SVIJET JE JEDNA DUŠA ENERGIJA

Svijet je jedan beskrajno veliki prostor, kao jedna duša i jedna univerzalna energija, bez polarizacije, koja pilzira valovima. Gustina učestalosti vibracije energije u prostoru je različita, od najčistije energije svjetlosti, do tame.

Univerzalni dio energije duše, predstavlja duhovnu suštinu svijeta, u smislu apsolutnog Boga, života i postojanja. Apsolut je, samo mu ime kaže, nešto apsolutno, bez ikakvih mogućnosti, promjena i odnosa. To je vječni mir, kao spokoj duše, koji možemo spoznati preko apsolutne istine i prosvjetljenja. Istina apsolutno štiti dušu od bilo kakvog onečišćenja. Ne možemo razmišljati da li je Apsolut nešto najsvjetlije ili je najveća tama. Jednostavno, odgovor je - apsolutno je.

Jedna univerzalna duša (život), može se dijeliti u beskrajno mnogo sitnijih duša i nikada ne može biti kao nula, bez moći deobe. Zbog takve prirode duše, nastala je i priroda u kojoj živimo, jer smo stvoreni od sjemena, koje je jedna mala dušica u univerzumu. Obzirom da se radi o energiji, ona se uvijek može sjediniti sa univerzalnom vibracijom ( Izvorom).

Kako je sve duša - energija i JEDNO, na svijetu ništa ne može biti podvojeno od toga, kao nešto drugo. Znači, i najmanja kap vode je dio beskrajnog oceana i snaga te kapi je jednako beskrajna, samo kada je kap jedno s oceanom. To je univerzalno pravilo života i postojanja.

Svi oblici i životi u prirodi imaju dušu i bezuvjetno su povezani s Univerzalnom dušom. Kada se mala duša odvoji od matice, nema više odlike JEDNO, već poprima polarnost energije. To je potrebno da bi se stvorilo biće i tijelo. Koliko nam je poznato, čovjek je izuzetak u tome, jer je evolucijom probudio spiritualne moći, preko kojih direktno može sabrati svoju dušu (podjeljenu umom), u jedan duh, i nakon istine, ponovo se vratiti u Univerzalno stanje, sjedinjen sa JEDNO. Ta moć je svijest, kao univerzalna svijest duše energije. Temeljem spiritualnih moći, čovjek je presedan Univerzuma, jer jedini nešto kalkulira. To kalkuliranje je samo grijeh, kratko traje i umjesto beskrajnog svjesnog života, taj čovjek sramno i nesvjesno umire.

Kada bi mogli shvatiti kako atom rotira u molekulu, kako pauk plete mrežu, kako pčela stvara med, kako suncokret prati svjetlost, kako životinje vide noću, onda bi shvatili koliko su bezuvjetno predani Univerzalnoj duši. Čovjek se ne predaje, ništa ne prihvaća, ništa ne daje od sebe, želi posjedovati svijet, stalno spava, uživa, misli i nikada nije budan nad životom. Za uzvrat je griješnik u strahu, koji ne prepoznaje vlastiti život, nego ga, preko ega, identificira sa prolaznim tijelom.

Možda nećete povjerovati, ali um je samo pročišćeno tijelo, a tijelo je nepročišćeni um. Kod malog djeteta mentalni sadržaj nije razvijen, ali se odrastanjem usklađuje s tijelom. Kada dijete progovori, počinje koristiti um.

Zamislite da se čovjek rodi u nekom zatvorenom balonu bez mogućnosti da vidi i osjeti prirodu. Njegov um bi poslije sazrijevanja tijela bio drugačije usmjeren od uma običnog čovjeka, jer se um formira od navika.

Ovaj svijet je temeljem jednog Boga, jedne energije, jedne istine, sve je uvijek jedno, ništa nema jednako dva puta.

Prostor svijeta (Bog-život), ne možete podijeliti. Ne možete podijeliti ni istinu, niti energiju.

Koliko god da idete nešto usitniti i podijeliti na pola, uvijek će ono drugo ostati jedno.

To jedno je za nas najbitnija stvar, jer od rasutog tijela u prostoru bića, koje blokira energiju na mnogo načina, na kraju ipak možemo sastaviti cjelu dušu i prevesti je u duh. U stanju mira bića, potrošači energije (misli i um) su isključeni. Tada možemo izgraditi duh koji će nas povezati sa univerzalnom energijom prostora. Energija je praktički neuništiva. Ona stalno pulzira, a njome se koriste u prostoru, razni oblici i životi prirode. Nitko tu energiju ne može zadržati, niti posjedovati. Često puta kažemo kako nečisto tijelo blokira energiju. Ni to nije točno. Za vrijeme blokade u tijelu, energija će stvoriti nešto novo. Tako nastaju bolesti. Kod čistog tijela, nema zastoja valova i vibracije energije i tada kažemo da je tijelo zdravo. Ako taj proces nepažnjom zaustavimo (najčešće zbog misli i uma), energija će početi oblikovati nešto novo u tijelu čega prije nije bilo.

Svako iscjeljenje je samo obrnuti red stvari sa energijom. Istu tu energiju koristimo za iscjeljivanje, samo je umom vodimo u obrnutom smjeru, vraćajući se na neko stanje koje nas zadovoljava. Tako rade i računala. Često može doći do zastoja hardvera i softvera, ali samo pritiskom na jedno dugme „Restart“, sve se vraća na nekakav normalan početak.

Na Istoku su prije više tisuća godina mudraci spoznali suštinu života i temeljem toga je nastalo više disciplina za pročišćenje bića i usklađivanje duše (energije) s tijelom.

Čovjek ne bi smeo dozvoliti da bude lošiji od svog sjemena, jer bi time dokazao da nije dozvolio duši da ga oblikuje kako je zamišljen. I obični ljudi znaju reći, sin mora biti bolji od oca.

Bez budnosti nad tako složenim sustavom kao što je naše biće, ne možemo očekivati ništa pozitivno. Ponašanjem isključujemo sebe od zacrtanog životnog puta, dajući mnogo razloga za to. Naravno, uvijek su u pitanju nebitne stvari, pred kojima smo slabi. Našem biću je uvijek potrebna istina, izobilje čiste energije svjetlosti, izobilje duha, izobilje ljubavi, svijesti i slobode. Sve drugo nam nije potrebno.

Svako društvo postoji zbog grupice moćnika, a ne zbog svih pojedinaca i oni će uvijek izmišljati nešto kako bi sebe zaštitili, vjerujući slijepo da se sloboda štiti fizički. Sloboda je duhovne prirode, nitko na nju ne može utjecati, jer se to odnosi na slobodu duha i svijesti.

Čovjek je samo jedno zrno sjemena koji je uz pomoć energije malo porastao u fizičkom tijelu. Koliko god da se tijelo širi, energija u prostoru je uvijek ista. Zato je beba božanska, nezaprljana duša, a odrastao čovjek je mnogostruko zaprljao dušu i proširio tijelo?

Beba još nema razvijen um ni misli, tako da ne vodi dušu u pogrešnim smjerovima, već ga duša oblikuje po zamisli sjemena.

Fizički čovjek treba izgledati onako od kakvog je sjemena. Ako se previše udeblja, onda nije bio budan nad svojim bićem i došlo je do grijeha, bolesti i svega drugog što nije normalno.

Energija je neudrživa i tko joj stane na put, biti će kažnjen. S druge strane, kada smo mirni, energija će nas savršeno oblikovati, čak i prosvjetliti.

Pogrešno je reći da generatori stvaraju energiju. To se nikada ne može dogoditi. Energija je uvijek jedno i nikada neće biti nula. I kada stanu generatori, energija i dalje postoji. Dokaz da generatori ne proizvode energiju je jednostavan. Ako iz generatora ne vodimo usmjereni napon, u njima neće doći do havarije, jer oni ništa ne proizvode. Nemojte miješati energiju univerzuma (koja je veoma suptilna) i sabijenu električnu struju generatora (koja je pod visokim naponom i velike jakosti).

Napor je pričati o čovjeku, koji sve zna a bježi od istine, zato što je griješan, zato što ima želje i zato što voli uživati. Taj isti čovjek bježi od duhovnosti, jer zna da se u njoj mora odricati svega, pa i vlastitog tijela.

Ne postoji oblast znanosti koju ljudski um nije napao i osvojio, a o duhu nema pojma. Jednostavno to neće.

Stvoreni smo od sjemena, koje smo svakako morali njegovati, jer ne bi dalo dušu. Zašto ne nastavimo njegovati dušu, jer i ona na kraju mora stvoriti sjeme za novo rađanje? Toliko smo egoisti, sebični, pohlepni, psihopate, mazohisti i ponosni na svoje gluposti, da nas nije briga kakva će nam biti pokoljenja (sjemena).

Kome je stalo do duhovnosti, do nje će i doći. Zato nemam namjeru utjecati na bilo čije uvjerenje, dok sam ne uvidi stvarnost života. Tako je pravedno. Naravno, zbog osobnih uvjerenja, zbog slobode misli, zbog usijanih umova, imamo kolateralnu štetu, kroz devastiranu prirodu. Što bi rekao Antoni de Mello: „Svi kažu da je sve u redu“, ne zato što je sve u redu , nego što svi spavaju, nitko ne želi biti budan nad životom.

Nekada su djeca rađana iz ljubavi, a danas ljudi rađaju djecu iz interesa, možda zbog dječjeg doplatka, da nasljede imetak ili nečeg drugog.

No, ništa nije kao prije, evolucija ide dalje. Ipak je sve to progres, čime se energija pročišćava. Možda ćemo toliko upropastiti prirodu da će se jednog dana sama od sebe raspasti.

Na ovom svijetu ne postoji nešto što ljudski um ne može stvoriti, samo ga trebamo usmjeriti. Naša duša je jedinstvena na svijetu, preko aure koja daje dvodimenzionalnu sliku u prostoru, vidljive iz svake perspektive prostornog holograma.

Kada se duša sabere u biću i prevede u duh, onda njena slika postaje čista svjetlost, jer je duh frekfencije i gustine vibracije svjetlosti.

Nemamo potrebu kopirati nikoga, jer smo jedinstveni, po kodovima sjemena koje će duša prekopirati u naše biće i fizičko tijelo.

Kada duh pređe u razinu univerzalne svijesti, dolazi do prosvjetljenja, do utjelovljenja Boga, do sjedinjenja s Bogom. Zato ljudski um može sve, jer je stvarni Bog, kada se kroz svijest pokaže. Isti taj duh može raskomadati dušu, oslabiti fizičko tijelo, uzročiti bolesti i smrt tijela, što predstavlja sraman čin za svemoguću dušu, jer ju je um iskoristio za bezvrijedne stvari.

Ako je duhovnost pročišćenje u svakom pogledu, onda to može biti dosadno za griješnog čovjeka, jer njemu ne treba tolika čistoća. Zamislite još i apsolutnu istinu i apsolutnu svijest, pa to zaista može biti dosadno. Zato čovjek radije griješi, uživa u strastvima, onečišćuje tijelo, slama dušu, izmišlja bolesti i na kraju nema izbora, mora bježati u spavanje. Zato čovjek ne želi biti budan.

Jedini problem koji čovjek ima jest strah od smrti. Ako kojim slučajem izmisli pilulu protiv straha od smrti, a to se lako može dogoditi, ovaj planet će se morati raspasti, jer će svi uznemireni umovi raskomadati Zemlju kao pirane, grabeći sve ono što im ničemu ne služi.

Tada će se svi probuditi u jednom danu, jer će osvanuti u ruhu nove svjesne evolucije, kada će se morati služiti sviješću, umjesto mislima i umom. Zato ništa nije slučajno, koliko god nam se činilo da rušimo prirodu. I lijepa priroda je velika nečistoća za energiju svjetlosti.

Elektricitet ima dva pola. Tako i naš osobni Ki. Ki univerzuma je cjelina bez polova. Ki koji stvara ljudska svijest poprima ili pozitivan ili negativan vid. Strana zida izložena suncu je svijetla, strana u sjenci je tamna. Obje strane, naravno, čine "stvarni" zid. Nema smisla raspravljati koja je strana izvornija.

Ispravno je reći da je riječ "bog" srodna po značenju riječi "ljubav".

Opravdano je reći da je univerzum nemilosrdan. Sve zavisi od kuta gledanja. Ako želite

živjeti sretno, da vaš život bude sretan i moćan, trebate gledati u svijetlu stranu. Ako vas privlači bijeda i jad, gledajte u tamnu.

Ako želite ojačati vaš Ki, tjelesnu snagu i uspjeti u životnim podvizima, morate se nastojati sjediniti s Kijem univerzuma. Svježa količina Kija ulazi u vas kada širite Ki. Zato je nužno da svijest koristite pozitivno i da na taj način širite Ki.

Da biste postali jedno sa Kijem univerzuma, najvažnije je da uskladite tijelo i um.



PRIRODNO ISCJELJIVANJE ENERGIJOM DUŠE

Sve što postoji u materijalnoj prirodi, stvoreno je od energije jedne duše svijeta, iz koje se granaju sve ostale individualizirane duše, oblika, života i vrsta.

Promatrajući prirodu uviđamo da je energija svemoguća u kreiranju. Zašto joj ne dopuštimo da riješi sve naše slabosti i probleme?

Vjerojatno još toga nismo svjesni, a nismo ni čisti kao sve ostalo u prirodi. Griješna smo bića, zaprljanog tijela i uma i nemirnih misli.

Proces prirodnog iscjeljivanja energojom dušom je božanski princip duše, u smislu apsolutnog Boga. Apsolutni Univerzum je izvorno jedan. Kada su se javile dvije polarne snage, rođen je svijet odnosa, mogućnosti i svih promjena energije. Skloni smo misliti da je ovaj svijet, koji vidimo i čujemo svuda oko nas, jedini, zaboravljajući apsolutni svijet iza njega.

Kada u svijesti osvjetlimo životni put, onda u svemu pomažemo mislima, umu, tijelu da budu JEDNO s dušom. U tome je suština iscjeljenja energijom duše, jer druga energija i ne postoji. Razlika je u tome što individualizirana duša nije najčistija energija Univerzalne duše, već polarizirana energija, koja mora biti sabrana u jedan duh da bi se pročistila istinom svjetlosti i dobila snagu Izvora.

Na putu osvješćivanja i života, moramo u sebi sabrati sve žensko i sve muško kao podvojenost duše, kao želju koja nam neda mira u mislima i umu. Poslije te sabranosti duše, dolazi ljubav, koja nije vezana ni za žensko ni za muško. Ljubav je provjera podvojenosti duše i temelj za stvaranje duha, kao početka univerzalne energije duše. Znači, moramo shvatiti ovu našu individualiziranu dušu da je kao kap vode prema Univerzalnoj duši svijeta, koja je za nas najveći ocean snage.

Oslobađanje od fizičkog tijela je upravo oslobađanje od želja i strasti.

Kroz svijest je sve univerzalno. Zato u praksi moramo gajiti duh univerzalnog viđenja stvari, gdje samo prepoznajemo istinu i život.

Kroz božanski princip apsolutnog pročišćenja, svaku nepravilnost u biću rastapamo do razine beznačajnog. To radimo običnim pročišćenjem tijela, kroz hranu i mentalni sadržaj, kasnije kroz duh.

Voda i kisik su najjači čistači tijela koji obavljaju funkciju detoksikacije oksidacijom viškova.

Medicinska struka ne shvaća princip vode u tijelu, jer vodu promatraju do razine molekularne biokemije, zaboravljajući na energiju duše. Zato predlažu unos velike količine tekućina (2 litre na dan). To je više nego glupo i naivno, jer reguliranje vode moramo prepustiti samom biću. Voda najbolje hladi tijelo, suprotna je vatri i upalnim procesima, ali tamo gdje je višak vode, tu se najprije rađaju bolesti, jer je voda loš vodič energije. Samo čista, blago alkalizirana krv i limfa, imaju prirodan sadržaj količine vode. To je jedino moguće postići preko prehrane integralnim žitaricama i nikako drugačije. Od toga imamo dobar imunitet, mir i zdravlje.

U našem biću postoji samo duša i tijelo. Duša kao čista energija i tijelo kao podjeljena duša, ali je u biti to uvijek jedno, jer tijelo bez duše ne opstaje. Prirodno je da duša i tijelo budu jedno, a to možemo postići samo kroz ljubav, duh i svijest.

Fizički, mentalni i duhovni aspekt bića, samo su razne podvojenosti duše, kao niže i više stvarnosti, kao nesvjesni ili svjesni um.

Spiritualne moći su u tome što možemo pored fizičkog tijela i nesvjesnog uma, osjećati apsolutnu svijest, na način pročišćenja slijepog tijela i beskrajne moći božanske duše.

Kako se pročistiti?

Jednostavno. Držite se samo univerzalnog principa, koji će vremenom, u vašem umu, stvoriti iskustvo univerzalne moći. Morate imati znanje, kojim ćete misaoni proces pretočiti u doživljaj i dobiti potreban mir za dalje duhovno putovanje.

Čistite se, najprije dahom, hranom, mislima. Propuštajte sve akroz sebe, jer je vaše biće samo komadić prostora božanske duše. Dopuštite da se pročišćenjem tijela, vaša duša stopi u jedno s univerzalnom dušom. To stapanje će biti preko energije. Baterija vašeg bića je slaba ako je redovno ne dopunjavate od Izvora. Najmanje što treba biti čisto tijelo jest kroz ljubav, koja je ipak veoma složena i moćna alkemija duše. Kada osnažite ljubav, kada smirite misli, kada um sruši ego, doći će na red i duh, a sa njim se lako putuje ka izvoru duše.

Vaše duhovno pročišćenje i putovanje očituje se kroz vertikalu bića, neovisno od linearnog vremena i vanjskih utjecaja. To putovanje ide od stanica tijela na nožnim prstima, do tjemena glave, preko svih razina stvarnosti. Iznad tjemena glave je istina sa jakom svjetlosti, a odmah iza nje ta Velika duša svijeta, kao izvor beskrajne nepolarizirane energije.

Iz ove prostorne priče možete zaključiti da je sve u vama, samo to trebate spojiti u jedno da bi dobili jak doživljaj. Doživljaj života nije moguć kada se duša preko uma dijeli na sitna osjećanja, koja su beskrajna zbog misli.

Za početak je dovoljno da samo pomislite kako ćete se pročistiti i proces iscjeljenja je već počeo. Udahnite, pročišćenja radi i alkemija počinje, a vi samo promatrajte što sve može uraditi energija. Nemojte se miješati u tome. Budite mirni, prisutni u dahu, budni nad umom i predajte se ljubavi. Važno je napraviti prvi korak puta. Za desetak dana bićete preporođeni, jer je toliko potrebno da se krv i limfa potpuno pročiste od otrova i viškova. I ako vam netko savjetuje da popijete to i to, taj vam ne misli dobro. Iscjeljivanje je pročišćenje na način oslobađanja od svega, a ne dodatnog prljanja prostora bića.

Energija je stvar vaše svijesti. Koliko ste osvijestili tijelo, toliko će energija mirno plesati u njemu. Kod nečistog tijela, energija stvara razne mutacije, koje nazivamo bolest. Ona uvijek nešto stvara, jer njena vibracija ne može biti zaustavljena. Funkcionalno je energija nezadrživa, jer prolazi svaku branu. Problem je u tome, ako energija mora ići zaobilaznim putem, to znači da već postoji nekakva blokada, koja ne blokira energiju, nego skrnavi vaše zamišljeno biće. Bolesni ljudi imaju dušu i energiju, ali imaju i suvišne mutacije koje ne pripadaju tijelu. Toga se moramo oslobađati, da nam tijelo bude vitko i zdravo, a uvid jasan.



UNIVERZALNA BOŽANSKA DUŠA I DUŠA ČOVJEKA

Naše ponašanje samo je neka razina budnosti nad umom i prisutnosti u onome što zovemo život. Od budnosti direktno ovisi metabolizam, kao sklad duše i tijela, kao odgovor tijela na suptilnu energiju. Duša - energija u nama budi neki doživljaj, dobar ili loš, što direktno osjećamo po dahu i ritmu srca. Osjećamo život i po volji, po snazi, ljubavi, radosti, ali i nezadovoljstva, pa i bolesti.

Ponašanje čovjeka je u direktnoj vezi sa umom. Gdje je um tu je i energija. Zato je pogrešno fokusirati um samo na jedno mjesto, možda vanjski doživljaj, možda neka misao, emocija i dr., već um treba biti sveprisutan, neovisan od misli i osjećanja.

Mjerilo sklada duše i tijela, energije i metabolizma je istina, kroz formu ljubavi i mirnog srca.

Od optimalnog metabolizma, temperatura tijela je optimalna. Proces metaboliziranja energije uzroči stvaranje vatre i vode.

Yin stanje stvara vodu, pretilost i pojavu bolesti.

Yang stanje pogoduje kompaktnosti tijela.

Ne valja ni velika temperatura, ni višak vode u tijelu.

Pravilnom prehranom sa integralnim žitaricama, tijelo je pročišćeno, temperatura uvijek normalna, nema potrebe za pijenjem vode, tlak i otkucaji srca su uvijek optimalni. Integralne žitarice daju najbolje ugljikohidrate za stvaranje glukoze u tijelu, koja naviše godi metabolizmu. Pored toga, celulozna vlakna žitarica najbolje reguliraju probavu i čišćenje crijeva. Integralne žitarice možete jesti koliko hoćete, nikada neće doći do stvaranja viškova u tijelu, jer se one lako probavljaju. Druge namirnice su problematične za metabolizam, bez obzira na tradiciju, navike i strast prema hrani.

Običan čovjek ne razmišlja životno i ova priča njemu ništa ne znači, jer uživa u hrani i živi da bi jeo.

Duhovnjaci prilaze hrani na način: jedu da bi živjeli.

Duhovnost nije moguća bez pročišćenja, gdje se, na kraju puta, morate osloboditi i tijela. Pravilnom prehranom i metabolizmom, lako ćete se osloboditi tijela, jer je vaša duša prilično pročišćena, samo joj treba još malo usmjerenosti pažnje uma prema duhu.

Sve ovo pričamo zbog ponašanja čovjeka, koji najprije mora biti slobodan i miran, a onda s doživljajem istine i ljubavi.

Potrebno je znanje, ljubav, sloboda u smislu da radite samo ono što vas smiruje i istina kojom osvjetljavate životni put. Kada se duša sabere, kada se sve složi u jedan duh, onda on dalje radi sam. Međutim, duh se stalno mora obnavljati kao takt u motoru, upravo koliko je taktova srca toliko puta trebamo prevesti um u duh.

Navikavanjem uma na duh, on stvara iskustvo i kasnije se sve dešava automatski. Doživljaj života ne smije biti napor u smislu brojanja taktova srca, već prava radost. Samo kada pažnju uma usmjeravate na duh i život, on neće lutati izvan bića, tumarajući po mislima i osjećanjima. Naravno, ego uvijek postoji, jer postoji tijelo, ali ga um preskače kada je usmjeren na ljubav, istinu i duh. Što se više čistite i što više prizivate mir, to će metabolizam biti normalniji, a um vezan za duh, jer je i njemu tada lakše.

S nemirnim srcem osjećamo se loše. Sa pročišćenom dušom zaista imamo doživljaj prave snage i zadovoljstva.

Gdje počinje i završava životni put čovjeka?

Početak je od stvaranja nove duše. U seksualnom odnosu muškarca i žene, može doći do spajanja njihovih sjemena, to nazivamo oplodnjom, kada se stvori zametak života mlade duše. Od tog trenutka ona već počinje sebe metabolizirati u fizičko tijelo novog bića.

Prvo što se stvori jest krvna žilica od koje kasnije postaje srce i možemo reći da životni put čovjeka počinje s prvim otkucajem srca. Duša i tijelo kao jedno, stvaraju kotač života, što doživljavamo preko ritma srca. Kada metabolizam oslabi, duša više nije vezana za tijelo, srce prestaje kucati, a duša napušta tijelo (kao duh).

Univerzalna božanska duša nema polarnost energije i uvijek je jedno. Duša čovjeka je komadić od univerzalne duše, kao individualizirani život tijela i obavezno dobiva polarnost. Da bi tijelo bilo cjelina s dušom mora joj se približiti, a to se postiže preko mentalnog procesa i osvješćivanja. Buđenje duha nije luksuz, nego stvarna potreba čovjeka, temeljem spiritualnih moći. Apsolutna svijest je moguća s duhom.

Nesvjestan čovjek je prava opasnost po okoliš. Životinja je cjelovita, nema um, ali joj instnkt za preživljavanjem, savršeno veže tijelo za dušu. Kod čovjeka nije tako, jer on ima um i kalkulira. Ali, sa nesvjesnim umom, čovjek ostaje podvojen od duše i može poludjeti, u smislu da ne može kontrolirati nagon i ponašanje. Zato je osvješćivanje preko potrebno.

Društvena kultura ne prihvaća duhovnost, zato je mnogo bolesnih ljudi koje poznajemo i srećemo, jer ljudi nemaju adekvatno znanje, a još manje ljubavi i probuđenu svijest. Veliki je procenat ljudi s poremećenim karakterima, kojima se ego brani. Posljedica toga su šizici, pohlepni ljudi, psihopate, mazohisti i kruti moralisti, s lažnim ponosom.

Preko svijesti, polarizirana energija duše se ponovo vraća u najčistije stanje univerzalne duše. Znači, svijest čovjeka je doživljaj najšireg uvida, temeljem istine i energije svjetlosti.

Kod dominacije sjemena muškarca rodiće se žensko dijete, jer se sve odvija suprotno. Kada je žensko sjeme jače, onda se rodi muško dijete.

Muškarac lakše oslobađa duh, a žena je obdarena da može roditi.

U odnosu muškarca i žene, ženi je uvijek stalo do pravih vrijednosti, do ljubavi. Ona prirodno zna što treba raditi u odnosu. Žena ne želi seksualni odnos bez ljubavi, jer je veoma odgovorna za dijete. Ona se nema čega učiti. Za nju je život stvarnost. Muškarac o tome nema pojma, zato su muškarci više skloni nevjerstvu. Kada je i u muškarcu ljubav probuđena i on postaje veoma pažljiv i odgovoran prema ženi i njenoj prirodi.

Ljubav trajno veže muškarca i ženu, i u tom odnosu suvišan je treći.

Sve počinje iz sjemena, iz vibracije energije Univerzalne duše, s najvišim dometom svjetlosti istine i apsolutne svijesti. Ispada da ništa nije stvarno, da se ništa nije ni dogodilo, sve je već postojalo u apsolutnom prostoru Boga.

I kada se probudimo u punoj svijesti, ništa nismo novo otkrili, sve već postoji. Svijest jedino služi da se oslobodimo materijalizma, ovisnosti od tijela, da se oslobodimo želja, patnji i da se konačno oslobodimo straha od neizbježne smrti tijela.

Ako bih trebao poručiti kako urediti doživljaj života, proizilazi da je najbolje biti na razini bezbrižnog kućnog ljubimca, ali sa punom svijesti i moćnom intuicijom.

Stvoreni smo od energije - duše; najprirodnije je, bezuvjetno se predati njoj već sada i postati jedno s njom. Svaka podvojenost od vlastite duše remeti metabolizam, uzroči nezadovoljstvo, bolesti i naše ponašanje postaje upitno, jer mijenjamo karakter. I nepismeni znaju reći, čovjek bez karaktera kao da nije čovjek.

Ponovit ću zbog početnika, karakter je skladno ponašanje pojidinca, sa svjesnim umom, izvan obrane ega, kao usklađenost duše i tijela. Napadnut karakter slabi kreativnost čovjeka, jer sva energija odlazi na obranu ega.

Ako je netko postigao sve u životu, a ipak osjeća strah, to znači da mu karakterna obrana straha, oduzima svaku radost života. Bolje je ne posjedovati ništa, a biti karakterno čist, umom usmjeren, s mirom i ljubavi u srcu.

Učili su nas da moramo stvarati, posjedovati mnogo toga, i na kraju ispada koliko nešto prigrabiš, toliko ćeš i živjeti. To je naivno i smiješno. Možemo posjedovati samo materijalne vrijednosti, od kojih nas uvijek boli glava; zbog njih dodatno opterećujemo misli i um, čime narušavamo vlastiti metabolizam. Kažu kada netko ima mnogo novaca na bankovnom računu, da ne može u miru umrijeti.

Život je moguć samo sada i svi oni koji žive za jedan dan, uvijek žive u sadašnjem trenutku.

Duhovne vrijenosti ne možemo posjedovati, a život nam znače. To sigurno znači da ljudi vegetiraju u neznanju, željama i patnji, bez dubljeg doživljaja života.

Dok je dijete malo, njegovo tijelo i duša su jedno, jer između njih još nije razvijen um, koji će ih podijeliti. Božanski je princip kada su duša i tijelo jedno. Pojavom osjećanja, misli, govora, razvija se um i zauzima mjesto u trećem oku, točnije pinealnoj žlijezdi hipofize mozga. Gdje je pažnja uma usmjerena, za njim duša vibrira.

Za čovjeka je um najbitniji, jer od njega ovisi ponašanje. U društvu ništa nije postavljeno temeljem duhovnosti pojedinca, nema preventive i sve se svodi na saniranje posljedica, kada je već kasno. Zato su bolnice prepune ljudi koji se najviše žale na nezadovoljstvo, strah i psihosomatsko reagiranje, a to je u suštini poremećaj metaboliziranja energije duše u tijelo, kada karakter nije čist, već se karakternim obranama brani ego. Oko nas su nezadovoljni ljudi, puni bijesa i tuge, uznemirenih srca bez ljubavi. Nitko nije miran, jer je opće prihvaćeni društveni stav da se radi o suvremenom življenju, koji guta ljude ne dajući im predaha za mir.

Ako nam je stalo do napredovanja, onda se jedino trebate baviti umom. To je direktan put buđenja snage. U tu svrhu služi meditativna praksa. Nepraktično je baviti se nečim što ne smiruje um. Bilo koja aktivnost, za um je dodatno uznemirenje. Um jedino miruje kada prati kreativnost čovjeka, a vi razmislite što bi to moglo biti. Kreativnost je sve ono što vas čini mirnim. Možete biti nemirni dok spavate, ali također možete biti mirni kod težih fizičkih napora, u ovisnosti da li radite ono što želite biti.

Snaga uma se očituje kroz mir koji možete sebi dopuštiti.

Nezrelo i nedovoljno osvješćeno dijete se raduje željama, a čovjek se raduje ljubavi i životu. Djeca su zbog želja uzbuđena i nemirna. To i jest princip materijalizacije fizičkog tijela. Kada dijete postan čovjek i ono će se radovati životu.

Ako zreloj osobi misli i dalje služe radi želja, onda nije dobro, jer je želja izvor patnje i svih poremećaja metabolizma.

Svaka aktivnost čovjeka, preko tijela i uma, samo je najdublja želja za doživljaj života. Uviđamo da nas želje čine tužnim, ali je također točno da nismo u stanju percipirati duhovnu stvarnost. Vapimo da smo u ljubavi, da smo radosni, da smo živi, ali na sasvim pogrešan način, preko nekog trećeg (preko hrane, novca, sexa), a sve je u nama, u našoj duši, u našem umu i mislima. Doživljaj života je potpun sklad duše i tijela, kao potpun mir misli i uma. Za mir ne smije biti podvojenosti duše i tijela, mentalnog i fizičkog aspekta.

Kada bi čovjek bio apsolutno svjestan, onda se ne bi morao ni roditi. Ovaj svijet kao božanska čarolija, beskrajno je zanimljiv. Naravno, u čaroliji će uživat samo oni koji sebe smire, koji shvate što je duhovna stvarnost (da je to apsolutno čist prostor bez ičega), i onda se ne bi smarali materijalnim željama, nego bi imali samo duhovnu želju. Međutim, ni sama duhovna želja nema smisla, jer prelazi u potpun uvid stvari, kada postajemo svjesni i oslobođeni svake ovisnosti.

Percipiranje stvarnosti ili moć prosuđivanja čovjeka, praktički je cjeli životni vijek tijela radi prevođenja u čistu dušu - energiju. Na početku je bila samo duša i sve mora završiti kroz dušu. Tijelo mora nestati, jer je to stvar postojanja. Kako gubitak tijela ne bi bio bolan i kako ne bi izravno čekali taj bolan trenutak, postoji duhovnost koja nas može osloboditi tog straha. Procedura osvješćivanja tijela je čitav proces kroz odrastanje i sazrijevanje ličnosti čovjeka. Netko u tome uspije, a netko ne.

Mentalni sadržaj čovjeka, kroz misli i um, između je slijepog tijela i božanske duše - energije, u trećem oku i pinealnoj žlijezdi hipofize mozga. Normalno je da um „hoda“ po vertikali bića, od glave, do tabana nogu, preko kralježnice i prednje strane tijela, preko simpatičkih i parasimpatičkih nerava, preko arterija i vena, preko limfotoka. Samo na taj način život ima pun smisao, mir, ljubav, istinu, radost i slobodu. To je taj osvjetljeni put, gdje postoji i tijelo i duša i energija i duh i svijest. Izvan tijela postoji nešto što pripada drugome. Samo ono što je u biću, možemo reći da je cjelina. Ono izvan tijela samo može biti umišljena želja, zato što nam mnoge stvari izgledaju lijepo i očarani smo njima. Zajedničko za naše biće i ono izvan njega je samo energija i upravo sve moramo promatrati kroz nju. Čovjek kao svjestan entitet ne mora biti hrčak i skupljati sve što mu treba za život, jer to nije moguće. Zato postoji svijest, kao čist duhovni kanal kojom primamo energiju u izobilju.

Bez svijesti nije moguće biti sveprisutan kroz sva tri aspekta života, nego će uvijek biti neka prevaga prema fizičkom ili mentalnom aspektu, ali to čini čovjeka podjeljenim na duši, mijenja se karakter i ukupno ponašanje.

Ako je duhovnost prava stvar, koju još uvijek nismo spoznali, onda moramo poslušati iskusne majstore života koji će nam tu stvar približiti. Kroz misli i um moramo se odreći svega, od logike do svih želja. Praktički, ničega se ne odričemo, samo dajemo upute umu i vežemo ga kao psića da bude miran, jer tek tada najdublje doživljavamo život.

Učite i probajte.



SVIJEST JE PRIRODNA STVAR

Normalno je da čovjek bude svjestan, ali tu postoje mnoga ograničenja od samog bića i tijela.

Priroda svijesti je u tome što je ona ničija, kao što istina nikome ne pripada, kao što svatko živi životom koji nije njegov i na kraju svi imamo Boga a ne znamo za njega.

Svijest se temelji na energiji, na duši, na istini, na svjetlosti, na pročišćenju do razine apsolutnog. Od fizičkog tijela do Apsoluta, vibrira energija na sve strane holograma svijeta i odvlači pažnju misli i uma. Teško je koncentrirati se u sebe, na život, srce, na mir, na radost, ljubav, na zdravlje i imunitet, kada je prostor prirode beskrajna čarolija svega stvorenog. Od samog početka dok smo bili djeca, radovali smo se svemu i to su postale naše navike. Sada, u zrelijoj dobi, duhovnjaci govore kako se trebamo odreći tih navika, da postoji nešto mnogo bolje što nije za djecu. Radi se o nekakvom pročišćenju, o duhu, o nekakvoj uzvišenoj svijesti, kao da sada nismo svjesni. Možda je to stvarno tako, ali o tome valja malo dublje promisliti, a nas nosi vrijeme, dan i noć, obveze. Sve više izgleda da život ne služi pravoj svrsi, nego se kroz njega provlače mnoge nebitne stvari. Teško je u općem metežu aktivnosti i stresa, pronaći svrhu života.

Neki kažu da je to jednostavno, samo trebaš zažmuriti, smiriti se i odlijepiti sa ovog planeta, i ugledati nekakav drugi ambijent beskrajnih boja u vidu najveće čarolije svijeta. Oni koji su to iskusili kažu da ništa u prirodi nije vrijedno tog doživljaja.

Lako je biti svjestan u toj tišini apsolutnog mira, gdje ničega nema, ali budi miran ovdje na Zemlji, između neostvarenih želja i svih zvijeri koje te vrebaju kroz ponašanje ljudi. Kada ne bi bilo strašno umrijeti, pa svi bi pohitali prema toj svijesti, prema tom miru. Čovjek je svemu sklon i lijepom i ružnom i želji i patnji i radosti i tugi, ljubavi i mržnji, zdravlju i bolesti, istini i laži. Čovjek je samo griješno biće, ne zato što je on takav, nego je takva priroda stvari u kojoj živi. Ništa nije trajno, sve je prolazno i relativno, kroz vrijeme u kome ne možeš uhvatiti ni kraj ni početak. A kako urediti život, kada ne znaš odakle početi i kuda ćeš završiti. Zato se prepustiš maštanju, željama, znaš da je to šarena laža, ali bolje i to nego biti pijan, drogiran, baviti se kriminalom i ostalim glupostima, radi nekakvog smirivanja u glavi.

Ipak sam sklon povjerovati, čovjek ima um i može pronaći razumnu mjeru za svoje ponašanje, kako bi bio radostan i kako ne bi smetao drugima. Nekada je to bilo mnogo jednostavnije, ljudi su bili prirodniji, osjećali ljubav, družili se, imali vremena za drugoga, rađali djecu i to mnogo djece, imali strpljenja za život, bili u svemu dobronamjerni. Danas ništa nije tako. Malo je onih koji bi znali prikočiti u suvrmenosti i vratili se unazad sto godina.

Najveći je problem sviju nas što nemamo pravu odluku. Ako odlučiš stvarati bogatstvo, onda se predaš tome i to nekako ide. Ako se predaš duhu, onda nemaš ništa, ali si samo miran. U tome i jest problem što običan čovjek ne može sam odlučiti, a nije dovoljno pri sebi poslušati pametnijeg i iskusnijeg. Kako se odreći svega zbog jednog mira i svijesti? Je li to glupo? Bilo kako bilo, ništa tu nije jasno, dok sam ne stvoriš neko iskustvo, koje će te pogurati na neku stranu. Opekli smo se od mnogih promašaja, ali i to je bilo iskustvo života. Najgore je što nismo skloni učiti iz tuđih pogrešaka, već želimo sami pogriješiti. Ono što pametan vidi u drugome, budala mora potražiti u sebi.

Dogodilo mi se neko iskustvo koje nisam čuo od drugih ljudi, niti sam ikada video u prirodi. Bilo je to posebno, mnogo jače, sa mnogo boja i svjetlosti, nego kada sam se prvi put našao u čudu orgazma. To bih iskustvo rado podijelio sa vama, no nemam riječi kojima se može opisati čarolija. Naravno, za nju moraš biti jako miran da ne bi propustio ono bitno. To je slično kao kada majka priča djetetu bajku o vili i vilenjacima, prije spavanja, a ono se preda priči, uživi se u nju i tako zaspi. Kada vi budete tako mirni kao dijete, ispričat ću vam čarobno iskustvo duha.

Ako želite svijest, najprije morate znati dvije stvari. Tijelo je moguće samo u prostoru vašeg bića, a svijest je moguća samo u prostoru Apsoluta. Koliko je čudno, toliko jednostavno spojiti krajnosti komplicirane materije tijela i apsolutno čiste svijesti. To je moguće samo na jedan način, da tijelo dovedete na proplanak gdje ničeg nema, to mjesto je jako osvjetljeno, a vi od jake svjetlosti ne vidite ni tijelo, samo uviđate slobodu te svjetlosti. Dok se penjete do tog mjesta normalno vidite ovu prirodu, ali kada dođete u to sveto mjesto, koje se zove istina, onda doživite tu svijest, od koje vam savršeno bude jasno što život jest. Taj prostor i to mjesto nalik su vječnom miru u kome počivaju vaši preci. Vi niste morali umrijeti da bi doživjeli taj vječni život. I onda odlučite čemu ćete se predati: željama ili životu?

Kada jednom stvorite iskustvo svijesti, to je slično kao kada ste prvi put progovorili, prohodali, provozali bicikl, počeli pisati rukom, doživjeli ljubav i čaroliju orgazma. Sve su to iskustva koja ne možete zaboraviti. A svijest je iskustvo nad iskustvima, jer je osvjetljena istinom koju nitko ne poznaje. Poslije se lako odlučite, da li ćete dan provesti u jelu i piću ili ćete mirno uživati u svijesti. Ne samo to, kada ste svjesni, mijenja se vaše ponašanje. Svi primjete da zračite svjetlošću, svi vas vole, jer ste prema svima pažljivi, ljubazni i nekako ste odgovorni za izgovorenu riječ. To se ljudima jako sviđa. Od jednog običnog smrtnika, samo što ste se popeli do istine, postali ste svjesno biće. Pa to ništa ne košta, niti je naporno. Pa to može svatko i svijest je normalna pojava za čovjeka.

Ako me pitate gdje se može svijest naći u običnom čovjeku, reći ću vam; svijest nigdje nije moguća bez istine i duha, a vi mozgajte što bi to moglo biti. Istina je najčista vibracija energije svjetlosti i pitajte se u čemu to vidite oko sebe, ili ne vidite istinu ni u čemu.

Upamtite, istina je najblještavija svjetlost, kada ona sine, sve drugo nestaje, pa i vaše tijelo. To je toliko čista vibracija energije, gdje se materija rastapa i nestaje. Vidite li oko sebe nešto svjetlo svjetlo, ili je ipak sve nečisto? Za čistu energiju svjetlosti, cjela priroda je nečista, jer je upravo stvorena od energije, ali zbog ograničenosti materije i njenih zakona, istina bježi tamo gdje je vibracija čista i mi to ne vidimo. Istina štiti apsolutni život i Boga, od prljanja sa strane.

Naše biće je prirodno kada duša pravilno oblikuje tijelo. To je slučaj prije rođenja, u meditaciji i punoj svijesti. Mentalni sadržaj kroz misli i um, kao svjestan entitet za vođenje duše i oblikovanje tijela, najmanje služi svojoj svrsi. Sve se to dešava s razlogom, jer je energija munjevita, a materija je ne može pratiti, tako su uzrok i posljedica u dubokoj podvojenosti. U relativnoj prirodi sve je moguće, gdje se uzroci ne vide, a posljedice su nesagledive, jer nikada nije prisutna istina.

Mala beba nezna ništa reći jer još nema iskustvo uma, još nije ništa doživjela. Tek kada u mislima počinje skupljati sličice od osjetila, stvori se iskustvo uma i ona progovori. Tako se ponašaju i zreliji ljudi. Govoriti mogu svi, a zanimljiv je onaj tko govori istinu, a istina nije moguća bez duhovnog iskustva.

Svijest je kada se rasuta duša od misli i uma, sabere u jaku snagu duha. Kada se od svega rasutog u našem biću, sve dovede u red, pročisti, a tijelo ostane kao šuplja cijev čije su stijenke samo aura duše. Onda se ta aura lako vezuje za čistu svjetlost. To postaje moć, a moćan čovjek može sve i uzor je svima. Duhovna moć nema cijenu u odnosu na moćnike materijalnih bogatstava. Snaga duha je istinska snaga Boga, a svijest nema nikakvu snagu jer nije fokusirana na ništa, ona je sloboda uvida, poput istine i svjetlosti. Svijest je božanski mir.

Čovjek bi najlakše probudio svijest da je izoliran od svega, kao pod staklenim zvonom, da ne vidi i ne čuje ništa. Zato ovi istražuju Svemir, jer žele doći do svijesti preko moćnih tehnologija, jer svi ti moćni umovi nemaju iskustvo duha i njegove neograničene snage. Duh je toliko pročišćena vibracija energije da se ne može za ništa vezati, izuzev za energiju svjetlosti.

Model svijeta sadržan je u prostornom hologramu našeg bića. Zavezanih očiju moramo osjećati gdje se što nalazi u biću i čemu služi. Ali, mi se time ne bavimo. Pažnja našeg uma je vezana za neke druge stvari koje se tiču naših želja. Zato kažemo da nitko nije glup, jedino nije budan nad umom. A svijest je opća budnost, bez koje nije moguć najširi uvid. Tu ne postoji krivac, jer se sve dešava temeljem uzroka i posljedice. Jedini je problem patnja i strah. Da nije toga gdje bi čovjeku bio kraj. I otuda proizilazi, želja i patnja nisu slučajne, već imaju svoju svrhu; drže čovjeka prikovanog za fizičko tijelo, jer u njemu je duša, koja uporno pokušava povezati se s tijelom. Opet je sve samo duša i samo energija i samo um. Sve drugo je kolateralna šteta. Cjela priroda je kolateralna šteta za božansku dušu, ali bez nje nije moguća kreacija svijeta.

Čovjek mora negdje biti, u nekom izdanju uma. I to je igra energije.

Duhovne vrijednosti su nedodirljive, njih nitko ne može posjedovati, svačije su i ničije, njih se jedino može biti svjestan. Uzrok svemu možemo pronaći analizom posljedice. Nitko ne može reći: „Moj život, moje tijelo, moja stvar svijesti“, jer kada nesvjesni rode dijete bez ljubavi i ono će biti nesretan čovjek. Znači svijest ne može biti stvar volje pojedinca, jer se kroz nju iskazuje božanska nota.

Uz ljubav čovjek osjeća svoju dušu, a uz svijest i božansku.

Čovjek se mijenja u duši, preko uma. Bez obzira u kakvom je stanju netko sada, preko duše i uma može popraviti karmu, krvnu grupu, čak i genetski kod.

U duhu čovjek nije ograničen i nema sudbinu, već sam upravlja svojim bićem.

Istina nikada nije moguća u dijalogu praznih priča. Do nje se dolazi dubljim promišljanjem, mirom, u dubljem doživljaju života. Kroz ljubav se sve to lako postiže. Kada ljubav nije probuđenja, znanje će biti od koristi, ali kada nema ni ljubavi ni znanja, onda počinju nevolje pojedinca.

Misli, um, duh i svijest čovjeka ne smiju biti stvar slučajnosti ili sudbine. Ne vidimo dušu, ne vidimo energiju, mentalni procesi se odvijaju munjevito, ali postoji nešto što osjećamo kao eho duše, kao „disanje“ duše, a to je pravilan dah i miran ritam srca. Sve će doći samo od sebe, ako te dvije stvari održimo. Sve dolazi u ljubavi i meditaciji.

Iz perspektive materije, Apsolut je nezamislivo savršenstvo Boga, kao najdublja inspiracija života.

Iz perspektive Apsoluta i svijesti, materija kao da ne postoji, jer je ništavna prema snazi vakuuma Boga.

Život i tijelo samo su dvije krajnosti jednog prostora, i da nije manipulativnog uma, nikakav problem ne bi postojao. Možemo postići stanje svijesti u kome je um poistovjećen sa njom. To je ujedno jedini način da se duhovno i materijalno mogu povezati u JEDNO.

Za primjer uzmimo običan pogled u kap vode. Čini nam se da je sve jasno. Pogledajmo tu kap kroz povećalo i što ćemo vidjeti, kapi više nema, izgubila se u prostoru. To vrijedi za cjelu materijalnu prirodu; ona se gubi u prostoru Apsoluta, jer je beskrajna energija jednostavno proguta. Ljudi doživljavaju prirodu objektivno, relativno i prolazno u vremenu, pri čemu ne doživljavaju energiju koja je stvorila prirodu i pročišćenu vibraciju preko duha, kojim će priroda biti vraćena sjemenu iz kojeg je stvorena. Ta igra energije je evolucija materije.

Bez istine, ništa vam neće biti jasno.

Temeljem svijesti beskrajan prostor svijeta postaje poistovjećen sa prostorom vašeg bića, u kome je početak i kraj života vaše duše.

Kroz duh sve se vraća na početak.


Komentar:

Govor čovjeka, kao fokus i sadržaj uma, treba se formirati iz srca, a ne iz glave kako svi radimo. Kada malo dijete progovori, ono to radi iz srca. Nadareni pjevači samo su ljudi koji pjevaju srcem. Probajte otpjevati nešto iz srca, lako možete postati zvijezda, jer u srcu je istina života vaše duše.



DA LI BOG POSTOJI I POMAŽE

Sve što možemo logički zamisliti i razmuno prosuditi o Bogu, ostaće samo relativnost bez konačnog odgovora, bez istine. Za Boga ne možemo biti ni ZA ni PROTIV, dok nam se sam ne pokaže, na način duhovnog pročišćenja, utjelovljenja u prostor našeg bića, kroz svijest. Bog ne smije biti stvar vjerovanja i sudbine, niti objektivna realnost, već potpuna svjesnost, temeljem apsolutne istine, kao svjetlost.

Bog je cjelina duhovnog prostora svijeta, kao univerzalno JEDNO, izvan čega ništa drugo ne postoji. Sama univerzalnost čini Boga apsolutnim, sveprisutnim, svemoćnim.

Prostor Boga doživljavamo na naš način, ne apsolutistički, već relativno, dodajući vrijeme, koje dijeli univerzalnost Boga i zato ga ne možemo sagledati cjelovito.

Apsolut je sam sebi dovoljan, a ova priča je temeljem relativnosti koja se ipak uselila u savršeni prostor Boga.

Život kao postojanje, nije moguć izvan prostora Boga.

Sve ovo jedino ima smisla ako je oživljeno u svjesnom entitetu. Tko u prirodi razmišlja o Bogu, valjda samo čovjek, jer posjeduje spiritualne moći, za duhovno uzdizanje do razine istine i svijesti.

Suština Boga, života i postojanja, upravo je u istini, kroz svijest, da je prostor bića JEDNO s prostorom Boga, kroz duh i svijest koja može biti apsolutna u relativnom biću. Nečisto biće je samo izdvojilo sebe iz prostora Boga i dalje koristi prostor Boga za život i postojanje, ali na jedan primitivan, nesvjestan način.

Sve što je stvoreno u Apsolutu, oblikovano je energijom, koja opstaje samo zbog konstante vibracije. Konstanta znači da nije bitno hoće li u prostoru biti samo jedna vibracija ili beskrajno mnogo vibracija, ako sve one čine konstantu. Ta konstanta je veoma primjerena i bliska apsolutnom. Kao takva, energija potpuno ispunjava prostor Boga, suptilno, uz neizbježnu čaroliju svijetlosti koja dolazi od istine o Bogu.

Apsolut nam se čini kao PRAZNINA, ali to je beskrajni VAKUUM, koji beskrajnom snagom privlači svaku vibraciju energije, bez obzira gdje se ona nalazi u prostoru, Djelovanje vakuuma je duhovna suština svijeta, koji bezuvjetno primorava energiju da se uvijek usmjerava ka središtu vrtnje kreacije svijeta. Energija će nailaziti na razne prepreke, ali je ništa neće spriječiti da pročisti vibraciju do razine apsolutne istine i svjetlosti.

Ako je nešto izvan Apsoluta, mora imati nekakvu realnost. Sam Bog ne spada u realnost jer je beskrajno apsolutan. Realnost pripada energiji, u opsegu svih mogućnosti, od vibracije svjetlosti, do vibracije materije. Znači, energija daje sve mogućnosti stvaranja materijalne prirode, pri čemu se uređuju svi odnosi ili promjene. Zato energija posjeduje metafizičku realnost.

U odnosu na Boga, život i postojanje, naše biće je ipak komadić tog prostora, u kome je sadržan cjeli svijet, na način hologramske neometanosti. To je moguće preko duše, koja u prostoru bića čini individualizirani život.

Univerzalna kozmička energija nema polarnost, a duša je polarizirana energija, jer joj se smanjila gustina vibracije kroz fizičko tijelo. Duša je stvorena iz sjemena vrste i može biti ženska ili muška, jer bez te polarnosti ne bi bilo moguće oblikovati materiju.

Duša postoji jer su mogućnosti energije to dopuštile, i ona će uvijek biti vezana za vakuum pročišćenja - evoluciju.

Sve stvoreno mora završiti pročišćeno u Apsolutu, kada dođe pravo vrijeme, kada sazrije sjeme duha. Nikada ne moramo misliti i dovoditi sebe u stanje želje, da li će nešto biti ili neće. Uz smirenost, moguće je sve, uz nemir, šanse su minimalne.

Čovjek je cjelovit jedino preko jasnog doživljaja života. Uvid je stvar apsolutne svijesti, koja je moguća, bezuvjetnom predajom svega što predstavlja naše posjedovanje: misli, um, osjećanja, sjećanja, ljubav, duh, fizičko tijelo i mentalni sadržaj. To je istinsko pročišćenje, u smislu slobode svijesti.

Sve ono što je nemoguće u fizičkom tijelu, moguće je u duhu, a istinito u svijesti.

Iscjeljenje je stvar misli. Što mislite u to vjerujete, jer ne bi razmišljali o tome. Život nije ni misao, ni vjera ni sudbina, život je stvar prostora, po principu svjetla i tame, čistog i prljavog.

U čovjeku postoji svašta, ali on ne reagira na sve. Slabost je primjetna kod želje, patnje i boli. U ovisnosti gdje ste sada, u želji, patnji ili boli, vaše će ponašanje oblikovati misli, jer ne možete ostati ravnodušni. Kada misli krenu, vi postajete ono što mislite. Bez obzira što je sve stvar više sile, energije i Boga, ipak imate mogućnost misliti slobodno. Sloboda vam nikada nije uskraćena, ako je niste sami sebi oduzeli kroz grijeh.

Pročišćenje ima za cilj sabiranje raskomadane duše na mnogo misli, osjećanja, riječi i sjećanja. Duša nije pokidana od mira, nego od pretjerane aktivnosti misli i uma. Sve je u vašim rukama, bez ikakve sudbine i vjere. Mislite ono što želite biti i želja će biti ostvarena. Čovjek ima mnogo želja, ali nije siguran i odlučan za svaku, zbog toga se one ne ispunjavaju. Ni to nije slučajno, jer svaka želja koja nema veze sa istinom života, bježi iz misaonog procesa i nikada ne bude ispunjena. Na njenom mjestu ostane ožiljak kao patnja, a to mjesto energija uvijek zaobilazi i ono će vremenom postati bolesno mjesto, kao nezbrinuto dijete.

Tako se bolesti rađaju, običnim izmišljanjem, ali se lako iscjeljuju usmjerenim promišljanjem. Što je bolest teža, u smislu patnje i boli, lakše se iscjeljuje, jer je bliža svojoj suprotnosti. Početak bolesti treba dosta vremena da pređe put do svoje suprotnosti, do zdravlja.

Tko shvati suštinu muškog i ženskog, dana i noći, uzroka i posljedice, relativnog, metafizičkog i duhovnog, stvorit će uvid u svaki vid stvarnosti, biti će mu jasno i neće biti zbunjen.

U našem biću postoji jedno mjesto koje može sabrati sav potencijal koji imamo, kroz životnu silu i energiju. To mjesto je srce, kao prirodan ritam metronoma, po kome se ravnaju sva glazbala orkestra, sastavljena od svih organa tijela i njihovih funkcija. Tako nastaje harmonija braka duše-energije i tijela, u jednu finu himnu života, od koje nas hvata jeza i milost, svima nama poznatu, ali često neprobuđenu ljubav.

Ljubav je stvar pročišćenih bića i mirnih srca, za koju nije potrebno znanje nemirnih umova sa rasejanim mislima i oslabljenom dušom. Podržite ljubav i biti ćete uvijek radosni. Ona ne ovisi ni od koga, ne pita nikoga, ne traži ništa, čak ni vas ne pita. Ljubav je jedina alkemija, moćna spojiti u JEDNO, dušu, tijelo i život, na jednostavan način najdubljeg doživljaja milosti u srcu.

Obzirom da je sve stvar pročišćenja prostora, ni ljubav neće ostati samo na braku duše i tijela. Snaga ljubavi biti će pretočena u sjeme duha, kao jače i čistije vibracije, na putu ostvarenja. Na taj način, relativna sloboda vaših misli, koja stvara buku i nemir, mora preko duha, istine i svijesti, preći u pravu slobodu života.

Zato morate biti budni, pratiti dan i noć, osjećati zemlju i nebo, biti zahvalni, pažljivi, ljubazni i odgovorni za grijeh. Kada imate mir, neće doći do grijeha i tu je sve jasno. U slučaju grijeha, koji vam neda mira mislima, morate poduzeti nešto na oslobađanju od toga. Osobađanje od grijeha se odnosi na bezuvjetnu predaju i dopuštenje višoj sili da vam pomogne, do razine istine i svijesti, kada dalje možete sami.

Nemojte samo spavati, jer time ništa ne popravljate. Čovjek je budan kada ga drži viša sila, kao ljubav, kao svijest. Biti budan nije naporno, naporno je bježati od istine, skrivati se iza grijeha, patiti i završiti u bolesti. To zaista nikome ne treba, pogotovu što nemamo pravo na takvo ponašanje, temeljem odgovornosti za druge duše, mir srca i čistoću prostora života.

Mi nismo životinje koje stalno bježe i bore se opstanak, uz najveću dozu straha, kada ne stignu ni disati.

Svatko može imati božanski mir, samo temeljem bezuvjetne predaje i dopuštenje višoj sili - svijesti, da ga vodi kroz prostor života. Svijest nikada neće biti sila, ipak se radi o najširoj slobodi uvida stvarnosti.

Kako logika i razum ne bi bili buka i napor u vašoj glavi, usvajajte svijest, koja će vas osloboditi svega.

Oslobodite se relativne ovisnosti i u svemu tražite ljubav i istinu.

Predajte se svom srcu i sve radite iz srca, jer vam je ono život. Sve što osjećate iz vana najprije propustite kroz srce, da ne bi završilo u beskrajnim mislima. U srcu je uvijek istina.

Ne smarajte se znanjima koja nemaju kraj i ne vide istinu, nego se predajte najvećem duhovnom znanju - miru.

Dopustite da vam se dogodi viša stvarnost, jer ste zaista dio nje. Dopuštite odrastanje, sazrijevanje, ljubav, istinu, svijest, radost i slobodu. Sve je u vama i sve je stvar dopuštenja.

I kako Bog pomaže?

Jednostavno, na svaku misao o Bogu sama misao stane, jer nezna što misliti. Misli su temeljem osjetila, a u slučaju Boga osjetila su nemoćna. Ne morate siliti sebe na misli o Bogu, ne morate Boga voljeti, ne morate vjerovati u Boga, samo budite svjesni da je vaše biće istinski uronjeno u prostor Boga. Budite svjesni da je vaš život uistinu život univerzalne duše. O Bogu ne trebate misliti, s Bogom se trebate sjediniti. Ako vam to ne ide, pomoć potražite kroz ljubav, ona će vam pokazati kako se to radi.



LJUBAV DIREKTNO UREĐUJE ODNOSE LJUDI

Svi imamo dušu, čija je suština energija, upravo ona energija svjetlosti, nepolarizirana, sa jedinstvenom vibracijom.

Duša u fizičkom tijelu postaje izdvojena od cjeline, za onoliko kolike su potrebe fizičkog tijela.

Kroz dušu, svi smo JEDNO.

Preko fizičkog tijela svi smo braća i sestre, temeljem braka duše i tijela (srca). Prirodno je da braća i sestre uvijek budu u ljubavi, neovisno o braku njihovih roditelja (duše i tijela).

Od duše i njene energije nemamo problema, jer je ona suština duhovnog prostora svijeta i života. Problemi dolaze od tijela, koje ne ispunjava bračne obveze, ne prati dušu i njene metafizičke zakone, već se ponaša kao svaka druga materija.

Čovjek je izuzetak u prirodi sa razvijenim mentalnim sadržajem i spiritualnim moćima, gdje može urediti svoje postojanje direktno preko univerzalne svijesti. Sama svijest daje upute za život. Tamo gdje svijest nije na jasnijoj razini uvida, postoje mnogi problemi, koji se odražavaju na ukupno ponašanje pojedinca, mijenjajući njegov karakter, što uzroči asocijalno ponašanje, od obične želje, preko nezadovoljstva, patnje, do bolesti i arogancije.

Svi smo rođeni tako normalni i prirodni, sa dubokim doživljajem života u srcu, sa bezuvjetnom ljubavi prema svemu. Nešto se usput dogodilo i postali smo nekultivirano biće s kojim se mora raditi sve od početka. Malo dijete božanski živi, a odrastao čovjek se idiotski ponaša, jer nema ljubav i širi uvid.

Cilj priče nisu posljedice nesvjesnog ponašanja, nego nastavak života kada je nestala ljubav.

Moramo se vratiti na energiju duše koja je uvijek čista, kao konstanta vibracije, kao istina, kao svjetlost i nositelj duha. Zato je duša u svemu božanska. U svakom obliku prirode, duša je uvijek JEDNO, koja služi tom obliku i može biti blokirana od oblika i njegovih potreba. Kod čovjeka um rabi dušu na mnogo načina, preko misli, osjećanja, sjećanja, emocija, želja, ega i na svaki drugi način u čemu je um umiješan. Valjda, dok duboko spavamo (najviše dva sata preko noći), um miruje, inače je uvijek aktivan.

Prirodu spoznajemo preko duše i život doživljavamo preko nje. Prijatelje i druge ljude, također poznajemo preko duše, jer tijelo nezna govoriti. Ako su nam sve duše JEDNO, zašto smo podvojeni zbog slijepog tijela, koje nije krivo? Odgovor je jednostavan. Tamo gdje postoji ljubav, odnosi su harmonični i duše plešu bez problema. Gdje nema ljubavi, tijelo je ugroženo (duša ne može biti ugrožena jer je energija), nema braka između duše i tijela i onda se ta duša žali da ima problema u braku s tijelom. To vide i osjećaju sve duše prijatelja, a hologramski i sve duše svijeta.

Zato ljubav ima daleko širi smisao od onog običnog poimanja zaljubljenog muškarca i žene.

Preko ljubavi praktički i prirodno pomažemo održanje svakog braka duše i tijela. Tamo gdje je ta veza poljuljana ili prekinuta, svi prijatelji pomažu, preko energije duša, da se stanje popravi. Tako se može iscijeliti svaka slabost. Onaj tko duboko osjeća ljubav i život, ima moć preko svoje duše, osnažiti dušu prijatelja ili poznanika, koja će popraviti odnos sa tijelom.

Energije uvijek ima u izobilju, tu duša nije problem, ali ako tijelo ne može primiti energiju za unutarnje organe, snagu, imunitet i zdravlje, nego energiju stalno rasipa u mislima i umu, željama i strastvima, onda tu nije kriva duša, nego tijelo.

Kako osvjestiti tijelo da se ponaša u skladu s dušom?

U ovom pitanju je sadržano sve što se tiče radosti čovjeka.

Stvar je jednostavna. U djetinjstvu je bilo sve u redu, dok nismo mislili, dok nismo imali krupnih želja, dok nismo ušli u grijeh. Sada smo zreliji a nemoćni. Naša zrelost je naivna, jer se samo vidi veliko tijelo, bez izgrađenog duha, a duh je snaga, ne fizičko tijelo. Mnogi vjeruju, tko ima veće tijelo da je jači, međutim, to nema veze s duhovnom snagom. Na Istoku njeguju razne discipline tijela, radi izgradnje duha, s kojim se sve može.

Sve možemo popraviti ako posljedicu vratimo na uzrok, onim redom kako se stvarala.

Kada oživimo ljubav, nećemo sebi ponovo dozvoliti promašaj u braku s dušom, nego ćemo biti njoj zahvalni, pažljivi prema njoj i potpuno odgovorni za svoje postupke, od izgovorenih riječi, do svega drugog što čini našu fizičku i mentalnu aktivnost.

Naravno, brak je svetinja, ali ne društveni brak muškarca i žene, u kome ljubav nije bitna, već prirodan brak duše i tijela, koji bez ljubavi ne može opstati i tijelo će propasti, jer nije sebe pročistilo u duhu božanstva.

Zbog slabog tijela, duša kao bračni drug, ostaje ranjena, međutim to je samo figurativno rečeno, duša je uvijek zdrava i mlada, jer je čista energija svijetlosti. Umjesto da zadovoljna duša pulzira kroz srce u ljubavi s njim, ona će ovoga puta liječiti rane nerazumnog tijela.

Kroz brak i ljubav duše i tijela jasno se vidi tko je original a tko kopija stvarnosti. Tko će živjeti, a tko mora umrijeti. Svijest je jednostavna i prirodna, jer se samo tiče istine, koja osvjetljava ljubav duše i tijela. Bez ljubavi ništa duhovno nije moguće, jer je tu životna sila slaba, jer se duša troši na nebitne stvari, a samim tim ni svijest nije moguća.

Osvjestiti tijelo znači pročistiti ga do razine kada će moći zadovoljiti dušu, da njena energija neometano struju. Brak bez slobode i ljubavi nije moguć ili je obično mučenje, osuđeno na propast. Kada se energija muči kroz tijelo, ne postoji radost, već negativitet temeljem slabog imuniteta.

Samo čist čovjek može biti jak, kao predvodnik i uzor sebi i drugima. Taj samo gleda naprijed, nikada se ne osvrće iza sebe, jer zna da je čist. Bolestan čovjek je neznanje i grijeh prema duši, jer se jasno vidi zbog čega je tijelo bolesno, zbog želja i strasti, zbog bluda i grijeha.

Obično svi sažaljevamo bolesne ljude, a u suštini trebamo ih primorati da se izjasne, da li su za život ili nešto drugo. Život je u svemu radost, ali ne može biti neodgovornost. Svi znamo što znači uživati u nečemu, ali smo ipak odgovorni da to ne radimo, jer ćemo ući u dublji grijeh. Neodgovorni pojedinci sebi dopuštaju svaku maštu, želju i predaju se njima, bez mogućnosti sagledavanja posljedica, po njih same, obitelj, društvo i najširu zajednicu. Bolestan pojedinac čini bolestan svijet. Upravo duhovnost ne živi jer pojedinac nije duhovan.

Nastavak priče slijedi u dubljem promišljanju.



SVIJEST I DIJALOG NA TI

Život nam promiče temeljem prihvaćenih normi i stereotipa društvenih standarda.

Duhovnost ide u suprotnom smjeru od toga, gdje nema nikakvih utjecaja, pa ni utjecaja vlastitog bića. Ovo je prirodno potrebno za svijest i istinu o životu.

Naučili su nas da komuniciramo sa „Vi“. To „Vi“ znači da ne gledamo dušu pojedinca, već u njemu tražimo onog drugog, njegov položaj, diplomu, društvenu pripadnost, a ne život običnog čovjeka. U tom kontekstu ljubav prema čovjeku je odbijena i nije potrebna nikakva pažnja i odgovornost za njegovu dušu. To je općeprihvaćeno od većine ljudi.

Obzirom da je život isključivo duhovne prirode, vezan za Boga kome nikada ne kažemo „Vi“, ne nalazim da je opravdano bilo kome se obraćati sa „Vi“.

Kada si sa nekim na „Ti“, odgovoran si za njega, dublje ga osjećaš.

SVIJEST je kada jasno i duboko u sebi (simbolički u srcu), - SADA, doživljavaš život, nalik slobodnom uvidu, da si ti jedno sa prostorom izvan tvoje kože. Samo dopuštenje da se osjećaš JEDNO s prostorom, fokusira te na ŽIVOT i bude ti milo, uhvate te trnci po koži.

Još nešto se tada dogodi; dijafragma ti se naglo podigne prema grudnom košu, počinješ disati dublje, kao da poravnavaš disanje sa ritmom srca. Veže te taj život i trenutno ništa drugo ne misliš.

Mnogi kažu da je teško koncentrirati se na život, nekako pažnja uvijek negdje odluta, zbog silnih želja i misli koje prate taj proces isčekivanja.

Postoje mnoge tehnike tradicije Istoka i modernog Zapada za podizanje svijesti, koje su same po sebi komplicirane, neshvatljive, pojmovima nejasne i traže dugu praksu.

Međutim, u tebi je život sada i bez svih tih tehnika. Daj samo budi prisutan u njemu, kroz jedno obično zamišljanje života i pokrenućeš neviđenu alkemiju života, kada nemoguće postaje moguće, kada se materija i energija stapaju u jedno. Najlakše ti je osluškivanje ritma srca. To će ujedno biti fokusiranje na život. Ako to postigneš, pa ti si sretan čovjek. Neću reći da ti znanje nije potrebno, jer samo preko znanja možeš najlakše uroniti u doživljaj života.

Hajde probaj, igraj se malo sa sobom, ionako se igraš sa mislima kojima ne vidiš kraj. Loše sam to rekao, misli se igraju sa tobom, nedaju ti mira, jer uvijek imaš neku želju. Probaj odbaciti svaku želju, života radi i svijesti radi. Kad god imaš želju, blokiran si, još ako znaš da se neće ispuniti, onda si duboko potišten, tužan i potajno patiš. Na glup si način dopuštio da te želja i misli vode za nos i ruše ti doživljaj života.

Mnogi kažu: „Živ sam, moram imati želju“. Oni to kažu bez razmišljanja o posljedicama želje. Logika nikada nije bila na strani istine. Ona je nešto društveno, dvojno, a tvoj život je nešto jedinstveno. Prema tome, odbaci logiku i navikavaj se odbacivati svaku želju i svaku misao koja ti odvlači pažnju uma od života samog. Odgovoran si za život, jer dok si živ i tvoja će djeca biti sigurnija. Nemoj se truditi stvarati im nešto materijalno. To će oni sami uraditi kad im dođe vrijeme. Ako im sve stvoriš, pitaj se što će oni poslije raditi. Postaće obični umišljenici novih želja, u komforu koji ih uspavljuje, u kome nisu budni nad životom.

No, da bi podučavali djecu, najprije sami moramo biti svjesni života. Naravno, nitko djecu ne podučava životu. Njihovo obrazovanje je preslika društvenog standarda. Zato će i ta nevina djeca uskoro postati društveni ovisnici. Ispašće da ne mogu živjeti bez društva, bez plaće, bez trgovačkih lanaca. Vjerujte, ništa to životu nije potrebno. Pravo je bogatstvo podučiti dijete životu, da samo može uskladiti fizički razvoj tijela sa osvješćivanjem bića.

Životna priča nema kraja i trajat će sve dok budem mogao govoriti. Kada tijelo umre, valjda ću i dalje biti živ, samo u dubokom, ledenom vječnom miru, bez tijela i bez sebe samog. Odakle mi je sjeme života, tamo ću i završiti. Svjestan sam da je početak i kraj mog života isključivo u meni i nitko mi za život ne može biti kriv. To je istina i to je kozmička pravda.

Biti svjestan života, svetinja je i najveće bogatstvo, jednako s Bogom.


- komentar:

Upravo te svijest drži da ne moraš bježati ni od čega, jer gdje god

krenuo, svuda su slične društvene budale. Zato je prirodno i najbolje biti

svoj i propuštati kroz sebe svačiju glupost, neka se sprži u nečemu

što je jače i milostivije od mene, u Bogu.

Kada sebe uzdigneš na tu razinu, onda oko tebe nema loših ljudi,

to nije zato što su oni postali dobri, nego što si ti postao svjesniji

realnosti u kojoj živiš.



- dopuna:

Čovjek zrači ne zbog reflektirane svjetlosti iz vana, nego zato jer je sebe počistio do razine kada mu tijelo iluminira svjetlost, kada zrači samo od sebe iznutra. To je dokaz istine, mira, ljubavi, svijesti i radosti pojedinca, kao ukupne milosti koju može iskazati ljudsko biće.

Svijest čovjeka nikada nije temeljem njegovog izgleda, mladosti, društvenog položaja, diplome, moći, nego unutarnjeg zračenja, kao dokaz da je svima dobro došao, da je dobronamjeran, da sa njim nitko neće imati problema.

Tvoj život je SADA.

Budi svjestan toga.

Osjeti duboko da si ti jedno s njim. Nemoj ga ni trenutak ostavljati samog. Nemoj biti podvojen od života.

Ako imaš bilo koju želju i misliš o njoj, ubrzaćeš život i ostariti prije vremena.

Oživljavajući sjećanja, usporićeš život u mašti i time ćeš doći u raskorak sa metabolizmom, sa unutarnjim organima, sa energijom duše.

Ljubav te veže za život u ovoj objektivnoj realnosti.

Svijest te drži u životu u najvišoj božanskoj stvarnosti - vječno.

Za život ti je potreban mir i istina, da bi ga mogao prepoznati u beskraju svega što te okružuje, što stvara pregršt osjećanja i što stvara buku u tvojim mislima. Potražiš li život izvan sebe, nećeš ga prepoznati, nećeš imati mir, jasnoću uvida i istina o njemu se nikada neće pojaviti.

Zato potraži život u sebi. Prostor tvog bića je JEDNO s prostorm svijeta. Ako pomisliš da je mračno u tvome tijelu, posluži se mapom svjetlog neba, zvjezdama, suncem, mjesecom, oblacima, kroz njih ćeš shvatiti vlastitu suštinu.

Neka tvoj život bude najdublji osjećaj milosti u tvom srcu. Naježi se slobodno, to je ljudski. Stvori naviku da se uvijek ježiš pred životom. Od dubokog doživljaja života stvori hram i vraćaj se u njega svakog trenutka, ako možeš i ostani u njemu. Nemoj se ježiti od problema i straha. U svakoj prilici pozovi život u pomoć, budi svjestan njega, u toj svijesti je sadržano apsolutno sve što postoji na svijetu, od NIŠTA do Boga.



Nemaš vremena za sebe?

Ne doživljavaš se, nisi svoj, nije ti jasno, ništa ti ne ide, pun si želja, misli, pun si svega, samo ne osjećaš život. Čini ti se da su drugi bolji i uspješniji od tebe? To se ti samo identificiraš sa njima, a u svemu si jedinstven na svijetu, tako kažu kodovi DNK. Uživaj kao jedinstven primjerak ljudske vrste, ne očajavaj.

Upravo SADA stani, saberi se na trenutak.

Da li osjećaš da si još uvijek živ?

Da li si gladan, žedan, da li si slobodan?

Netko te ipak proganja i zbog toga nemaš mira. Ali ne bježi, nećeš pobjeći, to ide sa tobom, nosiš ga u sebi. Okreni se na drugu stranu od one na koju si se ustremio. Vidiš da je život i suprotno od onoga gdje si naumio ići. Život ti je svuda, a ti si pravcati centar života, sa tvojim srcem. Sve dok ono kucka živ si u tijelu, a kada prestane kuckati, i dalje si živ ali u svijesti.

Čovječe, ovaj svijet je samo tvoj, svega je u izobilju i ništa ti nije uskraćeno. Daj se malo urazumi, daj vidi što ti je zaista potrebno. Vjerojatno u nečemu pretjeruješ? Možda ne osjećaš stvari onako kakve one jesu. Možda drugačije misliš od svojih osjećanja, pa si u raskoraku sa vlastitim umom?

Ne brini, što god da ti se desilo, što god da si zgriješio, uvijek si živ, jer život je uvijek na tvojoj strani. Stvoren si od Boga i uvijek te on štiti, ali, koliko vidim, nisi svjestan toga.

Vjerojatno ti nije ni do Boga, mnogi ga psuju, jednostavno ga ne vide, zaboravimo ga slobodno.

Vrati se na život, njega bar osjećaš po kuckanju srca. To ti je istina, ne moraš biti zbunjen. Zadrži tu istinu i živ si onoliko koliko si u istini.

Vidiš da te nisam prevario, stvarno možeš biti miran, svjestan i živ jednovremeno. Pa daj to, ništa te ne košta.

Znam, malo si sada zatečen, odvojio sam te od tvojih želja, namjera i misli, ali nađi malo vremena za sebe. Napuni baterije i nemoj ih prazniti ako ih neznaš puniti. One se izravno pune od svijesti, probaj to. Budi svjestan ni zbog čega, samo zbog života, jer drugačije i ne može biti. Svijest je ničija, univerzalna je i samo služi životu. Samo da znaš, svijest ti je onaj Bog koga smo malo prije ostavili po strani. A i život ti je isti taj Bog. Upamti sve je Bog, koliko god da ti se činilo drugačije. Boga nećeš vidjeti nikada, ali ako ga slaviš, pojavit će ti se u srcu kao najdublji doživljaj. Sve što više uranjaš u Boga, on uranja u tebe. I kada budete JEDNO, onda si i ti Bog.

Eto moj smrtniče, prepao si se ni zbog čega, kao da si umro, a živ si stvarno. I nemoj biti malo dijete, po pitanju želja i mnogo čega. Grli život i plači u srcu, to je ljudski, jer ti si božansko dijete, koje pred ocem stvoriteljem uvijek može zaplakati kada mu je teško.



TI STALNO MISLIŠ, A NE VIDIŠ ISTINU

Čovjek krupnim koracima spoznaje prirodu kroz nove tehnologije, prodirući što dublje u suštinu fizičkih zakona i mogućnosti materije. Sve se to dešava temeljem uma, koji ne poznaje granice.

Isti taj čovjek je predstavnik prirode koju proučava. Proizilazi da čovjek proučava sve oko sebe, ali ne prepoznaje prirodu i istinu vlastitog uma.

Postoji narodna izreka da je netko uhvatio boga za muda, ali je ostao malodušan. Cijenim da je manje nekulturno što sam upotrebio taj izraz, od nekulture koja vlada u odnosima nedovoljno svjesnih ljudi.

Upravo će se dogoditi da čovjek novim tehnologijama želi otkriti vlastiti um i preko njega spoznati istinu i konačno osjetiti radost od slobode svijesti. To ne moraš čekati, svijest je moguća SADA, samo ako prednost daš dubini vlastitog doživljaja istine, ne čekajući na dostignuća nano tehnologije.

Odrastanjem i sazrijevanjem naš um bilježi iskustva kroz koja je prošao i od svih aktivnosti uma stvorit će se zapis karme. To je normalan proces uma, ali nije normalno stalno proživljavati iskustva, jer to postane veoma naporno u mislima koje ti ne daju mira. Oživljavanje sjećanja je nužno, jer um nije dotakao istinu kroz aktivnosti. Kada um usmjeriš na nešto novo, njemu nepoznato, bićeš oslobođen sjećanja. Imaš priliku usmjeriti um ka svijesti i istini, a to je najdublje mjesto u srcu kao doživljaj života. U srcu ti je počeo život tijela, u njemu se i završava. Drži se srca, ne glupiraj se izazovima iz vana. Kad god ne osjećaš srce, nije ti dobro.

Prirodu i sredinu u kojoj živimo i prostor kuda se krećemo prepoznajemo osjetilima, u granicama njihovih slijepih moći percipiranja stvarnosti. Temeljem osjećanja počinjemo o njima razmišljati, a od misaonog procesa oblikuje se nesvjesni um i to tako završi. Međutim, tu nedostaje istina, kao najdublji uvid u pravo stanje stvari. Jednostavno, ti opažaš sve promjene oko sebe, ali ih ne doživljavaš duboko u sebi. Sve ostane onako površinski, jer je previše informacija iz vana. Taj dublji doživljaj stvarnosti nečega, je temelj života samog. Samo kroz najdublji doživljaj istine u srcu, kao centru svijeta, ne moraš više o nečemu misliti, jer ti je postalo jasno. Taj jasan uvid je viša svijest čovjeka, koja ti daje mir i radost.

Ako umom ostaneš na površinskim osjećanjima, bez istine, računaj da si prihvatio ego kao svoju jedinu stvarnost. Kada ego bude stariji, onda će biti domaćin u tebi, a ti ćeš patiti zbog istine koju ne možeš spoznati. Tvoj karakter se tada mora braniti da ostaneš normalan, ali će to biti teško, jer ego te tjera na želje, na stalne misli, na patnju zbog neispunjenih želja, na razne boli i lagano se povlačiš u sebe, jednostavno odustaješ od života, koji ti je od Boga dat u izobilju.

Istina o kojoj je riječ je nešto što nepogrešivo utvrđuje stvarnost. U suštini istina je na granici između stvarnog i zamišljenog. To što je stvarno, ne vidimo na prvi pogled i našim osjetilima, zato fali istina. Ono što trenutačno opažamo jest relativna, ograničena i prolazna priroda i sve stvoreno u njoj, koje je osuđeno na umiranje u vremenu.

Čovjek ima moć uzdignuti svoj um iznad vremena relativiteta. Nije sporno, budi ono što jesi, imaš to relativno i prolazno tijelo, ali imaš i moć stvaranja duha u sebi. Taj dio svog uma iskoristi da spoznaš višu dimenziju stvarnosti. Možda ćeš u njoj spoznati nešto što ne vidiš u ovoj dimenziji prirode.

Sigurno si nešto sanjao i učinilo ti se kao da je stvarno, ali kada si se probudio ipak je bio san u pitanju. Iskoristi minimalno iskustvo uma kroz san, kako bi mogao dublje promisliti o duhovnim vrijednostima.

Biti samouk u nečemu nije loše, ali traži puno vremena. Što bi morao čekati buđenje svijesti, ako postoje mnoga iskustva naprednih majstora. Prihvati tuđa iskustva za tvoje novo znanje, kojim ćeš i sam doći do istine i vlastitog iskustva uma. Ali moraš isključiti sebe, logiku, jer ovdje se radi o višoj duhovnoj dimenziji koja ti je sada nezamisliva. Doblo slušaj kako se to radi, jer je jako suptilno. Ako previdiš neku sitnicu, ako nisi pažljiv, um ti je već odlutao na drugu stranu, na ono što je tebi poznato.

Moraš navikavati vlastiti um da ga vodiš, a ne da on vodi tebe.

Svijest je apsolutna inteligencija, koja je genetskim kodovima preslikana u tebi (joj pa ti si pravi Bog, samo ne vidiš), onda tom inteligencijom vodiš svoj um, a um vodi energiju duše, a duša oblikuje tvoje tijelo. Kada sve skockaš, bude ti milo, radostan si.

Baveći se umom na višoj razini stvarnosti, ti i dalje jesi onaj smrtnik, i dalje radi sve ono što imaš posao i obveze, ali malo odvoji vremena za duhovnu spoznaju. Kroz nju ćeš dodirnuti istinu, osvjestiti se i biti će ti jasno što da radiš u životu. O Boga ti je dato da si svjestan, a ti uporno odbijaš, jer nemaš vremena. Upravo ti je duhovna stvarnost nešto izvan vremena. Baš fino za tebe što ne stigneš sve završiti. Smiri se, počni dublje razmišljati TKO SI, neka te to malo dirne u srcu. Nema veze, ražalosti se slobodno i predaj se dubini doživljaja života, jer to je ono što ti nedostaje. U najdubljem doživljaju je istina i svijest.

Kad stvoriš iskustvo uma na te radosne trenutke doživljaja u svom srcu, um će se sam vraćati njima. Postaćeš radostan onako bez veze, sam od sebe, samo zato jer si dopuštio da ti se to dogodi. Dokazao si da nisi sebičan, srušio si branu ega, odustao si od želja, lako prepoznaješ istinu, nisi zbunjen, odlučan si, jasno ti je sve. Pa to se traži, da postaneš zahvalan stvoritelju, da si pažljiv, ljubazan i odgovoran za svaku izgovorenu riječ, za svačiju dušu i život.

Sve ono što si do sada postigao samo je relativna stvarnost. Znaš i sam da se to ne nosi na onaj svijet. Pitaj se što ćeš ponijeti sa sobom kada kreneš ONAMO. Ostaćeš samo gola SVIJEST, koja ti je od Boga. Kada čovjek umire, oni oko njega tuguju i plaču, a on uživa jer se predaje višoj dimenziji, odlazi u vječni mir.

Zaista je potrebno da shvatimo istinu, da jednom za sva vremena dokučimo vlastitu prirodu tijela i uma, da nam život bude jasan, da smo uvijek mirni i radosni. To se zaista može.

Zamisli svoj život kao da si sam na pučini mora. Oko tebe nema ničeg drugog, samo valovi. Ako si sabran u svijesti nećeš se preplašiti. Gledao si valove sa obale i uvijek su bili impresivni. Sada po prvi put duboko doživljavaš njihovu pravu snagu. Upravo su takvi valovi energije oko tebe i u tebi. Budi svjestan toga i prepusti se. Tvoja najveća snaga samo može biti SVIJEST. Neka se sve dogodi kroz istinu.



MUŠKARAC I ŽENA KROZ ISTINU

Kreacijom je predodređeno, muškarac je na strani duha, a žena na strani duše.

Tako muškarcu-duhu treba sloboda, a ženi-duši istina.

Umišljajući muškarca, žena uvijek vapi za istinom.

Mijenjajući žene, muškarac traži slobodu u svemu.

Muškarac od ničega stvara sjeme, a žena to sjeme oblikuje u tijelo.

Žena ne može biti svećenik, ni Bog, jer je žensko, sentimentalna duša, zato mora biti nevina i vjerna jednom muškarcu i ispunjavati mu svaku želju. Muškarac treba ženi smiriti pohotu. Ako žena ima dva muškarca, onda je svačija.

Muškarac je sam po sebi Bog, bar tako misli.

Društveni brak ograničava čovjeku mnogo sloboda, ljubav i seksualnost, preko lažnog morala i religiozne aspiracije, jer je prava religija samo u srcu, kao inspiracija života.

Na duhovnom planu imamo istinit brak duše i tijela, u kome je sve slobodno, samo ako si toga svjestan.

Temeljem duhovne stvarnosti, nitko ne mora biti ograničen niti ovisan.

Muškarac i žena su suprotnosti, koje se prirodno privlače i nikada se ne zna kada će proraditi alkemija, temeljem nagona, koju ne trebaš gušiti, već je usmjeriti na ljubav i svijest, čime se ostvaruje prirodna veza muškarca i žene.


Istina

Ako ti je do duhovne spoznaje stalo, moraš prihvatiti istinu, osloboditi se logike i svih stega materijalnog i svega viđenog, tako ćeš ući u onostrano, nevin bez grijeha. To ćeš postići pročišćenjem tijela i dopuštenjem da ti se istina dogodi.

Istina nije moguća ako ne dopire do svake stanice tijela. Obzirom da su stanice veoma suptilne, doživljaj istine simboliziramo najdubljim mirom u srcu, zbog krvi koja kroz njega struji i dopire do svih stanica.

Sa istinom stanice ilumiziraju (sjaje suptilno, same od sebe), što ovisi o jačini duha.

Iza svjetlosti istine javlja se svijest, kao uvid i potpuna jasnoća života. Duhovna stvarnost je istinski doživljaj života, tijelom i duhom. Tu podvojenosti nema, jer istina nije moguća ako je um odvojen od tijela.

Bez istine um je stalno podvojen od tijela. Spajanjem uma i tijela, javlja se nova kvaliteta - DUH ČOVJEKA.

Sa duhom ne moraš više misliti. Jednostavno ga šalješ, preko krvi i limfe, do svake stanice tijela. To se dešava kroz formu svijesti.

Duh je uzvišeni mentalni proces usmjerenog uma, koji se više veže za istinu, jer je bliži njoj (po frekfenciji), nego mislima.

Ljubav je presudna za alkemiju duha. Duhovno iskustvo se odnosi na um, koji se lako vraća putu istine, jer ima iskustvo u tome. Duh se uvijek drži istine i zato se ponovo vraća u tijelo.

U stanju svijesti najviše ti je stalo do istine, kroz koju dolazi čista vibracija energije, kao duh. Zato u svijesti lako odlučuješ što ti je životu potrebno. Proizilazi da ti je najviše potreban mir, jer energije ima u izobilju. Svjestan čovjek ne troši snagu bez veze, na nebitne stvari i ne misli ništa jer mu je sve jasno. Uvijek je okrenut napajunju duše, jer je ona istina života, a ne tijelo. Kroz svijest tijelu daješ samo ono što mu je optimalno potrebno i ne dopuštaš njegovo onečišćenje.

U suštini, kroz svijest, tijelo nije bitno, jer je duša veoma jaka. Tada se tijelo ne vidi od duše, već je u drugom planu.

Šireći istinu, ona postaje tvoja stvarnost, odakle promatraš život. Od toga svi imamo mir, najviše tvoja obitelj i prijatelji. Ti si istinit čovjek, pročišćen, miran, svjestan, slobodan. Moćan si predvodnik za kojim lako kreću ostali, kao što životinje predvodi najmoćniji.

Tvoja svijest je uvijek na provjeru preko istine. Puno si vremena potrošio tragajući kroz krupni plan svemira, udaljio se od sebe i moraš se konačno vratiti, na način da krupni plan svijeta doživiš u prostoru svoga bića, kao čistu svijest.

Iz perspektive tijela, potrebno mu je puno energije, jer se troši na misli i nebitne stvari. Međutim, iz perspeektive svijesti energije ima u izobilju. Primjera radi, u hladnoj sobi sjedi običan čovjek i onaj tko zna meditirati. Običan čovjek se ježi od hladnoće, dok je meditantu svejedno, miran je i spojen na pravi izvor zračenja. Zaključak je jasan.

Moram ti reći, duhovnost je obična selidba uma iz misli, u najdublji doživljaj srca. Svijest ti je potrebna svuda; u glavi, grlu, grudima, trbuhu, spolovilima, koljenima, stopalima, šakama, leđima, kralježnici, unutarnjim organima i svakoj stanici tijela. Treba ti svijest kao doživljaj, što jasnija to bolje.

Od energije ne možeš biti svjestan jer je ona super aktivnost i stvara buku.

Mir možeš imati od svijesti, jer je ona univerzalna, božanska.

Ostavi po strani dušu, energiju, um, misli, osjećanja, sjećanja, emocije, želje, ego, jer od toga nemaš mir.

Uhvati s ljubavi i istine, time ćeš sigurno probuditi svijest.


Princip svijesti

Svijest jedino pripada životu, kao doživljaj. Ona nije materija, ni energija, već umrli duh. Nisam pogriješio, s istinom duh umire i na tom mjestu ostaje prazan prostor, kao jak VAKUUM. To je identično Apsolutu.

Jedino te u životu može održati snaga vakuuma, koji savršeno upija energiju, kroz fizičko tijelo i pred istinom, ona kolabira kao duh koji se ponovo vratio u bocu.

Nadam se da ti je jasno kako je čovjek nadmudrio duh, poslao ga po svijest i ponovo ga vratio gdje mu je mjesto, u bocu. U suštini nije bilo nadmudrivanja, nego dopuštenje duhu da se pokaže što zna napraviti sa energijom. Duh je isključivo vezan za istinu i zato se ponovo vraća tebi, naravno kada istinu podržavaš.

Razmisli dublje o ovoj priči, u njoj ti je suština života i cjela duhovnost. Treba ti malo znanja kako bi umom lakše probudio duh, a poslije ti to znanje ne treba jer duh sve radi sam. Svijest ti je najveća enciklopedija znanja svijeta, na božanski način koji si prihvatio i uživaj.

Prostorno, istina je između energije i Apsoluta. U prostoru tijela istina je u tjesnacu grla i tiroidnih žlijezda. Udahom zraka, praktički se tijelo onečišćuje i to predstavlja fazu umiranja. Izdahom se tijelo čisti i ponovo rađa. Ovo se dešava i sa duhom, samo suprotno od tijela. Udahom se duh rađa zbog nove Či energije, a izdahom duh umire (vraća se u bocu).

Jedino što možeš osjetiti jest ritam srca, zato ti kažem, ostavi energiju, drži se srca. Energiju ne vidiš, a srce osjećaš.

Ne možeš ništa kvalitetno uraditi bez iskustva. Dopušti u sebi da ljubav, istina, duh i svijest rade za tebe, a ti uživaj.

Ako već možeš birati neko iskustvo, neka ti izbor bude duhovna stvarnost. Uranjaj u život srcem, a nikako zadnjicom.

U istini si dok si prisutan u dahu, kada zrak i Či struje kroz tvoje grlo, koje je prirodan pješčani sat života. Život je dok zrnca pijeska (zrak i Či), prolaze tjesnac, to je izdah. Ti pratiš taj proces, budan si nad njim i iznova prevrćeš pješčani sat. Ni majka ti ne može pomoći u tome, sve moraš sam, ako ti je do života stalo.

E vidiš, kada probudiš svijest, ne moraš pratiti dah, jer će taj naporni posao odrađivati tvoj duh. Što si dublje u svijesti, vakuum dijafragme ne popušta i ne moraš disati. Ovo ne možeš probati dok ne dodirneš istinu.

Duh (zrnca pijeska pješčanog sata), u duhovnoj stvarnosti, diže se vertikalno, prema gore, jer je duhovno suprotno od materijalnog.

Za duh ne brini nećeš ga izgubiti, uvijek se tebi vraća, samo budi u istini.

Stranica 13 od 15 Sve stranice