Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Pelin - ARTEMISIA ABSINTHIUM L.

Sinonimi: Absinthium vulgare Lam. — Absinthium officinale Richt.

Narodni nazivi: akšenac — beli pelin — đul — gorčika — gorski akšenac — obsijenac — oksjenac — osinać — pelen — pelim — pelinek — turski neven — vermut — žuhki pelin.

Pelin

Opis biljke: pelin je trajna biljka svijetlosive boje, polugrmastog oblika, visine 60 cm do 1 m. Mladi izdanci su sitno svilasto-dlakavi, a i listovi su sivo pustenasti i svilasto-dlakavi. Oblik donjih listova je trostruko perast s duguljastim lancetastim krpastim dijelovima lista dok su prema vrhu stabljike listovi sve manji i jednostavniji. Obilno cvatuća cvjetna metlica proviđena je sivo-dlakavim ovojnim listićima. Svijetložuti cvjetovi glavičasta oblika su cjevasti, vanjski cvjetići imaju samo pestić dok su unutarnji cvjetići dvospolni.

Pelin

Miris i okus: miris biljke je svojstveno aromatičan i jak, dok je okus vrlo gorak, trpak i mirisan.

Vrijeme cvatnje: od srpnja do rujna.

Stanište: pelin je vrlo raširena biljka, no u većoj množini raste na kamenitim i sunčanim staništima, na pustim i neobrađenim tlima, na šljunčanim riječnim obalama, na stijenama, uzduž ograda i putova, uglavnom na suhim staništima i naročito na tlima s vapnenom podlogom. Uzgaja se i u vrtovima gdje ne zahtijeva gotovo nikakvu njegu. Razmnožavanje pelina može se postići bilo sjemenom bilo dijeljenjem starijih grmova.

Ljekoviti dijelovi biljke: prije cvatnje sabiru se listovi (Folia Absinthii), a za vrijeme cvatnje čitava biljka (Herba Absinthii), tj. cvjetni vrhovi, čija dužina može biti najviše do 30 cm.

I list i čitava biljka suši se u hladu na vjetrovitom mjestu, te se radi sušenja mora češće preokretati. Sabrana biljka, pa makar se upotrebljavala i za dobivanje eteričnog ulja (Oleum Absinthii), ne smije sadržavati odrvenjele dijelove stabljike, niti se smije sabirati kada je ocvala.

Ljekovite i djelotvorne tvari: pelin, koji je i u službenoj upotrebi, sadrži niz ljekovitih tvari, a prije svega eterično ulje, sastavljeno od niza kompliciranih organskih spojeva. Osim toga sadrži gorki glikozid absintin i gorke tvari arlemisin, absintiin i anabsintiin, a od organskih kiselina nalaze se u pelinu jabučna, taninska i jantarna kiselina. Utvrđene su i tvari poput parafina čiji sastav nije još točno određen.

Osim toga u listovima se nalazi zeleno-plavo eterično ulje tujon, nadalje terpen, među njima azulen, tanaceton i konačno soli kalija i mangana.

Ljekovito djelovanje: pelin pripada možda ponajčešće opisanim biljkama i sigurno ponajčešće upotrijebljenoj ljekovitoj biljci za pospješenje probave i pobuđivanje apetita. Pelin je sredstvo za jačanje (tonicum), on pobuđuje izlučivanje žuči i jetre i otklanja vrlo brzo sve probavne smetnje i nadimanja. Čaj od pelina ne može se dovoljno preporučiti bolesnicima kojima je operativnim putem uklonjena žučna kesica. Čaj od pelina odlično je sredstvo protiv grčeva u želucu i crijevima, protiv katara želuca, kronične začepljenosti, proljeva, prevelike kiseline u želucu, debljine, pritiska i osjećaja boli u žličici (epigastrium), žutice, žgaravice te protiv žuto obloženog jezika i lošeg zadaha iz usta.

Budući da se izlučivanje bubrega u znatnoj mjeri pobuđuje pomoću eteričnog ulja sadržanog u pelinu, to se čaj od pelina bez razmišljanja može uzimati u malim količinama za liječenje katara mjehura, katara bubrežne nakapnice, kod vodene bolesti, a i kod upalnih nadražaja bubrega. Samo veće količine čaja nisu prikladne kod zadnje spomenute bolesti, jer prejaki nadražaj bubrega može čak obustaviti izlučivanje mokraće i pojačati upalu bubrega. Kao isključivo gorka biljka, pelin djeluje na stvaranje i poboljšanje krvi kao i na poboljšanje optoka krvi.

Pelin se ženama može posebno preporučiti. Nakon uzimanja čaja od pelina, utvrđeno je povećanje menstruacije. Bolja prokrvljenost ima znatniji utjecaj na olakšanje poroda, naročito kada krhkom tkivu zdjeličnih organa treba dati veću rastezljivost. Pelin ima dokazano djelovanje na pospješenje trudova te se majkama u tim trenucima ne može dovoljno preporučili.

Mnogostrana ljekovita djelovanja pelina povoljno utječu na cjelokupni organizam tako da indirektno liječe niz teškoća koje izravno ne spadaju u područje liječenja pelinom. Nestaju teške smetnje u izmjeni tvari, debljina, šečerna bolest i duševne smetnje koje sve više ili manje imaju dublji uzrok u neredovitom radu probavnih organa, smetnjama u radu jetre, žuči i slezene i ženskim spolnim organima.

Za pripremu čaja uzima se jedna čajna žlica pelina za 1 šalicu čajnog oparka, a piju se 1 do 2 šalice dnevno. Uz čaj se upotrebljava i alkoholna iscrpina pelina (Tinctura Absinthii) od koje se uzima 8 do 10 kapi na kocki šećera, 1 do 3 puta dnevno.

Pelin se stavlja u bijelo vino; za pripremu toga vina uzima se 20 g biljke pelina za 1 litru vina. Vino se pusti da izvlači pelin do željene gorčine zatim se procijedi i pelinovo vino (vermut) je gotovo. Treba uvijek dati prednost pelinovom vinu, pripremljenom kod kuće jer se pelinovo vino kupljeno otvoreno na litre većinom priprema od kiselog ili rezanog vina čiji bi se nedostaci trebali pokriti jakom iscrpinom pelina. Ovakvo pelinovo vino pripremljeno iz lošeg ili pokvarenog vina umjesto da djeluje korisno i zdravo, obično izaziva glavobolju. Kupi li se, naprotiv, pravo, dobro i prirodno vino čija se kvaliteta prije kuša, tada se pripremom kod kuće zaista dobiva ljekoviti napitak. Iznimke u tom pogledu mogu biti samo originalno punjene boce priznatih tvornica kao i pelinovo medicinalno vino kupljeno u ljekarni.

Pelinovu rakiju možete sami napraviti ako u ljekarni kupile pravi alkohol, razrijedite ga na željenu jačinu s prokuhanom vodom i nakon toga stavite na močenje po litri 20 do 25 g biljke pelina i ostavite na močenju do željene gorčine.

Kneipp hvali čaj ili kod kuće pripremljeno vino od pelina kao lijek naročito za bolesna jetra i protiv žutice. Čaj ili vino istovremeno pobuđuje, čisti, i jača.

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: pelin je jedna od onih ljekovitih biljaka koje su monasi s juga prenijeli i udomaćili u sjevernijim područjima.

Pelin je prvi puta opisan u "Hortulusu" opata Walafridusa Straba u 9. stoljeću i kasnije u glasovitim spisima "Psihika" monahinje Hildegard u 12. stoljeću, koja o pelinu doslovno piše slijedeće:

"Načini od soka pelina dovoljno velik preliv s vinom i navlaži čitavu kožu do očiju, uši i zatiljak, a načini to noću prije nego ideš spavati. Pokri do jutra vunenom kapom čitavu glavu i za vrijeme spavanja proći će te glavobolja; taj napitak suzbija melankoliju, bistri oči, jača srce, pluća i želudac, čisti utrobu i dobro djeluje na probavu."

Poznati narodni liječnik Tabernaemontanus, rođen oko 1520. godine također spominje pelin i hvali njegovu gorčinu.

Čaj od pelina pogodan je i kao voda za oči. Iz svježe stucanog pelina istiješteni sok, pomiješan s nešto meda i premazan preko očiju, poboljšava vid. Ako se pare pelinova uvarka puste da prodru u uho, pomoći će gnojnom i bolnom uhu, a umiruju i zubobolju.

Kao prva pomoć kod otrovanja gljivama, vrlo je dobar pelin ako se pije kuhan u octu. Kod otrovanja crnom bunikom (br. 178) ili kukutom (br. 171) i trubeljikom otrovnom (br. 168) treba odmah piti obilno pelina s kimom (br. 42) kuhanim u vinu ili, ako vino nije pri ruci, kuhanim u vodi. Ovaj je napitak vrlo ljekovit i kod otrovanja mesom.

Kod dugotrajnih groznica treba marljivo piti čaj od pelina. Obilno pelina preko noći namočenog u jaku rakiju i ujutro time natopiti tkaninu i toplo djetetu položiti na utrobu, dobro je za odstranjivanje glista, no taj postupak treba često ponoviti. Kod kile stavlja se kao prvo vrećica sa suhim i jako toplim pelinom ili vrlo toplo u vinu gusto ukuhani pelin. Pelin stavljen u rakiju daje korisno sredstvo za masiranje kod bolova i grčeva u želucu ili kod bolnog podrigivanja; nakon masiranja stavlja se na bolno mjesto ugrijana vunena tkanina. U tu će svrhu poslužiti i pelin kuhan u vinskom octu. U to se namoči tkanina, lagano iscijedi i što je moguće toplije stavi na želudac. Tim se oblogom odstranjuje i glavobolja nastala prehladom. Posebna tinktura od pelina kao sredstvo za želudac: 10 g biljke pelina, 4 g dobro usitnjenog podanka iđirota (br. 2), 4 g dobro usitnjenog korijena srčanika (br. 63) i 4 g usitnjene kore od naranče namoči se kroz 8 dana u 200 g vinske žeste ili jake rakije, nakon čega se procijedi. Kod svih teškoća u želucu uzima se 15 do 20 kapi s isto toliko kapi vode i to 2 do 4 puta dnevno. U pelinov se uvarak uroni lagano tkanina, iscijedi se i stavlja kao oblog na otvorene rane, uganuća i zgnječenja tkiva.

Čajne mješavine s pelinom: pelin se može pojedinačno miješati u jednakim dijelovima sa slijedećim ljekovitim biljem: srčanik (br. 63), kamilica (br. 89), iđirot (br. 2), komorač (br. 57), aniš (br. 104), paprena metvica (br. 92) i kadulja (br. 132).

Nešto o zloupotrebi pelina: eterično ulje, sadržano u pelinu, i gorke tvari: artemisin, absintiin i anabsintiin uzimane u većim količinama u čaju ili još više u pelinovu vinu djeluju kao škodljivi otrovi, pa kao posljedica povećanih doza može nastati osjećaj vrtoglavice, prolazno opojno pomućenje svijesti pa čak i poremećenost uma. Već kod prekomjernog uživanja čaja od pelina može doći do otvrdnuća želuca, začepljenosti i do stvaranja viška želučane kiseline, pa kod uživanja bilo čaja bilo ostalih proizvoda s pelinom treba biti oprezan tim više što u narodu vlada dosta često mišljenje "da pelin može biti samo zdrav, i ne može škoditi".

Primjena u liječenju životinja: pelin ima kod domaćih životinja mnoge mogućnosti primjene, tako prije svega pelin djeluje protiv neradog uzimanja hrane kod životinja uslijed probavnih smetnji i grčeva, uslijed prežderanosti, nadalje protiv žutice, otečene jetre te tvrde i neelastične kože zbog bolesti jetre i dr.

Izvana se pelin upotrebljava u obliku obloga protiv krasta, oteklina, čireva i kao oblog kod ozljeda.

Biljni štetnici na pelinu: u jesen pelin rado napada rđa (Puccinia Absinthii), i divlji i uzgojeni u vrtu, no rđa čini jedva vidljive štete na biljci jer napada pelin većinom u vrijeme kada je on već sabran, odnosno, požet.

Napomena: od ostalih vrsta pelina u liječenju upotrebljavaju se, naročito u pučkoj medicini, i slijedeće vrste:

1) ARTEMISIA PONTICA L.

Narodni nazivi: istočni pelin — odsenac — osjenac — pitomi osjenać — rimski pelin — rutvica sitna — sitan pelin — zminjak.

Pelin

Ta vrsta raste slobodno u prirodi u Južnoj Evropi, a mnogo se i uzgaja, naročito u Italiji i Francuskoj, radi proizvodnje gorkih rakija. U pučkoj medicini upotrebljava se kao i pelin jer ima i vrlo sličan sadržaj ljekovitih djelotvornih tvari no smatra se manje škodljivim od pelina jer njegovo eterično ulje sadrži manje količine otrovnog tujona.

2) ARTEMISIA ABROTANUM L.

Narodni nazivi: abarat — abret — božja melica — božja plahtica — božje drevce — božje drivo — božje drvce — boturan — brodan — ciper — drvce — drevce device Marije — mirisni muški pelin — ohsjenac — turski neven — zelje od gujah — ždribac.

Pelin

Najčešće se uzgaja, a iz uzgoja se koji pula pojavljuje u slobodnoj prirodi kao poludivlja biljka. To je također trajna biljka visine poput pelina, vrlo ugodna mirisa koji podsjeća na limun ali manje gorka od običnog pelina pa je i prijatnija za uzimanje. U pučkoj se medicini upotrebljava protiv kroničnog bronhalnog katara, prekomjerne sluzi, kašlja, a u ostalim primjenama upotrebljava se kao i pelin.

3)    Mnoge vrste pelina koje uspijevaju u alpskim područjima (Artemisia laxa Lani., A. nitida Bertol., A. glacialis L., i dr.) vrlo su cijenjene kao ljekovite biljke u pučkoj medicini alpskih područja te se primjenjuju u liječenju ljudi i životinja kao i za pripremu pelinova vina. Iz njih se nekada pripremala biljna rakija za jačanje želuca.



VAŽNA NAPOMENA: Opisi bolesti i mogući načini liječenja namijenjeni su isključivo informiranju i zdravstvenom prosvjećivanju opće populacije, te nipošto ne zamjenjuju liječničku dijagnozu ili liječenje. Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem liječniku. Ovdje navedene informacije sakupljene su iz raznih izvora, stručnih knjiga, interneta, kao i ljudi koji se profesionalno bave liječenjem. Ne odgovaramo za nikakve eventualne posljedice Vašeg liječenja - Vi sami ste odgovorni za svoje zdravlje!!!