P o g l a v lj e 10

TERAPIJA DUHOVNOG OTPUŠTANJA I DFEi


Egzorcizam

Procedura katoličkog egzorcizma, Rimski Ritual, ima dugu povijest razvoja i svoj sadašnji format konačno doseže u sedamnaestom stoljeću. Svećenici Katoličke Crkve još uvijek se njome koriste u slučajevima svečanog egzorcizma. Između 1970. i 1980., samo je u Sjedinjenim Državama121 obavljeno više od 600 svečanih egzorcizama. Ta je procedura u okvirima Crkve i dalje vrlo živa, premda je to rijetko objavljivano. U osnovi, interakcija između opsjedajućeg demona i svećenika-egzorciste je suparnička; demon bude istjeran van u ime Isusa Krista, bez specifikacije odredišta. Procedura ne nudi nikakvu ljubav, nikakvo suosjećanje, nikakav obzir prema entitetu, kao da pali anđeo nije od Boga stvoreno biće.

Ovakav oblik egzorcizma je neodgovoran u pogledu tretmana i disponiranja entiteta. Demon se može vratiti istoj osobi. Može pronaći drugu nesvjesnu žrtvu, ili se zakačiti svećeniku-egzorcisti. To je kao uklanjanje čavla iz automobilske gume i bacanje istoga na ulicu. Osoba koja ga je bacila, ili bilo koji drugi vozač, može ga svojom gumom ponovo pokupiti.


Otpuštanje demonskog entiteta

Temelj Terapije Duhovnog Otpuštanja znanje je kako sva od Boga stvorena bića sadrže monadu, neuništivu, vječnu iskru Božje svijesti. Sve ostalo je iluzorno i prolazno, dio dualnosti koji tvori ovu fizičku stvarnost, koja obuhvaća dobro i zlo, svjetlo i tamu, ispravno i pogrešno, i druge polaritete. Knjiga Otkrivenja naglašava početak igre, čin biranja strana: Svjetlo ili tama.122 Svaka Božja iskra će se vratiti, i naposlijetku će se svi združiti u Jednosti. Ovo uključuje i Lucifera, krajnjeg sina rasipnoga, i njegove legije demona, „Snage Tame.“

Proces duhovnog otpuštanja DFEa zahtijeva sposobnost zamišljanja, vizualnog dočaravanja, te prihvaćanje izvjesnih duhovnih figura. To nije religijska vježba i ne zahtijeva odanost ni jednom religijskom vjerovanju ili praksi. Ovo bude objašnjeno klijentu prije početka sesije. Izvjesna imena mogu biti korištena u sesiji, i određena bića, poput Arhanđela Mihaela i Kristove Svijesti, biti pozivana u pomoć,.123

Jednom kada zakačeni entitet bude prepoznat kao DFE, terapeut poziva Ratničke Anđele Svjetla da formiraju bedem od svjetla oko cijele lokacije sesije, domova svih kojih se to tiče, svih prijatelja, obitelji, i voljenih koji su uključeni. Ova moćna bića svjetla stoje nasuprot svake tame koja bi se umiješala u rad sesije.

Terapeut zahtijeva od Svjetlosnih Duhova Spasitelja da vežu DFEa u mrežu svjetla, stupicu svjetla, kapsulu svjetla, nepropusno, neprobojno i neizbježivo. Kako se svjetlosna kapsula steže, tamno biće počinje osjećati pritisak i njegove ivice počinju blijedjeti.

Bića svjetla koja pomažu u ovom procesu moguće su arhetipska ili potpuno imaginarna. Moguće su apsolutno stvarna, duhovno razvijena, svjesna bića koja egzistiraju u ne-fizičkom realitetu različite vibracije ili dimenzije od Zemljine razine. Ona možda prebivaju u zamišljenom carstvu gdje ETi egzistiraju zajedno s anđelima i mnogim drugim svjesnim bićima.124

Istinski entiteti tamne sile nisu bili ljudi pa nemaju iskustvo umiranja, iako, zbog kontakta s ljudskim umovima, mogu posjedovati saznanje o konceptu. Kako njihove ivice postaju nejasne, sive, ili poderane, oni često strahuju od anihilacije. Misle da blijeđenje znači nestajanje, prestanak postojanja.

Sljedi tipični dijalog između terapeuta i DFEa zakačenog za klijenta koji govori kroz glas klijenta.

Dr. B.: „Što su ti tvoji pretpostavljeni rekli u vezi toga kako bi osjetio svjetlo ukoliko bi ti se ovoliko približilo?“

DFE: „Rekli su da bi peklo.“

Dr B.: „Da li peče?“

DFE: „Ne.“

Dr. B.: „Da li su ti lagali?“

DFE: „Da, rekli su da bi peklo.“

Dr. B.: „To je treća obmana: da je svjetlo svakako štetno. Što su rekli da bi se dogodilo da ti se svjetlo ovoliko približi?“

DFE: „Rekli su mi da bih bio uništen, nestao bih, prestao bi postojati.“

Dr. B.: „To je druga obmana, to da možeš biti uništen, svršiti s postojanjem. Jesi li uništen? Nestaješ li?“

DFE: „Ne. Dobro, nešto se mijenja, ivice mi blijede.“

Vrlo malo je ratobornosti u ovom trenutku. Fokus DFEa skrenut je s njegovog zadatka s klijentom, te njegovog prkošenja i prijetnji upućenih terapeutu na strah za svoj vlastiti opstanak. Uz vodstvo i asistenciju terapeuta, on počinje shvaćati kako je bio obmanut.

Dr. B.: „Što su ti nadređeni rekli o tome što je unutar tebe?“

DFE: „Nema tu ničeg drugoga osim tame (ili mržnje, ili vatre).“

Dr. B.: „Okreni se i zagledaj duboko unutar sebe. Počni se fokusirati duboko unutra. Prokopaj tunel do svog središta, do samog središta svog bića, do same jezgre tvoje esencije. Što nalaziš?“

DFE: „Ništa, samo je mrak.“

Dr. B.: „To je prva obmana. Nastavi gledati. Kroz tamu, kroz slojeve crne sluzi. Nastavi gledati, nastavi dalje, točno u svoje središte. Što tamo vidiš? Gledaj pažljivo.“

DFE: „Tu je neko svjetlo. Sasvim sitna točkica svjetlosti.“

Unutrašnje Svjetlo znalo je biti opisivano kao točkica, treptaj, iskra, svijeća, plamenčić, crveni ugalj, biser, dijamant, zvijezda, rubin, kristal, smaragd, vatra, sunce, i drugi slični prikazi.

Dr. B.: „Što se događa s tim malim svjetlom dok ga nastavljaš promatrati?“

DFE: „Ono sjaji svjetlije, raste.“

Ovo se gotovo uvijek događa s ovim tipom entiteta nakon što otkriju svoju vlastitu iskru svjetla.

Dr. B.: „Približi mu se. Što osjećaš? Da li peče?“

DFE: „Ne, ne peče. Toplo je.“

Dr. B.: „Od kada nisi osjetio tolinu?“

DFE: „Ne mogu se sjetiti.“

Dr. B.: „Zakorači unutra. To je tvoje vlastito svjetlo. To je središte tvog bića. To je ono što ti jesi. Zakorači pravo unutra. Budi uznosit unutar vlastitog svjetla. Kakav je osjećaj?“

Kad tamno biće zakorači u svoje vlastito svjetlo, tama nestane.

DFE: „Toplo je i mirno.“

Dr. B.: „Od kada nisi osjetio toplinu i smirenost?“

DFE: „Ne sjećam se.“

Dr. B.: „Što se dogodilo tvom tamnom obličju, tami koju smo prvo vidjeli?“

DFE: „Otišla je.“

Ovo je preobrazba demona, i dijalog gotovo uvijek prati ovaj obrazac. To je neposredan terapeutski proces.

Dr. B.: „Oni su te obmanuli. Rekli su ti da u tvom središtu nema svjetla. To je prva obmana. To je poricanje Boga, obmana prvog reda. Ova točkica Svjetla je iskra Božje svijesti. To je iskra u središtu tvog bića koja ti daje vječni život. Nitko ti to ne može uzeti. Tamni gospodari niti ti mogu dati život niti ga mogu uništiti.
Jednom kad povjeruješ u prvu obmanu, kako nema svjetla u tvom središtu, vjerovati ćeš i drugoj obmani, da možeš prestati biti, da možeš biti uništen. Poslije toga vjerovat ćeš u bilo što. Oni ti kažu da je svjetlo štetno, da će peči, i ti ga se moraš kloniti. Ako vjeruješ ovoj trećoj obmani i slušaš njihove zapovijedi, nikad nećeš naučiti o svjetlu. Kakav je osjećaj znati da su te otpočetka obmanjivali?“

DFE: „Ne sviđa mi se to. Ljut sam. Lagali su mi.“

Dr. B.: „Da li bi nastavio služiti te gospodare koji su te ovako obmanuli?“

DFE: „Ne.“

Otkada su se pobunili i napustili Božji Izvor, entiteti tamne sile, miljenici Lucifera, legije demona, kontrolirani su tima trima obmanama, strahom od kazne, i prijetnjom anihilacije. Ovom kratkom intervencijom DFEi unutar sebe otkriju istinu o svom biću, sjeme osobne transformacije, ključ do slobode.

Dr. B.: „Želiš li učiniti novi izbor? Da li bi danas izabrao Svjetlo?“

Gotovo uvijek kažu da. Sviđa im se osjećaj svjetla u njima. Oni nisu glupi, samo su neupućeni u vezi svjetla.

Dr. B.: „Izgovori ove riječi: Ja se opredjeljujem za Svjetlo'“

DFE: „Ja se opredjeljujem za Svjetlo.“

Dr. B.: „Mi svjedočimo tvom izboru, a Univerzum ga priznaje. Ti si slobodan.“

Transformirani DFE: „Hvala vam.“

Dr. B.: „Nema na čemu. Svjetlosni Duhovi Spasitelji, podignite ovoga do njemu određenog mjesta u Svjetlu. Šaljemo te do tvog vlastitog mjesta u Svjetlu mali prijatelju, i pozdravljamo te.“

Ovaj proces ne izgled kao egzorcizam demona, no vrlo je učinkovit sa svim razinama DFEa koje smo susreli. Pristup nije iz antagonističke pozicije svećenika ili ministranta izbavljenja, obojen ogorčenjem i animozitetom prema ovom grešnom stvoru, nego iz suosjećajnog položaja čvrste ljubavi prema od Boga stvorenom biću koje je zastranilo.

Nekada davno ovaj duh je učinio ozbiljnu grešku i izabrao tamnu stazu. Time je nebrojenim bićima duž te staze prouzročio neizrecivu mizeriju. On je u tami isto tako propatio vlastitu bol. Puno više je toga uključeno u proces nego što se može nazrijeti iz ovog sažetog opisa, a opet ovo bude krajnji rezultat gotovo u svakom slučaju.125

Neki su kritičari osudili ovaj proces zato što vjeruju da će tama, ili da bi mogla, kontaminirati svjetlo, oslabiti Nebesa. Kako ograničen i unižavajući pogled na moć Svjetla! Transformirani DFEi budu odvedeni do vlastitog, njima određenog mjesta u Svjetlu, a ne do istog odredišta u koje ljudski duhovi odlaze nakon fizičke smrti. U svakom slučaju, tama je iluzija prikrivanja slična dječjim kostimima za Maškare, i ona nestaje kad malo biće otkrije svoje vlastito svjetlo, kad uđe u njega, i izborom postane svjetlo. Ne, Svjetlo nije kontaminirano primanjem jednog od svojih stvorenja koje je zastranilo. Kad tamu dovedemo do Svjetla, tama je ta koja se transformira, ne mijenja se Svjetlo.

Izranja pitanje o realitetu demona i demonskog opsjedanja. U jednom uređenom univerzumu kreiranom od Boga, zašto bi On dozvolio takvim bićima da postoje? Zašto bi On dozvolio da Njegove ljudske kreacije budu toliko okužene njima? Zašto je takav kaos dozvoljen u svijetu? Neki su špekulirali kako je to Njegov način davanja poticaja ljudima za stremljenjem ka nečem boljem. Oni tamni imaju ulogu uređaja o kojeg se trkači upru na startu, nešto da posluži kao impetus kretanju naprijed, nešto za odgurnuti se.

U činu stvaranja, On dade, od Njega stvorenim bićima izgranatim i isširenim iz Svega Što Jest, individualnim iskrama svijesti, snagu slobodne volje. Ovo je najveći od Njegovih darova. Kolika god veličina ovog dara bila, mora postojati nešto od jednakog značaja da bi ova moć izbora kroz slobodnu volju bila suvisla. Mora biti nečega na čemu će se vježbati moć izbora, nešto od enormnog utjecaja.To može biti odabir između Svjetla i tame.

Ovaj teoretski model duhovnog realiteta tamnih energija izrastao je iz više od 17 godina kliničkog iskustva u radu s ovim bićima, izražen kroz tisuće klijenata u privatnim sesijama. Model djeluje; hipoteze izdržavaju test vremena. Mnogi ljudi su naučili ove metode i postigli slične uspjehe s DFEima, te vidjeli rezultate na svojim klijentima. Elementi ovog modela na mnoge načine nalaze sličnosti u okviru etablirane religiozne i duhovne literature o toj temi. Ono u čemu se razlikujemo je u ljudskom iskustvu nasuprot religijske dogme.

Postoje zla koja su poznata većini muškaraca i žena i koja su skoro univerzalno odbačena. Arhetip đavla je jezgro oko kojeg su ovi odbačeni elementi okupljeni, i iz tog jezgra oni zauzvrat izvlače svoju snagu. Đavao se, u nekom obliku, pojavljuje u svim religijama i mitovima. On je viđen kao vječiti protivnik svega što je dobro u svijetu. Đavao, ili Sotona, što znači oponent ili optuženik, ili diabolos, na grčkom spletkar, jest, i oduvijek je bio, vrlo velikim dijelom ljudske svijesti.

U materijalističkoj Zapadnoj kulturi, čak i u većini crkava, postojanje stvarnog Princa Tame s legijama demona pod njegovim zapovjedništvom smatrano je simboličkim, metaforčkim, pa čak mitološkim. Službeno, profesije koje se bave mentalnim zdravljem, nastavljaju poricati bio što duhovno, a dakako i personifikaciju zla u formi đavola. Međutim, u privatnim sesijama iza zatvorenih vrata mnogi licencirani profesionalci služe se terapijom prošlih života, oporavkom fragmentacije duše, i terapijom duhovnog otpuštanja s nevjerojatnim rezultatima ostvarujući neka izvanredna ozdravljenja.

Bilo da je sila Tame izmišljotina fantazije, proizvod hvastanja gorljivih proroka, projekcija ega, kreacija kolektivne nesvijestice, od Boga stvoren oponent, ili nešto drugo još nepoznato, špekuliranja glede dobra i zla će se, bez sumnje, nastaviti nesmanjenom žestinom.

Proces Terapije Duhovnog Otpuštanja različit je od svake religijske tradicije ili metodologije egzorcizma. U kliničkoj praksi nema potrebe za brigom u pogledu religijskih nagađanja ili sujevjerja. Bilo da su mašta, arhetip, psihološka sjena, kolektivna halucinacija, masovna hipnoza, projekcija vjerovanja terapeuta ili ponovo nešto drugo, DFEi, i njihovi utjecaji, postoje u nekom obliku i imaju učinka u ovoj konsenzus realnosti. Podudaraju se s povijesnim opisom i klasičnim ponašanjem pripisanom demonima. Pojavljuju se u kliničkoj praksi, utječu na ljudska bića, a utjecaji mogu biti odstranjeni primjenom adekvatnih tehnika. Neovisno o bilo kojem religijskom vjerovanju ili dogmi, entiteti tamne sile aktivno su upleteni u našu osobnu i planetarnu evoluciju.

Stranica 10 od 12 Sve stranice