Woody, Osho, Clynt i Ravnoteža


Ubacujemo ovdje i neke glumce, u red tipova ili onih koji ilustruju arhetipove, jer su nam glumci  poznati, na osnovu filmova nam je šire poznato, i blisko, njihovo držanje, ponašanje, reagiranje, što nam je ovdje u fokusu, a u odnosu na dublje psihološke i duhovne čimbenike. Uz napomenu: uzimamo same glumce kao tipove, neovisno o različitim ulogama koje su imali u različitim filmovima. Baza karaktera, dakle i njihovog držanja, pokreta, regiranja, načina govora, kao matrica, svuda su, u svakom filmu, manje ili više prepoznatljivi.

1. Woody Allen: nervoza, napetost, uznemirenost, ubrzani pokreti, ubrzan i nervozan govor, roj misli, koji se očituje u govoru, ima čak filmove u kojima je vješto prikazao kako isti tijek ide i u unutarnjem monologu, što je i očekivano (ne može iza roja misli i asocijacija u govoru da stoji unutranji mir). Jednom rječju, što bi psiholog P. Dil rekao - prenapregnutost.

Što je jedna krajnost u neravnoteži.

2. Osho Rajneesh, poznati i popularni istočnjački duhovnjak. I kod mnogih drugih istočnjačkih duhovnjaka, koji su u većoj mjeri prakticirali meditaciju, može se uočiti značajna usporenost, takoreći zakočenost u pokretima, u držanju, u reagiranju. Kod Oshoa se to demonstrira na poseban način, možda stoga što je on i sam takvo držanje i pokrete smatrao odlikama duhovne snage, te se nije ustručavao da ih javno sebi dozvoli. Usporenost i zakočenost, do nekakve umrtvljenosti, da takvima preti da padne saksija sa balkona na glavu, teško da bi stigli da naprave i jedan sitan pokret. Jednom rječju, što bi psiholog P. Dil rekao - podnapregnutost.

Što je očito druga krajnost u neravnoteži.

3. Clint Eastwood: smirenost, lagani pokreti, kao da je vanjski promatrano imitirao Oshoa (a daleko od toga), mir u držanju, zrači samopouzdanjem, ali - spreman za munjevito reagiranje, ako situacija zahtijeva. Dakle, iza smirenosti i usporenih pokreta stoji potencijal: snaga. To nije, kao u prethodnom slučaju: umrtvljenost u kojoj kao da nema života i živosti, kao da nema energije. Naprotiv!

Što je, bar potencijalno, i bar slikovito, odraz - Ravnoteže.

Da bismo vidjeli kako ovo nije puko nagađanje i fantaziranje, zađimo u životinjski svijet, iste arhe-tipove imamo i tamo, što znači da oni jesu dublje zasnovani u živome svijetu, ili su izražaj nekih dubljih zakonomernosti.

1. Nervozni majmuni, te brojne ptice, uglavnom sitnije... Funkcioniranje "sto na čas".

2. Smireni do umrtvljenosti - kornjače, ljenjivci, puževi... Kao da se jedva i kreću, nesposobni za energičnije reagiranje.

3. Rod mačaka (mačke, lavovi, tigrovi, pume, itd.), koje su također smirene, sa laganim, usporenim pokretima, ali - na zahtjeve situacije spremne i te kako hitro reagirati i demonstrirati potencijale snage i nečeg što bismo mogli nazvati prikrivenim moćima.

Uzmimo neke aspekte na malo dublje promatranje...

Pratimo i pokušavamo odgonetati unutarnja stanja i status ne-Ravnoteže, preko njihova prelijevanja na vanjsko, na držanje, stav, pokrete, reagiranje... Nezahvalno za povezivanje i izvođenje zaključaka, ali ne i posve nemoguće i beskorisno. Uostalom, svi mi u našim kontaktima i interakcijama svakodnevno procjenjujemo sasvim spontano unutarnja stanja jedni kod drugih, procjenjujemo bar u nekoj mjeri, a preko nabrojanih parametara. Nisu nam sami parametri toliko nepouzdani koliko nam se čini, više je stvar, kao i u toliko toga, u našoj osobnoj pronicljivosti.

Ravnoteža...

- Ide sa samopouzdanjem i snagom. Ili je bar nezaobilaznom osnovom za samopouzdanje i snagu.

- Mogli bismo ju nazvati smirenom i samouvjerenom moći.

- Eventualno hitro reagiranje iz stanja smirenosti baš je odraz potencijala snage.

- Ona znači racionalan utrošak Energije. (Ravnoteža i Energija, sa velikim početnim slovima, kao oznake viših ili suptilnijih, ne pukih fizičkih svojstava.)

- Ona je pomirenost koja mijenja. Pomirenost sa onim što nas može snaći, ali - uz spremnost da se djeluje i mijenja ono što se da mijenjati.

- Njezini odrazi u vanjskom su: smireni pokreti. Ali pokreti koji su sa potencijalom snage, za svaku vrstu potrebnog reagiranja.

Nije slučajno vaga simbolom ravnoteže (Ravnoteže). Vaga, koja ima dva kraka, dva pola, čija je rezultanta u interakciji - nulta pozicija. Na jednom polu su: angažiranje, djelanje, utrošak Energije; na drugome: smirivanje i opuštanje, pasivnost, akumuliranje Energije. U nultoj točki angažiranje i opuštanje su podjednakog "volumena", koliko imamo angažiranja - toliko opuštanja. Čim jedan aspekt pretegne, kao na klackalici, imamo ili počinjemo zalaziti u neravnotežu, bilo na strani previše angažiranja (tip W. Alena), bilo na strani previše opuštanja (tip O. Rajnesha). Stoga bi se Ravnoteža mogla predstaviti i s pomoću sinusoide: krivulja koja ritmički zalazi kroz iste amplitude do kulminacije angažiranja, pa prema opuštanju - do kulminacije opuštanja, pa tako stalno, u RITMU RAVNOTEŽE.

Preko ovih naznaka mogli bismo, ako bismo htjeli, ili tko hoće - otkloniti neke zablude koje nam dolaze iz istočnjačke duhovnosti i istočnjačkih duhovnih ideala. A u kojima se polazi od meditacije. Meditacija je svakako korisna i metoda i put, ali - ne i svemoćna, i ponajmanje je zamjena za druge duhovne momente. Bar u nekim istočnjačkim pravcima, meditacija je kao sveti duhovni metod i put. Te nije ni čudo što je, zbog takvog njezinog hipostaziranja mnogima padalo na pamet da uđu u krajnosti sa njenim prakticiranjem. U smislu: ako je netko sa tri-četiri sata meditacije postigao jednu visoku duhovnu razinu, daj da ja sa šest-sedam i više sati idem još više, da se duhovno popnem još više. Pa tako dolazimo do krajnosti, koja znači - ne izuzetnu duhovnu razinu, već izuzetnu neravnotežu, koja, kao i svaka neravnoteža, ima svoje očekivane psihosomatske i/ili fizičke manifestacije: sam Osho navodi primjer nekog indijskog duhovnjaka, i to ga navodi kao ideal, kome su od višegodišnjeg svakodnevnog višesatnog meditiranja mišići nogu atrofirali. Bile su vijesti i o mladiću koji je krenuo istim putem, također i o čovjeku koji već godinama drži podignutom ruku, kao neki od indijskih duhovnih simbola-tretmana, i - naravno da mu je ruka atrofirala.

Dakle, ako bismo se držali formule i ritma Ravnoteže: meditacija bi nam bila samo jednim polom, polom koji bi nas, ako bi nam ostao sam, vodio u neravnotežu i u nemoć. Što se i takva neravnoteža i nemoć mogu doživljavati i prikazivati kao duhovna moć - stvar je iluzija kakve imamo na svakom koraku, na koje ni duhovnost, čak duhovnost pogotovu, nije imuna. Pa još kada nekom i nekima uspije takve iluzije prodati masama - onda imamo veliki uspjeh onih koji nas drže zatočenicima u ovom zemaljskom ambijentu.

Stranica 16 od 17 Sve stranice