2. Izgubljenost u prošlosti.

Znaš mama, ja imam problem sa drugovima i nastavnicima. Drugovi su me počeli ignorisati, a nastavnici na indirektan način kroz aluzije upozoravati.

Da, to je na srednjoškolskom uzrastu uobičajeno ponašanje. Na šta te upozoravaju nastavnici?

Nastavnik matrnjeg jezika nam je rekao da se trebamo družiti samo sa našima.

Jeste li ga pitali, zašto?

Samo sam ga ja to pitao. Odgovorio mi je da tim druženjem sa našima čuvamo tradiciju i našu kulturu.

A da li ti je rekao da ta tradicija predstavlja plemensku kulturu staru pet stotina godina?

Zašto bi mi to trebao kazati?

Zato što je razmišljanje i ponašenje tog nastavnika zarobljeno u vremenu kada je započeto čuvanje te tradicije. To razmišljanje i ponašanje se može uporediti sa situacijom da ti nekim vremeplovom uskočiš u vremenski trenutak pet stotina godina u budućnost i počneš učiti djecu i ljude tim tvojim običajima. Na šta bi tvoje razmišljanje i ponašanje ličilo u tom novom vremenu?

Možeš li mi to pojasniti?

Pa uzmi za primjer priču o Turcima kao osvajačima. Sve što je ta tradicija tada vidjela kao nepravdu i sada vidi. Čak koristi i iste izraze.

Koje?

Muslimane nazivaju Turcima i izdajnicima.

A zar nisu izdajnici?

Zavisi iz kojeg ugla se posmatra ta pojava. U to doba, ljudi su imali priliku da vide dvije različite kulture. Jedna je bila naprednija kroz humanije međuljudske odnose koju su donjeli Turci, i druga zastarjela koju su držala plemanska shvatanja. Plemenska shvatanja traže apsolutnu pokornost plemenskom autoritetu i plemenskim pravilima ponašanja. Onaj ko se nije pridržavao tih pravila bio je kažnjavan. Kada je Turska postavila svoju vlast i zakone, ta plemenska pravila su postepeno gubila značaj. Ljudi sa naprednim shvatanjima su dobili šansu da svoje sposobnosti ispolje u tim novim i naprednijim okolnostima. Posljedica takvog stanja je bio prelazak velikog broja perspektivnijih ljudi na islam i istovremeno kod ostatka ljudi zadržavanje starih pravila u formi tradicije i kulture. Po toj plemenskoj tradiciji ti su ljudi izdajice jer su odbacili plemensku kulturu. Ljudi koji su ostali u toj plemenskoj kulturi nisu nikada mogli razumjeti prave razloge tog bježanja iz te kulture i tradicije, i zato te pojedine napredne prtedke nazivaju izdajnicima i prema njima po toj tradiciji gaje mržnju. I to se sve događalo prije pet stotina godina. Pošto je ta mržnja i sada prisutna, jasno je da su to konzervirana shvatanja iz tog vremena. I tu konzerviranost nazivaju čuvanje tradicije.

Da li to znači da je prihvatanje islama uslov za prelazak na savremen način života?

Pokušavaš biti papanski provokativan. Izađimo iz tog šablona razmišljanja kroz koji si postavio ovo pitanje. Prvo, u vrijeme dolaska Turaka na Balkan u Evropi su spaljivane ,,vještice,,. Drugo, još dok sam bila student, sasvim slučajno sam saznala da postoje dokumenti iz tog doba u kojima je zapisan razlog prelaska naših ljudi na islam. Skoro svi, koji su se izjasnili na pitanje razloga tog postupka su odgovorili, nepravda. Ista situacija kao i sada. Domaći ,,feudalci,, pljačkaju, a narod pati. Treće, svi hrišćanski autoriteti su u to doba bili u službi tih pljačkaša. Četvrto, osmanlijsko carstvo nije donjelo na naše prostore šerijetske zakone. Peto, u psihološkom smislu, islam upućuje čovjeka na odgovornost prema sebi i drugima, koja je u to doba kroz plemensku kulturu bila nepoznata. I šesto, da su te sve društvene nesavršenosti bile prevaziđene, na naše prostore ne bi dolazila turska vojska već Turci na privremeni rad.

Često mi govoriš da ne smijem vrijeđati upoređivanjem sa ružnim stvarima, a za kulturu jednog naroda govoriš da je zaostala plemenska kultura. Nije li to vrijeđanje?

Svako upoređivanje se vrši po nekim pravilima. Vrijeđanje dolazi od pravila koja nemaju dobronamjeran smisao. Primjer za to je papansko rasuđivanje koje se izvodi isključivo iz pravila te grupe. A, ako se uzme neko opšte pozitivno pravilo, onda to nije vrijeđanje već odgovarajuće upoređivanje. Nazivi plemenska kultura i papanluk su nastali na upoređivanju kroz pravila humanosti. To je ona uzrečica u našem narodu: Ne čini ništa drugome ono što ne bi volio da se tebi čini. Ovi izrazi koje ti tumačiš kao vrijeđanje su nastali kroz istorijske primjere. Međutim, kada se uzme analiza papanskog razmišljanja i ponašanja kroz psihologiju, slika je još stravičnija i zaslužuje pogrdnija imena. Osim toga, priča o plemenskoj kulturi i zaostalosti se ne odnosi na kulturu nekog naroda, već na nametnuta primitivna pravila razmišljanja unutar kulture nekog naroda. To je taj papanluk o kojem cijelo vrijeme pričamo. Radi se o određenoj grupi ljudi koja je manipulacijom nabacila papanske vrijednosti koje trenutno dominiraju u ovom istorijskom trenutku. Time su zanemarene one vrijednosti kulture svakog naroda na našim prostorima koje su kroz humanost i dobronamjernost vrijedne dubokog poštovanja.

Imaš li primjer za to?

Pa to je tvoja istorija koju učiš cijelo vrijeme kroz školovanje. Istorijski događaj je sam za sebe gola istina. To je istorijski podatak koji opisuje isključivo samo događaj. Konkretno, to je datum, mjesto, i imena istorijskih likova koji su učestvovali u tom događaju. Ako se takav istorijski događaj tumači kroz objektivnu samokritičnu analizu, onda se može govoriti o pozitivnim moralnim i kulturnim vrijednostima takvog tumačenja. Konkretno to znači da se iz tog događaja izvuku i pozitivna i negativna iskustva. Iz takvog odnosa prema goloj istini nastaje pokretačka snaga razvoja nekog naroda kroz izbjegavanje već preživljenih negativnih iskustava. Za razliku od takvog ponašanja, papansko tumačenje se zasniva na ponosu i lažnim vrijednostima koji istorijska iskustva, a posebno negativna iskustva tumače tako da vlastite propuste u tom događaju sakrivaju i pri tome krivicu prebacuju isključivo na nekog trećeg uz neprekidno ponavljanje tih grešaka. Nažalost, takva tumačenja, razmišljanje i ponašanje neprekidnim ponavljanjem istih grešaka, zaustavljaju pozitivne procese razvoja tog naroda i konzerviraju ga u vrijeme tih istorijskih događaja.

Ima li pravo da svaki narod tumači istoriju na svoj način? Nije li to tvoje tumačenje mješanje u slobodnu volju nekog naroda?

Ova pitanja predstavljaju papanske parole koje sakrivaju, štite, i opravdavaju nerazumjevanje i sukob. Svaki nesporazum i sukob ima dvije suprotno dijametralne strane. Da bi se izbjegao nesporazum ili sukob dovoljno je da bar jedna strana iskoči iz jednostranosti. To drugim riječima znači, da bar jedna strana razumije proces razmišljanja druge strane. Međutim, da bi se došlo do nekog rješenja u tom nesporazumu, a pogotovo u sukobu, to nije dovoljno. Do rješenja nesporazuma se može doći jedino ako i druga strana uzme u obzir proces razmišljanja suprotne strane. Ovdje ne mislim na sadržaj oko kojeg se spore te dvije strane, već na razumjevanje mentalne konstrukcije tih strana u nesporazumu ili sukobu. Dok je dominirala građanska kultura svaki pojedinac iz te građanske kulture je znao mentalnu konstrukciju papka i prema njemu se određivao u smislu ignorisanja. Obzirom da su papci bili u manjini to ignorisanje je rezultiralo njihovom izolacijom, jer nisu imali sposobnost razumjevanja mentalne konstrukcije građanske svijesti. Na taj način, to papansko ponašanje nije ometalo normalne procese razvoja građanski orjentisanog društva. Ova građanska svijest je, bez obzira na okupatorske ciljeve i ponašenje Turske i Austro-Ugarske, začeta i razvijana pod njihovom dominacijom. U našem Gradu su u tome dodatnu pozitivnu ulogu odigrali Jevreji kroz imigraciju. Ulaskom papaka u zvaničnu politiku i vrlo vještim manipulisanjem lažnim vrijednosima u svakom od svojih naroda, oni su na bezobziran način nametnuli papanske procese razmišljanja i neprekidnim aktivnostima u tom smislu ne dozvoljavaju ni jednog trenutka da građanska opcija svijesti bude izražena. Kratko rečeno, ni jedan narod nije u mogućnosti da tumači istoriju na svoj način, jer tu istoriju tumače autoriteti na vlasti, a narod se tom pričom programira da u to vjeruje. Ako su ti autoriteti kulturno i moralno pozitivno orjentisani, onda će i njihov narod imati moralne vrijednosti dostojne dubokog poštovanja. U suprotnom, svjest naroda postaje svijest grupe, ili bolje rečeno, rulje. U tom smislu, pričati o pravu nekog naroda da tumači istoriju na svoj način je besmislica. Jedini kriterij u procjeni tumačenja istorijskih događaja je opšta civilizacijska humanost. I zbog toga je tvoja istorija koju si do sada učio daleko od principa te humanosti.

A šta je sa kulturnim vrijednostima i njihovom tradicijom?

U ovom smislu se može govoriti o narodnim i religioznim običajima koji daju obilježje tom narodu. Istorijski gledajući, ti običaji nisu nikada bili stvarani na štetu drugih naroda. Zbog toga oni trebaju biti predmet poštovanja od svakog ljudskog bića. Gusle, mandolina, šargija, truba, gitara, harmonika, itd, daju pozitivne pecifičnosti emocionalnog doživljaja u svakoj kulturi posebno, i to ne remeti odnose sa drugim kulturama.
Drugačije rečeno, ako se poštuju specifičnosti tuđe kulture računajući njene običaje i navike, onda je to istovremeno poštivanje i određivanje pozitivnih vrijednosti svoje kulture. Kod papaka je ponašanje sasvim drugačije. Oni svojim ponašanjem, omalovažavajući tuđe vrijednosti prvenstveno skrnave pozitivne vrijednosti vlastite kulture.

Imaš li konkretan primjer?

Sam si mi pričao kako tvoji drugovi često za Muslimane kažu da su prljavi. Vidiš sine moj, papanluk dolazi od ubjeđenja da je kultura kojoj takvo biće pripada najčistija, najpametnija, najnaprednija, najbolja, i sve ono što se govori sa riječicom ,,naj,,. Time se daje na znanje da sve drugo u drugim kulturama ima manju vrijednost od one koja se ističe sa ,,naj,,. Ovo razmišljanje i ponašanje osim što ističe svoju kulturu, istovremeno obezvrijeđuje sve ostalo. Ako se sa takvim uvjerenjima nađu dva čovjeka iz različitih grupa jedino dokazivanje čija je kultura najbolja je u sukobu. Onaj koji je jači njegova kultura je vrijednija. Takav papak u svakoj drugoj kulturi vidi prljavštinu, a pri tome nije svjestan da takvo razmišljanje i ponašanje ne pripada njegovoj, već papanskoj kulturi.

A kakve to veze ima sa Muslimanima?

Evo kakve. Svaki narod ima svoja kulturna, moralna i religiozna pravila ponašanja. Ta pravila i pridržavanje njima čini osobinu te kulture. Po tim osobinama se te kulture međusobno razlikuju. U ta pravila spadaju i načini održavanja opšte i lične higijene. Papak koji sve gleda iz svoje kulture ne zna za pravila iz druge kulture, i onda presuđuje na osnovu svojih pravila. Zbog toga je i papak. Kada je u pitanju muslimanska kultura, teško je za nekoga koji ne poznaje detaljno sva ta pravila donositi bilo kakve zaključke. Najbolje rješenje je otići kod nekog kroz islam obrazovanog Muslimana i postaviti mu direktna pitanja. Ali treba otići kod građanski orjentiranog imama koji može ta pravila prevesti na naš jezik razumljivosti. Ja sam to jednom uradila i dan danas razmišljam o stidu kojeg sam doživljavala dok sam dobijala odgovore od tog obrazovanog čovjeka. Svako pitanje je imalo razložan odgovor i izazivao je neprijatnost zbog njegovog postavljanja. Onda čovjek shvati da u svakom narodu postoje ljudi koji se ne pridržavaju takvih pravila i da svaki narod ima prljavih i smrdljivih ljudi. Tu činjenicu papci ne primjećuju, jer da su svjesni toga ne bi prebacivali svoju prljavštinu na druge.

Mama, zašto ti braniš Muslimane?

Ne branim Muslimane, već pokušavam konkretnim primjerom oslikati ponašanje papka kroz šablone razmišljanja grupe. Isti takav se primjer može dati i kroz ispoljavanje papka, Muslimana, koji osjećaju gađenje prema drugim narodima zbog jedenja svinjetine.

Međutim, ovaj zdnji rat stvara utisak da nisu sve grupe podjednako uvučene u posljedice tog gađenja, mržnje i omalovažavanja. Analiza tog rata kroz princip opšte civilizacijske humanosti ukazuje da je najmanje mržnje i nasilja ispoljeno kroz muslimansku kulturu.

Da li si time što si izjavila istakla veću vrijednost muslimanske kulture u odnosu na druge kulture?

Opet nesporazum, dijete moje. Kulturu nekog naroda može njegov član predstavljati na najmanje dva načina. Jedan je kroz humanost i razumjevanje koji obuhvataju poštovanje tuđih kultura i običaja, i drugi papanski koji je trenutno u upotrebi u ovom istorijskom trenutku. Pitanje koje si mi postavio je iz te papanske logike. Može se kazati da je svaka kultura ugrožena papanlukom grupe koja toj kulturi pripada. Svaka ta grupa dominira sa svojim papanlukom unutar svoje kulture. U ovom istorijskom trenutku papci iz drugih grupa preko svojih sredstava informisanja kroz propagandu ponižavaju, omalovažavaju, vrijeđaju muslimansku kulturu. Za razliku od ponašanja tih grupa, Muslimani nemaju tu izrazitu papansku dominaciju, jer u njenoj kulturi omalovažavanje i ponižavaje drugih je grijeh, dok je to u drugim grupama izražavanje ponosa. Etničko čišćenje, genocid, organizacija države i ponašanje muslimanskih autoriteta imaju za cilj da se i kod Muslimana stvori masovna mržnja i gađenje kako bi se kroz ravotežu tih negativnih ispoljavanja stanje haosa i dalje produžavlo.

Po čemu si zaključila da papci nemaju jak uticaj na muslimansku kulturu?

Već sam ti odgovorila da u toj kulturi nema omalovažavanja i ponižavanja drugih kultura. Nasilje je mjerilo papanskog ponašanja. Propaganda i nametanje islamskog radikalizma od strane muslimanskih autoriteta na vlasti vrlo se teško prihvata u svijesti bosanskohercegovačkih Muslimana. Ni rat i ogromna zvjerstva nad njima nisu uspjeli stvoriti mržnju kroz koju bi se ispoljila agresivnost koja se pokušava stvoriti. Ta sporost razvijanja tog procesa upućuje da će ova kriza u BiH trajati jako dugo, sve dok se konačni cilj islamske radikalizacije ne ostvari na ovim našim prostorima.

A zar masovna upotreba pozdrava selam alejkum i zvanje oca babo u našem gradu nije papansko ponašanje?

Da, to je čisti papanluk. Ja ti nisam rekla da u muslimanskoj kulturi nema papanluka, već da Muslimani vrlo teško prihvataju mržnju i sukobe kao što je kroz islamski radikalizam. Taj papanluk o kojem govoriš se organizovano provodi preko legalno izabranih predstavnika te grupe. Trebaš prihvatiti činjenicu da je u naš grad došao ogroman broj Muslimana koji su živjeli u muslimanskim mjestima gdje su ti izrazi bili normalno u upotrebi i da su neki od njih zauzeli vrlo važne državne pozicije, naročito u obrazovanju. Istovremeno se ogroman broj žitelja našeg grada iselio, što je izazvalo neravnotežu i kroz nju nametanje i ispoljavanje tog papanluka. To je drugim riječima društvena muslimanizacija koja se trenutno provodi kroz muslimanski papanluk.

Kako se od toga možemo zaštiti?

Nikako. Uticaj svih tih grupa preko njihovih predstavnika se kroz propagandu, mržnju i asistenciju međunarodnih autoriteta sve više uvlače u svijest mladih ljudi, računajući i islamski radikalizam.

Zašto nekad kažeš grupa, a nekad narod ili nacija?

Zato što papansko razmišljanje i ponašanje nije predstavljanje te narodne ili nacionalne kulture. Ono se manipulacijom i propagandom nameće kroz trenutnu vladajuću grupu koja svoje sunarodnjake pakuje u papanski kontajner svijesti i zbog toga ja nazivam te inicijatore i podržavatelje tog papanluka grupom.

Imam utisak da kada govoriš o razmišljanju i ponašanju u okviru nečije kulture da se to odnosi na nacionalni identitet.

Nacionalni identitet je samo jedna vrsta grupne svijesti. Navijačke strasti za neki klub ili državnu reprezentaciju u sportu ili kulturi, tumačenje istorije koju si učio i učiš, patriotizam i svi drugi oblici zajedničkog opredjeljivanja u odnosu na neku pojavu su posljedica grupne svijesti. Ako to opredjeljivanje nije prožeto suosjećanjem sa drugim grupama kroz humanost, onda je to papansko ispoljavanje. Što se tiče osjećanja, doživljavanja i zvaničnog tumačenja nacionalnog identiteta svake grupe posebno, on se može uporediti sa poslovicom: Dobila koza dug rep, pa svu šumu umlatila. To u prevodu znači da se papanska grupna svijest tumači kroz pojam nacionalnog identiteta koji svojim ispoljavanjem uništava sve prirodne i društvene procese na ovim našim prostorima.

Vidiš mama, ti meni stalno govoriš da ne trebam nikoga optuživati, a papke optužuješ za ovo stanje u kojem se naši narodi nalaze.

U ovom razgovoru nema optuživanja. Pokušavam ti oslikati stvarnost izbjegavajući uobičajene šablone papanskog razmišljanja.

Kada bi papak bio sposoban da svoj papanluk ne pravda mržnjom ili gađenjem prema drugim narodima optužujući ih za svoje stanje u kojem se nalazi, našao bi načina da ispravi svoje vlastite nedostatke i problema ne bi bilo. Problem je što ne postoji način da se razmišljanje papka usmjeri prema njemu samom, a ne prema nekom trećem kojeg on neprekidno optužuje i s njime ratuje. Kada čovjek počne da istražuje tu svijest zaključanu u kontajneru grupne svijesti, dođe do zaključka da je to zaključavanje svijesti vršeno stalno, neprekidno, vješto, planski i istovremeno iz svih mogućih pravaca. Jedan mali dio toga je program i sadržaj istorije o kojoj već odavno pričamo. To sve što se dešava sa papanskom kontajniranom svijesću nije moglo nastati slučajno i spontano od nekog pojedinca ili grupe, jer u tom procesu učestvuju ljudi iz različitih grupa, različite inteligencije sa mnogo podudarnosti u negativnom smislu i cijelo vrijeme kroz istoriju. Sve je to jedna zajednička čorba koja se stoljećima kuha u jednom zajedničkom kazanu koji se naziva ljudska patnja. To stanje je dolazilo i neprekidno dolazi od neke nevjerovatno jake inteligencije koja se hrani i razvija tom ljudskom patnjom. To kuhanje čorbe zaustavlja društveni razvoj svih naroda koji se nalaze u tom kazanu. Mržnja, gađenje prema drugim narodima, ubijanja, silovanja protjerivanja sa tuđih ognjišta, pljačka i pravdanje toga je materijalni dokaz da je naša ukupna kolektivna svijest skupa sa kazanom izgubljena negdje u dalekoj prošlosti.

Stranica 2 od 10 Sve stranice