Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Manipulacije ljudima


Krešimir Mišak - Svjetsku urotu osjećamo na svakom koraku


U sustavu totalne kontrole čeka nas elektronički novac, svjetska središnja banka i svjetska vojska te potpuno ovladavanje mislima i uvjerenjima ljudi.

Krešimir Mišak jedno je od najomiljenijih lica s malih ekrana, a svojom kultnom emisijom »Na rubu znanosti« stekao je vjerne gledatelje, istomišljenike, pa čak i obožavatelje. Znamo ga i kao izvrsnog pisca znanstvene fantastike, pa i kao rock glazbenika. Više puta je bio gost pazinske SF konvencije Istrakon, gdje je održavao predavanja i sudjelovao na tribinama, ali i nastupao sa svojim bendom Hakuna matata, a uskoro ćemo ga vidjeti i u Puli, kao posebnog gosta 17. festivala knjiga i autora Sa(n)jam knjige u Istri.

U fokusu ovog razgovora ponajviše je Mišakova nova knjiga »Sve piše u novinama… a ponešto i ne«, u kojoj obrađuje staru temu - teorije zavjera (ili urota, kako on sam više voli reći), ali s brojnim naputcima i dokazima o njihovu prepoznavanju - na našem tlu. Ovdje među nama.

Emisija »Na rubu znanosti« drži se već deset godina: kako joj još uvijek uspijevate održati svježinu i originalnost? Ima li još uvijek neobrađenih tema s ruba, ne samo znanosti?

– Meni se neprestano, prije pripreme svake emisije, čini da nema više tema koje nisam već obradio, i tako to traje već deset godina, no stvarnost me demantira. Teme za emisiju ponekad dolaze same, a ponekad koristim svoj već prebogati fond poznavanja i tema i ljudi, pa tako znam da ću, primjerice, svake godine odraditi bar jednu emisiju o NLO-ima. S vremenom sam bio prisiljen i širiti spektar tema izvan rubnoznanstvenog područja, pa sam tako uz standardne teme poput NLO-a, Atlantide i psihologije, počeo uvoditi i teme koje imaju svojevrsni »sense of wonder«, na primjer iz futurizma, kreacionizma, uvjetno rečeno duhovne teme koje imaju izvore više u unutarnjem nego u vanjskom iskustvu. Zatim me put naveo i do najvažnije teme suvremenog doba - urote. U početku je za mene to bio samo zbir kurioziteta iz povijesti, ali kako me to dobro »povuklo«, došao sam i do društveno angažiranih tema kao što su GMO, biostanovanje, financijske malverzacije, povijesni revizionizam. Ipak, i dalje mislim da je središnja tema svih rubnoznanstvenih istraživanja - svijest, jer oko nje postoji doista puno empirije, koja u stalnoj interakciji tzv. vanjskog i tzv. unutarnjeg ukazuje na ono što često smatramo nezamislivim.

Koja je najluđa ili najapsurdnija tema koju ste dosad obrađivali?

– To je zapravo stvar tajminga, jer ono što vam sada izgleda apsurdno, za dvije godine izgleda svakodnevno. Postoje ipak neke teme kojima sam se bavio, odnosno postavke koje su zastupali gosti mojih emisija, a koje nisam mogao prihvatiti. Nikad tako nisam mogao prihvatiti tvrdnju ili teoriju da je zemlja stara samo 10.000 godina. No, često se pitam je li apsurdna tema ili je apsurdna stvarnost, jer postoje i teme o apsurdnom aspektu stvarnosti, a jedna od najaktualnijih među njima obrađena je u emisiji o »chemtrailsima«. Ti paralelni i ukriženi tragovi na nebu koje ispuštaju avioni nedokazivog podrijetla radi navodnog zaprašivanja čovječanstva sredstvima koja djeluju na um, najvidljiviji su primjer »agende«, jer su javno vidljivi, a istovremeno ih većina ljudi ne uočava. Pri pokušaju objašnjavanja ove pojave ne možemo se skrivati iza teza o profitu, jer netko zaprašuje čovječanstvo s nekim razlogom, a rasprostranjenost chemtrailsa pokazuje koliko smo mete globalnog zakulisnog zahvata.

Ne postoji državni suverenitet

Kako to da se u pokušajima demistificiranja chemtrailsa nitko nije pozivao na detalj na koji bi civilne i vojne vlasti morale reagirati, naime na povredu zračnog prostora i državnog suvereniteta od strane aviona koji ispuštaju te tragove?

– A što ako to zapravo ne postoji? Pitanje državnog suvereniteta je najobičnija zabluda, jer svi naši predsjednici i premijeri su namješteni, oni su pijuni koji hodaju po točno određenoj stazi. Sva pitanja od javnog interesa, pogotovo tako čudna, lako je redikulizirati i marginalizirati, jer te su stvari prefantastične da ih itko shvati. Da bi se one prihvatile, moraš potpuno promijeniti svoju percepciju svijeta, jer to nije vojska koja tenkovima ide na tebe pa ju možeš vidjeti, prepoznati, suprotstaviti joj se. Netko je opravdano pitao - zašto bi netko radio ljudima takvo što poput ispuštanja iz aviona kemikalija koje djeluju na um? Međutim, ako mu se na to pitanje odgovori - a što ako taj netko nije čovjek? - tek tada počinje problem. Zato sam prestao pisati SF - ispada da je nedovoljno maštovit u odnosu na stvarnost oko nas.

No, ako usporedimo svjedočenja o avionima koji ispuštaju chemtrailse s redovima letenja i civilnih i vojnih aviona, valjda možemo barem dokazati da avioni koji nas prelijeću tu ne bi smjeli biti?

– Jedan je Splićanin to radio, otvorio je web stranicu i počeo nizati podatke, i ubrzo je nastala gomila podataka od koje nije bilo nikakvog feedbacka. Nitko zapravo ne zna o čemu se tu radi, ni meni nije jasno, jer netko mora pilotirati tim avionima, ne mogu dokučiti kako se i s kakvim opravdanjima provode i financiraju operacije takvih razmjera. Jasno je da tu nešto smrdi, vidi se kako se to širi satima, kako modro nebo postaje premreženo prugama koje se zatim spajaju u maglicu, i to se događa već par godina. Svatko s minimumom zdravog razuma reći će da tu nešto smrdi.

U Kanadi su nezavisni istraživači nakon pojave chemtrailsa utvrdili promjene u kemijskom sastavu tla, nije li to mogao biti signal za globalnu uzbunu?

– A za koga? Događaju se smrtonosne epidemije kao posljedice GMO-a pa nije bilo odjeka, Prozac izaziva samoubojstva pa se i dalje prodaje, cijena nafte je još uvijek ogromna iako je dokazano da nije fosilno gorivo već se stalno stvara, imamo parlamente koji odobravaju apsurdne zakone o veličini voća i povrća - pa što nas onda može začuditi? Sve te informacije prolaze kroz medije, ali mediji su privatni - a kad kažem »privatni«, ne mislim na sitne obrtnike i male poduzetnike.

Seksualni poremećaj

U svojoj novoj knjizi obradili ste još 30-ak drugih tema vezanih uz teorije urote. Što želite poručiti ovom knjigom?

– Knjiga je zamišljena kao eksperiment na nekoliko razina. Prva proizlazi iz činjenice da sam, bivajući toliko informiran o tome što zovu urotom, odjednom i ne htijući, počeo vijesti u novinama čitati malo drukčije nego što su napisane, jer sam znao tko kome pripada i tko za koga radi. Eksperiment je bio u tome da sam sebe testiram mogu li na osnovi toga što znam uočiti urote oko sebe. Druga razina je u tome što sam želio pokazati na koji način mediji manipuliraju stvarnošću i pokazati njihove metode, a treća je razina, koja se pomalo i nehotice dogodila, to što nisam ostao samo kod novina, već otišao i u anegdotalne smjerove, kroz poučne pričice i situacije koje sam osobno doživio. Sve teorije urote i svi slučajevi opisani u knjizi stapaju se na kraju u ključno pitanje - kako percipiramo stvarnost i kako znamo što je uopće stvarnost? Tako sam se dotaknuo i nekih parapsiholoških tema.

Meni je najzanimljiviji dio knjige kada pričam o percepciji i subliminalnim porukama - onima koje upijamo ispod praga svjesnosti, to je vrlo sofisticirana metoda manipulacije - za koje mnogi misle da ako postoje, služe za povećanje profita povezivanjem proizvoda s tako privlačnim seksom. Međutim, kad sam proučavao ulogu čakri u našem energetskom tijelu, prosvijetlilo mi se da je poremećaj seksualne energije zapravo poremećaj prve čakre što kao posljedicu ima uspavanost, hipnotiziranost, bezvoljnost, a sve to nam otkriva još jednu ciglu u zidu za koji mnogi neće povjerovati da postoji u tom zahvatu i toliko širokih razmjera.

Djeluju li subliminalne poruke na naše postupke potiskivanjem ili rasplamsavanjem seksualne energije?

– I jedno i drugo ima isti učinak, radi se o pukom izbacivanju iz ravnoteže. U ovom smislu seksualna energija nema veze sa seksom, ona ima veze s kreativnošću, a njen poremećaj dovodi do pasivnosti. To je za mene primjer koliko je čovječanstvo žilavo i jako kad je potrebno na toliko frontova udarati protiv njega.

Vode li sve te teorije urote ili zavjere, prema vašim i zaključcima drugih autora koje ste proučavali, k jednom konačnom cilju: uspostavi sustava totalne kontrole nad cjelokupnim čovječanstvom?

– To pitanje je malo složenije, jer na jednoj strani bi sustav kakav se »traži« mogao biti onakav kakav poznajemo iz vremena staljinizma, ili onaj u Kini, samo što bi taj budući sustav totalne kontrole imao daleko veće tehničke mogućnosti, kroz televiziju, kamere, dvosmjerne mikročipove i slično. Međutim, na drugoj razini sam sve više uvjeren da cilj urote nije samo stvoriti totalitarističko društvo koje bi zatim predstavljalo neki poželjni status quo; nego bi cilj bio nakon uspostave - srušiti ga u krvi. To je uzorak koji pratimo kroz povijest: ista ruka je uzdizala carstva, rušila ih u krvi i stvarala nova.

To naizgled nema smisla, osim ako ne prihvatimo zamisao da bi nekome ljudska patnja ili strah mogli predstavljati hranu. To je samo moje trenutačno razmišljanje, ali ima temelja u tome što ruku iluminataprimjećujem i iza onih struja koje se naizgled bore protiv totalitarizma, što s jedne strane može biti dio taktike »problem-reakcija-rješenje«, ali s druge strane može ukazivati na jednu drugačiju logiku povijesti, manipuliranu i nadziranu od samog početka.

Kako bi trebao izgledati taj zloslutni sustav totalne kontrole?

– Čini se da ima sljedeće »noge«: prva je kontrola misli, na što se sve svodi, a uspostavlja se kroz medijsku propagandu, kroz kemijske i biološke tvari te kroz čistu represiju i strah, a sve s ciljem da se naruši naše sučelje koje zovemo tijelo-um. Zatim, s obzirom na to da iluminati znaju da je novac energija, taj sustav će podrazumijevati novu vrstu novca. To neće biti novac kakav poznajemo, neće biti čak ni samo elektronički novac, nego postoje naznake da će biti u obliku bonova vezanih uz osobnu energetsku potrošnju. Ta će potrošnja, naravno, biti ograničena izmišljenim problemom poput globalnog zatopljenja. To je glavni razlog uvođenja te laži, koja za posljedicu ima ograničavanje rasta pojedinih država, trgovanje ugljičnim kreditima i drugo.

Dakle, u sustavu totalne kontrole čeka nas elektronički novac, svjetska središnja banka i svjetska vojska (koja se neće imati protiv koga boriti nego protiv građana!) te potpuno ovladavanje mislima i uvjerenjima ljudi, tako da će ljudi misliti da su njihove misli ono što oni žele, a to im je zapravo usađeno kroz obrazovanje, propagandu i slično.
Nema globalnog zatopljenja

Mnoge će šokirati vaša tvrdnja da se globalno zatopljenje zapravo ne događa?

– Je li se ikada itko zapitao koliko ima ugljičnog dioksida u atmosferi? Evo odgovora: ima ga 0,054 posto, većinu toga proizvode vulkani, dobar dio truljenje biljaka, a najviše ga proizvodi more. Temperatura na Zemlji ne raste, ona varira u skladu sa Sunčevim ciklusima odnosno pjegama. Razotkrivene su malverzacije oko toplog srednjovjekovnog razdoblja koje se u znanosti zataškavalo. Znanstvenicima, po cijelom svijetu, koji istražuju i iznose dokaze o tome da globalno zatopljenje ne postoji, onemogućavaju se javni istupi i uskraćuje novac za daljnja znanstvena istraživanja.

S obzirom na stupanj ostvarenja pojedinih elemenata iz teorija urota, je li nam uspostava sustava totalne kontrole daleko ili blizu?

– Ljudi sve više osjećaju nevidljivu omču koja im se steže oko vrata, jer će ih to dohvatiti u njihovoj sobi. Uzmimo banalan primjer: EU je zabranila korištenje žarulja sa žarnim nitima, koje imaju najbolju svjetlost i koje najmanje koštaju. Umjesto njih su uvedene tzv. štedne žarulje, koje ne štede struju, koštaju 50-80 kuna, zrače hrpu smrtonosnih otrova, zbog čega je jedan njemački laboratorij prije nekoliko mjeseci savjetovao da ih ne treba držati u zatvorenim prostorima i pokraj glave. To je primjer kako te sustav može dohvatiti i u tvojoj sobi. Na otvorenom te dohvaća porezom na nekretnine; u uzgoju zdrave hrane onemogućavaju te propisima o količinama i vrstama sjemena i slično; svi doživljavamo posljedice takvih akcija. Ključni parametar je legislativa kroz koju europski zakoni nadjačavaju domaće zakone. Hrvatska ne može zaštititi naftnu industriju, ne može proglasiti ZERP, imat ćemo kvote proizvodnje mlijeka koje su manje od naših potreba za mlijekom, to je samo mali djelić posljedica koje će ljude dočekati u svakodnevnom životu a koje direktno proizlaze iz urote.

To nisu priče o usamljenom djelovanju poremećenih tipova kao kod ubojstva Johna Lennona. Ne vjerujemo da nas truju chemtrailovi, ali moramo biti svjesni da je diverzija u Japanu povećala radijaciju i iznad naših glava. Koliko se djece razboljelo zbog oružja s obogaćenim uranom, koliko će tvrtki biti zatvoreno jer EU želi provesti specijalizaciju da ne bi bilo samodostatnosti i da se ne bi mogao razvijati svatko za sebe. Zbog toga se i »proizvode« odnosno umjetno izazivaju krize. I još se pitamo osjećamo li proizvode te svjetske urote. Naravno da ih osjećamo, na svakom koraku.

Dosta toga ste »zakuhali« s knjigom »Sve piše u novinama… a ponešto i ne«, no kad se s nečim takvim krene, teško je stati. Pripremate li još nešto slično?

– Upravo pišem neku vrst nastavka te knjige, a radni je naslov »Dečki, odjebite u skokovima«. Središnja je tema medijska manipulacija, ispiranje mozga i sveprisutna hipnoza, načini kako se crno uspješno predstavlja kao bijelo i kako se recepti i mehanizmi Edwarda Bernaysa, oca tzv. odnosa s javnošću, iz njegove knjige »Propaganda« iz 1927. danas doslovce koriste u korist korporatističke elite koja teži centralizaciji svjetske vlasti.


Preneseno sa: http://www.novilist.hr/


 

Bijela Kuća priznala da chemtrailsima truje čovječanstvo


Nakon više od 16 godina negiranja, Bijela kuća priznala je prije dva dana kako postoji tajni projekt kojim se manipulira atmosferom.

WASHINGTON - Trebalo je punih 16 godina kako bi Bijela kuća potvrdila nagađanja o postojanju tajnog programa, kojim se manipulira atmosferom pomoću aviona koji na nebu ostavljaju trag te se, kada padnu na zemlju, pretvaraju u paučinu.

Time je dokazano kako nas već godinama neobilježeni avioni truju različitim otrovnim supstancama.

Znanstvenici Bijele kuće priznali su kako se atmosfera 'tretira' solima Barija, aluminijevim dioksidom i drugim otrovnim spojevima. Ono što nisu priznali jest činjenica da su ti spojevi opasni za ljudsko zdravlje.

Paučina koju avioni ostavljaju na zemlji nakon pada sadrže nanovlakna koja se vežu na žive organizme i mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija.

Autor: M.L. , RTL


Dodatak, Jack987:

- Sada nam ostaje pitanje kako Bijelu Kuću dovesti u Haag i osuditi za zločine proiv čovječanstva? Jesu li ljudi i dalje glupi i plaćaju poreze takvim institucijama - i tako ih potpomažu u zločinima protiv njih samih? Odgovore potražite sami...


 

Drugačija perspektiva na zujanje u ušima


Napisao: probetheus, englesku verziju možete skinuti ovdje.

( ovaj tekst je inspiriran Kasiopejskim transkriptama, RA materijalom, te člankom "Dinamika realiteta postojanja" od Toma Montalka pa preporučam da ih pogledate kako bi razumjeli pojedine dijelove )



Čitajući Kasiopejske transkripte nailazio sam na pitanja o zujanju u ušima. Ubrzo sam i sam imao takvo zujanje. Počeo sam obraćati pozornost na određene okolnosti u kojima se pojavljuje te sam počeo nailaziti na određene sličnosti koje su pratile takvo zujanje u ušima. Na početku odmah moram naglasiti da se ovdje ne radi o tinitusu. Kakvo sam zujanje, šumove, tonove odnosno zvukove primjetio. To su bili visoki tonovi koji su najčešće trajali od jedne do tri sekunde. Nekada su trajali sve do pola minute, a nekada i duže. Prije same pojave tih tonova je bila apsolutna tišina, odnosno nisu bili prisutni nikakvi zvukovi, šumovi ili zujanje u ušima. Zatim bi se pojavio zvuk u samome uhu. Početak zujanja je često bio vrlo glasan da bi odjednom bio prekinut. Nekada se znalo dogoditi da je to zujanje počelo naglo da bi polagano prestajalo. Jedan kraći period sam primjetio i zvukove u obliku Morseovog koda. Čitao sam da su ponekad takvu vrstu zvukova primjetili i drugi ljudi.

Proučavajući mnoge tekstove o prirodi stvarnosti te kombinirajući ih sa iskustvima koje sam doživio donio sam određene zaključke. Za neke od njih čvrsto vjerujem da bi trebali biti ispravni dok sam druge pokušao logički dokučiti. Bilo kako bilo, volio bih da ih ostali ljudi usporede s vlastitim iskustvima pa možda zajedno dođemo do nekih novih spoznaja. Pokušao sam provjeriti kakva su iskustva drugih ljudi te što oni misle da uzrokuje ovaj fenomen. Na forumu http://cassiopaea.org/forum/index.php?topic=17108.0 čitao sam postove o navedenoj temi (Ear ringing / tinnitus posts and threads). Jedan mi je post posebno bio interesantan. U njemu piše: „ ... mislim da su tonovi koje čuješ dijelovi energetskog potpisa osobe ili bića koje misli ili se fokusira na tebe... “ To je vrlo slično onome do čega sam i sam došao. O čemu se zapravo radi. Dobar dio života sam proveo pod pritiskom od strane organskih portala. Od trenutka kada sam počeo čitati Kasiopejske transkripte do danas pritisci organskih portala na mene su se višestruko povećali. Tada sam počeo obraćati pozornost na određene pravilnosti koje su pratile zujanje u ušima.

Pokušajmo zamisliti što bi se moglo događati izvan područja percepcije naših osjetila. Zamislimo neograničeni prostor. Zamislimo kako osobu u takvom prostoru negativne misli, osjećaji, te željno razmišljanje vode prema dnu tog prostora dok je pozitivne misli, osjećaji, objektivnost i svjesnost vode prema vrhu tog prostora. Negativni osjećaji, misli kao i maštanja ( fantazije ), ali i sve ostale neobjektivnosti su niskih frekvencija. Zamislimo kako su te niske frekvencije crvene boje. Svaka osoba je okružena svojom aurom. Kako bi što slikovitije dočarali situaciju zamislimo kako je aura koja okružuje čovjeka jedan mjehur ( kao mjehur u vodi ). Sada zamislimo što je svijest neke osobe na nižoj razini to je mjehuru kojem se nalazi tamniji i teži te sve više tone prema dnu dok je mjehur koji okružuje osobu povišene razine svijesti svijetliji i lakši te se odiže prema vrhu prostora, recimo prema području bijele boje. Sad zamislimo još da je naša svijest poput snopa svjetlosti. Nešto poput svjetla na autu. Kako usmjeravamo našu pažnju tako se mijenja fokus tog snopa svjetlosti. Zamislimo kako je taj snop svjetlosti osobe niže razine svijesti crvene boje dok je taj snop svjetlosti svijesnije osobe svijetlije, odnosno bijele boje. Zamislimo kako je dno navedenog prostora crvene boje. To dno je prostor niskih frekvencija pod utjecajem sila 4D OPS-a. Svi oni koji se tu nalaze vrlo lako mogu biti izmanipulirani od sila OPS-a. Ponašanje tih osoba je vrlo predvidivo. Organske portale ne treba specijalno nadzirati jer kod njih ne postoji mogućnost buđenja odnosno ne postoji opasnost da napuste dno tog prostora. Za OPD kandidate se treba pobrinuti kako se ne bi probudili, pa se na njih obraća posebna pozornost. Posebno se vodi računa kako bi oni na bilo koji način ostali pod utjecajem sila OPS-a. Zato ih se implantira.

Prema Kasiopejcima, implantati služe u sljedeće svrhe: za nadgledanje; mogu služiti kao uređaj za proučavanje sastava duše; prate naše misli, ono što vidimo, čujemo i osjećamo te preko njih mogu pokušati utjecati na nabrojano. Također kažu da su neki implantati korišteni samo za praćenje. Drugi su korišteni da bi promijenili svijest, a neki su dizajnirani da bi mijenjali um ili motoričke mehanizme i sposobnosti. Svaki od tih ima drugačiju strukturu i drugačije materijale sadržane unutar njih, već prema tome za što se koriste i iz kojeg razloga.

Jedan od mogućih razloga zašto ne čujemo zujanje u uhu ( ne čujemo da nas se nadzire ) prije osvješćivanja bio bi u tome što u tom trenutku za tim možda nema ni potrebe. Zašto? Dok je naša razina svijesti niska često sami sebe sabotiramo, a da toga nismo ni svjesni. Tada je naš, tada još crveni snop svijetlosti ( svijesti ) usmjeren prema materijalnim stvarima, a sve dok živimo u svijetu fantazija željnog razmišljana, osvjetljavamo jedan dio tog crvenog prostora u budućnost te na taj način sile OPS-a jednostavno vide koje ćemo izbore donijeti budući da je taj crveni prostor niskih frekvencija pod njihovim nadzorom. Predvidivi smo u tom trenutku. Sile OPS-a vide sve izbore koji nas okružuju pa zašto bi uključivali implantate, a ako bi ih i uključivali vjerojatno ništa ne bi ni čuli budući da nam je u tim trenucima razina svijesti niska. Sad zamislimo da se OPD kandidat počne osvješćivati. Vibracijska brzina mjehura u kojemu se nalazi se poveća te se osoba u tom mjehuru počne odizati od dna crvenog prostora.

Naravno sve je to praćeno popriličnim napadima od strane ljudi s individualnom dušom koji se nisu osvijestili, a od strane organskih portala i psihopata da ni ne spominjem. Naravno te osobe nisu svjesne da su samo pijuni. Ne rade oni to kako bi pomagali tamo nekim đavoljim silama već zato što nemaju dovoljnu razinu svijesti.

Intenzivnije osvješćivanje se može dogoditi za vrijeme čitanja Kasiopejskih transkripata kao što je bio slučaj kod mene, ali po svemu sudeći i kod mnogih drugih. Ljudi tada zapravo počinju primjećivati da su pod nadzorom budući da se više ne nalaze u području pod direktnom kontrolom sila OPS-a. Zujanje u ušima je znak da nas se nadzire. Ali kako nas to nadziru? Koja je veza, što povezuje implantante i sile OPS-a? Prema mojim spoznajama jedna od tih veza bi definitivno bile osobe koje se u određenom trenutku nalaze na području niskih vibracija. To ne moraju biti nužno organski portali. To može biti bilo koja osoba koja ima dovoljno nisku vibracijsku frekvenciju duše u određenom trenutku. Kako bi to zapravo funkcioniralo? Osoba koja se počela osvješćivati odvaja se od samog dna prostora, te se recimo u određenom trenutku ( kada dostige određenu razinu svijesti ) nađe na pola puta između samog dna i vrha prostora o kojemu raspravljamo. Nekada se nalazi više, a nekada niže, ovisno o okolnostima odnosno razini svijesti. Naravno sile OPS-a i njeni pijuni čine sve kako bi OPD kandidat što više potonuo. Kada OPD kandidata napada neki organski portal ili bilo koja osoba koja je u tom trenutku pod kontrolom sila OPS-a ( odnosno koja se nalazi bliže crvenom dnu prostora ) tada ne samo da ga pokušava što više povući prema tom dnu, već se na taj način pokušava izvršiti nadzor nad OPD kandidatom. Kako to? Kada se OPD kandidat nalazi izvan prostora koji je pod izravnom kontrolom sila OPS-a tada sile OPS-a šalju naredbe nekom svom pijunu ( organskom portalu ili bilo kojoj osobi u blizini OPD kandidata na koju mogu izvršiti utjecaj ) da napada OPD kandidata. Kada takav napadač fokusira svoju svijest, odnosno snop crvene svjetlosti, on na neki način skenira OPD kandidata. Tako svijest „skenira“ bilo što na što se usmjeri pažnja, ali nama je u ovom slučaju interesantan OPD kandidat. Svi ljudi usmjeravajući pažnju na nešto takoreći „skeniraju“. Ali to „skeniraju“ ne mora imati negativni predznak. To samo znači da im je pažnja u određenom trenutku fokusirana u određenom pravcu. Ono što se prirodno događa OPS snage su okrenule sebi u korist tako da u određenim trenucima preko osobe koja je pod njihovom izravnom kontrolom ostvaruju vezu sa osobom koja je u tom trenutku izvan područja njihove izravne kontrole.

U jednom trenutku možemo doživjeti psihički napad. U tom nas trenutku napadačeva svijest skenira. Sad postoji nekoliko varijanti onoga što bi moglo uslijediti. Najčešće tijekom samog psihičkog napada ne čujemo nikakvo zujanje. Razlog bi mogao biti zato što smo u tom trenutku svjesni odakle dolazi napad. To znači, ne samo da je napadačeva svijest fokusirana na nas, nego da je i naša svijest koja je možda nešto više frekvencije od napadačeve ( ovdje govorim pod pretpostavkom da je napadnuta osoba OPD kandidat ) fokusirana na napadača. Naš snop bijele svjetlosti / svijesti onemogućava napadačevom crvenom snopu da pokupi možda neke niske frekvencije crvene boje koje smo ispustili u tom trenutku. Zato u većini slučajeva ne čujemo zujanje u ušima. Još jedan od razloga bi mogao biti taj da ne znači svaki put kada nas netko napada da u tom trenutku sile OPS- a žele uhvatiti naš signal. Kasiopejci su izjavili kako sile OPS-a imaju razloga nadzirati nas kad požele te da mogu upaliti implantat i nadgledati i čitati sve otkad se zadnji put nadgledalo. Tvrde da implantati nisu efektni ako se ne koriste, te da pozitivne emocije odgađaju njihovu upotrebu. Na jednom mjestu kažu da nas, u slučaju ako smo dovoljno pozitivni, OPS sile mogu pratiti, ali da nemaju utjecaj te da je tehnička oprema Lizzarda podešena na negativne frekvencije. To bi značilo da ako smo dovoljno pozitivni i svjesni da nam ne mogu očitati frekvenciju ili nam mogu očitati frekvenciju, ali ne mogu djelovati na nas jer je tada naša frekvencija dovoljno visoka odnosno izvan je njihovog područja djelovanja.

Kada bi svaki put čuli zujanje u ušima kada nas neki organski portal spopada onda bi to postalo preočito pa bi ubuduće više pazili da ostanemo svjesni te stoga i zaštićeni. Druga krajnost onoga da naša svijest u takvom trenutku blokira skeniranje je naravno da se toliko uzrujamo da se naša razina svijesti spusti toliko da se vratimo na crveno dno pa tada ni nema potrebe za skeniranjem jer smo u takvom trenutku opet i sami pod izravnim utjecajem sila OPS-a. Tada i doslovno potonemo.

U nekoliko navrata sam primjetio da kada sam bio izložen napadu od strane nekoliko organskih portala istovremeno i to gotovo na nekoliko sati, da mi se pojavilo snažno glasno zujanje u lijevom uhu. Vjerojatno bijeli snop moje svjetlosti / svijesti nije mogao neutralizirati taj opseg skeniranja, vjerojatno je i sam snop potamnio uslijed snižavanja moje frekvencije odnosne pada razine moje svjesnosti iako sam se trudio ostati što svjesniji u tim trenutcima. Tako da su organski portali u tom trenutku mogli svojim intenzivnim skeniranjem detektirati moje niske frekvencije. U tom trenutku se uspostavila veza između sila OPS-a i mog implantata. Sile OPS-a —► osoba ili više njih ( pod direktnom kontrolom sila OPS-a ) —► implantat ( koji je podešen na negativne frekvencije ).

Vjerojatno je jedan od razloga zašto sile OPS-a moraju slati toliko mnogo svojih pijuna na OPD kandidate je kako bi uvijek imali nekoga tko će skenirati OPD kandidata. Po potrebi daju poticaj ( instrukcije ) nekome od njih da svoju pažnju ( koja sama po sebi vjerujem nije dovoljna već mora biti pojačana raznim osjećajima niskih frekvencija bilo to osjećaji mržnje ili seksualnih fantazija ili bilo čega što bi im poslužilo da obaspu OPD kandidata sa dovoljnom količinom svijesti prožete niskim frekvencijama / crvenim snopom svjetlosti ) kako bi detektirali niske frekvencije OPD kandidata. Npr. pretrpimo napad organskog portala ujutro. Možda nas je taj napad prijepodne uzrujao pa smo podlegli osjećajima i mislima niskih frekvencija. Osjećamo se depresivno, uzrujano, nesretno, razmišljamo kako ćemo vratili onima koji su nam nanijeli štetu, itd. Popodne odjednom čujemo nekakvo zujanje u ušima i pitamo se otkud sad to. Budući da ispuštamo niske frekvencije koje je onaj napad prijepodne uzrokovao, bilo koja od osoba koja se u tom trenutku nalazi u području pod utjecajem OPS sila može biti izmanipulirana kako bi istresla određenu količinu negativnih osjećaja i misili na vas u određenom trenutku kako bi detektirala vaše niske frekvencije. Ta osoba ne mora biti uopće u vašoj fizičkoj blizini. Kao što je naše sadašnje stanje djelomično definirano našim dosadašnjim osjećajima, mislima, namjerom te sviješću tako i naši trenutni osjećaji, misli, namjera te svijest djelomično određuju našu budućnost. Naša svijest ne obasjava samo ono što nam se u ovom trenutku događa već sjaji ispred nas poput svjetla na automobilu te obasjava određene budućnosti. Kao što naša svijest obasjava potencijalne budućnosti koje se neprestano izmjenjuju, na jedan sličan način obasjava i osobe na koje fokusiramo pažnju. To znači da netko može biti fizički udaljen od nas ( možda u nekom drugom gradu ili u nekoj drugoj državi ) kao što i neki događaj može biti udaljen od nas u budućnosti. Ali to ne znači da ako je nešto udaljeno da naša svijest ne može doprijeti do toga.

Zato mislim da su posebno opasne razne društvene mreže. Tako možete neprestano biti u mentalnoj blizini raznih zlonamjernih osoba koje mogu biti jednostavno izmanipulirane od strane sila OPS-a kako bi vas skenirale. Inače te osobe možda ne bi ni mislile na vas. Kada OPS sile žele pokupiti vaš signal, već će pronaći način, bili mi na društvenim mrežama ili ne. Ali mislim da im ne bismo trebali olakšavati posao. Makar možemo pripaziti tko su nam prijatelji na takvim mrežama.

Također sam primjetio da ako sam duži period vremena bio pojačano svjestan da se tada smanjila pojavnost zujanja u uhu, gotovo daje potpuno prestala. Pri tome naravno mislim na ovo zujanje od po par sekundi, a ne na nekakvo stalno zujanje. Vjerojatno mi je u takvim trenutcima svijest dovoljno porasla pa se „mjehur“ u kojem se nalazim podigao toliko visoko prema vrhu onog našeg prostora odnosno prema bijeloj boji da snopovi svjetlosti odnosono fokusirane svijesti organskih portala i ostalih nisu dopirali do mene. Ali naravno u svakodnevnom životu sa svim problemima i brigama vrlo je teško ostati svjestan u nekom dužem kontinuitetu. Tako da se vjerojatno zujanje javlja samo kada smo negdje na pola puta između „nesvijesti“ i svijesti. Na samom dnu smo ionako pod kontrolom sila OPS-a, pri vrhu ne mogu doći do nas, jedino kada se nalazimo negdje na pola puta čujemo zujanje. Ali postoje i određene iznimke...

Na temelju utvrđenog sistema došao sam do još nekih zaključaka. To sam također povezao i s određenim pravilnostima koje su se pojavljivale od kad obraćam pozornost na prirodu stvarnosti. Koristeći razrađeni sistem zaključio sam sljedeću interesantnu stvar. Čak i ako dosegnemo određenu pojačanu razinu svijesti te je pokušavamo održavati, sile OPS-a mogu na još jedan način ( uz pomoć ljudi pod njihovom kontrolom ) očitati našu frekvenciju. Kako? Primjetio sam da ako sam bio duži period vremena povišenog stanja svijesti, da se ipak znalo dogoditi ( iako puno rjeđe ) da čujem zujanje i to isključivo u lijevom uhu. Kako se to moglo dogoditi ako sam bio u povišenom stanju svijesti? Kako su crvene zrake svjetlosti doprle u bijelo područje? Tada bi trebali imati nekoga tko će biti veza između samoga dna crvenog prostora i samoga vrha gdje prevladava bijela boja. Ako bi neka osoba pod kontrolom sila OPS-a usmjerila svoju negativnost odnosno crveni snop svjetlosti na osobu koja je u vašoj velikoj mentalnoj blizini kao npr. nekog člana obitelji ili neku vama dragu osobu tada bi mogli detektirati vaš signal. Tada bi se takva osoba našla između vas i osobe pod direktnom kontrolom negativnih sila. Možda bi u tom slučaju osoba koja se nalazi u vašoj velikoj mentalnoj blizini poslužila kao neka vrsta pojačala. Budući da znamo da je stvarnost na neki način holografska, napadač bi skenirajući nekoga u našoj mentalnoj blizini ( ali ne samo da ta osoba mora biti u našoj mentalnoj blizini već bi i mi morali biti u njezinoj mentalnoj blizini ) mogao detektirati i naš holografski otisak te pokupiti možda nešto niskih frekvencija koje ipak tu i tamo ispustimo, a koje inače ne bi mogao. Dobar dio ljudi vjerojatno nema neki osjećaj da mora biti posebno oprezan kada je u interakciji ili kada razmišlja o nekome koga doista voli, tako da je to savršen način za zasjedu.

Što je neka osoba svjesnija, što ima više znanja, ljubavi (prema drugima) to će biti teže negativnim silama da je izmanipuliraju. Odnosno što vas neka osoba više voli ( pri tome ne mislim na seksulani aspekt jer sama seksualnost povlači niski spektar frekvencija ) to će biti teže negativnim silama da je iskoriste za vaše skeniranje čak i ako se u određenom trenutku nalazi pod njihovom kontrolom. Kada neka osoba koja vas voli usmjeri svoju pažnju prema vama čak i ako je u određenom trenutku izmanipulirana od strane negativnih sila, ona tada ne svijetli samo crvenom svjetlošću, već je prožeta i bijelim svjetlom visokih frekvencija, svijetlom ljubavi koju osjeća prema vama, koja pak onemogućava negativnim silama da detektiraju vašu frekvenciju. To naravno može varirati. Ako se neka vama bliska osoba nađe toliko u području sniženih vibracija da to čak nadvlada osjećaje koje ima prema vama tada bi vjerojatno snop svjetlosti bio dovoljno crven da se pokupe vaše eventualne niske frekvencije.

Prije nego što nastavim htio bi nešto pojasniti. U daljnjem izlaganju ću koristiti termin organski portal za sve one koji nas spopadaju, bilo to sporadično, bilo to kontinuirano, radilo se o psihopatima ili pak o ljudima s individualnom dušom koji se nisu osvijestili i to radi jednostavnijeg razumijevanja. Također neću iznositi privatne razloge zašto pojedinu osobu smatram organskim portalom jer to nije bitno za naše razumijevanje cijele ove pojave. To ne znači kako smatram da je svaka osoba koja mi nije po volji odmah organski portal. Znamo koje su osobine ljudi koje smatramo organskim portalima. Netko bi tijekom moga izlaganja mogao pomisliti pa ovog svi napadaju, njemu su svi organski portali jedino je on ispravan. U Kasiopejskim transkriptima je izneseno da je svaki drugi čovjek organski portal pa nas ne bi trebalo čuditi da po potrebi sile OPS-a koriste sve raspoložive osobe pod svojom kontrolom.

Pročitao sam da su mnogi ljudi primjetili zujanje u ušima tijekom razgovora, razmišljanja ili stjecanja dubljih uvida u prirodu stvarnosti. To sam i sam primjetio. Jednom prilikom sam planirao za nekoliko trenutaka početi čitati neke materijale o prirodi stvarnosti. Prije nego što sam opće počeo čitati pala mi je na pamet riječ Orion. U tom trenutku sam čuo zujanje od sekundu do dvije u lijevom uhu. Nakon nekih pet minuta čuo sam kucanje na vratima. Na njima je bio meni dobro poznati organski portal. Vjerojatno je svijest te osobe bila usmjerena na mene prije tih pet minuta.

Također bi to povezao s jednom drugom pojavom. Često sam znao razmišljati o raznim svjetovnim stvarima da bi se odjednom osvijestio. Našao bi se u trenutku „ovdje i sada“. U istom trenutku sam čuo zujanje u uhu. Što se moglo dogoditi? Može se dogoditi to da kada se osvijestimo da se snop svjetlosti kojim zračimo pojača te da detektira snopove svjetlosti crvene boje organskih portala koji nas u tom trenutku skeniraju. Budući da nam je razina svjetlosti ( svijesti ) prije tog trenutka osvješćivanja bila na nižoj razini vjerojatno smo ispuštali i neke niske frekvencije. To se možda nije dogodilo u tom trenutku, ali je prethodilo tom trenutku odnosno možda su takve negativne frekvencije bile prisutne ranije tijekom dana, a sve bi to mogla pokupiti fokusirana svijest organskog portala. Što je fokus svijesti organskog portala jače usmjeren na nekoga, to je pokriven veći spektar negativnih frekvencija koje mogu biti očitane. To je možda također jedan od razloga zašto prije perioda buđenja nismo čuli zujanje u ušima. Nismo imali dovoljno svijesti koja bi nas upozorila da se takvo nešto događa. Tako da kada čovjek pomisli na riječi tipa Orion, matrix, reptili, hibridi, itd u tom se trenutku osvijestimo dovoljno da detektiramo skeniranja koja se vjerojatno i češće događaju samo ih ne prepoznajemo jer smo preduboko uronjeni u iluziju.

P: Da li neki rituali koje možemo izvesti omogućuju zaštitu od daljnjih otmica?
O: Možda. Neki kristali sa energetskim poljima. Ne trebate zaštitu ako imate znanje.
P: Kako ćemo dobiti to znanje?
O: Ono je duboko u podsvijesti.
P: Kada smo ga dobili?
O: Prije rođenja.
P: Ima li još što možemo napraviti za zaštitu?
O: Učite, meditirajte, čitajte.

Recimo pomislim na riječ Orion, te čujem zujanje u uhu. Kada mije pala na pamet riječ Orion aktiviralo se moje podsvjesno znanje koje je podiglo razinu moje svijesti koja je pak detektirala skeniranje. Naravno da bi se to uopće dogodilo potrebna je određena povišena razina svijesti. Zato se to ne događa ljudima prije buđenja. Znanje hrani svijest, koja nam pak omogućava da smo u vezi sa znanjem kojeg smo dobili prije rođenja. Zapravo se radi o jednom krugu.

Pada mi napamet i jedna druga stvar koja bi se također mogla događati. Implantati su hardware koji vjerojatno ima i neki software. Taj software bi jednim dijelom mogao funkcionirati na principu anivirusa. Kako? Antivirus ne može sam prepoznati neki novi virus kada se pojavi ako nije „updatiran“ odnosno ako mu nisu dodane nove definicije virusa. Tako možda i implantati sadrže određene definicije riječi poput matrix, Orion, itd ili neku vrstu potpisa određenih misaonih formi koje predstavljaju određenu opasnost za kontrolni sistem. Tako kada osoba pomisli na riječ Orion, software u implantatu to prepozna te pokušava poput dialera uspostaviti vezu sa silama OPS-a prvom prilikom, a veza je uspostavljena u trenutku kada mi ispuštamo niske frekvencije, a skenira nas fokusirana svijest sobe koja je u tom trenutku iste niske frekvencije. To može biti trenutno ili prvom pogodnom prilikom. Kao i kada imamo računalo s „dial up“ pristupom internetu, a koje je inficirano dialerom koji se neprestano pokušava spojiti na internet. Prvom prilikom kada stavimo kabel u telefonsku utičnicu ( ako je prije toga bio otpojen ) veza se uspostavlja, obično bez našega znanja.

Sada kada bi išao još dalje mogao bi iznjeti i sljedeću spekulaciju. Zamislimo sljedeći prizor koji ću do kraja banalizirati kako bi jasnije mogli zaključiti ima li čega u tome.

Neki OPD kandidat npr. ima veliki nos. Recimo da mu je to slaba točka. Organski portali mu ne mogu ni uz najbolju volju pronaći neku drugu slabu točku koja ga toliko može izbaciti iz takta kao kada ga zezaju za veliki nos. Tada on ispušta vrlo uski spektar niskih frekvencija koje su isključivo vezane uz taj veliki nos. Zamislimo kako kroz vrlo usku rupu na njegovom mjehuru istječu niske crvene frekvencije koje su zapavo posljedica njegovih negativnih stavova o njegovom velikom nosu. Tada bi organski portali koji se možda i ne nalaze u tom trenutku u njegovoj fizičkoj blizini mogli fokusirati svoju svijest / svjetlost crvene boje izražavajući mržnju možda u kombinaciji sa šalama na račun njegovog velikog nosa te bi se na taj način mogli fokusirati na vrlo uski opseg niskih frekvencija te tako jednostavnije detektirati njegov signal. To bi mogli usporediti sa sljedećim prizorom. Zamislite da dođete u knjižnicu prepunu knjiga. Knjige nisu poslagane nikakvim redom, a vi morate pronaći određenu knjigu. Trebalo bi vam vrlo mnogo vremena da pronađete knjigu koju ste tražili ako bi je uopće i pronašli. Ali ako dođete u knjižnicu pa kažete knjižnjičarki tražim knjigu tu i tu, ona unese u računalo podatke i točno vidi dio knjižnice, policu i red u kojem se knjiga nalazi tada bi jednostavnoje došli do onoga što tražite.

To također možemo povezati s još nekim stvarima. Možda ste primijetili kako pojedine osobe silno žele skrenuti vašu pažnju na sebe. Ako vam ne mogu fizički nauditi, mogu vas napadati verbalno, unositi vam se u tijelo ili vas poticati na nekakve seksualne fantazije. Ponekad se zapitate što je u pozadini svega toga. Takve su osobe vjerojatno pod kontrolom sila OPS-a. Budući da se mjehur u kojemu se nalazimo sastoji od energije, u tom energetskom polju se može formirati crveni dio koji će sadržavati neku vrstu energetskog potpisa osobe koja vas spopada. Ubuduće kada takva osoba bude usmjeravala svoju pažnju na vas, lakše će rezonirati s tim dijelom vašeg mjehura pa će se i lakše uspostaviti veza s OPS silama.

Vjerojatno mora postojati određena rezonancija između svijesti koja je prožeta negativnim frekvencijama koju odašilje napadač i negativnih frekvencija koje bi mi u određenom trenutku mogli ispuštati. U suprotnom zamislite sljedeću situaciju. Kada bi neka poznata osoba koja je možda OPD kandidat u određenom trenutku bila izložena linču medija te kada bi mnogo ljudi usmjeravalo svoju pažnju negativnih frekvencija na takvu osobu tada takva osoba ( ako je dovoljno svjesna ) ne bi mogla opstati od zujanja u glavi. To nam pokazuje da OPD kandidat mora biti na neki način u rezonanciji s napadačem. Zato je i bitno da što više napadača privlači pozornost na sebe i to kako bi sile OPS-a uvijek imale nekoga tko će vas po potrebi skenirati.

Također bi mogli povući određene paralele s televizorom i daljinskim upravljačem. Ako uperimo daljinski upravljač nekog drugog uređaja ili proizvođača prema televizoru i pokušamo ga upaliti, nećemo uspjeti jer nisu podešeni na iste frekvencije. Možda nećemo upaliti televizor ni s njegovim vlastitim daljinskim ako ne pritisnemo isključivo tipku ,,power“. To znači da mora postojati točno određena frekvencija koja će aktivirati televizor. Na isti princip možda funkcioniraju i naši implantati. Sile OPS-a bi u ovom slučaju pritiskale daljinski uređaj ( možda organskog portala ) koji bi točno određenu frekvenciju ( svijest prožetu određenim niskim frekvencijama ) usmjerio prema televizoru ( OPD kandidatu odnosno njegovom implantatu ) kako bi se uspostavila veza. Nakon toga se upali televizor ( implantat ), a OPS sile možda pregledavaju određene snimke. Kada začujemo zujanje tijekom kojega je uspostavljena veza možda se ,,downloadiraju“ svi zabilježeni podaci s implantata, a instaliraju se novi programi. Naravno to je samo slikoviti prikaz onoga što bi se moglo događati. Tada bi mogli ovako zamisliti cijelu situaciju. Sile OPS-a ↔ osoba pod njihovim utjecajem ↔ implantat.

Primjetio sam kada mi zvoni u desnom uhu mislio sam vrlo izravno na neku osobu ili sam prije nekoliko trenutaka mislio na nju ili mi se pak nalazila u fizičkoj blizini. U svakom slučaju, nalazila mi se negdje u mentalnoj blizini, ne nužno u fizičkoj. Dok kada mi je zvonilo u lijevom uhu, nisam nužno mislio o nekoj osobi niti sam znao o kome bi se točno moglo raditi. Meni u većini slučajeva zvoni u lijevom uhu, a desna strana tijela mi je dominantna ( to bi možda moglo biti važno ). Neki ljudi tvrde da njima češće zvoni u lijevom dok drugi tvrde da im češće zvoni u desnom uhu. S obzirom da sam sistem koji sljedi razvijao prema sebi, možda je situacija obrnuta kod ljudi kojima češće zvoni u desnom uhu. Možda njima zvoni u lijevom uhu kada se radi o napadačima koji su im u mentalnoj blizini, a u desnome kada ne znaju
o kome se radi.

U Zakonu Jednoga RA kaže da je ton u lijevom uhu negativno orijentirani signal dok je u desnom uhu pozitivno orijentirani signal koji nam govori da na nešto obratimo pažnju. Razmišljao sam kako bi se to uklopilo u cijelu ovu priču. Mogu samo pokušati iznijeti neke pretpostavke. Budući da sam već iznio pretpostavku da je za zujanje u desnom uhu potrebna mentalna blizina kako bi se to uklopilo u ovo što RA kaže. Možda je to pozitivno orijentirani signal utoliko što ako nam je netko u mentalnoj blizini, a mi čujemo zujanje, to nas naša svijest, podsvijest ili više ja upozorava na koga da obratimo pažnju ubuduće kako bi izbjegli određene probleme dok ako se radi o zujanju u lijevom uhu, to je upozorenje čisto automatske prirode da nas netko pokušava skenirati te u tom slučaju ne možemo znati pouzdano tko bi bio izvor skeniranja. Ako ne znamo o čemu se radi kako ćemo se obraniti, a ako nam je poznat izvor potencijalnih problema ipak ćemo se moći pripremiti.

Primjeri za desno uho:

1) Imao sam verbalni okršaj s jednim organskim portalom. Nakon nekoliko dana morao sam se silom prilika sastati s tom osobom, ali i s još nekoliko njih. Čekao sam tu grupu ljudi kad u određenom trenutku čujem zujanje od sekundu-dvije u desnom uhu. Nakon možda 5 sekundi ulazi ta osoba u prostoriju.

2) U nekoliko slučajeva pomislio sam na određene osobe te sam u istom trenutku čuo zujanje u desnom uhu. Nije mi se još dogodilo da sam pomislio na neku osobu, a da mi se javilo zujanje u lijevom uhu.

Primjeri za lijevo uho:

3) Stojim na ulici. Čujem zujanje u lijevom uhu. Nakon minutu-dvije okrenem se kad spazim meni poznatog organskog portala.

Također, zujanja u lijevom uhu kao što sam već rekao su se pojavljivala bez ikakve očite veze s pojedinim ljudima, ali taj sam princip već objašnjavao odnosno objasnio sam kako nam se nešto prijepodne dogodi, a popodne čujemo zujanje.

To su neki od očitih primjera na kojima ću pokušati objasniti o čemu se zapravo radi.

U prvom primjeru očekivao sam da će se ta osoba pojaviti znači bila mi je negdje u mentalnoj blizini. Dok sam čekao te ljude razmišljao sam o nekim svjetovnim stvarima, ali mi je ipak ta osoba bila negdje pri svijesti. Kada je dolazila također je znala da ću ja biti tamo. Vjerojatno je fokusirala svoju svijest odnosno pomislila je na mene u trenucima prije nego što će ući u prostoriju. Njen crveni snop svjetlosti / svijesti me je skenirao te se uspostavila veza između sila OPS-a i mog implantata. Vjerojatno nisam bio dovoljno svjestan kako bi izbjegao detektiranje svojih niskih frekvencija, ali sam bio dovoljno svjestan kako bih prepoznao skeniranje.

Također u drugom primjeru, naravno, ako sam pomislio na određene osobe, da su mi bile u mentalnoj blizini u tom trenutku. One su se možda u tom trenutku nalazile pod utjecajem sila OPS-a. Tu se moglo dogoditi nekoliko stvari. Ako su one bile pod utjecajem sila OPS-a, kada sam usmjerio svoju svijest na njih, njihova svijest je detektirala moju svijest koja je možda sadržavala i određene niske frekvencije pa sam začuo zujanje. Možda se dogodila i suprotna stvar. Sjećam se da sam bio užasno loše volje u najmanje jednom od tih slučajeva, ali sam se trudio održavati svijest na što višoj razini. S obzirom da smatram da neki od tih ljudi stvarno nisu loši možda sam ja bio pod kontrolom sila OPS-a uslijed snižene vibracijske frekvencije ( izrazito loša volja uzrokovana intenzivnim napadima organskih portala ) pa je moj tada crveno obojani snop svjetlosti / svijesti prožete niskim frekvencijama detektirao njihov signal. Možda sam u tom trenutku nenamjerno i privremeno i sam postao oružje OPS-a. Tko zna.

Što se tiče zujanja u lijevom uhu i trećeg primjera, u tom slučaju sam čuo zujanje u lijevom uhu da bi se nakon minutu-dvije okrenuo te spazio jednog organskog portala. To znači da u trenutku kada sam čuo zujanje da mi ta osoba nije bila u mentalnoj blizini, nego sam naknadno shvatio o kome se radi. Znači, što se tu događalo? Svijest prožeta niskim frekvencijama te osobe me skenirala te je detektirala moje negativne frekvencije. Kada sam se okrenuo, shvatio sam o kome se radi. Da se nisam okrenuo mogao sam nastaviti dalje i pomisliti otkud sad ovo.

Tu je još onaj primjer o kojem sam ranije govorio. Netko nas izbaci iz takta prijepodne ili možda sami sebe izbacimo iz takta ( ispuštamo niske frekvencije ), cijeli dan smo pod utjecajem negativnih osjećaja i misli, onda odjednom začujemo zujanje u uhu. Neka od osoba pod kontrolom sila OPS-a obavi svoj dio posla.

Primjetio sam na forumu spomenutom na početku kako dosta ljudi spominje zujanje u ušima prije spavanja. Mislim da je ovo posebno opasna stvar. Zašto? Zato što nam u tim trenucima sile OPS-a žele detektirati frekvenciju kako bi nas mogle po potrebi oteti tijekom spavanja. Tu naravno ne mislim samo na fizičku već posebno na otmicu duše. Čujete zujanje u ušima, zaspete, ujutro se probudite, misilte da ste ružno sanjali, a možda ste bili oteti preko noći te podvrgnuti programiranju, a da toga niste ni svjesni. Zato je bitno prije spavanja ostati što svjesniji, posebno ako se pojavi zujanje u ušima. Čak i ako se ne pojavi zujanje, a vi niste dovoljno svjesni možda vam je frekvencija bila očitana. Kako? Nekoliko puta prije spavanja sam ležao u krevetu i razmišljao o svakodnevnim stvarima da bi se odjednom osvijestio te upravo u tom trenutku začuo zujanje.

Već smo raspravljali o sličnim situacijama pa se tu neću ponavljati. To nas ponovno dovodi do važnosti osvješćenosti. Slušanje glazbe, računalo, televizija sve su to stvari koje nam odvlače pažnju od sadašnjeg trenutka, a povlače nas dublje u iluziju. Zato kada smo uključeni u te aktivnosti trebali bi smo pokušati održati jednu povišenu razinu svijesti, a osobito prije spavanja kako bi se izbjeglo detektiranje naše frekvencije i svega što ide uz to.

Po onome što sam doživio te povezao s literaturom i zapažanjima drugih ljudi došao sam do zaključka da su ljudi koji se nalaze u određenom trenutku pod kontrolom sila OPS-a ( to može biti bilo koji čovjek na svijetu koji u određenom trenutku ima dovoljno snižene vibracije duše ) definitivno jedna od mogućih veza između implantata i sila OPS-a. Sile OPS-a —► osoba pod utjecajem sila OPS-a —► implantat. To je ono u što, nakon dosadašnjih intenzivnih iskustava, uopće ne sumnjam. Što se tiče ostalih pretpostavki, možda OPS sile koriste neku od navedenih metoda, možda kombinaciju njih ili možda sve. Svatko od čitatelja neka sam usporedi navedene primjere s vlastitim iskustvima pa neka sam donese zaključke.

I za kraj još jedna priča

Zamislimo kako živimo u sobi ( realitetu ) pored ulice. Tijekom svakog dana našeg dosadašnjeg života iz našeg stana je glasno treštala glazba. Jednog dana ugasimo glazbu ( osvijestimo se ). Primjetimo kako sada s ulice dopire buka auta i ljudi ( zujanje u ušima ). Tada odemo do prozora i zatvorimo ga ( osvijestimo se još više / povisimo svoju vibracijsku frekvenciju ). Naša svijest je dovoljno porasla. Nastupi tišina. Nalazimo se u trenutku „ovdje i sada“. Nema više one buke, onog kaosa koji je dopirao iz našeg realiteta dok je buka izvan našeg realiteta i dalje tamo, ali sada više ne može tako jednostavno do nas.


 

Svjetski moćnici uz pomoć Rohatinskog i Škegre namjerno su nas gurnuli u ropstvo



 
INTERVJU: MR. KARINO HROMIN STURM
 

Ugledni ekonomist i diplomat tumači kako međunarodna financijska oligarhija razara bankarske sustave da bi države postale ovisne o njima, objašnjava zbog čega je protiv EU, otkriva kako bi se mogli riješiti dužničkog ropstva te tvrdi da bi Rohatinski i Šuker morali odgovarati zbog protuustavnog djelovanja.

Mr. Karino Hromin Sturm teško se probija u medije zbog čega je za njegovu 'Strategiju razvoja Hrvatske na temelju državnog intervencionizma' malo tko čuo. Žestoki je protivnik neoliberalizma i Europske unije poznat po tvrdnji da je međunarodna financijska oligarhija namjerno izazvala svjetsku krizu i uništila hrvatske banke, pa ne čudi da ga domaći mediji, uglavnom pod paskom stranih banaka, posve ignoriraju. Nekadašnji bliski suradnik uglednog dr. Branka Horvata stoga je vrlo rado pristao na razgovor za naš portal.

Tvrdite da je kriza 2008. namjerno izazvana kako bi se uski krug ljudi obogatio. Možete li tu tezu objasniti?

- Dakako da je sve bilo organizirano i dirigirano. Novim svjetskim poretkom dirigira svjetska financijska oligarhija, što je lako dokazivo. Jer kapital, kao ni energija, ne može nestati. Uzmite samo za primjer jake investicijske banke poput Lehman Brothersa, koja je otišla u stečaj. To se dogodilo mjesec dana nakon objave da će biti stečaj. Sve je bilo izrežirano od strane financijske oligarhije. Lehman Brothers je, primjerice, imala kapital od 756 milijardi dolara, no on je nestao! Lehman Brothers banka je, dakle, otišla u stečaj, baš kao što je kod nas namjerno uništeno 25 banaka za vrijeme guvernera Škreba. Ako banka ima tvornicu, s njezinom propašću propada i tvornica. Zamislite koliko je u Hrvatskoj bilo vrijednosti u tih 25 banaka! Banke su nestale, a s njima je nestao i kapital kojeg je netko preuzeo. No, o tome do danas nitko ne govori.

Što se dogodilo s preostalim bankama?

- One su na vrlo čudan način privatizirane. Kako? Vlada ih je s 50 milijardi kuna sanirala, a prodala ih je za svega 7 milijardi. Svi građani koji su radili u poduzećima osnivali su te banke, što znači da je to bio naš kapital. No, država je podržavila taj društveni kapital, što nije smjela jer je to bilo privatno vlasništvo. Hrvatska Vlada nedavno je dignula kredit od dvije milijarde kuna da bi otplatila sanaciju tih banaka iz 1991. godine. Oni dvadeset godine, dakle, nisu platili sanaciju, ali su bili toliko lukavi da su uzeli kredit kod Erste i Hypo banke, jer bi bilo preapsurdno da su taj kredit uzeli kod Zagrebačke ili Privredne banke koje su prethodno skupo sanirali, a koje danas imaju fantastičnu dobit. Hrvatski porezni obveznici još uvijek otplaćuju sanaciju tih banaka!

Bivši ministar financija, Borislav Škegro, tvrdi da smo dobro i prošli?

- Škegro je posebna priča. On je bio ministar financija i potpredsjednik Vlade, a danas je potpredsjednik fonda koji barata milijardama, i koji sada govori: 'Da se niste usudili dirati banke'. Jasno je zbog čega. On i guverner Škreb su bili umiješani u privatizaciju i likvidaciju hrvatskih banaka. A nakon toga, Škreb je nagrađen mjestom direktora MMF-a u Albaniji. Aktualni guverner Rohatinski također je nagrađen zato što je bio poslušan i jer je izvršavao naredbe MMF-a i Svjetske banke.

Za čiji interes?

- Pa ne valjda za naš. Za interes onih koji mu daju takve naloge. Uloga je Hrvatske narodne banke, prema članu 53 Ustava RH, stabilnost valute, unutrašnja i vanjska likvidnost. Rohatinski samo održava stabilnost. Guverneri Škreb i Rohatinski, te ministri financija Škregro i Šuker zadužili su nas za 47 milijardi eura, dok je unutrašnji dug za njihova mandata narastao na čak 40 milijardi kuna. Zadužili su državu za oko 75 milijardi eura! Pitam vas: Bi li ijedan direktor ostao na vlasti 20 godina da svake godine negativno posluje?

Zašto guvernera Rohatinskog kazneno ne prijavite zbog toga?

- Dobra ideja. Jer ako je bračni par Pevec u zatvoru zbog toga što su doveli u financijske poteškoće trgovačku kuću Pevec koja je njihovo vlasništvo i koju su oni izgradili svojim novcem, postavljam pitanje zašto guverner i ministri ne odgovaraju za istu stvar. Jer za razliku od Peveca, guverner i ministri financija troše novac poreznih obveznika. No, nitko njih ništa ne pita. Zato je i moguće da ćemo se sada ponovno zadužiti. Uzet ćemo kredit, povećati glavnicu s pedeset na šezdeset milijardi eura, a oni će novce opet potrošiti. A poznato je da uz veću glavnicu imamo i veću kamatu. Samo ove godine imamo otplatu kamata od 15 milijardi eura. Za to vrijeme glavnica stoji. Usporedimo li taj podatak s činjenicom da smo u trećem kvartalu ove godine postigli tek 0,8 posto rasta, doći ćemo do zaključka da glavnicu nikada nećemo vratiti. Prema tome, država će se morati opet zadužiti.

Jesmo li u dužničko ropstvo ušli zbog nesposobnosti hrvatskih političara i guvernera HNB-a ili nas je netko sistemski tamo gurao?

- Sigurno nije bilo slučajno. Princip je ovakav: daju vam kredit koji ne možete otplatiti, onda dobijete drugi kredit da bi otplatili ovaj prvi. Glavnica se povećava, povećavaju se kamate, pa ne stignete otplatiti kamate, dok glavnica stalno raste. Zemlje su prisiljene zaduživati se, a tako gube financijsku suverenost. Taj sistem je smišljen od strane međunarodne financijske oligarhije. Posljedice takve politike najbolje se vide u Grčkoj.

Tvrdite, dakle, da je i proizvodnja u Hrvatskoj propala zbog nečije strategije, a ne samo uslijed kaosa i sveopće korupcije?

- Jasno da je i to bilo osmišljeno raznim doktrinama. Prva je doktrina demokracije. Kažu vam da sada u kapitalizmu imate demokraciju i sva prava, dok je ranije bio mrak. No, pitam vas, kakva prava? Radnik nema prava, njega se može otpustiti, on nema posla, nema plaće, nema socijalno, nema mirovinsko, nema od čega živjeti i postaje proletarijat koji izlazi na ulice. Kakva je to vladavina prava? Prava da kopamo po smeću! Doktrina društvenog inženjeringa nas, pak, uvjerava da je crno bijelo, da je sivo ružičasto, pa i tu imate mnogo sličnih poruka prema kojima je sve demokracija.

Zbog čega ste euroskeptik, kada gotovo svi hrvatski političari tvrde da ulazak u EU nema alternative?

- Nisam euroskeptik već protivnik Europe, zato jer ti koji su na vlasti govore ono što im se napiše. To im pišu oni koji nas guraju tamo kamo nas guraju. Glavni su oni koji nameću doktrinu tranzicije Jeffrey Saxa, Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, EU, Europske komisije... Europska komisija i europska vijeća donose te propise. Oni daju Hrvatskoj sto tisuća stranica materijala te kažu: Izvolite to prevesti, nakon čega ste dužni tih pravila se pridržavati. Tih stotinu tisuća stranica Hrvatski je sabor izglasao, a da ih nije ni pročitao. Tvrdim da su jedino prevodioci to pročitali. Političari nisu pročitali ni Lisabonski ugovor. Pitam se stoga kamo to oni tjeraju ovaj narod, kad ni ne znaju što nas čeka.

- Alternative su jasne. Sve europske države su se prehranjivale i bez Europske unije. Alternativa je upravo ovo o čemu govorim: strategija razvoja RH državnim intervencionizmom.

Je li danas moguće ostvariti tu strategiju, odnosno je li Hrvatska danas uopće suverena država?

- Više nismo suvereni jer za svaku odluku moramo pitati Bruxelles, a Bruxelles nam već danas daje upute i zabranjuje neke stvari. Samo prijeti prstom i kaže nemojte to raditi, iako još nismo članica EU. Gubimo, dakle, svoju suverenost i prije nego smo postali članica EU. No, još uvijek možemo učiniti isto što i Argentina koja je bila zadužena 100 milijardi dolara i koja je u roku od tri godine vratila svoje dugove. Hrvatska ima zaduženje od 47 milijardi, što znači da i mi možemo za tri godine vratiti taj dug i postati neovisni. A da je to doista tako, govori nam članak 53 Ustava Republike Hrvatske, koji kaže da je uloga Hrvatske narodne banke da to učini. Mi bi sami sebe mogli financirati. Dokaz za to je postupak dr. Ive Perišina, koji je bio guverner Narodne banke u vrijeme Jugoslavije. On je direktora MMF-a, primjerice, istjerao iz kancelarije, te je ostvarivao suverenu monetarnu politiku.

Tvrdite da su i u dosadašnjim odrednicama hrvatske politike interesi međunarodne financijske oligarhije imali velik utjecaj. Na koji način?

- Normalno da su imali. Doktrinom deindustrijalizacije i privatizacije uništeno nam je 80 posto industrije. Mi više nemamo proizvodnje. Naveliko propagiranu slobodu kapitala, robe i usluga sada koriste strani lanci koji su u Hrvatskoj sagradili velike super markete. Od čega ćemo mi živjeti ako nemamo proizvodnje? Od trgovine? Pa mi nemamo što prodavati jer oni dovoze svu tu robu. Doktrinom definancijacije uništili su nam sve banke, koje su sada u zapadnom vlasništvu. Čak 95 posto banaka je u stranom vlasništvu, što znači da taj kapital više nije naš. Kome je onda namijenjena ta sloboda? Pa njima, jer oni raspolažu tim kapitalom, a ne mi. Istina je, dakle, da smo stegnuti u veliki i teški škripac.

Treba li Hrvatska nastaviti s privatizacijom preostalog državnog vlasništva, odnosno kako drugačije krpati rupe u budžetu?

- Alternativa rasprodaji državnog vlasništva je lijepo prikazana na primjeru Islanda. Island je 2008. godine došao u veću gabulu nego mi, jer su i tamo imali privatne banke koje su bankrotirale. Islandski narod je proveo dva referenduma na kojima su odbili vraćati bankarski dug. Rekli su: oprostite, kada su bankari dijelili zaradu od profita nisu pitali narod i nisu dijelili s narodom. Isto tako su i Britanci mnogo puta nešto privatizirali, pa poslije opet podržavili. Normalno je, dakle, da svaka država štiti svoje interese, što znači da je moguće vratiti banke u državno vlasništvo. Problem je u tome što smo imali društveno vlasništvo te smo bili najprivatiziranija zemlja u svijetu, no onda je to vlasništvo podržavljeno i kasnije rasprodano. Od toga je hrvatska birokracija živjela. Oni ništa ne stvaraju, već samo sve rasprodaju i žive od tog novca. To treba obustaviti i napraviti projekt dugoročnog razvoja republike Hrvatske na osnovu državnog intervencionizma.

Kod nas kažu da je država loš vlasnik te da sve treba privatizirati. Na osnovu čega vi tvrdite suprotno?

- To je ta doktrina privatizacije koja nam je nametnuta i koja kaže 'vi ćete loše upravljati, pa ćemo vam dovesti strateškog partnera'. Pitam vas da li bi vi i vaša obitelj prepustili svoj kućni budžet nekom sumnjivom ćelavom i nabildanom tipu. Mislim da ne bi. Naša država je, međutim, učinila upravo to: dozvolila je da nas takvi pljačkaju.

Ponašaju li se banke u drugim zemljama jednako kao u Hrvatskoj?

- Cijeli svijet se tako danas ponaša, jer je međunarodna financijska oligarhija cijeli sustav prebacila na svega četiri banke: MMF, Svjetsku banku, Banka za obnovu i razvoj i Banku za poravnanje. Oni su to postavili još 1942., dakle prije nego su Ujedinjene nacije osnovane. Direktor MMF sada dolazi u pojedine države i vi morate raditi po njegovom diktatu. No, s tim se kosi princip Ujedinjenih nacija koji kaže da se nitko ne smije miješati u unutarnje poslove jedne države. Mi im možemo reći oprostite, to nije interes naše države, kao što smo mogli izglasati i ZERP kojeg nam je Bruxelles četiri puta stornirao. Konvencija o pravu mora nam to dozvoljava i za to ne moramo nikoga pitati. Sve druge države su to učinile, samo ne Hrvatska, jer je interes drugih da mi to ne izglasamo.

Uspijevate li prenijeti te svoje poruke, odnosno daju li vam hrvatski mediji prostora?

- Nema šanse. Jasno mi je i zašto, jer se to kosi s onim što oni rade. Niti jedne novine nisu nam htjele objaviti strategiju razvoja RH pri čijoj izradi sam bio vođa operativnog tima, dok je vođa znanstvenog tima bio je profesor Ante Lauc s osječkog Ekonomskog fakulteta. To smo radili prije petnaest godina, no i danas je to aktualno. Kada smo prije petnaest i više godina govorili da treba uvesti državni intervencionizam, rekli su: Vi ste ludi. No kada je došlo do financijske krize 2008., svi su zašutjeli, jer su druge države tada oslobodile devet tisuća milijardi dolara kroz državni intervencionizam. Pa zašto mi ne bi onda izdvojili 100 milijardi da bi izgradili Hrvatsku?

Kako bi se to provelo?

- Hrvatsku bi podijelili u pet regija radi lakše organizacije. Svih pet regija bi moralo donijeti plan regije od jaslica do fakulteta, odnosno od proizvodnje igle do lokomotive. Drugi plan donosi država, za sve ono što je vitalno od nacionalnog interesa za Republiku Hrvatsku, poput autocesta i najvažnijih luka. Sto milijardi dolara koštali su, primjerice 'blizanci' u New yorku, a mi bi za taj novac dignuli kompletnu Hrvatsku. Kada regionalni i državni plan spojimo te napravimo financijski plan za sve te investicije, to postaje strategija razvoja Republike Hrvatske. Taj plan se izglasa u Saboru i mi imamo legitimitet da Narodna banka sve to plati. Narodne banke u drugim državama, naime, financiraju investicije i one su najveći agregat prihoda države. Kod nas se, međutim, Narodna banka samo zadužuje, što je katastrofa. Oni čine potpuno suprotno od onoga što im je ustavna uloga. No važno je napomenuti da bi pritom morali napraviti svoje banke koje bi sami financirali. Kada bi sve to izgradili, za deset godina bi postigli stopu rasta od 12 posto. Već za dvije godine bi na taj način riješili problem nezaposlenosti.

 


Preneseno sa: http://www.dnevno.hr/




Pobunite se! - Stephane Hessel



Predgovor urednika

Svakodnevno smo putem medija svjedoci raznih demonstracija i prosvjeda širom Europe i svijeta. Bune se studenti, radnici, nezaposleni, nerijetko i umirovljenici. Svi zajedno u borbi protiv eksploatacije od strane državnih ili lokalnih moćnika i njihovih nepravednih zakona i odredbi. Nekad ti prosvjedi završe brzo, nekad znaju trajati danima, pa čak i mjesecima, nekad završe mirno, samo uz glasne povike i parole prosvjednika, nekad dođe do žestokih (nerijetko i krvavih) sukoba prosvjednika i policije, nekad daju rezultata, a nekad i ne.

Ono što je najvažnije bitno da se održavaju, da se glas potlačenog i izrabljivanog naroda čuje, makar i na ulici jer samo na taj način možemo doći do bolje i svjetlije budućnosti, te ostvariti bolju egzistenciju sebi, svojoj djeci, unucima i generacijama koje dolaze. Da, tako je to u Europi i svijetu.

Ali, što je sa drugima? Sa nama? Mi se ponašamo kao da živimo u zemlji u kojoj demokracija cvjeta a blagostanju kraja nema, a ne u zemlji u kojoj vladaju bijeda, laž, korupcija, socijalne nepravde, u kojoj ogroman broj ljudi ne radi, veliki broj jedva preživljava ili živi ispod granice siromaštva. Ukratko, živimo u državi u kojoj je običan mali građanin na svaki način zgažen. Bezvrijedan.

Mi smo bijesni, nezadovoljni, poniženi, ali ne radimo ništa da stanje promjenimo. Zadovoljavamo se time što nekoliko hrabrih ljudi svojim oštrim perima ili javnim nastupima seciraju i kritiziraju aktualnu vlast i tako spašavaju našu savjest i dostojanstvo. Mi nismo sposobni da organiziramo ili podržimo bilo kakvu akciju. Nismo sposobni za solidarnost.

Upravo zbog toga ovako i živimo. Promjene se neće dogoditi same od sebe. Za njih se trebamo sami izboriti. Nama je potreban Stefan Hesel i njegova lekcija iz građanske hrabrosti i neposlušnosti.

Ova kratka brošura spoj je izvadaka iz knjige 'Pobunite se!' (Indignez-vous) gore spomenutog autora; francuskog diplomata, člana Pokreta otpora u 2. svjetskom ratu i jednog od suosnivača Deklaracije o ljudskim pravima, i osobnog stava urednika ovog digitalnog izdanja. Nadam se da će svima koji je budu čitali barem malo 'otvoriti oči' i dati dodatne hrabrosti da se suprostave svakom obliku eksploatacije i izrabljivanja u današnjem društvu.

D. P.


U Londonu, gdje sam se u ožujku 1941. godine pridružio generalu De Gaulleu, čuo sam da je Nacionalno vijeće Pokreta otpora izradilo program – prihvaćen 15. ožujka 1944. godine – kojim je oslobođenoj Francuskoj predložilo skup načela i vrijednosti na kojima bi počivala moderna demokracija naše zemlje.

Ta načela i te vrijednosti danas su nam potrebniji nego ikada. Dužnost je svih nas da bdijemo nad našim društvom kako bi ono ostalo društvo na koje ćemo biti ponosni: ne ovo društvo ljudi bez papira, društvo progona, društvo etiketiranja imigranata, ne ovo društvo gdje dovodimo u pitanje pravo na mirovinu i tekovine socijalnog osiguranja, ne ovo društvo
u kojem su mediji u rukama bogatih...

Prisjetimo se, tada je ustanovljeno socijalno osiguranje kakvo je Pokret otpora želio, kao što je bilo zacrtano njegovim programom: »potpuni plan socijalnog osiguranja koji će svim građanima osigurati sredstva za život u svim slučajevima kada sami nisu u mogućnosti pribaviti si ih radom«; »mirovina koja ostarjelim radnicima omogućuje da dostojanstveno
prožive svoje preostale dane«. Izvori energije, struja i plin, ugljenokopi i velike banke su nacionalizirani. To program također potvrđuje: »povratak naciji velikih monopoliziranih sredstava za proizvodnju, plodova zajedničkog rada, izvora energije, ruda, osiguravajućih društava i velikih banaka«; »uspostavljanje istinske ekonomske i socijalne demokracije koja podrazumjeva oduzimanje ekonomske vlasti velikim ekonomskim i financijskim feudalnim sustavima«. Opći interes mora imati prednost nad osobnim interesom, pravedna raspodjela bogatstava stvorenih radom mora imati prednost nad moći novca. Pokret otpora predlaže »racionalnu organizaciju privrede koja jamči podređivanje osobnih interesa općim i
oslobođena je od strukovne diktature ustanovljene po ugledu na fašističke države«, a privremena vlada Republike na sebe preuzima njezino ostvarenje.

Istinskoj demokraciji potreban je nezavisan tisak; Pokret otpora to zna i zahtjeva, braneći »slobodu tiska, njezinu čast i nezavisnost od države, moći novca i stranih utjecaja«. No, baš se to danas nalazi u opasnosti.

Pokret otpora tražio je »stvarnu mogućnost pristupa obazovanju najvišeg stupnja za svu francusku djecu«, bez diskriminacije, a reforme predložene 2008. godine u suprotnosti su s tim tim projektom. Mladi nastavnici, čiju borbu podupirem, odbili su ih primjeniti te su im za kaznu smanjene plaće. Oni su se rasrdili, bili »neposlušni«, procjenili su te reforme pretjerano udaljenima od ideala republikanske škole, pretjerano u službi društva novca i procjenili su da one više ne razvijaju dovoljno stvaralački i kritički duh.

Danas su osporeni svi temelji socijalnih tekovina Pokreta otpora.


Gnjev je motiv za otpor

Usuđuju se reći nam da država više ne može osigurati troškove tih građanskih prava. Ali kako danas može nedostajati novca za održavanje i produljenje tih mjera, kada se proizvodnja bogatstava znatno povećala od oslobođenja, razdoblja u kojem je Europa bila razorena? Osim ako je uzrok tomu to što moć novca, kojoj se Pokret otpora toliko odupirao, nikad nije bila ovako velika, drska, sebična, sa svojim vlastitim slugama čak i u najvišim sferama države. Banke, koju su sada privatizirane, brinu se ponajprije za svoje dividende i pretjerano visoke plaće svojih upravitelja, a ne za opći interes. Jaz između najsiromašnijih i najbogatijih nikada nije bio tako velik, a utrka za novcem i suparništvo nikada toliko ohrabrivani.

Temeljni motiv Pokreta otpora bio je gnjev. Mi, veterani Pokreta otpora i borbenih snaga Slobodne Francuske, mi pozivamo mlade generacije da živnu i prenesu naslijeđe Pokreta otpora i njegove ideale. Poručujemo im: nastavite, pobunite se! Odgovorni političari, ekonomisti, intelektualci i cjelokupno društvo ne trebaju odustati niti se dati impresionirati aktualnom međunardnom diktaturom financijskih tržišta koja prijeti miru i demokraciji.

Svima vam želim, svakome među vama, da nađete svoj vlastiti motiv za pobunu! On je dragocjen. Kada vas netko razljuti kao što je mene razljutio nacizam, postajete ratoborni, snažni i angažirani. Pridružujete se povijesnoj struji, a velika povijesna struja mora se nastaviti zahvaljujući svima nama. Ta struja teče prema većoj pravdi i većoj slobodi, ali ne onoj nekontroliranoj, slobodi lisice u kokošinjcu. Prava, koja je 1948. godine zacrtala Opća deklaracija, univerzalna su. Ako sretnete nekoga tko ih nema, sažalite se nad njim i pomozite mu da ih stekne.

Velika je odgovornost čovjeka koji se ne može pouzdati ni u vlast niti u boga. Naprotiv, treba se angažirati u ime svoje odgovornosti kao ljudskog bića. Moj urođeni optimizam, zbog kojega sam sve što se može poželjeti smatrao ostvarivim, vodio me prema Hegelu.

Hegelijanizam dugu povijest čovječanstva tumači kao smislenu: čovjekova sloboda napreduje malo po malo. Povijest je sačinjena od niza šokova, ona je razmatranje izazova.

Povijest društva napreduje i na kraju, kada čovjek dostigne svoju potpunu slobodu, imamo demokratsku državu u njenom idealnom obliku.


Ravnodušnost je najgori stav

Razlozi za pobunu mogu se danas činiti manje jasnima ili pak svijet previše složenim. Tko zapovijeda, tko odlučuje? To nije uvijek lako razlučiti među svim strujama koje nama upravljaju. Nemamo više posla s malobrojnom elitom čije djelovanje jasno razumijemo. Ovo je golem svijet, za koji ispravno osjećamo da je međuzavisan. Povezani smo kao nikada prije. Ali u ovom svijetu ima nepodnošljivih stvari. Da bismo to vidjeli, treba dobro gledati i tražiti. Mladima govorim: potražite pa ćete naći. Najgori je stav ravnodušnost, kazati »ja tu ništa ne mogu, snalazim se«: takvim ponašanjem gubite jedan od bitnih sastojaka koji vas čini čovjekom. Jedan od neophodnih sastojaka: sposobnost da se pobunite i angažman koji iz toga proizlazi.

Već sada možemo prepoznati dva velika nova izazova:

1. Golemi jaz koji postoji između jako siromašnih i jako bogatih koji neprestano raste. To je inovacija 20. i 21. stoljeća. Danas jako siromašni zarađuju jedva dva dolara dnevno. Ne smijemo dopustiti da se taj jaz još više produbi. Sama ta činjenica trebala bi potaknuti na angažman.

2. Ljudska prava i stanje u kojem se nalazi naš planet. Poslije oslobođenja imao sam priliku surađivati na izradi Opće deklaracije o pravima čovjeka koju su Ujedinjeni narodi prihvatili 10. prosinca 1948. godine u Parizu, u palači Chaillot. Komisija za ljudska prava tada je brojila pedeset i četiri države članice Ujedinjenih naroda, a ja sam bio njen sekretar. Glavni cilj i izazov pri sastavljanju te deklaracije je bio: osloboditi se prijetnji kojima je totalitarizam pritisnuo čovječanstvo. Da bismo ih se oslobodili, morali smo postići da se države članice UN-a obvežu na poštivanje općih prava. To je bio način da osujetimo argument pune suverenosti kojim se država može koristiti pri vršenju zločina protiv čovječanstva na svom tlu. To je bio slučaj sa Hitlerom koji se smatrao gospodarom svoje zemlje, ovlaštenim da počini genocid.

I premda ta deklaracija ima deklarativno, a ne pravno značenje, ona je od 1948. godine do danas odigrala veliku ulogu; vidjeli smo kako joj pribjegavaju kolonizirani narodi u svojoj borbi za nezavisnošću; ona je oplodila svijest ljudi u njihovoj borbi za slobodom.

Sa zadovoljstvom ustanovljujem da su se tijekom posljednjih desetljeća umnožile nevladine organizacije i društveni pokreti poput Attaca (Društva za oporezivanje financijskih transakcija), FIDH-e (Međunarodne federacije liga za ljudska prava), Amnestyja... koji su aktivni i uspješni. Očito je da danas ako želimo biti učinkoviti, moramo djelovati umreženo i
profitirati od svih modernih sredstava komunikacije.


Nenasilje, put koji moramo naučiti slijediti

Svi smo svjesni situacije u Palestini (pojasu Gaze) ili u Libiji. Tamošnji sukobi izazivaju gnjev. Nažalost danas terorizam sve više prevladava. Svakom normalnom čovjeku jasno je da je terorizam neprihvatljiv, ali valja priznati da kada smo okupirani vojnim snagama beskrajno nadmoćnima našima, reakcija naroda može biti samo nasilna.

U poimanju beznađa, nasilje valja shvatiti kao žaljenja vrijedan svršetak situacija neprihvatljivih za one koji ih trpe. Dakle, možemo reći da je terorizam oblik beznađa i da je to beznađe negativan pojam. Ne bismo se trebali prepuštati beznađu, trebali bismo se nadati.

Beznađe je poricanje nade. Ono je razumljivo, gotovo bih rekao da je prirodno, ali ipak nije prihvatljivo. Jer njime ne postižemo rezultate koje bi eventualno mogla proizvesti nada.

Mada danas to tako ne izgleda uvjeren sam da budućnost pripada nenasilju, izmirenju različitih kultura. Tim će putem čovječanstvo morati prijeći sljedeću etapu. Tu se slažem sa Sartreom, ne možemo oprostiti teroristima koji bacaju bombe, ali ih možemo razumjeti.

Sartre je 1947. godine napisao: »Uviđam da je nasilje, u kojem god se obliku manifestiralo, znak neuspjeha. Ali to je neizbježan neuspjeh jer živimo u svijetu nasilja. I premda je točno da je pribjegavanje nasilju i dalje nasilje koje riskira da se time perpetuira, istina je je i da je to jedini način da ga se prekine.« Ja bih tomu dodao da je sigurnije sredstvo obustave nasilja – nenasilje.

Treba razumjeti da nasilje okreće leđa nadi. Trebamo mu pretpostaviti nadu, nadu u nenasilje. To je put koji moramo naučiti slijediti. Na strani ugnjetača, jednako kao i na strani potlačenih, treba doći do pregovora kako bismo uklonili opresiju; to će nam osigurati život u svijetu bez terorista. Zato ne treba dopustiti da se u nama nagomila previše mržnje.

Poruka jednog Mandele, jednog Martina Luthera Kinga u potpunosti je podesna u svijetu koji je nadišao sukob ideologija i osvajački totalitarizam. To je poruka nade u sposobnost modernih društava da nadiđu sukobe uzajamnim razumjevanjem i budnom strpljivošću. Da bismo to postigli, trebamo se utemeljiti na pravima čije kršenje, pa ma koji bio počinitelj, treba izazvati naš gnjev. Oko tih prava nema nagodbe.


Za miroljubivu pobunu

Produktivistička misao koju donosi Zapad povukla je svijet u krizu iz koje valja izaći radikalnim raskidom s ispadima koji traže »uvijek više« u području financija, ali također u području znanosti i tehnologija. Krajnje je vrijeme da prevlada briga za moral, pravdu i trajnu ravnotežu. Jer prijete nam najveći rizici. Oni mogu prekinuti ljudsku pustolovinu na planetu koji može postati nemoguć za život čovjeka.

Ali ostaje istina da je od 1948. godine došlo do velikog napretka: dekolonizacija, kraj aparthejda, raspad Sovjetskog Saveza, pad Berlinskog zida. Nasuprot tomu, prvo desetljeće 21. stoljeća bilo je razdoblje nazadovanja. To nazadovanje objašnjavam dijelom predsjednikovanja Georga Busha, zatim jedanaestim rujna i kobnim potezima koje su zbog toga poduzele Sjedinjene Američke Države, poput vojne intervencije u Iraku. Snašla nas je ekonomska kriza, ali nas nije navela da pokrenemo novu razvojnu politiku. Također, summit u Kopenhagenu protiv globalnog zatopljenja nije izrodio istinsku politiku za očuvanje planeta. Nalazimo se na granici između strahota prvog desetljeća i mogućnosti idućih. Ali treba se nadati, uvijek se treba nadati. Devedesete godine prošlog stoljeća bile su izvor velikog napretka.

Ujedinjeni narodi organizirali su konferencije poput one 1992. godine u Riju o zaštiti okoliša, ili one 1995. godine u Pekingu o položaju žena, a u rujnu 2001. godine, na inicijativu generalnog sekretara Ujedinjenih naroda Kofija Annana, 191 zemlja članica prihvatila je deklaraciju o »Osam milenijskih razvojnih ciljeva«; po kojoj se naročito obvezuju na smanjenje svjetskog siromaštva za polovinu do 2015. godine. Jako mi je žao što se ni Obama ni Europska unija još uvijek nisu iskazali u onome što bi morao biti njihov doprinos stvaralačkoj fazi, oslanjajući se na ove temeljne vrijednosti.

Kako zaključiti ovaj poziv na pobunu? Prisjećajući se da je doista nacizam poražen 1945. godine, zahvaljujući žrtvama naše braće i sestara iz Pokreta otpora i Ujedinjenih naroda u borbi protiv fašističkog barbarstva. Ali ta prijetnja nije u potpunosti nestala i naš bijes protiv nepravde još uvijek je netaknut.

Ne, ta prijetnja nije u potpunosti nestala. Zato se uvijek prisjećamo »istinske miroljubive pobune protiv masovnih sredstava komunikacije koji kao vidokrug našoj mladosti predlažu samo masovnu potrošnju, prezir prema slabijima i prema kulturi, sveopću amneziju i pretjerano natjecanje svih protiv svih«.

Onima koji i koje će izgraditi 21. stoljeće, s ljubavlju poručujemo:

»STVARATI ZNAČI ODUPRIJETI SE. ODUPRIJETI SE ZNAČI STVARATI.«



OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA (¹)

usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda rezolucijom br. 217 /III
10. prosinca 1948. godine

Preambula

Budući da je priznanje urođenog dostojanstva te jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu,

budući da je nepoštivanje i zanemarivanje ljudskih prava rezultiralo barbarskim postupcima koji vrijeđaju savjest čovječanstva i da je izgradnja svijeta u kojemu će ljudska bića uživati slobodu govora i uvjerenja te biti slobodna od straha i neimaštine, proglašena najvećom težnjom svih ljudi,

budući da je bitno ljudska prava zaštititi vladavinom prava, kako čovjek ne bi morao pribjeći, kao krajnjem sredstvu, pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja,

budući da je bitno promicati razvoj prijateljskih odnosa među narodima,

budući da su narodi Ujedinjenih naroda u Povelji ponovno potvrdili svoju vjeru u temeljna ljudska prava, u dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe i jednaka prava muškaraca i žena te odlučili promicati društveni napredak i bolje uvjete života u većoj slobodi,

budući da su se države članice obvezale da u suradnji s Ujedinjenim narodima osiguraju promicanje općeg poštovanja i primjene ljudskih prava i temeljnih sloboda,

budući da je opće razumijevanje tih prava i sloboda od najvećeg značaja za puno ostvarenje te obveze,

u ovom času, stoga,
——————————————————————————————————
(¹) Službeni prijevod teksta Opće deklaracije o ljudskim pravima do danas nije objavljen na hrvatskom jeziku te je povodom obilježavanja 60-te godišnjice Opće deklaracije o ljudskim pravima izrađen ovaj prijevod dr. Dubravke Šimonović, na temelju brojnih prethodnih neslužbenih prijevoda te službenog prijevoda Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja u jednom dijelu sadrži istovjetne pojmove.
——————————————————————————————————


Opća skupština proglašava

Opću deklaraciju o ljudskim pravima kao zajedničku tekovinu svih naroda i nacija, kako bi svaki pojedinac i svako tijelo u društvu, imajući ovu Deklaraciju stalno na umu, težili da poučavanjem i obrazovanjem promiču poštovanje ovih ljudskih prava i sloboda te kako bi se postupnim domaćim i međunarodnim mjerama osiguralo njihovo opće i djelotvorno priznanje i primjena među narodima država članica i među narodima na područjima pod njihovom jurisdikcijom.

Članak 1.

Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću te trebaju jedna prema drugima postupati u duhu bratstva.

Članak 2.

Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi status. Nadalje, ne smije se praviti nikakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog statusa zemlje ili područja kojemu neka osoba pripada, bilo da je to područje neovisno, pod starateljstvom, ne-samoupravno, ili mu je na neki drugi način ograničen suverenitet.

Članak 3.

Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.

Članak 4.

Nitko se ne smije držati u ropstvu ili ropstvu sličnom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuju se u svim njihovim oblicima.

Članak 5.

Nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni.

Članak 6.

Svatko ima pravo da ga se svugdje pred zakonom priznaje kao osobu.

Članak 7.

Svi su pred zakonom jednaki i svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskriminacije. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu od bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija, kao i od svakog poticanja na takvu diskriminaciju.

Članak 8.

Svatko ima pravo na djelotvorno pravno sredstvo pred nadležnim domaćim sudovima zbog djela kojima su povrijeđena njegova temeljna prava zajamčena ustavom ili zakonom.

Članak 9.

Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom uhićenju, zatvaranju ili izgonu.

Članak 10.

Svatko je jednako ovlašten na pravično i javno saslušanje od strane neovisnog i nepristranog suda radi utvrđivanja njegovih prava i obveza, i bilo koje kaznene optužbe protiv njega.

Članak 11.

1. Svatko optužen za kazneno djelo ima pravo da ga se smatra nevinim sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom u javnom postupku u kojem su mu pružena sva jamstva potrebna za obranu.

2. Nitko ne može biti proglašen krivim za bilo koje kazneno djelo počinjeno bilo kojim činom ili propustom koje, u času počinjenja, po unutrašnjem ili međunarodnom pravu nije bio predviđeno kao kazneno djelo. Isto se tako ne može odrediti teža kazna od one koja je bila primjenjiva u času kad je kazneno djelo počinjeno.

Članak 12.

Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napadima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja ili napada.

Članak 13.

1. Svatko ima pravo na slobodu kretanja i boravka unutar granica svake države.

2. Svatko ima pravo napustiti svoju i bilo koju drugu zemlju i vratiti se u svoju zemlju.

Članak 14.

1. Svatko pred progonom ima pravo tražiti i dobiti utočište u drugim zemljama.

2. Na to se pravo ne može pozivati u slučaju progona koji su izravna posljedica nepolitičkih zločina ili djela protivnih ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.

Članak 15.

1. Svatko ima pravo na državljanstvo.

2. Nitko ne smije biti samovoljno lišen svoga državljanstva niti mu se smije uskratiti pravo na promjenu državljanstva.

Članak 16.

1. Punoljetni muškarci i žene imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj bez ikakvih ograničenja glede rase, državljanstva ili vjeroispovijedi. Oni su ovlašteni na ista prava prilikom sklapanja braka, u braku i tijekom razvoda.

2. Brak se može sklopiti samo uz slobodan i potpun pristanak osoba koje namjeravaju stupiti u brak.

3. Obitelj je prirodna i temeljna društvena jedinica, i ima pravo na zaštitu društva i države.

Članak 17.

1. Svatko ima pravo vlasništva samostalno ili u zajednici s drugima.

2. Nitko ne smije biti samovoljno lišen svojeg vlasništva.

Članak 18.

Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima.

Članak 19.

Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

Članak 20.

1. Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja.

2. Nitko se ne smije prisiljavati na pripadanje nekoj udruzi.

Članak 21.

1. Svatko ima pravo sudjelovati u upravljanju svojom zemljom neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika.

2. Svatko ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji.

3. Volja naroda je temelj državne vlasti; ta se volja mora izražavati na povremenim i poštenim izborima, koji se provode uz opće i jednako pravo glasa, tajnim glasovanjem ili nekim drugim jednako slobodnim glasačkim postupkom.

Članak 22.

Svatko kao član društva ima pravo na socijalnu sigurnost i ovlašten je, putem državnih napora i međunarodne suradnje te u skladu s organizacijom i mogućnostima svake pojedine države, na ostvarenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava neophodnih za njegovo dostojanstvo i slobodan razvoj njegove osobnosti.

Članak 23.

1. Svatko ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravedne i primjerene uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti.

2. Svatko bez ikakve diskriminacije ima pravo na jednaku naknadu za jednak rad.

3. Svatko tko radi ima pravo na pravednu i primjerenu naknadu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava život dostojan čovjeka i koja se prema potrebi dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite.

4. Svatko ima pravo osnivati i pristupati sindikatima kako bi zaštitio svoje interese.

Članak 24.

Svatko ima pravo na odmor i slobodno vrijeme, uključujući razumno ograničenje radnih sati i periodični plaćeni dopust.

Članak 25.

1. Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući prehranu, odjeću, stanovanje, liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovištva, starosti ili nekog drugog nedostatka sredstava za život u uvjetima koji su izvan njegove kontrole.

2. Materinstvu i djetinjstvu pripada posebna skrb i pomoć. Sva djeca, bila ona rođena u ili izvan braka trebaju uživati istu socijalnu zaštitu.

Članak 26.

1. Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje mora biti besplatno, barem na osnovnom i temeljnim stupnjevima. Osnovno obrazovanje mora biti obvezno. Tehničko i stručno obrazovanje mora biti opće dostupno, a visoko obrazovanje mora biti jednako dostupno svima na osnovi uspjeha.

2. Obrazovanje mora biti usmjereno punom razvoju ljudske osobnosti i jačanju poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ono mora promicati razumijevanje, toleranciju i prijateljstvo među svim narodima, rasnim ili vjerskim grupama te podupirati djelovanje Ujedinjenih naroda na održavanju mira.

3. Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu.

Članak 27.

1. Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom životu zajednice, uživati u umjetnosti i sudjelovati u znanstvenom razvoju i njegovim koristima.

2. Svatko ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koja proizlaze iz bilo kojeg znanstvenog, književnog ili umjetničkog djela kojemu je autor.

Članak 28.

Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu potpuno ostvariti.

Članak 29.

1. Svatko ima obveze prema zajednici u kojoj je moguć slobodan i cjelovit razvoj njegove osobnosti.

2. U korištenju svojih prava i sloboda svatko može biti podvrgnut samo onim ograničenjima koja su utvrđena zakonom, isključivo radi osiguranja potrebnog priznanja i poštivanja prava i sloboda drugih te radi ispunjenja pravednih zahtjeva morala, javnog reda i općeg blagostanja u demokratskom društvu.

3. Ta se prava i slobode ni u kojem slučaju ne smiju koristiti protivno ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.

Članak 30.

Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili osobe da poduzmu bilo koju aktivnost ili izvrše bilo koji čin kojim se poništava neko od ovdje utvrđenih prava i sloboda.



 

Više članaka...

Stranica 8 od 18

8

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas299
mod_vvisit_counterJučer522
mod_vvisit_counterOvaj tjedan2415
mod_vvisit_counterOvaj mjesec1362
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.4863737

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 36