirao samo takve osje?aje koji se mogu zadovoljiti pomo?u tjelesnih organa i zemaljskih uvjeta može izvjesno vrijeme biti povezan s zemaljskom sferom. Impulsi i želje sasvim razli?iti od onih obi?no zamišljanih mogu tako?er uzrokovati da duša ostane vezana za zemaljsku sferu. Ambiciozni ljudi, na primjer, koji gaje prekomjerne težnje za odre?enim stvarima unutar zemaljskih uvjeta i koji zavise od zahvalnosti drugih ljudi, time razviju emocionalni poreme?aj u astralnom tijelu koji ?e rezultirati da su nakon smrti na duži period vezani za sferu Zemlje. Postoje mnogi razlozi zbog kojih se ljudske duše zadržavaju u sferi Zemlje. Daleko najviše komunikacije iz duhovnog svijeta od strane medija proizlazi iz takvih duša i u osnovi se sastoji od onog što se nastoji odbaciti.

Premda motivi koji vežu te duše za Zemlju u ve?ini slu?ajeva nisu plemeniti, ne mora uvijek biti tako. To tako?er može biti zbog strepnje za one koji su ostali iza na Zemlji. Briga za prijatelje, rodbinu i djecu može tako?er djelovati kao vrsta gravitacije koja drži duše natrag u sferi Zemlje. Na to je važno obratiti pažnju jer uzimaju?i to u obzir možemo tako?er i pomo?i mrtvima. Ako, na primjer, shvatimo da duša koja je otišla osje?a strepnju za živu osobu — i mnogo toga možemo saznati u vezi toga — mrtvoj osobi ?e pomo?i u daljem razvoju ako se oslobodi te strepnje. Olakšavamo život nekog tko je umro osloba?aju?i ga, na primjer, strepnje o djetetu kojeg je ostavio iza nespremnog. Napravimo li nešto za dijete, osloba?amo mrtvu osobu strepnje, i to je prava usluga ljubavi. Opišimo ovakvu situaciju. Mrtva osoba nema dostupna sredstva da se oslobodi strepnje. Iz njegove oblasti on može biti nesposoban da bilo što napravi što bi olakšalo situaciju djetetu, ro?aku ili prijatelju. Ona je ?esto osu?ena — u mnogi je slu?ajevima to za vidovnjaka preteško — nositi strepnju dok se situacija koju je ostavio ne popravi sama ili zbog okolnosti. Prema tome, ako nešto napravimo za popraviti situaciju napravili smo pravo djelo ljubavi za mrtvog.

?esto je promatrano da osoba koja je planirala napraviti nešto odre?eno u životu umre i zatim nastavi prianjati za plan nakon smrti.
Pomažemo mu ako sami pokušamo napraviti ono što bi on volio. Ovakve situacije nisu teške za razumjeti. Moramo ih uzeti u obzir jer se podudaraju s vidovitim promatranjem.

Postoje mnoge druge ?injenice koje mogu držati dušu u eterskoj sferi Zemlje. Na kraju ona raste iza ove sfere. Taj proces je djelomi?no ve? opisan. Naši koncepti se moraju promijeniti ako želimo do?i do razumijevanja života izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Nije stvarno nepodesno govoriti o mrtvima s rije?ima uzetim iz uvjeta naše zemaljske egzistencije jer je naš jezik prilago?en ovim uvjetima. Premda se ono što se može izraziti rije?ima o životu nakon smrti podudara samo u slikovitom smislu, ne mora neophodno biti neto?no.

Nikada nisu sasvim ažurni opisi koji prenose ideju da su mrtvi ograni?eni na odre?enom mjestu kao bi?a koja žive u fizi?kom tijelu. Ono što doživljavamo i nakon smrti i kod inicijacije je da izlazimo iz tijela i da se cijelo duševno bi?e širi. Kada pratimo dušu koja je dosegnula sferu Mjeseca kako je zovemo, “tijelo” ozna?ava širenje opsega doživljavanja. U stvari ljudsko bi?e zapravo raste, u duhovnom smislu, do gigantskih dimenzija. Ono raste u sfere, ali sfere mrtvih nisu odvojene jedna od druge kao u slu?aju ljudi na Zemlji. One se prostorno isprepli?u. Osje?aj odvojenosti se javlja jer je svijest razdvojena. Bi?a mogu biti potpuno isprepletena bez da išta znaju jedno o drugom.

Osje?aj bilo izolacije bilo zajedništva nakon smrti o kojem sam govorio tijekom mog zadnjeg posjeta vezan je s povezanoš?u svijesti. To nije kao da je mrtva osoba bila na nekom izoliranom otoku u prostornom smislu. Ona prožima druga bi?a ?ije egzistencije uop?e nije svjesna premda zauzimaju isti prostor.

Sada razmotrimo do ?ega obi?no dolazi kada je period kamaloke završen. Kada pojedinac ulazi u svoju devahansku egzistenciju nakon prolaza kroz sferu Mjeseca, kamaloka još nije sasvim gotova. To ne isklju?uje ?injenicu da je to u sferi Mjeseca gdje se odigrava podešavanje koje je zna?ajno ne samo kao doživljaji kamaloke, ve? i za kasniji život pojedinca kada ponovno preko ro?enja ulazi u egzistenciju. Ono što je dodano kamaloka doživljajima možemo karakterizirati na slijede?i na?in. ?ovjek u životu može biti toliko aktivan da svi njegovi talenti dolaze do izražaja. Ali postoje mnogi ljudi o kojima moramo re?i, kada ih promatramo o?ima duše, da su prema njihovim sposobnostima i talentima mogli u životu posti?i nešto sasvim razli?ito od onog što su u stvari postigli. Takvi ljudi su zaostali za svojim talentima.

Nešto drugo dolazi u razmatranje. Postoje ljudi koji njeguju veliki broj namjera tijekom njihova života. To ne mora biti stvar talenta, ve? namjera povezanih bilo s trivijalnim ili važnim ciljevima. Koliko toga u životu ostane samo na nivou namjere bez da se ostvari!
U ovoj kategoriji ima stvari koje ne treba smatrati pogrešnim. Da bi pokazao koliko zna?ajne ove stvari mogu biti spomenuti ?u primjer nekim prijateljima ve? poznat. Goethe se upustio u njegovu Pandoru na pjesni?ki na?in i u odre?enoj to?ci je došlo do zastoja. Jednom sam objasnio to što se desilo Goetheu pišu?i Pandoru na slijede?i na?in. Veli?ina kojom je zamišljen plan pjesme sprije?ila ga je u dovršenju djela. Nije bio sposoban otvoriti snagu s kojom se plan mogao ostvariti. To nije zbog mane ve? zbog veli?ine da je Goethe bio sprije?en od završavanja Pandore. To je bio slu?aj i kod nekih njegovih drugih radova, tako?er. Ostavio ih je nezavršene. Dio Pandore pokazuje da je Goethe sebi postavio takve umjetni?ke zahtjeve da njegove snage, ?ak i u odnosu na vanjsku formu pjesme, jednostavno nisu mogle iznijeti ?itavi mo?ni plan s jednakom lako?om kao u dijelu u kojem je bio uspješan. To je o?iti primjer neispunjene namjere.

Prema tome, u jednu ruku, ?ovjek može zaostati za svojim talentima zbog lijenosti ili mana u karakteru ili intelektu, ali druga mogu?nost je da nije u stanju izvršiti svoje namjere u malim ili važnim stvarima. Postoji sada nešto veliko u pjesniku koji nije završio rad kakav je Pandora, ali svaku nesavršenost u ?ovjeku on upisuje u Akasha kroniku u sferi Mjeseca, i tako izobilje mana i nesavršenosti dolazi pred o?i vidovnjaka u oblasti izme?u Zemlje i Mjeseca. Ljudske nesavršenosti su, bile plemenite ili ne, tamo vjerno zabilježene. Mogu se na?i primjeri u kojima bi, kroz tjelesno zdravlje, kroz tjelesnu konstituciju, obdaren dobrim temeljem za intelektualne darove, ?ovjek mogao posti?i odre?ene stvari, ali to ne napravi. Ono što je mogao ali nije postao kada prolazi kroz vrata smrti — to je zapisano u Akasha kronici.

Nemojte misliti da je kraj Pandore na neki na?in zapisan u sferi Mjeseca. Ono što je zapisano ima veze s Goetheovim astralnim tijelom, naime, da je zamislio veliki, dalekosežni plan i ispunio ga samo dio. Sve ovakve stvari, uklju?uju?i trivijalne, zapisane su izme?u sfera Zemlje i Mjeseca. Osoba koja formira odluku ali je ne ispuni prije svoje smrti, u toj sferi upisuje ?injenicu neispunjenja. Sasvim to?na karakterizacija se može dati o tome što je u ovoj oblasti otkriveno oku vidovnjaka. Obe?anje koje nije ispunjeno, na primjer, zapisano je tek kasnije, u stvari tek kada se dosegne sfera Merkura. Neizvršena odluka, me?utim, zapisana je u sferi Mjeseca. Sve što se ti?e ne samo nas ve? i drugih nije zapisano odmah u sferi Mjeseca, tek kasnije. Sve što se ti?e nas kao pojedinaca, što nas drži iza našeg osobnog stupnja evolucije i tako ozna?ava nesvršenost u našem osobnom razvoju, zapisano je u sferi Mjeseca.

Važno je shvatiti da su naše nesavršenosti, posebno one koje nisu bile neizbježne, zapisane u sferi Mjeseca.
Ne treba misliti da je u svim okolnostima ovakav zapis strašna stvar. U odre?enom smislu može biti od najve?e vrijednosti i zna?aja. Za koji trenutak ?emo govoriti o zna?enju i svrsi ovih zapisa u Akasha kronici. Prvo treba naglasiti da kako se osoba širi u druge sfere, tamo su zapisane sve njene nesavršenosti. Ona se širi od sfere Mjeseca u sferu Merkura; Govorim potpuno iz aspekta okultizma, ne od onog obi?ne astronomije. On nje je nešto zapisano u svim sferama, u sferi Merkura, sferi Venere, sferi Sunca, sferi Marsa, sferi Jupitera, sferi Saturna i ?ak i iza.

Najviše zapisa je, me?utim, napravljeno u sferi Sunca, jer kako smo ?uli na zadnjem predavanju, izvan sfere Sunca ?ovjek uglavnom mora poravnati stvari koje nisu samo prepuštene njegovoj vlastitoj individualnoj slobodi.

Tako nakon što je više-manje potpuno odstranio ono što ga još privla?i Zemlji, ?ovjek putuje kroz planetarne sfere i ?ak i iza njih. Tako ostvareni kontakti s odgovaraju?im silama snabdijevaju ga onim što treba u njegovoj evoluciji izme?u smrti i novog ro?enja. Kada sam u posljednjem predavanju govorio da ?ovjek dolazi u kontakt s višim hijerarhijama i prima darove koje dodjeljuju, to je bilo isto kao re?i da se njegovo bi?e širi u kozmos. Kada je širenje bilo završeno on se opet sažima dok ne postane dovoljno si?ušan da se kao duhovno sjeme sjedini s onim što dolazi od roditelja. To je zaista predivna misterija. Kada ljudsko bi?e pro?e kroz vrata smrti ono samo postaje sfera koja se stalno širi. Njegovi potencijali duše i duha se šire. Ono postaje gigantsko bi?e i zatim se ponovno skuplja. Ono što imamo unutar nas je u stvari skupljeno od planetarnog univerzuma. Sasvim doslovno mi u sebi nosimo ono što smo proživjeli u planetarnom svijetu.

Kada sam bio ovdje na kraju sam rekao neke stvari o prolazu kroz sferu Merkura, sferu Venere i sferu Sunca. Danas želim govoriti o nekim aspektima prolaza kroz sferu Marsa. Kada ?ovjek prije?e iz sfere Sunca u sferu Marsa, uvjeti egzistencije u koju ulazi su sasvim su razli?iti u našem sadašnjem dobu od onog što su bili prije relativno kratkog vremena. O?ima vidovnjaka je sasvim evidentno da su bili dobri razlozi za izjave, proizašle iz vidovitosti koje je jednom imalo ?ovje?anstvo, o nekoliko tijela koja ?ine naš planetarni sustav. Bilo je potpuno u skladu s ?injenicama da se o Marsu razmatralo kao o ?lanu našeg planetarnog sustava povezanim sa svim ratobornim, agresivnim elementima u evoluciji ?ovje?anstva. Fantasti?ne teorije današnje fizikalne astronomije o mogu?em obliku života na Marsu su bez osnova. Priroda bi?a kojeg bi mogli nazvati “Marsijanac”, ako želimo koristiti taj termin, potpuno je razli?ita od one od ?ovjeka na Zemlji, i usporedba nije mogu?a. Do sedamnaestog stolje?a karakter bi?a Marsa nepromjenjivo je bio ratoborno agresivan. Zara?enost je, ako možemo koristiti taj izraz, bila nerazdvojiva kvaliteta "kulture" Marsa.
Temelj za nju je formiran suparništvom i sukobima izme?u duša koje se stalno bore jedna s drugom. Kako pojedinac prolazi kroz sferu Marsa izme?u smrti i ponovnog ro?enja, dolazi u kontakt s ovim silama agresije i one nalaze put u njegovu dušu. Ako ga kada je ponovno ro?en njegove uro?ene tendencije ?ine posebno sposobnim razviti i dati izraz tim snagama, to treba pripisati prolazu kroz sferu Marsa.

Ova tema je puna komplikacija. Na Zemlji živimo me?u bi?ima tri carstva prirode, i me?u ljudima. Razli?itim na?inima dolazimo u kontakt s dušama koje u njihovom životu nakon smrti još zadržavaju neku vezu s Zemljom ali tako?er susre?emo bi?a koja su sasvim strana za Zemlju. Što je više inicijat sposoban proširiti svoju viziju, nalazi više duša koje su na Zemlji stranci, i više se shva?a da kroz sferu Zemlje prolaze lutalice. Oni su bi?a koja nisu povezana s zemaljskim životom na normalan na?in. To za nas kao ljude Zemlje nije razli?ito od onog za stanovnike Mjeseca kroz ?iju sferu života mi tako?er prolazimo izme?u smrti i novog ro?enja. Kada prolazimo kroz sferu Marsa, na primjer, mi smo duhovi, aveti, za stanovnike Marsa. Prolazimo kroz njihovu sferu kao stranci, kao tu?inska bi?a. Ali bi?a Marsa, tako?er, na odre?enom stupnju njihove egzistencije, osu?eni su pro?i kroz našu zemaljsku sferu i onaj tko posjeduje odre?ene sposobnosti inicijata susre?e ih kada su povoljni uvjeti.

Bi?a našeg planetarnog sustava stalno struje jedni pored drugih. Dok živimo na Zemlji, ?esto zamišljaju?i da smo okruženi samo bi?ima razli?itih carstava prirode, postoje putnici iz svih drugih planeta našeg okruženja. Tijekom odre?enog perioda izme?u smrti i novog ro?enja mi smo, tako?er, putnici me?u ostalim planetarnim "ljudima", ako tako možemo re?i. U našim životima na Zemlji moramo razviti glavne stvari naše posebne misije u sadašnjoj epohi kozmi?ke egzistencije. Drugim bi?ima su dodijeljeni drugi planetarni svjetovi, a izme?u smrti i ponovnog ro?enja mi moramo kontaktirati te svjetove, tako?er. Prema tome, kada pravimo referencu na neku oblast života u Devachanu, u stvari je slu?aj, premda nije izri?ito navedeno, da se doga?aji odvijaju u nekoj oblasti našeg planetarnog sustava. To treba imati na umu. Tako u odre?eno vrijeme u životu izme?u smrti i novog ro?enja prolazimo kroz sferu Marsa.

Baš kao što je proces zemaljske evolucije proces silaska sve do vremena misterija na Golgoti, a od tada uzlaza, tako isto i drugi planeti prolaze evoluciju na svoj na?in. Od godine 33 datum je približno to?an, Zemlja je ušla u uzlazni proces evolucije. Ta godina je bila od glavnog zna?aja za zemljinu evoluciju. Na Marsu je od glavnog zna?aja po?etak sedamnaestog stolje?a. Do tada, evolucija uvjeta na Marsu bila je silazna i od tada nadalje po?eo je proces uspona jer se tada odigrao doga?aj od najve?eg zna?aja za planet.

U vezi s evolucijom Zemlje poznajemo iznimnu osobnost Gautama Buddhu. Bio je Bodhisattva dok se nije u dvadeset devetoj godini uzdigao na rang Buddhe i time predodre?en da se nikada više ne inkarnira u fizi?ko tijelo na Zemlji. Iz ostalih predavanja ?uti ?ete, me?utim, da je od tada Buddha još radio u sferi Zemlje iz duhovnog svijeta. Slao je svoje snage u astralno tijelo djeteta Isusa iz Evan?elja sv.Luke. Ali i na drugi na?in, tako?er, utjecao je na zemaljski život bez da se inkarnira u fizi?ko tijelo. U sedmom i osmom stolje?u bila je škola misterija na jugoistoku Europe za one koji su u to vrijeme bili obdareni nekim stupnjem vidovnjaštva. U?itelji u toj školi nisu bili samo fizi?ki inkarnirani pojedinci ve? je tako?er bilo i onih koji rade iz duhovnih visina samo što se ti?e eterskog tijela. Za više razvijene ljude mogu?e je da primaju upute od pojedinaca koji nisu više, ili nisu nikada, sišli u fizi?ko tijelo. Sam Buddha je bio u?itelj u školi misterija. Izme?u njegovih tadašnjih u?enika bila je osobnost koja se rodila kasnije u svojoj slijede?oj inkarnaciji kao Franjo Asiški. Mnoge kvalitete tako impresivno pokazane u tom kasnijem životu treba tražiti u ?injenici da je Franjo Asiški bio u?enik Buddhe.

Tu vidimo kako je Buddha nastavio raditi iz duhovnih visina u sferi Zemlje nakon misterija na Golgoti, i kako je bio povezan s životom ljudi izme?u ro?enja i smrti.

Zatim, u sedamnaestom stolje?u, Buddha se povukao iz zemaljske egzistencije i za Mars izvršio djelo koje, premda ne magnitude misterija na Golgoti, ipak na njega nalikuje i na Marsu odgovara onom što je misterij Golgote na Zemlji. Po?etkom sedamnaestog stolje?a Buddha je postao iskupitelj, spasitelj Marsa. On je bio osobnost ?ija misija je bila uliti mir i harmoniju u agresivnu prirodu Marsa. Od tada se Buddha impuls može na?i na Marsu, kao što se Krist impuls od misterija na Golgoti može na?i na Zemlji.

Sudbina Buddhe a Marsu nije bila smrt kao u misteriju na Golgoti. Ipak u izvjesnom smislu, je, tako?er, bila vrsta raspinjanja utoliko što je ta predivna osobnost, koja je u skladu sa svojim životom na Zemlji zra?ila univerzalni mir i ljubav, bila premještena usred onog što mu je bilo potpuno strano, u agresivan, ratoboran element na Marsu. Buddhina je misija bila izvršiti smiruju?i utjecaj na Mars. Za zurenje vidovnjaka postoji nešto iznimno impresivno u slici dvaju kolateralnih doga?aja. Buddha se uzdigao do najviše to?ke koju je mogao posti?i u njegovoj zemaljskoj egzistenciji, do ranga Buddhe, i kao Buddha je živio na Zemlji pedeset godina. Zatim u njegovim osamdesetim godinama, 13 listopada, 483 pr.n.e., u veli?anstvenoj no?i obasjanoj mjese?inom, izdahnuo je svoje bi?e u srebrnasti sjaj koji je svjetlucao preko Zemlje. Ovom doga?aju, koji ?ak i izvana izgleda kao manifestacija daha mira koji emanira od Buddhe, svjedo?i ?injenica da je postigao zenit u razvoju unutar zemaljske egzistencije. Duboko je impresivno kontemplirati njegov predivan doga?aj u vezi s trenutkom na po?etku sedamnaestog stolje?a kada je, sa svim svojim obilnim snagama mira i ljubavi, Buddha otišao na Mars da bi te snage mogle od njega strujati u agresivnost koja tamo prevladava da postepeno inaugurira proces uzlazne evolucije Marsa.

Kada je duša prolazila kroz sferu Marsa u vremena prije Buddha misterija, bila je prvenstveno obdarena snagama agresivnosti. Od Buddha misterija duša prolazi esencijalno razli?ite doživljaje ako je pogodne prirode da dobije nešto od snaga Marsa. Da izbjegnemo svaki nesporazum treba naglasiti da kako što je malo Zemlja ve? kristijanizirana, toliko je malo i Mars postao planet mira. Taj proces ?e trajati još dugo vremena tako da ako duša ima ikakvog talenta za primanje elemenata agresivnosti još za to postoje obilne mogu?nosti. Ipak, ne smijemo izgubiti iz vida, duhovno, doga?aj o kojem smo govorili. Što dublje Zemlja ulazi u fazu materijalizma, to ?e manje, svatko tko razumije proces evolucije, priznati da bi za ?ovjeka bilo u njegovom životu izme?u ro?enja i smrti prirodno slijediti Buddhu na na?in na koji su ga ljudi slijedili u pred-krš?anska vremena. Razvoj prirode kakva je Franje Asiškog postupno ?e postati sve manje i manje mogu?a na Zemlji, sve manje pogodna za vanjsku civilizaciju. Ipak, izme?u smrti i ponovnog ro?enja duša je sposobna pro?i kroz taj doživljaj. Može se ?initi groteskno, ipak odgovara ?injenicama, za odre?eni period izme?u smrti i novog ro?enja, tijekom prolaza kroz sferu Marsa, svaka ljudska duša ima mogu?nost biti Franjevac ili Budist i primati sve snage koje mogu utjecati iz osje?aja i doživljaja te vrste. Prolaz kroz sferu Marsa može prema tome biti od velike važnosti za ljudsku dušu. ?ovjek, me?utim, upisuje svoje savršenosti i nesavršenosti u bilo koju sferu u koju u?e prema njenoj sklonosti s karakteristi?nim kvalitetama te sfere.

Izme?u smrti i ponovnog ro?enja naše savršenosti i nesavršenosti vjerno su zapisane u Akasha kronici. Odre?eni atributi su upisani u sferi Marsa, drugi u sferi Venere, neki u sferi Marsa, neki u sferi Merkura, neki u sferi Jupitera, i tako dalje. Kada se vra?amo u inkarnaciju u fizi?ko tijelo i naše se bi?e sporo sažima, susre?emo se sa svime što je upisano u putovanju prema vani. Na taj je na?in pripremljena naša karma. Na putu povratka možemo u naše vlastito bi?e upisati zapis nesavršenosti koji smo sami prije upisali u Akasha kroniku. Zatim stižemo na Zemlju. Jer je u nama sve što smo u naše bi?e upisali na putu povratka, i obvezni smo upisati veliki dio ako ne i sve, zbog toga se naša karma ostvaruje. Tamo gore, me?utim, sve još ostaje upisano.

Sada ti upisi rade zajedno na izvanredan na?in. Oni su ugravirani u sfere, i sferu Marsa, sferu Venere, i tako dalje. Te sfere su uklju?ene u neka kretanja tako da se može dogoditi slijede?e. Recimo da je ?ovjek upisao jednu od svojih nesavršenosti u sferu Mjeseca. Dok je prolazio kroz sferu Marsa upisao je tamo kvalitetu svog karaktera preko ?injenice da je u toj sferi priskrbio odre?eni element agresivnosti koji prethodno nije bio u njemu. Sada na povratnom putovanju opet prolazi kroz sferu Marsa i vra?a se na Zemlju. Živi na Zemlji a u svoju karmu je primio ono što je upisao u sferi Marsa ali u isto vrijeme to stoji zapisano iznad njega. Tamo gore je Mars, u odre?enom odnosu s Mjesecom. (Vanjski planeti nazna?uju relativne pozicije sfera.) Pošto Mars stoji u odre?enom odnosu prema Mjesecu, zapis agresivnog elementa i ?ovjekovih nesavršenosti su, takore?i, u istoj konstelaciji. Posljedica je da kada jedan planet stoji iza drugog oni rade u konjunkciji. To je vrijeme kada ?e se pojedinac o kojem se radi uhvatiti u koštac sa svojim nesavršenostima s agresivnom osobinom ste?enom od Marsa. Dakle pozicije planeta stvarno nazna?uju ono što je sam ?ovjek prvo upisao u te sfere.

Kada u astrologiji doku?imo pozicije planeta i tako?er njihove relativne pozicije u odnosu na zvijezde staja?ice, to daje neke naznake o tome što smo sami upisali. Vanjski planeti su u ovom slu?aju manje važan faktor. Ono što u stvari ima efekt na nas je ono što smo sami upisali u nekoliko sfera. Tu je pravi razlog zašto planetarne konstelacije imaju utjecaja na ?ovjekovu prirodu. To je zato jer on u stvari prolazi kroz nekoliko planetarnih sfera. Kada Mjesec stoji u odre?enom odnosu prema Marsu, i prema nekoj zvijezdi staja?ici, ta konstelacija djeluje kao cjelina. Odnosno, osobine Marsa, Mjeseca i zvijezde staja?ice djeluju na ?ovjeka u konjunkciji i dovode do toga što ovaj je kombinirani utjecaj sposoban posti?i.

Dakle to je doista moralno naslije?e koje smo deponirali izme?u smrti i ponovnog ro?enja što se ponovno javlja u novom životu kao zvjezdana konstelacija u našoj karmi. To je dublja osnova povezanosti izme?u zvjezdane konstelacije i ?ovjekove karme. Tako ako prou?avamo život ?ovjeka izme?u smrti i novog ro?enja opažamo kako je zna?ajno povezan s cijelim kozmosom.

Element nužnosti ulazi u ?ovjekov odnos s oblastima koje leže iza sfere Sunca. Razmotrimo posebno sferu Saturna. Ako je tijekom sadašnjeg zemaljskog života ?ovjek napravio napor da ovlada konceptima duhovne znanosti, prolaz kroz sferu Saturna ima poseban zna?aj za njegov slijede?i život. Upravo u ovoj sferi su stvoreni uvjeti koji mu omogu?uju preobraziti snage ste?ene kroz znanje o duhovnoj znanosti ili antropozofije u snage koje razra?uju njegovu tjelesnu konstituciju na takav na?in da u slijede?em životu ima prirodnu sklonost prema duhovnom. Ljudsko bi?e može danas rasti i biti obrazovan kao materijalist, protestant ili katolik. Duhovna znanost mu pristupa. On je prema njoj predusretljiv i ne odbija je. Iznutra je prihva?a. Sada prolazi kroz vrata smrti. Ulazi u sferu Saturna. Prolaze?i kroz nju, apsorbira snage koje ga u slijede?em životu ?ine duhovnim ?ovjekom, pokazuje ?ak i kao dijete sklonost prema duhovnom.

Funkcija je svake sfere kroz koju prolazimo izme?u smrti i ponovnog ro?enja transformirati ono što su naše duše asimilirale tijekom inkarnacije u snage koje mogu postati tjelesne snage i obdariti nas s odre?enim sposobnostima. Ju?er sam u javnom predavanju mogao i?i samo toliko daleko kada sam rekao da su pravi krš?anski impulsi ve? bili u Raphaelu kada se rodio. To ne treba uzet kao da nagovješ?uje da je Raphael donio sa sobom neke odre?ene krš?anske koncepte ili ideje. Rekao sam impulse, ne koncepte. Ono što je u jednoj inkarnaciji uzeto u konceptualni život ujedinjeno je s ljudskim bi?em u sasvim druga?ijem obliku. To se javlja kao impulsi ili sile. Snaga koja je omogu?ila Raphaelu stvoriti one delikatne, ?udesne figure Krš?anstva u njegovim slikama dolazi iz njegovih ranijih inkarnacija. Opravdano je govoriti o njemu kao “ro?enom krš?aninu”. Ve?ina vas zna da je Raphael bio prethodno inkarniran kao Ivan krstitelj, i tada su impulsi koji su se pojavili u egzistenciji Raphaela kao uro?eni krš?anski impulsi prodrli u njegovu dušu.

Treba uvijek naglasiti da pretpostavke i usporedbe mogu voditi daleko od traga kada govorimo o uzastopnim inkarnacijama. O?ima vidovnjaka predstavljaju se na takav na?in da se u ve?ini slu?ajeva ne bi uzeo jedan život kao uzrok slijede?eg. Da bi nešto asimilirano u životu duše moglo u slijede?oj inkarnaciji razviti snage koje rade na tjelesnoj osnovi talenata, moramo pro?i period izme?u od smrti do ponovnog ro?enja. Na Zemlji i zemaljskim snagama nije mogu?e ono što su naše duše proživjele u zemaljskom životu transformirati u snage sposobne da rade na samoj tjelesnoj konstituciji. ?ovjek u svojoj ukupnosti nije zemaljsko bi?e, i na osnovu modernih ideja njegov fizi?ki oblik bi bio groteskan kada bi se na njegov fizi?ki razvoj mogle primijeniti samo one snage koje su prisutne na Zemlji.

Kada pojedinac preko ro?enja dolazi u egzistenciju mora u sebi nositi snage kozmosa, i te snage moraju nastaviti raditi unutar njega ako ?e na sebe preuzeti ljudski oblik. Snage koje grade i oblikuju ovakve forme ne mogu se na?i u zemaljskoj sferi. To treba imati na umu. Dakle utoliko što je ?ovjek on nosi u sebi sliku kozmosa, ne samo onu od Zemlje. To je grijeh protiv prave prirode ?ovjeka pratiti njegov izvor i porijeklo do zemaljskih snaga, i prou?avati samo ono što se može izvana promatrati u carstvima Zemlje preko prirodne znanosti. Niti bi trebali ignorirati ?injenicu da nad svime što ?ovjek prima od Zemlje dominira ono što sobom donosi od onih nadzemaljskih sfera kroz koje prolazi izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Unutar ovih nekoliko sfera on postaje sluga jednih ili drugih viših hijerarhija.

Ono što je zapisano u Akasha kronici izme?u Zemlje i Mjeseca je od posebne važnosti jer su upravo tamo izme?u ostalih stvari zapisane sve nesavršenosti. Treba shvatiti da je upisivanje tih nesavršenosti regulirano stavom da je svaki zapis tamo od zna?aja za vlastitu evoluciju pojedinca, bilo unaprje?uju?i ili unaza?uju?i njegov napredak. Pošto je to upisano tamo u Akasha kronici izme?u Zemlje i Mjeseca, to tako?er postaje zna?ajno za evoluciju Zemlje kao cjeline. Nesavršenosti stvarno velikih ljudi su tako?er zapisane u toj sferi. Primjer od ogromnog interesa za vidovito promatranje je Leonardo da Vinci. On je duh veli?ine i univerzalnosti ravnopravan s još nekima na Zemlji, ali uspore?uju?i ono što je namjeravao, njegova stvarna postignu?a u vanjskom svijetu u mnogim su aspektima ostala nepotpuna. Ustvari, ni jedan ?ovjek sli?ne eminencije nije ostavio toliko nepotpunih kao Leonardo da Vinci. Posljedica toga je bila da je kolosalna koli?ina upisana od njega u sferi Mjeseca, zaista toliko da smo ?esto dužni uzviknuti, “Kako je sve što je upisano tamo uop?e moglo dosegnuti perfekciju na Zemlji ”!

Sada vam želim re?i nešto što mi je izgledalo sasvim zna?ajno kada sam prou?avao Leonarda da Vincija. Trebao sam održati predavanje o njemu u Berlinu i odre?ena opservacija na?injena u vezi njega ?inila se iznimno važna. Ispunjava danas tugom vidjeti na zidu u crkvi Santa Maria della Grazie u Milanu rapidno iš?ezavaju?e boje koje danas ne prenose više od tihe sjene onog što je slika jednom bila. Ako se sjetimo da je Leonardu trebalo šesnaest godina da naslika tu sliku, i mislite kako ju je crtao, dobijemo nedvosmislenu impresiju. Poznato je da je ?esto odlazio na duže vrijeme. Zatim bi se vratio slici, sjedio ispred nje mnoge sate, napravio par poteza kistom i opet odlazio. Tako?er je poznato da se mnogo puta osje?ao nesposoban izraziti na slici ono što je želio i patio od strašnih nastupa depresije na ra?un toga. Sada se dogodilo da je postavljen novi glavar samostana u vrijeme kad je Leonardo ve? bio radio na slici mnogo godina. Ovaj glavar je bio pedantan i strog starješina s malo razumijevanja za umjetnost. Pitao je nestrpljivo zašto slikar ne može završiti sliku, prekorio ga zbog toga a tako?er se žalio i vojvodi Ludovicu. Vojvoda je Leonardu ponovio pritužbu i on je odgovorio, “Ne znam da li ?u ikada mo?i završiti ovu sliku. Imam u životu prototip za sve likove osim za one Jude i Krista. Za njih nemam modele, premda u slu?aju Jude, ako se ne pojavi ni jedan model mogu uvijek uzeti glavara. Ali za Krista nemam prototip”. To je, me?utim, digresija.

Ono što želim re?i je da kada danas pogledamo lik Jude na slici koja je gotovo potpuno izblijedjela, na tom liku se vidi sjena, sjena koja se ne može nikako objasniti, bilo strujanjem svijetla ili nekako druga?ije. Okultno istraživanje nalazi da slika nikada nije bila kao što je Leonardo da Vinci stvarno želio da bude. S iznimkom likova Jude i Krista želio je portretirati sve kroz svijetlo i sjenu, ali Juda je trebao biti portretiran na takav na?in da daje impresiju da likom iznutra dominira tama. To nije trebalo biti prenijeto vanjskim kontrastima svijetla i sjene. Kod figure Krista impresija je trebala biti da svijetlo u Njegovom liku sjaji iznutra, iznutra zra?i vani. Ali u tom je trenutku nesklad opsjedao Leonardov unutarnji život, i željeni efekt nikada nije napravljen. Time dobijemo trag kada promatramo mnoge preostale zapise napravljene od Leonarda u sferi Mjeseca. To je primjer ne?ega što se nije moglo dovesti do kraja u sferi Zemlje.

Kada se istražuje period koji je slijedio onaj od Leonarda da Vincija, na?e se da je Leonardo nastavio raditi kroz više onih koji su živjeli poslije njega. ?ak se i izvana mogu na?i u Leonardovim spisima stvari koje su kasnije demonstrirane od znanstvenika a tako?er i umjetnika. U stvari, cijeli period koji je slijedio je bio pod njegovim utjecajem. Zatim je otkriveno da su zapisane nesavršenosti radile kao inspiracija u dušama Leonardovih nasljednika, u dušama ljudi koji su živjeli poslije njega.

Nesavršenosti ranije epohe su još uvijek važnije za slijede?u epohu nego njene savršenosti. Savršenosti su tamo da se prou?avaju, ali ono što je na Zemlji razra?eno do odre?enog stupnja savršenosti, takore?i, dosegnulo je kraj, u evoluciji je došlo do kraja. Ono što nije usavršeno je sjeme slijede?eg evolucijskog procesa. Ovdje dolazimo do izvanrednog, veli?anstvenog paradoksa. Najve?i blagoslov za slijede?i u nizu period je plodna nesavršenost, plodna, opravdana nesavršenost ranijeg perioda.
Ono što je u ranijoj epohi usavršeno tamo je da se može uživati. Nesavršenosti, me?utim, nesavršenosti nastale u velikom ?ovjeku ?iji utjecaji su ostali za potomstvo, pomažu unaprijediti kreativne aktivnosti u slijede?em periodu. Stoga, postoji o?ito ogromna mudrost u ?injenici da nesavršenosti ostaju u susjedstvu Zemlje, upisane u zapise Akasha kronike izme?u Zemlje i Mjeseca.

To nas dovodi do to?ke gdje po?injemo razumjeti princip da savršenost za razne epohe ozna?ava kraj evolucijske struje, a nesavršenost, po?etak evolucijske struje. Za nesavršenost u ovom smislu ?ovjek bi u stvari trebao biti zahvalan bogovima.
Koja je svrha prou?avanja koja su sadržana u ovom predavanju? Svrha je napraviti ?ovjekovu vezu s makrokozmosom sve više shvatljivom, pokazati kako ljudi nose makrokozmos sažet unutar njih i tako?er kako mogu biti povezani s njihovim duhovnim okruženjem. Shva?anje što ove stvari zna?e može se transformirati u osje?aj koji ?ovjeka prožima na takav na?in da sa tim znanjem udružuje koncept dostojanstva koji ga ne ?ini arogantnim, ve? ga ispunjava osje?ajem odgovornosti, poti?e ga da vjeruje ne da može rasipati svoje snage, ve? da ih mora koristiti.

Mora, naravno, biti naglašeno da bi bilo uzaludno re?i, “Bolje da ostavim nesavršene ove sposobnosti koje posjedujem”. Ništa se ne može posti?i tim stavom! Ako bi ?ovjek namjerno ignorirao svoje nesavršenosti, on bi ih, to?no je, upisao kako je opisano, ali one ne bi imale svijetla niti bi mogle imati ikakvog efekta. Samo one nesavršenosti koje su upisane jer su bile potrebne a nisu rezultat lijenosti mogu djelovati na na?in koji je opisan.

Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 14/16


Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 14/16
Dodatne ?injenice o životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja
Breslau, 5 travnja 1913

Dolaze?i na naše zajedni?ke sastanke možemo o stvarima govoriti to?nije nego je to mogu?e na javnim predavanjima i u pisanim radovima. Danas bih želio predstaviti dodatna razmatranja za dopuniti ono što se može na?i u knjigama i ciklusima predavanja.
Možete zamisliti, moji dragi prijatelji, da je život izme?u smrti i novog ro?enja bogat i raznovrstan kao i život izme?u ro?enja i smrti, i da kadgod se opisuje što se doga?a nakon smrti o?ito je da to može samo s odre?enih aspekata. Danas ne?u toliko spominjati ono što je ve? poznato, ve? skrenuti pažnju na ono što se može dalje rasvijetliti.

Ako se može gledati u duhovne svjetove gdje ?ovjek boravi izme?u smrti i novog ro?enja, tada se posebno u naše vrijeme potvr?uje neophodnost onog što se namjerava s našim duhovno znanstvenim radom, odnosno, potreba pružiti nešto srcima i dušama ljudi putem duhovne znanosti.

Uzmimo za po?etak jedan primjer. ?ovjek umre. Volio je svoju ženu duboko i bio veoma privržen familiji. Duhovno promatranje je pokazalo da je duboko patio zbog ?injenice da kada bi pogledao dolje na Zemlju nije mogao na?i duše njegove žene i djece. Sada na na?in na koji vidovnjak može u?i u komunikaciju s osobom nakon smrti, ?ovjek je informirao vidovnjaka da sa svojim mislima i svim svojim osje?ajima može ponovno oživjeti vrijeme kada je bio ujedinjen sa svojim voljenima na Zemlji. Ali je dodao, “Kada sam živio na Zemlji moja žena mi je bila kao sjaj Sunca. Sada se toga moram odre?i. Mogu usmjeriti moje misli natrag na ono što sam doživio ali ženu ne mogu na?i”.

Zašto je tako? Jer to nije slu?aj sa svima koji su prošli vrata smrti. Ako bi se vratili nekoliko tisu?a godina natrag, našli bi da su duše ljudi mogle gledati dolje iz duhovnog svijeta i imati udjela u stvarima onih koji su ostali iza na Zemlji. Zašto je to slu?aj kod svih duša u drevna vremena prije misterija na Golgoti? U drevna vremena, kao što znate, ljudi su na Zemlji živjeli tako da su još posjedovali izvornu vidovitost. Oni nisu samo vidjeli osjetilni svijet pomo?u o?iju. Tako?er su zurili u duhovno porijeklo, u arhetipska bi?a iza osjetilnog svijeta. Mogu?nost živjeti s duhovnim svijetom tijekom fizi?ke egzistencije nosila je sa sobom sposobnost duše za opažati ono što je na Zemlji ostavila nakon smrti. Danas duše više nemaju sposobnost živjeti direktno s duhovnim svijetom jer se evolucija ?ovje?anstva sastojala od ?ovjekova silaska u fizi?ku egzistenciju iz duhovnog svijeta. To je rezultiralo sposobnoš?u prosudbe i tako dalje, ali je ?ovjeka lišilo sposobnosti živjeti s duhovnim svijetom.

Tijekom perioda neposredno nakon misterija na Golgoti kada su duše bile duboko potaknute Krist impulsom, barem je dio ?ovje?anstva mogao ponovno ste?i tu sposobnost do neke mjere. Sada, me?utim, ponovno živimo u dobu kada duše koje idu kroz vrata smrti i nisu se zanimale za stvarnosti duha gube tu vezu. ?ovje?anstvo treba duhovno otkrivenje i s pravom možemo imati uvjerenje da ono treba prožeti ljudske duše. Danas staro religijsko priznanje nije dovoljno. Duše koje žele zuriti duhovno dolje iz drugog svijeta u naš trebaju ono što mogu primiti pomo?u duhovno znanstvenog razumijevanja misterija na Golgoti. Mi prema tome nastojimo da se duhovno svijetlo može razviti u njihovim dušama.

?ovjek o kojem smo govorili nije se ni na koji na?in zanimao mislima ili osje?ajima o duhovnom svijetu. On je prošao kroz vrata smrti ali mu ni jedna misao o duhovnom svijetu nije okupirala um. On je prema tome mogao re?i, “Znam po sje?anju da je moja žena dolje. Znam da je dolje, ali je ne vidim, ne mogu je na?i”.

Pod kakvim uvjetima bi je on bio sposoban na?i? U sadašnje vrijeme mogu se opažati samo one duše u kojima borave duhovne sposobnosti. Ovakve duše mogu se vidjeti iz drugog svijeta, duše u kojima žive misli s razumijevanjem za duh. Kako mrtvi zuri dolje, osoba koja je ostala iza na Zemlji postaje mu vidljiva jedino kada duhovne misli žive unutar duše te osobe. Mrtva osoba vidi te misli. Ina?e osoba ostaje nevidljiva i umrli pati znaju?i da je osoba tamo ali je ne može na?i. ?im se uspije takvoj duši prenijeti misli u vezi duhovnog svijeta, me?utim, duša onog tko je ostao na Zemlji zasvijetli, da bi postojala za umrle.

Nemojte prigovarati govore?i da to nije pravedno da ljudi koji nemaju ovdje na Zemlji duhovnih misli, a to možda ni nije njihova greška, trebaju za mrtve ostati nevidljivi. Da je svijet druga?ije ure?en, ?ovjek nikada ne bi težio savršenstvu. ?ovjek treba u?iti na onom što prolazi. Ovakvoj duši, kao rezultat boli i usamljenosti koju pati izme?u smrti i ponovnog ro?enja, dan je impuls za primanje duhovnih misli. S ovog aspekta vidimo da je duhovna znanost kao jezik pomo?u kojeg se živi i mrtvi mogu razumjeti, i mogu biti prisutni i primjetni jedni drugima.

Duhovna znanost ima još jednu misiju u vezi premoš?ivanja bezdana izme?u živih i mrtvih. Kada ljudske duše idu kroz vrata smrti one ulaze u oblast gdje je veza s životom na Zemlji održavana sje?anjima na to što se tamo dogodilo. Ne ponavljam ono što se može na?i u mojim pisanim radovima. Ono što sada govorim ima namjeru biti dodatak. Dugi period nakon smrti ?ovjek ponovno proživljava ono što se dogodilo na Zemlji i treba se osloboditi težnji za svojim fizi?kim tijelom. Tijekom tog vremena u?i živjeti kao duševno-duhovno bi?e. Zamislimo slikovito kako to izgleda za nadosjetilnu percepciju. Za po?etak, duša ima vezu sama sa sobom. Vidi vlastiti unutarnji život koji ide svojim tijekom u mislima, mentalnim predstavama, itd. Podsje?a se na veze koje je jednom imala s drugovima.

Ako je netko dolje traži, Zemlja nudi poseban aspekt. Netko ima težnju gledati dolje. Težnja za sje?anjem Zemlje prati kroz cijeli život izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Koliko god je ?ovjek pozvan da putuje iz života u život ostaje svijest da mu je sudbina vezana uz Zemlju, da se mora ponovno vra?ati na Zemlju ako ?e se pravilno razviti. To vidimo kod mrtvih jer ako bi potpuno izgubili svoje misli koje ih vežu uz Zemlju, tako?er bi izgubili i misao o vlastitom egu. Tada ne bi više bili svjesni da jesu, i to bi rezultiralo strašnim osje?ajem mu?nine. ?ovjek ne smije izgubiti svoju vezu s Zemljom. Zemlja ne smije pobje?i njegovoj mentalnoj predstavi, takore?i. Op?enito, tako?er, Zemlja ne može potpuno nestati iz njega. Samo u našem periodu poplave materijalizma, tijekom kojeg moraju do?i duhovna otkrivenja tako da se veza izme?u živih i mrtvih može održati, dušama koje na Zemlji nemaju vezu s ljudima koji imaju duhovne misli i osje?aje teško je gledati natrag.

Važno je za mrtve da oni s kojima su na Zemlji bili povezani svake ve?eri nose misli o duhovnom svijetu sa sobom u san. Što više misli o duhovnom svijetu nosimo sa sobom u san, ve?u uslugu radimo onima koje smo znali na Zemlji a umrli su prije nas. Teško je govoriti o ovim vezama jer su naše rije?i uzete od fizi?kog plana. U duhovnom svijetu kojeg nosimo sa sobom u san kao duhovne misli je supstanca pomo?u koje, u izvjesnom smislu, umrli mogu živjeti. Onaj tko umre i na Zemlji nema nikog tko duhovne misli s njim nosi u san je izgladnio i može se usporediti s izgnanstvom na pusti otok na Zemlji. Umrla osoba koja ne može na?i dušu u kojoj borave duhovni osje?aji doživljava sebe kao u pustinji u kojoj nema ni?eg za održavanje života. Gledaju?i to, ne može se dovoljno naglasiti ozbiljnost s kojom treba uzeti misli duhovne znanosti u periodu kakav je naš, kada koncepcija svijeta koja je strana duhu dobiva sve više pristalica.

Bilo je razli?ito u prošlom vremenu kada je izgovarana ve?ernja molitva prije odlaska na spavanje i njeni efekti bi se pridružili ?ovjeku. Danas je više vjerojatno da osoba zaspi nakon obroka ili nekog drugog oblika uživanja bez misli posve?enih nadosjetilnom. Na taj na?in otimamo mrtvima njihovu duhovnu hranu. Ovakav uvid treba voditi do prakse, dokazano djelotvorne od mnogih naših prijatelja, koju bi želio nazvati, ?itanje umrlima. ?itati umrlima je od neizrecive važnosti.

Recimo da su dvoje ljudi živjeli ovdje na Zemlji zajedno. Jedno nalazi svoj put do duhovne znanosti iz dubokog, iskrenog impulsa, drugom je sve više odbojna. U takvom slu?aju malo se postiže pokušavaju?i dovesti osobu do duhovnog koncepta svijeta tijekom života. U stvari, stremljenje jedne osobe u tom smjeru može zaista uzrokovati da je druga sve više mrzi. Kada sada takva osoba umre imamo mogu?nost pomo?i joj sve više.

Ono što živi u našoj duši je previše kompleksno i podru?je ograni?eno našom sviješ?u samo je mali dio ukupnog sadržaja našeg duševnog života. ?ovjek ne poznaje mnogo od toga što živi u njegovoj duši i ?esto je prisutno nešto što on uzima za suprotno nego je u stvari tamo. Tako se može dogoditi da osoba po?inje mrziti duhovnu znanost. Toga postaje svjesna sa svojom sviješ?u. U dubini njene duše, me?utim, to se može pokazati kao sve dublja težnja za duhovnom znanoš?u. Kada pro?emo kroz vrata smrti mi doživljavamo dubine naše duševne egzistencije koje izlaze na površinu. Kada sretnemo umrle koje smo na Zemlji poznavali, ?esto se pokazuju razli?iti od onog što su bili ovdje na Zemlji. Osoba koja je mrzila duhovnu znanost s njenom uobi?ajenom sviješ?u ali težila za njom u dubinama duše bez da je toga svjesna ?esto ?e pokazati jaku težnju nakon smrti. Možemo joj pomo?i uzimaju?i knjigu s duhovno — znanstvenim sadržajem, formiraju?i živopisnu unutarnju sliku onog tko je umro, i ?itaju?i joj kao što bi ?itali živoj osobi, ne glasno, ve? mekano. Umrli to može razumjeti. Naravno, oni koji su imali kontakt s duhovnom znanoš?u tijekom života sve razumiju spremnije. Ne smijemo propustiti ?itati umrlom ili razgovarati s njim mislima. Želio bih skrenuti pažnju na prakti?nu stvar, naime, da nekoliko godina nakon smrti, u periodu od nekih tri do pet godina, osoba može razumjeti jezik koji je govorila na Zemlji. To postepeno vene, ali se sa?uva razumijevanje za duhovne misli. Tada možemo tako?er ?itati umrlima na jeziku koji nisu razumjeli na Zemlji ali kojeg smo mi sami savladali. Na ovaj na?in možemo umrlima napraviti najve?u uslugu.
Posebno se u ovim oblastima ostvaruje pun zna?aj duhovne znanosti jer premoš?uje jaz izme?u živih i umrlih. Možemo sebi predstaviti da ako uspijemo u širenju duhovne znanosti na Zemlji u sve širim krugovima, sve ?e više duša postati svjesno zajedništva s umrlima.

Tako je u periodu nakon smrti ?ovjek još direktno povezan s Zemljom. Zatim treba narasti i postati gra?anin duhovnog svijeta. To traži pripremu. Prvo mora posjedovati osjetljivost i razumijevanje za duhovni svijet. Duhovno istraživanje promatra zna?ajnu razliku nakon smrti izme?u duša koje su na Zemlji gajile moralne osje?aje i sklonosti i onih koji su to propustili. Osoba koja nije na Zemlji razvila moralne osje?aje nakon smrti postaje pustinjak. Ne?e mo?i na?i svoj put ni do drugih ljudskih bi?a ni do viših hijerarhija. Svijest se onda ne gasi, i što ?eka osobu je osje?aj krajnje usamljenosti. Od odre?enog perioda zvanog period Merkura nadalje ?ovjek dobije mogu?nost zajedni?kog života s drugim bi?ima preko vrlina njegova moralnog života. Možemo prema tome re?i da na?in na koji osoba živi na Zemlji odre?uje njenu egzistenciju u sferi Merkura, odre?uje da li doživljava užasnu pustinja?ku egzistenciju ili uspostavlja vezu s drugim ljudskim dušama ili bi?ima viših hijerarhija.

Zatim slijedi još jedan period tijekom kojeg ?ovjek mora druga?ije biti pripremljen ako se ne želi opet osuditi na samo?u. Do samo?e dolazi ako nije razvio nikakve religijske osje?aje ovdje na Zemlji. Ovaj period se zove period Venere. Tamo osoba koja nije razvila religijske osje?aje doživljava sebe kao slijepog i mrtvog u odnosu na sve što je okružuje.

U slijede?em periodu, tako da ne ostane neosjetljiv prema bi?ima višeg svijeta, neophodna je priprema potpuno poštovanje svih religija. To je period Sunca. Za njega se pripremamo ovdje na Zemlji razumijevanjem za sve što je ljudsko, i za razli?ite religijske denominacije. U bivšim vremenima u periodu Sunca bilo je dovoljno da jedna osoba pripada Brahma religiji, druga onoj od Lao-Tse, i tako dalje. Danas, me?utim, pošto su se vremena promijenila ?ovjek stoji nasuprot drugom preko njihovih religijskih vjeroispovijesti pa se prema tome period Sunca ne može ispravno doživjeti. Za to je potrebna duhovna osjetljivost.

U periodu Sunca, kojeg ?ovjek treba prije?i izme?u smrti i novog ro?enja, to je kao da smo ušli u svijet gdje nalazimo odre?eno mjesto prazno ili popunjeno, zavisno od pripreme. Mjesto ne nalazimo prazno ako razumijemo misterij na Golgoti. Krist impuls ima mogu?nost razumijevanja svakog ljudskog iskustva. Krš?anstvo je op?enita religija, važe?a za sve ljude. Krš?anstvo nije ograni?eno na odre?eni narod, rasu ili nacionalnost, kao što je slu?aj s Hinduizmom ili drugim nacionalnim religijama. Da je narod Srednje Europe sa?uvao svoju staru narodnu religiju, još bi danas imali kult Wotana, kult Thora, i tako dalje. Ali europski narodi su prihvatili krš?ansko vjerovanje. Netko nije Krš?anin u pravom smislu zato što se ?vrsto drži ove ili one krš?anske dogme, me?utim, ve? zato što zna da je Krist umro za cijelo ?ovje?anstvo. Tek ?e postupno ljudi nau?iti živjeti zaista kao Krš?ani.

U naše vrijeme ve?ina Europljana u Indiji pla?a samo prazna obe?anja za vlastito vjerovanje. Pristup koji bi trebali razvijati je da gdje god sretnemo ljudsko bi?e na licu Zemlje može se na?i Krist impuls. Hindu ne?e vjerovati da njegov Bog boravi u svakom ?ovjeku. Krš?ani znaju da Krist živi u svakom ljudskom bi?u. Duhovna znanost ?e pokazati da je prava jezgra svih religija sadržana u ispravno shva?enom Krš?anstvu, i da svaka religija, utoliko što postaje svjesna svoje esencijalne jezgre, vodi do misterija na Golgoti.

U razmatranju drugih inicijata ili osniva?a religija evidentno je da žele objelodaniti odre?ene stvari iz viših svjetova jer su prošli kroz proces inicijacije. Mi ne razumijemo Krista ispravno ako jasno ne vidimo da Krist nije prošao kroz neki oblik inicijacije na Zemlji. On je bio iniciran zahvaljuju?i ?injenici da je bio tamo i ujedinio sve unutar Sebe.

Kada vidovnjak gleda na život Buddhe i zatim ga slijedi kroz duhovni svijet, jasnije shva?a pravu prirodu Buddhe. To nije tako s životom Krista. Kristov život je takav da treba najprije uspostaviti vezu s njim na Zemlji da bi ga shvatili u duhovnom svijetu. Ako netko ne uspostavi takvu vezu premda je iniciran, može promatrati mnoge stvari, ali ne može vidjeti Krista ako najprije nije stekao povezanost s Njim na Zemlji.

To je zašto tako malo ljudi razumije misterij na Golgoti. Krist je bi?e koje je od jednake važnosti za najprimitivnije ljudsko bi?e i za najvišeg inicijata. Najprimitivnija duša može na?i vezu s Kristom, a tako?er je mora na?i i inicijat. Kada se u?e u duhovni svijet nau?e se mnoge stvari. Samo je jedna stvar koja tamo ne postoji, jedna stvar koja se tamo ne može nau?iti i to je smrt. Smrt postoji samo na fizi?kom planu. U duhovnom svijetu postoji transformacija ali ne i smrt. Prema tome, sva duhovna bi?a koja nikada nisu sišla na Zemlju i borave samo u duhovnim oblastima ne prolaze kroz smrt.

Krist je postao prijatelj ?ovjeka na Zemlji i doga?aj na Golgoti, ako se razumije kao jedinstvenu smrt Boga, ono je što nas sprje?ava od suo?avanja s praznimom u periodu Sunca. Drugi inicijati su ljudska bi?a koja su se kroz više inkarnacija razvila na poseban na?in. Krist nikada nije bio na Zemlji prije svog dolaska ve? je boravio u oblasti gdje nema smrti. On je jedini me?u bogovima koji je spoznao smrt. Prema tome, da bi se upoznali s Kristom treba razumjeti njegovu smrt, i pošto je to esencijalno misterij na Golgoti može se razumjeti jedino na Zemlji gdje smrt postoji. Mi ne doživljavamo Krista u višim svjetovima ako nismo stekli odnos s njim na Zemlji. Za vrijeme perioda Sunca nalazimo njegovo mjesto prazno. Ako, me?utim, možemo ponijeti Krist impuls sa sobom, tada prijestolje na Suncu nije prazno. Tada svjesno nalazimo Krista.

Tijekom sadašnje faze ljudske evolucije važno je na?i Krista u duhovnom svijetu na ovom stupnju i prepoznati Ga. Zašto? U periodu Sunca postupno smo ušli u oblast u kojoj smo zavisni od duhovnog svijetla. Prethodno, prije perioda Sunca, još smo doživljavali efekte-poslije od Zemlje, efekte-poslije onog što smo osobno bili, uklju?uju?i naše moralne i religijske osje?aje. Sada trebamo više od toga. Sada trebamo sposobnost vidjeti ono što je u duhovnom svijetu, ali to ne može biti pripremljeno na Zemlji. Moramo putovati kroz oblasti sila o kojima ne možemo ovdje na Zemlji ništa znati.

Kako kroz ro?enje ulazi u život, ?ovjek još nema razvijen mozak. Najprije ga mora oblikovati u skladu s postignu?ima prethodnih zemaljskih života. Jer ako netko treba odre?enu sposobnost nije dovoljno to da je stekao. Tako?er treba znati kako treba biti formiran neophodni fizi?ki organ.

Tamo postoji važan ali opasni vo?a. Ovdje na Zemlji on ostaje nesvjestan, ali od perioda Sunca dalje on je neophodan. Vo?a je Lucifer. Mi bi lutali u tami ako nam Lucifer ne bi pristupio. Me?utim, možemo hodati uz njega jedino ako smo vo?eni od Krista. Zajedno vode ?ovjeka nakon perioda Sunca u slijede?i oblik života, odnosno, kroz Mars, Jupiter i Saturn periode. Tijekom vremena koje slijedi periodu Sunca, ?ovjeku se pridružuju snage koje on treba za slijede?u inkarnaciju. ?ista je besmislica vjerovati kao što to radi materijalisti?ka znanost da je fizi?ko tijelo naslije?eno. Danas znanost ne vidi svoju grešku ali u budu?nosti ?e biti priznate duhovne istine i pogreške, tako?er, biti ?e priznate. Jer ništa ne može biti naslije?eno osim osnovne strukture mozga i le?ne moždine, odnosno, sve što je sadržano i ome?eno ?vrstom kapom lubanje i kralješcima ki?menog stupa. Sve ostalo je uvjetovano silama makrokozmosa. Da je ?ovjeku dano samo ono što naslje?uje bio bi potpuno neljudski grumen, takore?i. Naslije?eni dio treba preraditi kroz ono što ?ovjek donosi iz duhovnog svijeta.

Zašto koristim izraze Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn za periode nakon smrti? Kada ?ovjek pro?e kroz vrata smrti širi se sve više i više. U stvari, život nakon smrti je takav da znamo sebe kako se širimo preko ogromnog prostora. Ovo širenje ide tako daleko da kona?no zauzimamo prostor ome?en orbitom Mjeseca. Zatim narastemo do orbite Merkura u okultnom smislu, zatim do orbita Venere, Sunca i Marsa. Rastemo u ogromnom nebeskom prostoru. Ali prostorno zajedništvo mnogih ljudskih bi?a nije bitno. Kada prožimate cijelu sferu Venere to je tako?er slu?aj i kod ostalih, ali to ne zna?i da ste ih zbog toga svjesni. ?ak i ako netko zna da nije sam, još uvijek se može osje?ati usamljeno.

Kona?no se širimo u univerzum u sferu opisanu krugom orbite Saturna i dalje. Kako na taj na?in rastemo sakupljamo snage potrebne za izgradnju slijede?e inkarnacije. Onda se vra?amo. Postajemo sve manji dok se ponovno ne ujedinimo sa Zemljom.
Izme?u smrti i ponovnog ro?enja ?ovjek se širi u cijeli kozmos i koliko se god ?udno može ?initi, kada se vra?amo na Zemlju nosimo s nama u život sve snage solarnog sustava i ujedinjujemo ih s onim što je naslije?eno od fizi?kih supstanci. Pomo?u kozmi?kih sila mi izgra?ujemo naše fizi?ko tijelo i naš mozak. Ovdje izme?u ro?enja i smrti boravimo unutar tijesnih granica našeg fizi?kog tijela. Nakon smrti živimo, rašireni, u cijelom solarnom makrokozmosu.

Jedna osoba ima duboki osje?aj za moral, druga dosta manji. Onaj tko na Zemlji ima duboki osje?aj za moral prolazi kroz duhovni svijet na takav na?in da sve može doživjeti kao socijalno bi?e. Snaga za to utje?e iz zvjezdanih oblasti. Drugi koji nije tako pripremljen ne može ostvariti veze i pošto ne nosi nikakve produhovljene snage sa sobom, tako?er ne može primiti bilo kakve moralne predispozicije. On ?e kroz razne sfere putovati sam. Ovakvo duhovno znanje baca zna?ajno svijetlo na sve što ?ovjek je i na njegov odnos sa svijetom.

Kant je izjavio slijede?e, “Postoje svije stvari koje mi ispunjavaju um sa stalno ve?im i novim osje?ajem ?u?enja i odanosti: Zvjezdana nebesa iznad mene i moralni zakon unutar mene”. Time je izrazio nešto zna?ajno. Duhovna znanost otkriva da su oboje jedno te isto. Ono što doživljavamo izme?u smrti i ponovnog ro?enja nosimo sa sobom kao moralni zakon. Nosimo zvjezdana nebesa kroz koja putujemo izme?u smrti i novog ro?enja u naš zemaljski život gdje moraju postati moralni zakon.
Tako nam duhovna znanost donosi uvid u obim ljudske duše i ideju ljudske odgovornosti.

Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 15/16


Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 15/16
Op?enje s mrtvima
Düsseldorf, 27 travnja 1913

Veza izme?u života i smrti uglavnom se krivo razumije. U teozofskim spisima ?esto se nalazi napomena da ?ovjekova duša i duhovno bi?e mogu potpuno nestati. Navodi se, na primjer, da preko odre?ene koli?ine zla s kojim je duša bremenita duša može tijekom evolucije nestati. Dalje se naglašava da ?e crni mazi koji kuju mnogo zla susresti tu sudbinu.

Oni koji ve? dijele naše ciljeve dulji period znati ?e da sam uvijek protiv takvih izjava. Iznad svega, moramo se držati ?injenice da ono što nazivamo smr?u na fizi?kom planu nema zna?enja u nadosjetilnom svijetu. To je ?ak slu?aj za oblasti nadosjetilnog koje neposredno grani?e s našim svijetom. Baviti ?u se s ovim s odre?enog aspekta.

Znanost koja se bavi fizi?kim svijetom došla je do brojnih zakona i povezanosti unutar fizi?ke oblasti. Kada se ti zakoni primjene na vanjske fenomene prirode mogu nam samo re?i nešto o strukturi vanjske osjetilima perceptibilne stvarnosti. Cvijet, na primjer, istražen pomo?u prirodne znanosti, re?i ?e nam izvjesne ?injenice o fizi?kim i kemijskim zakonima koji djeluju unutar biljke, ali sam život uvijek izvrdava ovakva znanstvena promatranja. To?no je, naravno, da su u nedavnim vremenima nekoliko posebno maštovitih znanstvenika konstruirali hrpu hipoteza da bi objasnili kako se biljni život javlja iz mrtvih supstanci. Ovakvi pokušaji su brzo prepoznati kao pogrešni jer u znanosti ostaje samo ideal uhvatiti stvarnost života. Sve više znanja je akumulirano o kemijskim zakonima i tako dalje, ali ništa o samom životu. Istraživanje života je za prirodno znanstvenu metodu samo ideal jer je to nešto što struji iz nadosjetilne oblasti u fizi?ki svijet i unutar ovog svijeta njeni zakoni ne mogu biti doku?eni.

Sada, sli?no, ono što je to?no za život u fizi?kom svijetu je da pribavlja smrt u nadosjetilnom svijetu, izuzev kada je u pitanju volja. U nadosjetilnom svijetu ?in volje, impuls volje, nikada ne može voditi do onoga što na Zemlji poznajemo kao smrt. Najviše, u nadosjetilnom svijetu može se pojaviti težnja za smr?u ali nikada sama smrt. Smrt ne postoji u oblasti iza fizi?ke. Ta ?injenica je posebno poticajna za ljudske duše kad shva?aju da sva bi?a hijerarhija ne mogu upoznati smrt. Ona se može iskusiti samo na Zemlji.

Baš kao što je opravdana biblijska izreka koja kaže da an?eli prikrivaju njihov lik od promatranja misterija fizi?kog ro?enja, tako?er je ispravno re?i da skrivaju njihova lica od promatranja misterije smrti. Bi?e kojeg poznajemo kao Ono Koje je dalo najmo?niji impuls evoluciji Zemlje, bi?e Krista, jedino je bi?e u božanskoj oblati Koje je upoznalo smrt. Oni je poznaju jedino kao transformaciju iz jedne forme u drugu.

Da bi upoznao smrt Krist je morao si?i na Zemlji. Krist je jedino bi?e od svih nadosjetilnih bi?a iznad ?ovjeka koje je upoznalo smrt kroz vlastito iskustvo. Kao što sam napomenuo, ako netko vidi problem povezan s iskustvom smrti u vezi s Kristom, na?i ?e da je duboko poticajan.

Doslovno je sada to?no da ?ovjek, kada je prošao kroz vrata smrti, živi u tom nadosjetilnom svijetu u kojem nema smrti. Može u?i u te oblasti ali ne može sebe uništiti jer je primljen u svjetove gdje ne može biti destrukcije.

U nadosjetilnom svijetu postoji nešto sli?no prirodi smrti, ali je ipak sasvim razli?ito od smrti kakvu mi poznajemo. U ljudskom jeziku trebali bi to nazvati, usamljenost. U nadosjetilnim svjetovima smrt nikada ne može zna?iti da se dogodilo uništenje ne?eg, ali se javlja usamljenost. Usamljenost u nadosjetilnom svijetu je usporediva sa smr?u ovdje. To nije destrukcija ali je daleko intenzivnija od usamljenosti koju poznajemo na Zemlji. Uzima oblik promatranja vlastitog bi?a. Što to u potpunosti zna?i znamo tek kada se dogodi, odnosno, ne znati ništa nego o sebi.

Uzmimo za primjer osobu koja je na Zemlji razvila ono što bi mogli nazvati malo simpatija za druge, osobu koja je esencijalno živjela za sebe. Takovo bi?e se nakon smrti susre?e s teško?ama, posebno u upoznavanju drugih ljudskih duša. Takva osoba može u nadosjetilnom svijetu živjeti s ostalima bez da je i najmanje svjesna njihova postojanja. Ispunjena je samo vlastitim duševnim sadržajem. Svjesna je samo onog što živi unutar nje same.

Može se dogoditi da osoba koja je na Zemlji izbjegla bilo koji oblik ljudske ljubavi zbog prenaglašenog osje?aja egoizma može živjeti jedino u sje?anju na njenu zadnju zemaljsku egzistenciju kada je prošla kroz vrata smrti. Ne može ste?i bilo kakvo novo iskustvo jer ili ne poznaje ili ne može u?i u kontakt s bilo kojim bi?em. Potpuno je zavisan o samom sebi jer kao ljudska bi?a na Zemlji mi zaista pripremamo za sebe poseban svijet nakon smrti.

Ovdje na Zemlji ?ovjek ne poznaje sebe potpuno. Znanost nas u?i samo ono što smo kada to više nismo jer ona jedino poznaje leš. Mozak misli ali ne može misliti sam. Vidimo dio nas, ve?i dio kada pogledamo u ogledalo, ali to je samo vanjski aspekt. Na Zemlji ?ovjek ne živi u sebi. Živi zajedno s okolnim svijetom koji poseže za njegovim osjetilima. Kroz nas same, kroz sve što ovdje doživljavamo, pripremamo se za širenje u makrokozmos, da postanemo makrokozmos, da postanemo sve što vidimo oko nas na Zemlji.

Ovdje vidimo Mjesec. Nakon smrti se širimo na takav na?in da postajemo Mjesec, baš kao što smo na Zemlji naš mozak. Širimo se u Saturn tako da postajemo Saturn, baš kao što smo sada naša slezena. ?ovjek postaje makrokozmi?ko bi?e. Kada je duša otišla od tijela širi se u cjelokupni planetarni sustav tako da sve duše simultano borave unutar istog prostornog podru?ja. One se me?usobno prožimaju ali bez da su svjesne toga. Duhovne veze jedine odre?uju da li znaju jedna za drugu ili ne. Tijekom našeg života na Zemlji napravljena je priprema za širenje u cjelinu univerzuma kojeg ovdje gledamo u njegovoj fizi?koj refleksiji. Ali što je u stvari naš svijet?

Baš kao što smo sada okruženi planinama, rijekama, stablima, životinjama i mineralima, tako je i kada živimo u univerzumu. Univerzum postaje naš organizam. Oni su naši organi i taj svijet smo mi, sami. Promatramo se iz okruženja. Taj proces po?inje u eterskom tijelu neposredno nakon smrti. Mi tada promatramo živu sliku našeg života.

Ako to ne bi bilo zbog ?injenice da se ?ovjek povezuje s drugim ljudskim bi?ima i, što ?e se doga?ati sve ?eš?e preko duhovne znanosti, s bi?ima viših hijerarhija, nakon smrti ne bi imao nikakvu okupaciju osim stalnog promatranja sebe. To se ne misli trivijalno jer je zaista potresna ?injenica da promatranje samo sebe kroz brojna stolje?a nisu posebno zavidni izgledi. Mi tada postajemo svijet za sebe, ali veze napravljene na Zemlji su ono što nam širi naš pogled nakon smrti. Tamo je zemaljski život tako da razvijamo veze i odnose koji se mogu nastaviti nakon smrti. Sve što nas nakon smrti ?ini socijalnim bi?ima treba biti pripremljeno na Zemlji. Agonija koju ?ovjek doživljava u duhovnom svijetu je strah od usamljenosti. Taj strah nam se stalno doga?a jer izme?u smrti i ponovnog ro?enja prolazimo brojne stupnjeve. ?ak i ako doživimo odre?enu društvenost na jednom stupnju, možemo pasti u usamljenost tijekom slijede?eg.

Po?etni period nakon smrti je takav da možemo uspostaviti dobru vezu jedino s dušama koje su ostale na Zemlji ili s onima koje su umrle otprilike u isto vrijeme kao i mi sami. Tu najbliskije veze nastavljaju biti aktivne iza smrti. Takozvani živu?i koji su ostali na Zemlji mogu napraviti mnogo. Zbog toga što netko ima vezu s dušom koja je otišla može je obavijestiti o vlastitom znanju o duhovnom svijetu ste?enom na Zemlji. To je iznad svega mogu?e ?itanjem umrlima.

Umrloj osobi možemo izvršiti najve?u uslugu formiraju?i u našoj duši njenu sliku i mekano joj ?itaju?i djelo duhovne znanosti, podu?avaju?i je takore?i. Onima koji su otišli možemo tako?er prenijeti misli koje su naše vlastite, uvijek živopisno predstavljaju?i onog tko je prešao kao što to mi radimo. Ne smijemo škrtariti u vezi toga. To nam omogu?ava premostiti bezdan koji nas odvaja od umrlih. Na ovaj na?in možemo pomo?i umrlom ne samo u ekstremnom slu?aju. Ne, to vrijedi u svakom slu?aju. To daje osje?aj utjehe koja može ublažiti tugu koju se osje?a kada osoba koju smo voljeli prije?e dalje.

Što smo dublje ušli u nadosjetilni svijet, odre?ene veze su manje u upotrebi. U astralnom svijetu još nalazimo pojedina?ne veze ali što se više uspinjemo, sve više nalazimo da se tkanja izme?u odre?enih bi?a više ne nastavljaju. Bi?a su sada svugdje. Odnosi me?u njima su duševne prirode. Trebamo ih tako?er da ne bi bili usamljeni. To je, me?utim, misija Zemlje da radimo kontakte od ?ovjeka do ?ovjeka jer ina?e u duhovnom svijetu ostajemo usamljeni.

U prvim fazama nakon smrti naš se svijet sastoji od odnosa; prijateljstava koja smo stekli s prijateljima na Zemlji i koja se sada nastavljaju. Na primjer, ako se stvar ispituje nadosjetilnom percepcijom, duše koje su otišle nalazimo u blizini osoba koje može slijediti na Zemlji. Mnogi ljudi u naše vrijeme žive s onima koji su nedavno umrli ili u nešto ranijem periodu. Tako?er se vidi kako mnogi stižu zajedno s precima s kojima su krvno povezani. Vidovnjak ?esto dolazi do ?injenice da se duša koja je otišla povezala s precima koji su umrli stolje?ima prije ali to traje samo odre?eno vrijeme. Osoba ?e se ponovo osje?ati previše usamljeno ako ne postoje druge veze koje, iako daleko, ipak osobu pripremaju da bude socijalizirana u duhovnom svijetu. Unutar našeg pokreta pronašli smo temeljno na?elo koje proizlazi iz kozmi?kog zadatka koji nam je povjeren. To je da uspostavljamo veze me?u ljudskim bi?ima na najrazli?itije na?ine. Antropozofija prema tome nije njegovana samo davanjem predavanja. Unutar Antropozofskog društva mi zbližavamo ljude tako da se mogu formirati i osobne veze. Te veze imaju tako?er svoju vrijednost i za nadosjetilni svijet utoliko što osoba koja pripada odre?enoj struji u Društvu stvara veze za oblast iza fizi?ke.

Dolazi vrijeme, me?utim, kada su neophodne op?enitije veze. Približava se faza kada se duše koje su prošle kroz vrata smrti bez ikakvih moralnih dispozicija duše, bez moralnih koncepata, odnosno, duše koje su odbacile moralnu dispoziciju duše tijekom njihova zemaljskog života, osje?aju usamljeno. Ljudi koji su obdareni moralnom dispozicijom duše jednostavno su ovdje na Zemlji od ve?e vrijednosti nego ljudi kojima moral nedostaje. Moralno ljudsko bi?e je vrjednije za cijelo ?ovje?anstvo na isti na?in na koji je zdrav stomak vrjedniji cijelom ?ovjeku nego bolesni.

Nije lako pokazati prstom gdje leži vrijednost moralnog ljudskog bi?a u cijelom ?ovje?anstvu, a gdje šteta stvorena od nemoralne osobe, ali ?ete razumjeti što mislim ako to kažem ovako. Osoba lišena moralne dispozicije duše bolesni je ?lan ?ovje?anstva. To zna?i da se preko nemoralne dispozicije duše sve više otu?uje od drugih ljudi. Biti moralan tako?er zna?i prihvatiti da se ima odnos sa svim ljudima. Zato je ljubav prema cijelom ?ovje?anstvu o?ita u svim moralnim ljudima. Nemoralni ljudi u odre?enoj fazi nakon smrti osje?aju se usamljeno zbog njihova nedostatka morala. Agonija usamljenosti na ovom stupnju može se rastjerati jedino moralnom dispozicijom duše.

Tako ako istražujemo živote ljudskih bi?a raširene u makrokozmosu nakon smrti, vidimo da su nemoralni pojedinci u stvari usamljeni dok moralni pojedinci nalaze bliskost s drugima sli?nih moralnih ideja. Ovdje su na Zemlji ljudi grupirani prema nacionalnosti ili na drugi na?in. Izme?u smrti i ponovnog ro?enja ljudi se tako?er grupiraju, ali prema moralnim konceptima i dispozicijama duše koje imaju zajedni?ke.

Tome slijedi faza razvoja takva da ?ak i oni koji su obdareni moralnom dispozicijom duše osje?aju usamljenost ako im nedostaju religijski koncepti. Religijsko usmjerenje uma je priprema za socijalizaciju u odre?enom stadiju života izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Tu tako?er otkrivamo da su oni koji ne mogu u?i u religijske osje?aje i veze osu?eni na usamljenost. Nalazimo ljude sli?nih religijskih vjeroispovijesti grupirane zajedno.

Tome slijedi period kada više nije dovoljno da smo živjeli unutar religijske zajednice. Približava se faza kada se opet može osje?ati usamljenost. Ovaj period izme?u smrti i ponovnog ro?enja je posebno važan. Ili se osje?amo sami premda osje?amo zajedništvo s onima sli?nih religijskih vjeroispovijesti, ili možemo razumjeti svaku ljudsku dušu u njenom esencijalnom karakteru. Za ovo zajedništvo možemo se pripremiti jedino stje?u?i razumijevanje za sve religijske vjeroispovijesti.

Prije misterija na Golgoti to nije bilo potrebno jer su doživljaji u duhovnom svijetu bili tada druga?iji. Sada je to postalo esencijalno, i ispravno razumijevanje Krš?anstva je pripremni korak prema tome. U drugim religijskim vjerovanjima ne možemo sresti ono što ?ini esencijalno bi?e Krš?anstva. Nije ispravno smjestiti Krš?anstvo uz druga religijska vjerovanja. Zaista, možda su neke krš?anske konfesije uskogrudne. Ipak, ispravno shva?eno Krš?anstvo nosi u sebi impuls za shva?anje svih religijskih vjerovanja i tendencija.

Kako je zapadnjak shvatio Krš?anstvo? Uzmite u obzir Hinduizam. Samo oni koji pripadaju Hindu rasi mogu mu biti sljedbenici. Da je rasna religija prevladavala u Europi, na primjer, mi bi danas još imali Wotan kult što bi bilo ekvivalentno isto?noj rasnoj religiji. Ali Zapad je prihvatio vjeroispovijest koja se nije javila iz njegove vlastite narodne supstance. Došla je s Istoka. Prihva?eno je nešto što može raditi samo kroz njegov duhovni sadržaj. Krist impuls se ne može uvu?i u rasnu ili narodnu religiju. U stvari, narod unutar kojeg se Krist pojavio nije Ga prihvatio. To je izvanredna ?injenica o Krš?anstvu. Sadrži sjeme koje mu omogu?ava postati univerzalna religija.

Ne treba zauzeti ne tolerantan stav prema drugim religijama. Misija Krš?anstva se ne sastoji u donošenju ljudima dogme. Naravno da se Budist smije na konfesiju koja ?ak niti ne sadrži ideju o reinkarnaciji. Takva konfesija mora mu se ?initi pogrešna. Ispravno shva?eno Krš?anstvo, me?utim, pretpostavlja da je svaki ?ovjek u unutarnjem bi?u Krš?anin. Ako idete do Hindusa i kažete mu, “Ti s Hindu a ja sam Krš?anin”, vidjeti ?e se da ne razumijete Krš?anstvo. Krš?anstvo je ispravno shva?eno samo ako kažete Hindu, “Iznutra je ovaj Hindu dobar Krš?anin kao što sam i ja. On se samo imao priliku upoznati s pripremnom vjeroispovijesti. Moram težiti da mu ukažem gdje se njegova i moja religija podudaraju”. Najbolja bi stvar bila za Krš?ane da u?e Hinduizam Hinduse i zatim pokušaju unaprijediti Hinduizam tako da Hindu može ste?i to?ku kontakta s op?om strujom evolucije. Razumijemo Krš?anstvo samo ako na svakog pojedinca gledamo kao na Krš?ana u dubini srca. Tek je tada Krš?anstvo religija koja nadmašuje rasu, boju i socijalni položaj. To je Krš?anstvo.

Ulazimo u novo doba. Krš?anstvo više ne može djelovati kako je to kroz zadnja stolje?a. Zadatak je Antropozofije donijeti novo razumijevanje Krš?anstva koje je potrebno. U vezi toga antropozofski pogled na svijet je instrument Krš?anstva. Izme?u religija na Zemlji, Krš?anstvo se pojavilo zadnje. Nove religije se više ne mogu osnivati. Takva osnivanja pripadaju prošlosti. Ona su slijedila jedno za drugim i donijela Krš?anstvo kao posljednji cvijet. Danas je zadatak oblikovati i primijeniti impuls Krš?anstva. Zato mi u našem duhovnom pokretu nastojimo razmatrati sve religije svijeta svjesnije nego do sada, i sa udjelom ljubavi. Na ovaj na?in tako?er pripremamo sebe za period izme?u smrti i ponovnog ro?enja kada ako ne možemo percipirati osje?amo usamljenost i nemamo pristup do drugih duša unutar ove oblasti.

Ako na Zemlji pogrešno razumijemo Hinduizam, u svijetu iza možemo samo osjetiti prisutnost Hindusa ali bez da možemo ostvariti kontakt s njim.

Vidite, to je faza tijekom života izme?u smrti i ponovnog ro?enja kada smo tako?er proširili naše astralno tijelo toliko da postajemo stanovnici Sunca. Ulazimo u oblast Sunca. Mi se u stvari širimo u cijeli makrokozmos, i dosežemo Bi?e Sunca kada trebamo sposobnost bratske ljubavi. Susret sa Suncem pokazuje slijede?e. Najprije, gubimo mogu?nost razumijevanja za sva ljudska bi?a ukoliko nismo našli vezu s rije?ima, “Kada se dvoje sakupe u Moje Ime, tu sam Ja izme?u njih”. Krist nije mislio kada se dva Hindusa ili jedan Hindus i jedan Krš?anin sakupe zajedno, tu je On usred njih, ve? kada se dvoje sakupe koji imaju izvorno razumijevanje za Njegov impuls, tamo je On usred njih.

To Bi?e je bilo unutar sfere Sunca sve do odre?enog perioda. Njegovo prijestolje je tako?er bilo tamo. Onda se On ujedinio sa Zemljom. Prema tome mi moramo doživjeti Krist impuls ovdje na Zemlji i tako?er ga nositi gore u duhovni svijet. Jer ako do?emo u sferu Sunca bez Krist impulsa suo?avamo se sa nerazumljivim zapisom u Akasha kronici. Od kada je Krist ujedinio Sebe sa Zemljom, moramo na Zemlji ste?i razumijevanje za Krista. Moramo nositi razumijevanje za Krista sa nama ina?e se nakon smrti Krist ne može na?i. Kako se približavamo sferi Sunca razumijemo zapis u Akasha kronici ako smo stekli razumijevanje za Krista na Zemlji. Jer je On to ostavio iza u sferi Sunca. To je važan faktor — da razumijevanje za Krista mora biti stimulirano na Zemlji. Tada ono tako?er može biti sa?uvano u višim svjetovima. Stvari postaju jasne tek ako ih se može vidjeti u odre?enoj konfiguraciji.
Neki teozofski krugovi ne mogu shvatiti da Krist impuls stoji kao to?ka oslonca u centru zemaljske evolucije, to?ka gdje po?inje uzlazna krivulja. Podržavati da se može ponavljati Kristovo pojavljivanje na Zemlji je kao da govorimo da polugu vage treba poduprijeti na dvije to?ke. Ali s takvom vagom se ne može mjeriti. Uvjerenja ove vrste su besmislena u odnosu na fizi?ki svijet kao što je i izjava odre?enog okultista da Krist prolazi kroz ponavljane zemaljske živote. Netko je stekao razumijevanje za Krista samo ako može shvatiti da je Krist jedini bog koji je prošao kroz smrt i stoga je najprije morao si?i na Zemlju.

Za onoga tko je stekao razumijevanje Krista ovdje dolje, prijestolje na Suncu ne?e biti prazno. To mu tako?er omogu?ava prepoznati prirodu odre?enog susreta koji se javlja na tom stupnju. Ljudsko bi?e sre?e Lucifera, ne kao iskušiva?a ve? kao legitimnu silu s kojom mora i?i ruku pod ruku ako ?e napredovati na svom putovanju. Kvalitete iste prirode u pogrešnoj sferi imaju destruktivan efekt. Djelovanje Lucifera u fizi?kom svijetu je zlo, ali nakon smrti, od sfere Sunca nadalje, ?ovjek treba Lucifera kao kompanjona. Mora sresti Lucifera i Krista. Krist održava njegovu prirodu duše sa svim svojstvima koja je akumulirala u prethodnim inkarnacijama. Zadatak je luciferskih snaga pomo?i ?ovjeku tako da tako?er može nau?iti primijeniti sile drugih bi?a hijerarhija na pravi na?in za njegovu slijede?u inkarnaciju.

Bez obzira kada se stupanj koji je upravo opisan pojavljuje, ?ovjek je suo?en s potrebom odre?ivanja na kojem ?e se dijelu kugle i u kojoj zemlji reinkarnirati. To treba biti odre?eno u srednjoj to?ci izme?u smrti i ponovnog ro?enja. U stvari, prva stvar koja treba biti odre?ena je lokacija i zemlja gdje ?e se duša reinkarnirati.

Na Zemlji se ?ovjek priprema za ovaj stupanj utoliko što postiže vezu s nadosjetilnim svijetom, ali treba potporu Lucifera. On sada prima od bi?a viših hijerarhija snage koje ga vode na odre?eno mjesto u odre?eno vrijeme.

Razmotrimo izvanredan primjer. Lutherovo pojavljivanje u specifi?nom trenutku moralo je biti pripremano od devetog stolje?a nadalje. Ve? u to vrijeme sile su trebale biti usmjerene prema odgovaraju?em narodu. Lucifer u tu svrhu mora sura?ivati tako da se može odrediti vrijeme i mjesto našeg utjelovljenja. Kroz ?injenicu da pojedinac njeguje Krista u svojoj duši, ono što je s trudom stekao sa?uvano je. Ali ?ovjek još nije dovoljno zreo da zna gdje bi se njegova karma najbolje razriješila i zbog toga, potrebna je Luciferova asistencija.

Protje?e daljnji period vremena a zatim velika stvar treba biti odlu?ena koja uklju?uje duboko poticajnu aktivnost. Našim svakodnevnim jezikom može se opisati jedino kako slijedi. Pitanje koje sada mora biti riješeno je kako ?e roditelji duše koja ?e se utjeloviti u odre?enom vremenu i mjestu biti obdareni s vlastitim karakteristikama tako da daju ro?enje tom odre?enom bi?u. Sve to treba biti odre?eno dugo unaprijed. Ali to zna?i da više hijerarhije, opet s potporom Lucifera, moraju raditi pripremu kroz cijelu genealošku struju dugo prije inkarnacije odre?enog pojedinca. U slu?aju Luthera njegovi preci su morali biti odre?eni ve? u desetom i jedanaestom stolje?u tako da bi mogao imati odgovaraju?e roditelje.

Znanost vjeruje da osoba uzima karakteristike svojih predaka. U stvari on utje?e na karakteristike svojih predaka iz nadosjetilnog svijeta. U odre?enom smislu mi smo sami odgovorni za to kakvi su bili naši pra-pra-pra-pradjedovi. O?ito, ne možemo utjecati na sve njihove karakteristike a ipak, izme?u ostalih, moraju biti prisutne one koje ?emo kasnije mi sami trebati. Ono što netko naslje?uje od njegovih predaka on najprije to mora u njih usaditi.

Prvo su odre?eni vrijeme i mjesto ro?enja; zatim su izabrani preci. U osnovi, ono što se naziva djetetova ljubav prema roditeljima proizlazi iz jedinstva sa strujom u kojoj je stolje?ima radio iz nadosjetilnog svijeta. U trenutku za?e?a pojedinac prima snage koje sura?uju u oblikovanju njegova vlastitog tijela, naime, glave i op?e tjelesne forme. Moramo si tako predstaviti ove snage da su one od tada nadalje uglavnom aktivne u dubljoj strukturi glave, manje u rukama i nogama, manje tako?er u torzu, ve? idu?i od glave prema torzu. Mi za to polažemo temelj, i nakon ro?enja nastavljamo ga oblikovati. Najprije je sve utkano u astralno tijelo. Oblik glave je pred-uobli?en astralno. To ide toliko daleko da je u stvari tek na finalnom stupnju lubanja pripojena astralnom prototipu koji se onda sjedinjuje s tjelesnom formacijom. Oblik glave je individualan, a oblik mozga je isklesan tek na zadnjem stupnju. Tada se ono što primamo kroz struju naslje?ivanja može sjediniti s onim što donosimo s nama iz nadosjetilnog svijeta. Predo?ite si ono što dolazi iz nadosjetilnog svijeta kao kalež. Vodu koja ga ispunja dala je nasljedna supstanca. Sama struja naslje?ivanja daje samo karakteristike dijela naše tjelesne konstitucije koji je nezavisniji od sustava krvotoka i živaca. Da li imamo velike i jake ili slabe i tanke kosti zavisi više od naslje?ivanja nego od sila koje primamo od pripremnih duhovnih snaga.

Pojedinac koji se treba roditi u odre?enom vremenu i mjestu da bi razriješio svoju karmu može biti dijete roditelja s jakim kostima ili plavom kosom, i tako dalje. To ?ini mogu?im struja naslje?ivanja. Da su teorije o fizi?kom naslje?ivanju bile to?ne, ?ovjek bi se pojavio s deformiranim nervnim sustavom i samo naznakom ruku i nogu.

Jedino nadosjetilni uvid može voditi do stvari koje su zaista zna?ajne. Dopustite mi da ispri?an stvarni primjer. Susreo sam dijete s hidrocefalusom koje se s obzirom na mnoge stvari razlikovalo od ostatka njegove obitelji. Zašto je on imao hidrocefalus? Jer je savjet viših sila zajedno s Luciferom odredio da se baš taj individualitet treba roditi na odre?enom mjestu i roditelji su mu bili najbolji dostupni za njega. Ali on nije mogao ispravno raditi u nasljednoj liniji tako da je mogao stvoriti ono što bi rezultiralo odgovaraju?om supstancom da bi njegova glava mogla o?vrsnuti na pravi na?in. Tek tijekom života on ?e biti u stanju prilagoditi svoj mozak njegovoj op?oj strukturi. Ovakav pojedinac nije našao prave uvjete koji bi mu omogu?ili da ima utjecaj na svoje pretke tako da bi mu glava mogla o?vrsnuti na odgovaraju?i na?in.

Ove stvari su od velike važnosti i tako?er pokazuju tehniku koju treba usvojiti kako bi izišli u svijet u cjelini. Kada do?e vrijeme u kojem ?e ovakva pitanja znanost ispravno razumjeti, djelovanje viših svjetova, tako?er, ?e se osje?ati.

Ako nastavimo naše putovanje s Luciferom i Kristom stje?emo pravi odnos s progresivnom strujom u evoluciji.

Zaklju?imo, tijekom života nakon smrti najprije treba prevladati opasnosti od usamljenosti pomo?u odnosa s drugim ljudskim bi?ima, pomo?u morala i religijskih veza. Zatim oblikujemo novog ?ovjeka koji ?e se inkarnirati u budu?nosti. Sada imamo zadatak koji uklju?uje suo?avanje sa samim sobom umjesto suo?avanja sa svijetom.

Ako ljudsko bi?e prolazi kroz stupnjeve tijekom kojih je moglo biti socijalizirano ali je bilo osu?eno na samo?u, u njemu se nakon smrti javlja težnja. Teži za stanjem nesvjesnosti. Ali svjesnost nije izgubljena; samo postaje usamljeno. U višim svjetovima materija više ne postoji. Tamo je sve pitanje svjesnosti. To je istina duša kojima nedostaje veza s drugim dušama. U svijetu iza smrt ne postoji.

Kao što ovdje živimo ritmi?ki izme?u budnosti i spavanja, tako se i na drugom svijetu život izmjenjuje izme?u povla?enja u sebe i socijalnog druženja s drugim dušama. Kao što sam gore opisao, naš život u višim svjetovima zavisi od toga kako smo se pripremili ovdje na Zemlji.

* * * * * * *

Dr. Steiner je dao slijede?i odgovor na pitanje da li se tako?er može ?itati djeci koja su umrla pri ro?enju ili u ranom djetinjstvu.
Netko je dijete samo ovdje na Zemlji. Nadosjetilna vizija ?esto otkriva da je osoba koja je umrla u ranoj dobi manje kao dijete u duhovnom svijetu od mnogih koji su prošli kroz vrata smrti u osamdesetoj. Isti kriterij se prema tome ne može primijeniti.

U prethodnoj prigodi sam govorio o tome kako bi trebali okultno shvatiti sliku poznatu kao “Atenska škola”. Nedavno sam upoznao osobu koja je umrla ranom smr?u. Moja veza s njim omogu?ila mi je da postanem svjestan Raphaelove originalne namjere u odnosu na tu sliku. To je bi?e objasnilo da je lijevo blizu grupe u prvom planu dio bio crtan preko. To je to?ka u kojoj je nešto napisano. Danas tamo nalazimo matemati?ku formulu. Izvorno je bio pasus iz evan?elja. Dakle vidite da "dijete" može biti visoko razvijeni pojedinac sposoban voditi do stvari koje se jako teško mogu otkriti.

Ja bi prema tome rekao da se može tako?er prakticirati ?itati djeci koja su umrla mlada.


Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 16/16


Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 16/16
Život nakon smrti
Strasbourg, 13 svibnja 1913

Sre?emo se sa punim zna?enjem i zadatkom duhovne znanosti kada razmatramo period izme?u smrti i novog ro?enja. Postoje mnogi ljudi, posebno u našem materijalisti?kom dobu, koji pitaju zašto bi se trebali brinuti oko života izme?u smrti i ponovnog ro?enja ili, ako je ideja ponavljanja zemaljskih života odba?ena, oko egzistencije nakon smrti, pošto zasigurno mogu ?ekati i vidjeti što ?e se dogoditi nakon smrti kada do?e vrijeme! To je danas kazano od ljudi koji nisu sasvim izgubili osje?aj za duhovni svijet ali koji još nisu snabdjeveni dovoljnim duševnim snagama da bi stekli koncepte i osje?aje o nadosjetilnom. Dodaju da ako izvršavaju svoje dužnosti ovdje na Zemlji, na primjeren na?in ?e doživjeti ono što ih ?eka nakon smrti.

Izvorna veza s životom izme?u smrti i ponovnog ro?enja sada jasno pokazuje zabludu takvog stava i koliko je važno tijekom zemaljske egzistencije formirati ideju o uvjetima života nakon smrti.

Iznimno je teško govoriti o životu nakon smrti rije?ima posu?enim iz svakodnevnog govora pošto je jezik koji poznajemo prilago?en životu izme?u ro?enja i smrti i odnosi se na stvari ovoga svijeta. Prema tome, obi?no možemo samo nazna?iti što se doga?a izme?u smrti i novog ro?enja, što je tako radikalno razli?ite prirode od svega što možemo ovdje doživjeti. Moramo si predo?iti da sve što percipiramo ovdje u fizi?kom svijetu kojem pripadamo nakon smrti ne može biti naš svijet jer nam nedostaju fizi?ki osjetilni organi. Intelekt, koji je vezan s mozgom, tako?er prekida funkcioniranje nakon smrti. Možemo samo privremeno težiti dati sliku života koji je tako potpuno razli?it od naše egzistencije ovdje na Zemlji. U izvjesnom smislu, svakodnevni život se može koristiti samo kao analogija. Duhovna znanost, me?utim, tako?er nas u?i da imamo odnos prema duhovnoj stvarnosti i preko rije?i prenosi razumijevanje nadosjetilnog svijeta.

Što doživljavamo u fizi?kom svijetu, sa fizi?kim u ?ovjeku mislimo na ono što je zatvoreno unutar njegove kože, ostalo znamo kao njegovo okruženje, zavisi od funkcioniranja naših osjetilnih organa ali tako?er i srca, plu?a i tako dalje. Sve to nestaje tijekom našeg putovanja izme?u smrti i novog ro?enja. Tijekom zemaljske egzistencije naše duševno-duhovno bi?e je ugra?eno u naše fizi?ko tijelo, i živi na aktivnosti naših organa. Nakon smrti dio koji napušta fizi?ko i eteri?ko tijelo raste sve više, i do?e vrijeme kada se ono što je ina?e sadržano unutar granica kože toliko raširi da ispunjava cijeli obimni prostor odre?en orbitom Mjeseca.
Duša-duh postepeno raste sve do sfera Merkura i Venere, i dalje do sfera Marsa, Jupitera i Saturna, i ?ak i iza u univerzum. Poslije se ponovno sažima i sjedinjuje kao si?ušni duhovni zametak sa nasljednom strujom koja priprema njegovo fizi?ko tijelo preko oca i majke. Ovaj se opis slaže s onim što je napisano u Teozofiji. Zemlja Duha po?inje u sferi Marsa.

Iz navedenog se može zaklju?iti da se prolaskom kroz vrata smrti svi mi na?emo unutar istog kozmi?kog prostora. Nakon smrti mi u izvjesnom smislu penetriramo jedni u druge, ipak svi umrli nisu zajedno jer zajedništvo nakon smrti zavisi od ne?eg sasvim drugog nego što je ono od ?ega zavisi na Zemlji. U duhovnom svijetu možemo biti prostorno ujedinjeni ali biti zaista zajedno s drugim pojedincem možemo jedino ako s njim imamo duhovnu vezu.

Uzmimo ekstreman slu?aj osobe koja je, dok je bila na Zemlji, krajnje negirala duh i u mislima i u osje?ajima. Postoje mnogi teoretski materijalisti koji pori?u duh a koji su ipak na neki na?in preko osje?aja povezani s duhovnim svijetom. Ustvari teško da postoje ljudi koji potpuno pori?u duhovni svijet tako da strašne okolnosti koje ?u opisati nikada sasvim ne do?u do izražaja. Recimo da su umrle dvije takve osobe koje su se dobro poznavale na Zemlji. Nakon smrti boraviti ?e unutar istog prostora ali ?e biti potpuno nesvjesne jedna druge jer nakon smrti osje?aj za duh odgovara, recimo, onom što su ovdje naše o?i. Bez o?iju, nema svijetla; bez osje?aja za duhovno, nema percepcije nadosjetilnog svijeta.

No ?ak i više nego strašna sudbina ne mo?i percipirati duhovni svijet ?uva se za takve ljude. Pošto su duše koje prolaze kroz vrata smrti duhovne prirode, materijalisti?ke duše ne mogu ih ?ak ni opaziti. Zjape?i ponor se otvara oko ovakvih duša. U stvari, možemo pitati, “Što ovakva duša opaža nakon smrti ”? ?ak ni sebe kakva je nakon smrti jer joj nedostaje jasna svijest o sebi. Slijede?e ?e nam pokazati što joj preostaje.

Ovdje na Zemlji smo smješteni u to?ci na zemljinoj površini. Naši organi su unutar nas, dok su zvjezdana nebesa vani. Nakon smrti je obrnuto. Tada ?ovjek raste do kozmi?kih dimenzija. Kada se proširio do sfere Mjeseca, duhovno što pripada Mjesecu postaje organ unutar njega. Nakon smrti mu postaje ono što je za nas na Zemlji kao fizi?kim bi?ima mozak. Svako planetarno tijelo postaje nam nakon smrti organ ukoliko smo se raširili do njegove orbite. Sunce postaje za nas srce. Kao što ovdje u našem tijelu nosimo fizi?ko srce, tako tamo unutar nas nosimo duhovni dio Sunca. Postoji samo jedna razlika. Mi smo savršena ljudska bi?a kada su, nakon evolucije embrija, formirani svi organi; Oni su simultano prisutni. Nakon smrti organe stje?emo malo po malo, jedan za drugim. Mi smo u tom smislu, razmatrano izvana, sasvim sli?ni biljkolikom bi?u koje tako?er formira svoje organe jedan za drugim. Možemo, na primjer, usporediti organ koji primamo na Marsu s plu?ima i grlom.

Nakon smrti rastemo u ono što je odbacilo fizi?ki dio, i duhovni dio kozmi?kog organa je sada unutar nas. Što je onda naš vanjski svijet? Ono što je sada naš unutarnji svijet, ono što smo doživjeli pomo?u naših organa koji su nas napravili fizi?kim, zemaljskim bi?ima, i ono što smo napravili pomo?u tih organa.

Uzmimo opet ekstreman slu?aj osobe koja nije napravila nikakvu vezu s duhovnim svijetom. Nakon smrti njen vanjski svijet se sastoji od onog što je mogla doživjeti putem fizi?kih organa. Za takvog radikalnog ateista svijet nakon smrti je potpuno prazan od ljudskih duša i on je prisiljen gledati natrag na njegov zemaljski život, na ono što je bilo njegov svijet, na ono što je zaokružio svojim djelima i iskustvima. To je njegov vanjski svijet. On se ne sastoji ni od ?ega osim od sje?anja koja su ostala na njegov život izme?u ro?enja i smrti, i to nije dovoljno za ono što ?ovjek treba za svoj život izme?u smrti i ponovnog ro?enja. U stvari, kada ?ovjek boravi izvan svoje kože, njegova zemaljska egzistencija izgleda sasvim razli?ito.

Na primjer, na Zemlji smo povezani s osobom prema kojoj osje?amo antipatiju, kojom smo se sva?ali i koju smo uvrijedili i nanijeli joj bol. Mi s njom imamo emocionalni odnos i ne bi se ponašali na takav na?in ukoliko nam to u izvjesnom smislu ne bi bilo prijatno. Netko je možda ispunjen kajanjem, a zatim to opet zaboravlja.

Nakon smrti ponovno sre?emo tu osobu ali sada osje?amo suprotno od prethodno doživljenog zadovoljstva. Osje?amo da u slu?aju da nismo postupali na ovaj na?in, bili bi savršenije ljudsko bi?e; naša duša ima nedostatak u tom pogledu. Taj nedostatak sada ostaje u duši dok se postupak ne regulira. Ne promatramo djelo toliko kao nedostatak naše duše, koji mora biti uklonjen. Mi to doživljavamo kao unutarnju silu koja nas vodi da na?emo mogu?nost poništiti djelo.

U slu?aju ne-duhovne duše još nešto treba dodati, jer on osje?a da je odvojen od duše prema kojoj se ponio nepravedno, i mora ?ekati do je ponovno ne susretne da bi uklonio mrlju. Osje?aj za nužnost karme je rezultat gledanja na prethodni zemaljski život. Tableau druge duše u Akasha kronici stoji ispred nas prijekorno. Tada boravimo samo izme?u slika u Akasha kronici.

Ovakvi ekstremni slu?ajevi u stvari ne postoje. Inicijat koji dolazi u kontakt s dušom umrle osobe može imati slijede?e iskustvo. Nalazi dušu s kojom se poznavao i koja je iz muškog tijela prošla kroz vrata smrti ostavljaju?i iz sebe ženu i djecu. ta mu duša kaže, “Ostavio sam iza sebe ženu i djecu s kojima sam živio. Sada imam samo sliko onog što smo zajedno proživjeli. Moja obitelj je na Zemlji, ali ja ih ne mogu vidjeti. Osje?am odvojenost od njih. Možda je netko od njih ve? umro, ali ni toga ne mogu na?i”. To je glas o?aja onog koji je živio u okruženju u kojem nije njegovan duh. Prema tome, ovakve duše ostaju u tami u odnosu na duhovni svijet i ?ak ih se ne može ni vidjeti iz duhovnog svijeta.

S druge strane, kada inicijat na?e dušu koja je druge ostavila iza u fizi?kom svijetu, i koja je njegovala duhovni život kao što je duhovna znanost, tada nalazi da umrli može percipirati duše nakon smrti i komunicirati s njima.

Takozvani umrli trebaju živu?e, jer ?e ina?e mo?i promatrati jedino sebe na Zemlji, odnosno, njihov vlastiti život koji ide svojim tijekom. To objašnjava ?in ljubavi kojeg možemo izvršiti za umrlog duhovno mu ?itaju?i, ne glasno, ve? u mislima, zamišljaju?i u mislima da je umrli tu s nama. Na ovaj na?in možemo ?itati brojnim mrtvima u isto vrijeme, sa ili bez knjige, i time za njih izvršiti zna?ajno djelo ljubavi. Misli moraju biti u odnosu na duhovni sadržaj, ina?e za umrlog nemaju zna?enje. Takve misli za umrlog stvaraju vanjski svijet koji on može opažati. Misliti o kemijskim zakonima i tako dalje nema smisla jer su ti zakoni u duhovnom svijetu besmisleni.

Tako?er je nemogu?e, što je lako pretpostaviti, nakon smrti nau?iti još nešto od duhovne znanosti jer duhovna znanost napokon ipak sadrži duhovne ideje. Dušama koje su ve? ?ule nešto od duhovne znanosti možemo napraviti veliku uslugu ?itaju?i im cikluse predavanja. Premda su takve duše sposobne percipirati u duhovnom svijetu, one ipak nisu u mogu?nosti formirati koncepte i ideje koje se mogu ste?i jedino ovdje na Zemlji.

Uzmimo primjer. Postoje bi?a poznata kao bodhisattve, uzvišena ljudska bi?a koja su veoma napredna i koja se na Zemlji uzastopno inkarniraju dok se ne uzdignu na rang Buddhe. Toliko dugo koliko bodhisattva boravi unutar fizi?kog tijela, on živi me?u ljudima, kao duhovni dobrotvor ?ovje?anstva. ?ak i ovdje na Zemlji on ima poseban zadatak, podu?avati ne samo živu?e ve? i umrle i ?ak i bi?a viših hijerarhija. To je zbog ?injenice da se sadržaj zemaljske teozofije može ste?i jedino na Zemlji unutar fizi?kog tijela. Kasnije se može koristiti u duhovnom svijetu ali to mora biti ste?eno unutar fizi?kog tijela.

Nakon njihove smrti, bodhisattve mogu jedino u iznimnim slu?ajevima asistirati u napretku drugih bi?a, bi?a u duhovnom svijetu koja su ve? primila iskru duha ovdje na Zemlji. Teozofija se ne može pojaviti kroz duhovne svjetove kao takva. Javlja se samo na Zemlji i ?ovjek je može ponijeti gore u duhovni svijet.

To se može razumjeti ako uzmemo u obzir da životinje, na primjer, vide na Zemlji sve kao i ?ovjek, ali ne razumjeti što su one. Nadosjetilna bi?a mogu samo promatrati nadosjetilni svijet ali ga ne mogu razumjeti. Koncepti i ideje o duhovnom svijetu mogu se pojaviti jedino na Zemlji, i zra?e naprijed kao svijetlo u duhovnom svijetu. To nam omogu?ava ispravno razumjeti zna?enje Zemlje. Zemlja nije samo prijelazni stupanj, niti dolina o?aja, ve? postoji da bi se na njoj moglo razviti duhovno stanje koje se onda može ponijeti gore u duhovne svjetove.