Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Rudolf Steiner - Evolucija Zemlje i ?ovjeka i utjecaj zvijezda






Evolucija Zemlje i ?ovjeka i utjecaj zvijezda 1/14
Stvaranje svijeta i ?ovjeka, stanje Saturna, Sunca i Mjeseca u zemljinoj evoluciji
Dornach, 30.lipnja 1924

Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Je li netko mislio na pitanje?

G.Dollinger: Želio bih pitati da li bi Dr.Steiner ponovno govorio o stvaranju svijeta i ?ovjeka. Ima mnogo novo pridošlih koji to još nisu ?uli.

Dr. Steiner: Pitano je da li mogu ponovno govoriti o stvaranju svijeta i ?ovje?anstva, pošto su ovdje mnogi novi radnici. To ?u napraviti tako da najprije opišem originalne uvjete na Zemlji, koji su vodili s jedne strane prema svemu što vidimo oko nas a s druge strane do ?ovjeka.

?ovjek je stvarno vrlo, vrlo komplicirano bi?e. Ako ljudi misle da ?e ga mo?i razumjeti seciraju?i ljudski leš, varaju se, naravno da ne?e do?i do podviga razumijevanja. Baš kao što malo mogu razumjeti svijet oko nas ako je sve što rade sakupljanje kamenja i biljaka i prou?avanje pojedinih primjerka. Moramo mo?i doku?iti da na prvi pogled ono što prou?avamo ne pokazuje ono što u stvari je.

Vidite, ako gledamo leš, možda odmah nakon što je ?ovjek umro — on još ima istu formu, ako je možda malo blje?i — možemo vidjeti da ga se smrt do?epala, ali još ima istu formu koju je imao dok je bio živ. Ali promislite: kako ovaj leš eventualno izgleda ako ga nismo kremirali ve? pustili da se raspada? On je uništen; u njemu više ne djeluje ništa što ga može ponovno izgraditi; on je definitivno uništen.

Po?etak Biblije se prili?no podsmjehuje, i zaista opravdano, kada se shvati da govori da je jednom neki bog formirao ?ovjeka iz busena zemlje. Ljudi gledaju na to kao na nemogu?e i naravno da su u pravu. Ni jedan bog se ne može pojaviti i napraviti ljudsko bi?e iz grumena zemlje; to ne bi bio više ?ovjek nego što je to statua, koliko god sli?na forma bila — ne više nego što lutka koju dijete napravi može hodati. Tako se ljudi s pravom smiju kada se pretpostavi da je neko božanstvo napravilo ?ovjeka od grumena zemlje.

Taj leš koji gledamo je, u stvari, nakon odre?enog vremena upravo takav grumen zemlje koji u grobu postaje nekako dekomponiran, razgra?en. Dakle vjerovati da ljudsko bi?e može biti napravljeno od onog što tada imamo ispred nas je velika ludost.

Vidite, u jednu ruku danas se navodi da nije to?no pretpostaviti da ?ovjek može biti formiran od grumena zemlje; u drugu ruku dopušteno mu je pretpostaviti da se sastoji od same zemlje. Ako želimo biti logi?ni, tada ni jedno nije bolje od drugog. Treba biti jasno da dok je ?ovjek tamo bio živ u njemu je bilo nešto što mu je dalo oblik i formu, a kada to više nije u njemu više ne može zadržati svoju formu. Tu formu mu ne daju prirodne sile; prirodne sile samo lome na dijelove, ne ?ine da raste. Dakle moramo i?i natrag do duše i duha ?ovjeka, pod ?ijom je kontrolom dok god je živ.

Kada gledamo izvana beživotni kamen, ako mislimo da je uvijek bio takav kakav je danas, to je kao kada bi za leš rekli da je uvijek bio ovakav ?ak i dok je ?ovjek bio živ. Kamenje koje danas vidimo vani u svijetu, stijene, planine, upravo su isto što i leš; u stvari, one jesu leš! Nisu uvijek bile kakve su danas. Baš kao što ni ljudski leš nije uvijek bio što je sada kada su ga duša i duh napustili, dakle ono što vidimo vani nije uvijek bilo u sadašnjem stanju. ?injenica da biljke rastu na beživotnom lešu, odnosno, na stijenju, ne treba nas iznenaditi; jer kada se leš raspada, svakakve sitne biljke i životinje rastu od njega.

Naravno, ono što je vani u prirodi izgleda predivno, a ono što vidimo na lešu kada svakakve biljke rastu iz njega ne izgleda lijepo. Ali to je samo zato jer je jedan gigantske veli?ine a drugi mali. Kada mi ne bi bili ljudska bi?a ve? male bube koje pužu po raspadaju?em lešu i mogli misliti kao ljudska bi?a, na kosti leša bi gledali kao na stijene. Smatrali bi ono što se raspalo kao krš i stijene; vidjeli bi – pošto smo sitne bube – velike šume u onom što raste na lešu; imali bi cijeli svijet za divljenje i ne bismo kao sada mislili da je odvratan.

Baš kao što moramo i?i natrag do onog što je ?ovjek bio prije nego je umro, tako, u slu?aju Zemlje i našeg okruženja, moramo i?i natrag do onog što je jednom živjelo u svemu što je danas beživotno, prije negoli je zaista Zemlja u cjelini umrla. Da Zemlja u cjelini nije umrla tu ne bi moglo biti ljudskih bi?a. Ljudska bi?a su paraziti, takore?i, na sadašnjoj Zemlji. Zemlja je jednom bila živa; mogla je misliti kao što vi i ja sada mislimo. Ali tek kada je postala leš mogla je stvoriti ljudsku rasu. To je nešto što svatko može doku?iti ako samo misli. Ali ljudi danas ne žele misliti. Ipak treba misliti ako ?emo do?i do istine.

Moramo, prema tome, zamisliti da je ono što je danas ?vrsta stijena na kojoj rastu biljke, i tako dalje, izvorno bilo potpuno razli?ito. Izvorno je tu bilo živo, misle?e, kozmi?ko tijelo - živo, misle?e, kozmi?ko tijelo!

Ovdje sam ?esto govorio: Što danas ljudi zamišljaju? Zamišljaju da je izvorno bila gigantska izmaglica, da je ta prvobitna magla došla u rotaciju, da su se planeti onda razdvojili, da je Sunce postalo centar. To se sasvim rano u?i djecu, i napravljen je mali eksperiment da bi pokazali da je zaista sve tako po?elo. Par kapi ulja je stavljeno u ?ašu vode; pušta se da ulje pliva u vodi. Komad kartona ima pin provu?en kroz njega; zatim se pomo?u pina napravi da se karton okre?e; male uljne kapi se razdvajaju, nastavlja se okretanje, i formira se sitni planetarni sustav sa suncem u sredini.

Dakle sada, obi?no je vrlina ako netko može zaboraviti sebe, ali u ovom slu?aju u?itelj ne bi trebao! Kada radi ovaj eksperiment, trebao bi tada re?i djeci: Tamo vani u univerzumu je gigantski u?itelj koji je napravio rotaciju!

Ono što iznosi je nepromišljenost — ne zato jer ?injenice obvezuju na nepromišljenost, ve? zato jer netko takav želi biti. Ali tako se ne dolazi do istine.

Moramo prema tome zamisliti ne gigantskog u?itelja kako tamo rotira svjetsku maglicu, ve? da je bilo nešto u samoj magli što se moglo kretati i tako dalje. Ali tu se vra?amo na živo. Ako želimo rotirati, ne trebamo pin postavljen kroz nas s kojim nas u?itelj rotira.
To nije za nas; mi možemo sami rotirati. Ovu razrednu vrstu prvobitne magle treba rotirati u?itelj. Ali ako je živa i može osje?ati i misliti, tada ne treba kozmi?kog u?itelja; može sama uzrokovati rotaciju.

Dakle moramo predstaviti da ono što je danas oko nas beživotno da je jednom bilo živo, bilo osjetilno, bilo kozmi?ko bi?e. Ako dalje gledamo, bio je ?ak veliki broj kozmi?kih bi?a koji animiraju cjelinu. Izvorni uvjeti u svijetu su prema tome takvi zbog ?injenice da je unutar supstance bio Duh.

Što je to što leži ispod svega materijalnog? Zamislite da u ruci imam grumen olova, to jest, ?vrste tvari, potpuno ?vrste tvari. Ako sada stavim to olovo na užareno željezo ili na bilo što užareno, na vatru, pretvara se u fluid. Ako još dalje radim na njemu s vatrom, cijelo olovo nestane; ono ispari, i ne vidim više od njega ništa. Isto je sa svim supstancama. O ?emu zavisi da li je supstanca ?vrsta? Zavisi o tome kolika je toplina u njoj. Pojavnost supstance ovisi samo o tome koliko je topline u njoj.

Znate, danas se može zrak napraviti teku?im, tada imamo teku?i zrak. Zrak koji imamo u okruženju je samo zra?an, plinovit, dok god sadrži odre?enu koli?inu topline. A voda — voda je fluid, ali može tako?er postati led i prema tome ?vrsta. Ako imamo odre?enu nisku temperaturu na našoj Zemlji ne?e biti vode, ve? samo leda. Sada oti?imo u planine: tamo nalazimo ?vrsti granit ili druge ?vrste stijene. Ali kada bi tamo bilo silno toplo, ne bi bilo ?vrstog granita; bio bi fluid i otjecao kao voda u našim potocima.

Koji je stvarno onda izvorni element koji ?ini stvari ?vrstima ili fluidnima ili plinovitima? To je toplina! I dok tamo najprije nema topline, ništa ne može biti ?vrsto ili fluidno. Dakle možemo re?i da je toplina ili vatra što je na po?etku u osnovi svega.

To je pokazalo i istraživanje duhovne znanosti ili antropozofije. Duhovna znanost pokazuje da izvorno tamo nije bilo prvobitne magle, beživotne magle, ve? da je na po?etku tamo bila živa toplina, jednostavno živa toplina. Dakle ja ?u pretpostaviti da je izvorno kozmi?ko tijelo bila živa toplina. [Vidi crtež – crveno.] U mojoj Tajnoj znanosti nazvao sam to originalno stanje topline “Stanje Saturna ”; tako ga zovu od drevnih vremena, i premda treba imati ime, nije ime ono što je bitno. Ima, u stvari, nekakve veze s kozmi?kim tijelom Saturn, ali sada ne?emo u to ulaziti.


U tom originalnom stanju nije još bilo ?vrstih tijela niti zraka, samo toplina; ali toplina je živjela. Kada se danas sledite, to se vaš ego sledio; kada se danas znojite, to se znoji vaš ego, jer je postalo strašno vru?e. Uvijek ste u toplini, nekad vru?ini, nekad hladno?i, ali uvijek u nekoj vrsti topline. U stvari, danas još uvijek možemo vidjeti da ?ovjek živi u toplini. Ljudsko bi?e živi potpuno u toplini.

Kada moderna znanost kaže da je u po?etku postojala velika toplina, na odre?eni na?in je u pravu; ali kada misli da je ta velika toplina bila mrtva, tada se vara. Bila je živo kozmi?ko bi?e, potpuno živo kozmi?ko bi?e.

Sada je prva stvar u vezi tog toplinskog bi?a bila hla?enje. Stvari se stalno hlade. I što se doga?a onda kada nije bilo ni?ega ve? se toplina hladi? Pojavljuje se zrak, zrak, plinovito stanje. Jer ako nastavljamo zagrijavati ?vrsti objekt, u toplini se formira plin; ali kada se nešto što još nije supstanca hladi odozgo prema dolje, najprije se formira zrak. Dakle možemo re?i da je drugo stanje do kojeg je došlo bilo plinovito, definitivno zra?no. [Vidi crtež - zeleno.]

U onom što je formirano, u izvjesnom smislu, kao drugo kozmi?ko tijelo sve je zrak. Još nema vode, ni?eg ?vrstog unutar njega; sastoji se potpuno od zraka.

Dakle sada imamo drugo stanje koje se formiralo tijekom vremena. Vidite, u ovom drugom stanju razvilo se još nešto s onim što je ve? bilo tamo. Ovo drugo stanje sam u mojoj Tajnoj znanosti nazvao "Sunce"; to nije bilo sadašnje Sunce, ve? vrsta stanja Sunca, topla zra?na magla. Sadašnje Sunce, kao što sam rekao, nije to, niti je ono što je originalno bilo ovo drugo kozmi?ko tijelo. Tako imamo drugo kozmi?ko tijelo formirano od prvog; prvo je bilo ?ista toplina, drugo je bilo prirode zraka.

?ovjek može živjeti u toplini kao duša. Toplina daje duši ?ulni osje?aj i ne uništava je. Me?utim, uništava tijelo; ako bi bio ba?en u vatru moje tijelo bi bilo uništeno ali ne i moja duša. (O ovom ?emo preciznije govoriti kasnije, jer naravno pitanje treba razmotriti detaljno.) Iz tog razloga su ljudska bi?a ve? mogla živjeti kao duše za vrijeme prvog, Saturnova, stanja. Ali premda je tada ?ovjek mogao živjeti, životinja nije mogla, jer u slu?aju životinje kada je tijelo uništeno strada i element duše tako?er. Vatra ima utjecaja na duševni element životinje. U prvom stanju, prema tome, imamo ve? prisutnog ?ovjeka ali ne i životinju.

Kada se odvila transformacija u stanje Sunca [vidi crtež], bila su tamo i ljudska bi?a i životinje. To je važna ?injenica. Nije to?no da su tamo izvorno bile životinje i da se ?ovjek razvio od njih. Tamo je bio izvorno ?ovjek i životinje su evoluirale iz onog što nije moglo postati ?ovjek. Naravno da ljudska bi?a nisu išla okolo na dvije noge kada je tamo bila samo toplina — o?ito da nisu. Živjela su u toplini i bila su lebde?a bi?a; imala su samo stanje topline. Tada kako je to metamorfoziralo u zra?no-toplinsko tijelo, formirane su životinje i pojavile su se kraj ?ovjeka. Dakle životinje zaista imaju veze s ?ovjekom, ali su se razvile tek kasnije tijekom evolucije svijeta.

Što se sada još dogodilo? Toplina se smanjila, i kako se postepeno smanjivala, nije formiran samo zrak ve? tako?er i voda. Tako imamo tre?e kozmi?ko tijelo. [Vidi sliku — žuto.] Nazvao sam ga “Mjesec” jer je bio pomalo sli?no našem sadašnjem Mjesecu. Bio je vodeno, potpuno vodeno tijelo. Zrak i toplina su naravno ostali, ali se sada pojavila voda koja nije bila prisutna kod drugog stanja. Nakon pojave vode tamo je mogao biti ?ovjek, koji je ve? bio tamo, životinje, i, izranjaju?i iz vode, biljke. Biljke su izvorno rasle iz vode, ne iz zemlje. Dakle imamo ?ovjeka, životinju, biljku.

Vidite, biljke izgleda da rastu iz zemlje, ali da zemlja ne sadrži vodu, ni jedna biljka ne bi rasla; za rast trebaju vodu. Postoje tako?er kao što znate, vodene biljke, i o izvornim biljkama možete misliti kao da su sli?ne njima; originalne biljke su plivale u vodi.
Tako?er i životinje morate sebi predstaviti kao plivaju?e životinje a u prethodnom, drugom stanju, ?ak i kao lete?e životinje.

Nešto je još zaostalo od svega što je izvorno bilo. Za vrijeme Sun?eva stanja, kada su postojali samo ?ovjek i životinje, sve je moralo letjeti, i pošto je zrak bio preostao i još postoji, te lete?e kreature imaju svoje nasljednike. Naše sadašnje ptice su nasljednici originalnih životinja koje su se razvile tijekom Sun?eva perioda. Me?utim, u to vrijeme nisu bile kakve su danas. Ta životinjska stvorenja sastojala su se samo od zraka; bili su zra?ni oblaci. Ovdje, kasnije [stanje Mjeseca], imaju u sebi vodu. Danas — pogledajmo pticu. Obi?no se ptice promatraju vrlo nesmotreno. Ako ?emo oslikati životinje kako su postojale tijekom stanja Sunca, moramo re?i da su se sastojale samo od zraka; bile su lebde?i zra?ni oblaci. Dok danas gledamo ptice, moramo shvatiti da imaju šuplje kosti ispunjene zrakom. Vrlo je zanimljivo to vidjeti kod današnjih ptica. U ptici je svuda zrak, u kostima, svuda!
Odbacite sve što nije zrak i dobijete zra?no bi?e — pticu. Ako ne bi imala ovaj zrak, ne bi uop?e mogla letjeti. Ima šuplje kosti; unutra, to je zra?na ptica, podsje?a nas na prethodne uvjete. Ostatak tijela oko toga je gra?en u kasnija vremena. Ptice su stvarno nasljednici stanja Sunca.

Pogledajte modernog ?ovjeka: može živjeti u zraku, ali ne može letjeti; pretežak je za letenje. Nije za sebe oblikovao šuplje kosti kao ptica, ina?e bi i on mogao letjeti. Tada ne bi imao samo lopatice, ve? bi se njegove lopatice širile u krila. Ljudsko bi?e još ima rudimente krila gore u lopaticama; ako bi one izrasle, mogao bi letjeti.

Tako ?ovjek živi u zraku koji ga okružuje. Ali ovaj zrak mora sadržavati paru. ?ovjek ne može živjeti u ?isto suhom zraku; treba fluide.

Me?utim, postoji stanje, u kojem ljudsko bi?e ne može živjeti u zraku: to je najranije ljudsko stanje, embrio. Ove stvari treba gledati ispravno. Za vrijeme vremena embriona ljudski zametak ili embrio dobiva zrak i sve što treba od tijela majke. Mora biti u ne?em živom.

Vidite, to je ovako: Ako je ljudski embrio operacijom odstranjen iz tijela majke, još ne može živjeti u zraku. Za vrijeme stanja embriona ljudsko bi?e treba imati živo okruženje. U vrijeme kada su postojali ?ovjek, životinje i biljke, ali još ne stijene i minerali kakve imamo danas, sve je bilo živo i ?ovjek je živio okružen s onim što je živo baš kao što sada živi kao embrio u tijelu majke. On prirodno raste. Mislite na ovo: Da se nismo morali roditi i živjeti u zraku i sami disati, tada bi naš isje?ak života završio s ro?enjem.
Kao embrio svi možemo živjeti samo deset lunarnih mjeseci. U stvari, postoje takva stvorenja koja žive samo deset mjeseci; ona ne dolaze na vanjski zrak ve? uzimaju zrak unutar živog okruženja. Tako je davno bilo i s ?ovjekom. On je naravno stario, ali nikada nije izlazio iz živog elementa. Stalno je živio u takvom stanju. Nije napredovao do ro?enja; živio je kao embrio. U to vrijeme još nije bilo minerala, ni stijena.

Ako se danas secira tijelo ljudskog bi?a, isti vapnena?ki karbonat ?e se na?i u njegovim kostima kao što ga nalazite ovdje u planinama Jure. Sada u tijelu postoji mineralna supstanca koja nije postojala u ranijem stanju. U embriju tako?er, posebno u prvim mjesecima, nema naslage minerala; sve je još fluidno, samo neznatno zgusnuto. I tako je bilo i za vrijeme tog ranijeg stanja; ?ovjek još nije bio koš?at, imao je, najviše, hrskavicu. Na takvo ljudsko bi?e danas nas podsje?a jedino ljudski embrio. Zašto ljudski embrio ne može odmah iza?i iz tijela majke? Zato jer je današnji svijet razli?it. Dok je trajao Stari Mjesec — sada ?u ga zvati Stari Mjesec, pošto nije sadašnji Mjesec ve? prijašnje stanje Zemlje — dok je trajao period Starog Mjeseca, cijela Zemlja je bila utroba, iznutra živa, stvarna utroba. Ništa još nije bilo od stijena ili minerala. Sve je bilo gigantska utroba, i možemo re?i da je naša sadašnja Zemlja nastala iz ove gigantske utrobe.

Ogromna utroba ranije nije uop?e postojala. Što je onda bila? Dakle, u stvari, ranije je bilo nešto drugo. Razmotrimo što je došlo prije. Vidite, ako ?e se ljudsko bi?e razviti u tijelu majke, ako ?e biti embrio, mora najprije biti za?eto. Odvija se za?e?e. Ali zar ništa ne prethodi za?e?u? Ono što prethodi je mjese?nica žene; to je ono što prethodi. Veoma poseban proces se odvija u ženskom organizmu koji je povezan s isklju?enjem krvi. Ali to nije jedina stvar; to je samo fizi?ki aspekt. Svaki puta kada je krv potisnuta u isto vrijeme je ro?eno nešto od duhovne prirode, i to ostaje. Ne postaje fizi?ko, jer se nije odigralo za?e?e. Duhovno duševni element ostaje bez da postane fizi?ko ljudsko tijelo. Ono što za ljudsko bi?e mora biti tamo prije za?e?a bilo je tako?er tamo za vrijeme kozmi?kog stanja Sunca! Cijelo Sunce je bilo kozmi?ko bi?e koje je s vremena na vrijeme potiskivalo nešto duhovno. Tako su ?ovjek i životinja živjeli u stanju sli?nom zra?nom, izgurani, izba?eni od cijelog tog tijela. Izme?u jednog stanja (Sunce) i drugog (Mjesec), došlo je do toga da je ljudsko bi?e postalo fizi?ko bi?e u vodi. Prije je bilo fizi?ko bi?e samo u zraku. Tijekom ovog stanja Mjeseca imamo nešto sli?no za?e?u, ali još ništa sli?no ro?enju. Kakva je bila priroda ovog za?e?a za vrijeme drevnog stanja Mjeseca?

Tamo je bio Mjesec, potpuno žensko bi?e, i ne su?eljava se s muškim bi?em, ve? sa svime što je u to vrijeme bilo izvan kozmi?kog tijela. Vani su bila mnoga kozmi?ka tijela koja su vršila utjecaj. Sada dolazi crtež kojeg sam ovdje ve? napravio.

Tako je ovo kozmi?ko tijelo bilo tamo i oko njega druga kozmi?ka tijela, vrše?i utjecaj na najrazli?itije na?ine. Izvana je dolazilo sjemenje i oplo?ivalo cijelu Mjesec-Zemlju. I da ste mogli živjeti u to vrijeme i stupiti na ovo prvobitno kozmi?ko tijelo, i kada bi vidjeli da dolaze svakakve kaplje ne biste rekli “to je kiša,” kao što se danas kaže. U to vrijeme bi rekli, “Zemlja je oplo?ena.” Bile su sezone kada je oplo?uju?e sjeme dolazilo iz svih smjerova, i druge kada je sazrijevalo i više nije dolazilo. Tako je u to vrijeme bila kozmi?ka oplodnja. Ali ljudsko bi?e nije bilo ro?eno, samo oplo?eno; samo se pojavilo za?e?em. Ljudska bi?a su se javljala iz cijelog Zemaljskog tijela, ili Mjese?eva tijela, kako je bilo tada. Na isti na?in je oplodnja iz cijelog kozmi?kog okruženja došla i za životinje i biljke.

Sada je kroz daljnje hla?enje došlo do o?vrš?ivanja svega što je tada živjelo kao ?ovjek, životinja, i biljka. Tamo, u stanju Mjeseca još imamo posla s vodom, uglavnom, stvrdnjavanjem preko hla?enja. Ovdje na Zemlji se javlja ?vrsto, mineralno. Dakle sada imamo ?etvrto stanje [vidi crtež]: to je naša Zemlja kakvu danas imamo, i ona sadrži ?ovjeka, životinju, biljku, mineral.

Samo pogledajmo što je ptica, na primjer, postala na Zemlji. Tijekom ovog vremena (stanja Sunca) ptica je još bila vrsta zra?ne vre?e, nije se sastojala od ni?eg osim zraka, mase zraka koja zajedno pluta. Zatim tijekom ovog vremena (stanje Mjeseca) postala je vodena, zgusnuta vodena stvar, i lebdjela je poput vrsta oblaka — samo ne kao naši oblaci nego ve? sadržavaju?i formu. Ono što su za nas bezobli?ne vodene strukture tada su bili oblici. Postojala je forma kostura, ali je bila fluidna. Sada dolazi mineralni element, ali to je bilo pripojeno samo onome što je vodena struktura. Karbonat vapna, fosfatno vapno i tako dalje izraslo je dužinom kostura, formiraju?i ?vrste kosti. Dakle najprije imamo zra?nu pticu, zatim vodenu pticu, i na kraju ?vrstu zemaljsku pticu.

To ne može biti isto u slu?aju ?ovjeka. ?ovjek ne može jednostavno sebi pripojiti ono što se jedino javlja kao mineral za vrijeme njegovog perioda embrija. Ptica to može — zašto? Vidite, ptica je stekla svoju zra?nu formu ovdje (Stanje Sunca); zatim je živjela u stanju vode. Za nju je esencijalno da ne dopusti da mineral do?e previše blizu za vrijeme njenog stanja zametka. Ako bi joj mineralno došlo prerano, tada bi postala upravo mineralna i ?vrsta. Ptica je dok se razvija još nekako vodena i fluidna; mineralno joj, me?utim, želi pri?i. Što ptica radi? Dakle, gura vani, ?ini nešto oko sebe, radi oko sebe ljusku jajeta! To je mineralni element.
Ljuska jaja ostaje dokle god se ptica mora iznutra štititi od mineralnog; odnosno, dok god mora ostati fluidna. Razlog za to je što je ptica nastala tek za vrijeme drugog stanja Zemlje. Da je bila tamo tijekom prvog stanja, sada bi bila mnogo osjetljivija na toplinu nego što u stvari je. Pošto u to vrijeme nije bila tamo, sada može formirati ?vrstu ljusku jaja oko sebe.

?ovjek je ve? bio prisutan tijekom prvog stanja Zemlje, stanja topline, i prema tome ne može sada odlagati mineralno dok je u stanju embrija. Ne može izgraditi ljusku jaja; mora biti druga?ije organiziran. On mora uzeti mineralni element od utrobe, i tako mineralnu formaciju imamo ve? u embriju na kraju njegovog razvoja. ?ovjek mora apsorbirati nešto minerala iz utrobe; prema tome, utroba mora ve? posjedovati mineralno koje ?e biti apsorbirano. Dakle u slu?aju ?ovjeka mineralni element je pripojen sasvim druga?ije. Ptica ima zrakom ispunjene kosti; ljudska bi?a imaju kosti ispunjene srži, vrlo razli?ite od kostiju ptica. Preko ?injenice da naše imaju tu srž ljudska majka može snabdjeti mineralnom supstancom embrio unutar nje. Ali jednom kada je snabdjeveno mineralnim elementom, ljudsko bi?e ne može više živjeti u okruženju utrobe i mora postepeno biti ro?eno. Najprije mora priskrbiti mineralne sastojke. Kod ptice se ne radi o ra?anju, ve? miljenju vani iz ljuske jaja; ?ovjek je ro?en bez ljuske jaja. Zašto? Jer se ?ovjek pojavio ranije i prema tome sve treba biti napravljeno preko topline a ne preko zraka.

Iz ovog možete shvatiti razlike koje još postoje i danas se mogu uo?iti. Razlike izme?u “životinje-jaja” i takvog bi?a kakav je ?ovjek, a tako?er i viši sisavci, leže u ?injenici da je ?ovjek daleko stariji nego, na primjer, pti?je vrste, daleko stariji od minerala. Prema tome, dok je sasvim mlad, tijekom stanja embrija u utrobi, on mora biti zašti?en od mineralne prirode i može mu se dati samo pripremljeni mineral koji dolazi od majke. U stvari, mineralni element pripremljen u maj?inu tijelu mora mu se ?ak i izvjesno vrijeme nakon ro?enja davati u maj?inom mlijeku! Dok ptica može odmah biti hranjena vanjskim supstancama, ?ovjek i više životinje mogu biti hranjeni jedino onim što daje maj?ino tijelo.

Ono što ljudsko bi?e ima danas u našem sadašnjem stanju Zemlje od maj?ina tijela imao je tijekom prethodnog kozmi?kog stanja od zraka, od okruženja. Ono što je imao oko sebe tijekom cijelog života bilo je prirode mlijeka. Naš današnji zrak sadrži kisik i dušik ali relativno malo ugljika i vodika i posebno malo, vrlo malo sumpora. Oni su nestali. Tijekom stanja Mjeseca je bilo druga?ije; u zraku u okruženju nije bilo samo kisika i dušika ve? tako?er vodika, ugljika, sumpora. To je oko Mjeseca tvorilo vrstu mlije?ne kaše u kojoj je postojao život. Danas ?ovjek još živi u razrije?enoj mlije?noj kašici prije nego se rodi! Jer mlijeko tek nakon njegova ro?enja ide u grudi; prije ro?enja ono je u onim dijelovima ženskog tijela gdje leži ljudski embrio. To je zapanjuju?e, da procesi u maj?inom organizmu koji prije ro?enja pripadaju maternici nakon toga idu u prsi. I tako je stanje Mjeseca još sa?uvano u ?ovjeku prije nego je ro?en, i aktualno stanje Zemlje dolazi tek u trenutku ro?enja a priroda Mjeseca je još prisutna u mlijeku prsiju.

Ovako treba objašnjavati stvari povezane s porijeklom Zemlje i ?ovje?anstva. Ako se ljudi ne usmjere prema duhovnoj znanosti, jednostavno ne mogu riješiti misteriju zašto se ptica leže iz jaja i može odmah biti hranjena vanjskim supstancama, dok se ljudsko bi?e ne može izle?i iz jaja i mora iza?i iz utrobe da se hrani maj?inim mlijekom. Zašto je to tako? To je zato jer je ptica nastala kasnije i prema tome je vanjsko bi?e. ?ovjek je nastao ranije, i kada je prolazio stanje Mjeseca, nije još toliko bio o?vrsnut kao ptica. Stoga ni danas još nije toliko o?vrsnut; još mora biti više zašti?en, jer ima unutar sebe mnogo više od originalnih uvjeta.

Pošto ljudi u cjelini danas više ne mogu ispravni misliti, krivo razumiju ono što na Zemlji postoji kao biljka, životinja, i ?ovjek. Tako se pojavio darwinisti?ki materijalizam, koji je vjerovao da su tu životinje bile prve i da se ?ovjek jednostavno razvio od životinja.
To?no je da je sa svojom vanjskom formom ?ovjek povezan s životinjama, ali on je postojao ranije, i životinje su se stvarno razvile kasnije nakon što je svijet prošao kroz transformaciju. I tako možemo re?i da životinje koje sada vidimo predstavljaju ranije stanje kada su zaista bile bliskije povezane s ?ovjekom. Ali ne smijemo sebi nikad dopustiti stav da se od sadašnjih životinja moglo pojaviti ljudsko bi?e. To je u potpunosti pogrešna ideja.

Sada skrenimo pogled ne na pti?ju vrstu ve? na ribe. Pti?je vrste su se razvile iz zraka, riblje vrste od vode. Sve do onog što zovemo stanje Mjeseca nisu se ranija zra?na pticolika bi?a transformirala na takav na?in da su postala ribolika — zbog vode. Pticolikim bi?ima je dodana riba. Može se re?i da su ribe ptice koje su postale vodene, ptice primljene od vode. Iz ovog možete vidjeti da su se ribe pojavile kasnije od ptica; pojavile su se kada je tamo bio vodeni element, odnosno, tijekom perioda Starog Mjeseca.

I sada više ne?ete biti zaprepašteni da je sve što je okolo plivalo u vodenom stanju tijekom vremena Starog Mjeseca izgledalo riboliko. Ptice su izgledale riboliko usprkos letenju u zraku i lako?i. Sve je bilo riboliko. Sada je ovo zanimljivo: ako danas gledamo ljudski embrio oko 21-og ili 22-og dana nakon za?e?a, kako izgleda? Tamo pliva u fluidnom elementu u maj?inu tijelu, i stvarno izgleda kao mala riba! Ljudsko je bi?e stvarno imalo taj oblik tijekom perioda drevnog Mjeseca i još ga ima u tre?em tjednu trudno?e; ono ga je sa?uvalo.

Možete re?i, zna?i, da se ?ovjek gradio iz ovog obrasca Starog Mjeseca, i još možemo vidjeti iz oblika ribe koji je imao kao embrio kako se izgra?ivao. Kada promatramo sadašnji svijet, svugdje vidimo kako je prije sve imalo život, baš kao što i za leš znamo da je ranije imao život. Dakle danas sam vam opisao ranije stanje onog što sada na Zemlji imamo kao mineralno. Gledamo na leš i kažemo da on ne može više pomicati noge, ruke, otvoriti usta ili o?i — sve je postalo nepokretno; ipak nas to vodi natrag na stanje kada se sve moglo pokretati — noge, ruke, šake — kada su se o?i mogle otvoriti. Na potpuno isti na?in gledamo oko nas leš Zemlje, ostatke živog tijela, u kojem ?ovjek i životinje još okolo lutaju, i gledamo natrag na vrijeme kada je cijela Zemlja jednom bila živa.

Ali ima tu još nešto. Rekao sam da je sa za?e?em tu i potencijal fizi?kog ljudskog bi?a, i embrio se postupno razvija. Tako?er sam opisao što se ranije doga?a, procese u ženskom organizmu, što je istisnuto u mjese?nim periodima, i kako je istisnut tako?er i duhovni element. U tom procesu sada uvijek imamo nešto od prirode groznice, ?ak i kod savršeno normalne, zdrave žene. To je zato jer postoji stanje topline; stanje topline je ono koje je sa?uvano od drevnog prvog stanja koje se na crtežu naziva Saturn. To stanje topline još podnosimo.

Može se re?i da se cijela naša evolucija uputila od stanja neke vrste groznice naše Zemlje, koja se napokon ohladila. Ve?ina ljudi danas više nije grozni?ava ve? potpuno suha i suhoparna. Ipak još i sada, kada nešto nije uzrokovano vanjskom toplinom ve? se iznutra pojavljuje kao toplina, daju?i nam nešto od unutarnjeg života, sada tako?er imamo stanje groznice.

Tako je to, gospodo: Svugdje se može vidjeti kako uvjete sadašnjeg ?ovje?anstva možemo pratiti unatrag do uvjeta u prošlosti.
Danas sam vam kazao kako su ?ovjek, životinja, biljka, i mineral postepeno evoluirali kako je cijelo kozmi?ko tijelo s kojim su svi povezani postajalo sve ?vrš?e.

Govoriti ?emo dalje o ovome — danas je ponedjeljak — u srijedu u devet sati.

 

Stranica 1 od 14 Sve stranice

«