Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Rudolf Steiner - Evolucija Zemlje i ?ovjeka i utjecaj zvijezda - Evolucija Zemlje i ?ovjeka i utjecaj zvijezda - 7. dio



Evolucija Zemlje i ?ovjeka i utjecaj zvijezda 7/14
Pitanje prehrane. Prehrana djece. Gnojenje tla
Dornach, 2.kolovoza 1924

Rudolf Steiner: Danas bih želio nešto dodati kao odgovor na pitanje g. Burlea prošlog ?etvrtka. Sje?ate se da sam govorio o ?etiri supstance neophodne za ljudsku prehranu: minerali, ugljikohidrati, koji se mogu na?i u krumpiru, ali posebno u našim poljskim žitaricama i mahunarkama, zatim masti, i proteini. Naglasio sam koliko je razli?ita naša prehrana s obzirom na proteine u usporedbi, na primjer, sa soli. ?ovjek uzima sol i ona putuje cijelim putem do glave, na takav na?in da sol ostaje sol. Stvarno nije promijenjena osim što je razgra?ena. Kao sol zadržava svoje snage cijelim putem do ?ovjekove glave. Suprotno tome, protein — protein iz obi?nog kokošjeg jaja, na primjer, ali tako?er i protein iz biljaka — taj protein je u ljudskom tijelu odmah razbijen, dok je još u stomaku i crijevima; on ne ostaje i dalje protein. Ljudsko bi?e posjeduje snage s kojima taj protein može razbiti. Ono tako?er ima snage da nešto može iznova izgraditi, napraviti svoj vlastiti protein. To ne bi mogao ako ne bi ve? prethodno razbio drugi protein.

Sada promislite kako je, gospodo, s ovim proteinom. Zamislite da ste postali iznimno pametna osoba, toliko pametni da ste uvjereni da možete napraviti sat. Ali sat ste vidjeli jedino izvana, tako da ga ne možete odmah napraviti. Ali ako pokušate i rastavite neki sat na dijelove, rastavite i posložite dijelove na takav na?in da možete promatrati u kakvom je odnosu pojedini dio s drugima, tada ?ete znati kako bi ga ponovno sastavili. To je ono što ljudsko tijelo radi s proteinom. Mora uzeti protein i cijelog ga rastaviti.

Protein se sastoji od ugljika, dušika, kisika, vodika i sumpora. To su mu najvažnije komponente. I sada je protein potpuno razdvojen na dijelove, tako da kada svi oni do?u do crijeva, ?ovjek u sebi nema protein, ve? ima ugljik, dušik, kisik, vodik, i sumpor. Vidite kako je to? — sada ?ovjek ima protein sav razložen na dijelove kao što ste vi imali sat na stolu. Dakle sada ?ete re?i,
Naravno! kada sam rastavljao sat, pažljivo sam promatrao, i sada mogu napraviti sat. Sli?no ja trebam jesti protein samo jedanput; nakon toga, mogu ga sam napraviti. Ali to se ne doga?a tako, gospodo. Ljudsko bi?e ima memoriju kao potpuni ljudski entitet; samo njegovo tijelo nema takvu memoriju u koju se može nešto zabilježiti, ono koristi snage“memorije” samo za izgradnju sebe. Dakle uvijek treba jesti novi protein da bi mogli nabaviti protein.

?injenica je, ljudsko bi?e je uklju?eno u vrlo, vrlo kompliciranu aktivnost kada proizvodi svoj vlastiti protein. Najprije dijeli protein koji je pojeo na dijelove i ugljik iz njega stavlja svugdje u svoje tijelo. Ve? znate da iz zraka udišemo kisik i taj kisik kombiniramo s ugljikom koji smo dobili iz proteina i drugih hranjivih elemenata. I izdišemo ugljik u uglji?nom dioksidu, zadržavaju?i dio u sebi.

Tako sada imamo ugljik i kisik zajedno u našem tijelu. Ne zadržavamo i ne koristimo kisik koji je bio u proteinu; koristimo kisik koji smo udahnuli za kombiniranje s ugljikom. Dakle mi ne radimo vlastiti protein kako materijalisti to opisuju: naime, da jedemo mnogo jaja koja su zatim odložena u našem tijelu tako da su jaja koja smo pojeli raširena po cijelom tijelu. To nije to?no.

U stvari, spašava nas organizacija našeg tijela tako da kada jedemo jaja, svi ne postanemo lude kokoši! To je ?injenica. Ne postajemo lude kokoši jer dolje u našim crijevima razbijemo protein i umjesto da koristimo kisik koji je u proteinu, koristimo kisik koji dolazi iz zraka. Tako?er, kako udišemo kisik udišemo i dušik tako?er; dušik je uvijek u zraku. Opet, ne koristimo dušik koji nam dolazi iz kokošjih jaja; koristimo dušik koji smo udahnuli iz zraka. A vodik koji smo pojeli s jajima, ni njega ne koristimo, uop?e ne.

Koristimo vodik koji smo uzeli kroz naš nos i naše uši, kroz sva naša osjetila; to je vodik koji koristimo za napraviti naš protein.
Sumpor tako?er — mi to stalno primamo iz zraka. Vodik i sumpor dobijamo iz zraka. Iz proteina koje jedemo, ?uvamo i koristimo samo ugljik. Druge supstance, uzimamo iz zraka. Dakle vidite kako je to s proteinom.

Sli?na je situacija s mastima. Pravimo naš vlastiti protein, koriste?i samo ugljik iz vanjskog proteina. Tako?er pravimo i našu vlastitu mast, koristimo vrlo malo ugljika iz naše hrane. Dakle vidite, proizvodimo naš vlastiti protein i mast. Samo ono što konzumiramo u krumpirima, mahunama, i žitaricama prelazi u naše tijelo. U stvari, ?ak ni te stvari ne idu potpuno u naše tijelo, ve? samo u donji dio glave. Minerali koje konzumiramo idu gore u cijelu glavu; od njih imamo ono što trebamo za izgradnju naših kostiju.

Prema tome vidite, gospodo, moramo voditi ra?una da dovedemo zdrav biljni protein u naše tijelo. Zdrav biljni protein! To je ono što naše tijelo treba u velikim koli?inama. Kada uzimamo protein iz jaja, naše tijelo može biti prili?no lijeno; lako može razbiti protein, jer je taj protein lako razbiti. Ali biljni protein, koji dobijemo od ploda — uglavnom je u tom dijelu biljke, kao što sam rekao u ?etvrtak — nama je posebno vrijedan. Ako osoba želi o?uvati zdravlje, zaista je neophodno uklju?iti plodove u svoju ishranu. Kuhane ili sirove, ali plodove mora uzimati. Ako zapostavi jedenje plodova, postepeno ?e osuditi svoje tijelo na vrlo sporu probavu.

Možete vidjeti da je to tako?er pitanje i davanja odgovaraju?e prehrane samim biljkama. A to zna?i, moramo shvatiti da su biljke žive stvari; one nisu minerali, one su nešto živo. Biljka nam dolazi od sjemena koje stavljamo u tlo. Biljka ne može cvjetati ukoliko i samo tlo nije u nekoj mjeri živo. I kako ?inimo tlo živim? Odgovaraju?im gnojenjem. Da, odgovaraju?e gnojenje je ono što ?e nam dati zaista dobar biljni protein.

Moramo se sjetiti da je kroz mnogo, mnogo vjekova ?ovjek znao da je pravo gnojivo ono što dolazi iz konjskih staja, iz kravljih staja i tako dalje; pravo gnojivo je ono što dolazi od same farme. Kada je nedavno sve postalo materijalisti?ko, ljudi su govorili: Pogledajte! možemo to jednostavnije napraviti ako vidimo koje su supstance u gnojivu i zatim ih uzmemo iz mineralnog carstva: mineralno gnojivo!

I možete vidjeti, gospodo, kada se koristi mineralno gnojivo, to je kao da stavimo minerale u zemlju; tada jedino korijen postaje jak.
Tada iz biljke dobijemo supstance koje pomažu izgradnju naših kostiju. Ali iz biljke ne dobijemo odgovaraju?i protein. I biljke, naše poljske žitarice su dugo vremena patile od nedostatka proteina. I nedostatak ?e postajati sve ve?i ukoliko se ljudi ne vrate na ispravno gnojenje.

Ve? su bila poljoprivredna savjetovanja na kojima su farmeri kazali: Da, plodovi postaju sve lošiji! I to je to?no. Ali naravno farmeri ne znaju razlog. Svaka starija osoba zna da je kada je bila mlada, sve što dolazi iz polja bilo stvarno bolje. Nema smisla razmišljati da se može napraviti gnojivo jednostavno kombiniraju?i supstance koje su prisutne u kravljem gnoju. Treba jasno vidjeti da gnoj ne dolazi iz kemijskog laboratorija ve? iz laboratorija koji je daleko više znanstven — dolazi iz daleko, daleko više znanstvenog laboratorija unutar krave. I zato je kravlje gnojivo stvar koja ne ?ini snažnim samo korijen biljke, ve? snažno djeluje na plodove i u biljkama proizvodi dobar, odgovaraju?i protein koji ?ovjeka ?ini snažnim.

Ako tamo ne bude ni?eg osim mineralnog gnojiva koje je postalo tako popularno, ili samo dušika iz zraka — dakle, gospodo, vaša djeca, a posebno, vaši unuci imati ?e blijeda lica. Ne?ete više vidjeti razliku izme?u njihovih lica i njihovih bijelih ruku. Ljudska bi?a imaju ?ilu, zdravu boju kada je obradiva zemlja odgovaraju?e gnojena.

Dakle vidite, kada govorimo o prehrani trebamo uzeti u obzir kako su namirnice dobivene. To je od iznimnog zna?aja. U raznim okolnostima možete vidjeti da ljudsko tijelo samo žudi za onim što mu treba. Samo jedan primjer: ljudi koji su u zatvoru godinama, obi?no dobivaju hranu koja sadrži jako malo masti, tako razvijaju veliku žudnju za njom; i kada ponekad sa svije?e koju stražar nosi u ?eliju kap voska padne na pod, zatvorenik odmah sko?i polizati mast. Ljudsko tijelo toliko jako osje?a nedostatak neke potrebne supstance. To ne primje?ujemo ako iz dana u dan jedemo pravilno i redovito; tada se ne?e dogoditi da našem tijelu nedostaje neki esencijalni element. Ali ako nešto u prehrani tjednima stalno nedostaje, tada tijelo postaje iznimno gladno. To je tako?er nešto što treba primijetiti.

Ve? sam naglasio da su mnoge stvari povezane s oplodnjom. Na primjer, naši europski preci iz dvanaestog i trinaestog stolje?a, ili još ranije, bili su od nas razli?iti na mnogo na?ina. Obi?no se na tu ?injenicu ne obra?a pažnja. Izme?u drugih stvari, oni nisu imali krumpir! Krumpir je uveden tek kasnije. Prehrana krumpirom je izvršila jak utjecaj. Kada se jedu žitarice, posebno postaju snažni srce i plu?a. Žitarice ja?aju srce i plu?a. Tako ?ovjek razvija zdrave grudi i dobrog je zdravlja. Samo nije toliko željan mišljenja koliko disanja, možda; ali veoma je izdržljiv ako ima pravilno disanje. I ovdje ?u re?i: ne smatram da netko ima jaka plu?a ako uvijek otvara prozor i vapi, “Neka u?e ovdje svjež zrak ”! Ne! osoba ima jaka plu?a ako su u takvu stanju da mogu podnijeti bilo kakav zrak. Žilava osoba nije ona koja ne može sve podnijet ve? ona koja može!

Ovih dana se mnogo govori o o?vrš?ivanju. Promislite kako su djeca “o?vrsnula”! U današnje vrijeme (u imu?nim ku?ama, naravno, ali onda to drugi brzo slijede) djeca su odjevena — dobro, kada smo mi bili djeca, nosili smo duge hla?e i bili dobro prekriveni — maksimalno, išli smo bosonogi - sada, odje?a ide do koljena ili je još kra?a. Da su roditelji znali da je to najbolja priprema za kasnije napade upale slijepog crijeva, bili bi mnogo obazriviji. Ali moda je tiranin! — stvarima se ne pridaje pažnja, i djeca su odjevena tako da njihova mala odje?a doseže tek do koljena, ili manje. Jednog dana ?e dosezati samo do trbuha — to ?e biti moda! Moda ima jak utjecaj.

Ali što je tu stvarno u pitanju? Ljudi na to ne obra?aju pažnju. To je ovako: Ljudsko bi?e je konstituirano cijelim organizmom tako da je zaista sposobno izvršiti unutarnji rad na svoj hrani koju konzumira. I u vezi toga posebno je važno znati da ?ovjek postaje jak kada ispravno radi na hrani koju jede. Djecu ne ?ini ja?im tretman koji sam spomenuo. Tako su “o?vrsnula” da kasnije u njihovom životu — samo ih pogledajte! — kada trebaju prije?i preko praznog trga dok ih vru?e sunce žari, kupaju se u znoju i to nisu u stanju.
Netko nije postao prekaljen ako ne može nešto podnijeti; osoba koja može podnijet sve mogu?e poteško?e je ona koja je prekaljena. Tako, u ranijim vremenima ljudi nisu bili prekaljeni; ipak su imali zdrava plu?a, zdrava srca, i tako dalje.

I onda dolazi prehrana krumpirom! Krumpir malo brine za plu?a i srce. On doseže glavu, ali samo, kako sam rekao, nižu glavu, ne višu glavu. On ide u nižu glavu, gdje netko misli i provodi sposobnosti kritike. Prema tome, možete vidjeti, u ranija vremena bilo je manje novinara. Još nije bilo tiskarske industrije. Promislite na koli?inu mišljenja koja se u našem svijet dnevno troši, samo da bi izašle novine! Svo to mišljenje, to je previše, to uop?e nije neophodno – i za to trebamo zahvaliti ishrani krumpirom! Jer osoba koja jede krumpir stalno je stimulirana da misli. Ne može ništa osim misliti. Zato njena plu?a i srce postaju slabi. Tuberkuloza, tuberkuloza plu?a, nije bila široko raširena dok nije uvedena prehrana krumpirom. I najslabija ljudska bi?a su ona koja žive u regijama u kojima ne raste gotovo ništa osim krumpira, gdje ljudi žive na krumpiru.

Duhovna znanost je sposobna znati ove materijalne ?injenice. (To ?esto govorim.) Materijalisti?ka znanost ne zna ništa o prehrani; nema pojma što je za ?ovje?anstvo zdrava hrana. Upravo je to osobina materijalizma, da misli i misli i misli — i ne zna ništa. Istina je na kraju: ako netko želi zaista sudjelovati u životu, iznad svega treba nešto znati! To su stvari koje sam želio re?i o ishrani.

Sada bi možda još željeli pitati neko posebno pitanje?

Pitanje: Dr. Steiner, u vašem zadnjem govoru spomenuli ste arteriosklerozu. Vlada mišljenje da ova bolest dolazi ako se jede mnogo mesa, jaja i sli?no. Poznajem nekog kod koga je bolest po?ela kada je imao pedeset; postao je sasvim uko?en kada je imao sedamdeset. Ali sada ima osamdeset pet ili osamdeset šest, i mnogo je aktivniji nego kada je bio u pedesetima ili šezdesetima. Da li je arterioskleroza uzmakla? Da li je to mogu?e? Ili postoji neki drugi razlog? Možda trebam spomenuti da osoba nikada nije pušila i pila je veoma malo alkohola; živjela je stvarno pristojan život. Ali u svojim ranijim godinama jeo je prili?no mnogo mesa. Sa sedamdeset je mogao vrlo malo raditi, ali sada je sa osamdeset pet stalno aktivan.

Dr. Steiner: Dakle — Razumio sam da je tu osobu pogodila arterioskleroza kada je imala pedeset, da je postao uko?en i mogao jako malo raditi. Niste rekli da li mu se sje?anje pogoršalo; možda niste primijetili. Stanje se nastavilo do njegovih sedamdesetih; tada je opet postao aktivan, i još je živ. Da li još ima neki simptom ranije arterioskleroze ili je potpuno pokretan i aktivan?

Ispitiva?: Danas je potpuno aktivan i pokretniji nego kada je imao šezdeset pet ili sedamdeset. On je moj otac.

Dr. Steiner: Dobro, najprije trebamo ustanoviti to?nu prirodu ranije arterioskleroze. Obi?no arterioskleroza uhvati osobu na takav na?in da njegove arterije op?enito postanu skleroti?ne. Ako su ?ovjekove arterije op?enito skleroti?ne, on naravno postaje nesposoban kontrolirati svoje tijelo sa svojom dušom i duhom, i tijelo postaje rigidno. Tako?er se može dogoditi da netko ima arteriosklerozu ali ne cijelog tijela; bolest je, na primjer, mogla poštedjeti njegov mozak. Tada je slu?aj slijede?e. Vidite, ja sam nešto upoznat s vašim vlastitim zdravstvenim stanjem. ne poznajem vašeg oca, ali možda možemo otkriti nešto o o?evu zdravlju iz vašeg vlastitog. Na primjer, vi malo patite, ili ste patili (nadam se da je potpuno izlije?eno), od peludne groznice. To zna?i da u sebi nosite nešto što tijelo može razviti samo ako ne postoji tendencija za arteriosklerozu u glavi, ve? samo izvan glave. Nitko tko je predisponiran za arteriosklerozu u cijelom tijelu ne može patiti od napada peludne groznice. Jer peludna groznica je upravo obrnuta od arterioskleroze. Vi patite od peludne groznice. To pokazuje da je vaša peludna groznica — naravno da nije ugodno imati peludnu groznicu, mnogo je bolje izlije?iti: ali govorimo o tendenciji da je se ima — vaša peludna groznica je vrsta sigurnosnog ventila protiv arterioskleroze.

Ali svatko dobije arteriosklerozu u maloj mjeri. Ne može se ostarjeti bez da je imamo. Ako je netko dobije u cijelom tijelu, to je drugo: tada si ne može pomo?i, postaje krut u cijelom tijelu. Ali ako netko dobije arteriosklerozu u glavi a ne u ostatku tijela, tada — dakle, ako netko stari na ispravan na?in, eteri?ko tijelo postaje sve ja?e (o tome sam prije govorio), i više nema toliku potrebu za mozgom, i tako mozak može postati star i krut. Eteri?ko tijelo može kontrolirati to stanje male skleroze — koje u ranijim godinama ?ini nekog i starim i krutim; sada ga eteri?ko tijelo može kontrolirati vrlo pametno tako da nije više tako ozbiljno.

Vaš otac, na primjer, nije sam trebao imati peludnu groznicu, mogao je imati samo sklonost za nju. I vidite, upravo ta sklonost za nju je bila dobrobit za njega. ?ak se može re?i — može izgledati malo nategnuto, ali osoba koja ima tendenciju za peludnu groznicu ?ak može re?i, Hvala Bogu za tu sklonost! Peludna groznica mi sada ne smeta, i daje mi stalnu predispoziciju za omekšavanje arterija. ?ak i ako se peludna groznica ne pojavi, štiti ga od arterioskleroze. I ako on ima sina, sin može imati peludnu groznicu izvana. Sin može izvana patiti od neke bolesti koja je kod oca gurnuta unutra.

Zaista, to je jedna od tajni naslje?ivanja: da mnoge stvari kod nasljednika postaju bolesti koje su kod o?eva bile aspekt zdravlja. Bolesti su klasificirane kao arterioskleroza, tuberkuloza, ciroza, dispepsija, i tako dalje. O tom se može napisati vrlo atraktivna knjiga; može se jednostavno napisati kako bolesti napreduju. Ali iz toga se ne može mnogo dobiti, iz jednostavnog razloga jer je arterioskleroza, na primjer, razli?ita kod svake pojedine osobe. Nema dvije osobe koje imaju sli?nu arteriosklerozu; svatko je pogo?en na razli?it na?in. To je zaista tako, gospodo. I to nikog ne treba iznenaditi.

Bila su dva profesora na berlinskom sveu?ilištu. Jedan je imao sedamdeset godina, drugi devedeset dvije. Mla?i je bio dobro poznat; napisao je mnogo knjiga. Ali bio je ?ovjek ?ija je filozofija bila sasvim unutar materijalizma; imao je samo misli duboko ukorijenjene u materijalizmu. Takve misli tako?er pridonose arteriosklerozi. I imao je arteriosklerozu. Kada je došao do sedamdeset, morao je u mirovinu. Kolega koji je imao preko devedeset nije bio materijalista; ostao je dijete ve?inu svog života, i još je podu?avao s ogromnom živoš?u. Rekao je, “Da, taj moj kolega, taj mladi momak! Ja ga ne razumijem. Ja još ne želim u mirovinu, osje?am se tako mlad”. Onaj drugi, “momak,” bio je skinut, nije više mogao podu?avati. Naravno da je i devedeset dvogodišnjak s godinama postao skleroti?an, njegove arterije su bile potpuno skleroti?ne, ali zbog njegove pokretnosti duše još je mogao nešto napraviti s takvim arterijama. Drugi ?ovjek nije imao takvu mogu?nost.

A sada još nešto u odgovoru na g.Burleovo pitanje o mrkvi. G. Burle je rekao, “Ljudsko tijelo instinktivno žudi za onim što treba.
Djeca ?esto uzimaju mrkvu u ruke. Djeca, i odrasli tako?er, ponekad su prisiljeni jesti hranu koja za njih nije dobra. Mislim da je pogrešno kada se netko gnuša neke hrane. Imam dje?aka koji ne?e jesti krumpire”.

Gospodo, trebate samo promisliti na jednu stvar: kada životinje ne bi imale instinkt što je za njih dobro, a što je za njih loše, ve? bi odavno nestale. Jer životinje na pašnjacima dolaze i do otrovnih biljaka tako?er — sve one — i da ne znaju instinktivno da ne mogu jesti otrovne biljke, sigurno bi ih jele. Ali uvijek pro?u pokraj njih.

Ali ima još nešto. Životinje pažljivo biraju što je za njih dobro. Da li ste ikada gojili guske, kljukali ih hranom? Mislite li da bi guske to ikada same radile? Jedino ih ljudi sile toliko jesti. Kod svinja je to druga?ije; ali što mislite koliko bi mršave bile da ih mi ne poti?emo da jedu toliko mnogo? U svakom slu?aju, kod svinja je to nešto druga?ije. One su stekle svoje osobine kroz naslje?ivanje; njihovi preci su se morali priviknuti na svu hranu koja proizvodi mast. Te stvari su uzimali u hranu u ranijim vremenima. Ali prvobitne svinje je trebalo prisiliti da to jedu! Ni jedna životinja nikada sama ne jede ono što za nju nije dobro.

Ali sada, gospodo, do ?ega je doveo materijalizam? Više se ne vjeruje u takav instinkt.

U mladosti sam imao prijatelja s kojim sam ?esto objedovao. Bili smo osjetljivi u vezi hrane koju jedemo i imali smo naviku promišljati što je za nas dobro. Kasnije, kako se to u životu doga?a, izgubili smo kontakt, i nakon nekoliko godina došao sam u grad gdje je on živio, i bio pozvan da s njim ru?am. I što sam vidio? Vagu pokraj njegova tanjura! Pitao sam, “Što ?e ti ta vaga?” Znao sam, naravno, ali želio sam ?uti što ?e tre?i. Rekao je, “važem meso koje mi donesu, da bi jeo pravu koli?inu — salatu tako?er”. Bio je tamo, važu?i sve što ?e staviti na tanjur, jer mu je znanost tako govorila. I što se s njim dogodilo? Potpuno se odu?io od zdravog instinkta za to što treba jesti i kona?no to više nije znao! I sje?ate se? — bilo je u knjizi: “osoba treba od sto dvadeset do sto pedeset grama proteina ”; to je on, savjesno mjerio. Danas se predvi?a da je ispravna koli?ina pedeset grama, tako da je njegova koli?ina bila pogrešna.

Naravno, gospodo, kada osoba ima dijabetes, to je o?ito razli?ita situacija. Še?erna bolest, dijabetes, pokazuje da je osoba izgubila instinkt za prehranu.

Tu dolazite do suštine stvari. Ako dijete ima tendenciju prema crvima, ?ak i najmanju tendenciju, ono ?e u?initi sve da to sprije?i. Biti ?ete nekada zaprepašteni vidjeti dijete koje u vrtu traži gdje rastu mrkve, i zatim ?ete ga tamo na?i kako jede mrkve. I ako je vrt daleko, to nije bitno, dijete svakako gaca prema njemu i nalazi mrkvu – jer dijete koje ima sklonost crvima žudi za mrkvama.
I tako, gospodo, najkorisnija stvar koju možete napraviti je ovo: promatrajte dijete kada je odbijeno od sise, kada više nema mlijeko, promatrajte što mu se po?inje svi?ati jesti a što ne. U trenutku kada dijete po?inje dobivati vanjsku prehranu, od njega se može nau?iti što mu treba davati. U trenutku kada se po?inje poticati da jede ono što netko misli da treba jesti, u tom trenutku mu se kvare instinkti. Treba mu davati stvari za koje instinktivno pokazuje da mu se svi?aju. Naravno, ako sklonost prema ne?emu previše ugrožava, to treba zabraniti — ali onda treba pažljivo promotriti što je to što se zabranjuje.

Na primjer, možda po vašem mišljenju dajete djetetu sve dobre stvari, a ipak u trenutku kada dijete do?e do stola ne može si pomo?i da se popne na sjedalicu i nagne nad stol za grumenom še?era! To je nešto što treba gledati na pravi na?in. Jer za dijete koje se nagne nad stolom radi grumena še?era to o?ito ima veze s njegovom jetrom. Upravo jednostavna ?injenica da mora do?i do mrvice še?era, znak je da njegova jetra nije u redu. Samo ona djeca kojima nešto nije u redu s jetrom traže še?er — ona je zatim lije?ena s še?erom. Druge še?er ne zanima; ignoriraju ga. Naravno, ne može se dopustiti da ovakva predstava prije?e u naviku; ali za nju treba imati razumijevanja. I može se razumjeti na dva na?ina.

Vidite, ako dijete cijelo vrijeme gleda i misli, kada otac ili majka ne budu gledali, ja dakle mogu uzeti še?er: tada ?e se kasnije šuljati drugim stvarima. Ako zadovoljite dijete, ako mu date što mu treba, onda ono ne postaje lopov. Od velike je važnosti s moralnog stajališta da li se promatraju ove stvari ili ne. To je veoma važno, gospodo.

I dakle na pitanje koje je upravo postavljeno treba odgovoriti na ovaj na?in: Treba pažljivo promatrati što dijete voli a što mu se gadi, i ne prisiljavati ga da jede ono što mu se ne svi?a. Ako se dogodi, na primjer, kao što se i doga?a s mnogom djecom, da ne žele jesti meso, tada je ?injenica da dijete iz mesa dobije crijevne otrove i želi ih izbje?i. Njegov instinkt je dobar. Svako dijete koje može sjesti za stol gdje svi drugi jedu meso i može ga odbiti zasigurno ima tendenciju razvijanja crijevnih otrova iz mesa. Te stvari treba uzeti u obzir.

Vidite da znanost mora postati mnogo profinjenija! Danas je previše kruta. S vagama, sa svime što se odvija u laboratorijima, to nije težnja za ?istom znanoš?u.

Kod prehrane, što je stvar koja nas sada posebno zanima, zaista je tako, da treba ste?i pravo razumijevanje za to u kakvom je odnosu s duhom. Kada ljudi pitaju o tome, ?esto ponudim dva primjera. Promislite, gospodo, na novinara: kako mora toliko misliti — a to nije ?ak neophodno. ?ovjek mora mnogo misliti, mora misliti toliko logi?nih misli; gotovo je nemogu?e za ljudsko bi?e da ima toliko logi?nih misli. I tako nalazite da novinar — ili neka druga osoba koja piše profesionalno — voli kavu, sasvim instinktivno. Sjedi u kafi?u i pije kave jednu za drugom, i glo?e svoju olovku tako da ?e iza?i nešto što može zapisati. Glodanje olovke mu ne pomaže, ali kava da, tako da jedna misao dolazi od druge, jedna misao se pridružuje drugoj.

A zatim pogledajte diplomate. Ako se jedna misao pridružuje drugoj, ako jedna misao dolazi od druge, to je za njih loše! Kada su diplomati logi?ni, onda su dosadni. Moraju biti zabavni. U društvu se ljudi ne žele zamarati logi?kim razmišljanjem — “na prvom mjestu – drugo — tre?e” — a ako prvo i drugo nisu tamo, tre?e i ?etvrto se, naravno, ne treba promišljati! Novinar se ne može baviti ni?im osim financijama u ?lanku o financijama. Ali ako ste diplomat možete govoriti o no?nim klubovima u isto vrijeme u kojem govorite o ekonomiji zemlje X, zatim možete komentirati kremaste kola?e te-i-te dame, zatim možete sko?iti na bogato tlo kolonija, nakon toga, gdje se uzgajaju najbolji konji, i tako dalje. Kod diplomata jedna misao mora presko?iti u drugu. Tako svatko tko mora biti šarmantan sugovornik slijedi instinkt i pije dosta ?aja.

?aj razbacuje misli; dopušta da se sko?i u njih. Kava dovodi misli jednu do druge. Ako morate skakati od jedne misi do druge, tada morate piti ?aj. Netko ih ?ak i zove “diplomatski ?ajevi”! — dok novinari sjede u kavani, piju?i kavu za kavom. Možete vidjeti koliki utjecaj ima odre?ena hrana ili pi?e na cijeli naš proces mišljenja. Tako je, naravno, ne samo s ta dva napitka, kavom i ?ajem; možemo re?i, to su ekstremni primjeri. Ali upravo iz ovih primjera mislim da možete vidjeti da treba ozbiljno uzeti u obzir ove stvari.
To je veoma važno, gospodo.

Dakle, na?i ?emo se opet u srijedu u devet sati.

 

Stranica 7 od 14 Sve stranice