UM JE LOGIKA I NESVIJEST

Pod pretpostavkom da smo rođeni na pustom otoku i nastavili živjeti u tom ambijentu, naše odrastanje, razvoj i sazrijevanje bilo bi praćeno i usklađeno sa životnom sredinom.

U urbanim sredinama živi se krajnje kaotično, gdje ponajprije dolazi do podvojenosti čovjeka od samog sebe, jer su izazovi prejaki, osjetila su prenadražena, a za posljedicu imamo formiranje usiljenog uma.

Nakon rođenja prorade prva osjećanja za disanjem, a onda za hranom i tako redom. Ujedno se javlja ego kao jedini mogući zaštitnik i vodič kroz život, jer još nije razvijena svijest. To je prirodni fenomen, ali nije originalan (iz nutrine života), nego je izazvan iz vanjskog svijeta. Kako se osjetila sve više bude, dolazi do formiranja prvih misli. Udruženi, ego i misli, stvaraju u glavi buku, koja polako prelazi u govor, koji je, također, došao iz vanjskog svijeta. Taj govor u glavi nije ništa drugo, nego UM, kao preslika svega onoga što nije naše, originalno, nego je kopirano iz vana.

Ono što je bilo božansko, pod utjecajima sredine, ega, misli i formiranog uma, lagano se gubi, topi se veza sa životom, a sve više se vezujemo za vanjski svijet. Um koji vodi energiju kroz biće, sve više postaje logičan u vremenu. Sama logika nije stvarnost, već prava linija od točke A do točke B, po kojoj nas vodi. Takvih linija je onoliko koliko je vanjskih izazova, stečenih znanja, misli, osjećanja i sjećanja. I tako promiče život uz kaotičan um, a mi imamo dojam kako se ponašamo ispravno. Um nas stalno drži u stanju odvojenosti od vlastitog života, jer ni sam ne stigne probati sve ono što je naučio.

Sva ponašanja ljudi upravo proizilaze od uma.

Od 24 godine života počinje faza promišljanja o mogućoj starosti. Sve ono gdje smo glavom išli kroz zid, lagano se usporava, osjećamo nesigurnost, možda i strah, a to je početak nekakvog dubljeg promišljanja o životu i potrebe za osvješćivanjem tijela. Svijest se budi kao posljedica i spoznaja da nas um stalno vodi krivim putem. Dolazimo do uvida da stečeno znanje, navike, osjećanja, misli i logika, nemaju nikakve veze s unutarnjim bićem i životom.

Svijest je suprotnost umu, možda je još bolje reći usmjereni um na izvor života. Sve ono što poduzimamo na planu smirivanja tijela, misli, ega, uma, vodi kao osvješćivanju, a to je početak duhovnosti.

Koji je cilj duhovnosti?

Cilj duhovnosti je pronalaženje jedinog osvjetljenog puta po kome promiče faza prolaznog života kroz fizičko tijelo. Obzirom da smo rođenjem izgubili vezu sa Izvorom, a time i put života, potrebno je mnogo truda i neke nove duhovne prakse, radi ostvarivanja mogućeg uvida, kroz vlastitu samospoznaju i vraćanje na Izvor života.

Za osvješćivanje tijela je potrebna jaka odluka, pročišćenje tijela i duga praksa kroz dublje promišljanje (kontemplaciju) i meditativni prilaz umu, kao najbolji način za spoznaju nevidljivih dubina tijela, sve do samog izvora života - Boga, utjelovljenog u svakoj tjelesnoj stanici. Za duhovno putovanje je potrebna jaka snaga i frekfencija usmjerenog uma, da bi se uopće moglo stići do Izvora. Na tom putu nestaje podvojenosti, fizičkog tijela, misli, ega, uma i poslije zida istine, javlja se ono Neviđeno, Neuvjetovano i još Nerođeno u nama. Naravno, to je svijest, sa punim osjećajem života, božanskom milinom, prosvjetljenim duhom i svega što se običnim riječima ne može opisati.

Samospoznaja kroz svijest je brisanje podvojenosti u čovjeku i vraćanje u okvir JEDNO, s kreacijom svijeta.

Sa takvim iskustvom, običan život dobija novu dimenziju, novo ponašanje, mir, snažnu ljubav prema životu općenito i iznad svega dobija se smisao samog života.

Definitivno ljudi nisu glupi, ali zavedeni umom, ne stignu se u jednom životu osvijestiti.


IMATI MIR

Duhovna stvarnost je suprotnost svemu što smo navikli u materijalnoj prirodi.

Znanje i volja nam trebaju kada želimo nešto raditi. No, tada se budi i ego.

Na drugoj strani, kada idemo u susret istini, ljubavi, svijesti, meditaciji, prosvjetljenju, tada nam ne treba nikakva aktivnost, nego suprotno, treba nam mir i dopuštanje da se stvari same dešavaju.

Duhovna ostvarenja nisu pitanje kako ćemo to napraviti, nego da li dopuštamo da se to dogodi. U tome je cjela suština.

Kada shvatimo značaj suprotnosti duhovnih vrijednosti, u odnosu na logiku, ego, um i vrijeme, približit ćemo se svome životu i s lakoćom rješavati probleme, upravo na način dopuštanja, a ne suprotstavljanja. Nikakvom voljom, znanjem ili aktivnošću, ne možete probuditi ljubav ili meditirati. To se mora samo dogoditi u miru.

Navikli smo da nas osjećanja i misli čine uzbuđenim, napetim, možda i agresivnim. To dolazi samo zato jer dublje ne promišljamo. Ishitrena reakcija na svaku emociju je prilično nesvjesno ponašanje. Mi ljudi, kao duhovna stvorenja, uvijek imamo pregršt mehanizama i biti mirni. Naravno, duboko promišljanje (kontemplacija) je u tome jako djelotvorna, jer time direktno prizivamo u pomoć mir, istinu i Boga. To je pravi način za upravljanje životom.

Budan čovjek uvijek ima nekakvu svijest, koja ga tjera na aktivnost ili mir. Ako je aktivan svjesni um, onda imamo stanje uznemirenosti, jer se na površini bića nakupilo mnogo stvari koje moramo riješiti. Dovoljno je samo malo zastati, povesti misli u dubinu, tamo gdje postoji svaki odgovor i najbolje rješenje za svaku moguću negativnost.

Predlažem, stalno i uvijek prizivajte mir, jer kako prolazi vrijeme, s njim um postaje sve izraženiji, vaša logička razmišljanja i iskustva po tom osnovu, biti će prava noćna mora, i najefikasnije rješenje se nalazi u mirnom ritmu srca..

Dijalog preko pisane forme komuniciranja je veoma ograničen, jer je sugovornik uvijek za dlaku ispred vas. Ono što se vama čini jasnim, netko će demantirati, i eto novog uzbuđenja. Takmičarski duh koji se obavezno javlja kod iznošenja svojih razmišljanja o životu, dodatno unosi nemir.

Teško je biti shvaćen ako se duhovnim principima prilazi na konvencionalan način. Zato neka svatko odluči da li će trenirati svoj um putem jedne vrste foruma, ili će se povući u mirnu spilju i ostvariti najpotrebniji unutarnji dijalog sa samim sobom.

Ipak sve spada u razna tumaranja u pronalaženju pravog puta.

Ljubav kako je mnogi shvaćaju, samo je golo iskorišćavanje. Samo je ljubav prema jedinoj stvarnosti uvijek milostiva.


SLOBODAN UM

Ljudi su površni u svemu.

Njihov um i ego orijentirani su prema vanjskim utjecajima i ispunjavanju želja svojim osjetilima, stečenom znanju, navikama i iskustvima.

Unutarnji doživljaj života kao da ne postoji.

Ako ćemo u jednom danu pratiti ponašanje produhovljenog čovjeka i običnog pojedinca, uočit ćemo jasnu razliku da duhovno biće tijekom dana ne radi mnogo toga u odnosu na običnog smrtnika. Nigdje ne žuri, ima vremena za sebe i druge, pažljiv je, ljubazan i odgovoran u svemu, jede, pije, radi, govori samo ono što mu daje mir.

Na drugoj strani, običan čovjek u jednom danu radi sve i svašta: stalno je u nekoj aktivnosti, nema vremena završiti sve postavljene obveze, pretjeruje u svemu; hrani, piću, poslu, stalno nešto govori, bez ikakvog smisla i nema nikakvu jasnu predstavu o životu. Sva znanja koja posjeduje su jednostrana, tiču se moralne podobnosti i društvenog položaja, što zaista nema nikakve veze s ponašanjem u duhu prirodnog zakona.

U nama caruje um, a energija, preko duše, stalno ga prati. Ono što je u tome najbitnije, uopće nije važno kakva će biti posljedica takvog ponašanja, jer tako usmjeren um ne liči svjesnom vođenju života.

Slobodan um je hodanje kroz tunel bez svijetla, gdje se osjećamo kao guske u magli.

Sloboda dolazi poslije istine. Ljudi slobodnog uma suštinski nemaju nikakvu slobodu, jer je ona nemoguća bez svijesti.

Naravno, još od malih nogu, od prvih izgovorenih riječi, um se formira i preko ega, stalno nas drži u akciji.

Suprotnost takvom umu je na višoj duhovnoj razini, gdje pokušavamo popraviti sve ono neizgrađeno, propušteno i neosvješteno. To je zaista teško, jer su navike i stječena iskustva jake.

Neosvješten čovjek je stalno napet, u stresu, strahu, bolesti, ništa mu nije jasno, mnoge stvari odrađuje potpuno na slijepo, ne osjeća ljubav, ne vidi smisao života. Za njega je život obična sudbina i on tu ne može ništa popraviti.

Imajući u vidu društveno nametnute norme ponašanja, s kojima je usklađeno obrazovanje, vaspitanje, pojedinac skoro nema nikakvog prostora za sebe, već sve mora raditi kako nameće većina.

Mnogi ljudi osjećaju da tu ništa nije postavljeno kako treba, ali nemaju ideju kojim putem krenuti dalje. Jedino šačica buntovnika u stanju je nešto poduzeti za sebe, na planu samospoznaje života.

Neosvješteni umovi svijeta, od svjetske vlade, moćnici, vlast, nove tehnologije, najblaže rečeno, spremaju čovječanstvu omču oko vrata. Život običnih ljudi će u svemu biti programiran po svi pitanjima. Nećemo moći individualno uzgajati žitarice, povrće, voće, životinje, ništa.

Sve je to neshvatljivo, ali iz duhovnog kuta promatrano, sasvim jednostavno. Evolucija je stvar pročišćenja u linearnom vremenu. Ako se nešto u jednom ciklusu pojavnog života ne uzdigne do razine kada može osloboditi duh, mora nastupiti samouništenje, u smislu mogućnosti za novo rađanje, pokušaj otrežnjenja u novoj fazi pojavnog života.

Ova priča ne bi imala nikakvog smisla da nije ljudske patnje, koja je posljedica neusmjerenog uma.

U konačnici čovjek može biti svjestan života ili običan smrtnik u stalnoj patnji.


ZAŠTO NISMO DUHOVNI

Duša je božanski kanal koja povezuje apsolutnu istinu i Boga, s jedne strane, tijelo i ljudski um s druge strane.

Ono što je svijest veza s Bogom, to je za dušu um. Bog je utjelovljen preko duše u tijelo, a refleksiju dobija od usmjerenog uma i probuđene svijesti.

Um vodi energiju, a duša je najsuptilnija energija u našem biću. Za vrijeme sna duša miruje, jer um nije aktivan.

Naš govor ne služi preciznom tumačenju duhovnih sadržaja, tako imamo osobnih tumačenja, logičkog razmišljanja, i to nije ni blizu duhovnoj stvarnosti, jer naše riječi ne služe opisivanju nirvane u kojoj ničega nema.

Faza života kroz fizičko tijelo je u svemu vođena umom, gdje se ego pojavljuje kao vodič kroz aktivnosti.

Netko će komentirati: „A gdje je tu svijest“?

Ostavimo svijest po strani, jer do nje nije lako doći. Svijest je veoma širok pojam, može biti elementarna (disanje), a opseg uma u suštini je neka razina svijesti, pa sve do čiste svijesti. U ovisnosti od mira tijela i sabranosti pažnje, um se usmjerava ka svijesti i životu. U stanju pune svijesti, duh i duša su slobodni od tijela.

U našem biću postoje fizički, mentalni i duhovni aspekt.

Fizički doživljaj je vezan za slijepu reakciju tijela putem osjetila i misli koje se formiraju od osjećanja.

Mentalni sadržaj uključuje logičko promišljanje i usmjerene misli, koje nas vode u koncentraciju.

Duhovna razina je usmjereni um na putu ka svijesti.

Obzirom da se sve dešava pod okriljem energije, moramo shvatiti da je ona prisutna sa svojim valovima, kroz više vibracijskih opsega. Naravno, naš original života nije tijelo, ali zbog dimenzije vremena (4D), na život gledamo iz perspektive sentimentalnosti, jer smo u svemu zavedeni šarenom prirodom koja nas okružuje i očarava.

Prosvetljena bića nisu ograničena faktorom vremena, već sve doživljavaju u sadašnjem trenutku, izvan materijalnih utjecaja sa strane. Njima je sve jednostavnije i lakše, jer imaju pun uvid, jasnu predstavu o životu i svijest.

Zašto nismo duhovni?

Zato jer je naš um godinama pripreman, programiran i vođen društvenim, ideološkim, religijskim, moralnim, logičkim i znanstvenim znanjima o životu, gdje je došlo do stvaranja jakih navika i iskustava vezanih za materijalizam. Također, prva učenja o duhovbnosti dolaze od religija, koje su cjelu stvar upropastile i od duhovnosti nije ostalo ništa.Obični ljudi su strastveni u svemu. Oni zaista mogu usmjereno voljeti, ali to nije prava ljubav. Njihovo znanje, kolikogod bilo impresivno (imamo mnogo umnih ljudi), nema nikakve veze sa duhovnom stvarnošću.

Znanje i um nas vode u aktivnost i ego, a duhovnost je na suprotnoj strani, gdje je mir tijela, fokus na život, suptilnost i sveprisutnost, praćenje daha i najširi uvid.

Um se izgrađuje i usmjerava stalnim ponavljanjem radnji i aktivnosti, primjenom stečenih znanja. Ono što smo do sada propustili po pitanju vođenja uma, sada moramo krenuti od samog početka. Međutim, kada nam je jasna namjera i odluka, tada je lakše umiriti um.

Meditacija služi da bi um usmjerili ka dubljem promišljanju, disanju i miru tijela bez aktivnosti. Mnogi misle da su preko knjiga naučili praksu meditacije, što ne znači da su time nešto više usmjerili um, jer um mora biti nečim zauzet. Praksa mirnog sjedenja predstavlja zamor umu i on se vrlo brzo predaje i može nastaviti u stanju mirovanja kolika je naša koncentracija.

Posebno je važno praćenje daha, jer se time direktno uključujemo u sam život. Dovoljno je da od svake minute odvojimo po pet sekundi na praćenju uma.

Duhovna bića ne mogu biti ljubavnici, niti nešto posebno vole. Njihova ljubav je prerasla u svijest, koja se manifestira širom božanskom milošću.

Objektivna ljubav doseže samo do linije srca i astralnog polja, a iznad toga ulazi u novu duhovnu dimenziju bez materijalne ovisnosti. Prevođenjem uma u višu dimenziju stvarnosti, ostavljamo sve što je materijalno, fizičko i mentalno.

Naravno, u duhovnosti postoji više slojeva čistoće prema apsolutnoj istini i Bogu.

Povratak iz nirvanskog je moguć upravo zbog svijesti, duha, duše i uma, kao novo rađanje.

Iznad zida apsolutne istine, najjače svjetlosti, u prostoru Apsoluta, više nema ničega, niti bilo kakve uzvišene svijesti. Prostor Boga je savršenstvo svijeta kao najjača snaga vakuuma, bez manifestacije i identifikacije. Bog se jedino manifestira kao refleksija stvorenog izvan apsolutne istine, u opsegu metafizike i fizike. Kod primitivnijih oblika i života odsjaj Boga je primjeren i ograničen gustinom vibracije i objektivnom stvanošću. Kod ljudi se veza s Bogom javlja kroz svijest.

Boga ne možemo uporediti ni sa čim, zato ga ne možemo ni prepoznati. Ne možemo znati šta Bog jest, ali zato možemo postati Bog, na način kada budemo toga svjesni.

Posebno moramo shvatiti da je život uvijek jedan, kao JEDNO, gdje ne može biti nikakve podvojenosti. Mnogi autori pišu o „niže JA“ i „više JA“, međutim „JA“ sam uvijek JEDNO, sa imenom, prezimenom, nadimkom, tijelom, umom, egom, na osbnoj iskaznici, na biračkom spisku, ali i u meditaciji. Samo je razlika gdje se „JA“ nalazim u svijesti SADA; da li duboko spavam, da li ronim u vodi, da li sam pod stresom, u ljubavi, ili sam u nirvani.

Opažamo, cjela stvar oko života tiče se Boga, istine, slobode, energije (duše), tijela, navika, misli, osjećanja, sjećanja, ljubavi, logike, zdravlja, volje, radosti. Ako ćemo sva opisana stanja prikazati u vidu svjetlosti, onda će život biti u svim bojama, u opsegu od bijele, preko svih nijansi spektra, crne i opet bijele. Svakoj boji odgovara sklad duše i tijela, usmjerenost uma, a sve to promatrano kroz prizmu probuđene svijesti.

Da li će naš životni put biti osvjetljen samo sa jednom žaruljicom iz jedne tjelesne stanice, ili će cjelo tijelo biti istinska živa vatra koja osvjetljava cjeli krug, ovisi o nama, našoj namjeri i odluci kako ćemo izgraditi vlastiti um, jer definitivno od njega ovisi sve.

Mi smo SADA puni nekog znanja, imamo mnogo navika i iskustva, stalno nešto osjećamo i mislimo, naš um je stalno aktivan, jedino nemamo MIR. Upravo je mir odgovor na sve nejasnoće o životu, ljubavi, radosti i kako ići dalje.

Nastavak dolazi u meditaciji.


HRANA I DUHOVNOST

Najprije, čovjek ne može biti gladan, jer je to neprijatno osjećanje.

Prilaz hrani trebao bi biti čim više svjesniji.

Dobra je prirodna hrana, lako probavljiva, da je možemo jesti koliko hoćemo, i da na kraju ne ostavlja štetne posljedice po tijelo, u pogledu pretilosti, kisele krvi, slabe limfe i zapušenih kanala životne sile.

U tu hranu spadaju zrna integralnih žitarica: ječma, riže, zobi, pšenice, prosa, heljde, kukuruza, itd. Ugljikohidrati (šećeri), kao polisaridi, iz žitarica, najprimjereniji su probavi tijela. Lako se metaboliziraju, a otpadne tvari (celuloza), najbolje čiste probavni sustav.

Nutricionisti prilaze hrani preko omjera kalija i natrija (7:1), gdje integralna riža prirodno sadrži omjer 5:1.

Preko prehrane integralnim žitaricama možemo besprijekorno urediti tijelo, rad unutarnjih organa i njihovih funkcija, krv, limfu, mokraću, defekaciju i detoksikaciju tijela. Na taj način tijelo dobija savršenu formu za usvajanje svih duhovnih principa.

Od hrane, preko metabolizma, tijelo će samo regulirati vodu, tako dodatne količine tekućina nisu potrebne, jer stvaraju yin stanje. Naravno, ovo se ne odnosi na ljude koji rade teže fizičke aktivnosti od onih što je prirodno i u granicama mogućnosti tijela.

Sve više se piše o konzumiranju sirovih namirnica. To ne može biti dobro iz prostog razloga što je vatra davno uvedena u život čovjeka, evolutivno usvojena i nije moguće vraćati kotač evolucije unazad. Jednostavno smo naviknuti na termički pripremljenu hranu, čime u mnogo čemu pomažemo metabolizam.

Vjerojatno će ova priča kod mnogih ostaviti dojam nekakve strogoće prema tijelu, sluđivanje onih sličnih meni, ali je to ipak najprirodniji i najjednostavniji način prehrane. Duhovnost Istoka je iznjedrena od ljudi koji su tisućama godina za prehranu koristili 200 grama ječma na dan i banča čaj. I moje iskustvo se u potpunosti uklapa u ovu priču. Ako to poredimo s duhovnošću, mnogi za nju nisu čuli, a drugima je jedini životni put. Sve je stvar usmjerenosti pažnje uma.

U svakom slučaju nije bitno kakve su nam želje, navike, strasti i tradicija prema hrani, već ćemo sagledavati kakve posljedice ostavlja na tijelo. Također je poznato da mnogi prilaze hrani preko svojih očiju ili žučne vrećice.

Drugo je pitanje suvremene medicine (koja isključuje dušu), znanstvenog i kemijskog odnosa prema hrani, jer je u pitanju život duhovnog bića sa najsloženijom evolutivnom alkemijom, gdje je sve podređeno suptilnoj energiji preko metaboliziranja duše.

Mnogi prilaze problemu prehrane logički, gdje kvantitet isključuje kvalitet.

Postoje učenja da sve što postoji u materijalnoj prirodi, stvoreno je od vode. Tu se svakako misli na vodik i kisik. Vodik je gorivo i izvor elementa vatre, a kisik svaku vatru prevodi u duh (figurativno - pepeo, kao mineralizaciju planeta Zemlje i mogućnost novog rađanja). Uz to, vodik i kisik ispunjavaju prostor atmosfere, odakle dobijamo zrak za disanje i održanje života. Sunce, što nam život znači, u suštini je vodik.

U potrazi za novim izvorima energije, znanost je najviše okrenuta vodi i vodiku. Na pitanje: „Zašto voda ne gori?“, odgovor je zbog omjera s kisikom. U tijelu lako dođe do povišene temperature kada se naruši količina vode, koju samo tijelo ne producira.

Vratimo se ponovo hrani. Biokemija tijela, preko OH grupe namirnica i metabolizma, prirodno i jednostavno rješava sve potrebe alkemije, životne sile i suptilne energije.

Suvremen čovjek ima velike potrebe za hranom jer ne živi mirno i prirodno. U tom slučaju hrana je njegova slabost i otrov, a nikako lijek. Niti jedna hrana ne može biti dobra za tijelo, ako ga ujedno ne liječi. Svjedoci smo da su svi ljudi podložni bolestima, i oni siromašni i oni koji mogu dati za hranu mnogo novaca. To je siguran znak da se problemu prehrane prilazi na više načina, samo ne duhovno i svjesno.

Pravilnom prehranom život dobija pun smisao, radost i ljubav. Pravilno je u prehrani samo ono što će kroz metabolizam dati finu životnu silu i imunitet, s najmanje otpadnih tvari. Ovdje isključujemo sve aspekte prehrane, jer su na strani slobodnog izbora pojedinaca.

Najsmješnija je izreka kada nekome kažete „Dobar tek“, a sami vidite da jede hranu koja nema nikakve veze sa životom.

Ne smijemo hrani prilaziti temeljem osobnih uvjerenja, jer je ona ipak početak duhovnosti čovjeka, koja isključuje osobnost u svakom pogledu.


MISLI SU SLIKE UMA

Često čitamo i slušamo kako život treba biti jednostavan u svemu, ali nam je teško postići takvo stanje.

Bez obzira na sve naše okolnosti, život je moguće učiniti jednostavnim SADA.

Na duhovnom planu život se odvija SADA i jednostavno se odmah možemo prema njemu uskladiti.

Međutim, trebamo ući u duhovni prostor, a to nije moguće bez čistog i mirnog tijela. Zato nam treba malo više vremena i prakse da bi uopće tijelo doveli u red, a ritam srca uskladili sa metaboliziranjem duše. U našem biću je sve pomješano, ništa nam nije jasno i ponašamo se prilično nesređeno, jer ne dajemo priliku fizičkom, mentalnom i duhovnom aspektu da se povežu u miran i harmoničan odnos.

Ponašamo se onako kako nas um vodi i kakva je njegova projekcija slika u mislima. Naravno, sve to dolazi od usmjerenosti pažnje uma. Dok spavamo nema aktivnosti uma, ega i tijela. Može doći do pojave sna kao nastavak nemirnih misli, koje traže odgvor u dubljim slojevima nesvjesnog uma.

Za duhovne tragače početnike važno je kako početi upravljati svojim životom, temeljem tuđih iskustava. Svatko može na platnu kina vlastitih misli postaviti se na put prema fokusu života. Život je ono što SADA mislimo, jer od tih misli lako može doći do usmjerenja pažnje uma, koji će probuditi ego, a on će nas povesti u zamišljenu aktivnost. Čovjek može biti i dobar i loš, u ovisnosti od sadržaja svojih misli. Kada zabrazdimo u dubokim mislima, djelovanje uma postaje izraženo, a time duša (energija) pokreće metabolizam od koga se dobija neka kvaliteta krvi, limfe i životne sile. U mislima se stvara ideja da li ćemo biti umiljato jagnje ili umišljeni kriminalac.

Kod djece i mladeži postoji snažan utjecaj iz vanjske sredine i oni stvaraju želje za posjedovanjem svega onoga što im budi osjetila, emocije, misli i um. Oni nemaju vremena dublje promišljati, jer je velika aktivnost njihovih umova i zato lako čine pogreške. Njihova znanja i iskustva su mala, zato sebi dozvoljavaju razmišljanja najširih sadržaja što uopće netko može zamisliti.

Odgoj je najbitnija stvar u formiranju, sazrijevanju i osvješćivanju svakog čovjeka. Upravo od odgoja ovisi stvaranje praktičnih iskustava o životu i sredini u kojoj se živi, temljem kontroliranih osjećanja, emocija, finih misli i usmjerene pažnje uma prema duhovnim vrijednostima, a ne prema materijalnim izazovima.

Ovoga trenutka se možete osjećati onako kako ste u stanju to zamisliti, ali morate u tome imati jasnu namjeru i odluku, koja će dati zeleno svjetlo umu i kamo će vas on povesti.

U duhovnosti se kaže: „Um caruje, chi (energija - duša) ga prati“. To znači da u prostoru Boga, gdje je svima nama prebivalište, ovoga trenutka možemo biti pažljivi, ljubazni i odgovorni prema životu općenito, a jednako tako možemo biti na strani svih mogućih devijantnih ponašanja. Energija i Bog ispunjavanju svaku želju jasno usmjerenog uma. Da li će vaša aktivnost biti stvaranje neke glazbene numere ili pljačka banke, za energiju i Boga je svejedno. To je dovoljan znak da se malo bolje zamislimo i shvatimo suštinu života, kako je on zaista u našim mislima i nigdje više.

Naravno, netko će ovu priču shvatiti i pri hvatiti kao najbolji način za osvjetljavanje životnog puta, a kod većine će misli i um i dalje tapkati u mjestu, u konfuziji svih nejasnoća koje dolaze iz vanjskog svijeta, a projektirane su na umu.

Za sve one koji žele raditi na sebi, važno je od nečega početi. To se najprije odnosi na poboljšanje općeg feng shui života i čišćenje tijela i životnog prostora od svega onoga što nam nije potrebno. To će čišćenje najprije biti logički osmišljeno, a iz dana u dan će poprimati sve jasniju moć prosuđivanja i približavanje sebi i životu. Konačni cilj treba biti samospoznaja i ljubav prema životu (vlastitom i tuđem, je su svi individualizirani životi duše - JEDNO).

Kako možemo utjecti na sadržaj misli?

Ono što osjetila uzroče pojavu emocija i misli, ne možemo spriječiti. Dozvolimo da se taj tok neometano odvija i propustimo svaku misao jer ona svakako ima svoju svrhu, stvorena je od nekakve stvarnosti.

Uključenje duhovnog aspekta počinje kada iznad toka već postojećih misli krenemo promišljati nešto lijepo i praktično za život. Pokazalo se u praksi da je razmišljanje o duhovnim vrijednostima najučinkovitije. Jednostavno mislite o istini, slobodi, ljubavi, radosti, Bogu, svijesti. Svaka misao na pomenute pojmove dovodi do usmjerenosti pažnje uma iznad opsega materijalnog, i to će biti dovoljno za smirivanje ritma srca i usklađivanja duše i tijela. Naravno, meni je to lako napisati, ali u praksi to ne ide tako glatko. Zato postoji rad na sebi i trening uma.

Da ne pomislite kako je sve to teško uraditi, imate jednostavniji pristup duhovnim vrijednostima, a to je praćenje vlastitog disanja, udaha (faza umiranja) i izdaha (novo rađanje). Svi meditativni sadržaji upravo vode ka duhovnim vrijednostima, usmjerenog uma prema konačnoj svijesti.

U vezi s tim jasno se vidi kako su materijalne vrijednosti u drugom planu iza duhovnih. Jednostavnije rečeno, to znači čistite svoj prostor od svega, tijelo i okoliš, jer duhovna suština svijeta, života i Boga je sadržana u prostoru JEDNO, kao cjeline beskrajne snage kozmičkog vakuuma, apsolutnog stanja i neizbježne vibracije kroz metafizičku realnost energije, oblike i živote u materijalnoj prirodi, koje počinje i završava samo u svijesti čovjeka.

Život je rađanje (izdah), umiranje (udah), svjetlost i tama, ljeto i zima, mir i strah, kao beskrajna mijena svijesti koja isključivo dolazi od usmjerene pažnje uma, viđene u našim mislima u vidu dvodimenzionalnih pokretnih slika.

Jednostavnost života je u probuđenoj svijesti. Drugim riječima, svjestan si, miran i zadovoljan ako si svojim mislima i umom na razini ljubavi prema životu, a nemiran, zbunjen, nasilan, bolestan ili lud kada u tvojim mislima i umu samo postoje slike iz relativne, prolazne i materijalne prirode.

U kontekstu ove priče moram naglasiti pitanje hrane, novca, posla, obitelji, društvenog položaja, strasti, sexa, materijalnog bogatstva, gdje se sve to pokazuje u vidu slabosti čovjeka, kada nema jasan uvid i kada mu nije osvjetljen put prema životu. Nije prava ljubav kad izgubite kontrolu zato jer bez nečega ili nekoga ne možete. Zamislite kada netko kaže da ne može bez cigareta, jutarnje kavice, mesa, djevojke koja mu se sviđa, itd. To su zaista prave besmislice. Život je sasvim nešto drugo, originalno, jenostavno, božanstveno. U čistoj ljubavi nemate potrebu nikoga voljeti, čak možete i mrzeti. Mudraci i duhovni ljudi ne vole nikoga specijalno, ali je njihova ljubav u svemu milostiva.

Priča kao svaka druga, bude i prođe, a na vama predstoji dublje promišljanje, jasna odluka i praksa samospoznaje, stvaranje novih duhovnih navika kroz ljubav, istinu i slobodu, koje će privoliti um i njegovu pažnju usmjeriti prema životu. a ne prema vanjskom svijetu kako mnogi umišljaju život.

Moram vam reći život nije ono što vi mislite, jer se on odvija od Boga i kreacije svijeta, ali ono što vi mislite odraziće se na vašu svijest, radost, ljubav i ukupno raspoloženje. Zato budite mirni, spokojni i ne paničite po pitanju života, jer je on vječit, prolazno je samo ono zbog čega najviše strahujete - vaše fizičko tijelo. Usmjerite svoj um na višu razinu stvarnosti i postojanja života, gdje je sve kao u bajci. Izgradite i osvjetlite put koji vodi iz blata tijela u čist prostor duha i života.

Kroz meditaciju se može postići da svaki pojedinac bude duhovno čist i radostan, međutim kuda bi nas to odvelo, jer svi imamo u nama pravog Boga, samo to trebamo probuditi i biti svjesni.


ČEMU DUHVNOST SLUŽI

Vjerojatno se svatko zamisli koja je svrha duhovnosti, kada prati čovjeka od pamtivijeka. Za svaku spoznaju je potrebno neko vrijeme i individualna je stvar pojedinca.

Ova priča samo je moje traganje za istinom života, temeljem višegodišnjih iskustava, duhovnog rasta i mala pomoć onima koji pokušavaju spoznati jedinu istinu o životu.

Sve što postoji na svijetu djelo je energije u prostoru Boga, od primitivnih oblika, preko složenijih formi i života čovjeka, koji je evolutivno najviše napredovao.

Možemo reći da je svaki oblik i život individualizirana duša-energija, stvorena od sjemena jednog života - Boga.

Svaka duša-energija koristi sve mogućnosti, promjene i odnose u kozmosu, kako bi kreaciju vratila na početak. U tom slučaju duša prelazi u oblik ili život, uvjetovana 4D linearnim vremenom, i uz pomoć čiste vibracije energije pronalazi mogućnost oslobađanja.

Duša je u tijelu bukvalno zarobljena, a osloboditi se jedino može kada tijelo prekopira od svoje slike, dajući mu dah i duh prirodne inteligencije. Duša je čista energija i ona ne može misliti. Zato se dijelom prerušava u misao, ego, um, duh i svijest, kako bi mogla napustiti materijalno tijelo i ponovo se vratiti Izvoru.

Oblikovanje tijela počinje preko DNK nositelja kodova na sve stanice.

Rođeno tijelo uspostavlja vezu s dušom preko stvorenog nesvjesnog uma. Obzirom da je um nesvjesan, ulogu preuzima ego.

Pojavom govora započinje faza intenzivne aktivnosti uma, jer prima nova znanja i iskustva iz vanjskog svijeta.

Um je veoma nesigurna veza između duše i tijela, jer se najviše bavi vanjskim svijetom. Tako dušu ne podržava ni um niti tijelo, i mora proći vremena za moguće osvješćivanje.

Duši je potrebna čista energija kojom će izgraditi duh za oslobađanje iz tijela.

U biću i tijelu dolazi do najsloženijih promjena s ciljem osvješćivanja uma.

Kod beba duša je mlada sa potpuno otvorenim kanalima i zato su bebe božanska bića. Kod čovjeka je duša najviše izražena u predjelu grudi, u neposrednoj blizini srca, na mjestu velike žlijezde Timus koja štiti imunitet i aktivna je do poslije puberteta. Kako slabi veza uma i duše, tako slabi Timus i imunitet, da bi na kraju, oko 24 godine to stalo i od tada računamo starost čovjeka. Veza s Božanstvom je dovedena u pianje i jedino preko uma možemo povratiti vezu s Izvorom.

Svaka duša je ogroman energetski potencijal samo kada je slobodna. Preko metaboliziranja duše, u tijelu se oslobađa velika količina topline i životne sile, najviše spremljene u poznatom Kundalini rezervoaru (kod muškarca u testisima, a kod žene u jajnicima). Problem životne sile je u tome što je ona više fluidnog karaktera i trebamo je prevesti u čistiji oblik energije, kako bi je spojili s dušom. Drugim riječima, radi se o problemu velikih nečistoća tijela, kojih se moramo osloboditi kako bi kanali energije postali prohodni. Proces pokretanja životne sile i njene pretvorbe u čistu energiju obavlja metabolizam, kojim upravlja um. Za vrijeme spavanja metabolizam je skoro neaktivan, baš kao i um. U budnom stanju um ima mnogih izazova iz vanjskog svijeta, tako duša ostaje uskraćena za čistom energijom.

Jedino rješenje je nekako privoliti um, koji će taj proces ubrzati i ukloniti sve blokade. Time dolazi do usmjeravanje pažnje umu prema unutra, prema duši i životu, čime um prelazi iz nesvjesnog stanja u višu razinu probuđene svijesti.

Rezervoar životne sile je u regiji spolovila, gdje je najveća toplina tijela i mogućnost stvaranja sjemena za novo rađanje duše. Naše biće suštinski prati kreaciju svijeta, koja pulzira energiju preko neprekidnog lanca rađanja i umiranja. Duša se rađa u tijelu do same smrti tijela, kada ga konačno napušta. Moramo shvatiti da se u kozmosu sve rađa i umire, kroz vibraciju i valove ponavljanja. Sve je u duhu svih mijena, jedino je prostor Boga konstanta.

Osvješćivanje tijela ima za cilj podmlađivanje duše, dajući joj jasnoću i snagu duha, čime on postaje slobodan i lako se povezuje, preko svijesti, sa Izvorom.

Duhovnost nije izmišljotina, već prirodna potreba čovjeka, primjerena spiritualnim moćima i evolutivnom toku.

Kotač života je najsloženiji alkemijski proces, u kome učestvuju fizički, mentalni i duhovni aspekt, duša, ego, um, duh i svijest, s jednim ciljem, vraćanje ciklusa na početak, preko istine o Bogu. Kako će izgledati taj tok, ovisi od svih čimbenika alkemije života. Naravno, tijelo je objektivna stvarnost sa slabijom energijom, a duhovna stvarnost je čista energija, pred samom istinom i izvjesnim prevođenjem preko svijesti u stanje Boga.

Problem duhovnosti je ponajviše u tome što pojedinac mora osvjestiti svoj um do razine kada će potpuno shvatiti suštinu svijeta, života i Boga. Pripremiti um da se oslobodi tijela je veoma težak posao, jer u tijelu vidi „sve“, a u duhu samo „ništa“. Jedino preko duhovne prakse (meditacije), najlakše je moguće prevođenje uma iz podsvijesti prema usmjerenoj svijesti.

Držeći se duhovnih principa stajemo na stranu života, složenih biokemijskih procesa u tijelu i komplicirane alkemije bića, koja je u svemu slična svim kozmičkim dešavanjima.

Kroz duhovnost uređujemo tri najvažnije stvari: vodimo računa šta unosimo u tijelo (disanje, pranu, osjećanja, hranu, itd.), uredno čistimo tijelo od viškova i otpadnih tvari i kanaliziramo životnu silu (Kundalini).

Naš život uređujemo sami, i on će se odvijati onako kako smo ga osmislili. Ako usmjerenost pažnje uma, u mislima, stalno držimo u zoni tijela i materijalnog, za posljedicu ćemo imati jačanje nesvjesnog uma ili podsvijest.

Biti budan je prava filozofija i umijeće življenja. Budnost se odnosi na sveprisutnost u životu, u smislu uvida i istine u prostoru Boga.

Kada nemamo duhovnog znanja, život postaje kamen spoticanja, jer nismo u stanju upravljati vlastitim umom, koji se uvijek ponaša kao malo dijete. Koliko je vremena potrebno za odrastanje tog djeteta, toliko je potrebno usmjeriti pažnju uma prema svijesti.

U životu ništa nije slučajno i sve ima svoju svrhu. Kako bi mladi ljudi, adolescenti i znanjem siromašni pojedinci postali svjesniji života, postoje prirodne forme preko kojih se osvješćivanje može završiti. Najvažnija forma je formiranje obitelji i rađanje djece. Preko tog instituta, u svakom čovjeku se budi, na prirodan način, pažnja, ljubaznost i potpuna odgovornost. Ni prema čemu nećemo toliko biti odgovorni kao prema svome sjemenu i rođenoj djeci. Preko djece najprijemo možemo probuditi bezuvjetnu ljubav, kao čistu svjetlost na putu prema istini, slobodi i Bogu.

Nečistoće koje unosimo u tijelo su među glavnim preprekama, koje blokiraju prolaz prane kroz kanale. Nečistoće se gomilaju u području donjeg dijela trbuha. Stres blokira protok vitalne energije. Yoga pročišćava i jača živčani sustav te uklanja prepreke slobodnom toku prane u organizmu. Najveća prepreka koja blokira ulazak prane u sve kanale bića naziva se kundalini.

Kundalini je posljedica neznanja, pogreška intelekta Ona blokira i srž je svih neravnoteža u tijelu. Smještena je blizu osnove kralježnice između dvije najniže čakre. Kundalini slikovito prikazuju kao sklupčanu zmiju. Kada ubijemo zmiju, ona se ispruži jer ju mišići više ne mogu držati sklupčanom. Slično tome, kada uništimo kundalini, tada spiralna blokada nestaje. Zmiju (kundalini) ubijamo vatrom. Vježbom yoge, kundalini se oslobađa, kako bi se omogućio slobodan protok prane u tijelu. Da bi je uklonili, dio po dio, nastojimo usmjeriti vatru ili toplinu tijela prema nečistoćama. Iako uklanjamo spiralu dio po dio, ona i dalje ostaje spirala i blokira prolaz prane. Kada potpuno uklonimo kundalini, tada prana slobodno teče i doživljavamo prosvjetljenje. Kundalini je neznanje. Kada nestane neznanja, tada nestaje i kundalini. Meditacija uklanja neznanje i time razrješava blokadu (kundalini) te prana ulazi u kanale. Kanali su poput provodnika kroz koji vitalna energija (prana) teče. Disanjem unosimo čistu pranu, čime pojačavamo toplinu tijela, a oksidacijom pojačavamo detoksikaciju, čime izbacujemo nečistoće.

Rezultat toga je ubrzano povećavanje unutarnje prane pa tako i razvoj mentalne mirnoće i jasnoće, ujedinjenje duha i Izvora.

Sve što radimo, jedemo, uživamo i kao živimo iz neznanja, vratit će se kao bumerang i opće nezadovoljstvo. Duhovnost nam daje prava znanja za uređenje jednostavnog života, ljubav i radost.


ŠTO JE UM

Ako dublje sagledamo sve naše probleme, onda ćemo doći do zaključka da je njihov uzrok naš UM. Stalno slušamo i čitamo o umu, umnim ljudima, međutim, skoro ništa ne znamo o njemu. Da li je to nekakva tvar, proces ili nešto nalik snu. Kada spoznate prirodu vlastitog uma, moći ćete s lakoćom rješavati životne probleme.

Svjedoci smo kako nije jednostavno riješiti neki problem, zato što je on posljedica nečega, a kvalitetno rješenje problema jedino je moguće kada se sasječe njegov uzrok i korijen. Ispada da moramo sasjeći vlastiti um da bi se riješili problema.

Ono što moramo znati, ne postoji smiren um, jer je u njegovoj prirodi biti stalno u akciji, u napetosti. Jedino možemo odahnuti kada um nije prisutan.

Što je um?

Sadržaj svih naših misli u nizu formiraju um. Sada možete zamisliti kako je to konfuzno, nepovezano i nejasno. Upravo nas um čini takvim. Um je kao film sastavljen od pokretnih slika koje prolaze 24 u sekundi. Jedino kada usporimo film, možemo vidjeti pojedinačne slike, a to se odnosi i na naše misli. Eto zbog čega je um kaotičan i neuhvatljiv, jer je sastavljen od nebiranih misli.

U prirodi čovjeka je da se hvali onim što je njegova slabost ili neznanje. Tako je i sa umnim ljudima. Odajemo im svaku počast za „zasluge“ koje daju društvu, međutim isti ti umovi su od društva, prirode i života, učinili pustoš koju jedino može Bog popraviti.

Ako ćemo u nekoliko riječi opisati naš život, onda je on sve ono u šta nas upliće um.

I kada spavamo um ne miruje, ali to ne osjećamo zato što nam u snu osjetila nisu aktivna, izuzev osjetila sluha.

Što nam je činiti s vlastitim umom?

Stvar je potpuno jasna i jednostavna. Um će biti onakav kakve su naše misli. Misli su brze kao munje, jer prate osjetila, sjećanja, emocije i intuiciju, čime formiraju nesvjesni um. Međutim, postoji nešto kao prekidač kojim možemo uključiti neke nove misli na platnu kina uma. Možemo misliti nešto iznad razine tijela, čime usmjeravamo pažnju uma na sadržaj koji nam je u mislima prijatan.

Iz ove priče proizilazi da je naše ponašanje u svemu vođeno umom, čiji sadržaj izvire iz misli. To je upravo najveći problem suvremenog čovjeka, jer smo u svemu postali ovisni o društvenom biću, zaboravljajući na vlastito biće.

Prave su porođajne muke imati misli vezane samo za svoj život, kada smo pogrešno izgrađeni. Za nas je sve važnije od našeg života i zato ne vidimo njegov smisao, ne osjećamo ljubav, napeti smo, nasilni i nezadovoljni. Jednostavno, više ne znamo što mislimo i ništa nam u životu nije jasno. Tako sebe isključujemo iz prirodnog toka.

Zaista se moramo duboko pozabaviti mislima. Moramo smisliti kako imati samo one misli koje se tiču duhovnih vrijednosti, istine, slobode, duše, duha, ljubavi, radosti, života i Boga. Upravo je to pravi put i uvod u vlastitu duhovnost. Početi misliti duhovno. Um i unutarnji sadržaj bića trebaju biti cjelina, jedino tako nema podvojenosti pažnje.

Kada u prostoru i vremenu osjećamo usklađenost svog bića sa cjelinom, onda imamo potpun uvid, to je svijest.

Opustite ramena, neka vam pažnja bude usmjerena na ništa, osjetite tijelo, kosti, meso. Tada se kralježnica ispravlja, a dijafragma snažno povlači prema gore, čime počinje pravilno disanje. Sve to dolazi samo od sebe, jer ste prisutni u životu.

Zlatno pravilo života je: ili ćete misliti, ili ćete živjeti.

Život nije misao koja vas može dovesti do ludila. Život je kada sve osjećate, a ništa vam nije potrebno. Tek tada misaoni proces stane, a osjetila predahnu, jer ne moraju dežurati u praćenju svih dešavanja iz vana.

Preko uvida i svijesti, lopticu života prebacujemo na Boga, čime postajemo JEDNO.

Nemojte misliti da je sve komplicirano, upravo je vrlo jednostavno, samo usmjerite pažnju na suštinu života. Svaka mala sitnica iz vana, odvući će vam pažnju, misao i um.

Da ponovimo, pravilno disanje, kontemplacija, meditacija, osjećaj istine, slobode, uvida i svijesti dolazi spontano, samo kada ste prisutni u sebi i neprekidno budni. Kada se umorite od tolike budnosti, lako ćete zaspati. Prirodno je kada čovjek tri minute ništa ne radi, može zaspati. To nije bježanje, već mir. Mir je uvijek kada ništa ne mislite, jer je to stanje kao da um ne postoji. I vi ste samo zato mirni.


BUĐENJE LJUBAVI

Kada voljenoj osobi želite iskazati ljubav, dolazi do snažnog usmjerenja vaše aure prema njenoj. Ako je to istina, u tom trenutku ta osoba osjeti da joj pristiže neki novi val čiste energije. Naravno, to se osjeća kroz srce, a ne kroz dušu.

Probuđena misao o ljubavi pokreće um koji odmah ide u akciju, što za posljedicu ima širu razradu cjele situacije kroz nove misli.

Tako ljubav postaje prihvaćena i proširena, a to je cilj njene prirode.

Ljubav ne mora biti uzvraćena, jer je to osobna stvar svakog pojedinca, da li će buditi ljubav u sebi, ili će biti mislima i umom usmjeren prema nebitnim stvarima.

Međutim, u slučaju da nije čista ljubav u pitanju, već samo želja za seksualnim privlačenjem, ili nešto drugo, onda će to biti registrirano preko aure, u čakri na koju se poruka odnosi.

Svi mi možemo biti neopterećeni životom, tim prije imajući u vidu činjenicu da je on najprije duhovan. Tako možemo imati jasan uvid i snažnu intuiciju, kao dokaz mira i skladnog odnosa duše i tijela. Upravo životinje predosjećaju sve, iako su na mnogo nižem stupnju evolutivnog razvoja. To je zato jer nisu ničim opterećene. One samo podržavaju svoj život.

U materijalnoj prirodi ne postoji nešto što bi čovjeku ispunilo sve želje. Mnogi pokušavaju to učiniti u poslu, obitelji, društvenom položaju, u sexu, hrani, novcu, općenito preko strasti, ali je to zaista nemoguće.

Na duhovnom planu nema mjesta niti za jednu želju, iz prostog razloga što je tamo svega u izobilju.

Moramo malo preciznije objasniti mehanizme uma.

Ljubav se lako prepoznaje, ali ona može biti iskazana. Potencirajući ljubav u odnosu prema nekoj osobi, dajemo joj do znanja jasnu namjeru, koja se aurom prenosi do njene duše, u vidu čistog ljubavnog sjemena. Od tog trenutka počinje biokemija i alkemija cjelog bića, jer mora doći do nekakvog odgovora na ponudu. Jednako tako kad vas netko pozove na šalicu kave, vi se izjašnjavate da li ste za ili protiv.

Sjeme ljubavi (čista energija), može klijati na dva načina: prvo, preko Božanstva i prane, I drugo, preko životne sile tijela. Obzirom da Božanstvo još ne shvaćamo, jer nismo duhovno probuđeni, jedino nam ostaje druga mogućnost, preko fizičkog tijela.

Postoji više načina za opuštanje tijela i odmotavanja sklupčane zmije blokirane Kundalini energije; RAZNIM DISCIPLINAMA TIJELA Istoka, Yoge, meditacije ili preko fizičke aktivnosti, glazbe, drugih umjetnosti, hrane, novca, posla, sexa itd. Kroz praksu se pokazalo da sex najbolje pomaže duhovno neprobuđenima, jer dovodi do ekstremne aktivnosti uma, do pojave orgazma (umiranje), čime se zmija Kundalini najlakše ispravlja, otvore se svi kanali za protok energije. Tako treba biti i svaki sex je dobar ako će probuditi sjeme ljubavi. Tantra, kao nastavak Yoge, davno je na Istoku otkrivena, ali je dugo skrivana od javnosti, jer su se moralno religiozni ljudi i ideopoklonici plašili ljubavi i zaljubljenih ljudi koji time postaju društveno neposlušni. Međutim, jednako je poznato da Tantra vodi pojedinca u prosvjetljenje.

U dijalogu i odnosu partnera na daljinu, za vođenje misli i uma u sexu, koristimo pisane ili izgovorene riječi.

Svrha svega toga je prevođenje fizičke napetosti tijela (zbog misli i uma), u mentalnu i duhovnu razinu, gdje se misli smiruju, a um nestaje, čime se dobija mir sa osjećanjem ispunjenosti, radosti i ljubavi.

Ljudi u svemu pretjeruju, zato ne dolazi do pravih rezultata osvješćivanja, nego uvijek tapkaju u mjestu, napeti, blokirani i nezadovoljni životom, koji je božanski. To je dokaz da ne znaju što hoće ili se bave pogrešnim stvarima.

Iz svega proizilazi da ljubav nema cijenu, niti je ičim ograničena, kao što ni duša ne može biti stara.

Bez ljubavi život nije ispunjen i nema punog smisla. Moramo duboko promisliti što nam je činiti na planu buđenja ljubavi. Vjerojatno nemaju svi jednake životne predispozicije za uspjeh, po pitanju duštvenog položaja, posla, materijalnog bogatstva, športa, umjetnosti, godine starosti, ali svi imamo bar nekakvo seksualno iskustvo, koje ništa ne košta, može dovesti cjelu stvar do cilja, ali moramo znati kako se to radi, da bi u konačnici zaista postigli ljubav i mir.

Ništa ne smije biti želja ili korist, jer se time pokreće um. Umjesto toga neka sve bude najobičnije posmatranje svega, očima nevinog djeteta. Ne vezano za godine, mi smo uvijek božanska djeca. Ljubav je uvijek moguća ako se držimo života i duhovnih vrijednosti.


JA BOG

O Bože, beskrajan si, jednostavan i milostiv.

Opio si i uspavao sve što se stvorilo u tvom beskrajnom prostoru. Mi smo tvoja djeca i čekaš nas da se naspavamo , u snu odrastemo i da se konačno probudimo, kako bi se zagrlili kao roditelj i djeca.

Ja često sanjam, na trenutak se probudim, ali mi još ništa nije jasno, imam osjećaj da još nisam sazreo, da bih te konačno mogao osjetiti. Dugo mi to traje ili mi se samo pričinjava u bunilu sna.

Nekada te na trenutak osjetim, zaista si stvaran, ali mi to osjećanje brzo pređe u misao koja me vodi u iluziju. Te misli me sluđuju, ne daju mi mir, uvijek izviru neke nove. Nekada imam osjećaj kao da sam lud i uplašim se toga, pa opet zaspim, jer tada ništa ne mislim. No, i tada nisam skroz miran, jer mi se nešto vrti u snovima.

U tebi sam stvoren i ne bih želio biti nešto drugo izvan tebe. Ja i sada osjećam tvoju milost i sigurnost, ali mi ništa nije jasno. Ti si beskrajan, a ja sitan kao najsitnije zrno pijeska, i ne mogu ti vidjeti oči, ruke, noge. Vjerojatno mi zbog toga nije jasno i nemam pravi uvid koliko si veliki.

Stalno razmišljam o tebi, ti si moj otac, želim te upoznati, zagrliti i više ne misliti ništa. Zaista me te misli ubijaju. Vjerujem kada mi budeš stavio tvoju toplu ruku na glavu da ću se konačno smiriti.

Oko sebe gledam sve drugo stvoreno u tebi; to su valjda moja braća i sestre; neznaju ni oni za tebe, a neki se nikako ne bude, spavaju tako duboko kao da su od betona, čelika ili najtvrđeg kamena stvoreni. Kad vidim njih, malo se utješim, sve mi se čini da sam ti mnogo bliži od njih, valjda sam stariji.

Pokušavam u sebi sjediniti sva moja osjetila, tako da mi dodir, vid, sluh, okus i miris, budu kao jedno najdublje osjećanje. Jedino tako ništa ne mislim, samo osjećam i tada mi sve bude jasnije. Onako se zbunim, oči vide jedno, uši čuju drugo, nos osjeća ili ne i tako moj doživljaj sredine nije istinit.

A znaš kako sam došao do ideje ne misliti ništa?

To sam primjetio u snu, nekada kada sam prazan kao veliki balon, onda letim visoko, nije me strah visine, jednostavno se osjećam kao duh. E baš takav duh želim ponoviti u sebi. Možda bih i mogao to iskustvo iz sna oživjeti, međutim stalno me uznemiravaju nove misli, jer se oko mene uvijek nešto mijenja, ništa nije mirno, statično, realno. Još nisam otpratio jednu misao, a ono dolaze mnoge druge. Stvarno se ponekad bojim da ne poludim od tolikih misli.

Nekad volim biti zreo i odrastao, a nekada bih se rado vratio biti mala beba koja ne misli ništa, samo spava i ponekad sisa mlijeko. Ona ne mora ništa raditi, a živa je kao i ja.

Prije spavanja puno razmišljam čemu služi moj život, kako biti miran i da ti ništa ne treba. Može li sve biti kao u snu? Valjda može, samo kada zatvorim oči da ništa ne gledam, ali opet čujem raznu buku iz vana. P ne mogu živjeti u staklenom zvonu, izoliran od svijeta. Valjda postoji metod ili tehnika da sve osjećam, vidim, čujem, ali da ne reagiram na ništa.

Vjerojatno je tebi moja priča smiješna, jednostavan si i moćan; valjda će mi jednog dana proraditi kliker, kako ljudi kažu. Nisam valjda takve sreće da mi život prođe, a da nisam upoznao svog oca stvoritelja. Neću se valjda ponovo morati roditi da nastavim istraživati tamo gdje sam stao.

Čuo sam da čovjek ima više života, valjda to ima veze da li si se osvijestio i ne moraš se više rađati.

Nema veze, radiću na sebi, znam da sam u tebi, smislit ću već način kako da te doživim, osjetim, dodirnem. Nisam biljka, životinja ili kamen koji samo nešto čekaju i tako im vrijeme prolazi.

Ja neću ništa čekati, moj san i iskustvo te inspiracije mora jednom biti jedina moja stvarnost.


DUHOVNI PRINCIPI

Duhovni principi služe da vas prirodno, praktično i jednostavno spoje SADA, u cjelinu bića, SUBJEKT (onaj tko misli) i OBJEKT (tijelo). Ta cjelina mora biti JEDNO, bez podvojenost LIČNOSTI i TIJELA, jer jedino tako možete osjećati volju, radost, ljubav i najširi uvid (svijest).

Kada počnete misliti, kreće proces uma i ega, koji su odvojeni od tijela, što za posljedicu daje osjećaj nesigurnosti, tjeskobe, možda strah, nemate volju, ne radujete se, ljubav u vama ne postoji, ništa vam nije jasno.

Um vodi dušu i usmjerava je na kanal kojim ona dobija energiju (pranu).

Kada ništa ne mislite, kada ste radosni i s osjećanjem volje i ljubavi, UM ne postoji (kao da spava), a u vašem biću su otvoreni svi kanali za prijem novih valova prane koji osvježavaju dušu, a ona će preko metabolizma to prenijeti na tijelo.

Kada puno mislite, vaš um dobiva usmjerenost pažnje na objekt razmišljanja. Ako je taj objekt neki problem, onda duša ostaje uskraćena za dotok energije. To znači, vaše misli su protiv vas, protiv života. Jedino kada razmišljate o duhovnim vrijednostima: istini, slobodi, kozmosu, svjetlosti, Bogu, takve misli smiruju UM jer se on ne može vezati za objekt, nego dobijate osjećaj istinske slobode, koja je za život najbitnija. Svaka meditacija je upravo duhovno putovanje.

Zato je potreban mir, gdje nema nikakvih misli, jer je to jedini način za otvaranje astralnog polja, uvida i svijesti, kojim se duša „hrani“.

Promislite duboko, smirite se, neka sve bude kako jest, ništa ne mijenjajte, jer morate SADA dati priliku vlastitoj duši (koja vam život znači), da se poveže na stalnu vibraciju energije – Izvor postojanja svijeta. Neka taj mir bude iskustvo kako ćete raditi ubuduće. Nagrada od mira je trenutačna, odmah se budi volja, radost, ljubav i jasnoća uvida.

Možda navedena procedura nije dovoljno jasna i umjesto toga pratite svoje disanje, jer je ono kompletna procedura za puni doživljaj života.

Sve dolazi u meditaciji...


DUHOVNOST I DUHOVNI PRINCIPI

Duhovnost je kompleksna procedura i najšira lepeza duhovnih principa za svaku životnu situaciju.

Mnogi vjeruju da je duhovnost nedostižna ili je namjenjena odabranima.

Samo jedna riječ može dočarati cjelu duhovnost, a to je MIR, u smislu Boga (apsolutnog stanja, vječnosti i beskrajne milosti) i svijest (najširi uvid i duhovno znanje koje je opet samo MIR).

Kozmička pravda je zadovoljena kroz formu jedinstvenog prostora Boga, u kome energija, svojom vibracijom i gustinom, stvara sve oblike i živote, preko individualizirane duše koja je poveznica između nematerije i materije.

Sukladno kozmičkom redu, ništa na ovom svijetu ne može biti svojina. Sve se stvara i oblikuje od energije, ali se sve raspada pod utjecajem vremena, tako na kraju spoznajemo, samo je Bog istina i stvarnost, dok je sve ostalo privid.

Doživljaj svijeta u kome se odvija život, jedino je moguć preko jedne od razina svijesti, koja se formira oslobađanjem duha i njegovim sjedinjenjem sa univerzalnom kozmičkom svijesti (duhovnom suštinom svijeta – Bogom).

Suština našeg života je bezuvjetno širenje ljubavi. To znači ništa na ovom svijetu nije naše, čak ni vlastito tijelo, zato nemamo nikakvo pravo nešto zadržavati ili posjedovati. Naše biće je samo entitet u prostoru Boga, stvoreno od energije i mora tu energiju propuštati. Svako zadržavanje energije u tijelu spada u vlastitu odgovornost, jer će to biti kažnjeno. Sa energijom se nitko nema pravo igrati, jer vam ona može oduzeti pravo na život, ako se do te mjere bahato ponašate prema njoj. Na Istoku su davno spoznali Kundalini (energija i životna sila u tijelu kao sklupčane zmije, koje ne ujedaju ako su im glave ispružene van tijela). Čisto tijelo (od hrane, misli, želja i dr.), ne blokira suptilne valove energije i zato može uvijek biti zdravo.

Svaki put kada nemate pažnju, ljubaznost i potpunu odgovornost, može vam se dogoditi neka neprijatnost od blokirane energije, u vidu nezadovoljstva, preko neke bolesti, sve do arogancije kada više ne osjećate smisao života.

Biti duhovan je više nego prirodna potreba čovjeka, jer jedino na taj način možemo stati na osvjetljeni put. Tijelo i život nisu na istoj strani, jer se tijelo formira i raspada horizontalno po liniji prolaznog vremena, a život je vezan za duhovne vrijednosti (istinu, slobodu i Boga), po vertikali, prema svjetlosti, u sadašnjem trenutku.

Tko shvati ovo, biti će mu jasno da je život vječnost, bez ikakvih potreba. Čak ni disanje nije potrebno kod prosvjetljenih bića, koji imaju najširi uvid i svijest, u smislu potpunog stapanja s duhovnim prostorom Boga. Mi dišemo i jedemo hranu jer nismo čisti (zbog balasta tijela). No, morate shvatiti, vijek trajanja našeg tijela nije naša stvar. To moramo prepustiti samoj kreaciji. Na vibracijskom planu, negdje na početku ideje za oblikovanje našeg bića, na samom izvoru života, sve se već završilo. Ovo što danas proživljavamo samo je eho i zadnji val pred izvjesno smirivanje (smrt). Zato ne moramo žuriti, niti nasilno uništavati tijelo, preko raznih strasti, neznanja i onečišćenja koji će ga prije planiranog vremena ubiti i osloboditi dušu kroz duh. Za slučaj da se potpuno osvijestimo i prosvjetlimo, naš život poprima drugu dimenziju, jer se tada iskuljučujemo iz vremena trajanja, nego postojimo onoliko koliko smo toga svjesni. Mi smo uvijek u prostoru Boga, a energija će nas uvijek podržavati dok imamo čiste i otvorene kanale za prolaz njene suptilne vibracije. Kada zapušimo i blokiramo svaki kanal, život tijela više nije moguć, nastupa smrt, a božanski život nastavlja dalje preko one iste duše i duha.

Suštinu Boga moramo shvatiti preko forme praznog prostora. Kad god prostor nije prazan, znači postoji neki vid onečišćenja, što ne može biti apsolutno čisto stanje. Život kroz fazi fizičkog tijela ne može biti apsolutno stanje, ali naša svijest to može. Zato se kaže život je Bog otjelovljen u svijesti čovjeka.

Svaki trenutak koji posvetite Bogu, u suštini vodite sebe na čistinu i prazan prostor, gdje je mir uvijek moguć. Ako krenete putem želja, onda ste promašili smjer života, jer vas želje upravo čine nemirnim.

Trebate postići potpuni mir u budnom stanju, nalik onom miru dok spavate dubokim snom. Kažem, život je zaista jednostavan i zaista se odvija SADA, sami smo svjedoci, jedino što moramo uraditi, dati mir tom životu, ne gurati ga u nekakve glupe misli, želje i strasti, kada obavezno gubimo vezu sa sobom.

Moramo naučiti gajiti duh božanskog djeteta, ljubavi i milosti. Neka sva ponašanja budu u duhu bezuvjetnog prihvaćanja svega i potpune predaje prostoru Boga, jer je zaista suludo ići izvan tog prostora.

U našem biću ne postoji ništa što bi bilo svjesno, zato pomoć moramo potražiti od same energije. Duša preko oslobođenog duha, može nas spojiti sa univerzalnom svijesti kozmosa. Zato služe svi duhovni principi, ljubav i sav napor da se očistimo kako bi bili čisti provodnici energije.

U svakom trenutku jedino je bitan život, a njega smo svjesni na liniji srca, preko ljubavi, gdje su u ritmu duša (energija) i tijelo. Ništa ne smije biti napor, jer svaki napor ne daje mir.

Ovo je realtivna priroda, sve je moguće, živimo u vremenu, starimo i raspadamo se.

Ono što jedino živi je svijest, koja nikada nije naša nego smo je posudili preko duha od univerzalnog.

Sve pogreške nisu zbog tebe, nego je to slučaj htio, ne zamjeraj sebi, nemaš što oprostiti, ovo je samo privid u odnosu na stvarnost Boga, koga nismo svjesni, a živimo u njegovom naručju.

Pusti misli neka odmaraju, jer kada njih nema i ti si miran.

Svuda oko nas su entiteti individualnih duša, od najsitnijeg zrna pijeska, preko svih stvari, biljaka, životinja, ljudi, do sunca i zvijezda na nebu, prema kojima trebamo iskazati ljubav. Kada shvatimo da ljubav nije potrošna roba, nego beskrajni izvor valova čiste energije, onda nemamo potrebu biti pohlepni, sebični, već možemo dati sve od sebe, uključujući i tijelo. To neće biti gubitak, nego dokaz naše svijesti, kako je život beskrajan, u svemu kao Bog.

Najvažnije je što se sve može srušiti ili obnoviti u jednom trenutku. To je princip disanja, udaha (umiranje) i izdaha (rađanje). Udah je varka, kao pohlepa za materijalnim, a izdah je istina. Pred vratima istine i nirvane, samo smo božanska djeca, naivna i nevina, koja trebaju spoznati život.


SUŠTINA DUŠE

Često se ne osjećamo dobro, iako nema razloga za to. Međutim, u nama postoji duša koja može biti blokirana na mnogo načina. Ako ste nekome nešto dužni, povrijedili ga, ako vas netko mrzi ili bilo koji negativitet od strane druge duše, može blokirati vašu dušu, u smislu dotoka čiste energije (prane), što vas može dovesti u bolest.

Svako bahato ponašanje, nepažnja, neljubaznost i neodgovornost, za posljedicu ima blokiranje svoje i duše na koju se negativitet odnosi. U narodu se to zove grijeh, koji negativno djeluje sve dok nije oprošten.

Na drugoj strani, kada nekome mislite dobro, kada izražavate ljubav, to će dodatno otvoriti kanale njegovoj duši. Zamislite od koliko duša dopire ljubav prema duši Madone. Najprije je ona iskazala ljubav prema svima, a onda se sjeme njene ljubavi umnogostručilo i vratilo se njenoj duši.

Duša je kozmičko sjeme, negdje u prostoru Boga, za nas nevidljiva, trodimenzionalnog oblika, čija će forma biti vidljiva inkarnacijom u fizički oblik ili tijelo. Prostorno može biti kao najsuptilnija točkica ili najveći planet na svijetu. Početak duše je predodređen time što je taj komadić čiste energije već ušao u polje smanjene gustine,. Što za posljedicu ima stvaranje oblika ili tijela. Duša se ne može oslobosditi stvorenog oblika ili tijela, sve dok joj taj oblik ili tijelo dopremaju čistu energiju (pranu), direktno od neba i svjetlosti, ili indirektno preko drugih izvora, hranom i slično.

Oslobađanje duše iz tijela jedino je moguće preko duha.

Svaki oblik ili tijelo ima auru kao dokaz da se u njemu skriva duša, original i čista energija, u svemu bliža Bogu, neo što je tijelo. Duša je metafizička realnost, a tijelo objektivna i fizička, prolazna stvarnost, koje se u vremenu raspada i nestaje.

Aura može imati različite nijanse boja, u ovisnosti koliko je osvjetljena čistom pranom. Jednako tako, zračenje svjetlosti čovjeka ovisi od aure duše. Aura je trodimenzionalna u prostoru i može biti najnepravilnijih oblika. Njen oblik ovisi prema čemu je usmjerena pažnja uma. Kod usmjerenog uma prema izvoru ljubavi i duhovnih vrijednosti: istini, slobodi i svijesti, aura je svjetlijih nijansi, do zlatne boje. Takva aura je dugačka onoliko gdje se nalaze izvori koji je hrane (Bog-život, istina, sloboda i ljubav prijatelja i prirode). U slučaju usmjerenog uma prema materijalnim vrijednostima, aura je boje magle, nejasna i slabo vidljiva. Ovakva aura se povlači i zatvara u samom tijelu, čime ugrožava prolazni život tijela. Ako su vam misli i um usmjereni na fizičko zadovoljenje tijela, onda um ne izlazi dalje od same površine tijela, čime isključuje auru i napajanje duše novom energijom. Zato kažemo da je to površinski doživljaj života. Kod ljubavi i astralnog putovanja, um sve više poprima odlike svijesti, koja slobodno putuje do istine, kada se osjećate životno i mirno.

Duša sa aurom je kao Mjesec na nebu; nikada nije jednako osvjetljen od Sunca. Tako se i duša mijenja kao slajdovi na filmu, promjenljivog svijetla, a to jedino ovisi prema čemu je usmjeren vaš um, naravno on je formiran od vaših misli, a vaše misli su povezane sa željama u vezi osjećanja.

Dušu i auru jedino osjećaju i vide mala djeca, možda do tri godine starosti. Poslije toga i djeca se kvare, počinju govoriti, misliti, izmišljati stvari, imati mnogo želja i tako njihov um postaje prepreka životu, podvojenosti tijela i duše, straha i svih nezadovoljstava. Zato je evolucija veoma usporen proces i ništa se neće dogoditi preko noći, već se sve mora dobro osvjetliti i postati jasno nemirnom umu. Na sreću, evolucija je induvidualna stvar svakog pojedinca, netko će prosvjetliti, a netko se mora mnogo puta reinkarnirati da bi shvatio suštinu života.

Stranica 10 od 15 Sve stranice