Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 5/16
Život izme?u smrti i novog ro?enja
Munich, 26 studeni 1912

?esto je objašnjavano da nije tako jednostavno istraživati i opisati oblast okultnog kako se obi?no misli. Ako se želi svjesno nastaviti u ovoj domeni, osjetiti ?e se neophodnim ponovno raditi svježa istraživanja u važnim poglavljima duhovnog istraživanja. Zadnjih mjeseci je to bio moj zadatak, izme?u mnogih drugih stvari, napraviti nova istraživanja na temu o kojoj smo ovdje ?esto govorili. Kao rezultat ovakvih istraživanja javljaju se novi aspekti.

Danas ?emo se ponovno baviti životom izme?u smrti i ponovnog ro?enja, premda se to može napraviti samo kao kratki pregled. To ne zna?i da ono što je prethodno bilo re?eno treba mijenjati na bilo koji na?in. Posebno u vezi ovog poglavlja to nije slu?aj, ali kod prou?avanja nadosjetilnih ?injenica uvijek ih trebamo razmatrati sa što je mogu?e više to?aka. Dakle danas ?emo razmatrati sa univerzalnog stajališta dosta od onog što je bilo prezentirano u mojim knjigama Teozofija ili Tajna znanost više s aspekta trenutnog ljudskog doživljaja. ?injenice su iste, ali ne trebamo misliti da smo potpuno upu?eni u njih ako su bile opisane samo s jednog stajališta. Okultne ?injenice su takve da se moramo kretati oko njih, takore?i, i ispitati ih sa svih stajališta. S obzirom na duhovnu znanost uobi?ajena je greška da prosudbe iznose ljudi koji su ?uli par izjava o temi bez da su imali strpljenja dopustiti da ono što se može re?i s drugih aspekata radi na njima. Ipak istine duhovnog istraživanja mogu se razumjeti glasom zdravog razuma, kao što je ju?er nazna?eno na javnom predavanju.

Danas ne?emo pridavati toliko pažnje stupnju nakon smrti gdje po?inje život u kamaloki, ve? ?emo radije razmotriti to?ku na kraju kamaloke gdje život u duhovnom zapravo po?inje. Taj period traje dok duša ne si?e u novu inkarnaciju i ponovno u?e u zemaljski život.

O ovim stvarima može se nešto komunicirati pošto, kao što znate, vidovita vizija vodi u istu oblast u kojoj ljudska bi?a borave izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Kroz inicijaciju se doživljava, premda na drugi na?in, ono što se odvija izme?u smrti i ponovnog ro?enja. To objašnjava ?injenicu da se o ovome nešto može komunicirati.

Za po?etak, želim spomenuti dvije osnovne to?ke vidovite percepcije što ?e tako?er pomo?i našem razumijevanju života nakon smrti. Uvijek je naglašavana velika razlika izme?u života u nadosjetilnom svijetu i života u fizi?kom, materijalnom svijetu. Na primjer, proces saznanja je potpuno razli?it u nadosjetilnom svijetu od onog na Zemlji. U fizi?kom svijetu objekti se predstavljaju našim ?ulima ?ine?i utiske boje i svijetla na naše o?i, ?ujne utiske na naše uši i druge utiske na ostale osjetilne organe. Da bi percipirali objekte moramo se kretati okolo u svijetu. Da bi percipirali udaljeni objekt, moramo i?i prema njemu. Ukratko, u osjetilnom svijetu moramo se kretati da bi percipirali stvari. Za nadosjetilnu percepciju vrijedi obrnuto. Što je tiša duša, što je više toga u unutarnjem kretanju isklju?eno, što manje težimo privla?iti stvari prema nama, što smo duže sposobni ?ekati, to je sigurnije da ?e percepcija do?i i istinitiji ?e biti doživljaj koji smo dobili. U nadosjetilnom svijetu moramo dopustiti da stvari pristupe nama. To je esencijalna stvar. Moramo razviti unutarnju tišinu. Tada ?e stvari do?i nama.

Druga to?ka je ovo. Na?in na koji se nadosjetilni svijet suo?ava s nama zavisi o tome što nosimo sa sobom iz obi?nog ?ulnog svijeta. Ovo je važno. To može prouzro?iti znatne duševne teško?e u nadosjetilnom svijetu. Na primjer, može biti iznimno bolno shvatiti u nadosjetilnom svijetu da osobu volimo manje nego što bi trebali, manje nego što zaslužuje da je volimo. U duhovnom zurenju ova ?injenica stoji ispred onog koji je ušao u nadosjetilni svijet s daleko ve?im intenzitetom nego što to ikada može biti slu?aj u fizi?kom svijetu. Dodatno, još nešto može prouzro?iti veliku bol onome s vidovitom sviješ?u. Ni jedna sila od onih koje možemo privu?i u nadosjetilnom svijetu nikako ne može promijeniti ili poboljšati odnos duše u fizi?kom za koji shva?amo da nije u redu. Ne može se popraviti silama privu?enim iz duhovnog svijeta. Ovo iskustvo je beskona?no bolnije od bilo ?ega što doživimo u fizi?kom svijetu. S time raste osje?aj nemo?i prema nužnosti karme koja se može proživjeti jedino u fizi?kom svijetu. S ova dva faktora suo?ava se u?enik okultne znanosti ve? nakon samo malog napretka. Oni se pojavljuju odmah u životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Pretpostavimo da kratko nakon smrti sretnemo osobu koja je umrla prije nas. Mi je prepoznajemo, i osje?amo potpuni odnos koji smo s njom imali ovdje na zemlji. Mi smo zajedno s onim tko je umro prije, u isto vrijeme ili nakon nas, i mi osje?amo da je onako kako smo stajali s njim u životu. To je bio naš odnos s njim. Ali dok u fizi?kom svijetu kada shvatimo da smo nekom napravili nešto nepravedno u osje?ajima ili djelom, možemo napraviti neophodan popravak, nismo to u mogu?nosti, direktno, u životu nakon smrti. Jasan uvid u prirodu odnosa je tu, ali unato? punoj svjesnosti da smo trebali biti druga?iji, ništa nismo u mogu?nosti promijeniti. Za po?etak, stvari moraju ostati onakve kakve jesu. Utu?enost uzrokovana mnogim sje?anjima je zbog ?injenice da smo jasno svjesni na?ina na koji odnos nije u redu ali mora ostati takav kakav je. Ipak osoba cijelo vrijeme osje?a da je trebala biti druga?ija. Ovo duševno raspoloženje treba biti premješteno u cijeli život nakon smrti. Nakon smrti shva?amo mnogo ja?e sve ono što smo pogrešno radili tijekom života na Zemlji ali ne možemo ništa promijeniti. Stvari moraju imati svoj tijek, bez obzira. Gledamo natrag na ono što smo napravili i moramo potpuno proživjeti posljedice naših akcija, znaju?i dobro da se ništa ne može promijeniti.

To nije samo s odnosom prema drugim ljudskim bi?ima, ve? s cijelom našom duševnom konfiguracijom nakon smrti, koja ovisi o brojnim faktorima. Za po?etak, portretirati ?u život nakon smrti u formi imaginacija. Ako uzmemo rije?i “Vizije” ili “Imaginacije” u smislu kako sam objasnio ju?er, ne?e biti nerazumijevanja. ?ovjek percipira fizi?ki svijet kroz njegove ?ulne organe. Nakon smrti živi u svijetu vizija, ali te vizije su zrcalna slika stvarnosti. Baš kao što ovdje u fizi?kom svijetu ne percipiramo odmah unutarnju prirodu ruže, ve? vanjsko crvenilo, tako nemamo ni direktnu percepciju našeg prijatelja koji je otišao ili brata, ve? susre?emo vizionarsku sliku. Mi smo umotani u oblak naših vizija, takore?i, ali sasvim jasno znamo da smo zajedno s drugim bi?em To je stvarna veza, u biti mnogo stvarnija nego što odnos izme?u dvije osobe može biti na Zemlji.

U prvom periodu nakon smrti mi percipiramo dušu kroz sliku. Tako?er nakon perioda kamaloke vizije koje nas okružuju, i koje doživljavamo, pokazuju natrag, ve?im dijelom, na ono što smo doživjeli na Zemlji. Znamo, na primjer, da je mrtvi prijatelj tamo vani u duhovnom svijetu. Percipiramo ga kroz naše vizije. Osje?amo potpuno jedinstvo s njim. Znamo to?no kako smo povezani s njim.
Ono što uglavnom percipiramo je, me?utim, ono što se dogodilo izme?u nas na Zemlji. To se, u po?etku, obla?i u našu viziju.
Glavna stvar su posljedice našeg zemaljskog odnosa, baš kao da nakon perioda kamaloke živimo u posljedicama naše zemaljske egzistencije. Oblak vizija koji nas omotava potpuno je zavisan o tome kako smo proveli našu zemaljsku egzistenciju.

U prvom periodu kamaloke duša je odjevena, kao oblak, imaginacijama. U po?etku je oblak taman. Kada je nakon smrti proteklo neko vrijeme, imaginativna vizija postepeno percipira da taj oblak po?inje svijetliti kao da je ozra?en zrakama jutarnjeg Sunca.
Kada je imaginativnoj spoznaji dodana inspiracija shva?amo da živimo, za po?etak, u oblaku naših zemaljskih doživljaja. Obavijeni smo njima. Možemo se povezati samo s onima koji su umrli i s kojima smo bili zajedno na zemlji, ili s onima još na Zemlji sposobnima uzdi?i svoju svijest u duhovni svijet. Ono kako smo karakterizirali imaginativnu spoznaju kao osvjetljenje oblaka naših vizija s jedne strane sa svjetlucaju?im to?kama kod pristupa hijerarhija u naše vlastito bi?e. Sada po?injemo živjeti u oblasti više duhovnosti. Prethodno, bili smo povezani samo sa svijetom kojeg smo donijeli sa sobom. Sada život viših hijerarhija po?inje sijati prema nama, prodirati u nas. Ali da bi razumjeli ovaj proces, Moramo ste?i neke uvide u odnose veli?ina percipiranih kroz imaginativnu spoznaju kako se duša izvla?i iz fizi?kog tijela.

To se stvarno doga?a kako prolazimo kroz vrata smrti. Naše bi?e se širi i postaje sve ve?e i ve?e. To nije jednostavan koncept ali to je ono što se u stvari doga?a. Samo na zemlji mi doživljavamo sebe ograni?enima s našom kožom. Nakon smrti širimo se u beskona?ne prostore, stalno rastu?i. Kada smo došli do kraja perioda kamaloke, mi smo doslovno prošireni oko Zemlje do orbite Mjeseca. Jezikom okultista postajemo stanovnici Mjeseca. Naše bi?e je prošireno u tolikoj mjeri da se njegova vanjska granica podudara s krugom koji je Mjesec opisao oko Zemlje. Danas ne mogu i?i u relativne položaje planeta. Objašnjenje onog što se o?ito ne slaže s ortodoksnom astronomijom može se na?i u Düsseldorfskim predavanjima, Duhovne hijerarhije i njihova refleksija u fizi?kom svijetu: Zodijak, Planeti, Kozmos.

Dakle rastemo daleko vani u kozmi?ki prostor, u cijeli planetarni sustav, premda prvo u ono što okultist zove sfera Merkura. To ?e re?i, nakon perioda kamaloke postajemo stanovnici Merkura. Istinski osje?amo da nastanjujemo kozmi?ki prostor. Baš kao što za vrijeme fizi?ke egzistencije sebe osje?amo kao stanovnike Zemlje, tako sebe osje?amo i kao stanovnike Merkura. Sada ne mogu opisati detalje, ali je prisutan slijede?i doživljaj svijesti. Sada nismo zatvoreni u tako maloj frakciji prostora kao za vrijeme naše zemaljske egzistencije ve? je široka sfera ograni?ena orbitom Merkura unutar našeg bi?a. Kako živimo u ovom periodu tako?er zavisi od toga kako smo se pripremili na Zemlji — o silama koje smo upili na Zemlji da bi narasli u ispravan ili pogrešan odnos sa sferom Merkura.

Da bi razumjeli ove ?injenice možemo pomo?u okultnog istraživanja usporediti dvoje ili više ljudi ali mi ?emo uzeti dvoje. Na primjer, razmotrimo ?ovjeka koji je prošao kroz vrata smrti s nemoralnim držanjem i jednog koji je prošao kroz vrata smrti s moralnim stavom duše. Primjetna je zna?ajna razlika i postaje o?ito da mi razmatramo odnos jedne osobe prema drugoj nakon smrti. Za ?ovjeka s moralnim stavom duše, slike su prisutne, omotavaju?i dušu i ona može svugdje imati odre?eni stupanj zajedništva s drugim ljudskim bi?ima. To je zbog njenog moralnog stava. ?ovjek s nemoralnim stavom duše postaje vrsta pustinjaka u duhovnom svijetu. Na primjer, on zna da je drugo ljudsko bi?e tako?er u duhovnom svijetu. On zna da je zajedno s njim ali ne može iza?i iz zatvora njegovog oblaka imaginacija i pristupiti mu. Moral nas ?ini socijalnim bi?ima u duhovnom svijetu, bi?ima koja mogu imati kontakt s drugima. Nedostatak morala ?ini nas pustinjacima u duhovnom svijetu i prenosi u usamljenost. Ovo je važna kauzalna veza izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

To je to?no tako?er i za daljnji tijek doga?aja. U kasnijem periodu, nakon što smo prošli kroz sferu Merkura, koju okultno zovemo sfera Venere, osje?amo se kao stanovnici Venere. Tamo izme?u Merkura i Venere, gdje je naš oblak vizija izra?en izvana, Bi?a viših hijerarhija mogu pristupiti ljudskom bi?u. Sada ponovno zavisi da li smo se pripremili na pravi na?in da budemo primljeni kao društveni duhovi u rang hijerarhija i imao prisnu vezu s njima, ili smo osu?eni da ih pro?emo kao pustinjaci. Da li smo društveni ili usamljeni duhovi zavisi od još jednog faktora. Dok smo u prethodnoj sferi mogli biti društveni jedino ako je to bilo pripremljeno na Zemlji kao rezultat moralnosti, u sferi Venere snaga koja nas vodi u zajednicu, u vrstu društvenog života, dolazi uslijed našeg religijskog stava na Zemlji. Mi najsigurnije osu?ujemo sebe da postanemo pustinjaci u sferi Venere ako smo propustili razviti religiozne osje?aje za vrijeme zemaljskog života, osje?aje o jedinstvu s Beskrajnim, s Božanstvom. Okultno istraživanje promatra da kao rezultat ateisti?kih tendencija u duši, ili odbijanja povezanosti naše kona?ne s našom beskona?nom prirodom, ljudska bi?a zaklju?aju sebe unutar vlastitog zatvora. ?injenica je da sljedbenici Monisti?ke unije, s vjerom da ne promoviraju istinski religijski stav, pripremaju sebe za uvjete u kojima više ne?e mo?i formirati nikakvu Monisti?ku uniju, ve? ?e svaki biti otpremljen u njegov vlastiti zatvor!

Ovo se ne misli kao princip za temeljiti prosudbe. To je ?injenica koja sebe predstavlja kao posljedicu religijskih ili nereligijskih sklonosti duše tijekom zemaljskog života. Mnoge razli?ite religije su uspostavljene na Zemlji tijekom evolucije, sve one emaniraju esencijalno iz zajedni?kog izvora. Njihovi utemeljitelji morali su ra?unati s temperamentima razli?itih naroda, s klimom i drugim faktorima prema kojima religija treba biti podešena. Prema tome je u prirodi stvari da duše ne dolaze u sferu Venere s zajedni?kom religioznom sviješ?u, ve? onom ro?enom iz njihove odre?ene vjere.

Odre?eni osje?aji za duhovno koji su obojani ovim ili onim religijskim vjerovanjem dovodi do toga da u sferi Venere ?ovjek ima zajedništvo samo s onim sli?nih osje?aja koji su dijelili istu vjeru tijekom zemaljskog života. U sferi Venere pojedinci su odijeljeni prema njihovim posebnim vjerama. Na Zemlji oni su dosada bili podijeljeni u rase prema vanjskim karakteristikama. Premda konfiguracije grupa u sferi Venere op?enito odgovaraju grupiranjima naroda ovdje na Zemlji jer su rasne veze povezane s religijskim vjerovanjima, grupiranja ne odgovaraju sasvim jer su dovedeni zajedno prema njihovom razumijevanju odre?ene vjere. Kao rezultat doživljaja povezanog s odre?enom vjerom, duše sebe zatvaraju unutar odre?enih granica. U sferi Merkura ?ovjek ima, iznad svega, razumijevanja za one s kojima je bio povezan na Zemlji. Ako je imao moralno držanje duše, imati ?e prave veze u sferi Merkura s onima s kojima je bio povezan tijekom zemaljskog života. U sferi Venere on je podignut u jednu od velikih religijskih zajednica kojoj je pripadao tijekom zemaljske egzistencije preko vrline konstitucije duše.

Sljede?a sfera je sfera Sunca u kojoj osje?amo sebe kao stanovnike Sunca u odre?enom periodu izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Tijekom ovog perioda u?imo o prirodi Sunca, koja je sasvim druga?ija nego opisuje astronomija. Ovdje je ponovno pitanje ispravnog življenja u sferi Sunca. Sada imamo izvanredan doživljaj, i diže se u duši kao elementarna snaga, da sve diferencijacije izme?u ljudskih duša moraju prestati. U sferi Merkura smo više ili manje ograni?eni na krug onih s kojima smo bili povezani na Zemlji. U sferi Venere osje?amo se kod ku?e s onima koji su na Zemlji imali religijska iskustva sli?na našima i još nalazimo satisfakciju jedino unutar ovih zajednica. Ali duša je svjesna velike usamljenosti u sferi Sunca ako nema razumijevanja za duše koje ulaze u ovu sferu, kao što je u slu?aju s Felix Baldeom, na primjer. Sada u drevnim vremenima uvjeti su bili takvi da su se u sferi Venere duše mogle na?i u provincijama razli?itih religija, nalaze?i i daju?i razumijevanje u njima. Pošto su sve religije proizašle iz zajedni?kog izvora, kada su ljudska bi?a ušla u sferu Sunca imali su u sebi toliko od starog zajedni?kog naslje?a da su se mogle približiti svim drugim dušama u sferi Sunca i biti zajedno s njima, razumjeti ih, biti društveni duh me?u njima.

U ovim više drevnim periodima evolucije duše same nisu mogle mnogo napraviti da zadovolje težnje koje su se tamo javljale. Pošto je bez ljudske intervencije u ?ovje?anstvu bio prisutan zajedni?ki ljudski nukleus, za duše je bilo mogu?e da imaju vezu s drugima koji pripadaju razli?itim vjerama. U drevnom Brahmanizmu, u kineskoj i drugim religijama na Zemlji, bilo je toliko od zajedni?ke jezgre religija da su se duše u sferi Sunca nalazile u tom prvobitnom domu, izvoru sveg religioznog života. To se promijenilo u srednjem periodu Zemlje. Veza s prvobitnim izvorom religija je bila izgubljena i opet se može na?i jedino preko okultnog znanja. Dakle, u sadašnjem ciklusu evolucije ?ovjek se tako?er mora pripremiti za ulazak u sferu Sunca dok je još na Zemlji pošto se zajednica tamo ne stvara sama od sebe. Ovo je tako?er aspekt zna?aja Misterija na Golgoti, Krš?anstva. Zbog toga ljudska bi?a u sadašnjem ciklusu evolucije mogu tako pripremiti sebe na Zemlji da se postigne univerzalna zajednica u sferi Sunca. Za tu je svrhu Duh Sunca, Krist, morao do?i dolje na Zemlju. Od Njegova dolaska, bilo je mogu?e za duše na Zemlji da na?u put do univerzalne zajednice u sferi Sunca izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Mnogo toga se može dodati da se podupre univerzalnost koja se ra?a iz Misterije Krista kada se ispravno razumije. Mnogo je toga re?eno tijekom godina, ali Misterija Krista se može uvijek iznova osvijetliti s novih aspekata. ?esto je re?eno da posebno isticanje Krist Misterija stvara predrasude prema ostalim vjerama, i da je isturena jer se u našem Antropozofskom pokretu u Centralnoj Europi posebno to naglašava. Takav pristup je sasvim neinteligentan. Pravo zna?enje Krist Misterija iz okultnog aspekta tek je otkriveno u modernim vremenima. Ako bi Budist rekao, “Smještate Krš?anstvo iznad Budizma jer pridajete posebnu poziciju Kristu koja nije nazna?ena u mojim svetim knjigama, i dakle imate predrasude prema Budizmu,” to bi bilo jednako razumno kao kada bi Budist tvrdio da kopernikanski pogled na univerzum ne može biti prihva?en jer i on, tako?er, nije naveden u njegovim svetim spisima. ?injenica da se stvari otkriju kasnijeg datuma nema ništa s jednakom opravdanoš?u religijskih vjerovanja.

Misterij na Golgoti je takav da ga se ne može gledati kao posebnu privilegiju. Duhovno znanstvena ?injenica je da ga može prepoznati svaki religijski sustav baš kao što može i kopernikanski sustav. To nije pitanje ispravljanja nekog vjerovanja koje do sada nije razumjelo Misterij na Golgoti, ve? više pitanje dosezanja duhovno znanstvene ?injenice Golgote. Ako je to neinteligentno, još je više govoriti o apstraktnoj usporedbi svih vjera i re?i da trebaju prihvatiti apstraktne sli?nosti me?u njima. Razli?ite vjere ne bi trebalo uspore?ivati s onim što je Krš?anstvo postalo kao vjera, ve? s esencijom koja je sadržana u samom Krš?anstvu.

Uzmimo Hindu vjeru. Nitko nije primljen u ovu vjeru tko nije Hindu. Ona je povezana s narodom, i tako je kod ve?ine drevnih vjera. Budizam je probio kroz ovo ograni?enje, ipak ako se ispravno shvatio, i on se tako?er odnosi na odre?enu zajednicu. Ali sada razmotrimo vanjske ?injenice. Ako bi u Europi imali vjeru sli?nu, recimo, Hindu vjeri, trebali bi se zakleti na vjernost drevnom bogu, Wotanu. Wotan je bio nacionalni bog, bog povezan s odre?enim rasnim sojem. Ali što se u stvari dogodilo na Zapadu? To nije nacionalni bog koji je prihva?en, ve?, utoliko što se ti?e njegovog vanjskog života, tu?inska osobnost. Isus od Nazareta je bio prihva?en izvana. Dok ostale vjere esencijalno imaju nešto egoisti?no u religijskom smislu i ne žele probiti kroz njihove granice, Zapad se jedini izdvojio ?injenicom da je suzbio svoj egoisti?ki religijski sustav — na primjer, drevna Wotan religija — i zbog njene unutarnje supstance je prihvatila impuls koji nije iznikao iz vlastitog mesa i krvi. Utoliko što se ti?e Zapada, Krš?anstvo nije egoisti?ka vjera kao ostale koje su bile za razli?ite narode. Faktor je od prili?ne važnosti da je tako?er ro?eno vanjskim doga?ajem. To ?ini univerzalnost Krš?anstva u još jednom aspektu ako Krš?anstvo stvarno smješta Misterij na Golgoti u središte evolucije ?ovje?anstva.

Krš?anstvo još nije napravilo veliki napredak u svom razvoju pošto ?ak i sada dva aspekta još nisu jasno razdvojena. Biti ?e razgrani?eni samo polako i u stupnjevima. Tko je, u pravom smislu Misterija na Golgoti, Krš?anin? Onaj tko zna da se nešto stvarno dogodilo u Misteriju na Golgoti, da je Duh Sunca živio u Kristu, da je Krist izlio Njegovo bi?e preko Zemlje, da je Krist umro za sve ljude. Premda je Pavao izjavio da je Krist umro ne samo za Židove ve? tako?er i za pogane, te se rije?i ?ak i danas malo razumiju. Dok se ne shvati da je Krist ispunio ?in na Golgoti za sva ljudska bi?a ne?e se razumjeti Krš?anstvo. Jer prava snaga koja je tekla od Golgote jedna je stvar, a razumijevanje toga je druga. Treba težiti znanju o tome tko je stvarno Krist, ali od Misterija na Golgoti naš stav prema svakom ?ovjeku može se izraziti jedino na slijede?i na?in. Kakva god da je tvoja vjera, Krist je tako?er umro i za tebe, i njegov zna?aj za tebe jednak je zna?aju za svako drugo ljudsko bi?e.

Pravo razumijevanje Misterija na Golgoti vodi nas do stava da se pitamo o svakoj osobi koju sretnemo, “Koliko u sebi ima od pravog Krš?anstva, bez obzira na njena odre?ena vjerovanja?” Pošto ?ovjek mora sve više stjecati svijest o tome što je stvarno u njemu znati nešto o Misteriji Krista je naravno uzvišeni ideal. To ?e biti više rašireno kao vrijeme prolazi, i tu spada potreba razumijevanja Misterija na Golgoti. Ali to je razli?ito od koncepta kojeg bi neko mogao imati o Misteriju na Golgoti, o njegovoj univerzalnosti koja pruža dobro svim ljudskim bi?ima. Ovdje je esencijalna stvar za dušu da osjeti da nas to ?ini socijalnim bi?ima u sferi Sunca. Ako se osje?amo zatvoreni u nekoj vjeru, tamo postajemo pustinjaci. Mi smo socijalna bi?a u sferi Sunca ako razumijemo univerzalnost Misterija na Golgoti. Tada možemo na?i vezu sa svakim bi?em koje nam pri?e u sferi Sunca. Kao rezultat uvida u Misterij na Golgoti koji stje?emo tijekom zemaljskog života unutar našeg ciklusa evolucije, postajemo bi?a koja se mogu slobodno kretati u sferi Sunca.

Za što bi trebali biti sposobni za vrijeme ovog perioda izme?u smrti i ponovnog ro?enja?

Sada dolazimo do ?injenice koja je iznimno važna za moderni okultizam. Ona ljudska bi?a koja su živjela na zemlji prije Misterija na Golgoti — ono što sada govorim je esencijalno ispravno, premda ne u detaljima — nalazili su Prijestolje Krista u sferi Sunca s Kristom na njemu. Mogli su Ga prepoznati jer je stara baština izvora svih religija još u njima živjela. Ali Duh Sunca je sišao dolje sa Sunca, i u Misteriju na Golgoti preto?io se u život na Zemlji. Napustio je Sunce, i samo se slika Krista u Akaši može na?i u sferi Sunca izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Prijestolje ne zauzima stvarni Krist. Moramo sa Zemlje donijeti koncept naše žive veze s Kristom da bi kroz sliku u Akaši imali živi odnos s Njim. Tada je mogu?e za nas da imamo Krista tako?er i u sferi Sunca i za Njega da stimulira sve sile u nama koje su neophodne da pro?emo sferu Sunca na pravi na?in.

Naše putovanje izme?u smrti i novog ro?enja nastavlja se još dalje. Od zemaljske oblasti izvukli smo snagu, preko moralnih i religijskih sklonosti duše, da živimo, takore?i, u ljudskim bi?ima s kojima smo bili zajedno na Zemlji, a zatim u višim hijerarhijama. Ali ova snaga postepeno iš?ezava, postaje slabija i slabija, i ono što ostaje je esencijalno snaga koji smo na Zemlji izvukli od Misterija na Golgoti. Da bi našli naš put u sferi Sunca tamo se pojavljuje novi Svjetlonoša, Bi?e koje moramo upoznati u njegovoj prvobitnoj mo?i. Mi donosimo s nama sa zemlje razumijevanje Krista, ali da bi razvili slijede?i stupanj tako da možemo nastaviti vani u univerzum od sfere Sunca do Marsa, trebamo prepoznati drugo Prijestolje koje stoji pored Prijestolja Krista u Suncu. To je mogu?e jednostavno svojstvom ?injenice da smo ljudske duše. Sa ovog drugog Prijestolja sada u?imo o dugom Bi?u koje nas, zajedno s Kristom, vodi naprijed. To drugo bi?e je Lucifer. U?imo o Luciferu, i pomo?u snaga koje nam on može dati mi idemo u dalje putovanje kroz sfere Marsa, Jupitera i Saturna.

Širimo se ?ak i dalje u kozmi?ki prostor, ali kako iza?emo iza sfere Saturna naše stanje svijesti je promijenjeno. Ulazimo u vrstu kozmi?kog sumraka. To ne možemo zvati kozmi?ki san, ve? kozmi?ki sumrak. Sada po prvi puta snage cijelog kozmosa mogu na nama raditi. One rade sa svih strana, i mi ih primamo u naše bi?e. Dakle nakon što smo se proširili u sfere, postoji period izme?u smrti i novog ro?enja kada snage cijelog kozmosa struje u naše bi?e sa svih strana, iz cjeline zvjezdanih oblasti, takore?i. Tada se opet po?nemo zajedno izvla?iti, prolazimo razli?ite sfere dolje do sfere Venere, uvla?imo i postajemo stalno manji dok ne do?e vrijeme da se opet ujedinimo s zemaljskim ljudskim zametkom.

Kakva smo vrsta bi?a kada se ujedinimo s zametkom? Mi smo bi?a koja smo opisali, ali smo u nas primili snage iz cijelog kozmosa. Što primamo tijekom vanjskog putovanja zavisi od mjere u kojoj smo se za to pripremili, i naša karma je formirana u skladu s na?inom na koji smo živjeli zajedno s ljudskim bi?ima koja smo sretali tijekom života na zemlji. Snage putem kojih se odvija prilagodba za novi zemaljski život izgra?ene su kao rezultat toga što smo bili zajedno s tim ljudskim bi?ima nakon smrti. To da se pojavljujemo kao ljudska bi?a, da smo iznutra sposobni imati karmu prožetu s kozmi?kim snagama, po?iva na ?injenici da smo primili snage iz cijelog kozmosa za vrijeme odre?enog perioda izme?u smrti i novog ro?enja. Pri ro?enju bi?e koje se saželo do si?ušnih dimenzija, ali je u sebe povuklo snage širokog opsega iz cijelog kozmosa ujedinjuje se s fizi?kim ljudskim zametkom. Unutar nas nosimo cijeli kozmos kada se ponovno inkarniramo na zemlji. Može se re?i da mi nosimo taj kozmos unutar nas na na?in na koji se može sjediniti s stavom da smo ga, u skladu s našom ranijom zemaljskom egzistencijom, donijeli s nama u našim dušama na vanjskom putovanju kada smo se širili u sfere.

Mora do?i do dvostrukog prilago?avanja. Prilago?avamo se cijelom kozmosu i našoj bivšoj karmi. ?injenica da postoji tako?er i prilago?avanje na bivšu karmu koja mora biti harmonizirana u kozmosu došla mi je na izvanredan na?in tijekom istraživanja zadnjih par mjeseci u vezi s pojedina?nim slu?ajevima. Kažem, naro?ito, u pojedina?nim slu?ajevima jer ne želim time iznijeti op?i zakon. Kada osoba pro?e kroz vrata smrti ona umre pod odre?enom konstelacijom zvijezda. Ova konstelacija je zna?ajna za budu?i život njene duše pošto tamo ostaje kao otisak. U njenoj duši tamo ostaje težnja da se u?e u tu istu konstelaciju kod novog ro?enja, da bi bili pravedni još jednom prema snagama primljenim u trenutku smrti. Zanimljivo je da ako radimo konstelaciju kod smrti i usporedimo je s konstelacijom kasnijeg ro?enja, nalazimo da se u visokom stupnju podudara s konstelacijom prijašnje smrti. Treba imati na umu da je osoba ro?ena na drugoj to?ci na zemlji koja odgovara ovoj konstelaciji. U stvari, ona je prilago?ena na kozmos, u?lanjuje sebe u kozmos, i tako je u duši uspostavljen balans izme?u individualnog i kozmi?kog života.

Kant je jednom predivno rekao da postoje dvije stvari koje ga posebno ushi?uju — zvjezdana nebesa iznad njega i moralni zakon unutar njega. To je divna izjava u tome što je potvr?ena od okultizma. Oboje je isto — zvjezdana nebesa iznad nas i ono što nosimo kao moralni zakon unutar nas. Jer kako rastemo u kozmi?ki prostor izme?u smrti i novog ro?enja, uzimamo zvjezdana nebesa u sebe, i onda nosimo u duši kao moralni stav zrcalnu sliku zvjezdanih nebesa. Ovdje se doti?emo jedne od to?aka gdje se antropozofija može jedino razviti u osje?aje za op?i moral. Što se ?ini kao teorija odmah se transformira u moralne impulse duše. Ovdje ljudska bi?a osje?aju punu odgovornost prema vlastitom bi?u, jer shva?aju da je izme?u smrti i novog ro?enja cijeli kozmos radio u njihovom bi?u, i oni su sakupili zajedno ono što su izvukli od kozmosa. Ona su odgovorna cijelom kozmosu, jer u stvari nose cijeli kozmos unutar sebe.

Napravljen je pokušaj izražavanja ovog osje?aja u pasusu Iskušenja duše, u monologu Capesiusa, gdje kaže, “U tvom mišljenju misli svijeta tkaju . . .” Privu?ena je pažnja na zna?aj za dušu kada osje?a da je ?ovjekova sveta dužnost iznjedriti snage koje je dobio od kozmosa, i njegov najve?i grijeh dopustiti da te snage leže jalove.

Konkretno istraživanje je pokazalo da mi u naše bi?e primamo cijeli kozmos i ponovno ga iznjedrimo u našoj zemaljskoj egzistenciji. Od snaga koje ?ovjek nosi sa sobom, samo neke imaju svoj izvor na Zemlji. Mi prou?avamo ?ovjeka u vezi sa silama koje rade u fizi?kom, eteri?kom i astralnom tijelu, i u egu. Naravno, sile koje djeluju u našem fizi?kom tijelu dolaze nam od Zemlje, ali ne možemo povla?iti direktno od zemlje sile koje trebamo za naše eteri?ko tijelo. Te snage nam mogu pristupiti jedino izme?u smrti i ponovnog ro?enja za vrijeme perioda u kojem se širimo u planetarne sfere. Ako netko zauzima nemoralno držanje duše u ovim sferama, ne?e mo?i privu?i prave snage tijekom vremena izme?u smrti i novog ro?enja. ?ovjek koji nije razvio religiozne impulse ne može privu?i prave snage u sferi Venere, i tako snage koje su potrebne u eteri?kom mogu biti osaka?ene. Ovdje vidimo karmi?ku vezu koja postoji izme?u kasnijeg i ranijeg života. Ovo nazna?uje kako znanje koje steknemo kroz okultizam mogu postati impulsi u životu naše duše i kako nas svijest o tome što smo mi može voditi do stalnog dizanja u više duhovni život.

Ono što je pripremljeno od Misterija na Golgoti neophodno je u našem sadašnjem ciklusu evolucije tako da ?ovjek može na pravi na?in živjeti u sferi Sunca izme?u smrti i novog ro?enja. Duhovna znanost mora posti?i da ljudska bi?a budu u poziciji narasti ?ak i iza sfere Sunca s univerzalnom ljudskom, duhovnom socijalnom sviješ?u koja je tamo potrebna. Utoliko što se ti?e same sfere Sunca, veza koja je doživljena Misterijem na Golgoti je dovoljna. Ali da bi nosili univerzalno ljudsko osje?anje i razumijevanje iza sfere Sunca, moramo mo?i dohvatiti, u antropozofskom smislu, odnos razli?itih religija jedne s drugom. Moramo narasti iznad usko ograni?ene vjere sa svojim odre?enom sjenama osje?aja i razumjeti svaku dušu, bez obzira na njeno vjerovanje. Iznad svega, jedna stvar vezana s Krist impulsom je ispunjena izme?u smrti i ponovnog ro?enja. To je sadržano u rije?ima, “Gdje se dvoje ili troje na?u zajedno u moje Ime, tamo sam JA usred njih.” Sakupljanje dvoje ili troje nije vezano s Kristom s ovim ili onim vjerovanjem. Mogu?nost da je On me?u njima je dana ukoliko su oni ujedinjeni u Njegovo Ime.

Ono što se godinama kultiviralo, kroz izvo?enje Misterijskih drama, posebno zadnje (?uvar praga), treba dati duhovno.znanstveno razumijevanje onoga što je esencijalno u našoj epohi. U jednu ruku, moramo ste?i odnos s Krist impulsom, u drugu, s Snagama koje stoje nasuprot Njemu —impulsima Lucifera i Ahrimana. Moramo shvatiti da ?im iza?emo iz Maye, imamo posla sa Silama koje otkrivaju snage u kozmosu. Stalno se približava vrijeme u evoluciji ?ovje?anstva kada moramo nau?iti raspoznati esencijalno bi?e radije nego u?enje. To nije nigdje tako o?ito kao u vezi s Misterijem na Golgoti. Bi?e je esencijalno, ne sam sadržaj rije?i.

Volio bih za sljede?e da se sasvim to?no ispita. U stvari, najlakše je imati posla s ljudima koji stave na test ono što je re?eno od okultnih izvora. Nema ništa sli?no u ni jednoj drugoj vjeri prema dubinama koje se otkrivaju kroz Misterij na Golgoti.

Odre?ena predrasuda danas još prevladava. Ljudi govore kao da se stvari u svijetu moraju dogoditi prema onome što rade u školi, kao da sve zavisi od svjetskog u?itelja. Ali Krist nije svjetski u?itelj ve? svjetski izvršitelj, Onaj koji je ispunio Misterij na Golgoti, i ?ije bi?e treba biti prepoznato. U tome je stvar. Koliko je to malo stvar samih rije?i, ili samog doktrinarnog sadržaja, u?imo od divnih rije?i koje je izjavio Krist, “Vi ste Bogovi!” (Ivan 10:34). To znamo tako?er iz ?injenice da je On više puta nazna?io da ?ovjek postiže najviše kada shvati božanstvenost u vlastitoj prirodi. Ove rije?i Krista odjekuju u svijetu, “Budi svjestan da si kao Bogovi!” Može se re?i da je to veliko u?enje!

Isto u?enje, me?utim, odjekuje od drugog izvora. U Bibliji, gdje je opisan po?etak evolucije Zemlje, Lucifer kaže, “Vi ?ete biti kao Bogovi!” Isti doktrinarni sadržaj je izjavljen od Lucifera i od Krista, “Vi ?ete biti kao Bogovi!” ali ove dvije izjave zna?e za ?ovjeka suprotno. Zaista, razoran poziv se ?uje u ovim rije?ima izgovorenim jednom od Izaziva?a i drugi puta od Njega koji je Iskupitelj, Spasitelj i Obnovitelj bi?a ?ovjeka.

Izme?u smrti i ponovnog ro?enja sve zavisi od znanja o Bi?u. U sferi Sunca najve?a opasnost je zamijeniti Lucifera za Krista pošto oboje koriste isti jezik, takore?i, daju?i isto u?enje, i od obojice se ?uju iste rije?i. Sve zavisi o Bi?u. ?injenica da govori ovo Bi?e ili ono Bi?e — to je bitno, ne doktrinarni element jer ono što je bitno su stvarne sile koje pulsiraju svijetom. U višim svjetovima, i iznad svega u onom što se odigrava u zemaljskim sferama, rije?i razumijemo ispravno jedino kada znamo od kojeg Bi?a dolaze. Ne možemo nikada prepoznati rang Bi?a samo pomo?u rije?i, ve? samo znanjem o cijeloj povezanosti s tim Bi?em. Primjer rije?i da su ljudi kao Bogovi je potpuna potvrda toga.

Ovo su zna?ajne ?injenice evolucije. One su izražene ne na ra?un njihova sadržaja — i u ovom slu?aju, tako?er, ne toliko na ovaj ra?un — ve? na ra?un duha kojeg nose, tako da se u dušama mogu javiti osje?aji koji bi trebali proiza?i iz ovakvih rije?i. Ako osje?aji ostaju s onima koji su apsorbirali ovakve istine, ?ak i ako su stvarne rije?i zaboravljene, nije mnogo izgubljeno, nakon svega. Uzmimo radikalniji slu?aj. Pretpostavimo da je me?u nama bio netko tko bi zaboravio sve što je upravo re?eno, jedino bi preostao osje?aj koji može proiste?i iz ovakvih rije?i. Ovakva osoba bi, ipak, u antropozofskom smislu, primila dovoljno onog što se s njima mislilo.

Napokon, mi moramo koristiti rije?i, i rije?i ponekad izgledaju teoretske. Moramo u?iti gledati kroz rije?i u esenciju i primiti to u dušu. Ako je antropozofija dohva?ena u njenoj esenciji, svijet ?e u?iti razumjeti mnoge stvari, posebno u vezi s evolucijom ?ovje?anstva. Ovdje želim citirati dva primjera koja su povezana izvana, više nego iznutra, s mojim nedavnim okultnim istraživanjima. Ona su me za?udila jer su pokazala kako istina koja je ustanovljena okultno odgovara onome što se pojavilo u svijetu kao rezultat inspiriranog ?ovjeka i može se ponovno otkriti u onom što ve? postoji u svijetu.

Dosta sam se bavio Homerom. Napokon ?injenica da se nakon smrti ništa ne može promijeniti, da odnosi ostaju isti, došla je jasno pred moju dušu. Na primjer, ako je u životu netko bio nekako povezan s osobom i nije je volio, to se ne može promijeniti. Ako, imaju?i ovo na umu, sada ?itamo pasuse iz Homera gdje opisuje svijet iznad kao mjesto gdje život postaje nepromjenjiv, po?injemo shva?ati dubinu ovih rije?i o regiji gdje se stvari ne mijenjaju. Predivno je iskustvo usporediti vlastito znanje s onim što je izneseno kao zna?ajna okultna istina od “slijepog Homera,” vidovnjaka, u tom epu!

Jedna druga stvar me za?udila, i premda sam joj se opirao jer je izgledala nevjerojatna, vidio sam da je to nemogu?e. Mnogi od vas znaju Kapelu Medici od Michelangela u Firenci, s kipovima Giuliana i Lorenza de Medici i ?etiri alegorijske figure. Umjetni?ki element u ovim figurama se obi?no previ?a. One se gledaju kao jalove alegorije. Sada ove figure s jednom iznimkom, nisu bile sasvim završene, i ipak ne daju utisak da su samo alegorijske. U vodi?ima nam kažu da kip Giuliana stoji na jednoj strani a onaj od Lorenza na drugoj. U stvari, oni su bili obrnuti. Kip za kojeg je re?eno da predstavlja Lorenza je onaj od Giuliana, a onaj od Giuliana je kip Lorenza. To je ispravno, ali u gotovo svakoj knjizi povijesti umjetnosti i u Baedeckeru, dane su krive ?injenice. Opisi se zasigurno ne podudaraju i o?ito su kipovi jednom bili preokrenuti. Ne stoje više ondje gdje ih je Michelangelo originalno stavio. Ali želim uglavnom govoriti o ?etiri alegorijske figure. Ispod nogu jednog od Medici kipova imamo figure “No?” i “Dan;” ispod nogu druge, “Zora” i “Sumrak.”

Kao što sam rekao, u po?etku sam se opirao ovom što želim o njima re?i. Po?nimo s figurom“No?.” Pretpostavimo da uronimo u sve što vidimo, u svaku gestu (knjige komentiraju više besmisleno da je ovo poza kojoj se osoba koja spava ne može prilagoditi.) Ako se, prostudiravši svaku gestu, svaki pokret uda, upitamo kako bi umjetnik portretirao ljudsku figuru ako bi želio prenijeti najve?u mogu?u aktivnost eteri?kog tijela u snu, tada bi to morao napraviti iz umjetni?kog instinkta upravo kako je to Michelangelo napravio u svojoj figuri. Figura “No?” odgovara stavu eteri?kog tijela. Ne sugeriram da je Michelangelo bio toga svjestan. Jednostavno je to napravio.

Sada pogledajmo figuru “Dan.” To nije jalova alegorija. Predo?ite niže ?lanove ljudskog bi?a više pasivne, a ego pretežito aktivan. To imamo izraženo u figuri “Dan.” Ako bi sada držanjem izrazili akciju astralnog tijela kako slobodno radi dok su ostali ?lanovi smanjene aktivnosti, tada to trebamo na?i u takozvanoj alegoriji “Zora.” A ako težimo izraziti uvjete gdje se fizi?ko tijelo nije u cijelosti raspalo, ve? postaje mlitavo kao rezultat povla?enja ega i astralnog tijela, to je predivno portretirano figurom “Sumrak.” U ovim figurama imamo žive opise ?etiri ?ovjekova omota?a. Možemo lako razumjeti jednom raširenu legendu o figuri “No?.” Govorilo se da kada je Michelangelo sam s ovom figurom ona oživi, digne se i hoda okolo. To je razumljivo ako znamo da ona ima držanje eteri?kog ili životnog tijela, i da u takvom položaju eteri?ko tijelo može biti potpuno aktivno. Ako se to osjeti, tada se zaista ?ini da figura ustaje, i znamo da bi mogla hodati okolo da nije isklesana od mramora. Kada bi eteri?ko tijelo bilo stvarno tamo aktivno, tada ga ništa ne bi moglo sprije?iti da se kre?e okolo.

Mnoge tajne su sadržane u radovima ?ovjeka i mnogo toga postaje po prvi puta razumljivo kada se ove stvari prou?avaju s izoštrenom okultnom percepcijom. Da li mi, me?utim, razumijemo umjetni?ko djelo dobro ili manje dobro, nije povezano s univerzalnim ?ovjekom. Ono što je bitno je nešto sasvim drugo. Ako su naše o?i izoštrene na ovaj na?in po?injemo razumjeti dušu drugog ljudskog bi?a, ne kroz okultnu percepciju, koja, napokon, ne može pomo?i gledanju u duhovni svijet, ve? kroz percepciju oživljenu pomo?u duhovne znanosti. Duhovna znanost dosegnuta zdravim ljudskim razlogom razvija u nama znanje o onom što sre?emo u životu, i, iznad svega, o dušama naših drugova. Trebamo pokušati razumjeti svako ljudsko bi?e.

Kod ovog razumijevanja se, me?utim, misli na sasvim druga?iji na?in od uobi?ajenog. Nažalost, u životu je ljubav pre?esto potpuno egoisti?na. Obi?no ?ovjek voli ono ?emu je posebno privu?en zbog nekih okolnosti ili ne?eg drugog. Za ostalo, ispunja sebe univerzalnom ljubavlju, op?om ljubavi za ?ovje?anstvo. Ali što je to? Mi bi trebali mo?i razumjeti svaku ljudsku dušu. Ne?emo svugdje na?i izvrsnost, ali tu nema štete jer u stvari ne možemo napraviti ve?u povredu nekih duša nego sipanjem slijepe ljubavi i ulagivanja preko njih.

Dalje ?emo govoriti o ovoj temi u predavanju prekosutra.

 

Stranica 5 od 16 Sve stranice