Miroslav Prvulović - Bavljenje duhovnošću u običnoj životnoj poziciji - Tajna formula ravnoteže - 3. dio
TAJNA FORMULA RAVNOTEŽE - 3
1. Ravnoteža: frekvencija aktivnosti-naprezanja i odmaranja-opuštanja.
2. Najuže, najefikasnije: seansa aktivnosti-naprezanja (40-60 minuta) + seansa odmaranja-opuštanja (40-60 minuta).
3. Dominacija aktivnosti-naprezanja: prenapregnutost, koja je neravnoteža. Imamo je u tipičnom zapadnjačkom stilu življenja, gde se radi po desetak i više sati dnevno.
4. Dominacija odmaranja-opuštanja: podnapregnutost, koja je takođe neravnoteža. Imamo je u stilu življenja predstavnika onih krugova koji su finansijski zbrinuti (npr. nekadašnji aristokratski krugovi, ali i današnji pripadnici, tj. naslednici bogatih porodica), te "ne znaju šta će sa sobom".
5. I u prenapregnutosti, i u podnapregnutosti - naboj ili često nervozno reagovanje, uz razne vrste psiholoških i psihofizičkih "deformacija", kao zajednički simptomi.
6. I u jednoj, i u drugoj - delovanje momenta inercije: ŽELI SE JOŠ TOGA, još naprezanja, ili još opuštanja. Prenapregnut je skoro nesposoban da se uistinu opusti, podnapregnut je skoro nesposoban da se u pravom smislu angažuje. Tj. prenapregnut i ako počne da se opušta, nervoza i razni uznemirujući psihofofizički signali ga u jednom trenutku teraju na angažovanje. Podnapregnut ako počne da se angažuje - nervoza i takođe razni uznemirujući psihofofizički signali ga zakoče u angažovanju.
7. Ko je iskusio ove krajnosti u pravom smislu - odlično razume o čemu se radi. Kod većine nas, u našim običnim životnim pozicijama, ovi momenti neravnoteže su najčešće izmešani, te sporadično zapadamo u jedno ili drugo, NE ISKUSIVŠI IH DO KRAJA, ALI I LAKO SE ISPETLJAVŠI IZ NJIH.
8. AKO HOĆEMO "NA DLANU" DA OSETIMO RAVNOTEŽU, U ČISTOM VIDU, DA OSETIMO SVOJE ČISTO FUNKCIONISANJE U RAVNOTEŽI, PRIMENIMO CENTRALNI PRINCIP (jer ih ima još) FORMULE RAVNOTEŽE: U KONTINUITETU DA IMAMO PREPLET, NAIZMENIČNOST, SEANSI NAPREZANJA (40-60 minuta) I SEANSI OPUŠTANJA (40-60 minuta).
9. Naravno, u delu dana, ili u dane kada nam to okolnosti dozvole, jer svi mi, u običnim životnim pozicijama, imamo veliku količinu dnevnog vremena i veliki broj dana sa spolja nam zadatim aktivnostima. Osam radnih sati na tzv. radnom mestu su primer te zadatosti radnog angažovanja.
10. Ali, nezavisno od svega, i ono što imamo kao tzv. slobodno vreme, svakog dana, te kao slobodne dane u toku vikenda, i slobodne dane u "neradnim (npr. prazničnim) danima" i u vreme odmora - dozvoljavaju nam da isprobamo centralni princip formule Ravnoteže (seansa naprezanja + seansa opuštanja). Osam radnih sati nas ugura u neravnotežu. Sa zakoračivanjem u Ravnotežu počinjemo sa prvom seansom odmaranja-opuštanja (40-60 minuta), a onda u nju dalje zalazimo sa opisanim ritmom smene seansi opuštanja i naprezanja.
11. Pritom treba imati u vidu šta su uistinu: AKTIVNOST-NAPREZANJE I ŠTA ODMARANJE-OPUŠTANJE. Da li svi imamo to jasno u svesti razlučeno? Da li nam ih je životno i introspektivno iskustvo to jasno razlučilo u svesti?
12. Ako nekoga životno i duhovno iskustvo nije navodilo na jasnije uočavanje, neka isproba razliku koja će ovde biti data, pa će moći da je oseti, smatram - vrlo brzo. ODMARANJE-OPUŠTANJE JE POTPUNO ODSUSTVO BILO KAKVE NAMERE DA SE BILO ŠTA U NAMA, MISAO, DUH, SVEST, EMOCIJA... ANGAŽUJE NA BILO ČEMU, DA SE USMERAVA KA BILO KAKVOJ TEMI.
13. Meditacija, i to - zen-meditacija, najčistiji je vid te vrste odmaranja-opuštanja, Ali, naravno, ono je širi pojam, i obuhvata sve vidove u kojima imamo sve ono što je sadržano u prethodnoj maloj definiciji. A ti vidovi su: i ako samo sedimo i gledamo u zid, i ako "leškarimo", itd. Ali - bez ikakvog fokusa, bez ičega što bi nam pažnju angažovalo.
14. Naravno, retko ko može biti u neki idealnim uslovima u kojima NEMA NIKAKVIH SPOLJAŠNJIH DRAŽI, svako ima oko sebe zvuke koji pritom upadaju u njegovo polje pažnje, ima ukućane koji mogu fizički da prolaze kroz njegovo vidno polje, itd. To se ne može eliminisati, pri bavljenju duhovnošću u običnoj životnoj situaciji. Ali se može izgraditi stav koji se objašnjava u budizmu, na primer u jednoj priči o Budi.
15. Kako je on sedeo na obali reke... Video je mutnu reku, neko deblo koje voda nosi, potom ljude u čamcu koji su prošli, raspravljajući o nečemu... ON JE SVE TO SAMO NEUTRALNO REGISTROVAO, jer nije mogao da sve to ne vidi, ako mu je pogled usmeren ka tim sadržajima. ALI NIJEDAN OD TIH SADRŽAJA NIJE MU UVLAČIO PAŽNJU U SEBE: njegova misaona aktivnost se ni u jednom slučaju nije pokretala, on nije počinjao da razmišlja, na primer - otkuda ta prljava voda, šta bi se moglo napraviti od tog debla, oko čega li se raspravljaju ljudi u čamcu.
16. DAKLE, SEANSA ODMARANJA-OPUŠTANJA (40-60 minuta) TREBA DA BUDE ISPUNJENA NAMEROM DA PAŽNJA BUDE POTPUNO SLOBODNA, DA SE NI U KOJEM VIDU NI U ČEMU PAŽNJA, MISAO, SVEST, NE ANGAŽUJU.
17. Da, dok se svest i um ne istreniraju, a to dobro znaju oni koji se duže bave meditacijom, um po inerciji nastavlja da radi i pri opuštanju, možda se baš tada intenziviraju misli i slike, kao u nekom filmu, možda i do pravog malog grča. I onome ko sa ovim tek krene - u početku skoro svaka seansa opuštanja može da bude ispunjena upravo intenzivnom NEŽELJENOM misaonom aktivnošću.
18. TU NEMA BORBE PROTIV OVE NEŽELJENE MISAONE AKTIVNOSTI! DOVOLJNO JE DA IMAMO PLANIRANU I REALIZOVANU SEANSU ZA OPUŠTANJE, NA OPISANI NAČIN, A VREMENOM, SA PRIMENOM OVOG RITMA, KAO ŠTO SE PRAŠINA POSLE OLUJE STIŠAVA, TAKO ĆE SAHNUTI I IMPULSI ZA MISAONI RAD I ONDA KADA ŽELIMO DA SE OPUŠTAMO. Vremenom ćemo zaista postići pravu opuštenost u svakoj seansi opuštanja.
19. Iz svega ovoga proviruje jedna od zabluda vezana za odmor-opuštanje: ODMOR-OPUŠTANJE, U PRAVOM SMISLU, NISU: RAZGOVORI UZ "KAFICU", PRELISTAVANJE DNEVNIH NOVINA, GLEDANJE TELEVIZIJE, FILMOVA, ZANIMACIJE SA "IGRICAMA", PA NI - SLUŠANJE MUZIKE. Nisu, u slučaju da želimo da postignemo pravu, punu opuštenost.
20. Odnosno, sve ovo jesu vidovi opuštanja za nekoga ko PRAVU, POTPUNU OPUŠTENOST još nije dosegao. I po ovome možemo da testiramo stanje svoje svesti, u vezi sa opuštenošću ili napregnutošću: ako mi možemo da imamo u toku seanse odmaranja opisano puno, potpuno opuštanje, a ne mora to da bude, kao što je rečeno, obavezno samo meditacija, onda znači da jesmo dosegli dubinsku opuštenost.
21. A znamo da to nije baš čest slučaj: na primer - izbacite većini televizor i kompjuter iz kuće, pa ćete videti kako će reagovati ili kako će se osećati.
22. Na drugoj strani - sve ostalo je neki vid angažovanja, od slušanja muzike, preko čitanja knjiga i pisanja, do nekog fizičkog, manuelnog rada. I onda, kada imamo seansu aktivnosti-naprezanja - ispunimo je bilo kojim od ovih vidova angažovanja i imaćemo upravo to: NAPREZANJE I ANGAŽOVANJE, slabijeg ili jačeg intenziteta, svejedno.
23. Podrazumeva se da je brojčano iskazano trajanje seansi okvirno, ne radi se o tome da mi treba mehanički da se "navijemo" kao sat; jednostavno, treba da okvirno imamo četrdesetak ili šezdesetak minuta opuštanja, pa isto toliko angažovanja. Mada možda i nije loše za početak da bukvlno koristimo zvono na mobilnom, sa programiranjem vremena. Jer, ako nemamo ovu vrstu navike, mi se lako zanesemo u jednoj ili drugoj seansi, pa ili nam se angažovanje produži i znatno više, ili opuštanje. TU JE NA DELU ONA SPOMENUTA INERCIJA, ali na nekakvom mikroplanu, koja deluje u okviru dnevnih sati, a prethodna deluje na nivou više dana.
24. Ali, ko želi da isproba, pa bude neko vreme istrajan, videće kako može da se na ovaj način uživa u dnevnom vremenu: i u angažovanju, i u opuštanju. Naravno, to ne znači da nam ovaj pricip formule Ravnoteže rešava sve probleme, ALI NESPORNO JESTE OSNOVA ZA LAKŠE SUOČAVANJE SA PROBLEMIMA.
25. Dakle, ovaj ritam smenjivanja seansi opuštanja i angažovanja ne znači NAŠU CELODNEVNU MEHANIČKU ISPROGRAMIRANOST. Jasno je da u običnoj životnoj poziciji razni faktori deluju na nas, uključeni smo u mnoštvo toga, u mrežu obaveza, u mrežu odnosa... Nešto će nas naterati da budemo neko vreme van te svoje "šeme" (seansa aktivnosti + seansa opuštanja): neko nam dođe u posetu, naravno da ćemo sedeti sa njim, pa to može da potraje i dva-tri sata; neki posao će sam od sebe zahtevati da se u kontinuitetu obavi, sa nekoliko sati angažovanja, takođe, ako je to hitno, mi nećemo imati prostora za primenu principa seansa opuštanja +seansa naprezanja. Ali, važno je da imamo svoju nameru i da nastojimo da ovaj princip formule Ravnoteže, ako odaberemo, isprobamo, te da ga u svom eksperimentalnom periodu primenjujemo uvek kad nam okolnosti dozvole.
26. Odrasli smo u civilizacijskoma ambijentu koji je orijentisan ka spoljašnjim efektima angažovanja, A NE KA POSLEDICAMA NAŠEG NE-ANGAŽOVANJA PO NAS SAME, ka psihofizičkim posledicama (da zaobiđemo duhovne, one su ovde neka viša instanca sagledavanja). Na primer: važno je koliko ćeš nekom aktivnošću zaraditi, kakav ugled (karijeru) ćeš izgraditi, NE I KAKO ĆEŠ SE TI SAM PRIROM OSEĆATI, KOJE TI PSIHOFIZIČKE EFEKTE TO ANGAŽOVANJE DONOSI. TE VEĆINI OVAJ TEMELJNI PRINCIP FORMULE RAVNOTEŽE, SEANSA ANGAŽOVANJA + SEANSA OPUŠTANJA, MOŽE DELOVATI, SA NAVEDENOG STANOVIŠTA SASVIM RAZUMLJIVO - KAO UVRNUT. Ko oko nas još ovako nešto radi?! Niko! Ako niko oko nas tako ne radi, onda to i ne može biti normalno! Itd.
27. Nije ovde potrebno da se bavimo analizama ovakve iskrivljene percepcije, tek - da imamo civilizaciju na krivim osnovama nasađenu, valjda je jasno svakome. I da nam u tom smislu predstoji redefinisanje svih vrednosti, i to je jasno. Obraćanje pažnje na unutrašnje posledice našeg ne-angažovanja - upravo je u tom smeru.
* * *
Ovde smo se pozabavili osnovnim principom formule Ravnoteže.
Ona ima još neke momente, koji izrastaju na ovom temeljnom principu.
Stranica 11 od 17 Sve stranice