Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Rudolf Steiner - Evolucija Zemlje i ?ovjeka i utjecaj zvijezda - Evolucija Zemlje i ?ovjeka i utjecaj zvijezda - 9. dio


Evolucija Zemlje i ?ovjeka i utjecaj zvijezda 9/14
Osjetilo mirisa
Dornach, 9 kolovoza 1924

Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Možda netko ima pitanje? Neko vrijeme se ne?emo mo?i opet sastati.

G.Erbsmehl: Imam dosta komplicirano pitanje. Nisam siguran kako ga postaviti. Znamo da biljke imaju razli?ite mirise. To vrijedi i za razli?ite ljudske rase. Ve? ste nam govorili, Dr. Steiner, o evoluciji ?ovje?anstva. ?imbenik u toj evoluciji morao je biti da svaka vrsta bi?a priskrbi ono što joj je korisno. Razli?ite mirise možemo pridružiti razli?itim rasama. tako da mora biti neke duhovne povezanosti. Baš kao što biljke imaju svoj miris od zemlje, tako su i razli?ite rase ljudskih bi?a morale do?i do svog mirisa. U kakvom je to odnosu sa ljudskom evolucijom?

Dr. Steiner: Pokušat ?u pitanje postaviti na na?in koji ?e voditi do onog što vam je na umu. Mislili ste, zar ne, o razli?itim carstvima prirode: biljkama, životinjama, ljudskim bi?ima. Tako?er, ne smijemo zaboraviti, minerali imaju razli?ite mirise. Miris je samo jedno osjetilo a postoje još mnoge vrste. Možda možemo re?i, pitanje je kako su razli?iti mirisi koji pripadaju razli?itim bi?ima prirode povezani s porijeklom tih bi?a.

Dakle, prvo razmotrimo što uzrokuje miris. Što je miris? Prvo morate uo?iti da ljudi imaju razli?ite reakcije na miris koji dolazi od objekta ili nekog drugog proizvoda prirode. Na primjer, na mjestu gdje se pije vino, netko tko sam pije vino teško da ?e uo?iti miris, dok je nekom tko vino nikada nije taknuo iznimno neugodno biti u prostoriji gdje drugi piju vino ili na mjestu gdje je vino pohranjeno. Isto je i s drugim stvarima. Na primjer, postoje ljudi, obi?no žene, koje ne mogu biti u prostoriji u kojoj je pas ?ak ni na kratko vrijeme bez da dobiju glavobolju. Razli?ita bi?a su, prema tome, osjetljiva na mirise na razli?ite na?ine. To otežava da do?emo do istine na samom po?etku.

Ali ovo što je re?eno nije primjenjivo samo na miris; jednako vrijedi i za druga osjetila. Zamislite na trenutak da stoje?i tu gdje jeste, stavite ruku u vodu od, recimo 79 stupnjeva ili 80 stupnjeva Fahrenheita. Voda se ne?e ?initi posebno hladna. Ali ako ste prethodno imali svoju ruku neko vrijeme u vodi od 86 stupnjeva a zatim ste je umo?ili u vodu od 80 stupnjeva, voda ?e se ?initi hladnija nego prije. S ovim možemo i nastaviti. Mislite na crvenu površinu. Ako je pozadina bijela, crvena ?e vam se ?initi vrlo živopisna. Ali ako pozadinu obojite u plavo, crvena površina ?e izgubiti nešto od svoje živahnosti. Sve, prema tome, zavisi veoma mnogo o tome kako su sama ljudska bi?a povezana sa stvarima. To je vodilo do mišljenja da ?ovjek ne percipira same objekte ve? samo efekt koji imaju na njega. O tome smo prije govorili. Ali moramo do?i do istine iza ovakvih stvari.

Jasno je da je ljubi?icu po mirisu lako razlikovati od asafetide (miriše kao luk op.pr.). Ljubica ima miris koji je uvijek ugodan; asafetida ima miris koji je neprijatan, koji želimo izbje?i. Tako?er je to?no da razli?ite rase imaju razli?ite mirise. Netko sa, recimo, osjetljivim nosom sigurno ?e po mirisu mo?i razlikovati Japanca od Europljanina.

Sada moramo razjasniti što uzrokuje miris. ?injenica je da svaki predmet s mirisom ili aromom emitira nešto što dolazi ka našem vlastitom tijelu u plinovitom ili zra?nom obliku. Kada ništa takvog ne dolazi ka nama, ne možemo mirisati objekt. I te plinovite supstance moraju do?i u kontakt s našim organom mirisa, našim nosom. Teku?inu kao teku?inu ne možemo mirisati, možemo je jedino kušati. Možemo mirisati teku?inu jedino kada emitira zra?nu, odnosno, plinovitu supstancu. Ne mirišemo namirnice zato što su teku?e ve? zato što emitiraju zrak koji zatim prolazi kroz naš nos.

Postoje ljudi koji uop?e ne mogu mirisati. Što se njih ti?e cijeli svijet je lišen mirisa. Tek nedavno sam sreo ?ovjeka ?ija nesposobnost za mirisanje je njemu ozbiljan hendikep jer njegov posao zahtijeva da može razlikovati stvari po njihovom mirisu.
Njegov defekt je ozbiljan mana. Uzrok je, naravno, nesavršeno razvijeni mirisni nervi.

A sada se upitajmo: kako to da tijela ili objekti emitiraju plin koji ima odre?eni miris? Objekti ili tijela se mogu klasificirati. Postoje ?vrsta tijela — ona su u ranijim vremenima nazvana zemaljska tijela; postoje teku?a tijela – ona su u ranijim vremenima nazvana vodena tijela. Ljudi su nekad zvali vodom ono što mi više ne klasificiramo kao vodu. U ranija vremena sve teku?e je zvano voda, ?ak i živa. Zatim postoje plinovita ili zra?na tijela. Ako mislimo o ove tri vrste tijela — ?vrsto, teku?e, i plinovito — jedna stvar je posebno frapantna. Voda je naravno teku?ina, ali kada se smrzne u led, postaje ?vrsto tijelo. Metal — olovo, na primjer — je ?vrsto, ali kada ga dovoljno zagrijete postaje teku?e, kao voda. Dakle ove razli?ite supstance — ?vrste, teku?e, plinovite supstance — mogu se dovesti u druga stanja. ?ak i zrak danas može biti o?vrsnut, ili barem pretvoren u teku?inu, i o?ekuje se da ?e to i?i dalje.
Svaki objekt ili tijelo može biti bilo ?vrsto, teku?e ili plinovito.

Svaki objekt koji ima miris sadrži zrak zatvoren, takore?i, unutar njega. Mi ne mirišemo ?vrsto tijelo kao takvo ili teku?e tijelo kao takvo: mi uvijek mirišemo plin. Ali, ljubica sigurno nije plinovito tijelo a ipak je možemo namirisati. Od ?ega se ljubica sastoji? On je o?ito ?vrsta, a ipak ima miris. Moramo sebi predstaviti da sadrži ?vrste sastojke a izme?u njih nešto što isparava kao plin. Ljubica sadrži plin koji može ispariti. Da bi to bilo mogu?e, ljubica mora biti privu?ena izvjesnim silama. Kada uberete ljubicu, zaista uberete samo ?vrsti dio nje i gledate taj ?vrsti dio. Ali u stvari ljubica se ne sastoji samo od ?vrstog dijela koji uberete. Ono što ljubica je, zatvoreno je u tom ?vrstom dijelu. Može se re?i da je prava ljubica, ona koja predaje miris, u stvari plin. Ona je tamo unutar latica i ostalih dijelova cvijeta — baš kao što vi stojite u vašim cipelama ili ?izmama. Vi niste vaše ?izme. A ono što kod ljubice ima miris nije njen ?vrsti dio ve? njen plinoviti dio.

Kada ljudi gledaju vani u univerzum misle da je to prazan prostor i da su zvijezde u praznom prostoru. U vremenima koja su prošla, seljaci su vjerovali da je sve oko njih praznina u kojoj se kre?u. Danas svatko zna da je oko nas zrak, ne praznina. Dakle, tako?er, možemo znati da ni u univerzumu nije svugdje praznina; ili je tamo materija ili je tamo duh. Može se dokazati da nigdje u univerzumu nema praznine. To je zanimljivo za razmisliti. Dokazati ?u vam to primjerom.

Na trenutak zanemarimo ono što podu?ava Kopernik, naime, da se Zemlja okre?e oko Sunca; uzmimo stvari onakve kako izgledaju. Imamo Zemlju sa Suncem koje se oko nje okre?e, izlaze?i na istoku i zalaze?i na zapadu. Sunce je uvijek u razli?itoj to?ci. Ali ovdje ima nešto izvanredno. U odre?enim oblastima — svugdje, u stvari; treba pažljivo promatrati — pri izlasku i zalasku Sunca, u druga vremena tako?er, nije samo suton ve? i još nešto što uvijek izaziva ?u?enje. Oko Sunca je neka vrsta svijetla koje se širi. Kada god pogledamo Sunce, ali posebno ujutro i nave?er, uo?ljivo je i ovo svijetlo koje zra?i. Svijetlo se širi oko Sunca. Ono ima ime: zodija?ko svijetlo. Ljudi lupaju glavom oko ovog zodija?kog svijetla — posebno oni koji misle na materijalisti?ki na?in. Oni sebi kažu: Sunce sjaji u prazni prostor i dok sjaji osvjetljava odre?ena nebeska tijela, ali odakle ovo zodija?ko svijetlo oko Sunca dolazi? Postavljene su bezbrojne teorije o njegovom porijeklu. Bilo da pretpostavljamo da se Sunce kre?e kroz prazan prostor, ili — kako u?i Kopernik — samo stoji mirno, to ništa ne otkriva o prisutnosti tog svijetla. Dakle odakle svijetlo dolazi?

To je vrlo lako objasniti. Sigurno bi tijekom vrlo jasne ve?eri šetali gradom i vidjeli uli?ne svjetiljke. Tijekom jasne ve?eri svjetiljke imaju definirane obrise. Ali ako je ve?er maglovita uvijek je oko njih izmaglica. Zašto je to? Nejasno?a je uzrokovana maglom. Ponekad se Sunce preko neba kre?e u izmaglici jer nebeski prostor nije prazan ve? ispunjen finom izmaglicom. Sjaj koji je prisutan u ovoj finoj izmaglici je zodija?ka svjetlost. Davana su svakakva objašnjenja: na primjer, da tamo vani kroz prostor uvijek bljeskaju kometi. I, naravno, da jesu. Ali razlog zašto je ova zodija?ka svijetlost koja se pridružuje Suncu ponekad snažna, ponekad slaba, ponekad uop?e nije vidljiva je taj da je magla u univerzumu ponekad guš?a a ponekad rje?a. Tako možemo re?i: Cijeli kozmi?ki prostor je ne?im ispunjen.

Ali kao što sam ve? rekao, nije ispravno misliti da je supstanca ili materija svugdje. Rekao sam vam da bi materijalisti?ki fizi?ari bili neizmjerno za?u?eni ako bi otišli u prostor o?ekuju?i da na?u Sunce onakvo kakvo ga opisuju u njihovoj znanosti. Njihovi opisi su besmislice. Ako bi nekim pogodnim prijevozom fizi?ari mogli do?i do Sunca, bili bi zadivljeni kada ne bi našli nikakav plin. Našli bi šuplji prostor, pravi vakuum. Ovaj vakuum zra?i svijetlo. A ono što bi našli je duh. Ne možemo re?i da je svugdje materija: moramo re?i da je i duh tako?er svugdje, pravi duh. Dakle vidite, na sve na Zemlji djelovalo se iz vanjskog prostora, ne samo materijom ve? i duhom.

A sada, gospodo, razmotrimo kako je u ?ovjeku duhovno povezano s fizi?kim.

Postoji stvorenje kojeg svi znamo koje ima bolje osjetilo mirisa nego vi ili ja, naime pas. Psi imaju mnogo osjetljivije ?ulo mirisa nego ljudska bi?a. I znate kako se to danas koristi. Promislite na policijske pse koji ?ulom mirisa pronalaze osobe koje su pobjegle nakon po?injenja zlo?ina. Pas pokupi miris na mjestu gdje je zlo?in po?injen i slijedi ga dok ne do?e do kriminalca. Pas ima vrlo osjetljive nerve za miris. Iznimno je zanimljivo prou?avati ovu finu osjetilnu percepciju i vidjeti kako su ti nervi za miris povezani s ostatkom pse?eg organizma. Iza nosa, u svom mozgu pas ima vrlo zanimljiv organ mirisa. Njegov nos je samo jedan dio. Ve?i dio pse?eg organa mirisa smješten je iza nosa, u mozgu.

Sada usporedimo pse?i organ mirisa s onim od ljudskog bi?a. Pas ima mozak koji je o?ito napravljen za mirisanje, mozak koji postaje organ mirisa. Kod ljudskog bi?a ve?i dio ovog “mozga-mirisa” bio je transformiran u “mozak-inteligencije”. Mi stvari razumijemo; pas stvari ne razumije, on ih miriše. Mi ih razumijemo jer na mjestu gdje pas ima organ mirisa, mi taj organ imamo transformiran. Naš organ inteligencije je transformirani organ mirisa. Kod nas je samo si?ušni ostatak tog “mozga-mirisa”. Zato je naše ?ulo mirisa inferiorno pse?em. I tako možete zamisliti da kada pas tr?i preko polja, njemu je sve strašno zanimljivo; toliko mnogo mirisa dopire do njega da kada bi ih mogao opisati, rekao bi da je svijet mirisi. Kada bi me?u psima bio mislitelj kakav je Schopenhauer, pisao bi zanimljive knjige! Schopenhauer je napisao knjigu pod naslovom “Svijet kao Volja i Ideja” — ali on je bio ?ovjek i njegov organ mirisa je bio postao organ mišljenja. Pas bi mogao napisati knjigu pod naslovom “Svijet kao Volja i Miris”. U pse?oj knjizi bilo bi mnogo tog izvan pronicljivosti ljudskog bi?a, jer dok ljudska bi?a formiraju ideje, mentalne slike stvari, pas ih miriše. I moje je privatno mišljenje da bi pse?a knjiga — ako bi pas bio Schopenhauer — u stvari bila zanimljivija nego knjiga što ju je sam Schopenhauer napisao!

Dakle vidite kako je to. Živimo u svijetu koji se može mirisati, i druga stvorenja — pas, na primjer — mnogo su svjesnija toga nego mi.

Pošto je univerzum ispunjen plinovitom supstancom koju opažamo u zodija?kom svijetlu, kada bi postojali organi mirisa koji su još delikatniji od onih kod pasa našli bi da taj univerzum emitira svakakve razli?ite mirise. Zamislite neko stvorenje kako njuši prema Suncu, ne vidi ljepotu Sunca ve? preko mirisanja postaje svjesno kako Sunce miriše. Tako stvorenje ne bi kazalo kao pjesnici: Ljubavnici su odlutali u o?aravaju?u mjese?nu — ve? bi reklo: Ljubavnici su odlutali u o?aravaju?u no? koja miriše na Mjesec, u svijet slatkog mirisa — ili možda, pošto se radi o Mjesecu, mirisi ne bi bili toliko ugodni! Opet, takvo stvorenje bi mogli mirisati prema ve?ernjoj zvijezdi, i njen miris bi bio razli?it od onog od Sunca. Zatim bi moglo mirisati prema Merkuru, prema Veneri, prema Saturnu.

Ne bi imalo sliku kakva je ona odašiljana preko o?iju, ve? bi dobilo sun?ev miris, mjese?ev miris, saturnov miris, marvom miris, venerin miris. Da je postojalo takvo stvorenje, bilo bi vo?eno onim što je Duh upisao u miris kozmi?kog plina, onim što duh Venere, Merkura, Sunca, Mjeseca upisuje u svjetsku egzistenciju.

Ali sada, gospodo, pomislite na ribu. Riba ne miriše stvari. Ali one preuzimaju boje u skladu s time kako ih Sunce obasjava. One u vlastitim bojama reflektiraju ono što im dolazi od Sunca. Dakle vidite, bi?e s veoma delikatnim ?ulom mirisa podesilo bi svoje postojanje na na?in kako miriše univerzum.

Takve stvari postoje. Postoje bi?a koja u stvari mogu mirisati univerzum: naime, biljke. Biljke mirišu univerzum i u skladu s tim se prilago?avaju. Što radi ljubica? Ljubica je stvarno cijela nos, vrlo, vrlo delikatan nos. Ljubica je predivno svjesna onog što struji od Merkura i u skladu s tim oblikuje svoje tijelo-mirisa, dok asafetida ima delikatnu percepciju onog što struji od Saturna i oblikuje svoje plinovito tijelo u skladu s time, imaju?i stoga agresivan miris. I tako svako bi?e u biljnom svijetu percipira mirise koji dolaze iz planetarnog svijeta.

Ali što je sada s biljkama koje nemaju aromu? Zašto nemaju mirisa? U stvari, za osjetljive nosove sve biljke imaju izvjestan miris — barem, imaju ono što bi mogli nazvati osvježavaju?i miris — i to na njih ima veoma jak utjecaj. Ovaj osvježavaju?i miris dolazi od Sunca. Veliki broj biljaka je prijem?iv samo na ovaj sun?ev miris. Ali razne biljke, kao ljubica ili asafetida, prijem?ive su na planetarne utjecaje: one su biljke koje mirišu ugodno ili neugodno.

I tako kada mirišemo ljubicu možemo re?i: Ljubica je stvarno cijela nos — ali delikatan nos, koji udiše kozmi?ki miris Merkura. Zadržava miris, kako sam nazna?io, izme?u njenih ?vrstih dijelova i izdiše ga; zatim je miris dovoljno gust da ga možemo mirisati. Dakle kada preko ljubice pred nas do?e Merkur, mi mirišemo Merkur. Ako bi mi našim prostim nosovima mirisali prema Saturnu, ne bi mirisali ništa. Ali kada asafetida, koja ima nos željan Saturna, miriše prema tom planetu, miriše ono što od njega dolazi, u skladu s tim prilago?ava svoj plinoviti sadržaj, i ima najsmrdljiviji miris. Recimo da hodate avenijom konjskih kestena — znate njihov miris, ili cvjetova lipe? Oboje imaju takav miris jer su njihovi cvjetovi osjetljivi nosovi za sve što u univerzumu struji od Venere. I tako nam stvarno iz biljaka dolaze mirisi nebesa.

Sada se okrenimo još ne?emu što je G. Erbsmehl spomenuo u svom pitanju, naime ljudskim rasama. Izvorno, razli?ite rase su živjele u razli?itim oblastima na Zemlji. Jedna rasa se razvila u jednoj regiji, druga rasa u drugoj. Zašto je bilo tako? Sasvim je ispravno kazati da jedan planet ima posebno jak utjecaj na jednom dijelu Zemlje, drugi planet na drugom dijelu. U Aziji, na primjer, kopno je pod jakim utjecajem onog što na Zemlju struji od Venere — Venere, ve?ernje zvijezde. Ono što struji od Saturna posebno jako radi na ameri?kom tlu. A Mars posebno jako radi na Africi. Tako nalazimo da svaki planet posebno jako radi na nekom odre?enom dijelu Zemlje. Oni zra?e svoju svjetlost sa razli?itih mjesta gdje stoje na nebesima. Svijetlo Venere, na primjer, na Zemlju djeluje sasvim razli?ito od svjetla Merkura. To je povezano s razli?itim formacijama planina, stijena. Tako su razli?ite rase koje nastanjuju Zemlju zavisne od ?injenice da je odre?eni dio Zemlje posebno prijem?iv utjecaju Venere, drugi dio utjecaju Saturna, i tako dalje. I biljna-priroda u ?ovjeku odre?ena je u skladu s time.

Ljudska bi?a imaju cijelu prirodu unutar sebe: mineral, biljku, životinju, i ?ovjeka. Biljna-priroda u ljudskom bi?u prilago?ava se mirisu planeta baš kao što to ?ine same biljke. Odre?eni minerali koji još zadržavaju mnogo od biljne prirode, tako?er imaju miris. Dakle da li nešto ima ili nema miris zavisi od toga da li percipira mirise univerzuma.

Veoma je važno da razumijete ove stvari, jer danas ljudi govore o tome da biljke imaju percepciju, imaju dušu kao ljudska bi?a. To je, naravno, besmislica. O tome sam jednom govorio. Postoje biljke — kao ona što se zove Venera muholovka — za koju se pretpostavlja da ima osje?aje. Kada insekt do?e dovoljno blizu, “zamka” se zatvara i insekt je uhva?en. Jednako bi tako mogli re?i da mišolovka ima dušu, iz razloga kada miš do?e dovoljno blizu, zamka se zatvara i miš je uhva?en! Vanjštinu ovih stvari treba ignorirati ako se želi ste?i pravo znanje. Ako nam je cilj znanje, moramo i?i na izvor stvari. Dakle, ako znamo da njihovom aromom biljke izdišu ono što su udahnule od univerzuma, tada možemo re?i da su biljke delikatni organi mirisa koji pripadaju Zemlji. A ljudski nos, gospodo — to je zaista sirova biljka. Rase iz ?ovjeka kao vrsta cvijeta, ali je postao sirov. To je sirovi svijet koji raste iz ljudskog bi?a. On više nema tako delikatnu percepciju kao biljke. To su slike, naravno, ali su istinite. I tako stvari stoje.

Tako možemo re?i: gdje god idemo u svijet biljaka, nalazimo Zemlju prekrivenu nosovima — biljkama. Ali nikad nam se ne ?ini da su naši vlastiti nosovi izvedeni od biljaka. U stvari, mnogi cvjetovi izgledaju kao ljudski nos. Zaista postoje takve biljke — zijevalice, tako?er metvice — izgledaju baš kao nos. Možete ih na?i svugdje.

Na ovaj na?in stje?emo pravo znanje o svijetu. I otkrivamo kako je ?ovje?anstvo zaista povezano s ostatkom univerzuma. Može se re?i, ?ovjek je jadno stvorenje: ima nos za mirisanje, ali ne može mnogo toga namirisati jer mu je nos postao previše grub, dok cvjetovi biljaka mogu mirisati cijeli univerzum. Liš?e biljaka može se usporediti s ljudskim jezikom: ono može kušati svijet. Korijenje biljaka može se usporediti s organom u ?ovjeku koji gleda stvari: njegovim o?ima, ali kod ?ovjeka je to slab organ. Jadno ljudsko bi?e! Ima sve što imaju bi?a vanjske prirode, ali kod njega je sve postalo slabo.

Ali sada, gospodo, ponekad dolazimo do ?udnih stvari. Da smo mogli mirisati tako žudno kao što mirišu biljke i kušati delikatno kao što kušaju njihovi listovi — dakle, mi ne bi znali gdje smo, jer bi nam mirisi i okusi dolazili sa svih strana! Ne bi morali ništa pojesti da bi upoznali okus jer bi okus strujao prema nama sa svih strana. Ali nama se to ne doga?a. ?ovjek više nema takve percepcije. Umjesto toga, ima svoju inteligenciju. Pomislite na životinju koja ima snažno razvijen “mirisni-mozak” iza svog nosa. Kod ljudskog bi?a ova vrsta mozga je zakržljala a njegov nos je postao grub; on je samo smežurani ostatak. Ali umjesto toga, on ima svoj mozak za rasu?ivanje. Isto je s njegovim osjetilom okusa. Mnoge životinje imaju visoko razvijen mozak za kušanje; mogu odmah razlu?iti jednu hranu od druge. Nama je nemogu?e shvatiti intenzitet s kojim životinje doživljavaju okus. Zbog toga, mi bi isko?ili iz stolice ako bi naša hrana imala tako jak okus kao što njihova ima njima! Naš slab okus za še?er ne može nam dati pojam o radosti koju še?er daje psu. To je zato jer mnoge životinje imaju visoko razvijen “okusni-mozak”. I od toga tako?er, ?ovjek ima samo si?ušni ostatak. Umjesto toga, on može formirati ideje; “okusni-mozak” je metamorfozirao tako da može formirati ideje.

?ovjek je postao uzvišeno bi?e na Zemlji jer je samo si?ušni dio njegova mozga uklju?en u ?ulnu percepciju, ostatak je transformiran u instrument mišljenja i osje?anja. Time ?ovjek postaje najviše bi?e. Dakle možemo re?i: U ljudskom mozgu se odigrala mo?na transformacija sposobnosti kušanja i mirisanja i ostali su samo sitni tragovi “okusnog-mozga” i “mirisnog-mozga”. Kod životinje, to ne postoji, ali te sposobnosti su visoko razvijene. Same vanjske strukture su dokaz za to. Da ?ovjek ima“mirisni-mozak” visoko razvijen kao pas, ne bi imao ?ela. ?elo bi se nagnulo natrag jer bi “mirisni-mozak” bio razvijen prema zadnjem dijelu glave. Pošto je “mirisni-mozak” transformiran, ?elo je uzvišeno. Pse?i nos se širi naprijed a njegov mozak leži natrag. Netko tko je izvježban to promatrati može re?i koje vrste životinja imaju posebno oštro ?ulo mirisa. Treba samo promotriti da li mozak leži prema natrag i nos je visoko razvijen; tada zna da ta životinja ima fino ?ulo mirisa.

Sada pogledajmo biljke. Njihovi nosovi nastavljaju se dolje do korijena, dolje u zemlju. Sve je tu nos, jedino — suprotno ?ovjeku — taj nos postaje svjestan i okusa, svijeta okusa. I vidite, to nam pokazuje da je ?ovjekov viši razvoj zbog ?injenice da su upravo ove sposobnosti koje posjeduju životinje i biljke kod njega nesavršene; one su metamorfozirale. Dakle možemo re?i da je ?ovjek savršenije bi?e od ostalih stvorenja prirode jer ono što je kod njih savršeno kod njega postoji u nesavršenom stanju!

Ovo možete lako razumjeti: samo promislite na kokoš. Ispadne iz ljuske i odmah se može brinuti za svoje potrebe; može odmah kljucati za svojom hranom. Za usporedbu promislite na ljudsko bi?e! Životinja može sve. Zašto? Jer organi njenog mozga nisu još metamorfozirali u organe mišljenja. Kada se rodi ljudsko bi?e, njegov mozak mora zagospodariti nad ovim zatupljenim ostacima ?ulnih organa. I tako dijete treba u?iti, dok životinja ne treba u?iti, jer u startu sve zna. Ljudska bi?a, imaju?i samo jednostrano razvijen mozak, mogu misliti s velikom fino?om ali su strašno nespretni de?ki. Važno je za ljudska bi?a da se ne transformira previše mozga. Ako se transformiralo previše, može biti dobar pjesnik ali sigurno ne?e biti dobar mehani?ar. Ne?e imati talenta za raditi stvari u vanjskom svijetu.

Ovakvo stanje stvari je povezano s onim što sam prije govorio, naime, da su mnogi ljudi, zbog prekomjerne konzumacije krumpira, transformirali veoma veliki dio njihova mozga. Rezultat je da su takvi ljudi pametni ali nevješti. To je danas ?est slu?aj. Moraju se boriti da naprave stvari koje bi zbilja morali mo?i jednostavno napraviti. Na primjer, ima ljudi koji ne mogu ušiti dugme na hla?ama.
Mogu napisati ?udesno dobru knjigu, ali nisu sposobni ušiti dugme! To je zato jer su nervi koji su nervi percepcije kod delikatnijih organa bili gotovo potpuno transformirani u nerve mozga.

Jednom sam znao ?ovjeka koji se užasavao budu?nosti. Prepirao se da su u starijim vremenima ?ovjekova osjetila bila delikatnija, oštrija, samo zato jer je imao manje mozga, da je tijekom evolucije ono što je u ranijim vremenima pripadalo osjetilima i unaprje?ivalo percepciju metamorfoziralo u pametni mozak. ?ovjek se bojao da ?e to i?i i dalje, da ?e sve više senzorskog mozga postati misle?i mozak, tako da ?e kona?no ljudska bi?a postati krajnje nesposobna, imati defektne o?i i tako dalje. U starim vremenima ljudi su kroz život išli s dobrim vidom; sada trebaju nao?ale. Njihovo ?ulo mirisa nije ni blizu oštro kao što je bilo. Ruke postaju nespretne. I sve što postaje nespretno osu?eno je na pogoršavanje. ?ovjek se bojao da ?e se sve transformirati u mozak i da ?e ljudska glava postajati sve ve?a a noge sve manje i sve ?e atrofirati. Sasvim ozbiljno je mislio da ?e ljudska bi?a biti jednog dana samo okrugle glave koje se vrte po svijetu — i što ?emo onda? ?ovjek je bio sasvim, tragi?no ozbiljan.

I ova misao je bila svršeno ispravna. Jer ako ljudska bi?a ponovno ne na?u svoj put do onoga što su jednom mogla dose?i imaginacijom, ako ponovno ne do?u do duha, tada ?e postati ovakve lopte! Bukvalno je to?no da duhovna znanost ne ?ini ?ovjeka jednostavno pametnim. U stvari, ako je prihvati kao samo još jednu teoriju, daleko od toga da ?e postati pametniji, sigurno ?e postati gluplji. Ali ako duhovnu znanost asimilira na pravi na?in, ona ?e raditi u samim njegovim prstima! Nespretni prsti ?e ponovno postati vješti jer vanjski svijet opet dobiva svoje pravo zna?enje.

Preko duhovne znanosti vanjski svijet postaje produhovljen, ali to vas ne ?ini nespretnim. Na ove stvari treba obratiti pažnju.
Vidite, u danima kada je ?ovje?anstvo stvaralo sage, legende, mitove (nedavno je bilo pitanje o tome), mnogo manje osjetilne aktivnosti je bilo transformirano u mozak. U to vrijeme, ljudi su više sanjali nego mi danas, i dok su sanjali, javljale su im se slike.
Danas su naše misli jalove. I pri?e u kojima slušate o Wotanu, Lokiju, o starim gr?kim bogovima — Zeusu, Afroditi i tako dalje — te pri?e su izvirale iz ?injenice da ?ovjek još nije imao toliko pameti koja se danas tako visoko cijeni. Ljudi su postali pametniji, naravno — ali svijet se upoznaje ne samo preko inteligencije ve? se radije u?i promatranjem.

Promislite na odraslu osobu s djetetom ispred sebe. Odrasli je možda malo uobražen u vezi svoje pameti; ako je tako, dijete ?e izgledati glupo. Ali ako odrasli ima išta smisla za ono što dolazi od djeteta iz same njegove prirode, gledati ?e na to kao mnogo vrjednije nego na svoju vlastitu pamet. Ne može se dosegnuti ono što postoji u prirodi samo radom mozga, ve? sa sposobnoš?u da se prodre u tajne prirode. Pamet ne vodi nužno do znanja. Pametan ?ovjek nije nužno i veoma mudar. Pametni ljudi ne mogu, naravno, biti glupi, ali im sigurno može nedostajati mudrosti; mogu uop?e ne imati pravog znanja o svijetu. Pamet se može iskoristiti na razne na?ine: za klasifikaciju biljaka i životinja, za pravljenje kemijskim smjesa, za glasanje, za igranje domina i šaha, za špekulacije na burzi. Pamet s kojom ljudi varaju na burzi ista je pamet koja se koristi za u?enje kemije. Jedina je razlika da se ?ovjek jednostavno koncentrira na nešto drugo kada u?i kemiju nego kada špekulira na burzi! Pamet je prisutna u oba slu?aja.
Jednostavno je stvar na što se netko koncentrira.

O?ito, ne bi se trebalo previše toga transformirati u mozak. Ako bi secirali glave velikih financijskih magnata, našli bi izvanredne mozgove. Na tom podru?ju, anatomija je osvijetlila mnogo toga. Bilo bi mogu?e u mozgu vidjeti dokaz pameti — ali nikada i dokaz znanja!

Dakle pokušao sam razviti par aspekata pitanja. nadam se da niste potpuno nezadovoljni odgovorom. ?im se vratim, imati ?emo slijede?i sastanak. Žao mi je jer ne mogu dati predavanje ovdje i u Engleskoj u isto vrijeme — takva stvar je još uvijek izvan nas! Kada do?emo do toga, ne?e biti potrebe za stankom. Ali u me?uvremenu, gospodo, moramo se pozdraviti.

 

Stranica 9 od 14 Sve stranice