Cigare, Hamburgeri i Ubijanje Božanstva

Čišćenje pomaže da smanjite hipoteku na vlastitu dušu.
Dr. Ihaleakala Hew Len

Jednog dana je Dr. Hew Len poželio da nešto pojede. To se desilo u ponedjeljak uveče. Bili smo u malom gradu u kojem su svi bili zauzeti zabavljanjem turista tokom vikenda, i često zatvaraju svoje radnje ponedjeljkom, da bi se odmorili. Postojalo je samo jedno mjesto za koje sam mislio da bi moglo biti otvoreno, hamburgernica zvana Burger Barn. Nijesam čak želio ni da spomenem to mjesto, jer sam mislio da Dr. Hew Len ne bi volio nezdravu hranu. Plus, zbog promjene mojih navika, nijesam čak želio ni da se provezem ni blizu prodavnice brze hrane. Ipak sam mu rekao za to.

„Burger zvuči odlično!“ reče, očigledno oduševljen.

„Jesi li siguran?“ upitah.

„O, da. Volim dobar burger.“

Odvezli smo se do toga mjesta i parkirali. Ušao je i sjeo. Na meniju nije bilo mnogo izbora za zdravu hranu.

„Ja ću duplu pljeskavicu, dupli sir burger na bijeloj pogači.“ Dr. Hew Len je naručio.

Bio sam zapanjen. Po mom mišljenju to je hrana da se dobije infarkt. Meso? Sir? I vekna od bijelog hljeba? Nijesam mogao da povjerujem. Takođe nijesam mogao da vjerujem da sam i ja naručio isto to. Mislio sam ako je to bilo dobro za šamana, moralo je da bude dobro i za mene.

„Zar nisi zabrinut zbog takve vrste hrane?“ upitah ga.

„Nimalo,“ reče. „Svako jutro imam viršle sa čilijem za doručak. To volim.“

„Zbilja?“

„Nije hrana to što je opasno,“ objasnio je. „Opasno je to što misliš o hrani.“

Takav komentar sam čuo i ranije, ali nijesam vjerovao u to. Mislio sam da imam jake argumente protiv toga. Ali možda nijesam bio u pravu.

Nastavio je da objašnjava: „Prije nego što pojedem bilo šta, ja u svojoj glavi kažem hrani, ’Volim te! Volim te!’ Ako ja u ovu situaciju unosim bilo šta što bi moglo da dovede do toga da se osjećam bolesnim dok te jedem, to nisi ti! To čak nijesam ni ja! To je nešto što ukazuje da sam ja voljan da budem odgovoran za to!“ Tada nastavim da uživam u jelu, jer je sada čisto.“

Još jedanput su me njegovi uvidi obasjali i probudili. Toliko mnogo vremena sam proveo čitajući upozorenja o zdravoj hrani, tako da sam postao toliko paranoičan da nijesam mogao da uživam u običnom hamburgeru. Odlučio sam da uradim čišćenje na njemu.
Kada je hrana stigla, jeli smo je sa slašću.

„Ovaj hamburger je najbolji koji sam ikada jeo,“ obznanio je. Bio je pod takvim utiskom da je ustao i pitao za kuvara, a zatim mu se zahvalio. Kuvar nije navikao na to da mu ljudi odaju priznanje na dobro poprženim burgerima. Nije znao šta da kaže.

Nijesam ni ja.

Kada sam pokazivao moju kuću Dr. Hew Len-u, kao i moju vježbaonicu, zadržao sam dah. Držao sam cigarete u Sali za vježbanje. Izgledalo je ironično da vježbam ujutru, a pušim uveče, ali tako to ide; to je moj život. Ali zabrinuo sam se kako bi Dr. Hew Len mogao nešto reći u vezi moga pušenja.

Pokazivao sam različite sprave za vježbanje, slike poznatih bodibildera okačene po zidovima, i uvjerenje koje sam dobio za učešće na takmičenju na kojem sam bio. Pokušao sam da ga odvučem od klupe na kojoj su bile cigarete. Ali primijetio ih je.

„Šta je to?“ upitao je.

„Cigare.“ Priznadoh sa uzdahom.

„Pušiš dok vježbaš?“

„Ne, ne, pušim uveče,“ objasnih. „To je moje vrijeme za meditaciju. Sjednem na klupu, pušim, i osjećam se zahvalnim za život.“

Ćutao je za trenutak. Čekao sam da istrese gomilu statistike o tome zašto je pušenje loše za mene. Konačno je progovorio.

„Mislim da je to lijepo.“

„Zbilja?“ upitah.

„Mislim da bi trebalo da pušiš cigaru kada si u svom Panoz autu.“

„Kako to misliš? Da se slikam ispred naslonjen na haubu Francine sa cigarom u ruci?“

„Možda, ali mislim da bi mogao da pušiš dok je glancaš ili sklanjaš prašinu sa nje.“

„Mislio sam da ćeš da me ismiješ zbog pušenja,“ konačno priznadoh. „Jedna osoba koja je čitala moj dnevnik na internetu, primijetila je da sam pomenuo cigare, i napisala mi kako unosim otrove u svoj organizam i sebi nanosim zlo.“

„Pretpostavljam da ta osoba nije nikada čula za običaj Američkih Indijanaca u vezi lule mira,“ rekao je, „Ili kako pušenje u mnogim plemenima predstavlja prolaz i način za povezivanje i zajedništvo, i da postanu kao porodica.“

Opet sam učio kako je za Dr. Hew Len-a ljubav ključ za sve. Kada volite, tada se stvari mijenjaju. Pušenje je loše kada mislite da jeste; hamburgeri su loši kada mislite da jesu. Kao i sa svim u drevnoj Hawaii-skoj tradiciji, sve počinje sa mišlju, a najveći iscjelitelj je ljubav.

Konačno sam počeo da ga shvatam, i kao je važno dospjeti do stanja nultih granica. Ali nisu se svi osjećali kao ja.

Jedne večeri prisustvovao sam tele-seminaru (seminar preko telefonske konferencijske veze) i svima rekao za moja iskustva sa Dr. Hew Len-om, od čega sam vam većinu već rekao. Pažljivo su slušali. Postavljali su pitanja. Izgledalo je kao da razumiju to što sam im objašnjavao. Ali na moje iznenađenje, na kraju razgovora vratili su se svom starom načinu razmišljanja. Dok su svi složili da treba da preuzmemo 100% odgovornost za svoje živote, opet su govorili o drugima. Dok su se svi složili da je metod čišćenja kojem me naučo Dr. Hew Len moćan, opet su se vratili svojim starim navikama.

Jedna osoba je rekla: „Ne želim da kažem ’Žao mi je’, jer bilo šta da kažem poslije ’Ja sam’ je ono što ću da postanem.“

Želio sam da kažem, „Dobro, to možemo da očistimo,“ znajući da je njena izjava bila samo jedno vjerovanje. Ali prosto sam rekao, „Dr. Hew Len govori da se radi sve ono što djeluje za tebe.“

Moram priznate da je ovo u početku na mene djelovalo frustrirajuće. Ali tada sam shvatio da ja treba to da očistim, takođe. Na kraju, ako preuzimam 100% odgovornost za svoja iskustva, i oni su moje iskustvo. I ako je jedino oruđe sa kojim čistim „Volim te“, onda sa tim treba da čistim to što vidim u drugima, jer je to što vidim u drugima u meni.

Ovo je vjerovatno najteži dio ho’oponoponoa za razumijevanje. Nema ništa vani. Sve je u tebi. Sve što doživiš je unutar tebe.

Jedna osoba me izazvala povodom toga pitanjem, „A šta za onih 50 miliona ljudi koji su glasali za predsjednika kojega ja ne volim? Jasno je da ja nemam ništa sa njihovim akcijama!“

„Gdje ti doživlajvaš tih 50 miliona ljudi?“ upitao sam.

„Kako to misliš gdje ih doživljavam?“ uzvratio je. „Čitam o njima, vidim ih na televiziji, i činjenica je da su glasali za njega.“

„Ali gdje doživljavaš sve te informacije?“

„U svojoj glavi, kao novosti.“

„Unutar sebe, je li?“ Upita sam.

„Dobro, ja obrađujem informaciju unutar sebe, da, ali oni su izvan mene. Ja nemam 50 miliona ljudi u sebi.“

„U stvari, imaš,“ rekao sam. „Ti ih doživljavaš unutar sebe, tako da oni ne postoje dok ne pogledaš unutar sebe.“

„To je kao kada drvo padne u šumi, a tamo nikoga nema, da li je ono proizvelo zvuk?“

„Upravo tako.“

„To je blesavo.“

„Tako je,“ rekao sam. „Ali to je put ka kući.“

Tada sam odlučio da ga još malo istestiram. Upitao sam: „Možeš li mi reći koja će tvoja sledeća misao biti?“

Na trenutak je ćutao. Htio je da izvali neki odgovor, ali je shvatio da ne može.

„Niko ne može predvidjeti svoju sledeću misao,“ objasnio sam. „Možete je pretvoriti u riječi jedanput kada se pojavi, ali misao sama po sebi dolazi iz nesvjesnoga. Nad njom nemate kontrolu. Jedini izbor koji imate je da jednom kada se misao pojavi, da djelujete po tome ili ne.“

„Ne shvatam.“

„Možeš da uradiš štagod hoćeš jedanput kada se misao pojavi, ali ona nastaje u nesvjesnom,“ objasnio sam. „U cilju čišćenja nesvjesnog kako bi ste dobili bolje misli, morate da uradite nešto drugo.“

„Kao šta?“

„Dobro, ja pišem cijelu knjigu o tome,“ odgovorio sam, ciljajući na ovu knjigu koju sada čitate.

„I kakve to veze ima sa onih 50 miliona ljudi vani?“

„Oni nisu ništa manje vani od tvojih vlastitih misli,“ rekao sam. „Sve je unutar tebe. Sve što možeš da čistiš u cilju očišćenja je da čistiš skladišta programa u tvom umu. Dok čistiš, misli koje se javljaju postaju sve pozitivnije i produktivnije i punije ljubavi.“

„Ja i dalje mislim da je sve to pretpostavljanje.“, rekao je.

„Ja ću na tome raditi čišćenje,“ odgovorio sam.

Najvjerovatnije nikada nije shvatio. Ali ako ja hoću da dostignem stanje nultih granica, moram da preuzmem potpunu odgovornost za njega, što ne shvata. Njegova memorija je i moja. Njegov program je i moj. Činjenica koju mi je predočio znači da je ja dijelim sa njim. Dakle, što sam čistiji od toga, to će biti i on.

Dok ovo pišem izgovaram ’Volim te ’ u svojim mislima, iza riječi, iza kucanja po tastaturi, iza rada na kompjuteru, iza scene. Moje riječi ’Volim te’ dok radim, pišem, čitam, igram se, pričam, ili mislim jesu moj pokušaj da nonstop radim čišćenje i brisanje svega između mene i nule.

Osjećate li ljubav?

Jednog jutra je Dr. Hew Len rekao kako je vidio logo za mene koji sadrži djetelinu sa četiri lista. „Četvrti listić je zlatan.“ Rekao je.
Nekoliko minuta mi je opisivao to što je vidio, u svom umu, ili u vazduhu. Nijesam bio siguran odakle mu takve impresije. Nije bio ni on.

„Trebalo bi da nađeš nekog umjetnika da ti skicira taj logo.“ rekao je.

Kasnije je pošao u šetnju u grad. Ručali smo i obišli nekoliko prodavnica. U prvoj prodavnici su bile umjetnine od obojenog stakla.
Bili smo zadivljeni. Dok smo se divili vlasničinim rukotvorinama, ona je rekla: „Ako vam ikada bude potreban logo ili skica, možemo je nacrtati za vas.“

Dr Hew Len se iskezio i nagnuo ka meni, dok sam ja to isto učinio ka njemu. Dolaženje iz nule znači da se dešava sinhronicitet.

Dok sam pisao ovaj paragraf knjige, morao sam da prekinem da bih dao intervju za drugi film. Taj drugi je kao Tajna, ali je fokusiran na temu zdravlja preko misli. Intervju sam započeo govoreći da mišljenje nije toliko važno kao ne mišljenje. Pokušavao sam da objasnim stanje bića nultih granica, gdje dozvoljavamo Božanstvu da nas liječi, ne da se mi sami liječimo. Nijesam bio siguran zašto sve to govorim. Dio mene je dovodio u pitanje moju trezvenost. Ali ja sam nastavio u tom smislu.

Pošto su isključili kameru, žena koja je sve to pratila izjavila je kako liječi ljude tako što ulazi u nulto stanje. Ispostavilo se da je ljekar koja sada liječi životinje tako što ulazi u stanje nultih granica bez misli, dok je u prisustvu bolesnih životinja. Pokazala mi je slike pasa sa kataraktom, a zatim druge na kojima su potpuno izliječeni.

Ponavljam, Božanstvo je dokazivalo kako ono ima svu moć, ne ja. Ja jedino mogu da čistim kako bih mogao da čujem i poslušam.

Prošlu noć sam proveo sat i po u razgovoru sa jednim autorom bestselera i samo-ostvarenim guruom. Bio sam dugugodišnji njegov obožavalac, volim sve njegove knjige. Skupljač sam njegovih poruka. Kako se i njemu dopada moj rad, konačno smo stupili u kontakt i razgovarali. Bio sam šokiran onim o čemu smo razgovarali.

Ispričao mi je zastrašujuću priču o njegovih nekoliko zadnjih godina. Bio je iskorišten i zlostavljan od nekoga koga je veoma volio.
Dok sam slušao, pitao sam se kako je mogao da kaže da je bio žrtva, kada je objavio toliko poruka o preuzimanju odgovornosti za vlastiti život.

Počelo je da mi sviće da skoro svako – čak i eksperti koji pokušavaju da nas nauče kako da živimo (uključujući i mene) – nemaju pojma šta čine. Još uvijek im hvali dio slagalice. Došli su do zaključka da će ono što je djelovalo za njih u prošlosti, tako funkcionisati i u budućnosti, kao i za svakoga drugoga. Ali život ne funkcioniše na taj način. Svi smo mi različiti i život se stalno mijenja. Tek što ste pomislili da ste shvatili, pojavljuje se novo iskušenje i izgleda kao da vam život izmiče iz ruku. Još jedanput.

Učenje Dr. Hew Len nam kaže da se prepustimo i vjerujemo Božanstvu dok stalno čistimo sve misli i iskustva koja izbijaju na površinu tako što slušamo Božanstvo. Tim stalnim radom možemo očistiti korove programa, kako bi smo bolje živjeli, sa lakoćom i milošću.

Dok sam slušao njegovu priču punu tuge, nastavio sam da govorim „Volim te“ tiho, u svome umu, Božanstvu. Kada je završio sa pričom, činio se lakšim i sretnijim.

Dr. Hew Len je stalno podsjećao, kako mene tako i ostale, „Božanstvo nije poslužilac. Vi ne tražite stvari; vi samo čistite.“

Volio sam da se družim sa Dr. Hew Len-om. Činilo se da mi nikada ne zamjera na pitanjima. Jednog dana sam ga pitao da li postoje neke napredne metode čišćenja. Napokon, on se bavi ho’oponoponoom više od 25 godina. Sigurno je stvorio ili dobio neke druge metode pored „Volim te“ za čišćenje sjećanja.

„Šta čistiš ovih dana?“ pitao sam.

Zacerekao se i rekao: „Ubij Božanstvo.“

Skamenio sam se.

„Ubij Božanstvo?“ Ponovio sam, čudeći se šta mu to znači.

„Znam da je čak i inspiracija za jedan korak udaljena od stanja nule,“ objasnio je. „Rekao sam da moram ubiti Božanstvo kako bih stigao kući.“

„Ali kako da ubiješ Božanstvo?“

„Nastavljajući da čistim,“ rekao je.

Uvijek, uvijek, uvijek i uvijek se vraćao na taj jedan refren koji je liječio svakoga i sve rane: „Volim te, žao mi je, molim te oprosti mi, hvala ti.“

Kada sam boravio u Varšavi, Poljska, krajem 2006 g., odlučio sam da predstavim ideju o nultim granicama i nultom stanju svojoj publici. Dva dana sam govorio o hipnotičkom marketingu i mojoj knjizi, Faktor privlačnosti. Ljudi su bili otvoreni, i željni znanja, tako da sam ih podučavao onome što sam ovdje podijelio sa vama: da ste odgovorni za sve u svom životu i da je način da sve iscijelite jednostavno, sa „Volim te“.

Iako je publici bio potreban prevodilac za moju prezentaciju, izgledalo je da upijaju svaku moju riječ. Ali jedna osoba mi je postavila interesantno pitanje.

„Ovdje u Poljskoj ljudi se cijeli dan mole Bogu i idu u Crkvu, ipak smo bili u ratu, naš grad je bombardovao Hitler, godinama smo živjeli pod ratnim zakonima, i patili smo. Zašto te molitve nisu pomogle, i u čemu se razlikuje ta hawaii-ska?“

Zastao sam kako bih razmislio o pravom odgovoru, želeći da je tu Dr. Hew Len kako bi mi pomogao. U jednom trenutku sam odgovorio:

„Ljudi ne dobijaju to što govore koliko ono što osjećaju. Mnogi ljudi koji se mole ne vjeruju da će ih iko čuti, ili da će dobiti pomoć. Većina ljudi se mole iz očaja, što znači da će da privuku više toga što osjećaju: više očaja.“

Izgledalo je da me pitalac razumije i prihvata moj odgovor. Klimao je glavom. Ali kada sam se vratio u SAD, pisao sam Dr. Hew Len-u i pitao ga kako bi on odgovorio na to pitanje. Uzvratio mi je sledećim pismom:

Ao Akua,

Hvala ti za mogućnost čišćenja toga što se dešavalo u meni, ma šta da je to bilo, a koje sam iskusio kao tvoje pitanje.

Na tečaju koji sam vodio u Valenciji, Španija, prije dvije godine bila je jedna Amerikanka. „Moj unuk je bolestan od raka,“ rekla mi je tokom pauze. „Molila sam se za njega, tražeći da ne umre, ali ipak je umro. Kako to?“

„Molila si se pogrešnoj osobi.“ Rekao sam. „Bolje bi bilo da si se molila za sebe, tražeći oproštaj za to što se dešava u tebi ma šta to bilo, a koje si iskusila dok je tvoj unuk bio bolestan.“

Ljudi ne vide sebe kao izvor svojih iskustava. Rijetko onaj koji moli usmjerava molitve ka onome što se dešava sa moliocem.

Mir od JA
Ihaleakala

Svidio mi se njegov perfektno jasni odgovor. Opet je njegova tema bila da se ništa ne odigrava van nas. Kada se većina ljudi moli, oni to čine kao da nemaju moći ili odgovornosti. Ali u ho’oponoponou, vi ste totalno odgovorni. „Molilac“ treba da traži oproštaj za ono što je u njemu, a što je dovelo do spoljašnjih okolnosti. Molilac se ponovo povezuje sa Božanstvom. Ostatak je povjerenje u Božanstvo da će vas iscijeliti. Dok se vi iscjeljujete, tako se iscjeljuje i okolina. Sve, bez izuzetka je unutar vas.

Larrry Dossey je to dobro napisao u svojoj knjizi, Iscjeljujuće riječi: „treba da se podsjetimo u ovim vremenima da molilac, u svojoj funkciji mosta ka Apsolutu, nema neuspjeha. To 100% funkcioniše – jedino ako to mi ne spriječimo ostajući zaboravni prema tom činu.“

Jedna stvar mi je smetala u mom radu sa Dr. Hew Len-om.

Kako sam napredovao i imao uvide, brinula me misao da su sve moje prethodne knjige bile pogrešne i da će da odvedu ljude u pogrešnom pravcu. U Faktrou privlačnosti, na primjer, veličao sam moć namjere. Sada, godinama poslije pisanja te knjige, znao sam da je namjera igrarija, igračka ega, i da je pravi izvor moći inspiracija. Takođe sada znam da je slaganje sa životom velika tajna za sreću, a ne kontrolisanje života. Previše ljudi, uključujući i mene, su vizualizirali i koristili afirmacije u cilju manipulisanja svijetom. Sada znam da to nije nužno. Bolje je da pratite tok, dok stalno čistite to što se pojavi.

Osjećao sam se kao što je morao da se osjeća Neville Goddard. Neville je jedan od mojih najmilijih pisaca mistika. Njegove rane knjige su se odnosile na stvaranje vlastite realnosti pretvaranjem „osjećanja u činjenice.“ On je to nazivao „Zakon“ u knjigama kao što je Zakon i obećanje. „Zakon“ se odnosi na vašu sposobnost da utičete na stvarnost svojim osjećanjima. „Obećanje“ se odnosilo na okruženje Božje volje za vas.

Neville je započeo svoju karijeru podučavanjem ljudi kako da dobiju to što hoće sa onim što je on nazivao „osviješćena imaginacija“. Kratak opis te fraze odnosi se na Neville-ov čuveni citat, „imaginacija stvara realnost.“ Njegova prva knjiga zvala se Na tvoju komandu, koju sam kasnije nadogradio. U njoj on objašnjava kako je svijet zbilja „na vašu komandu.“ Recite Božanstvu ili Bogu šta želite, i to će vam biti dato. Ali tokom kasnijih godina, poslije 1959, dospio je do veće moći: do prepuštanja i dopuštanja Božanstvu da djeluje kroz vas.

Stvar je u tome da više nije mogao da opozove svoje prethodne knjige kao što proizvođač kola može svoja defektna auta da povuče iz prodaje. Ne znam da li ga je to uznemiravalo ili ne. Pretpostavljam da nije. Ostavio ih je da postoje jer je osjećao da „Zakon“ može biti od koristi ljudima koji se susreću sa poteškoćama u životu. Ali ja sam htio da povučem moje knjige. Osjećao sam kako one vode ljude na pogrešan put. Rekao sam Dr. Hew Len-u kako osjećam da činim nešto pogrešno svijetu.

„Tvoje knjige su kao stepenice.“ Objasnio mi je Dr. Hew Len. „Ljudi su na različitim stepenicama na svom putu. Tvoje knjige im govore gdje se nalaze. Dok koriste te knjige za svoj razvoj, postaju spremni za drugu knjigu. Ne treba da povučeš nijednu od svojih knjiga uopšte. Sve su besprekorne.“

Dok sam mislio o mojim knjigama, o Neville-u, o Dr. Hew Len-u, i o svim čitaocima iz prošlosti, sadašnjosti i o budućim, sve što sam mogao da kažem bilo je, „Žao mi je, molim te oprosti mi, hvala ti, volim te.“

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

Stranica 14 od 19 Sve stranice