Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 7/16
Rad karme u životu nakon smrti
Bern, 15 prosinac 1912

Danas proslavljamo petu godišnjicu ogranka u Bernu. Tako?er je i prva prigoda u kojoj smo se okupili u ovoj prostoriji. Nadajmo se da ?e ponuditi dobar okvir za naš duhovni radi stremljenja u ovom gradu. ?injenica da možemo održati naše intimnije sastanke okružen i ovakvim arhitektonskim oblicima zna?ajna je za naše duhovne težnje. Znamo da na brojnim razli?itim mjestima težimo za ovakvim sobama i da ve? postoje. S obzirom na dvostruko sve?anu prirodu ovog doga?aja, primjereno je re?i par uvodnih rije?i o zna?aju ovakvih oblika.

U našim stremljenjima mi stalno dolazimo do trostrukosti u ovom ili onom smjeru što se može nazvati svetim trojstvom. Brzo ga otkrivamo u ljudskoj duši kao mišljenje, osje?aje i volju. Ako razmotrimo mišljenje na?i ?emo da se u našoj aktivnosti mišljenja moramo usmjeriti na objektivne nužnosti. Ako tako ne napravimo, bilo u mišljenju o stvarima na fizi?kom planu ili o duhovnim stvarima, napraviti ?emo grešku i ne?emo do?i do istine. U odnosu na našu volju, tako?er, moramo se orijentirati u skladu s odre?enim vanjskim moralnim pravilima. Ovdje, tako?er, moramo djelovati u skladu s nužnostima. U stvari, s obzirom na oboje naše mišljenje i našu volju nužnosti viših oblasti djeluju na fizi?kom planu.

?ovjek se osje?a istinski slobodan jedino u oblasti svojih osje?aja. To je sasvim razli?ito od mišljenja i volje. Najviše se osje?amo kod ku?e u sferi osje?aja i senzacija kada nismo prisiljeni ni mišljenjem ni voljom, ve? se možemo predati onom što se ?isto osje?a. Zašto je to tako? Osje?amo da je naše mišljenje povezano s ne?im, da je ovisno. Tako?er osje?amo ovisnost i u našoj volji. U našim osje?ajima, me?utim, potpuno smo svoji i tu živimo potpuno unutar vlastite duše, takore?i. Zašto je to tako? Zato jer su naposljetku naši osje?aji zrcalna slika snage koja leži daleko iza naše svijesti. Misli treba smatrati za slike onoga što predstavljaju.
Svoju volju moramo razviti tako da izražava naše dužnosti i odgovornosti. U sferi osje?aja možemo slobodno doživjeti što govori našoj duši pošto, gledano okultno, osje?aji su zrcalna slika oblasti koja nije ušla u našu svijest. Leži iza naše svijesti i božanstveno duhovne je prirode.

Možemo re?i da bogovi teže podu?iti ?ovje?anstvo kroz mišljenje i volju. Preko osje?aja bogovi nam dopuštaju da participiramo u njihovom vlastitom kreativnom radu, premda na misteriozan na?in. U osje?ajima imamo nešto odmah prisutno u našim vlastitim dušama u ?emu sami bogovi uživaju.

Sada pomo?u formi kakve su ovdje kreirane, našim prou?avanjima mogu se pridružiti osje?aji koji nas približavaju duhovnim svjetovima. Ova intimnost s duhovnim svijetom treba biti rezultat svih naših razmatranja. Zato možemo pridati odre?eni zna?aj formama koje nas okružuju i pokušati prodrijeti u ono što mogu za nas zna?iti. Gledamo u svim smjerovima i osje?amo snagu svjetla i boje, što za nas može postati otkrivenje onog što živi u duhovnom svijetu. Ono što trebamo re?i svakako može biti shva?eno u jalovim, užasnim dvoranama nažalost tako prevladavaju?im danas svugdje. Ali do prave topline duše u duhovnim studijama može do?i jedino kada smo okruženi formama kao što su ove. Da to može biti tako nakon prvih pet godina našeg rada ovdje u Bernu može se gledati kao na dobru karmu koja blagoslivlja i prati našu aktivnost. Prema tome, mi ?emo posvetiti ovu prigodu koja je na dvostruki na?in sve?ana razmatranju zna?aja duhovne znanosti, duhovnog znanja, za modernog ?ovjeka.

O dosta toga što ?emo danas razmatrati bilo je ve? prije govora ali ?emo danas diskutirati s novih aspekata. Duhovni svjetovi mogu postati potpuno shvatljivi ako ih razmotrimo s razli?itih gledišta. Život izme?u smrti i novog ro?enja opisan je na mnoge razli?ite na?ine. Danas ?e se naša razmatranja baviti uglavnom onim što me nedavno zanimalo u sferi duhovnog istraživanja.

Sje?amo se da ?im smo prošli kroz vrata smrti doživljavamo period kamaloke tijekom kojeg smo još intimno povezani s našim osje?ajima i emocijama, sa svim aspektima našeg duševnog života u zadnjem zemaljskom utjelovljenju. Mi se postepeno osloba?amo ove veze. Zaista, mi nakon smrti više nemamo fizi?ko tijelo. Ipak, kada su fizi?ko i eteri?ko tijelo ostavljeni po stani, naše astralno tijelo još posjeduje sve osobitosti koje je imalo na Zemlji, a te osobitosti astralnog tijela, koje su sakupljene pošto je živjelo u fizi?kom tijelu, tako?er treba ostaviti po strani. To zahtjeva odre?eno vrijeme i to ozna?ava period kamaloke. Period kamaloke slijede doživljaji u duhovnom svijetu ili Devahanu. U našim spisima to je bilo karakterizirano više iz aspekta onog što ?ovjek proživljava kroz razli?ite elemente raširene oko njega. Sada ?emo razmotriti period izme?u smrti i novog ro?enja s druge strane. Po?nimo s op?enitim pregledom.

Kada je ?ovjek otišao kroz vrata smrti ima slijede?i doživljaj. Za vrijeme života na Zemlji zatvoren je unutar svoje kože, a vani je prostor sa stvarima i bi?ima. Nakon smrti nije tako. Naše cijelo bi?e se širi i osje?amo da stalno postajemo ve?i. Osje?aj biti ovdje u mojoj koži sa prostorom i stvarima koje me vani okružuju iskustvo je kakvo poslije smrti nemamo. Nakon smrti mi smo unutar objekata i bi?a. Širimo se unutar odre?enog prostora. Za vrijeme perioda kamaloke mi se kontinuirano širimo, i kada to širenje do?e do kraja, veliki smo kao prostor unutar orbite Mjeseca. ?injenica boravka unutar prostora, koncentriranost u jednoj to?ci, nakon smrti ima sasvim razli?ito zna?enje nego tijekom fizi?ke egzistencije. Sve duše koje simultano borave u kamaloki ispunjavaju isti prostor ograni?en orbitom Mjeseca. One me?usobno penetriraju jedna drugu. Ipak ova me?u penetracija ne zna?i zajedništvo.
Osje?aj da smo zajedno odre?en je sasvim drugim faktorima nego što je ispunjavanje zajedni?kog prostora. Mogu?e je za dvije duše koje su nakon smrti unutar istog prostora da budu sasvim udaljene jedna od druge. Njihov doživljaj može biti takav da ne trebaju znati za postojanje one druge. Ostale duše, u drugu ruku, mogu imati bliske, intimne veze i osje?ati me?usobnu prisutnost. To potpuno zavisi od unutarnjeg odnosa i nema ništa s vanjskim prostornim vezama.

U kasnijim fazama kada kamaloka do?e do kraja, prodiremo u još ve?u oblast. Stalno se širimo. Kada se faza kamaloke približava završetku, ?ovjek iza sebe ostavlja kao uklonjeno sve što je tijekom fizi?ke egzistencije bio izraz njegovih sklonosti, težnji i želja za zemaljski život. ?ovjek sve to mora proživjeti ali to tako?er treba ostaviti u sferi Mjeseca ili kamaloki. Kako ?ovjek dalje živi nakon smrti, i kasnije se prisje?a doživljaja u sferi Mjeseca, na?i ?e tamo upisane sve zemaljske emocije i strasti, odnosno, sve što se razvilo u duševnom životu kao rezultat njegovog pozitivnog privla?enja za tjelesnu prirodu. To je ostavljeno iza u sferi Mjeseca i tamo ostaje. Ne može se tako lako izbrisati. Mi to nosimo sa sobom kao impuls ali to ostaje upisano u sferi Mjeseca. Izvještaj dugova, takore?i, koje ima svaka osoba zapisan je u sferi Mjeseca.

Kako se dalje širimo ulazimo u drugu oblast koja se u sferi okultizma naziva Merkur. Ne?emo to predstavljati u obliku dijagrama, ali sfera Merkura je ve?a od sfere Mjeseca. Nakon smrti ulazimo u ovu sferu na najrazli?itije na?ine. Pomo?u duhovne znanosti to se može precizno istražiti. Osoba koja je u životu imala nemoralne ili ograni?ene moralne dispozicije živi u sferi Merkura na potpuno razli?it na?in od onoga tko je bio sklon moralu. U sferi Merkura onaj prvi nije u stanju na?i ljude koji su umrli u isto vrijeme, kratko prije ili nakon što je umro on, i koji su u duhovnom svijetu. On tako ulazi u duhovni svijet da nije u mogu?nosti na?i one koje voli s kojima teži biti zajedno. Ljudi kojima na Zemlji nedostaje moralna dispozicija duše u sferi Merkura postaju pustinjaci. Moralu skloni ljudi, me?utim, postaju ono što bi mogli nazvati socijalna bi?a. Tamo ?e na?i iznad svega ljude s kojima su bili blisko unutarnje povezani na Zemlji. To odre?uje da li je netko zajedno s nekim. To ne zavisi od prostornih odnosa, jer svi ispunjavamo isti prostor, ve? o duševnim sklonostima. Postajemo pustinjaci kada s nama donosimo nemoralnu dispoziciju, a društvena bi?a, ako posjedujemo moralne sklonosti.

Susre?emo druge poteško?e u vezi s društvenoš?u u sferi Mjeseca tijekom kamaloke ali uglavnom da li ?ovjek postaje pustinjak ili socijalno bi?e tamo tako?er zavisi o dispoziciji duše. Okorjeli egoist na zemlji, onaj koji zadovoljava samo vlastite nagone i strasti, ne?e u sferi Mjeseca lako na?i ljude s kojima je bio povezan na Zemlji. ?ovjek koji je strastveno volio, me?utim, ?ak i ako je to bilo samo fizi?ki, ipak ne?e biti potpuno sam, ve? ?e na?i i druge pojedince s kojima je bio povezan. U objema ovim sferama op?enito nije mogu?e na?i ljudska bi?a osim onih s kojima je bio povezan na Zemlji. Ostali nam ostaju nepoznati. Uvjet za sretanje drugih ljudi je da smo morali biti s njima na Zemlji. Da li sebe nalazimo s njima ili ne zavisi o faktoru morala. Preda to vodi do veze s onima s kojima smo se poznavali na Zemlji, ?ak nas ni moralna stremljenja ne?e odvesti mnogo dalje iza ove oblasti. Odnosi s ljudima koje sre?emo nakon smrti karakterizirani su s ?injenicom da se ne mogu promijeniti.

To trebamo predstaviti kako slijedi. Tijekom života na zemlji uvijek imamo mogu?nost promijeniti odnos s kolegama. Pretpostavimo da u nekom periodu vremena nismo nekog voljeli kako je zaslužio. U trenutku kada toga postanemo svjesni možemo voljeti ispravno, ako imamo snage. Poslije smrti nemamo tu mogu?nost. Kada tada susretnemo osobu mnogo jasnije nego na Zemlji percipiramo da li smo je voljeli premalo ili nekorektno, ali ne možemo napraviti ništa da to promijenimo. To mora ostati onako kako je. Životne veze nose naro?itu kvalitetu izvjesne postojanosti. Pošto su trajne prirode, u duši je formiran impuls putem kojeg je u karmu doveden red. Ako smo nedovoljno voljeli osobu u periodu od petnaest godina, toga ?emo nakon smrti postati svjesni. Za vrijeme tog iskustva dobivamo impuls da djelujemo druga?ije u našoj sljede?oj inkarnaciji na Zemlji. Time kreiramo impuls i volju za kompenzaciju karme. To je tehnika karme.

Iznad svega, treba nam biti jedna stvar jasna. Za vrijeme ranijih faza života nakon smrti, naime tijekom perioda Mjeseca i Merkura (i tako?er tijekom perioda koji slijede što ?e ukratko biti opisano), mi boravimo u duhovnom svijetu na takav na?in da naš duhovni život zavisi od toga kako smo živjeli na Zemlji u fizi?kom svijetu. To nije samo pitanje naše zemaljske svijesti. Naši nesvjesni impulsi tako?er igraju ulogu. U našem normalnom stanju na zemlji živimo u našem egu. Ispod ego-svijesti leži astralna svijest, sfera podsvijesti. Djelovanje ove sfere je ponekad razli?ito od naše normalne ego-svijesti bez da smo toga svjesni.

Uzmimo stvarni primjer koji se javlja dosta ?esto. Dvoje ljudi imaju prijateljski odnos. Jedan razvija poštovanje za duhovnu znanost dok drugi, koji se prethodno ?inio zadovoljan s time, po?inje mrziti duhovnu znanost. Taj animozitet ne treba prožeti cijelu dušu.
Može biti smješten samo u ego-svijesti te osobe, ne u astralnoj svijesti. Što se ti?e njene astralne svijesti, osoba koja dalje pothranjuje svoj animozitet može u stvari imati težnje i ljubav za duh koje nije svjesna. To je sasvim mogu?e. U ljudskoj prirodi postoje ovakve kontradikcije. Ako osoba istražuje svoju astralnu svijest, svoju podsvijest, može lako na?i skrivenu simpatiju za ono za što u svojoj budnoj svijesti izjavljuje da mrzi. To je od posebne važnosti nakon smrti jer tada, u ovoj stvari, ?ovjek postaje zaista svoj. ?ovjek se može dovesti do toga da u životu mrzi duhovnu znanost, da je odbija i sve povezano s njom, a ipak može za to imati ljubav u svojoj podsvijesti. Može imati plamte?u želju za duhovnu znanost. ?injenica da ne znamo ili nismo u mogu?nosti formirati misli iz naše memorije može rezultirati akutnom patnjom tijekom perioda kamaloke pošto za vrijeme prve faze nakon smrti ?ovjek živi uglavnom u svojim sje?anjima. Njegovu egzistenciju tada ne odre?uje samo tuga ili radost onog što živi u njegovoj ego-svijesti. Ono što se razvilo u podsvijesti tako?er igra ulogu. Dakle ?ovjek postaje zaista onakav kakav je.

Ovdje vidimo da je ispravno shva?ena duhovna znanost osu?ena da radi plodonosno u svim sferama života. Osoba koja je otišla kroz vrata smrti ne može donijeti bilo kakvu promjenu u odnosu s onima oko sebe, a isto vrijedi i za druge u odnosu prema njemu. Nastupa postojanost u vezama. Ali ostaje sfera promjena koja je u odnosu mrtvih i živih. Utoliko što su bili na Zemlji povezani s onima koji su umrli, živu?i su jedini koji mogu ublažiti bol i olakšati muku onih koji su prošli kroz vrata smrti. U mnogim ovakvim slu?ajevima, ?itanje mrtvima se pokazalo plodonosno.

Osoba je umrla. Za vrijeme života iz ovog ili onog razloga nije se bavila duhovnom znanoš?u. Onaj koji je ostao iza na Zemlji može pomo?u duhovne znanosti znati da umrli ima goru?u že? za duhovnom znanoš?u. Ako se sada onaj koji je ostao iza bavi mislima duhovne prirode kao da je umrli tu s njime, pravi mu veliku uslugu. Mi stvarno možemo ?itati mrtvima. To omogu?ava da se jaz izme?u živih i mrtvih premosti. Dva svijeta, fizi?ki i duhovni, odvojeni su materijalizmom. Razmislite kako ?e njihova unija podržati sam život! Kada duhovna znanost ne ostane samo teorija ve? postane životni impuls kao što bi trebala, ne?e biti odvajanja ve? neposredne komunikacije. ?itaju?i mrtvima možemo u?i u neposrednu komunikaciju s njima i pomo?i im. Onaj tko je izbjegao duhovnu znanost i dalje ?e osje?ati muku težnje za njom ukoliko mu mi ne pomognemo. Možemo mu pomo?i sa Zemlje ako je takva težnja uop?e prisutna. Na ovaj na?in živu?i mogu pomo?i mrtvima.

Tako?er je mogu?e za mrtve da ih živu?i percipiraju, premda u naše vrijeme živu?i malo rade da uspostave ovakve veze. Duhovna znanost ?e tako?er i u ovom smislu podržati život, postati pravi životni eliksir. Da bi razumjeli na koji na?in mrtvi mogu utjecati na žive kao polaznu to?ku uzmimo slijede?i primjer. Što ?ovjek zna o svijetu? Izvanredno malo ako samo uzmemo u obzir stvari na fizi?kom planu samo sa budnom sviješ?u. ?ovjek je svjestan onog što se doga?a vani ispred njegovih ?ula i što može protuma?iti svojim intelektom u odnosu na ta doga?anja. Sve drugo ignorira. Op?enito on vjeruje da ne može znati ništa osim ono što promatra ?ulnom percepcijom. Ali ima mnogo onog što se nije dogodilo a ipak je vrlo zna?ajno. Što to zna?i?

Pretpostavimo da imamo naviku i?i na posao svakog jutra u osam sati. Jednom prilikom, me?utim, kasnimo pet minuta. Osim ?injenice da smo došli pet minuta kasnije o?igledno se ništa neobi?no nije dogodilo. Ipak, nakon pobližeg razmatranja svih uklju?enih elemenata, možemo postati svjesni da upravo tog dana, da smo izašli u to?no vrijeme mi bi bili pregaženi. To zna?i da smo izašli u pravo vrijeme više ne bi bili živi.

Ili što je još mogu?e i možda se dogodilo je da je osoba možda bila od prijatelja sprije?ena da zaplovi Titanikom. Mogao je osje?ati da ?e ako zaplovi sigurno biti potopljen! Da je to bilo karmi?ki planirano druga je stvar. Ali promislite, ako razmišljate o životu na ovaj na?in, koliko ste malo u stvari svjesni. Ako se ništa od onog što se moglo dogoditi nije dogodilo, tada jednostavno toga niste svjesni. Ljudi ne obra?aju pažnju na bezbrojne mogu?nosti koje postoje u svijetu stvarnih doga?aja.

Možete naravno re?i da ovo nije važno. Za vanjske doga?aje je malo bitno, ipak je važno da niste poginuli. Želio bih privu?i vašu pažnju na ?injenicu da smo mogli znati da postoji velika mogu?nost da poginemo. Da, na primjer, nismo propustili vlak koji je bio uklju?en u veliku nesre?u. Ne mogu se spomenuti svi mogu?i slu?ajevi a ipak se stalno doga?aju na manjoj mjeri. Sigurno, za vanjski tijek doga?aja trebamo znati samo ono što se može promatrati.

Pretpostavimo da sigurno znamo da bi se nešto dogodilo da nismo propustili vlak. Takvo znanje ostavlja unutarnji utisak na nas, i mogli bi re?i da smo bili spašeni na izvanredan na?in jer smo sretni. Razmotrite mnoge mogu?nosti s kojima se ljudi suo?avaju. Koliko bi naš duševni život bio bogatiji ako bi znali sve stvari koje igraju ulogu u životu a ipak se ne doga?aju! Danas ljudi uzimaju u obzir samo osiromašenu posljedicu onog što se u stvari pojavilo.

To je kao da uzmemo u obzir polje s mnogo klasja pšenice i odrazimo to s time da ?e relativno mali broj sjemenja biti zasijan. Bezbrojni drugi ne?e niknuti i oti?i ?e u drugom smjeru. Ono što nam se može dogoditi u odnosu je na ono što nam se stvarno doga?a kao što su mnoga zrna pšenice koji ne niknu u odnosu s onima koja niknu i donesu klasje. To je doslovno tako, jer su mogu?nosti u životu beskona?ne. Trenutci u kojima se u svijetu vjerojatnosti odvijaju posebno važne stvari za nas tako?er su posebno pogodni trenutci da se mrtvi približe. Pretpostavimo da je osoba izašla pet minuta ranije, i kao rezultat njen život je sa?uvan. U odre?enom trenutku spašena je od nesre?e ili se može tako?er dogoditi da joj na takav na?in pobjegne radosni doga?aj. Snolika slika koja sadrži poruku mrtvih može u ovakvim trenucima u?i u život. Ali ljudi žive banalno. Kao pravilo, finiji utjecaji koji konstantno djeluju u životu prolaze neuvaženo. S obzirom na to, duhovna znanost oplemenjuje osje?aje i senzacije. Kao rezultat, ?ovjek ?e osje?ati utjecaj mrtvih i doživjeti vezu s njima. Jaz izme?u živih i mrtvih premošten je duhovnom znanoš?u koja postaje pravi životni eliksir.

Slijede?a sfera nakon smrti je takozvana sfera Venere U ovoj sferi postajemo pustinjaci ako smo na zemlji imali bezvjernu dispoziciju. Postajemo društveni duhovi ako s nama nosimo religijske sklonosti. Ukoliko u fizi?kom svijetu možemo osje?ati privrženost Svetom Duhu, tako ?emo i u sferi Venere na?i sve sa sli?nim sklonostima prema božansko duhovnom. Ljudi su grupirani prema religijskim i filozofskim sklonostima u sferi Venere. Na Zemlji je tako da oboje i religijske težnje i religijsko iskustvo još igraju dominantnu ulogu. U sferi Venere grupiranje je ?isto prema vjeroispovijesti i filozofskim pogledima. Oni koji dijele istu koncepciju svijeta uvelike su zajedno, snažne zajednice u sferi Venere. Oni nisu pustinjaci. Pustinjaci su samo oni koji nisu uspjeli razviti nikakve religijske osje?aje i iskustvo.

Na primjer, monisti, materijalisti našeg doba, ne?e biti društvena, ve? usamljena bi?a. Svaki ?e u sferi Venere biti kao u kavezu. Ne?e biti govora o Monisti?koj uniji jer je zahvaljuju?i monisti?koj koncepciji svaki ?lan osu?en na usamljenost. ?injenica da je svatko zaklju?an u svom kavezu nije bila promišljana. To je spomenuto tako da duše mogu do?i do svijesti o stvarnosti u usporedbi prema nestvarnim teorijama monizma koje su elaborirane na Zemlji. Op?enito možemo re?i da dolazimo zajedno s onima iste koncepcije svijeta, iste vjere kao što smo sami. Ostale vjeroispovijesti je u sferi Venere teško razumjeti.

Iza ovoga slijedi sfera Sunca. Samo ono što premoš?uje razlike izme?u razli?itih religijskih vjeroispovijesti može nam pomo?i u sferi Sunca. Ljudima nije lako graditi mostove od jedne vjeroispovijesti do druge jer su toliko utvr?ene u njihovim vlastitim gledanjima. Istinsko razumijevanje za onog tko misli i osje?a druga?ije posebno je teško. U teoriji ovakva razumijevanja su ?esto tražena, ali stvari su sasvim razli?ite kada je to pitanje stavljanja teorije u praksu.

Nalazimo, na primjer, da mnogi koji pripadaju Hindu religiji govore o zajedni?koj jezgri svih religija. Oni u stvari, ipak, samo referiraju na zajedni?ku jezgru Hindu i Budisti?ke religije. Sljedbenici Hindu i Budisti?ke religije govore s pogledom na odre?eni egoizam. Uhva?eni su u grupni egoizam.
 
Ovdje bi mogli umetnuti divnu Estonsku legendu o grupnom egoizmu koja govori o porijeklu jezika. Bog je ?ovje?anstvu želio uru?iti dar jezika pomo?u vatre. Velika vatra je trebala planuti a razli?iti jezici su trebali do?i tako da bi ljudi slušali osobitosti zvuka vatre. Tako je Božanstvo pozvalo sve narode na Zemlji da se okupe tako da svaki može u?iti svoj jezik. Prije okupljanja, me?utim, Bog je Estoncima dao prednost i nau?io ih božanski-duhovni jezik, uzvišeniji na?in govora. Onda su se približili ostali i bilo im je dopušteno slušati gdje je gorjela vatra, i kako bi je ?uli nau?ili bi razumjeti razli?ite zvukove. Izvjesni narodi preferirani od Estonaca su došli prvi dok je vatra još sasvim jako gorjela. Kada je vatra dosegnula svoj kraj na red su došli Nijemci, jer Estonci nisu bili posebno skloni Nijemcima. U slabom pucketanju vatre neko je ?uo, “Deitsch, peitsch; deitsch, peitsch” (Njema?ki, bi?). Zatim su slijedili Laponci kojima su Estonci bili još i manje skloni. Samo se ?ulo, “Lappen latchen” (Laponski, bi?). Do tada se vatra smanjila do samog pepela, i Laponci su, dobili najgori jezik od svih pošto su Estonci i Laponci smrtni neprijatelji. Takvi su razmjeri Estonskog grupnog egoizma.

Sli?an grupni egoizam vrijedi za mnoge narode kada govore o prodiranju do esencijalne jezgre zajedni?ke za sve religijske vjeroispovijesti. U vezi toga, Krš?anstvo nikako nije jednako kao ostale vjere. Ako bi, na primjer, stav na Zapadu bio usporediv s onim Hindu religije, tada bi stari Wotan još vladao kao nacionalni bog. Zapad nije priznao vladaju?e božanstvo koje se može na?i unutar vlastitog podru?ja, ve? ono izvana. To je važna razlika izme?u njega i Hinduizma i Budizma. U odnosu na mnoge stvari, Zapadno Krš?anstvo nije prožeto religijskim egoizmom. Religijski je više nesebi?no nego isto?ne religije. To je tako?er i razlog zašto pravo znanje i doživljaj Krist impulsa može dovesti ?ovjeka u pravi odnos s kolegama, bez obzira koju vjeroispovijest priznaju.

U sferi Sunca izme?u smrti i ponovnog ro?enja to je stvarno pitanje razumijevanja što nam omogu?ava ne samo da budemo s onima sli?ne vjere, ve? i da formiramo odnos s ?ovje?anstvom u cjelini. Ako je dovoljno široko shva?eno u vezi s religijom Starog zavjeta, Krš?anstvo nije jednostrano. Privu?ena je pažnja prethodno na nešto od velike važnosti što treba biti prepoznato. Sjetit ?ete se da je jedna od najljepših izreka Krista, “Vi ste Bogovi,” podsje?anje na Stari zavjet. Krist ukazuje na ?injenicu da božanska iskra, bog boravi u svakom ljudskom bi?u. Vi ste svi Bogovi; vi ?ete biti u rangu s Bogovima.

Uzvišeno u?enje Krista ukazuje ?ovjeku na njegovu božansku prirodu, da može postati kao Bog. Možete postati kao Bog, predivno i duboko dirljivo u?enje Krista! Još jedno bi?e je koristilo iste rije?i, i indikativno je za krš?ansku vjeru da je i drugo bi?e tako u?inilo. Na otvaranju Starog zavjeta Lucifer pristupa ?ovjeku. On zauzima po?etnu to?ku — i u tome leži iskušenje — s rije?ima, “Vi ?ete biti kao Bogovi.” Lucifer na po?etku iskušenja u Raju i kasnije Krist Isus koriste iste rije?i! Ovdje se doti?emo jednog od najdubljih i najvažnijih aspekata Krš?anstva jer ovo nazna?uje da nije samo stvar sadržaja rije?i, ve? od kojeg su bi?a u kozmi?kom kontekstu izgovorene. U zadnjoj Misterijskoj drami trebalo je pokazati da iste rije?i imaju potpuno razli?ito zna?enje u odnosu na to da li ih izgovara Lucifer, Ahriman ili Krist. Ovdje se doti?emo duboke kozmi?ke misterije, i važno je da do?emo do razumijevanja rije?i, “Vi ste Bogovi” i “Vi ?ete biti kao Bogovi,” izgovorene u jednoj prigodi od Krista, u drugoj od Lucifera.

Moramo uzeti u obzir da izme?u smrti i novog ro?enja mi tako?er boravimo u sferi Sunca gdje je pravo razumijevanje Krist impulsa esencijalno. Moramo donijeti ovo razumijevanje skupa s nama sa Zemlje, jer Krist je jednom boravio na Suncu ali se, kao što znamo, spustio sa Sunca i ujedinio s Zemljom. Trebamo Ga nositi do perioda Sunca, i tada možemo postati socijalna bi?a kroz Krist impuls i u?iti da ga razumijemo u sferi Sunca.

Moramo nau?iti razlikovati izme?u Krista i Lucifera, a u naše vrijeme to je mogu?e samo pomo?u antropozofije. Razumijevanje Krista koje nosimo sa sobom od Zemlje vodi nas daleko do sfere Sunca. Tamo djeluje kao vodi?, takore?i, od ?ovjeka do ?ovjeka, bez obzira na vjeru ili vjeroispovijest. Ali u sferi Sunca mi susre?emo još jedno bi?e koje izgovara rije?i koje virtualno imaju isti sadržaj. To bi?e je Lucifer. Moramo na Zemlji ste?i razumijevanje o razlici izme?u Krista i Lucifera, jer Lucifer je sada da nam se pridruži kroz dalje sfere izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Dakle vidite, mi idemo kroz sfere Mjeseca, Merkura, Venere, i Sunca. U svakoj sferi se susre?emo, u po?etku, s onim što odgovara unutarnjim snagama koje nosimo sa sobom. Naše emocije, nagoni, strasti, ?ulna ljubav, ujedinjuje se s nama u sferi Mjeseca. U sferi Merkura susre?emo sve što je uslijed naših moralnih nesavršenosti; u sferi Venere zbog svih naših religioznih mana; u sferi Sunca, svega što nas odvaja od ?iste ljudskosti.

Sada nastavljamo u druge sfere koje okultist naziva sferama Marsa, Jupitera i Saturna. Ovdje je Lucifer naš vodi? i mi ulazimo u oblast koja nam dodjeljuje nove snage. Baš kao što ovdje imamo Zemlju ispod nas, tako i tamo u kozmosu imamo Sunce ispod nas. Dižemo se u božanski-duhovni svijet, i kako to radimo moramo ?vrsto držati u memoriji ono što smo sa nama donijeli od Krist impulsa. To možemo ste?i jedino na Zemlji i što smo to dublje napravili, dalje to u kozmos možemo nositi. Sada nam pristupa Lucifer. Vodi nas vani u oblast koju moramo prije?i da bi bili spremni za novu inkarnaciju. Ima jedna stvar koju ne smijemo izostaviti ukoliko nam Lucifer ne?e postati prijetnja, a to je razumijevanje Krist impulsa, ono što smo ?uli o Kristu tijekom našeg života na Zemlji. Lucifer nam za vrijeme perioda izme?u ro?enja i smrti pristupa samoinicijativno, ali Krist mora biti primljen tijekom zemaljskog života.

Onda rastemo u druge sfere iza Sunca. Stalno postajemo ve?i, da tako kažemo. Ispod nas imamo Sunce a iznad, mo?an, ogroman prostor Zvjezdanih nebesa. Rastemo u veliku kozmi?ku oblast sve do izvjesne granice, i kako rastemo prema vani kozmi?ke sile rade na nama iz svih smjerova. Primamo snage iz mo?nog zvjezdanog svijeta u naše rasprostranjeno bi?e.

Dosežemo granicu, onda se po?injemo sužavati i ponovno ulazimo u oblasti kroz koje smo prije putovali. Idemo kroz sfere Sunca, Venere, Merkura i Mjeseca dok opet ne do?emo u susjedstvo Zemlje i dok se sve što smo donijeli iz kozmi?kih širina nije opet koncentriralo u embrio nošen zemaljskom majkom.

To je misterija ?ovjekove prirode izme?u smrti i novog ro?enja. Nakon što je prošao kroz vrata smrti stalno se širi od malog prostora zemlje do oblasti Mjeseca, Merkura, Venere, Sunca, Marsa, Jupitera i Saturna. Tada smo narasli u kozmi?ki prostor, poput divovskih sfera. Nakon što smo kao duše primili snage univerzuma, zvijezda, ponovno se skupljamo i nosimo snage zvjezdanog svijeta unutar nas. Ovo objašnjava od duhovne znanosti kako se u koncentriranoj strukturi mozga može na?i otisak ukupnih zvjezdanih nebesa. U stvari, naš mozak sadrži važnu tajnu.

Imamo još jednu misteriju. ?ovjek je sakupio sebe na okup, inkarnirao se u fizi?ko tijelo u koje je došao preko svojih roditelja. Toliko je putovao tijekom svoje ekspanzije u kozmi?ki prostor da je tamo zapisao svoje posebne karakteristike. Dok zurimo od Zemlje gore prema nebesima, tamo nisu samo zvijezde ve? tako?er naše karakteristike iz prethodnih inkarnacija. Ako smo, na primjer, u prethodnom zemaljskom životu bili ambiciozni, tada je ta ambicija zapisana u zvjezdanom svijetu. Zapisana je u Akasha kronici, i kada ste ovdje na Zemlji na odre?enoj to?ci, ova ambicija vam dolazi s odgovaraju?im planetom u odre?enoj poziciji i ?ini da se njen utjecaj osje?a.

To objašnjava ?injenicu da astrolozi ne samo da razmatraju zvijezde i njihova kretanja ve? ?e vam re?i da je tu vaša taština, tamo vaša ambicija, vaši morali propusti, vaša indolencija; nešto što ste zapisali u zvijezdama sada radi iz zvjezdanih svjetova na Zemlju i odre?uje vašu sudbinu. Ono što živi u našim dušama zapisano je u prostranstvima svemira i to djeluje natrag iz svemira tijekom našeg života na Zemlji dok putujemo ovdje izme?u ro?enja i smrti. Ako ih stvarno razumijemo, ove stvari nas intimno diraju, i omogu?avaju da objasnimo mnoge stvari.

Dosta sam se bavio Homerom. Zadnjeg ljeta tijekom mojih istraživanja o uvjetima izme?u smrti i ponovnog ro?enja došao samo do nepromjenjivosti veza nakon smrti. Ovdje, u odre?enom pasusu, morao sam sebi re?i da su Grci zvali Homera slijepim pjesnikom jer je bio tako veliki vidovnjak. Homer spominje da se život nakon smrti odvija u zemlji u kojoj nema promjena. Predivno pogodan opis! Ovo razumjeti u?imo jedino kroz okultne misterije. Što više kora?amo u ovom smjeru, više uvi?amo da su drevni pjesnici bili najve?i vidovnjaci i da mnogo toga što potajice prožima njihova djela traži zna?ajnu koli?inu razumijevanja.

Želio bih spomenuti nešto što mi se dogodilo prošle jeseni i što je dosta karakteristi?no. U po?etku, opirao sam se tome jer je bilo previše zapanjuju?e, ali to je jedan od onih slu?ajeva gdje objektivnost pobje?uje. U Firenci nalazimo grobnice Lorenza i Giuliana de Medici od Michelangela. Dva brata su portretirani zajedno s ?etiri alegorijske figure. Te figure su dobro poznate, ali pri prvom posjetu ?inilo mi se da nešto nije sasvim ispravno s tom grupom. Bilo mi je jasno da je onaj opisan kao Giuliano Lorenzo, i obratno. Figure, koje se mogu micati, o?ito su bile zamijenjene u nekoj prigodi i to je prošlo neopaženo. To je zašto je za statuu od Giuliana re?eno da je ona od Lorenza, i obratno. Ali mene ovdje stvarno zanimaju ?etiri alegorijske figure.

Prvo se pozabavimo predivnom statuom, “No?.” Ne može je se jednostavno razumjeti u smislu alegorije. Ako, me?utim, znamo za eteri?ko tijelo i zamišljamo ga u njegovoj punoj aktivnosti, upitali bi se, “Koja je najkarakteristi?nija gesta koja odgovara eteri?kom tijelu kada je ono slobodno od astralnog tijela i ega?” Odgovor bi bio gesta kakvu je Michelangelo dao u “No?i.” U stvari, “No?” je tako oblikovana da savršeno predstavlja slobodno, nezavisno eteri?ko tijelo, izraženo pomo?u formi fizi?kog tijela kada su astralno tijelo i ego van njega. Ova figura nije alegorija, ve? predstavlja kombinaciju fizi?kog i eteri?kog tijela kada su astralno tijelo i ego van njih. Tada se razumije pozicija figure. Povijesno je to najto?niji izraz životnosti eteri?kog tijela.

Po?injemo gledati figuru “Dan” kao ekspresiju ega kada je najaktivniji i najmanje na njega utje?u astralno, eteri?ko i fizi?ko tijelo. To je portretirano s ?udnom gestom i pozicijom Michelangelova “Dana.” Dobijemo gestu figure “Zora” kada je aktivno astralno tijelo, nezavisno od fizi?kog i eteri?kog tijela i ega, i “Suton” kada je aktivno fizi?ko tijelo bez druga tri ?lana.

Dugo sam se borio protiv djeli?a znanja i za po?etak s mišlju da je sasvim apsurdno; ipak što se više u to ulazi, više smo prisiljeni prepoznati istinu u rukopisu koje sadrže ove figure. Nije da je Michelangelo toga bio svjestan. To je izviralo iz njegove intuitivne kreativne snage. Tako?er razumijemo zna?enje legende koja kaže da kada je Michelangelo bio sam u studiju, figura “No?” postala bi obdarena životom, i slobodno bi išla okolo. To je posebna ilustracija ?injenice da imamo posla s eteri?kim tijelom. Duh radi u svemu u umjetnosti kao i u evoluciji ?ovje?anstva. U?imo razumjeti svijet ?ula samo ako shvatimo kako duh radi u ?ulnoj stvarnosti.

Postoji divna izreka od Kanta. On kaže, “Postoje dvije stvari koje su napravile posebno duboki utisak na mene, zvjezdana nebesa iznad mene i moralni zakon unutar mene.” Posebno je impresivno kada shvatimo da su oboje jedna te ista stvar. Izme?u smrti i ponovnog ro?enja mi smo rašireni preko zvjezdanih oblasti i primamo njihove snage u sebe, a tijekom našeg života u fizi?kom tijelu snage koje smo sakupili aktivne su unutar nas kao moralni impulsi. Gledaju?i gore u zvjezdana nebesa mogli bi re?i da boravimo izme?u snaga koje su tamo vani aktivne tijekom perioda izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Sada to postaje vode?i princip našeg moralnog života. Zvjezdana nebesa vani i moralni zakon unutra jedna je te ista stvarnost. Oni tvore dvije strane te stvarnosti. Proživljavamo zvjezdane oblasti izme?u smrti i ponovnog ro?enja, moralni zakon izme?u ro?enja i smrti.

Kada smo ovo dohvatili, duhovna znanost izrasta u mo?nu molitvu. Jer što je drugo molitva osim ono što povezuje našu dušu s božansko-duhovnim što prožima svijet. To moramo u?initi našim vlastitim kako prolazimo kroz doživljaje svijeta ?ula. Podjednako kao što svjesno stremimo prema ovom cilju, ono što u?imo postaje samoinicijativno molitva. Ovdje je duhovno znanje odmah transformirano u osje?aje i doživljaj, i tako i treba biti. koliko god duhovna znanost radila s konceptima i idejama, one ?e ipak biti transformirane u ?istu senzaciju i molitvene osje?aje. To je ono što naše sadašnje vrijeme traži. Naše vrijeme treba doživjeti kozmos žive?i u razmatranju duha u kojem samo prou?avanje poprima prirodu molitve. Dok prou?avanje vanjskog fizi?kog svijeta stalno postaje suho, akademsko i apstraktno, prou?avanje duhovnog života postajat ?e iskrenije i dublje. Uzeti ?e kvalitetu molitve, ne u jednostranom sentimentalnom smislu ve? vrlinom svoje vlastite prirode. Tada ?e ?ovjek znati ne samo kao rezultat apstraktnih ideja da je božanstvo koje prožima univerzum tako?er i u njemu. Kako napreduje u znanju shvatiti ?e da je to zaista doživio tijekom života izme?u posljednje smrti i novog ro?enja. Znati ?e da je ono što je tada doživio sada u njemu kao unutarnje bogatstvo njegovog života.

Ovakva razmatranja, povezana s nedavnim istraživanjem, pomažu nam da do?emo do razumijevanja našeg vlastitog razvoja. Tada ?e se duhovna znanost biti sposobnija transformirati u pravi duhovni krvotok. ?eš?e ?emo o ovim stvarima govoriti u budu?nosti.

 

Stranica 7 od 16 Sve stranice