Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Zlatno doba, psihopatija i šesto istrebljenje - dio


2. dio

Fix pripovijeda o pravoj poplavi publiciranog materijala iz 70tih i 90tih godina, koja se više činila kao promocija nego nepristrana procjena paleoantropologije. Kasnih 80tih godina prošlog stoljeća, u isto vrijeme kada i medijska promocija SRA i vanzemaljskih otmica – izdan je i „Cosmos“ Carla Sagana. Činjenica je, da je mnogo stvari koje je Sagan napisao bilo površno i klizavo, ali za najvišu osudu je činjenica da je mnogo materijala koje je Sagan napisao o Darwinovim idejama kao da su sve dokazane činjenice, kad je istina zacijelo drugačija.

Sagan je napisao: „Tajna evolucije je smrt i vrijeme – smrti izuzetno mnogo oblika života koji je bio slabo adaptiran na okoliš; i vrijeme dugog slijeda malih mutacija koje su bile slučajno prilagodljive, vrijeme za sporu akumulaciju uzoraka povoljnih mutacija.“

Sagan naglašava termin „slučajne“ tako što ih je stavio u kurziv. On je jasno izjasnio da su slučajnosti fundamentalni faktori u pojavljivanju oblika života uključujući, osobito, same pojave života u bespuću svemira.

Fix je napisao: „Sagan priziva slučajnosti na način kako drugi prizivaju boga. Njegovo stanovište podrazumijeva da cijeli univerzum, a ne samo čovjek, su u krajnjoj analizi, samo rezultat serija bilijuna slučajnosti kroz bilijune godina…

Znanstveno gledajući ova se pozicija ne može ni dokazati niti opovrgnuti isto kao ni čuda specijalne kreacije i svi zakoni vjerojatnosti su mrtvi protiv njega.

Filozofski, čak i dijete može vidjeti da tu ima mnogo poretka u uzorku prirode da bi sve ovo imalo kredibilitet. Govorilo se da bog voli geometriju. Da li slučajnosti vole geometriju? U Saganovom svemiru slučajnosti, svijest postaje izlučina materije…

Nakon godina čitanja znanstvene i kvazi-znanstvene literature, odjednom mi je postalo jasnije nego ikad zašto je društvo razvilo kulturne stereotipove ludih znanstvenika…

Sagan insistira na igranju uloge visokog svećenika materijalizma i to radi vrlo loše. Ako ovo mišljenje o slučajnostima imaju i glavni znanstvenici, ne čudi da su mnogi ljudi zaboravili cjelokupne znanstvene savjete … sami ih znanstvenici na to tjeraju … sa trivijalnim apsurdima.

Pošto je Sagan isključio čak i najmanju mogućnost da spiritualna dimenzija ima bilo kakvog mjesta u njegovu kozmosu – čak i u misterioznom momentu samog nastanka svega života – on tako čini slučajnu evoluciju objašnjenjem za sve.

Prezentirana na ovaj način, evolucija zaista izgleda kao preokrenuta religija, konceptualno zlatno tele " (iz starog zavjeta, op. prev.). (William Fix, The Bone Peddlers, Macmillan, 1984.)

Ako ovo pogledamo u kontekstu svega gore navedenog: promociju medija o SRA i vanzemaljskim otmicama, stvari tada postaju zaista čudne. Sa ljudima koji rade na spiritualnim pitanjima na jednoj strani i znanstvenom zajednicom na drugoj strani koji izgledaju kao agenti pakla i propasti i medijima koji se ponašaju kao naoružani demoni koji prvo staju na stranu jednih pa drugih, nije ni čudo da je sasvim obična osoba u SAD pobjegla u stanju užasa nazad u „religiju svojih starih“?!

Ukratko, razmjena između Reagana i AAAS je bio samo vrh ledenog brijega mnogo ozbiljnijih problema u znanosti zbog nekih snaga unutar nje koji su radili na diskreditiranju same znanosti umjesto da je ojačavaju. William Fix je napisao:

„Znanstvenici gotovo uvijek pretjeruju sa svojim tvrdnjama o evoluciji, dok kreacionisti imaju pristupa do kritičke literature kao i svi.

Ali kad sami trebaju obraniti svoju teoriju, kreacionisti nemaju čvrstog dokaza u smislu biblijske skolastike ili u slučaju nedavno stvaranje zemlje. Pa ipak, kreacionisti su jači 1980tih nego li su bili mnogih dekada, a njihov utjecaj, čini se, još jača,“ (Fixov citat)

1984. kada je izdana knjiga The Bone Peddlers, Fix je primijetio porast fenomena koji je postao zastrašujući realitet današnjice – ako pogledamo Georga Busha i kako je koristio fundamentaliste da bi opravdao preventivnu ratnu politiku, da ne spominjem njegovo komadanje Ustava i institucija što je vodilo do uspostave vanrednog stanja u SADu. ? do uvođenja "martial law"

Sarah Palin i njena ?dominionistička pozadina orijentirana vladanju je još jedan zastrašujući oblik ovog apsurda i ne bi me nimalo čudilo ako bi ona bila izabrana za Predsjednicu i postala moderni ekvivalent Adolfa Hitlera u visokim potpeticama. Fix nastavlja na obradi problema i u stvari je identificirao njegove korjene:

„Najosebujniji aspekt ove debate je da su kreacionisti podržani događajima koji su potpuno izvan pitanja o evoluciji. Biblija, naravno, ne završava sa Postankom. Razbacana svuda po Starom i Novom Zavjetu su mnogobrojna proročanstva koja ukazuju na to da će Izraelska nacija biti ponovno rođena sa Jeruzalemu kao glavnim gradom i da će eventualno doći do velike i dramatične – posljednje bitke između Izraela sa saveznicima različitih nacija, uključujući i one „sa krajnjeg sjevera.“ (Ezekijel 39:2), a ovu referencu, mnogi smatraju da pokazuje na Rusiju.

Kao što svatko zna, Izrael je u stvari ponovno rođen. Izraelci su ne tako davno proklamirali Jeruzalem za njihov vječni, nepodjeljivi glavni grad. Gotovo svakog tjedna, politička stvarnost na Bliskom Istoku, pokazuje da se polako ali sigurno upada u uzorak koji je potreban da bi se ostvarila drevna proročanstva.

Očigledne i goleme činjenice gotov nikada ne ulaze u raspravu, pa ipak trenutačna situacija na Bliskom Istoku vjerojatno ima više poveznica sa preporodom fundamentalizma nego li sa bilo kojim drugim faktorom.“ (Fixov citat)

Problematika same evolucije nije nešto o čemu želimo ovdje debatirati; to je tema za neki drugi uradak. Dozvolite mi da citiram još jednu izjavu Williama Fixa koji je napisao:

„Kada je Kelly Segraves tvrdio na Kalifornijskom sudu da je evolucija sekularna religija, to se nije samo ticalo retorike u sudnici. U stvari, on je možda dotaknuo centralno pitanje debate. U široj, nepristranoj perspektivi, gotovo je moguće zaključiti da smo mi svjedoci konflikta sustava religijskog vjerovanja.“


Teorija „Velikog Praska“ je još jedna verzija kreacionizma – „primarni atom“ se pojavio „ iz niotkuda.“ Tako su evolucionisti pretekli postojanje „boga.“

I to je najvažnije u ovoj tematici: potpuno materijalistički pogled na realnost koja uključuje svijesnost kao nešto što ne može biti materijalno. Kreacionisti su namjerno bili provocirani na reakciju protiv potpuno materijalističkog pogleda u medijima koje kontroliraju Židovi, te su se povukli u njihovu verziju „Bog-je-stvorio- svijet- u-6-dana-i-to-je-tako-jer-je-to-bog-rekao.“ To perfektno odgovara Cionističkom planu.

Ono što je zabrinjavajuče je način na koji su materijalistički evolucionisti u stvari sami bili provocirani u njihov neodrživ stav koji se manifestira podjednakom odlučnost da održe svoje stanovište protiv i jednog priznavanja bilo kojeg procesa koji nije u potpunosti nasumičan, slučajan ili materijalan.

Njihova priča tvrdi da je Veliki Prasak eksplozija primarnog atoma i da je cijela materija univerzuma bila taj jedan nevjerojatno sabijen atom. Sve što se od tada dogodilo je rezultat slučajne igre čestica koje nakon bilijuna godina, mogu formirali sklonosti kroz čistu slučajnost, iz koje nastaju različite forme materija.

Na kraju, neke od ovih su reagirale sa drugom materijom, neka vrsta električnog (ili nekog drugog) podražaja se dogodila i tako je nastao „život.“

Teorija Velikog Praska je kreacionizam. Materijalisti vjeruju da je materija od jednom nastala iz totalnog ništavila. Taj primarni atom je postojao i ne žele ga ni pokušati objasniti. To je jednako ludo kao i „Bog je jednostavno postojao“ i odlučio je kreirati univerzum.

Evolucionisti raspravljaju: „Kreacionisti vjeruju da je um izniknuo iznenada u postojanje potpuno formiran. Po njihovom stanovištu to je proizvod božanske kreacije. Oni su u krivu: um ima dugu evolucijsku povijest i može se objasniti bez uplitanja nadnaravnih sila.“ (Steven Mithen, The Prehistory of the Mind, Thames & Hudson, 1999.)

Kao što možete vidjeti, Mithen raspravlja polazeći od pogrešne premise isto kao i oni koji vjeruju u „Božansku kreaciju:“ On je već napravio veliki korak u pretpostavku da kad god netko govori o „umu“ da oni isključivo pričaju o umu koji je povezan za tijelo.

Činjenica je da to nije primjer kanona prirodne selekcije i da se ne može pronaći ili promatrati, ili da evolucija nije pokazala snažne veze u nekim kontekstima; te ima isti – ili veći – broj kontradiktornih slučajeva koji se mogu citirati.

Dublja studija ove tematike indicira da su znanstvenici na prvoj crti istraživanja u stvari pobili Darwinizam, samo što njihovi nalazi nisu, ili nije dozvoljeno da budu, javno objavljeni.

Dozvoljeni su samo u znanstvenim radovima i kao savjeti unutar znanstvene grupe. U isto vrijeme, javnost nije u stanju razaznati između eksperata i populista, već naivno pretpostavlja da su senzacionalistički uradci na ovu temu bazirani na stvarnim činjenicama. Više odgovornih znanstvenika su digli svoj glas i izrazili zabrinutost da prave činjenice o Darwinističkoj evoluciji jednostavno ne dopiru do javnosti.

Zagovornici Darwinizma ili neo-Darwinisti, insistiraju na tome da postoje jasne razlike između znanosti i religije. Zaista, postoje očigledne razlike u stilu i sadržaju laboratorijskih eksperimenata i tvrdnje o božanskoj objavi znanja.božanskih poslanica.

Ali ako pogledate samo malo dublje i zapitate se što je struktura vjerovanja čovjeka koji vrši eksperimente, mogli biste otkriti, naročito u SAD (koja sama po sebi ima dovoljno problematičnih opservacija) da oni koji prave eksperimente unaprijed brane različite evolucijske teorije koje su bazirane na isključivo materijalističkim i mehaničkim hipotezama. Takva osoba će razlikovati znanost od religije tako što će reći da je znanost okrenuta ka znanju o dokazivom i vidljivom, dok je religija okrenuta ka bezumnoj vjeri, nedokazivom i nevidljivome.

Ne treba reći da geolozi identificiraju fosile i da to stoji na snažnijim osnovama nego li teološka diskusija o Svetom Trojstvu, ali postoji kvaka: od velike je važnosti da se prirodna selekcija Huxleya, Sagana, Goulda i drugih, ispita i upita: da li je prirodna selekcija zaista dokazana činjenicam koje su bazirane na dokazanom znanju ili je to nedokazana hipoteza sa mnogo kontraindikacija i pouzdati se u to je, u konačnosti isto tako samo pitanje vjerovanja.

Prirodna selekcija nije ništa više vidljivija od božanskog.

Evolucionisti često sarkastično izazivaju kreacioniste sa izjavama da njihovo čudo kreacije ne može, po definiciji biti dokazano ni opovrgnuta. Pa ipak evolucionisti imaju slične prijedloge, naročito kad isključuju svaku mogućnost da nešto vodi i pokreće evolucijske procese. Karl Proper je zabilježio o takvim teorijama u knjizi: Conjectures and Refutations (1963) te napisao da: „Teorija koja ne može biti oborena po bilo kom zamislivom događaju, je neznanstvena:“

Glavna razlika između onih koji vjeruju u čuda specijalne kreacije i onih koji vjeruju u slučajne varijacije je u tome da kod prvih bog povlači konce a kod potonjih postoje samo naguravanja atoma i molekula ultimativne realnosti. Nema baš neke razlike, zar ne?





 

Stranica 2 od 8 Sve stranice