P o g l a v lj e 7

ALIENI KOLONISTI

U kliničkim sesijama mi slušamo i zapisujemo informacije koje iz klijenata u izmijenjenom stanju svijesti, isplivaju na površinu. Pripovjedači opisuju aliene, razloge koje ovi navode zašto su ovdje, metode djelovanja i eventualne ciljeve. I drugi terapeuti širom zemlje otkrivaju slične informacije. Postoji, nezavisno sakupljena, uznemirujuća dosljednost u ovim izvještajima, koja potvrđuje validnost iskustava. Evo što smo otkrili.

Neke su alienske grupe izgleda usredotočene na širenje njihovog uticaja u univerzumu i uspostavljanje kolonijalnih ispostava na drugim planetama. Ovo svakako nije nova ideja; kolonijalizam ima dugu i bolnu istoriju upravo ovdje na Zemlji. Ove grupe su obično pod uticajem DFEa. SRT tehnike su veoma učinkovite u otpuštanju tih uljeza.

Ovi invazivni ETi izabrali su koristiti se živućim tijelima stanovnika Zemlje. Njima je skroz zgodno da se jednostavno uvuku u umove ljudi i preuzmu kontrolu. To nije ništa drugačije od teme filma od prije par godina s naslovom Invazija tjelokradica (Invasion of the Body Snatchers).

Skloni su preuzimanju uspostavljanjem „skvoterskih prava“ (zaposedanje nekorištenog prostora bez dozvole vlasnika, kod nas poznato kao bespravno useljenje. Najčešće se skvotovi koriste kao javni prostori tj. kao društveni centri koje mogu svi da koriste – op.prev.) nad muškarcima, ženama i djecom ove planete. Kada su otkriveni, mogu, ali i ne moraju, biti neprijateljski raspoloženi. Oni su arogantni i sigurni u njihovu superiornost. Ovdje su i mi u vezi toga ništa ne možemo uraditi. Ili se barem tako hvališu.

Kada se čini da nijedna od osnovnih SRT tehnika ne djeluje dovoljno brzo, obratim se njihovim sjećanjima na njihovu sopstvenu istoriju. Uradim kratku regresiju prošlih života aliena zakačenog za um i tijelo mog klijenta. Prijemčivi su i sarađuju u ovoj aktivnosti jer misle da ne postoji ništa što bi bilo dovoljno osposobljeno da ih se otarasi.

Evo primjera jedne takve interakcije. Pravio sam jasne zabilješke u odnosu na to koji glas pripada klijentu, a koji su glasovi „drugih“.

Dr. B.: „Prisjeti se, iz istorije tvog matičnog svijeta, vremena invazije superiornije vrste. Nekih sa drugog mjesta. Konsultuj vaš kompjuter, vaše biblioteke, sjećanja vaših mudrih. (U tom trenutku koristim bilo koju ideju koja mi se pojavi u glavi). Prisjeti se još nekog vremena u kojem je tvoj narod bio preuzet od nekog drugoga. Lociraj taj događaj. Šta se desilo?“

Obično, u ovoj tački gdje proces tek započinje, postoji mala neodlučnost. Instrukcije „Prisjeti se“ i „Lociraj“ veoma su moćne komande za podsvjestan um. To ih doslovno zaustavi na trenutak. I oni se sjete takve invazije! Da li je to stvarno? Da li sam ja u tim trenucima inspirisan nekim višim aspektima svjesnosti da pitam za takvo sjećanje? Da li sam i ja do tog stepena u izmjenjenom stanju na kojem mogu ući u alienovu banku sjećanja? Ili je sve samo sugestija i mašta, moja i klijentova? Ja samo znam da djeluje; tu je gotovo uvijek odgovor i proces se nastavlja do kraja, to jest, „drugi“ odu, a klijent se osjeća bolje.

Kroz klijentov glas, počet će otkrivati priču o drevnom vremenu u kojem se upravo takva invazija dogodila. Nastavljam ispipavati. Pitam šta se dešavalo, kako je njihov narod reagovao na neželjenu i nepozvanu intruziju, i šta su uradili da se odbrane. I oni mi kažu! Daju mi rješenje za sadašnju situaciju! I onda se slože da odu!

Dr. B.: „Sada znate kako se mi osjećamo po pitanju vaše invazije ovdje. Uporedite vaše reakcije i osjećaje sa našim kad ste ovdje stigli nepozvani. Možete li razumijeti naš otpor vašem nametanju?“

Duboko u sebi mora da imaju osjećaj pristojnosti, pravde, dobrote i jednakosti, jer je ovaj pristup opetovano palio. Slože se da se odvoje od klijenta i da pozovu sve ostale pripadnike svoje vrste koji su u tom trenutku spojeni s drugim ljudima. Saglase se da zajedno odu, i još jedna horda osvajača bude poslana na pakovanje.

Dualni identitet - čovjek/alien

Neki prikačeni ETi tvrdili su da se kriju, neki da su izgubljeni, napušteni, ili umirovljeni. Oni su, ili došli ovdje da izbjegnu kaznu za neki zločin ili grešku, ili su samo odlutali s kursa tokom putovanja i sasvim slučajno pronašli Zemlju. Neke od njih su njihovi komandujući ostavili iza sebe kao kaznu za neke prekršaje na brodu, drugi pak Zemlju opisuju kao umirovljenički dom. U nekoliko slučajeva alien više nije bio u svom tijelu, ostvario je prelaz analogan ljudskoj smrti. Kao i mnogi zemaljski duhovi (EBi) koji ne znaju da su mrtvi, ni ovi ETi ne znaju da su „umrli“.

Dosta aliena priznaje intruziju, ali tvrde da nemaju gdje drugo da odu. Neki od njih tvrde da matični svijet iz kojeg su došli više ne postoji, da je spaljen, ili uništen od strane neke sile. Te planete su bile anihilirane, ili prirodnim događajima, ili ratnim ludilom.

Ovo nisu memorije prošlih života klijenta koji se prisjeća svoje alienske egzistencije, već uporedna iskustva – sadašnji život čovjeka i sadašnje iskustvo ETa. ET može opisati matični svijet i šta mu se desilo, putovanje ovamo (čini se da ne možemo dobiti čistu sliku pogonske tehnologije, mehanizma translacije, ili načina putovanja), dolazak na planet Zemlju, te proces lociranja i kačenja na klijenta.

Ova vrst ET kačenja se isprva može manifestirati kao „dualni identitet“, ljudsko/alienska mješavina. Osoba može imati čitavo sjećanje aktuelnog ljudskog života, a takođe i iskustvo bivanja alienom, zajedno sa saznanjima o sopstvenom narodu, sjećanjima na matični svijet, svemirski brod i skorije aktivnostima na njemu. U slučajevima u kojima sumnjamo na dualni identitet, prikačeni ET može biti otkriven i identifikovan pomoću posebnih pitanja postavljenih od strane terapeuta.

U nekim su slučajevima čovjek i ET razvili prijateljsku, čak i ljubavnu interakciju. Ovo može biti i istinska priroda veze. Međutim, vidjeli smo da alieni mogu, u ljudima koje otmu ili kontaktiraju, inducirati osjećaje ljubavi i mira. U mnogo više slučajeva, koje smo vidjeli u kliničkoj praksi, ETi za dobrobit čovjeka nisu marili ni koliko je crnog pod noktom. Oni imaju cilj/svrhu i tom cilju marljivo teže, manipulišući ljudskog domaćina da toj svrsi posluži.

Prikačeni alien tijelo domaćina prisvaja kao njegovo sopstveno. Ili barem preuzima vlasništvo i kontrolu. Jednostavno ignoriše ljudski duh i poriče bilo kakvu ideju invazije ili interferencije. Na kraju krajeva, ET sebe smatra superiornijim od tih ljudi; slično kao i na Zemlji, superiorne vrste se ne brinu oko toga šta se čini sa inferiornima.

Specifična pitanja otkrivaju vezu između prikačenog entiteta i domaćina, u ovom slučaju aliena i čovjeka, i razotkrivaju iluziju „dualnog identiteta“.

Dr. B.: „Prisjeti se iskustva pridruživanja ovom tijelu, (pauza) Da li je neko već tamo? Da li je zakoniti duh već u tijelu?“

Odgovor je uvijek iznenađeno „Da“.

Kad bi sa mnom ustvari pričao duh zakonitog vlasnika tog tijela, to pitanje bi bilo besmisleno. Prikačeno biće, kojeg god tipa, očito, u ovoj tački, da je uljez.

Dr. B.: „Koliko je stara bila ta osoba kada si im se pridružio?“

Odgovor se daje kao starost u godinama, obično veoma mlada, često i u trenutku rođenja.

Dr. B.: „Gdje si bio prije nego što si se pridružio ovoj osobi?“

Istinski ugovoreni duh je prije začeća i trudnoće bio u zlatno–bijelom Svjetlu. Prikačeni ET opisuje da je bio u letjelici, ili matičnom brodu, ili u mjestu drugačije obojenog svjetla.

Dr. B.: „Tko te poslao ovdje? Tko te odredio za ovo tijelo?“

Komandant matičnog broda, upoznat s ljudskim običajima i ponašanjem, dodijelio je ETa ljudskom domaćinu, obično u trenutku rođenja znajući da će intruzija tada biti najmanje primjetna. Gledano iz drugog ugla, ovo bi se moglo posmatrati kao saosjećajan, čak herojski čin komandanta, koji pokušava pomoći svojim ljudima da prežive očajnu situaciju koristeći živuće ljude kao spremnike za svijest ETa. S druge strane, gledano iz perspektive ljudskog domaćina, to nije ništa drugo nego pokušaj opsjedanja od strane nefizičke svijesti, alienskog bića. Ovo je nasilje, i nešto može i mora biti učinjeno da okonča ovu invaziju.

Večina ljudi nisu svjesni ovih pripajanja jer su bilo koji efekti ili vanjski znakovi koji bi se pripisali tako nečemu prisutni od rođenja. Iz istog razloga, članovi porodice posmatraju bilo kakvo neobično ponašanje osobe kao normalno. Samo bi u terapijskoj sesiji izmijenjenog stanja takav prikačen entitet bio otkriven. Obično je poprilično iznenađenje za klijenta otkriće prisutnosti alienskog bića koje, u takvoj jednoj vezi, koegzistira unutar njegovog fizičkog tijela i podsvjesnog uma.

Kao i kod bilo kojieg drugog prikačenog entiteta, čini se da se svjesne misli i sjećanja ETa i čovjeka u trenutku pripajanja stope. Tako čovjek može imati znanje i sjećanje na letjelicu, aliensku rasu i njihov matični svijet. On ili ona takođe imaju i normalna sjećanja na ljudsko odrastanje i život u našoj kulturi. Kako su potpuno isprepleteni za vrijeme čitavog života, ljudi obično osjećaju emocionalnu povezanost, čak i zavisnost od prikačenog aliena. Za klijenta je odluka da se konačno oslobode prikačenog ETa ponekad teška i bolna.

U svojoj knjizi, Susreti (Encounters), dr. psihologije Edith Fiore opisuje slučaj prikapčanja od strane ETa. Njezin klijent, čovjek srednjih 40-tih, u vreme prikapčanja bio je malen dječak u šetnji po poljskom putu, u državi Vašington. Ne-fizički alien obrušio se na Zemlju, otkrio dječaka, i jednostavno ušao na potiljak. Dječak nije bio svjetan intruzije. Čini se da je alien došao na Zamlju, kao i mnogi drugi njegove vrste, kao u utočište za umirovljene. Nasumično je izabrao ovog dječaka kao svoje mjesto odmora, njegovo gnijezdo.

U izmenjenom stanju, klijent je opisao svoj život i svoje uspomene, pre i posle vremena kačenja. Također je opisao i, u prvom licu kao da je zaista tamo, unutrašnjost alienske letjelice, dobro naoružane borbene krstarice, njihova putovanja i borbene obaveze, te njegovo konačno penzionisanje od aktivne dužnosti. Ovo nije bio slučaj dualnog identiteta, to je bila još jedna posebna, idividualna svest koja se zakačila za podsvesni um i tijelo ovog djeteta.

Alien je izrazio čežnju da se vrati na dužnosti sa svojom starom posadom. Narativ njegovih avantura je šokantno otkrovenje. Izgleda da alienska grupa prvo otkrije planetu koju su htjeli, a zatim „skoknu“ do gusto naseljenog područja. Ovo bi značilo donošenje totalnog razaranja gradu, ili primarnom populacijskom središtu. Onda bi kontaktirali vođe ili vladare i objavili im da oni preuzimaju planetu. Ima li primjedbi? Ako postoji bilo kakav otpor, alieni će još negdje “skoknuti“. Kraj primjedbi; nema više otpora; preuzmi planetu.

U popularnom filmu, Dan nezavisnosti (Independence Day), razvio se sličan zaplet. Super oružje s alienske letjelice opustošilo je ogromna područja nekoliko glavnih gradova i drugih lokacija. Svjetska vojna sila je bila desetkovana. Zahvaljujući brzom razmišljanju i hrabrom djelovanju nekolicine dobrih ljudi, alieni su uništeni i Zemlja je spašena. Svakako da je ovo jedan od načina da se ujedine narodi Zemlje! Zajednički neprijatelj. Čak je i bivši predsjednik Regan ovo predložio u govoru tokom svog drugog mandata.

Iako su priče o životu aliena fascinantne, nismo prvenstveno fokusirani na njihove okolnosti, ili detalje o brodu, naša je namjera usmjerena na otpuštanje ovih nametnika sa njihovih domaćina. Te stvari nisu zabavne, i mogu napraviti pustoš u ljudskom životu.

U nekoliko slučajeva smo otkrili da ET može preuzeti kontrolu svesti do te mjere da klijentov glas proizvodi nerazumljive zvuke. Očigledno je ovo bila neka vrsta jezika, s infleksijama, ponavljajućim zvučnim obrascem, i prepoznatljivim pauzama, te izmjenama za strukturu rečenice ili pitanja, ali ljudskom uhu zvuči kao totalna besmislica i brbljanje. U procesu svake Terapije Otpuštanja, mora da postoji smisleni razgovor između terapeuta i zakačenog entiteta. U nekoliko slučajeva, alien nije otišao. U jednom takvom slučaju, porodica klijentice se zapravo vezala za biće koje je koegzistiralo u tijelu njihove kćerke, i zaista naučila značenje nekih njegovih fraza. S takvom vrstom dozvole i prihvatanja, nije bilo šanse da ga ubijedimo da ode.

Za ono malo aliena koji izgleda nisu imali vezu s obližnjom letjelicom ili posadom, negu su zaista izgubljeni ili su zalutali, ili pokojni, pozivamo Svjetlosne Duhove Spasioce iz njihovog univerzuma (boje) svjetlosti, koristeći boje koje su nam oni opisali. Funkcionira! Zakačeni ET prepoznaje i opisuje šarena bića koja dolaze da mu pomognu na putovanju kući. Kako odlaze, ponudi im se posljednja šansa da izgovore svoje oproštajne pozdrave domaćinu kojeg napuštaju. Obično je to izvinjenje za intruziju i zbrku, te iskreno „Hvala“ za asistenciju u pronalaženju puta kući.

U svojoj knjizi Otmice (Abductions), dr. Džon Mek opisuje nekoliko slučajeva „dualnog identiteta“, to jest, smiješanu ljudsko/aliensku svjest u kojoj klijent/ica ima svoje uspomene, a opet može da opiše unutrašnjost letjelice, značenje i svrhu misije, te detalje života aliena. Mek tumači ovaj fenomen kao da je viši nivo svjesti postao znan nižem (ljudskom) aspektu. Neki klijenti imaju osjećaj da su most između dvije ravni, ljudske i alienske.

Terapeut sa širokom svjesnošću duhovne stvarnosti i radnim znanjem o konceptima SRTa bi ukazao na drugačije objašnjenje. Ovo nije dvojni identitet, nego kačenje i pokušaj posjedanja živućih ljudi od strane alienskih bića. Nažalost, ova situacija je sasvim uobičajena.

Možda postoji viši cilj u prisilnim otmicama i traumama koje su mnogi oteti iskusili. Mada nekoliko klijenata dr. Meka tvrdi da su imali duhovno uzdizanje zbog iskustva, većina ljudi koja su otrpila nedobrovoljnu zapljenu, eksperimetisanje, i seksualno povređivanje, ne bi se složila. Neki iskušenici su zaista uživali u ličnoj ekspanziji i, onome što bi mogli nazvati, duhovnom transformacijom usled alienske otmice, mada je obično potrebno mnogo meseci za ovu svesnost da se razvije.

Neki od klijenata Dr.Meka osjećaju da su na kraju profitirali od traumatskog iskustva. Međutim velika većina ljudi koji su se prisjetili i prijavili svoje iskustvo otmice, osjeća srdžbu, strah od povratka aliena, kao i osjećaj gnušanja što su bili tako napastvovani.

Kada naši klijenti otkriju aliena rezidenta, bez obzira na bilo koju navedenu svrhu njegovog boravka, bilo kao kolonista čiji svjet više ne postoji, kao naučnika koji prikuplja podatke, ili kao osvajača koji pokušava da preuzme čovječanstvo osobu po osobu, reakcija je da se oslobodi uljeza. To je parazitski odnos, koji uvijek uzima mentalni ili fizički danak od domaćina, i parazit nema pravo da bude ovdje. Čovjek ima suvereno pravo da bude slobodan, da odredi šta će se desiti telu i umu. U ovom životu, međutim, postoje mnogi koji bi htjeli narušiti to pravo, u rasponu od ljudi s političkom moći, preko mikroskopskih organizama koji uzrokuju bolesti, sve do ne-fizičkih bića koja bi koristila energiju domaćina, koji ništa ne sluti.

Srećom, postoje tehnike za uklanjanje većine ovih parazita koji se besplatno nastanjuju, kao i metode za vraćanje lične slobode.

Stranica 7 od 12 Sve stranice