Zlatno doba, psihopatija i šesto istrebljenje - dio

Allan & Delair iznose ozbiljna pitanja kako bi se nosili sa zvaničnim interpretacijama naše svakodnevnice i povijesti i to rade do zuba naoružani oružjem znanosti. Zaključak koji su napravili o Zlatnom Dobu, koje prethodi Potopu, uvjerljiv je i potpuno jedinstven. Uzimajući čvrste dokaze iz gotovo svakog polja znanosti, demonstriraju da su stotine tisuće godina ledenog doba možda bile samo mit kreiran da bi objasnio otkrića o mnogim anomalijama pronađenim na Zemlji koje uniformistička znanost ne može drugačije objasniti. Podatci snažno upućuju na potpuno drugačiji planet prije svjetske kataklizme koja je, po njima, nastala prije 9500 PRNE, ali posljednja istraživanja upučuju na to da se taj važan događaj dogodio barem još tisuću godina više u prošlosti. Oni to nazivaju „Katastrofa Phaeton.“ Oni također iznose na vidjelo problem „Pete planete“ koja je postojala na mjestu gdje danas imamo asteroidni pojas. Oni sugeriraju da je katastrofa Phaeton povezana sa uništenjem pete planete i nebesku nesreću – koja je imala utjecaj na cijeli Sunčev sustav – ostavljajući ostatke posvuda. Još jednom ovdje, oni navode da se to dogodilo u isto vrijeme kao i Potop koji smo mi povezali sa propašću Atlantide prije 13 tisuća godina, iako oni sugeriraju drugačiji datum. Mislim da ovdje imamo združivanje nekih odvojenih događaja. Kao što smo več spomenuli, Spedicato sugerira događaj koji je započeo ledeno doba i drugi odvojeni događaj koji je završio ledeno doba. Drugi izvori uvjerljivo demonstriraju dokaze o drugim velikim izumiranjima na Zemlji, tako da se ne moramo samo ograničiti na jednu ili dvije takve epizode. A na žalost, nemam mjesta da bi i o njima pisala!

U svakom slučaju Allan & Delair sugeriraju da je Phaeton iznjedren iz astronomski bliske eksplozije supernove i da je on bio dio eksplodirane astralne materije donešene u naš solarni sustav potičući „rat na nebu“ i uništavajući petu planetu, kupeći njene resurse,a koja se susrela sa zemljom izbacujući svu vodu i naftu itd. na naš planet, mjenjajući orijentaciju osi, potpuno premećući raspored vode i kopna (očigledno ako smo dobili više vode, onda je prije toga bilo više kopnene mase i njihove karte pokazuju kako je tada kopno moralo izgledati, i sve to bazirano na znanstvenim pronalascima, fascinantno).Tada se Phaeton zario u Sunce tako da ne može gnjaviti više nikoga. Iako volim gotovo sve što su iznijeli u svojoj knjizi (i što su poduprli sa referencama) nisam baš sigurna o ovoj ideji. Moguća je, naravno, ali Victor Clube i Bill Napier imaju dobru ideju s njihovom divovskom kometom koja je kružila oko nas nebrojeno puta, a ovo se jako dobro slaže sa onim što sugerira McCanney (koji je eho Velikovskog): da je divovska kometa bila Venera. Divovska kometa razlomljena na brojne druge velike komete i njihovu svitu, opisanu od Clubea & Napiera, a koji bi onda mogli biti dijelovi pete planete koji još uvijek haraju našim sustavom i mogu u većini slučajeva zaprijetiti svem životu na Zemlji. Naravno, to ponovo uključuje brojne događaje koji se protežu u prošlost mnogo dalje od 9500. godine p.n.e. Ovdje bi bilo dobrodošlo kad bi priskočili razni znanstveni umovi, kad bi im se dozvolilo da rade otvoreno na takvim problemima.

Važna stvar u njihovoj knjizi, nisu samo detaljno skupljeni podatci koji podržavaju njihove interpretacije kako je Zemlja morala izgledati prije posljednjeg potopa, več su i njihovi podaci (slabiji jer su mitološki, ali još uvijek su dobro napravljeni) o petoj planeti koja je uključena u katastrofu zajedno sa Marsom i Venerom. Njihov opis pretpotopnog svijeta je jednostavno fantastičan: pravo Zlatno Doba je moglo postojati u takvom svijetu!

E sada, pretpostavimo da je zaista postojao peti planet na mjestu gdje danas imamo asteroidni pojas unutar solarnog sustava, o kojemu su mnogi raspravljali. I pretpostavimo da je ova planeta imala naprednu tehnološku civilizaciju neke vrste. Nadalje, pretpostavimo da su bili svjesni neposredne opasnosti uništenja njihove planete da su: a) lansirali brodove ka Zemlji noseći mali broj izbjeglica u svemir ili, ako je bilo premalo vremena ili njihovi kapaciteti nisu bili dovoljni, da su b) lansirali napravljeni virus prema Zemlji koji je sadržavao njihovu vlastitu DNK. Druge alternative su u ponešto slične scenariju sa Marsom kako je opisao McCanney: možda je uljez pokupio većinu materijala sa pete planete kojeg je zarobila Zemlja u zajedničkoj interakciji (zajedno sa materijalom sa Marsa) te ga tako izbacila ga na Zemlju. Ovo je moglo uključivati i mnogo organske materije, uključujući i viruse koji su se ubacili u velike segmente DNK naprednih bića te planete koji su onda inficirali populaciju hominida naše planete, uzrokujući makroevoluciju u samo nekoliko generacija. Takvi virusi se mogu nositi na svemirskim stijenama i također mogu biti objašnjenje nestanka Neandertalaca. Samo pomislite o „Crnoj Smrti.“ Mislim da odgovori mogu biti pronađeni u nekim kombinacijama ovih različitih faktora.

Mislim da svaka od ovih knjiga u velikom dijelu pridonosi razrješenju misterije podrijetla ljudskog roda na Zemlji, a također obrađuju i mnoge probleme iz arheologije, paleontologije, geologije i tako dalje. Ali postoje tu i druge stvari o kojima moramo razmišljati.

Poznato nam je da su najraniji poznati ostatci čovjeka nalik Kromanjoncu, radiometrijom datirani za period prije 35 tisuća godina, iako značajni pronalasci pokazuju da je tip modernog čovjeka možda postojao na zemlji i prije milijune godina. Naravno, ovi pronalasci su potisnuti od strane evolucionista (sjetite se njihove misionarske uloge da šire svoju religiju). U svakom slučaju, ne slažem se sa ovim datumom pojavljivanja Kromanjonca i evo zašto: u knjizi Secret History, citirala sam istraživanje Richarda Firestonea i Williama Topping-a koji pokazuju da su postojali brojni događaji – uključujući udare kometa i asteroida, a da ne govorimo da smo bili domaćin brojnim manje dramatičnim događajima koji mogu – i jesu! – „resetirali“ sat radioaktivnog datiranja (isto kao i probleme sa ostalim vrstama datiranja). Buduči da smo prilično sigurni da su postojali brojni takvi događaji, moramo pretpostaviti da bi sva ta radiometrijska datiranja trebalo pomnožiti, možda sa faktorom: 2. Tako da ću nastaviti s tim na ovoj hipotezi. (Pregledajte Secret History za detaljnu diskusiju o ovom problemu.)

Pretpostavimo da je planeta Venera bila ta kometa koja je ušla u naš solarni sustav, onako kako to pretpostavlja McCanney, podupiruči Velikovskog, iako je „rađanje Venere“ koju katapultirao Jupiter odbačeno. Pretpostavimo da je to ista divovska kometa Clubea & Napiera, samo što je ušla u solarni sustav mnogo prije nego li je sugerirano. Nakon toga, pretpostavite da je ta gigantska kometa uradile sve te stvari koje su pretpostavili Allan & Delair u njihovom scenariju i da je učinila ono što su oni rekli, recimo prije 70-75 ili čak 80 tisuća godina.

Razlog zbog čega ovo predlažem je dvostruk: 1) uzimajuči u obzir problem sa datiranjem koji su otkrili Firestone i Topping, mislim da s dovoljnom sigurnošću mogu reči da je većina datiranja koje su napravili paleontolozi i arheolozi duplo starija; 2) tada mnoge stvari lijepo sjedaju na mjesto u Epohu koju sam predložila gore. Ako pogledamo ciklus ekstinkcije vrsta, onda je to morao biti jako dug period, a „Zimska“ sezona ovih 300 tisuća godina koji se sastoje od 12 precesijskih ciklusa, je počela prije 75 tisuća godina. Oh, naravno, mi bismo se mogli nalaziti bilo gdje u tom ciklusu; ovo je samo jedan od njih koji sada predlažem, kroz špekulaciju, jer se par stvari lijepo uklapa u njega, uključujući i paleontološke ostatke Neandertalaca. Prosječno vrijeme njegove pune manifestacije vjerojatno pada na 300 tisuća godina, ako se uzmu u obzir problemi sa datiranjem. (Prije 130 tisuća godina se pojavio Neandertalac sa kompletnim karakteristikama prema izračunima evolucionista, za koje smo več shvatili da im ne možemo vjerovati.)

Možda je postojala, a možda i nije postojala napredna civilizacija na Zemlji prije prije tog vremena u prijašnjoj Epohi. Uzimajući obzir što se sve dogodilo sa planetom za vrijeme kataklizama (pročitati Allana i Delaira za njihov slikovit opis) čini se da ne bi mnogo, ili da čak ništa ne bi preživjelo, tako da mi o tome ne možemo mnogo špekulirati.

Krenimo u drugom smjeru, željela bih ponovo napomenuti da paleontološki nalazi sugeriraju da je moderan tip ljudi postojao na zemlji u to vrijeme – i čak i ranije – iako su bili drugačiji od Kromanjonca. Anatomski suvremeni ljudski fosili – u stvari gotovo suvremeni – datiraju unazad gotovo 195 tisuća godina u prošlost. (I ovdje možemo uzeti u obzir problem sa datiranjem.) Istraživanja: 'Omo remains', 'Homo sapiens idaltu', i 'Skhul and Qafzeh hominids', pokazuju da su oni „gotovo“ mi.

Dakle, taj ludi komad stijene je došao u naš solarni sustav i postao komet zbog njegovih interakcija sa solarnim kondenzatorom prema McCanneyevoj teoriji. I prošao je kroz poznatu interakciju sa petom planetom – Tiamat kako je zapisano u Sumerskim pričama – razbijajuči se u komadiće. Mnogo od nje je ostalo u manjim komadićima koji su postali asteroidni pojas između Marsa i Jupitera, a drugi njen veliki dio je nastavio neki svoj put kao „divovska kometa“ koja je možda na neko vrijeme nestala, ali je polako bila privučena u sve manjim i manjim orbitama dok se nije raspala na nebesima i dok nije bombardirala Zemlju prije 13 tisuća godina. Ista gromada je izrodila druge komete i meteore koje su opisali Clube & Napier, u orbitama koje se kose s Zemljinom orbitom i za koje (neke od večih komada) imamo datum za ponovni susret u skoroj budućnosti. To jest, ukoliko u igru ne uđe neki drugi igrač, na što ćemo uskoro doći.
 

Da li je planeta Venera originalno bila kometa?

E sada, teorija „panspermije“ to jest prijenosa DNK uz pomoć kometa koji su sijali život na Zemlji, može nam razriješiti kako su ljudi nastali na zemlji za razliku od onoga što evolucionisti tvrde, ali nam ne može odgovoriti odakle ja te DNK originalno došla i kako su individue koje su nosile tu DNK evoluirale, jer se argumenti koji nisu evolucionistički, ali dolaze od znanstvenika koji su za teoriju panspermije, mogu primijeniti bilo gdje. Očigledno je da su svi znanstvenici pod istim ograničenjem. Sa druge strane, postoji izlaz iz ovog problema na različite načine: DNK može biti čista manifestacija svijesti, nešto kao prvi nivo fizikalnosti, sučelje između materijalnog i nematerijalnog svijeta. Čista informacija može biti sposobna stvoriti geometriju unutar forme DNK i eto ga! Građevinski blokovi života koji su kompleksni i u stanju inducirati svijest samih sebe u materiju i tako odjednom postati biće. Nešto kao mini Veliki Prasak sa sviješću prezentiranoj da vodi „eksploziju.“