P o g l a v lj e 5

HIBRIDI

Ljudsko-alienski hibrid

Strašno uznemirujući element fenomena NLO otmica predstavlja prijavljivani program genetskog eksperimentiranja i uzgoja. Mnoge žene prizvale su u sjećanje kako su bile sondirane kroz abdomen i vaginu, očigledno sa svrhom ekstrakcije jajnih ćelija. Muškarci su se prisjećali kako su bili stimulirani na ejakulaciju raznoraznim sredstvima, od usisavajućih cijevi do prisilnih odnosa s ljudskim ženama i alienskim bićima koja su naizgled bila “ženska”. Nekoliko muškaraca je prijavilo da su bili zavođeni, ili čak prisiljeni na seksualne odnose, s nečim što je na početku izgledalo kao ljudska žena, a zatim vidjeli kako se mijenja u nešto definitivno aliensko i odbojno. Ljudi su prijavljivali te seksualne agresivnosti „mijenjolikih“ (shape shifters) i u vlastitim spavaonicama.

Mnogim ženama je ginekološki utvrđena trudnoća da bi iznenada, nakon otprilike 10 do 12 sedmica, saznale da više nisu u drugom stanju. Do takve promjene je došlo bez bola, krvarenja ili bilo kakvog vidljivog odbacivanja ploda. Trudnoća je jednostavno nestala. Neke od žena koje su prijavile ovakvu situaciju tvrdile su da nisu bile s muškarcem. Takva misteriozna je-nije trudna situacija događala im se godinama.

Neka od iskustava žena, također vraćena u sjećanje pod hipnozom, govore i o „inkubatorima“ koji sadrže staklene kontejnere punjene tečnošću. U toj tečnosti vidjele su nešto što je izgledalo poput ne potpuno ljudskih plutajućih embrijia, spojenih na žice i cjevčice. Nalazila su se tu isto tako i obdaništa u kojima su ženama pokazivali i nagovarali ih da dodirnu, pa čak i zagrle, mališane koji su izgledali kao da im je između dvije i 5 ili 6 godina. Ta djeca su vitka s velikim glavama i očima, ni alieni, a niti potpuno ljudska. Opisana su kao ravnodušna i krhka, te da reagiraju na ljudski dodir. Činilo se kako alieni koji su upravljali ovim obdaništima nisu bili sposobni podizati/odgajati ovu djecu.

Ova djeca su hibridi, rezultat genetske manipulacije za koju neki ljudi smatraju da je dio naše vlastite planetarne, galaktičke, pa čak i duhovne evolucije. Ovakve informacije navode na neke alarmantne spekulacije. Da li je ovo sljedeća “karika koja nedostaje” u ljudskoj evoluciji? Da li su alieni manipulirali naš genetski kod u drevnim vremenima? Da li je moguće da su ljudi ovdje zasijani od strane neke vanzemaljske civilizacije prije više miliona godina? Da li je fenomen otmica, prijavljivan širom svijeta, dio ljudske evolucije i transformacije svijesti? Ili, da li će s razvijanjem savršenog „hibrida“ ljudska rasa u budućnosti biti iskorijenjena iz postojanja?

Da li je moguće da su alienski spolni susreti iznjedrili pretkršćansko vjerovanje u inkube i sukube, demone za koje se mislilo da nasilno stupaju u seksualne odnose s ljudima? Oni su optuživani za silovanja žena i uzimanja sperme od muškaraca. U razvoju rane teološke misli, ljudi su vjerovali, mada je to vjerovanje kasnije izbačeno iz crkvene doktrine, da iz takovih sjedinjavanja mogu nastati djeca. Takve su bile teme filmova kao što su Predskazanje (Damien) i Rozmerina beba (Rosemary's Baby).

Kao i kod bilo kojih eksperimenata koji uključuju biološki materijal, neka od ove djece genetskog inženjeringa prežive, a neka ne. Što se događa sa “dušom” ne-fizičkog, ili kvazi-fizičkog bića kada se odvoji od svoje kvazi-tjelesne forme? U koju Svjetlost ona odlazi, u zlatno–bijelu našeg vlastitog reinkarnacijskog ciklusa, ili u plavu, ili zelenu, matičnog svijeta alienskih eksperimentatora? Mnoge od njih uopće ne pronađu svoj put kući, nego se zakače za živuće ljude.

Kada pronađemo entitete djece tih neuspjelih hibridiziranja, obično budu u malim grupama, povezani zajedno strahom, izolacijom i konfuzijom. Oni pate od istih emocija kao i svi mješanci kroz historiju. Plaše se da će biti odbačeni od obe strane njihovih predaka, slično kao i podmlaci bijelaca i američkih domorodaca u ranim danima ove zemlje, bijelaca i crnaca, ili američkih vojnika i Vijetnamskih žena tijekom i nakon Vijetnamskog rata. Mješanci su bili metom mržnje, predrasuda i odbacivanja, te žrtveni jarci ljudskih projekcija kroz mnoga vremena.

Kao i svaki drugi entitet koji je vezan za Zemlju, oni zadržavaju obilježja osobnosti mješanca, ljudsko-alienskog hibrida, koji su bili i kada su bili „živi“. Oni sebe i dalje vide kao takve. Svjetlosna bića su općenito istovjetna, cjelovita su i kompletna, netaknuta i bez mana. Poprimanje karakternih slabosti prožima biće emocijama kao što su strah, unaprijed zamišljene predrasude i zbunjenost.

Čak i kao zakačeni duhovni entiteti, oni, klijentu koji ih je otkrio, izgledaju boležljivo, ranjivo i stidljivo. Neodlučni su i oklijevaju projicirati svoje misli koje bi klijent naglas izgovarao. U toku sesije, s ovim se bićima mora postupati izuzetno nježno. Molili smo Svjetlost za svu pomoć koju nam može pružiti kako bi ispratili ova bića njihovom domu. Izražavaju sumnju u vezi toga da će biti prihvaćeni u našu zlatno–bijelu svjetlost. U svakom slučaju, kada osjete anđeoska bića koja im prilaze i šireći energiju ljubavi, reagiraju s radošću. Sretni su što su prihvaćeni u Svjetlost.


Aliensko-alienski hibrid

Nakon čitanja nekoliko knjiga koje iznose detalje o situaciji ljudsko-alienskih hibrida, nije bilo iznenađujuće naići na entitete djece neuspjelog hibridiziranja.98 Tada smo počeli pronalaziti i nešto drugo. Opisi koje su klijenti davali jednostavno se nisu poklapali s onim što smo pročitali o hibridima. Aliensko-alienski hibridi bili su iznenađujuće otkriće.

U jednom slučaju ”roditelji” su bili iz sasvim oprećnih grupa: Bijela (ne bijelci) ET bića opisana su kao profinjena, duhovno evoluirana i dobronamjerna; Sivkasta (ne tipični Grejsi) ET bića bila su prosta, nimalo duhovno evoluirana, i dosta neotesana, ako ne i brutalna. Hibridno potomstvo nastalo iz ovakvih sparivanja bilo je providno, povišene vibracije i nevidljivo Sivkastim alienima, a ipak odbačeno i od Bijelih. Poput gubavaca, nemaju gdje otići.

U sesiji ponekad dolazi do improvizacije. Bilo to čisto fantaziranje ili nadahnuto maštanje, takav način rada često upali za klijenta. Džudit je osjetila da tamo negdje postoji mjesto svjetlosti i ljubavi koje je stvoreno za ova odbačena bića i pozvala je Čuvara Svjetlosti iz tog mjesta. Nakon što je to uradila, klijent je osjetio Čuvara dok se približavao. Mališani su ubrzo povjerovali Čuvaru Svjetlosti koji je srdaćno i s ljubavlju prigrlio aliensko-alienske hibride povevši ih kući, do njihovog mjesta u Svjetlosti.

Možemo biti sigurni da ništa nije toliko jednostavno kao što se možda čini na prvi pogled. Prvi izvještaji o hibridnoj djeci bili su veliki šok za ljude. Sada su majice s crtežima slatkih, malih hibrida dostupne na bilo kojoj NLO konferenciji. Čini se da su mnogi ljudi izgradili imunitet na implikacije koje leže u pozadini ovog fenomena.

Pogled na ovu krhku djecu slama naša srca na isti način kao što su to činila djeca velikih očiju na slikama Waltera Keana koje su bile popularne prije nekoliko godina. Malo je ljudi koji ostaju nedirnuti patnjama djece u današnjem svijetu; tolika su gladna, zlostavljana i bez roditelja. Prihvaćanje ove djece hibrida otvorena srca moglo bi otupiti naš oprez prema onima koji su odgovorni za njihovo stvaranje i zamagliti memoriju na sve ono što je i dovelo do ove tačke u njihovom projektu.

Ukoliko ova iskustva reflektiraju istinsku stvarnost, i ovakvi hibridi budu uvedeni u ljudsku civilizaciju, što će s njima biti? Da li će biti odbačeni, kao i ostali ljudsko-ljudski hibridi tokom naše historije? Da li će ih ljudska bića prihvatiti i učiniti ih dijelom tkiva ljudske vrste? S ovim teškim pitanjima bi se mogli konfrontirati mnogo brže nego što se mi tome nadamo.

Stranica 5 od 12 Sve stranice