Kako zadobiti veće bogatstvo

Ja sam “JA”.
Owau no ka “I”.

Moj drugi seminar sa Dr. Hew Len-om je bio drugačiji od prvog. Iako je i dalje poruka seminara bila vezana za čišćenje i brisanje programa ili sjećanja, njegov prilaz je bio mnogi opušteniji i direktniji. Počeo je tako što je držao bejzbol lopticu i pitanjem koja je svrha igranja bejzbola.

“Pogoditi bazu,” neko reče.

“Pobijediti,” reče drugi.

“Držati loptu na oku,” rekoh ja.

“Tako je!” Odgovorio je Hew Len svojim jakom Hawaii-skim akcentom. “Da bi ste dostigli bazu ili pobijedili, morate držati lopticu na oku cijelo vrijeme. Ali šta je bejzbol u vašem životu?”

Svi su ćutali.

“Naše disanje,” neko reče.

“Ovaj trenutak,” reče neko drugi.

Dr. Hew Len je vidio da smo promašili suštinu pitanja pa nam je ponudio odgovor: ”Bejzbol je Božanstvo,” rekao je. “Morate ostati usmjereni ka povratku na nulu. Bez sjećanja. Bez programa. Nula.”

Čišćenje. Čišćenje. Čišćenje.

Svi vi ste ovdje da bi ste čistili ili da ne bi ste čistili. Možete da izaberete šta god hoćete, ali vi ne odlučujete da li ćete to dobiti ili ne.
Vi vjerujete Božanstvu da će učiniti ono što je pravo za vas. Da li to možete znati bolje od njega? Teško. Pustite to njemu.

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

“Moja namjera je da budem u skladu sa Božanskim namjerama,” rekao sam Dr. Hew Len-u.

“Tim bolje za tebe, Joseph.”

Namjere su ograničenja. Vi odlučujete da hoćete parking mjestu u prvom redu. Vi to i namjeravate. Ali Božanstvo vam da parking mjesto udaljeno 1 milju. Zašto? Zato što vam je potrebno da se više krećete. Prepustite to njemu.

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

Naredna dva dana sam proveo sa Dr. Hew Len-om. Bilo nas je trinaest ljudi u sobi. U fokusu je bilo pitanje kako se problem javlja.
“Svi vi uvijek imate probleme,” rekao je. Osjetio sam otpor prema tome, ali ipak sam zapisao. Čistiti. Čistiti. Čistiti.

“Problemi su sjećanja koja se ponovo odigravaju,” rekao je. “Sjećanja su programi. Oni nisu samo vaši. Oni su zajednički. Način da se oslobodite problema je da pošaljete ljubav Božanstvu. Božanstvo čuje i odgovara, ali na način koji je najbolji za sve, i u vrijeme koje je najpogodnije za sve. Vi birate, ali vi ne odlučujete. Božanstvo odlučuje.”

Nijesam shvatao. Čistiti. Čistiti. Čistiti.

Marvin, momak sa Filipina širokog osmjeha je ustao, i rekao kako prodaje luksuzna kola u vrijednosti od 150 miliona $ godišnje, a da uopšte ne pokušava da bilo šta proda bilo kome. Sve što radi je čišćenje.

“Sve što radim je da govorim ‘Volim te’ po cijeli dan,” govorio je akcentovanim engleskom. “Čistim se dok slušam ljude. Sve što radim je čišćenje, čišćenje, čišćenje. Uvijek čišćenje.”

“Ti nemaš baš nikakvu namjeru. Uopšte?” upitah, skeptično. Mislio sam da u najmanju ruku namjerava da proda kola, s obzirom da mu je to posao.

“Nikada,” odgovorio je. “Bez očekivanja. Ja se samo pojavim na posao i čistim.”

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

Ta dva dana sam slušao priče o čišćenju prosječnih ljudi kao što smo vi i ja. Ali sve to je teško prihvatiti. Samo čistiti, odnosno reći “Volim te”, pa se svijet mijenja? Prodajete više kola? Zarađujete više? Hu?

“Vi ste potpuno odgovorni za sve to,” rekao je Dr. Hew Len. “Sve to je u vama. Sve. Bez izuzetka. Vi to morate čistiti ili neće biti očišćeno..”

Čistiti terorizam?

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

Čistiti ekonomiju.

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

Čistiti - .

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

“To je dio vašeg iskustva i na vama je da to i očistite,” rekao je Dr. Hew Len.

Kada sam pošao na pauzu i telefonirao kući da provjerim kako je Nerissa i naši kućni ljubimci, Nerisa me zapanjila govoreći kako je provela cijeli dan spremajući iznenađenje za mene. Imala je dugu listu obaveza. Da uradi nešto za mene nije ličilo na nju.

“Šta je to?” upitao sam.

“Glavno iznenađenje.”

“Reci mi.”

“Ne bi pogodio ni za milion godina.” Rekla je.

“Nemoj da pogađam. Nemam milion godina za to.”

Prije nego vam kažem o čemu se radilo, vratimo se malo unazad. Nerissa je bila pod stresom jer je imala mnogo obaveza koje su je čekale. Nije mogla više da izdrži. Radila je jedan video za mene, a drugi za drugog klijenta. Radila je na softveru koji je htjela da objavi. Takođe je bila u klubu kritičara, i trebala da brine o kući za vrijeme mog odsustva. Jedva da je imala vremena da isplanira dan, a kamoli posao na mnogobrojnim projektima. Zato zamislite moje iznenađenje kada mi je saopštila sledeće:

“Renovirala sam tvoj stari ormar za garderobu.”

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

Bio sam zapanjen. Renoviranje moga ormara nije na njenoj listi obaveza, pa čak ni na mojoj.

“Izvadila sam svu tvoju garderobu, izvukla sve ladice, napravila nove ladice, ubacila tvoju garderobu, stavila dio stvari na vješaonike i razmjestila odjeću koja je bila na podu.”

To je za mene bio šok ništa manji nego da je napisala ček na 5 miliona $ na moje ime.

To je bilo nevjerovatno.

“Šta te natjeralo da to uradiš?” pitao sam.

“Željela sam da to uradim već neko vrijeme,” odgovorila je.

Ona je to željela? Možda jeste. Ali nije imala vremena. Ovo je palo s neba.

Dr. Hew Len kaže da kada čistite sjećanja, ono što se probija je inspiracija. Nerissa je očigledno bila inspirisana da preuredi moj ormar. To je metafora i dokaz da unutrašnje čišćenje vodi spoljašnoj realizaciji.

Ne možete da znate šta će biti spoljnji rezultat.

Ponavljam, možete da birate, ali ne možete da odlučujete.

Kasnije, ja i Dr. Hew Len smo sjedili u njegovoj motelskoj sobi kao majstor i učenik. Jedina razlika je bila u tome što je on postupao prema meni kao prema majstoru.

“Joseph, ti si poput jednog od prvih 10 originala Boga.”

“Jesam li?”

Laskalo mi je, iako moram priznati da nijesam imao pojma o tome šta je govorio.

“Ja sam došao ovamo da probudim Božanstvo u ljudima,” govorio je. “Tvoje pisanje je hipnotično. To je tvoj dar. Ali tu ima još mnogo toga.”

“Više?”

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

“To si glavni čovjek za posao,” reče. “Znaš li o čemu se radi?”

Nijesam imao pojma i to sam rekao.

“Ti si Isus za posao,” rekao je, “ključni čovjek za promjene.”

Dok je govorio mislio sam da je bolje da zadržim ovaj razgovor za sebe. Niko nikada u to neće povjerovati. Ja ne bih.

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

“Kada sam se družio sa Morrnah,” govorio je, misleći na godine provedene sa kahunom koja ga je naučila unaprijeđenom obliku Ho’oponoponoa, koji on danas podučava, “tokom prvih pet godina sam mislio da je luda. Ali jednoga dana je ta pomisao nestala.”
Stil govora Dr. Hew Len-a je bio isprekidan, poetičan i vizionarski. Činilo se da koristi lijevu i desnu stranu mozga u isto vrijeme, dok smo mi ostali naginjali jednoj ili drugoj strani. Krenuo je od priče kako sam spasitelj biznisa, da bi mi pričao o Morrnah. Na svoj način, to je hipnotično. Prikovao me pričom. Htio sam još.

“Oko tvoje glave postoji vijenac, Joseph,” reče, videći nešto što ja niti vidim niti osjećam. “Sačinjen je od simbola novca, poput orlova.”

Iz nekog razloga osjetio sam potrebu da mu pokažem prsten koji sam nosio. To je bio prsten od solidnog zlata, star 2500 godina, iz starog Rima. Pružio je ruku i ja sam ga spustio na njegov dlan.

“Riječ na prstenu je na latinskom,” rekoh, “Fidem znači vjerujem.”

Dr. Hew Len je ćutao dok je držao prsten. Izgledalo je kao da prima slike ili utiske. Bio sam tih dok mi se činilo kako se on usklađuje sa prstenom.

“Bio si veliki govornik u prethodnom životu,” reče, “Ali bio si napadnut i ubijen. Ovaj prsten iscjeljuje to sjećanje za tebe.”

To je zanimljivo. Često sam imao bljeskove sjećanja kako sam bio čuveni govornik u prošlosti, dok sam se danas plašio govoriti u javnosti, jer sam u prošlosti bio ubijen poslije jednog govora. Mislio sam da je ta sjećanja proizveo moj ego, a ne da potiču iz prošlosti. Na neki način je Dr. Hew Len pokupio moja sjećanja držeći u ruci prsten.

“Rijetko ga nosim,” priznao sam.

“Nosi ga,” reče. “Uvijek.”

Zurio je u prsten.

“Ovo je zapanjujuće,” rekao je. “Ovaj prsten je nosio iscjelitelj koji je znao vrijednost riječi ‘Spoznaj sebe’.”

Bio sam fasciniran. Dr. Hew Len je imao auru mirnog mora u olujnoj stvarnosti. Dok se svijet kovitlao, on je izgledao miran. On govori iz srca, prihvatajući sve što dolazi i šta god je rečeno. Zurio je u mene i gledao u moja stopala.

“Joseph, moj Bože, trebalo bi da sjedim pored tvojih stopala,” reče, pokrenut nečim što je vidio u meni. “Ti si kao bogovi.”

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

“Mi smo ovdje samo da bi smo čistili,” podsjetio je mene i sve druge tokom vikend seminara. “Čistite stalno, neprekidno, da bi ste očistili sva sjećanja kako bi vas Božanstvo moglo inspirisati da uradite to što treba da se uradi.”

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

Tokom kursa sjetio sam se da sam radio čisćenje na jednoj od mojih knjiga, ali nijesam i na drugoj. Utrošio sam vrijeme voleći knjigu Faktor privlačnosti, koja je postala bestseler broj jedan. Ali nijesam utrošio puno vremena na voljenje jedne od mojih drugih knjiga, Svake sekunde se rađa jedan mušterija, koja se nije tako dobro prodavala. To sam shvatio uz osjećaj prolaska munjevite energije uz kičmu. To je razlog zašto nije tako dobro prolazila kao moje druge knjige.

Kada sam bio na prvom kursu naučio sam kako mogu upotrijebiti gumicu na drugom kraju olovke kao pomagalo u čišćenju. Lagano bih udario gumicom po onome što hoću da očistim. To je to. To je simbol, ako ne i činjenica u vezi čišćenja sjećanja. Na vrijeme sam pripremio za štampu kopiju moje nove knjige, Uputstvo sa nedostajućim životnim instrukcijama, i stavio olovku na nju. Tokom mjesec dana svakih put bih je dotakao gumicom. Svaki put kada bih prošao kraj nje zastao bih, uzeo olovku i lagano gumicom udario po knjizi. Nazovite to blesavim. Ali to je bio psihološki okidač koji mi je pomagao da očistim sjećanja koja su okruživala knjigu. Elem, ta knjiga je momentalno postala bestseler i bila broj jedan tokom četiri dana. Važnije kompanije su kupile hiljade primjeraka. Wal-Mart je bio snadbjevač. Magazin Woman’s day je predstavio u svom članku.

Ali nijesam uradio nikakvo čišćenje na knjizi Svakog trenutka se rodi jedan kupac. Knjiga se pojavila iz štampe. Dospjela je blizu najprodavanijh knjiga, ali nije ušla u prvih 10. Angažovao sam se u marketingu knjige. Dobila je nešto na popularnosti, ali ne i trenutnu rasprodaju. Ispričao sam o ovome Dr. Hew Len-u.

”U svojoj mašti potopi knjigu u posudu sa vodom i voćem u njoj,” posavjetovao me. “Znam da zvuči ludo. Ali zabilježi današnji dan, uradi tako sa knjigom, i vidi šta će se desiti.”

Iznenadio me pitanje o voditeljki Oprah.

“Da li želiš da budeš u njenom šou?”

Zamucao sam kako bih to volio u jednom momentu. Za sada još nijesam gostovao u šou Larry King-a, pa mi se gostovanje u šou Oprah Vinfri činilo kao ogroman skok.

“Moraš da budeš čist kako se ne bi zagrcnuo.” Posavjetovao me.

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

“Dva autora su bila pa su ostali bez teksta.” Objasnio je.

“Ja to neću,” rekoh.

“Kada pođeš do Opre, to će biti iz njenih, a ne iz tvojih razloga.”, rekao je.

“To zvuči promišljeno,” prokomentarisah.

“Treba da odustaneš od ideje da ljudi rade stvari zbog tebe. Oni to rade za sebe. Jedino što treba da radiš je da se čistiš.”

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

Prije nego što je otišao ponovo sam ga zapitao o godinama koje je proveo kao dio osoblja u bolnici za mentalno oboljele kriminalce.

“Jedno hoću da ti bude jasno,” rekao je. “To nije bilo lako i to nijesam uradio sam.”

Ostao sam sa željom da saznam više. Mnogo više.

Čistiti. Čistiti. Čistiti.

Čini se da svako ko je radio Ho’oponopono ima jednu hipnotičnu priču da ispriča. Na primjer kao ovu:

Dragi Dr. Hew Len,

Bila sam na Ho’oponopono skupu u Filadelfiji nedavno. Želim da ti se duboko i ponizno zahvalim što si me toplog srca podsjetio na put ka Domu. Beskrajno sam zahvalna Božanstvu, tebi, i svoj djeci koja su ti pomagali oko podučavanja.

Ovo što slijedi su svjedočanstva svih vrsta sa kursa. To se može podijeliti sa onima koje zanima snaga Ho’oponoponoa - ako bi to pomoglo bilo kome, uradite tako. Ako nije zanimljivo, bacite ih i neka moja zahvalnost bude dovoljna.

Duboko se zahvaljujem, iz dubine srca svima vama.

Neka vam Bog podari sav mir, mudrost, zdravlje i dug život u kojem ćete čistiti i vratiti se Kući.

Mnogo, mnogo ljubavi i blagoslova,
Dana Hayne

Svjedočanstvo sa Ho’oponopono okupljanja u Filadelfiji

Dr. Hew Len je započeo kurs lekcijama i crtežima. Iznosio je kosmologiju Ho’oponoponoa. Pitao nas je, “Ko ste vi? Da li znate?”
Zajedno smo istraživali nevjerovatno, beskrajno, bezgranično, totalno, kompletno, prazno, nultu realnost našeg istinskog Sopstva iz kojeg nastaje sav mir. On ga je nazivao “Dom”. Zatim smo sa njim istraživali prirodu pitanja “Šta je problem?” ”Da li ste ikada uočili”, pitao je ”da gdje god da je problem tu ste i vi? Da li vam to išta govori?” Kao stari Sokrat, uključio nas je u proces, provlačeći pitanja i odgovore.

Malo li sam znala kako je Dr. hew Len vješto izvlačio ta skrivena sjećanja i rasuđivanja radi čišćenja i preobražaja.

Uhvaćena u mrežu, podigla sam ruku, postavila pitanje, i komentarisala. Međutim, kako je dan proticao, počinjala sam da osjećam da svaki put kada bih postavila pitanje, Dr. Hew Len bi me oborio. Osjećala sam se “odbačenom.” Svaki odgovor bi me opekao i osjećala sam se javno osramoćenom i poniženom.

Do nedjelje ujutru sam bila toliko ljuta na Dr. Hew Len-a da sam htjela da napustim kurs. Ocijenila sam ga kao arogantnog, manipulativnog i dominantnog. Sjedila sam sva uzbuđena, ljuta i spremna da zaplačem

Bila sam toliko ljuta, htjela sam da napustim kurs. Nesigurna u to da li da to uradim, ustala sam i pošla u kupatilo, u strahu da ću zaplakati ako ostanem u sali. Sjela sam i osjetila bijes, u koji je moja ljutnja već prerasla. O, osjećala sam takav ubilački bijes.
Jedan dio mene nije htio da dozvoli da taj bijes ode. Ali jedan dio mene je nastavi da zahtijeva da nastavim izgovarati, “Oprosti mi.
Oprosto mi. i Volim te,”

Nastavila sam da to izgovaram i pored svoga bijesa. I tada sam shvatila da ovo nije bilo novo osjećanje, da sam i ranije osjećala kako se bijes probija i prerušava se u laganu vatru u pozadini moje svijesti – kada god bi me moj muž iznevjerio ili kada god (i uvijek) bi moja majka advokat insistirala kako je ona u pravu. I, ona je bila ona čije su riječi mogle crno premetnuti u bijelo, zbunjujući nevino srce svoga djeteta.

I tada sam shvatila. Uspjela sam. Aha! To je to! To je jedno davno sjećanje, brvno u mome oku, brvno koji ja guram u tuđa srca. To je mač sjećanja koji ja nosim u svom srcu i vučem u moje “sada” i ubijam druge sa – Dr. Hew Len-om, majkom, mojim mužem, Bush-om, Saddam Husein-om, i bilo kim drugim koga mogu optužiti i tu umlatiti. To je ono o čemu je govorio Dr. Hew Len, beskonačna traka koja se stalno odvija.

Nijesam otišla. Vratila sam se nazad, i osjećala duboki mir tokom ostalog dijela dana. Tiho sam nastavila da izgovaram u mojoj glavi, “Žao mi je. Molim te oprosti mi. Hvala ti. Volim te.” Kada je poslije toga Dr. Hew Len odgovarao na pitanja, jedino sam mogla da osjećam ljubav prema njemu, nijedno od prethodnih osjećanja. On se nije nimalo promijenio. Nešto se desilo sa mojom glavom.

Neko vrijeme pošto sam se vratila u salu, Dr. Hew Len je sa nama podijelio svoje lično iskustvo u vezi njegovog vlastitog upoznvanja sa ho’oponoponoom. On je napustio kurs ne jednom već tri puta, svaki put misleći kako je instruktorka “ludača” i svaki put protraćivši pare za kurs. Da li zna o čemu sam ja mislila? Da li je znao da sam i ja umalo napustila kurs misleći kako je on lud?
Tokom naredne pauze, pažljivo sam prišla dr. Hew Len-u. Sa mnogo ljubavi, objasnio mi je da drevna, samoponavljajuća sjećanja muške dominancije podižu svoju glavu. Rekao je kako su ta sjećanja mnogima zajednička i treba puno upornosti i marljivosti da se izliječe. To se neće desiti dok se ne vratim kući i tek tada ću početi da shvatam dubinu iscjeljivanja koje se meni desilo tokom kursa.

Tokom vikenda, Dr. Hew Len nam je dao oruđe za preobražaj, sredstvo koje potpuno prkosi intelektualizaciji. Ne očekujući rezultate, brižljivo, ali skeptično sam držala olovku, rekla “kap rose” i tapnula tri riječi koje sam napisala na listu papira, riječi koje su za mene predstavljale probleme – “kompjuter”, “sin” i “suprug”. Ponavljam, ne bih znala snagu ovih riječi sve dok se nijesam vratila kući.

Kada sam stigla kući, pozdravili su me sin i suprug. Obojica su se cerili, i rekli: “Pogodi šta smo nabavili dok si bila odsutna?” “Novi kompjuter?” pogađala sam. Imali smo probleme sa kompjuterom koji je uzeo sate i sate tehničkoj kućnoj podršci sve do momenta kada sam se ozbiljno zapitala da li je ovaj kompjuter zao, ili u njemu postoje duhovi ili džini. Mnogo je bitnije da smo u zadnje vrijeme imali mnogo porodičnih nesuglasice oko ovoga ćudljivog kompjutera tokom zadnjih nedjelja. Nije me bila briga za kompjutere. Jedino sam htjela porodičnu harmoniju.

Bila sam malo iznenađena kada su i sin i suprug rekli ‘da’, kupili su novi kompjuter. Upravo prethodne večeri su se složili da sačekaju još 6 mjeseci pa onda da nabave jedan sa 64-bitnim procesorom. Tada su rekli: “pogodi koji tip,” počela sam da nabrajam: Dell, Hewlet-Packard, Sony, Gateway, Compac itd. Nabrojala sam svaku vrstu koja mi je mogla pasti na pamet. “Ne. Ne.
Ne.” odgovarali su. “Odustajem!” rekoh.

Ja i moj muž smo zajedno već 30 godina i on čovjek je snažnih ideja. Ima gvozdenu volju, koja kada je usmjerena i svjesna nije ništa manja od fanatične odluke. Kada nije toliko načisto sa sobom, njegova usmjerenost može se činiti više kao tvrdoglavost i ništa ga ne može pomjeriti. Bio je postojan branilac PC kompjutera, i ništa, baš ništa ne bi promijenilo njegovo mišljenje. Zato kada su obojica u glas rekli “Apple!” mogli ste da me sastružete sa poda. Vidite, u suštini ja sam htjela Apple kompjuter, ali njemu nije bilo dozvoljeno da uđe u naš dom više nego li što je svinjetina dozvoljena u vrijeme košera.

To se nekome može činiti trivijalnm. Ali ja sam u braku već 30 godina. I za tih 30 godina, moj brak je prešao brda i doline, u kojem smo se nas dvoje borili za zajedničke ciljeve jedinstva i jednakosti. Ovaj izbor kompjutera je predstavljao spuštanje mačeva, što bi samo oni angažovani u borbi kao takvo i prepoznali. Mislim, ako bi ste mi rekli da je Kina oslobodila Tibet, ne bi bila više iznenađena.

Sjećam se mentalnog spuštanja olovke, govorenja “kapljica rose”, i kuckanja “muž”, “sin” i “kompjuter”. Da li je 30 godina sukoba moglo tako brzo i bez napora da se rastopi? Da li je moglo izgovaranje riječi “Žao mi je”, “Oprosti mi”, “Hvala ti” i “Volim te” da preobrazi cio život spoljnjih sukoba sa figurama mojih autoriteta – majkom, telefonskom kompanijom, i suprugom? Jedino znam da se to desilo dvije sedmice poslije kursa. Svakodnevno praktikujem to što me Dr. Hew Len naučio, onoliko predano koliko to mogu.
Moj sin je ozdravio poslije duge produžene bolesti, a ja i moj suprug razgovaramo o stvarima koje sam držala zatvorene u sebi. O, prethodne noći mi je rekao: ”Znaš, medena, ako bi ti voljela, mogla bi da nabaviš jedan od onih malih laptopova za sebe.”

Stranica 11 od 19 Sve stranice