Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna - Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 15. dio


BOG ISTINA ILI ILUZIJA

Po ?emu je duhovno uop?e bitno za ?ovjeka, kada ga ne opažaš osjetilima, mislima, umom i tijelom?

Odgovor na ovo pitanje mora biti krajnje jednostavan i jasan dje?aku od deset godina, jer da nije tako ne bi imao smisla. Nije nirvansko tako nevidljivo kako ti se ?ini na prvi pogled. Nisi ti samo tijelo, um i ego, nego u tebi postoji i duhovni aspekt, temeljem koga si stvoren i red je spoznati stvoritelja kao istinu postojanja. Vjerojatno su duboko nesretni svi oni koji napuštaju ovozemaljski plan a nisu spoznali istinu o sebi. Odlaskom u raj ili pakao, poslije smrti, um ?e uvidjeti da to nije mjesto vje?nosti i mora se ponovo vratiti, inkarnirati i pokušati spoznati sebe.

Najkra?e, duhovno je potrebno ?ovjeku najprije zbog mira i otklanjanja neizvjesnosti i straha u sebi. Iz perspektive uma i tijela, duhovno je jedno veliko NIŠTA, ali to je samo nemo? pojedinca u percipiranju duhovne istine. Kada duhovno ne bi postojalo, zašto bi uop?e toliko zaokupljalo tvoju pažnju uma? Zašto je nirvansko tako bitno?

Od osjetila koja opažaju ono iz vana, preko misli, uma, ega, tijela, znanja, intelekta i logike, još uvijek si u kavezu fizi?kog tijela, ?esto bez mira, sa željom za istinom i slobodom, napet, u strahu ili boli, što ti stvara nepodnošljivu zbrku, koja se može ponavljati iz dana u dan.

U pronalaženju mira sjetiš se spiritualnih mo?i, staješ na PUT, usmjeravaš misli i um, sabiraš dušu od ega i tijela, stvaraš duh i on sam iska?e iz tijela, nošen energijom do pojave svjetle istine o tvom životu i postojanju.

Kada svjetlost iza zida istine obasja prostor Apsoluta, u trenutku sve postaje jasno, kao uvid i SVIJEST da je to SLOBODA.

O?arani duh se brzinom svjetlosti vra?a u tijelo, nose?i sa sobom lijepe vijesti o ?aroliji Apsoluta. Tvome umu ta pri?a postaje nevjerojatno impresivna, on djetinjasto zaboravlja sve ono što je nau?io, tjeraju?i duh da se ponovo vrati kako bi mogao još pri?ati o ?aroliji slobode.

Eto tako, kao u bajci, moraš shvatiti svrhu duhovnog aspekta u tvom životu duše i tijela. Pri?a nema nikakvog smisla ako o tome dublje ne promisliš i sam staneš na put vlastite spoznaje i ostvarenja. Put ?e te izravno voditi do Izvora. Kada budeš tamo stigao, doživio preporod i slobodu kroz svijest, tek ?eš biti uvjeren da te nisam lagao o zna?enju duhovnog u tvom životu. Nemoj misliti da ti je za to putovanje potreban novac, vrijeme ili što drugo, jer je to putovanje prema tebi i tvojoj dubini, koju još uvijek ne vidiš. Prikupi pravo znanje, otvori tre?e oko i astralno polje, to ?e ti biti dovoljno za duhovno putovanje.

Možda nisi dublje razmišljao o prirodi uma, koji je stvoren poslije TEBE, ali prije ro?enja tvog tijela. On je uvijek izme?u fizi?kog tijela i duhovnog života, negdje izme?u, zarobljen u mentalnom aspektu tvog bi?a. Bez uma zaista ne?eš mo?i spoznati duhovnu stvarnost, jer ne možeš ništa preskakati na putu samospoznaje života.

Um je uvijek tvoje unutarnje dijete, nestaško koji te dovodi u neprilike ako nisi bezuvjetno budan nad njim. Eto vidiš odakle izvire bezuvjetna ljubav, za koju mnogi misle da je nemogu?a, samo zato jer se ne bave svojim umom, ve? stvari prepuštaju užitku, osje?anjima, emocijama, sje?anjima i mislima.

Tvoj um je to kozmi?ko sjeme stvaranja, reda, stalne mijene i vje?nosti, samo ga moraš dovesti u tu ravan.

Po?ni meditirati, jer je to na?in pra?enja daha, stvaranje vakuuma i put uvida. Imaš dušu i tijelo; duši daj mir i meditiraj, a tijelu jogu i minimalne koli?ine odabrane hrane. ?isti se tijelom i dušom.

Duhovno je samo prostor i ako trebaš kome udovoljiti onda udovoljavaj svakom prostoru oko sebe. Iluzorno je udovoljavati sebi, jer TI ve? jesi u prostoru svog bi?a. Uroni u cjelinu prostora, a ne izdvajaj se iz njega, jer time gubiš svu mo?.

Nisi ro?en kao ljudsko bi?e da bi jeo hranu, spavao i bavio se seksom. To si radio mnogo ranije na evolutivnoj razini životinje. Znam da su navike duboko urezane u karmu, ali nije red da si bez mira, pun želja i straha, možda u boli, nadi, vjeri i sudbini, kada imaš spiritualne mo?i duhovnog preporoda i osvješ?ivanja. Ono što misliš i radiš mora biti kreativno bez napora, a ne bezvoljno životarenje.

Ništa nije nestvarno kao želja zbog koje možeš doživjeti razo?arenje i patnju, zato zaboravi želje, budi stvaran u granicama svojih mogu?nosti i potreba, na jednostavan na?in istine o duhovnom.

Duhovno nije napor i nema cijenu. Ne moraš ništa raditi, samo stani na PUT koji vodi prema tebi. Vezivaju?i se za život, a ne za ono iz vana, sve ?e se u tebi samo složiti u ?istu radost.

Nemoj gajiti iluziju da ?eš promijeniti sredinu u kojoj živiš, ljude i svijet, nego mijenjaj sebe. Sve ostavi kako je stvoreno, pomiri se sa tim. Bilo dobro ili loše, no? ili dan, sve ima svoju svrhu, koju ti ovoga trenutka možda i ne vidiš.

Na Istoku su mistici davno spoznali istinu duhovne suštine svijeta i ta su u?enja nastavili budisti, dokazuju?i da je Apsolut samo beskrajna snaga vakuuma prostora svijeta, nazivaju?i ga ništavilom, iz perpspektive objetivne stvarnosti, ili jedina istina o postojanju svijeta, kroz Boga, kao cjeline JEDNO, sadržane samo u svijesti ?ovjeka.

Još uvijek je ?ovje?anstvo u fazi nesvjesne evolucije ?ovjeka, gdje je pojedinac primoran potražiti spas u duhovnosti, s ciljem kona?nog preporoda, samospoznaje i samoostvarenja, temeljem spiritualnih mo?i, kada ?e kona?no u?i u novu svjesnu evoluciju ?ovjeka sa izmjenjenom DNK strukturom, sa više spirala. Tada ?e istina svakome biti jasna kao na dlanu i materija (tijelo), ne?e biti prepreka slobodnom duhu.

?ovjek nove svjesne evolucije ne?e se baviti nebitnim materijalnim stvarima, ne?e uživati, ne?e imati razvijena osjetila, ne?e misliti, ne?e biti strastven, zaboravit ?e na želje, ve? ?e imati razvijenu svijest kao direktnu povezanost duše sa Izvorom. U tom slu?aju um ?e se kona?no predati, a o egu nitko ne?e razgovarati. Nešto ?e se morati promijeniti i u vezi komunikacije i govora. Valjda ?e svi imati jako razvijenu intuitivnu svjesnost.

Vra?amo se sada na ono bitno a to je vakuum prostora kao jedino stvarno što ovu kreaciju ?ini ovakvom kakva jest.

Kada u sebi dahom stvoriš vakuum (tehnika se lako u?i), izravno si povezan sa vakuumom prostora koji te okružuje i time postaješ u trenutku JEDNO s cjelinom, kao najkra?i put uma, duše i duha do istine i svijesti. U stanju vakuuma ništa ti nije bitno, ni opažanja, ni misli, jer si primoran držati se života i opstanka. Tu si na klackalici izme?u života i smrti. Ako održiš vakuum, živ si i svjestan, ako ostaneš bez vakuuma i daha osta?eš bez svijesti.

Koliko dugo možeš održati vakuum, toliko ti ni disanje nije potrebno. Dovoljan je to dokaz kako svijest direktno podržava život, jer su istina, svijest i život JEDNO apsolutno, duhovna stvarnost i Bog. U stanju vakuuma nisi materijalno ovisan i tada jednostavno uvi?aš istinu da je tvoje tijelo ipak izdvojeno od života, ali se pokušava održati na njegovoj vje?nosti.

Ovu pri?u lame na Tibetu odavno prakti?no potvr?uju kroz duge meditacije.

Materija je u prirodi stvorena energijom, kozmi?kim redom, metafizi?kim i fizi?kim zakonima. Tako stvorena materija se lako razgra?uje.

U slu?aju kada ?ovjek kreira prirodu, mogu?e su katastrofalne pogreške po pitanju razgradljivosti novonastalih tvari. Nova tehnološka rješenja najviše su u tom smjeru, od plasti?nih masa, sinterovanih materijala, kada su njihove molekularne strukture u mnogome izmjenjene. Tako nešto se u prirodi ne dešava samo od sebe.

Sve stvoreno je temeljem energije, u prostoru s beskarjnom snagom vakuuma, u smjeru kada energija vibrira od Izvora prema van. U obrnutom smjeru, zbog vremena i starenja po?inje poluraspad materije i tu uo?avamo da je ona ipak najve?im dijelom prazna. Ono što ostane poslije oksidacije ili sagorjevanja, je minimalno u odnosu na raniji oblik. Tako dolazimo do spoznaje da je materija u prostoru vakuuma vjerojatno samo milijuniti dio istine i jedine stvarnosti. Ne moramo to precizno odre?ivati, važno je jasno prepoznati suštinu stvari.

Materijalizirana smo bi?a i nije ?udo što su nam osjetila, misli i um, konceptualno izgra?eni dominiraju?im egom. Kada duši bude potrebno više ?iste energije, ona ?e primorati tijelo i um na predaju, izgraditi duh i lako prepoznati istinu materije, koja je skrivena u prostoru samog bi?a. Obi?no se pojedinac lakše okre?e duhovnim vrijednostima kada osje?a neizvjesnost, strah ili bol. U mladena?koj dobi pojedinac ima jake želje prema materiji, zbog toga glavom ide kroz zid, jer još nema stvorena iskustva uma o stvarnom životu.

Um se izgra?uje iskustvima koja stvara od ograni?enih opažanja osjetila, misli, logike i znanja koja iza toga slijede. Zbog strasti pojedinca prema materiji, um lako stvara iluziju prema njoj, doživljavaju?i je impresivno.

U svjesnom entitetu ?e uvijek biti zbrke u percipiranju stvarnosti, dok se um ne navikne pokoravati duhu koji je mo?an prepoznati istinu materijalne prirode, u odnosu na jedinu duhovnu stvarnost i slobodu.

Bog je prava sloboda, zato je duhovna stvarnost i nemoj produbljivati iluziju o njemu, nego ga zaista doživljavaj potpuno oslobo?en svake ovisnosti. Jedino možeš biti ovisan u objektivnoj ravni. Na duhovnoj razini nemaš od ?ega ovisiti, ili si u njoj uronjen preko vakuuma i svijesti ili nisi.

Dovoljno je biti svjestan Boga.

Mogu?a sloboda je jasan dokaz, bez ostatka, o postojanju duhovnog. Bez ostatka zato jer u samospoznaji je ona izvjesna, a spoznavalac ?e nestati. Jedino utjelovljeno duhovno ima smisla, naravno kada se ponovo vratiš u kavez fizi?kih ograni?enja na koja si sam pristao.

Duhovna terminologija je individualna stvar pojedinca, baš kao individualno iskustvo. Zato se mnogi pojmovi, kojima pokušavamo opisati duhovno, ne uklapaju.

Najbliži si svijesti kada smiriš dah i to izme?u izdaha i novog udaha, s tom razlikom što bi tijelo trebalo potpuno biti prazno od ostatka zraka prethodnog udaha. Plitko disanje kada se ne osloba?aš otpadnih plinova kroz dubok izdah, upravo zamagljuju tvoju svijest. Kada pokušaš dublje disati onda te uhvati vrtoglavica, jer nemaš naviku pravilnog disanja dijafragmom i vakuumom (ne plu?ima, kako mnogi misle). Plu?a su samo dio prostora tijela gdje se odvija metaboliziranje zraka. Svoj dah ne smiješ silovati nekakvim tempom i brojanjem, prepusti ga skladu duše i tijela, ali budi njega svjestan. Vakuum se postiže kada umjesto novog udaha, jednostavno ne udahneš zrak nego se sama dijafragma zaljepi za grudni koš i plu?a. Ti samo ostani tako dok ti je udobno ili dok ne osjetiš drhtanje prsti na rukama, a to je znak da energija neometano struji kroz tvoje bi?e. Ponovo diši i sve što ?eš?e pratiš svoj dah i budeš u stanju vakuuma, biti ?eš svjesniji, bez crnih rupa u energetskom tijelu i bez bolesti.

Upravo je vakuum duhovno iscjeljenje svega. Ništa objektivno stvarno ne postoji, sve je to izmišljeno u umu, a kada i njega uvjeriš u duhovno, onda se i sam predaje njoj. Zato nemoj da te lažu, nau?i prepoznavati istinu, sve je prolazno, samo je vakuum vje?an.

Sve ima lice i nali?je. Nemoj se zavaravati fizi?kom ljepotom, jer je i ona prolazna. Istinska ljepota je u duhu, ali to ne možemo nazvati ljepotom nego SLOBODOM.

Pri?i nikad kraja, u?i pravo znanje izme?u redaka, meditiraj i raduj se, jer postoji mogu?nost da shvatiš da si istinski vje?an.

Moraš nešto posebno shvatiti. Ti se ne možeš približiti Apsolutu, istini, svjetlosti, svijesti i slobodi, jer ve? to jesi.

Što možeš uraditi po tom pitanju?

Ništa.

Raduje se, budi miran i spokojan, jer je u tebi sve ono pravo, duhovno, prosvjetljeno, ali se ti odupireš tome, povodljiv si za nebitnim stvarima, praviš od sebe ovisnika i pun si želja.

Ako na trenutak možeš biti miran, radostan i svjestan, onda možeš biti stalno. Ako to odbijaš, onda je to tvoja greška.

Transcendiraju?i um u višu duhovnu stvarnost, nesta?e tvoja iluzija o materijalnoj prirodi. Jedino tako možeš biti slobodan.

Ništa se nije dogodilo, sve je i dalje ono što je bilo prije, samo si ti miran.

Prava duhovna ?arolija.

Ti se na svaki na?in trudiš ponašati da nisi Bog, a u suštini jesi. Dokaz je ono dok si bio božanska beba.

Klju? problema je u osvješ?ivanju nesvjesnog, jer svjesno ve? postoji.

Ispada da sve što ?eš raditi, radiš zbog drugih i društva, a ne zbog Boga u sebi. To i nije loše, samo Bog u tebi ne bi smeo biti u strahu, nezadovoljan i bolestan, a ti ?esto jesi.

Blizu si rješenja problema, možda te još koja inkarnacija dijeli od toga, a možda i ne.

Pri?am kao da sam pametniji od tebe, a nisam. Nije nama problem prihvatiti duhovno, jer je ono ve? u nama, nego nam je problem prihvatiti da nismo samo tijelo.

?ovjek uvijek prosvjetljuje sam, ali to ne može uraditi jer je griješnik. Prakti?ki sam sebi ne priznaš da si božanstven. Da bi to postigao zaista trebaš o?istiti karmu. Eto to je duhovno i pravda.


POSTOJANJE

Oduvijek ?ovjek pokušava prona?i odgovor na postojanje svijeta i života, me?utim nikada nema pravi odgovor.

Svijet u kome živimo jest cjelina, ali nije stati?an.

Spoznati svijet nije mogu?e bez svih ?imbenika koji ?ine tu cjelinu.U pitanju su prostor, vrijeme, materija, energija i Apsolut.

Istraživanjem svijeta bavi se ?ovjek iz perspektive objektivne stvarnosti, koje nikada nije cjelovito, upravo zbog nedostatka istine skrivene u subjektu-istražitelju.

Nije mogu?e do kraja analizirati materiju, ako se promatranje ne vrši cjelovito, fizi?kim i metafizi?kim zakonima, te duhovnom stvarnoš?u.

Znanstvenici smatraju kako imaju dobre metode analize, opremljene laboratorije, ali gube iz vida da im istražitelji nisu sposobni prepoznati istinu duhovne stvarnosti i nikada ne uvažavaju prostor u kome je vakuum. Svaka analiza po?inje vakuumom prostora i završava u njemu. Jednostavno, postojanje je stvar vakuuma prostora svijeta i dok se to nema u vidu, spoznaja nije mogu?a. Koliko god umišljali Boga kroz gospodina, biti ?e nam tajna. Jedino ako Apsolut shvatimo kao nešto apsolutno ?isto, prazno i vje?no, može nam biti jasno da je u pitanju vakuum prostora svijeta.

U analizi se jedino vrijeme može isklju?iti i to opet preko subjekta-istražitelja.

Znanost troši milijarde dolara na prou?avanju postojanja svijeta, dok na drugoj strani još nisu u stanju istražiti vodu, niti prirodu ?ovjeka. O ljudskom umu da i ne govorimo jer to je za znanost tajna nad tajnama.

Sama istraživanja svijeta su beskorisna, ako pojedinac nije u stanju to sagledati, jer su istraživanja upravo zbog njega. Društvo ne dopušta duhovno probu?enje pojedinca, drže?i ga tako u kavezu vlastitog mraka tijela. Ako prosvjetljeno bi?e bez ostatka vidi svijet, postojanje i život kao na dlanu, ?emu onda znanstvene analize neprosve?enih istražitelja, sa visokim svjetskim titulama, koje su opet dobili od neprosvjetljenih.

Pojedincu nisu potrebne analize, tajne, vjerovanja, sudbine, u?itelji, proroci, ve? on mora biti sam svoj vodi? života, sukladno sredini u kojoj živi, zemlji po kojoj hoda i nebu u koje gleda.

Svi odgovori su u ?ovjeku, zato nikuda ne treba i?i u spoznaji svijeta. Fizi?ki, mentalni, intelektualni i duhovni aspekt ?ine ljudsko bi?e i u cjelosti zahvataju život i postojanje.

Sve radimo zbog ljubavi i op?e ljudske radosti, kojih je sve manje, želje su sve ve?e, a sa njim patnje i boli. Lije?nici se ne?im bave, ali to ni blizu nije istini. Oni mjere tlak bolesnima, analiziraju krv i limfu, ali se još nitko ne bavi mjerenjem vakuuma unutarnjeg prostora bi?a i koliko on odstupa od vakuuma prostora iz vana. Opstanak tjelesnih stanica nije mogu? bez vakuuma, a time i život tijela. Preporu?aju obavezno pijenje 2 litre vode na dan, ne uvažavaju?i princip da tijelo mora samo stvarati potrebnu koli?inu vode. Ne samo to, od viška vode koju popiješ, daješ priliku svim mikroorganizmima da prežive u tijelu. Popijena voda je kao hrana, stvara kiseli sadržaj koji pogoduje razvoju mikroorganizama u tijelu, a voda koju stvara samo tijelo je alkalizirana i u njoj mikroorganizmi ne žive. Naravno, ovo povla?i i kulturu prehrane, gdje hrana mora biti kao lijek, u granicama stvarnih potreba tijela, a ne kao nesvjesno uživanje pojedinca.

Postojanje svijeta je jednostavnost Apsoluta i jedinstvo svega u njemu, temeljem beskrajnog vakuuma. Rupe u prostoru, kao i rupe u energetskom tijelu ?ovjeka, uvijek su posljedica narušenog vakuuma. Obi?nim pra?enjem daha, svi aspekti života u tijelu i bi?u se uskla?uju onog trenutka kada se postigne vakuum i kada on odgovara vakuumu iz vana. Tvrdim da se vakuumom može sve iscijeliti. Vakuum u ?ovjeku je najbliži ?istoj svijesti, kada apsolutna inteligencija preuzima stvar u svoje ruke.

Što postižemo dahom?

Znamo, dahom unosimo zrak, sa njim kisik, vodik, dušik, ugljik, neki vjeruju i KI (energiju), ali previ?aju da se dahom najprije regulira vakuum prostora, onaj unutar tijela i onaj iz vana. Vakuum je ta prirodna inteligencija i apsolutna svijest. Zato u dubokoj meditaciji, kada je mir ostvaren i ?ista svijest prisutna, disanje je veoma usporeno, a može se i bez njega.

U tom slu?aju imamo jasniju spoznaju da energija ve? postoji u tijelu, ona je konstanta. Mi nju ne unosimo. Ona nas je oblikovala i jednostavno vibrira kroz nas. Druga je stvar što nam se ?ini da smo ostali bez energije, a to je samo iluzija stvorena u umu.

Kada želite pratiti dah, najprije izdahnite zaostali zrak iz šupljina tijela. Tako ?e novi udah biti dublji.

Jednostavno bolesti ne postoje, njih je izmislio um. Biti ?u drzak i re?i da se i degenerativne bolesti mogu vakuumom popraviti, ali to spada u red savršenstva. Život ?ovjeka nije ograni?en, ve? se ti?e znanja i svijesti. ?ovjek može ishranom promijeniti krvnu grupu, žena može prostom vježbom zaustaviti mjese?nicu, sijeda kosa može povratiti boju, starijem ?ovjeku može ponovo izrasti zub, miši?na i koštana masa u tijelu se tako?er mogu mijenjati znanjem i sviješ?u. Naravno, sve se može, sve je jednostavno postavljeno kreacijom svijeta, ali to nije mogu?e uraditi u mraku neznanja.

Prema prosvjetljenju ?ovjeka, ve?ina se postavlja prema ne?emu nedostižnom, me?utim, prosvjetljenje je najobi?nije zra?enje pojedinca iznutra.

Svima je stalo „trošiti“ energiju što je apsurd, jer je ona konstanta, a nitko nije u stanju postaviti se prema njoj bez pružanja otpora kroz osjetila, misli i um. Ve?ina ljudi se ponašaju kao mala djeca, o?ekuju?i skrb i ovisnost iz vana, a nisu uop?e svjesni svog životnog potencijala iznutra. Još je gore što svi o?ekuju poboljšanje života od stvari prolaznih vrijednosti, neznaju?i da je život uvijek apsolutan, beskrajan i da mu zaista ništa nije potrebno.

?ovjek kao svjestan entitet centar je vrtnje svijeta. Da nije njegove svijesti, za ništa se ne bi znalo. To zna?i, ?ovjek treba usmjeriti mo? uma i spiritualne mo?i prema Izvoru, prema životu i postojanju, prema sebi. Na Istoku se pojedinac podu?ava duhovnim vrijednostima i Bogu od najranijeg djetinjstva. Oni Boga doživljavaju kroz vlastitu religioznost u srcu, podižu?i svuda hramove u znak zahvalnosti za sve što ih održava u miru i životu. Bog jest Apsolut, ali kao takav ne može biti samosvjest, ve? je utjelovljen u svijesti ?ovjeka. ?ovjek ne može biti Bog nad Bogom, jer idu?i prema njemu i sam nestaje u tom ništavilu. Na zapadu ljudi razvijaju um u pogrešnom smjeru, tehnološki su superiorniji, ali je to ipak ništavno u odnosu na duhovnost Istoka. Na Zapadu je religija pretvorena u cenatr najviše politi?ke mo?i i podjele me?u ljudima. Ljubav pojedinca se simulira i stimulira iz vana, a ne budi iznutra. Sva superiornost Zapada se svodi na bolesnog pojedinca koji sve više gubi tlo pod nogama i ne vidi svrhu života. Pri kraju završetka nesvjesne evolucije ?ovjeka to je više nego sramno, ali zasigurno ima svoju svrhu.


Komentar:

Misli još uvijek nisu zbrka dok te nije preuzela želja.

Vrijeme u prostoru ne postoji. Svi oni koji vode ra?una o duhovnom aspektu u sebi, ne stare.

Vrijeme je stvar svjesnog subjekta kad mislima skaku?e od objekta do objekta ili subjekta.

Um se najlakše drži osjetila i misli. Njemu je problem srce i dublji doživljaj iznutra. Radije se zadovoljava površinskim. Zato nije jednostavno uzdignuti potencijal nagona na liniju srca i ljubavi, jer tada um mora pre?i u duh, a on se tome jako odupire, zbog ega.



DUHOVNA STVARNOST, ONOSTRANO, NIRVANA

Kada budeš imao pravo znanje o duhovnoj stvranosti, onostranom ili nirvani, biti ?e ti jasno da se samo radi o suprotnosti onoga iza tvoje vanjske pojave, skriveno u tebi, na prvi pogled nevidljivo, ali ipak stvarno, živo i vje?no.

Svi oni koji se bave orijentalnom medicinom Istoka i vidovnjaštvom, na jednostavan na?in, preko tvoje vanjštine, vide tvoju nutrinu, upravo jer je ona samo njena suprotnost.

Tvoje tijelo ostavlja sliku kao mapu na kojoj se potpuno vidi tvoja priroda, kako vanjska, tako i unutarnja, kako fizi?ko tijelo, tako duša preko aure tijela.

Vanjštinu opažaš osjetilima, a nutrinu tre?im okom i astralnim putovanjem. Prakti?ki je sve u tebi, kao cjelina duše i tijela, kao prostor i komadi? cjeline svijeta, uvijek uronjen u njemu.

Ako je duhovni prostor svijeta, kao beskrajni vakuum vje?an, onda je i prostor tvoga bi?a, kao život tvoje duše jednako vje?an. Prolazno je samo fizi?ko tijelo.

Kada govorimo o duhovnoj stvarnosti, onostranom ili nirvani, obi?no zamišljamo beskrajni prostor svijeta, zaboravljaju?i da je naše bi?e upravo mikrokozmos svijeta, kao jedna to?kica, naizgled bezna?ajna, ali beskrajno mo?na na ra?un cjeline prostora.

Tvoja mo? jedino ovisi da li si povezan sa cjelinom prostora svijeta; da li si kao kap vode u ronjen u ocean svijeta. Ako si izdvojen od cjeline, onda si ugrožen, nesiguran, podvojen i u strahu. Ta podvojenost dolazi od osjetila, misli i uma, kada ti vanjština tijela (kao lažno JA ili EGO), nedopušta da nutrinu, preko duha, povežeš sa vanjskim prostorom u koga si izravno uronjen. Ti si živ, sve u tebi postoji, ali nemaš uvijek prisutnu svijest da je to baš tako. Zna?i, tvoja radost života je stvar SVIJESTI, preko koje si mo?an, siguran i apsolutno podržan od cjeline svijeta.

Miran i radostan jedino možeš biti u stanju pune svijesti, kada se tvoj duh, iz dubine duše, kao usmjereni um, probije kroz tijelo, po vertikali i iza?e na tjemenu glave. Taj trenutak nazivamo ISTINA, bez koje duhovna stvarnost nije mogu?a, jer tek iza nje dolazi povezivanje sa apsolutnom inteligencijom, što ?e za tebe zna?iti punu svijest i tek tada ?eš osjetiti dah slobode. Da sve bude jasnije, istina je uvijek kada si svjestan, jer svijest nikada ne može biti tvoje vlasništvo, ona je uvijek apsolutna inteligencija na koju se vežeš.

Upravo si TI taj komadi? duhovne stvarnosti, onostranog ili nirvane, kao vje?ni život, Apsolut, postojanje ili Bog. Tvoje tijelo nije tvoje JASTVO, jer se ne uklapa u duhovnu stvarnost i vje?nost. Tijelo je materijalno i prolazno u vremenu, a istina, svijest i sloboda su viša duhovna stvarnost, viša dimenzija, denzitet ili plan. Bog si uvijek TI, bio to?kica ili cjeli svijet, svejedno jer si preko apsolutne inteligencije JEDNO snjim. Nije teško zamisliti da netko može biti toliko kreativan, prosvjetljen i da zra?i beskrajnom svjetlosti, kao što zra?e Buddha i Isus.

U sagledavanju duhovne stvarnosti koristimo se uve?anom mapom svijeta, jer je tako jednostavnije prikazati i zamisliti beskrajni prostor. Za po?etnika bi bilo zbunjuju?e da o nutrini svog tijela govori kao da je beskraj.

Promatrano metafizi?kom realnoš?u energije koja je oblikovala materiju, sve se usporava milijunima puta. Primjera radi jedan dan u ovom vremenu, deset milijuna godina je sporiji u odnosu na vibraciju energije u mikrokozmosu nutrine majke, u kojoj se razvija beba. To zna?i da je život tijela potpuno bezna?ajan u odnosu na apsolutni vje?ni život iznutra. Kroz suprotnosti tijela i duhovne stvarnosti postaje jasno što je original a što kopija. Tvoj um prati tijelo i stvara predstavu kao da ti život sporo prolazi, me?utim, promatrano kroz brzinu energije ?iste svjetlosti, tijelo kao da ne postoji. To se u meditaciji jasno uo?ava, kada postigneš mir i astralno putuješ duhom brzine svjetlosti, tijelo je nestalo, kao kada meteor probija zid atmosfere i bude u trenutku spaljen.

U sagledavanju duhovne stvarnosti moraš se koristiti istinom jer je ona naj?istija svjetlost koju tvoj duh može posti?i, u smislu naj?istije energije duše. Tijelo iz vana je obasjano svjetlom sunca i vidiš ga, a nutrinu moraš nekako druga?ije obasjati da bi bila vidljiva. Upravo se to radi spiritualno, koje ti nitko ne može objasniti dok i sam ne doživiš takvo iskustvo. To nije teško ni nemogu?e, ali zahtjeva odre?eno znanje, fizi?ko pro?iš?enje tijela, usmjereno razmišljanje (kontemplaciju), aktivnost tijela (jogu) i meditaciju.

U tebi duhovno uvijek postoji, još i prije fizi?kog ro?enja, ali nije imalo zna?aj dok se nije u svijesti manifestiralo. Morao si izgraditi fizi?ko tijelo, nau?iti opažati, misliti, govoriti i formirati um, koji ?eš naviknuti da bude spreman rušiti branu ega fizi?kog tijela, kako bi duhom probijao barijeru mesa i kostiju, radi istine, svijesti i slobode, koje su duboko skrivene u tvojoj nutrini. Naravno, radi lakšeg shva?anja suštine stvari, služimo se jedinim mogu?im PUTEM kojim ide duh, a to je put vertikale života, uvijek bez linearnog vremena, sa kojim tijelo stari.

Kako ne bi došao u iluziju percipiranja stvarnosti, one objektivne za fizi?ko tijelo i one duhovne za život, moraš znati da je tijelo u svemu materijalno, a duhovno nešto apsolutno, suprotno materiji, na neki na?in PRAZNO, ali ipak apsolutna snaga svijeta kao beskrajni vakuum.

Priroda istine

Najjednostavnije re?eno istina je sve ono pozitivno i negativno što propustiš kroz sebe, a ne zadržiš ga u mislima i umu. Na taj na?in ne postoji mentalni otpor tijela. Tako privla?iš mir i svjestan si da sve stvoreno ima dušu, ima svrhu i da ti nemaš potrebe ništa mijenjati, jer ništa nije tvoje vlasništvo, niti može biti.

Istina je sastavni dio intuitivne svijesti i života. Do nje dolaziš propuštaju?i kroz sebe sve pozitivno i sve negativno, bez ostatka u mislima i umu. Jedino tako podržavaš jedinstvo koje u prostoru vlada.

Materija i energija, kao fizi?ka i metafizi?ka realnost koriste apsolutni prostor svijeta i sa njim ?ine cjelinu JEDNO, me?utim TI kao svjestan entitet ne možeš imati predstavu o tim realnostima ako izravno nisi u njima. Drugim rije?ima i ti si cjelina, kao i svijet i ne možeš biti izdvojen od toga. Zato ne smiješ tr?ati ispred svijesti, istine, energije i tijela, moraš jednostavno biti miran i promatrati što ?e se na tom putu dogoditi. Jedino ako si miran sve ?e biti u redu. Ako u mislima i umu pokušaš mijenjati stvari, kazni?eš sam sebe, jer si tada griješnik.

Tijelo za energijom kasni deset milijuna godina u jednom satu i što osjetila tu mogu popraviti?

Jedino misli mogu pokušati stvoriti nekakvu predstavu opaženog, ali istinu ne mogu vidjeti. Um je prinu?en stvoriti iluziju.

U slu?aju kada imaš pravo znanje, kada imaš predstavu o duhovnoj stvarnosti, onda poduzimaš korake da stvoriš duh u sebi, kako bi mogao uhvatiti ritam vibracije energije. U tome ti pomažu spiritualne mo?i, kada umjesto tijela koristiš univerzalnu svijest radi stvaranja istinitog uvida u stvarnost.

Da nije duhovne pomo?i, TI bi i dalje bio na razini evolutivnog razvoja životinje. Zato je duhovno vi?enje ili ?ista svijest prava radost, jer nemaš zbrku i iluziju uma.

Ljudi malo ili ništa ne znaju o duhovnoj stvarnosti. Nije im opipljiva niti vidljiva. Zadovoljavaju se onim koliko je njihovo znanje, koliko mogu do?arati sebi svijet osjetilima, mislima i umom. To nije dovoljno za jasan uvid života. Na taj na?in neizbježne su želje, zbrka u mislima, neizvjesnost, strah, bol i jednostavno potajna patnja, jer ne vidiš istinu, ne vidiš svrhu života. Sve ti izmi?e iz dana u dan, osje?aš da toneš, nije ti prijatno, stariš, a nemaš pojma da je unutar tebe božanski život, zaista vje?an i on ?e ostati vje?an ako ne osvjestiš tijelo. Na žalost u to se jedino možeš uvjeriti na samrti, kada ti se na trenutak pojavi istina, kada duša napušta tijelo, a ti shvatiš što si propustio. Zašto si bio nezadovoljan svih minulih godina i nemaš izbora, moraš u raj ili pakao.

Svi oni koji su na vrijeme uzdigli sebe, izgradili duh, doživjeli istinu duhovnog života, uvijek su mirni, kada umiru znaju da i dalje žive, samo uzvišeno u nekoj višoj dimenziji duhovne stvarnosti, oslobo?eni svih materijalnih ograni?enja, koja su neizbježna tijekom boravka u tijelu.

Smiješno je kada netko vapi za božjom pomo?i, a nema znanje da je upravo Bog izravno u njemu, još prije ro?enja i uvijek. Sam život je Bog, potpuno neovisan od tvog ponašanja, jer prava priroda Boga je beskrajni vakuum prostora, kao apsolutno JEDNO, gdje se energija konstantno igra, stvaraju?i od vlastite vibracije materijalnu prirodu, koja je prema Apsolutu potpuno bezna?ajna, kao prašina na najve?em lusteru u nekom hramu. Energija koja je stvorila tu prašinu (pojavnu prirodu), kada se bude vra?ala u suprotnom smjeru vibracije, razgradit ?e tu prašinu, a to nazivamo pro?iš?enjem materije ili njenom evolucijom.

Prema tome Bog, duša i tijelo su jedinstvo i cjelina. Tu nema ni podvojenosti ni sentimentalnosti. Sve se odvija po kozmi?kom redu, ima svrhu, jedino je materija vremenom ograni?ena, energija posjeduje metafizi?ku realnost (niti je materija niti Apsolut), a Bog je vje?nost, sveprisutan, svemo?an, ali nema manifestaciju, dok ga ne utjeloviš i u svijesti doživiš, naravno jedino u sebi.

Kada pojedinac ne koristi spiritualne mo?i, ograni?en je u svemu, nema jasan uvid, ne vidi svrhu života, ve? životari onoliko koliko se tijelo može uskla?ivati sa metaboliziranjem duše.

Život nije ni pozitivan ni negativan, apsolutan je i vje?an, u svemu Bog. Jedino ono nesvjesno u ?ovjeku može biti negativno manifestirano. Nemir, želja, patnja, bol, strah, samo su posljedice nesvjesnog uma onog pojedinca koji se ponaša izvan kozmi?kog reda, koji ne prihva?a jedinstvo.

Na drugoj strani, svjesnima je jedino stalo do pravih vrijednosti, istine, ljubavi, mira i radosti.

Tko u tome prona?e slobodu, zaista zra?i iznutra.

Svi oni koji izvan božanskog života traže nešto više u prolaznim vrijednostima, zaista su ograni?eni na kavez uma, na mrak tijela, na želju, patnju, nemir, strah i nezadovoljstvo.

Njima život zaista još nije jasan.

Do svijesti se dolazi kružnim putovanjem duha; iznutra prema van, do iznad tjemena glave, a u suprotnom smjeru duh unosi svijest u tijelo i um. Kada se duh potpuno izgradi, ti postaješ prosvjetljen, sa istinom života koja zra?i iz tebe. Svi prirodno osje?aju istinu, ali kod prosvjetljenih se ona posebno vidi jer zra?e miloš?u.

Podsje?anja radi, ve? sa prvim dojenjem, beba poprima zemaljski plan, veže se umom za njega i zaboravi na božanski život u sebi. Nije to slu?ajno, takav je put duše.

Prohodaš prvim korakom, progovoriš prvom izgovorenom rije?i, postaneš ovisan prvim iskustvom uma, osvjestiš se prvim osloba?anjem duha. Uvijek se radi o aktivnosti uma i u tebi je sve temeljem uma. Prakti?ki, sve je duša i sve energija, koja konstantom održava život u tijelu. Duhovno je jedino vakuum u tvojim stanicama tijela, preko koga je život održiv i u prolaznoj formi fizi?kog tijela.

Tvom životu nikada ništa nije potrebno jer je božanstven i vje?an.

Tvome srcu ništa nije potrebno iz vana, nego unutarnji mir.

Uvijek TI odlu?uješ, o životu i o miru.

Istina se ne?e dogoditi ako ti SADA to ne dopustiš. Tvoje dopuštenje se odnosi da se odmah sada složiš sa situacijom u kojoj jesi. Kada ne prihva?aš stanje oko sebe, usamljen si, u smislu energije i svijesti, može te uhvatiti strah i panika. Obi?no se to dešava ljudima no?u, kada nema svjetlosti. To zna?i, navikavaj se odobravati okolnosti u kojima se nalaziš. Tada si miran i život jednostavno ide dalje.

Svijest je najdublje stanje mira, koji temeljem duha, možeš posti?i u sebi u budnom stanju.

Dah i svijest su po?etak i kraj zatvorenog kruga kota?a životnog puta duše, na kome se upravo dešava kreativnost kroz sve aspekte života. Skretanje sa životnog puta je grijeh.

Niti jedna životna okolnost ne smije umanjiti tvoju zahvalnost, pažnju, ljubaznost i odgovornost za život koji si dobio na poklon i služiš se njime u fizi?kom tijelu. Sve kvalitete ?ovjeka na sadašnjem stupnju evolucijskog razvoja moraju biti u prvom planu.

Obi?ni ljudi su podložni vjeri, sudbini, nemaju pravo znanje, ne vide inspiraciju u sebi i ne zra?e iznutra; radije se vežu za ono iz vana, što nije pravi put, jer time postaju ovisni, pohlepni, puni želja, što sve vodi u potajnu patnju i bol. ?ak i ljubav priželjkuju iz vana, u neznanju da se ljubav jedino budi duboko u svom srcu.

Lako podpadaju pod društveni moral i religioznost, ?ime ne doživljavaju vlastitu duhovnost i jedinu prirodnu religioznost u srcu. Sloboda je za njih samo san.


VAKUUM I MIR

Ako malo dublje promisliš i vakuum i mir su beskrajna mo?.

Ljudsko bi?e kao živi organizam ima propusnu mo?, uvijek nešto propušta kroz sebe. Nešto se u tom propuštanju dešava svjesno, a nešto nesvjesno.

Kada spavaš živ si, dišeš, nisi svjestan, ali ipak nešto propuštaš kroz bi?e. Naravno, kroz živo tijelo izravno vibrira energija, bio ti svjestan ili ne. Sve to izgleda uskla?eno, no znaš da to nije stalno tako.

Nije jednostavno imati skladan odnos svih aspekata života (fizi?kog, mentalnog, intelektualnog i duhovnog), tim prije imaju?i u vidu ?injenicu relativnost i prolaznost fizi?kog, metafizi?ku realnost mentalnog i intelektualnog i duhovnu stvarnost.

Život nikada ne bi imao smisla bez reda, mira, ljubavi, radosti i kreativnosti. Postoji nešto što sve to može podržati, a ti?e se Izvora života, onog univerzalnog i apsolutnog od ?ega sve po?inje. Iz jedne najsuptilnije to?ke širi se život, kao beskrajno postojanje. U tom širenju života formira se prostor. Sam Izvor je apsolutan, izvan fizi?kog i metafizi?kog, ?ak nema ni dimenziju, ali jedinstven, svemo?an i sveprisutan. Prostor oko Apsoluta ispunjava energija i zanemarljiva koli?ina materije, kao prašina stvorena od vibracije energije.

Apsolut (Bog), energija i materija su cjelina, u svemu JEDNO, nepodvojeno. Hologramski se prepli?u, sve je u svemu i jedno drugom ne smeta, jer je ono drugo posljedica uzroka prvog.

Apsolut i materija su potpuno suprotni, a energija posreduje; preko svjetlosti (istine) prelazi u apsolutno stanje, dok u jednom djeli?u vibracijskog opsega oblikuje materiju, koju jedino razumijemo preko materijalne prirode i tijela.

Zanimljivo je koja mo? stvara jedinstvo prostora svijeta? Sama rije? kaže jedinstvo mora biti jedinstveno, ništa duplo i ništa podvojeno. Tragaju?i za istinom, name?e se zaklju?ak da je jedinstvo svijeta jedino mogu?e apsolutnim VAKUUMOM prostora. Zna?i vakuum po svojoj prirodi apsolutnosti, odgovara materiji, energiji i Bogu.

Vakuum u fizi?kom smislu predstavlja NIŠTA, dok je u duhovnoj ravni jedina stvarnost.

Utvrdili smo da je apsolutni život vakuum prostora, ?iji si i ti komadi?, me?utim, temeljem fizi?kog, mentalnog i intelektualnog aspekta, u tvom bi?u vakuum doživljavaš na mnogo na?ina, preko najrazli?itijih raspoloženja i osje?anja. Osje?anja mogu biti površinska, od osjetila i opažanja onoga iz vana, i najdublja osje?anja onoga iznutra, temeljem svijesti.

Duhovnu stvarnost moraš promatrati na dva na?ina, kao Apsolut beskrajnog prostora vakuuma i Božanstvo koje osje?aš kroz najdublje blaženstvo i milost. Nije u redu da o svom životu govoriš kao da je vakuum, jer na njega se oka?ila duša i tijelo koje zna uživati, osje?ati, biti u ljubavi, radovati se. Bi?e zna misliti, a spiritualno se povezuje na Apsolut preko duha, istine i svijesti; i linijom Božanstva, preko bezuvjetne ljubavi i milosti. Kroz znanje o Apsolutu spoznaješ djelovanje kozmosa i sile neba na prirodu. Na drugoj strani spoznaješ utjecaj planeta Zemlje na prirodu. Ponašanje ?ovjeka je ovisno o tim silama, ali preko duha, istine i svijesti, nadilaziš sve utjecaje.

Pojam Boga ozna?ava duhovni prostor bi?a ?ovjeka, njegov život duše i tijela, koga nazivamo Božanstvo. Na drugoj strani pojam Apsolut ozna?ava tog univerzalnog Boga ili duhovnu suštinu svijeta. Zna?i, kad god govorimo o Bogu, mislimo na božansku notu ?ovjeka, unutar svoga bi?a. Odoma?ilo se da ljudi psuju Boga, ali se to ipak odnosi na ?ovjeka kada se ponaša izvan reda. Nitko se ne usudi psovati Apsolut, jer to i nema nekakvog smisla. ?ovjek je najprije griješnik kroz Božanstvo. Ve?ina religija manipulira Bogom prikazuju?i ga kroz tijelo uzvišenog Gospodina, pri ?emu ne uvažavaju energiju duše. Me?utim Bog je utjelovljen u ?ovjeku preko svijesti, u svemu Apsolut.

Kada želiš mir i samopomo?, onda se posluži dahom, istinom i sviješ?u, a kada iskazuješ ljubav, onda idi linijom najdubljih osje?anja preko srca, kroz zra?enje iznutra i milost. U svakom slu?aju, vakuum neka bude samo tvoje najviše znanje o Apsolutu, a prema Bogu prilazi iz ljubavi, milostivo, jer bi vakuumom samo uplašio ljude.

Efekat mira i radosti u sebi postižeš kada si slobodan, isprazan od svih viškova koji remete sklad bi?a, kada u tebi sve podsje?a na ljubav i igru. Propuštaju?i kroz sebe sve negativno i sve pozitivno, prakti?ki ostaješ miran, bez nemirnih misli , bez želja, koje uznemiravaju um i tako postaješ kreativan, pun volje i mo?i.

Ljudi se ne mogu materijalno povezivati, jer nešto je tvoje, a nešto moje. Ono što je zajedni?ko jest duhovno, od ljubavi, preko duha, istine, svijesti i slobode. Zar to nije potpuno jasno. U materijalnom su ljudi sebi?ni i pohlepni, a po pitanju ljubavi i duhovnih vrijednosti, lako se postiže jedinstvo.

Apsolut je nulta to?ka, a tijelo 3D forma (u vremenu je 4D), sa zna?enjem da u njemu uvijek postoji dualizam i podvojenost, zato je tebi teško sabrati dušu i tijelo u nultoj to?ki. No, preko duhovnih principa i meditacijom, temeljem spiritualnih mo?i to možeš ostvariti. Istina dolazi do izražaja, kada svjesno odbacuješ ono što je kopija (tijelo), da bi na kraju ostalo JEDNO, kao stvarno, kao ŽIVOT.

Kroz pri?u i rije?i, možda ovo izgleda komplicirano, ali kada stekneš iskustvo, sve se dešava automatski.

Znaš i sam, istinu nitko ne razumije, jer ona nije stvar razumijevanja i logike, nego svjetlosni štit Boga koga ništa na svijetu ne može uprljati. Ona je duhovne prirode, uvijek u svemu, samo kada si nje svjestan. Možeš imati zbrku u tijelu, nemirne misli i um, osje?ati boli, ali Bog u tebi je uvijek Bog, onaj vje?ni apsolutan život. Jednako je grliti život ili Boga.

Naravno, rije?i nisu savršene i ljudi su apsolutnu istinu zamijenili relativnom istinom u obi?nom svakodnevnom tra?u i komunikaciji. To ipak nije istina.

Da bi jednostavnije razumio pri?u o Apsolutu i Bogu, o vakuumu i božanskoj ljubavi, drži se vlastitog daha i mira u srcu. To ?e biti pravi sklad duše i tijela (srca). Figurativno zamisli taj mir i sklad preko obi?ne libele, gdje onaj mjehuri? predstavlja vakuum i život, ona teku?ina tvoje tijelo, a ostatak naprave prostor svijeta. Vakuum je uvijek vakuum, bez obzira kako okre?eš libelu, samo što u jednom slu?aju jesi u libeli (u skladu i miru), a u drugom slu?aju nisi. Nisi uskla?en u opsegu nadsvijesti, jer je to nirvana i ne možeš biti zombi, a nisi uskla?en ni u podsvijesti. Mjehuri? libele kao vakuum nikada ne može i?i prema dolje, prema materiji, nego se materija mora uskla?ivati prema njemu, preko vertikale. Zato kažemo da je život uvijek vje?an kao jedina duhovna stvarnost, koji ti ništa ne zna?i ako njega nisi svjestan, ako ga ne grliš, ako nisi jedno snjim. Baš kao i odnos koji imaš prema Bogu. Bog je svemogu?, ali ako ga ne utjelovljuješ u svijesti, on za tebe kao da ne postoji, Ti si usamljen i u strahu.

Budi u libeli, no to je grubo re?eno, budi u ljubavi, milosti i svjetlosti, neka svi osjete kako zra?iš iznutra. Ne moraš biti ni mlad, ni lijep, ni bogat, samo zra?i. To je jednostavno i ništa ne košta.

TKO SI pokaži kroz ljubav, jer uprkos vremenu u kome živimo u kome je op?a zbrka, sve je više pojedinaca koji imaju razvijenu intuitivnu svijest i duboko osje?aju istinu, evolucija ne miruje.

Tvoje tijelo nikada nije bitno, jer se mijenja, stari u vremenu. Ostavi tijelo na miru, pokaži se onim iznutra, pokaži se duhom.

Život ne smije biti tajna, još manje senzacija; to je stvarnost kroz više ravni u kome si izravno uronjen, ali ?esto nedovoljno svjestan te ?injenice. Shvativši da si tijelo, duša i Bog, budi jednovremeno prisutan u svim aspektima. U toj prisutnosti ?eš doživjeti ?aroliju života, ljubav i radost.

Prema Bogu nemaš izbora jer je tvoj Izvor života. Ako ga želiš spoznati, moraš imati znanje za jedini PUT koji preko duha i istine vodi do nulte to?ke.

Ako ti je do mira i slobode stalo, ova pri?a najviše ima veze sa tim.



ŽIVOT JE BOŽANSTVEN


Rekao sam ti ve? da si zanimljiv i jedinstven i da naše druženje nije stvar neke brzine dešavanja stvari. Ne mogu ti sve pojasniti, jer ima mnogo novih detalja koji za tvoj um predstavljaju nova iskustva.

Nije ni red da te zatrpam gomilom stvari. Najbolje je korak po korak ulaziti u sebe, u svoju dubinu, kada površinski doživljaj od osjetila i misli gube svoju mo? i predaju se višoj (dubljoj) dimenziji ili ravni posebnih doživljaja.

Ono što je veoma bitno, duhovan si bio prije i samog tvog ro?enja. Duhovan si i sada, naprosto sam život je duhovan, no, um je zbunjen i ne dopušta (zbog ega) da slobodno u?e u tu stvarnost, jer se i sam mora preobraziti u duh.

Po?etnik, duhovni tragalac, mora biti dosljedan, kako u prostoru tako i u vremenu, jer je svaka karika lanca života bitna, kao jasan uvid osvjetljenog puta kojim ideš u vlastitu dubinu života i stvarnosti.

Kažemo da ono iz vana nije stvarno. Kada to kažemo, mislimo da nam to iz vana nije bitno za život. Eto samo zato nije stvarno. Me?utim, i to iz vana ima svoju stvarnost, ali RELATIVNU, u linearnom vremenu, jer se sve materijalno mijenja iz trenutka u trenutak.

U prostoru je jedino vibracija energije KONSTANTA.

Ono što je izvan materijalnog i izvan energije, jest sam BOG, nešto apsolutno ?isto, vje?no i samo primjereno svijesti ?ovjeka. Nitko i ništa drugo na svijetu nezna za Boga izuzev ?ovjeka.

Za kozmos, galaksije i univerzum Bog je nebitan, tamo se radi o Apsolutu. U pojmovima moraš praviti jasnu razliku, kako bi lakše shvatio suštinu.

Bog je samo za ?ovjeka, zbog Božanstva, najdubljih osje?anja, bezuvjetne ljubavi, blaženstva i milosti koje na njega ostavlja.

Ali i Bog je Apsolut i za njega vrijedi onaj isti princip njegove prirode apsolutnog i beskrajnog vakuuma, jer život je samo temeljem vakuuma; tvoje stanice tijela opstaju samo zato što su sposobne vakuumom privu?i energiju, ali onu pro?iš?enu, kao svjetlost koja se javi u istini.

Tijelo, materijalno, fizi?ko, relativno i prolazno, neizbježan je ?imbenik života. Kada kažemo da ga kroz duhovnost trebamo odbaciti, to se ne odnosi da ga trebamo spaliti, jer nam nije potrebno. To nije to?no. Tijelo je fizi?ki temelj postojanja, zaista u svemu promjenljivo, ali, u ovisnosti od svijesti u tom tijelu, ono može biti mirno i zdravo u svakom trenutku.

Dolazimo do to?ke kada se moraš pitati, tko je taj u tijelu odgovoran i najpametniji da upravlja bi?em, tom cjelinom?

U svakom slu?aju jedno bez drugog ne može. Svi aspekti bi?a: fizi?ki, mentalni, intelektualni i duhovni, jednako ?ine balans života. E sad, nešto je u fizi?kom tijelu prirli?no stati?no, a nešto je munjevito kao svjetlost. Naravno da ?eš prednost dati onome što se munjevito kre?e, a to je duša, ajmo re? njena aura, njena pro?iš?ena energija.

Na jednoj strani je tijelo fizi?ko i relativno, a na drugoj strani je duša metafizi?ka. Kada im se doda i ono stvarno duhovno - Bog, imaš cjelinu kao ŽIVOT.

Što si zaklju?io, sve je u tebi jednako bitno i prema svemu moraš biti zahvalan, pažljiv, ljubazan i odgovoran.

Tijelu moraš dati malo odabrane hrane.

Duši daj stalnog mira, jer ona konstantno vibrira.

A Bogu (duhovnoj stvarnosti) nemaš što dati jer mu ništa ne treba. Bog je ta SLOBODA, kao cilj tvog ŽIVOTA.

Obi?an ?ovjek je ograni?en vlastitim umom, povodljiv, ?esto pohlepan, pun želja, sve bi on da posjeduje i u tom zanosu dolazi do izražaja svo njegovo neznanje prema životu. Zato mu je život tako nejasan, tako dalek, a u biti život je u njemu.

Pravo znanje je umije?e življenja i izravno te vodi u DOŽIVLJAJ, onaj prema vani od osjetila i misli i onaj iznutra, od duše i Boga.

Život se ne može tuma?iti kroz formu rije?i, izgovorenih ili pisanih, iz prostog razloga što je duhovne prirode, a rije?i su primjerene fizi?kom aspektu. Ne možeš fizi?ki objasniti nirvanu, dok nisi sam uronio u nju. A tebi nije do nirvane, ti radije uživaš u onoj materijalnoj nirvani kada ti je pun džep novaca, kada uživaš, kada ti posao cvjeta, kada nemaš problema u obitelji i naravno kada je mir u društvu. Kada smo kod tog društvenog mira, e to je varka i iluzija zbog koje nisi ni razmišljao o vlastitom miru. Ne možeš ti vanjski mir preslikavati u dubinski doživljaj u sebi. Valjda unutarnjim mirom u sebi trebaš promatrati društvo, sredinu u kojoj živiš i svijet, na jedan komforan na?in neutralnog promatra?a ili svjedoka. Promatra? si zato jer si neke stvari vidio, a svjedok si što si vi?eno zabilježio u karmi.

Sloboda u društvu nije sloboda za svakog pojedinca; i u toj društvenoj slobodi postoje zatvorenici. Kada je život u pitanju, nitko ne mora biti ne?iji zatvorenik, nitko ne treba biti u kavezu, u mraku, u neznanju.

Zbog svega što ti se dešava u životu moraš kona?no promisliti o duhovnom aspektu koji u tebi nije aktiviran. ?im prije to istražiš, biti ?e ti lakše. Ne?eš više biti zbunjen pred obi?nim stvarima; o svemu ?eš imati jasan uvid, a iznad svega ?eš povratiti MIR. S mirom dolazi i zdravlje, mo?, volja, ljubav i radost.

Hajde, kreni ve? jednom, ne trebaju ti novci, ni posebno vrijeme, duhovni aspekt je uvijek u tebi, samo pitaj iskusne kako da ga osjetiš.

Upamti, po kodovima DNK jedinstven si na svijetu. Prema tome ne moraš oponašati nikoga. Uživaj u vlastitoj jedinstvenosti. Temeljem duhovnog života u tebi - vje?an si, ako ti to uop?e nešto zna?i.

Temeljem Božanstva, ne postoje negativnosti, slabosti, patnje ni boli, jer Božanstvo nije iluzija, u to se možeš uvjeriti na svaki mogu?i na?in. Ne treba ti ve?a potvrda Božanstva od vlastitog mira, ljubavi i radosti. Ljudi u suštini sve to znaju, ali na svoj na?in ne dopuštaju da duhovni aspekt u njima bude prioritet, nego se inate, psuju Boga i na svaki na?in se trude bježati od duhovne stvarnosti, od života.

Život je božanstven samo kada si miran. Nemoj se ponašati nezrelo i naivno, nego prikupi znanje, smiri se, sve ?e ti krenuti na bolje, promijeni?eš se. Umjesto da mijenjaš ono iz vana sa ?ime se ne slažeš, jednostavnije je promijeniti sebe, naravno samo u svijesti, usmjerenim mislima i umom, slobodnim duhom i kreativnoš?u koja te gura u le?a.

Kada bi duhovno imalo cijenu, mnogi bi se utrkivali to platiti, ali život zaista nema cijenu, valjda zato i nije primje?en od svakog pojedinca.

Tra, la, la, pri?i nikada kraja, ništa ti novo nisam rekao, sve je ovo poznato od pamtivijeka, ali si ti smiješan, imaš neki društveni status, svi te po ne?emu cijene, a ti ipak ne doživljavaš život. To nije šteta, nego neznanje.

Zahvalni pojedinci, pažljivi, ljubazni i odgovorni, uvijek su u misiji širenja mira me?u ljudima. Zbog stvaranja povoljnog feng shui prostora njima je uvijek stalo da ljubav i mir u njima izravno bude u svemu oko njih. Zato su nesebi?ni, neumorni, strpljivi i uporni da se svaki ?ovjek stavi na Put života, znaju?i da je to najve?e bogatstvo za ?ovje?anstvo.

Ne samo to, kroz duhovnost pojedinca, kroz njegovu religioznost u srcu prema Božanstvu, sve se mijenja, svuda postaje mir i harmonija.

Naravno, mo?nici svijeta imaju svoju prizmu pogleda na život, prekrajaju prirodu po svome, ali su i oni dio nesvjesnog, ljudi od duše i tijela i sa njima se mora raditi, možda nekada nešto shvate o životu, ljubavi i miru.

Duhovne vrijednosti i kreativnost su neiscrpne, jer izviru iz Božanstva.



DUŠA, AURA, MO?

Ono sa ?ime se ne slažeš, ono što ne dopuštaš, za tebe predstavlja otpor koji doživljavaš kao napor. U tom trenutku duša munjevito reagira, skuplja pipke aure sa tog mjesta, povla?i se kao jež i mijenja boju u tamniju nijansu. Zamisli da se sa ni?im ne slažeš iz vana; tvoja bi se aura sklup?ala u tebi, ispalo bi kao da si ostao bez duše.

Mnogi se tako ponašaju, a onda se ?ude i kažu kako je sudbina u?inila svoje jer su postali bolesni. U suštini sami su krivi jer ne dopuštaju energiji da slobodno vibrira prostorom.

Obzirom da energiju neš blokirati, ne preostaje ništa drugo nego da blokiraš sebe.

Tako nastaje svaka neizvjesnost, strah, patnja, bol, a kod nekih i smrt tijela.

Vrijeme nikoga ne ?eka, ali nikada nije kasno da prikupiš pravo znanje, da sebi priuštiš mir, zdravlje, ljubav, radost.

Prihva?anjem svega stvorenog, ljudi, stvari, biljke, životinje, prirodu, svega lijepog i ružnog, jednostavno širiš svoju dušu, time njena aura postaje veoma mo?na, boje svjetlosti, a sa njom i ti postaješ mo?an. Takvo širenje aure duše je jednostavno astralno putovanje, kada iz perspektive tijela, iz jedne to?ke, postaješ cjelina sa svijetom i imaš svu mo? svijeta.

To je princip duha, kada se um njemu predaje, nisi više vezan za osjetila i opažanja iz vana, nego si usmjeren na Izvor, onaj iz tvoje dubine života, onaj koji ti daje svu mo?.

To je i princip MIRA kada ne moraš misliti, jer ti sve postaje jasno i kažemo - svjestan si.

Ajme kako si postao mo?an, u trenutku!



RELIGIOZNOST


Preko bezuvjetne ljubavi prema Boažnstvu, blaženstvu i milosti, neizmjerno si zahvalan Bogu-životu i svijesti.

Nisi iluzionista, slijepi putnik, nisi vjernik niti ovisnik sudbine, jednostavan si u najdubljoj religioznosti svoga srca. Moramo ras?istiti, religioznost ?ovjeka nije vjera u Boga kako mnogi misle, ve? istina kao najdublji doživljaj života.

Nemaš potrebe vjerovati u život, jer bi to bilo lažno i nesigurno. Jedino preko duhovnih vrijednosti, istine, svijesti i slobode, doživljavaš najdublji mir i slobodu. Uz takvu mo? nitko te ne može zastrašiti, jer si duboko uronjen u vje?ni život.

Naravno, ?ovjek si kao i svi drugi, me?utim, za razliku od drugih, ti sve doživljavaš uzvišeno, samo kroz svjetlost. Bez obzira na sve poteško?e života u tijelu i zemaljskom planu, za tebe je uvijek svjetlost. I kada je no?, u tebi zra?i svjetlost.

Ono što je najbitnije, jednostavan si, jer nemaš potrebu baviti se sobom, svojim osje?anjima, svojim mislima i slabostima. Centriran si, sveprisutan, mo?an i kreativan, u jedinstvu sa SOBOM, Bogom-životom i svijetom.

Sloboda je za tebe istinska mo?, koja ruši sve negativno na tvom putu. I ne samo to, i drugi se pored tebe osje?aju zašti?enim.

Možda ove rije?i u ne?ijem uhu izazivaju zvuk naivca ili sanjara, me?utim, pojedinac ne može glumiti, još manje zra?iti toplinu, mir, nenasilno ponašanje, zahvalnost, pažnju, ljubaznost i odgovornost, jednom rije?i milost.

Bog i život su stvarnost, a nikako privi?enje. Potvrda toga je i mjesto gdje se to pokazuje, u srcu, izme?u duše i tijela, gdje ništa iz vana ne može utjecati na taj doživljaj.

Ništa društveno, moralno, ideološko, crkveno, nasilno, neprirodno, materijalna bogatstva, ode i filharmonije ne?e u?initi ?ovjeka religioznim i vezanim za život, dok on to sam ne doživi u sebi.

Jedino pravo znanje koje te od najranijeg djetinjstva istinito drži na Putu spoznaje i samoostvarenja, može jednog dana biti preto?eno u ono o ?emu pri?amo, u potpun doživljaj života. Jedino kada spojiš po?etak i završetak Puta kota?a života, siguran si i slobodan hodati njim jer je osvjetljen nevjerojatnom ?arolijom boja, koja ti u svemu podsje?a na dje?iju igru.

Tako nešto božanstveno kao život ne može biti izloženo prljanju, na površini, ve? je duboko skriveno u srcu i kroz miran tik-tak ritam i eliksir blago lužnate krvi, uz bezuvjetnu podršku duše i energije, može trajati koliko si njemu predan.

Ako postaneš strastven, sanjar, iluzionista, vjernik i ovisnik sudbine, prekinu?eš vezu sa Bogom-životom i nesta?e svjetlosti sa tvog Puta, a onda znaš što te ?eka, neizvjesnost, strah, želja da se nešto dogodi, patnja i bol.

Umjesto božanstvene igre koju imaš od života, ne budi smiješan igrati se nebitnim stvarima i onim što je izvan ?arolije tvog života.



Pero
Duhovni principi
http://bezuvjetna-ljubav.blog.hr/
http://www.facebook.com/home.php?sk=group_228125950535009&ap=1



 

Stranica 15 od 15 Sve stranice

»