Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Miroslav Prvulović - Bavljenje duhovnošću u običnoj životnoj poziciji







 
Autor: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript


Bavljenje duhovnošću u običnoj životnoj poziciji: ograničenja i prednosti

Podrazumeva se da je pojam "obične životne pozicije" uslovan, čak i ako prihvatimo da stvari sagledavamo sa stanovišta ne-običnosti životnih pozicija, po različitim linijama možemo postavljati kriterijume za njihovo razlučivanje. Ipak, kao što ćemo videti, sagledavanje duhovnih pitanja i bavljenja duhovnošću, a s obzirom na dati konstrukt "obična životna pozicija", omogućava izvođenje značajnih zaključaka.

Sagledavanje bavljenja duhovnošću u običnoj životnoj poziciji kao retko u kojoj oblasti ima svoj smisao, jer je upravo UOBIČAJENIJE bavljenje duhovnošću u "neobičnoj" životnoj situaciji: u uslovima van porodice, van intenzivnijih društvenih tokova, van većih naselja, i - svakako ne slučajno. Uzmimo institucionalna mesta za bavljenje duhovnošću, manastire: oni se nalaze takoreći van društva, najčešće u dubokoj prirodi, van gradskih naselja, oni koji su u njima - odvojeni su od "okova" porodice, bilo koje profesije, mase društvenih obaveza, itd.

Iz prethodnih naznaka proizilazi šta bi podrazumevala "obična životna pozicija": život u porodici i porodičnim uslovima, koji znači i sve vidove brige o porodici i familiji, od materijalno-finansijskog do briga koje su vezane za emocionalnu povezanost; a to znači i: tzv. profesiju i posao u nekome od društvenih ili finansijskih tokova, što dalje podrazumeva kontakt najčešće i sa većim brojem ljudi, što znači iznuđeno vreme za bavljenje poslovima i problemima na koje takav pojedinac ne može da utiče svojom voljom (npr. da nešto što je besmisleno ili duhovno štetno odbacuje, zaobilazi, jer ga finansijski momenat vezuje za te obaveze); itd.

Mali istorijski pojas ili zona koja od osamdesetih godina traje do naših dana - s pravom i po mnoštvu pokazatelja izdvaja se po nekim specifičnim dešavanjima kakvih ranije nije bilo. Da li to možemo da vezujemo za smenu kosmičkih ciklusa ili ne - ostaje na svakome da proceni, još uvek nemamo očiglednije pokazatelje po kojima bismo nedvosmileno o tome govorili. Ova istorijska zona, između ostalog, specifična je i po tome što je celo čovečanstvo u poziciji uslova kakvima su nekada bili izlagani posvećenici u školama misterija - povišene vibracije planete ("puls" Zemlje je sada na nekih 13 Hz, a do osamdesetih godina je bio na čitav vek stabilnih 7,8 Hz). Ta izloženost znači pokretanje energija iz podsvesti, koje izbijaju u svest. Taj planetarni proces znači mogućnost masovnog duhovnog čišćenja i rasta. Za one koji se za njega otvore, ko se i dalje maksimalno fokusira u svom životu na spoljašnje momente i vrednosti, ko se i dalje maksimalno angažuje na tim vrednostima - zatvara se za taj proces, odnosno, povišavanje vibracija i takvi moraju makar u nekoj manjoj ili minimalnoj meri da osećaju, ali, svakako se ne može reći da su svi ljudi na Zemlji u potpuno istim energetskim uslovima kao i pre tridesetak godina.

TO BI ZNAČILO DA SE LJUDI DANAS MASOVNIJE, A U OKVIRU OBIČNIH ŽIVOTNIH POZICIJA, MOGU OKRETATI DUHOVNOSTI I BAVITI NJOME, TE DUHOVNO INTENZIVNIJE NAPREDOVATI - VIŠE NEGO IKADA RANIJE. U prošlosti su takvi bili retkost: pre možemo naći primere usamljenih duhovnjaka, koji su imali svoja usamljenička mesta za život i bavljenje duhovnošću, nego one koji su bili u običnim životnim uslovima, a kod kojih imamo signale znatnijeg duhovnog napredovanja (npr. bračni parovi Rerih i Profet).

Koliko mi je poznato - ovo pitanje je jedino u objavama Tatjane Mikušine (kojih ima desetak tomova) direktnije spominjano, na ostalim mestima se najčešće se o duhovnosti i duhovnom radu govori apstraktnije, u odnosu na životne uslove onih koji se njome bave (treba meditirati, treba čitati molitve, treba ispravno postupati, treba se smireno suočavati sa izlivima emocija, itd. a da se pritom retko zalazi u pitanje životnih pozicija koje izuzetno otežavaju, do puke onemogućenosti, ili olakšavaju sva ta bavljenja). Upravo se u njenim objavama može naći objašnjenje koje je već navedeno: u ovim vremenima svi ljudi na planeti su izloženi povišenim vibracijama, što znači da svi mogu, pri čemu mnogi zaista to i čine - da stupe na tzv. put posvećenja, sa čišćenjem od teških energija i sa intenzivnijim duhovni rastom. Dakle, pitanje bavljenja duhovnošću i pitanje duhovnog rasta u običnoj životnoj poziciji se mnogo jasnije nego ranije postavlja kao duhovna "tema dana", tačnije - "tema ovih decenija".

Neko bi rekao: kakvo je to sad razdvajanje, maltene diskriminacija - valjda su svi ljudi, i u običnim i u neobičnim životnim pozicijama ovde zato da bi duhovno napredovali, čemu sad to izdvajanje kao neke osobitosti onih koji su duhovno napredniji, a u okviru običnih životnih situacija? Da, svi ljudi, bez obzira na to u kakvoj životnoj poziciji da se nalaze - ovde su zato što im se pruža šansa da duhovno napreduju, ili, da bez duhovnh mistifakacija kažemo - da evoluiraju u svesti. Ovde je po sredi PITANJE ILI PROBLEM INTENZIVIRANJA TOG PROCESA. U svakom trenutku i u bilo kojoj situaciji ili životnoj poziciji na Zemlji svaki čovek je u prilici da se čisti od teških energija i da duhovno napreduje. Ali je sve to u nekim okvirima laganijeg tempa, i lakšeg intenziteta onoga što ga u tom procesu snalazi, i laganijeg tempa napredovanja. Što je logično. I u vreme drevnih škola misterija - svi ljudi su mogli da evoluiraju u svesti, u bilo kojoj situaciji ili životnoj poziciji, van bilo kakve duhovne škole, ali - oni koji su stupali na put posvećenja: stupali su na jedan kurs intenzivnijeg suočavanja sa sadržajima podsvesti i čišćenja, koji se ne označava slučajno kao "noć duše", iz čega je, za one koji bi izdržali, proizilazio i intenzivniji skok u svesti.

U spomenutom vremenskom pojasu od osamdesetih godina do danas - energetska naprezanja na planeti su pojačavana do maksimuma, te pitanje intenziviranja procesa duhovnog napredovanja u običnoj životnoj poziciji zaista postaje poseban fenomen ili problem. A u čemu se to on sastoji?

1) Naglasimo, radi jasnijeg uočavanja, jednu od najuočljivijih karakteristika onih koji duhovno napreduju, makar u kojoj meri: pojačana osetljivost, ne u smislu puke emocionalne osetljivosti, koja ne mora da ima bilo kakve veze sa duhovnošću, koja čak može da bude refleks nekih psiholoških problema, već koja je posledica izdizanja svesti, da iskažemo terminima iz duhovnosti - povišavanja vibracija svesti. Ovo može nekome da deluje kao apstrakcija, ali, nažalost, daleko je od toga. Na primer: niko sa povišenim vibracijama svesti ne može da lako podnosi, da ne kažemo - da uživa, u nekoj bučnoj muzici, ili u gužvi i galimatijasu na nekom od savremenih koncetara popularnih vidova muzike. Svaki od tih vidova grubih vibracija skoro fizički bolno dobuje po njima, po njihovoj duši, celom organizmu.

2) Bio neko u običnoj ili neobičnoj životnoj poziciji - interakcije sa drugima su u funkciji njegovog čišćenja i rasta. Ovde je najprimerenija teorija o preradi negativnih karmičkih energija, ali, i da zaobiđemo ovu teoriju, za one kojima nije prihvatljiva, interakcija sa drugima kali našu emocionalnu stabilnost, tzv. socijalizovanost, itd. Uzmimo u ovom smislu tri različite pozicije: nekoga ko živi u relativnoj ili potpunoj izolaciji, pa nekoga ko, kao oni koji žive na selu, nije toliko uronjen u mrežu kontaka sa drugima, i, na trećem mestu - nekoga ko živi u gradu, ko je upravo upućen na mnoštvo svakodnevnih kontakata, sa najrazličitijim osobama. Valjda se i bez objašnjavanja podrazumeva šta koja od ovih pozicija znači ili donosi nekome ko se bavi duhovnošću.

3) Nije samo u pitanju kvantitet u ovim kontaktima. Uzmimo opet dve različite pozicije koje same po sebi govore o čemu se radi: najpre poziciju onih koji su u izolaciji, ali u manastiru. I u manastiru ima drugih osoba, neka je to i dvasedetak njih, dakle, ni manastir nije oslobođen interakcije sa drugima. ALI - OVDE SU U PITANJU OSOBE KOJE SU OKUPLJENE OKO ISTIH VREDNOSTI,SA ISTIM VEKTOROM DELOVANJA, SA NAMEROM DUHOVNOG RASTA I SLUŽENJA. Onaj ko duhovno napreduje u masi, u gradu, na primer, upravo je u gustoj mreži interakcija sa ljudima koji u 99% ne samo da nemaju veze sa duhovnošću, već, podređeni kolotečini mase, deluju, slobodno se može reći - i suprotno od duhovnih smerova. Kome je iz ove dve životne pozicije teže - valjda se podrazumeva.

4) Ovde imamo jednu nijansu. Možda su takvi retki u urbanim uslovima, ali ih svakako ima: pojedinci koji mogu da se "izdržavaju" od nekog svog "poslića" koji obavljaju kod kuće, ili od bavljenja duhovnošću, ili koji ipak imaju jedan svoj krug tzv. istomišljenika ili onih koji su slično kao i oni posvećeni duhovnosti (nebitno je koliko je ko napredovao ili kojoj ko koncepciji duhovnosti pripada). Dovoljno je i povremeno druženje ili neka vrsta razmene energija istog vektora delovanja, pa da to donese znatano olakšanje svakome od njih. Zamislimo pojedince koji oko sebe nemaju doslovno nikoga sličnog, a nalaze se "na duhovnom putu"...! (Uz mnoštvo negativnosti koje, kao i druge tehnološke stvari donosi, internet u ovom slučaju može da znači neku vrstu "utehe"...)

5) Obična životna pozicija, primarno preko porodice i finansijskog momenta - za pojedinca znači podređenost brojnim osobama: od šefova i raznih upravljačkih nivoa na poslu, do pojedinaca u porodici (supružnik, deca, stariji, uz koje najčešće "idu" i bolesti...). Duhovno napredovanje znači pojačanu pronicljivost, ili - šire i sveobuhvatnije sagledavanje svega. U dubljem i sveobuhvatnijem sagledavanju: takav pojedinac prozire i mnoštvo GLUPOSTI (iluzija) koje imamo u svim postojećim sistemima na Zemlji, a to znači i u sistemu u okviru kojeg on ima svoju profesionalnu delatnost. On prozire gluposti sistema, PRINUĐEN JE da mu služi, zbog finansijskog momenta. KAKO DA ON NAĐE MOTIVATORA ZA ANGAŽOVANJE U TAKVOM SLUČAJU?! Vi se možete u nekom poslu ZDUŠNO angažovati kada imate iluziju o vrednosti sistema i o efektima svog angažovanja. Kada prozirete sve to, kada u svemu tome vidite veliku iluziju ili deo sveopšte Iluzije - izmiče vam tle ispod nogu, izmiče vam motivator za angažovanje, a morate se angažovati, jer morate zaraditi novac, jer imate porodicu, itd.

6) Na strani porodice - tu mogu vrlo često doći do izražaja ego-mehanizmi njenih članova. Retko ko se inkarnirao u idealnim uslovima, da ima bračnog partnera ili bilo koga u porodici - ko ima sluha za duhovnost kao i on. I, što neko u takvoj "običnoj, prosečnoj" porodici više napreduje - to mu je sve teže, JER DOLAZI DO SVE VEĆEG RASKORAKA U SVEMU, OD INTERESOVANJA DO ŽIVOTNIH TEŽNJI, a to znači opterećenje u mnogim porodičnim situacijama, dogovorima. Prisiljen da služi ego-mehanizmima članova porodice: jer mnoštvo ciljeva njenih članova može da proizilazi iz SUŽENIJEG sagledavanja, dakle - iz suženije svesti.

7) A tu su i puka fizička ometanja na svakom koraku, koja svakako nisu slučajna, već mogu nevidljivim kanalima da proizilaze iz skrivenih upliva tzv. Sila Iluzije, preko kanala masovne svesti, a u smeru ometanja svakog duhovnog napredovanja. Teško da takav pojedinac, u običnoj porodičnoj situaciji, može da ima sve povoljne uslove i punu slobodu za direktnije bavljenje duhovnošću, za upražnjavanje duhovnih tehnika, organizovanje načina života koji bi bio duhovno najprikladniji, itd.

8) Sami gradski uslovi, kao vrlo nepovoljni za onoga ko duhovno napreduje - verovatno su i iz literature poznati: onaj čija je svest sve prefinjenija - sve teže može da podnosi teške vibracije gradske buke. To teško pada i mnogim ljudima koji nisu nešto direktnije zainteresovani za duhovnost, a kamoli onima koji jesu. Uostalom, setimo se eksperimenta onog japanskog naučnika, sa izlaganjem vode različitim zvucima: dok se pri izlaganju vode prefinjenim zvucima u vodi formiraju skladne strukture, pri izlaganju bučnoj muzici - formiraju se haotične strukture. To nije samo simbolika efekata koji gradska buka ima na onog ko duhovno napreduje u - "običnoj životnoj poziciji", to je i jedan bukvalniji pokazatelj.

9) Tu je i nevidljivi, a za onoga ko duhovno napreduje ipak osetljivi uticaj tzv. masovne svesti. Jednostavno, biti u masi, okružen masom ljudi - nosi samo po sebi jednu "težinu" koja se oseća na nekim dubljim nivoima, čak i kada nema nikakvih interakcija. Zato ovi pojedinci moraju osećati znatno olakšanje kada se nađu u samoći ili u prirodi, zato i žude za prirodom (mada priroda sama po sebi nije rešenje za sve probleme koje imaju, ali, u jednom smislu svakako im donosi olakšanje).

10) PREKO SVIH OVIH MOMENATA - ILUZIJA MOŽE VRLO JAKO DA DELUJE NA ONOGA KO U OVIM USLOVIMA DUHOVNO NAPREDUJE, dakle, može vrlo efikasno da ga sputava u tom smislu ŠTO MOŽE DA MU PRUŽA ILUZIJU DUHOVNOG NAPREDOVANJA, i onda kada većih pomaka nema. MOŽE LI NEKO U OPISANIM USLOVIMA DA DUHOVNO NAPREDUJE I UĐE U ZONU U KOJOJ SE OSEĆA SASVIM URAVNOTEŽENO, PRIJATNO, POLETNO, DIVNO? NEMA LOGIKE! BITI U MORU OVAKVIH VIBRACIJA - A DUHOVNO NAPREDOVATI I OSEĆATI SE UZVIŠENO: TO JE MOGUĆE SAMO U ILUZIJI. (No, to je tema posebnog teksta.)

Ako bismo pošli od duhovne teze da sami, pre inkarniranja, biramo uslove u kojima ćemo živeti i duhovno napredovati, onda bismo rekli: svako dobija ono što je odabrao. Uzimam to kao nesporno, ali, ovde je pitanje svakako komplikovanije. U uslovima planetarnih posebnih dešavanja i pojačane energetske napregnutosti, svakako da je mnogo teže da se u samom životu sve savršeno odvija po planu napravljenom pre inkarniranja. Drugo - ovde je pitanje snalaženja i podnošljivosti ekstremnih uslova dovedeno možda do krajnosti. Da još jednom navedem jedno prilično prihvatljivo objašnjenje već spomenute Tatjane Mikušine: problem sa bavljenjem duhovnošću u ovom vremenu, u onome što sam označio običnom životnom pozicijom, je i u tome što mi, u ovakvim pozicijama, NEMAMO DUHOVNE UČITELJE PORED SEBE, kao što su ih imali polaznici škola misterija, odnosno, ako nam je pojam duhovnog "učiteljevanja" i predvođenja sumnjiv, da to iskažemo drugačije - nemamo pored sebe ljude koji su slične puteve već prošli, a da nas upućuju kako da se orijentišemo u onome što nas snalazi.

Sve su ovo bila ograničenja, jer ih najviše ima i najteža su. A prednosti, spomenute u naslovu?!

POSTOJI JEDNA JEDINA PREDNOST, JEDNA JE, ALI VREDNA: KO SE SNAĐE I OPSTANE NA SVOJIM DUHOVNIM NAPORIMA UZ SVE OVE USLOVE - STIČE IZUZETNU DUHOVNU SNAGU I MOĆ DUHOVNOG SAGLEDAVANJA, KAKVU NI PRIBLIŽNO NE MOŽE STEĆI NEKO KO SE DUHOVNO RAZVIJAO U IZOLACIJI I U MNOGO LAGODNIJIM USLOVIMA.

DA, AKO USPE DA IZDRŽI SVE OVE LANCE, OGRANIČENJA I UDARCE! Ako ih izdrži, on može da kaže, u nekoj planetarnoj situaciji u kojoj ćemo se, valjda uskoro, svi ispetljati iz ovog Zatvora: "Pa... ipak se isplatilo!".

 

Stranica 1 od 17 Sve stranice

«