Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Rudolf Steiner - Osnove Ezoterije - stranica




OSNOVE EZOTERIJE XVI / XXXI
Berlin, 11 listopad 1905

Ako elimo razumjeti cijeli put kojim radi karma, tema kojoj ?emo sada pristupiti, moramo mo?i oblikovati koncepciju onog to se zove Nirvana. Mnogo toga je uklju?eno u potpuno razumijevanje zna?enja Nirvane, ali mi ?emo pokuati ste?i uvodnu ideju o tome.
U bilo kojem djelu koje je ?ovjek izvrio postoji u stvari prisutno vrlo malo bilo ?ega to bi mogli nazvati slobodom, jer je ?ovjek u stvari rezultat njegovih djela u prolosti. To je slu?aj u najirem smislu rije?i. Tako da bi on mogao postati ono to je, sva carstva Prirode moraju prvo biti kreirana. Mineralno, biljno i ivotinjsko carstvo, koje je on jednom imao unutar sebe, postepeno je iz sebe izvukao vani. Tome treba dodati ono to je stekao u vremenu koje je slijedilo nakon prve tre?ine Lemurijske rase. Sve to je donio vani preko djela, sve to je doivio u svojoj dui kao misli i osje?aje, to tako?er pripada njegovoj prolosti, postaje njegova Karma. Mi gledamo u prolost koja u isto vrijeme pokazuje svoje rezultate u oblicima oko nas. Cijeli svijet koji nas okruuje nije nita drugo nego rezultat prolih djela. Na isti na?in ?ovjek sada vri pripremu za ono to ?e se dogoditi u budu?nosti.

Mi smo ipak stalno suo?eni sa stvarima koje sveukupno nisu rezultat prolih djela, ve? koje donose u svijet neto novo. Odre?eni ?ovjek, recimo g. Kiem, rezultat je prolih djela. Teozofsko drutvo je tako?er rezultat prolih djela i to da je on doao u vezu s njim je tako?er takav rezultat. Me?utim pojavljuje se neto novo kroz odnos g. Kiema prema Teozofskom drutvu: to je opet uzrok budu?ih djela. Kada svijetlo obasja tap, iza njega se javlja sjena. To je u stvari neto novo. Kada promatramo ovaj efekt sebi kaemo, odigralo se neto to je novo. Odnos jedne stvari prema drugoj je neto novo; formiranje sjene.

Sve to osoba obi?no misli, ona misli o stvarima, o onome to je ve? nastalo. Ona me?utim moe okrenuti svoje misli prema nekakvim odnosima koji se nisu pojavili kao rezultat ranijih uzroka, ve? onog to se javlja u sadanjosti. Ovo se doga?a vrlo rijetko, jer se ljudi dre starog, onoga to se oblikovalo kao sloj oko njih. Odnosi koji se pojavljuju kao neto potpuno novo sa?injavanju vrlo malo od sadraja ?ovjekovih misli. Me?utim svatko tko eli raditi za budu?nost mora imati onakve misli koje ?e na?initi nove veze izme?u jedne i druge stvari. Samo misli koje se bave ovakvim vezama mogu donijeti neto novo. To se najbolje vidi u umjetnosti. Ono to stvara umjetnik nije tu u stvarnosti. Sama forma na kojoj radi kipar u stvari nije tamo; nije proizvod Prirode. U Prirodi postoji samo forma kroz koju pulsira ivot. Sama forma bi se suprotstavila prirodnim zakonima. Umjetnik iz odnosa radi neto novo. Slikar crta ono to se javlja iz odnosa: svijetla i sjene; on ne slika ono to je stvarno tamo. On ne crta drvo, ve? impresiju koja je prizvana sa svime to doivljava u odnosu na drvo.

Tako?er i prakti?nim aktivnostima ?ovjek obi?no ne proizvodi nita novo. Ve?ina ljudi radi samo ono to je ve? bilo napravljeno. Samo malobrojni ljudi stvaraju iz moralne intuicije, u ?emu donose nove dunosti, nova djela u svijet. Ono to je novo dolazi u svijet kroz odnose. Zato se ?esto kae da sama priroda jednostavnih moralnih djela lei u odnosima. Takva moralna akcija sastoji se na primjer od djela izvedenih iz odnosa temeljenog na dobroj volji. Kod ve?ine akcija nalazimo da imaju korijen u starom: ?ak i u slu?aju akcija i doga?aja gdje se pojavljuje neto novo, i ona su obi?no ukorijenjena u starom.

Preciznijim istraivanjem to obi?no postaje o?ito. Slobodne su samo one akcije koje nikako nisu temeljene na prolosti, ve? gdje ?ovjek u svijetu izvodi samo one akcije koje su kombinirane s produktivnom aktivno?u njegova razuma. Takve akcije se u okultizmu zovu: Stvaranje ni iz ?ega. Sve druge akcije su proizvod Karme. Ovdje imamo dvije suprotnosti: Karmu i njenu suprotnost, Nitavilo, aktivnost koja nije ukorijenjena u Karmi.

I sada predstavimo sebi osobu ?ije akcije, misli i osje?aji su uvjetovani Karmom; kroz djela, misli ... osje?aje izranja prolost. Zatim moemo misliti o njoj da je toliko napredovala da je sva Karma eliminirana i ona je prema tome suo?ena s Nitavilom. Kada on sada neto radi u okultizmu se kae: On djeluje iz Nirvane. Na primjer, djela Bude ili Krista su proizala iz Nirvane, barem dijelom. Na uobi?ajeni na?in osoba se tome pribliava jedino kada je inspirirana umjetno?u, religijom ili svjetskom povije?u.
Akcije proizale iz intuicije dolaze iz Nitavila. Tko god bi to postigao morao bi biti potpuno oslobo?en od Karme. On tada ne moe vie izvla?iti svoje impulse iz uobi?ajenih izvora. Raspoloenje koje ga tada preplavljuje je blaenstvo, stanje koje se tako?er naziva Nirvana.

Kako se ljudska bi?a uzdiu do Nirvane? Moramo pogledati natrag u doba Lemurije. Tamo nalazimo ?ovjeka, kakav je na zemlji, u po?etku hoda na sve ?etiri. Ta bi?a su, u koja se u to vrijeme ?ovjek, ?isti ?ovjek, (kao Monada) inkarnirao, ila na sve ?etiri. Preko ?injenice da se u njima inkarnirala Monada, ta bi?a su postupno uzdigla prednje udove i dosegla uspravan poloaj. Sada po prvi puta po?inje Karma. Karma, kao ljudska Karma, prvo postaje mogu?a kada ljudska bi?a za rad koriste svoje ruke. Prije toga ?ovjek nije radio individualnu Karmu. Bio je to vrlo vaan stupanj ljudskog razvitka kada ?ovjek, od vodoravnog, postaje okomito bi?e, time osloba?aju?i svoje ruke. Na ovaj na?in njegov razvoj je vodio preko u atlantsku epohu.

Na slijede?em stupnju ?ovjek je nau?io koristiti govor. Za po?etak je nau?io koristiti svoje ruke, kasnije, koristiti jezik. Preko ruku je ispunjao okolni svijet djelima; preko govora ga je ispunio rije?ima. Kada ?ovjek umre tamo dalje ivi sve to je u okolnom svijetu postigao preko djela i rije?i. Sve to je postigao putem djela ostaje prisutno kao ljudska Karma. Ono me?utim to je proizveo putem rije?i ne samo da ostaje kao njegova individualna Karma, ve? kao jo neto esencijalno razli?ito.

Moemo gledati natrag u vrijeme kada ?ovjek jo nije govorio, ve? samo izvodio akcije. Tada su akcije bile neto to je moglo do?i samo od pojedine osobnosti. One su me?utim prestale biti osobne kada je po?eo govor. Jer su sada ljudska bi?a utemeljila me?usobno razumijevanje. To je iznimno vaan trenutak u atlantskom razvoju. U trenutku kada je izgovoren prvi glas, u svijetu je zapo?ela Karma ?ovje?anstva. ?im su ljudska bi?a po?eli jedno s drugim govoriti, neto zajedni?ko svima istje?e iz cijelog ?ovje?anstva. Tada ?isto osobna, individualna Karma prelazi u op?u Karma ?ovje?anstva. S rije?ima koje od nas emaniraju mi u stvari irimo okolo vie nego samo sebe. U onom to govorimo ivi cijelo ?ovje?anstvo. Tek kada djela naih ruku postanu nesebi?na i one ?e tako?er postati neto za cijelo ?ovje?anstvo. U svom govoru me?utim ?ovjek ne moe biti potpuno sebi?an, jer bi tada ono to kae pripadalo samo njemu. Jezik nikada ne moe biti potpuno sebi?an, dok su djela izvrena rukama uglavnom takva. Okultist kae: to radim rukama moe biti jednostavno moja vlastita stvar; to govorim, govorim kao ?lan nacije ili plemena.
Dakle na ivot kreira oko nas ostatke osobne, rudimentarne ostatke, izvedene djelima naih ruku i op?enite ljudske rudimentarne ostatke izvedene iz naih rije?i. Njih treba jasno razlikovati. Sve to nas u Prirodi okruuje u mineralnom, biljnom i ivotinjskom carstvu tu je kao rezultat naih ranijih djela. Ono to se sada oko nas izgra?uje naim djelima u stvari je neto novo to dolazi u svijet. Svako pojedino ljudsko bi?e donosi neto novo u svijet, neto novo izbija unutra, i novi impulsi tako?er izbijaju unutra dolaze?i od ?ovje?anstva u cjelini.

Ako prema tome moramo re?i: ?ovjek se pojavio na zemlji u sredini doba Lemurije i po prvi puta kreirao vlastitu karmu, prije toga nije kreirao nikakvu individualnu karmu; moramo se upitati: Odakle onda moe do?i ova karma, poto je ona djelovala kao neto novo? Moe do?i jedino iz Nirvane. U to je vrijeme trebalo u svijetu postati aktivno ono to je dolo iz Nirvane, iz onog to je stvoreno ni iz ?ega. Bi?a koja su tada zemlju u?inila plodnom morala su dosegnuti Nirvanu. Oni koji su u?inili plodnim ?etveronona stvorenja tako da su postali ljudi, bila su bi?a koja su sila s Nirvana plana. Zvali su se Monade. Zato su u to vrijeme bi?a takve prirode morala do?i dolje s Nirvana plana. Bi?e s Nirvana plana koje je u nama, u ljudskim bi?ima, je Monada. Ovdje u svijet ulazi neto novo i utjelovljuje se u onom to je ve? tu i to je, sa svoje strane, potpuno rezultat ranijih djela.

Mi dakle razlikujemo tri stupnja. Prvi se sastoji od vanjskih djela koja su prouzro?ena rukama; drugi je onaj to je prouzro?eno kroz izgovorenu rije?, a tre?i je onaj to je prouzro?eno kroz misao. I misao je neto daleko obimnije od izgovorene rije?i. Misao nije vie, kao jezik, razli?ita izme?u razli?itih naroda, ve? pripada cijelom ?ovje?anstvu.

Tako se ?ovjek uzdie od djela, preko rije?i do misli, i na ovaj na?in postaje sve univerzalnije bi?e. Ne postoji op?a norma za akciju, nema logike za djela. Svatko mora djelovati za sebe. Ali ne postoji ?isto osobni govor. Govor pripada grupi. Misao u drugu ruku pripada cijelom ?ovje?anstvu. Ovdje imamo napredak od odre?enog do univerzalnog u ova tri ljudska stupnja: djela, rije?i, misli.
Utoliko to sebe izraava u vanjskom svijetu, ?ovjek iza sebe ostavlja tragove duha cijelog ?ovje?anstva kao misao; tragove ljudske grupne due kao rije?; tragove svog odvojenog ljudskog bi?a kao akcije. To je najjasnije izraeno ukazuju?i na efekte do kojih dolazi kroz ova tri stupnja. Individualnost je kao nit koja ide kroz sve oblike osobne manifestacije u razli?itim inkarnacijama. Pojedinac stvara za budu?e inkarnacije. Ljudi kao govorna zajednica stvaraju za nove ljude. ?ovje?anstvo stvara za novo ?ovje?anstvo, na novi planet. to ?ovjek radi za sebe osobno ima zna?aj za njegovu sljede?u inkarnaciju; to nacija govori ima zna?aj za slijede?u pod-rasu, za slijede?u inkarnaciju naroda. I kada tamo bude svijet u kojem sve nae razmiljanje ne ivi vie ?isto kao miljenje, ve? se javlja kao rezultat toga, miljenja, tada novo ?ovje?anstvo, takore?i, novi planet, nastaje. Bez ovih velikih perspektiva ne moemo razumjeti karmu.

Ono to mislimo, ima zna?aj za slijede?e planetarne cikluse. Sada u?imo u slijede?e misli: Da li ?e ?ovje?anstvo, t.j., ono to ostane od nas, to ?e nastanjivati budu?i planet, da li ?e to ?ovje?anstvo jo misliti? Upravo onoliko koliko ?e nova rasa govoriti isti jezik kao i prethodna, upravo ?e toliko malo budu?e ?ovje?anstvo jo misliti. Smijeno je pitati se u mislima to je Boanstvo. Na slijede?em planetu ?ovjek ne?e misliti, ali ?e shva?ati svijet koji ga okruuje pomo?u druge aktivnosti koja ima formu sasvim razli?itu od misli na ovom planetu. Miljenje je neto povezano s nama. Kada objanjavamo svijet pomo?u misli, to objanjenje svijeta je samo za nas. To je od neizmjerno irokog zna?aja jer pojedinac vidi kako je kao ?lan ?ovje?anstva tako?er ispreden u niti karme i kako ivi i tka u cijeloj karmi?koj mrei.

Kada isto?ni okultist izlae ovakve stvari on kae: Na cijeli svijet je takve prirode da mi izgledamo kao okrueni granicama govora i miljenja. Ako se maknemo od toga, za obi?nog ?ovjeka teko da je ita ostalo. Da mu je neto jo ostalo kada ide iza svega toga, to je rezultat ezoterizma. Ono to tada ostaje je doivljaj Nirvane.

Planetarni Duh koji predstavlja Bi?e svijeta sada je inkarniran u miljenju, ali ?e u budu?nosti biti inkarniran u neto drugo.


OSNOVE EZOTERIJE XVII / XXXI
Berlin, 12 listopad 1905

U okultizmu mi u ?ovjeku razlikujemo najprije njegove akcije, utoliko to kao akciju razumijemo sve to proizlazi iz bilo koje aktivnosti povezane s njegovim rukama; drugo govor i tre?e misli. Sve to u ovom smislu on ostvaruje svojim rukama donosi svoj karmi?ki rezultat u njegovu slijede?u zemaljsku egzistenciju. Ono to govorimo ne ti?e se samo nas samih, ve? tako?er i grupe ljudskih bi?a koja imaju isti jezik, i to utje?e na karmu grupe ili rase. U rije?ima lei ve?a odgovornost nego u samim djelima: jer s njima mi pripremamo konfiguraciju budu?e rase. Ono to mislimo radi ?ak i u novoj formaciji nae zemlje. Prema tome razlikujemo tri stupnja. Prvo: Ljudska djela su individualna, s iznimkom onih djela koja proizlaze iz nitavila. Drugo: ?ovjek ne moe govoriti samo za sebe; rije?i se ti?u grupe ljudskih bi?a. Tre?e: Misli se ti?u cijelog ?ovje?anstva.

S ovim, povezano je jo neto. Kada djelujemo mi stojimo sasvim sami iza naih djela. Kada govorimo nismo sasvim sami u naim rije?ima. Iza naih rije?i s nama radi duhovno bi?e, stoje?i iza nas. Kao to su stvarno rije?i koje izjavljujemo utisnute sasvim to?no u Akashi, tako je to?no da sa svakom izjavljenom rije?i udaramo u tijelo duhovnog bi?a koje je inkarnirano u supstanci Akashe u koju prodiru nae rije?i. Moramo to podignuti u na ivot osje?aja; to je zato moramo obratiti toliku panju na nae rije?i. Kada mislimo, ?ini se da smo sasvim sami sa sobom; ipak su bi?a duhovne prirode aktivna s nama u naim mislima, bi?a jo via i zna?ajnija od onih aktivnih u naem govoru.

Vie toga lei u ovim stvarima nego u cijeloj svjetskoj povijesti. Kroz njih mnogo toga moe biti objanjeno. Razmotrimo misao unutar nas. Iza ove misli prisutno je duhovno bi?e. Ako zamislimo da smo sa svih strana umotani u tijelo duhovnog bi?a, moemo shvatiti da je misao samo izraz tijela duhovnog bi?a koje radi u nama. Svaki puta kada kroz nau duu bljesne misao to je impresija, vrsta otiska vieg duhovnog bi?a, ba kao kada bismo mi ili preko vlanog tla, ostavljaju?i otiske, i rekli: Ovdje je hodala osoba. To duhovno bi?e je formirano od iste supstance od koje se sastoje misli. Misao u nama moe postati otisak vieg duhovnog bi?a jedino zbog toga jer ta via bi?a imaju tijelo formirano od iste supstance kao i nae misli.

Kada naa noga ostavlja svoj otisak na vlanoj zemlji, otisak je negativ, protu slika naeg stopala. Tako je tako?er i s naim mislima. U viem duhovnom svijetu postoji protu slika svake misli. Slika i protu slika povezane su kao pe?at i pe?atni vosak. Supstanca je vie duhovno bi?e koje u naoj analogiji odgovara pe?atnom vosku. Misao sada zovemo, utoliko koliko odgovara pe?atnom vosku, intuicija, a utisak zovemo apstraktna misao. Kada mislimo moemo re?i: Osje?am tragove onog to se doga?a u viim svjetovima. To je s obzirom na ovu ?injenicu da su u religijskim spisima, na primjer u Otkrivenju sv.Ivana, koristi izraz pe?at. To je u skladu sa stvarno?u. Tako?er je zbog toga to vie bi?e radi s nama u naim rije?ima da je svaka rije? otisak pe?ata. Kod mistika protu slika se zvala Imaginacija. Dakle imamo tri nivoa misaonog elementa: intuitivni, imaginativni i obi?no apstraktno miljenje.

Kada se ?ovjek razvija dalje, kada se sama apstraktna misao razvije do stupnja na kojem su inkarnirana bi?a koja s nama rade kada govorimo, tada je on Chela, okultni u?enik. Biti U?itelj zna?i: raditi u supstanci u kojoj su inkarnirana bi?a koja s nama rade u naim mislima. Imaginacija daje sliku. Zato su veliki u?itelji religija ranijih vremena govorili slikovito, jer imaginacija daje sliku, ne apstraktne misli. U svim religijama, u?enja su bila izraena u slikama. Na po?etku je slika za ?ovjeka od manjeg zna?aja, al kada on razumije kako za sebe opet formirati sliku iz svake misli, tada je dosegnuo vii stupanj. To je pretpostavka za sasvim novu vrstu percepcije. Sve zavisi o ?ovjeku da se razvije do to?ke na kojoj ne misli vie samo apstraktno, ve? stalno ima svoje misli u slikama.

U pravilu ?ovjek formira samo misli. Vie razvijeni ?ovjek mora misliti u slikama, u predstavama; to zna?i zamisliti. U ovom izrazu ve? lei to on sam zna?i: Pomo?u odre?ene snage napraviti otisak u ne?emu, (zamisliti). U kreativnoj fantaziji, u slu?aju pjesnika i umjetnika, nalazimo samo slabi odraz imaginacije. Kada ?ovjek koji trai vii razvoj govori, on ?e pokuati u odre?enim slu?ajevima, imati ispred sebe protu sliku, Imago. To je izvor mo?nih slika u religijskim spisima. Tko god se razvio toliko da moe kreirati ovakve slike postigao je stupanj duhovnih bi?a koja su uklju?ena u stvaranje rasa. Onaj tko u sebi razvija ne samo slike, ve? intuicije, nije samo uklju?en u stvaranje rasa, ve? u kreiranje slijede?e planetarne egzistencije. Iz slika ?e odjekivati ono to ?e se kasnije manifestirati na zemlji, ali tko god radi iz intuicije stvara neto to jo nije postoje?e, to nije nigdje manifestirano, to ?e re?i stvara iz Nirvane. Taj koncept je nerazdvojan u svakoj apokalipsi: Ono to ?e se manifestirati u budu?nosti moe biti stvoreno jedino iz intuicije.

Preko apstraktnog miljenja radi se kopija ne?eg to postoji. Preko Imaginacije ?ovjek sebi doputa da mu donese plod formativni duh unutar njega. Imaginacija odgovara skrivenim realitetima koji su se pojavili plodonosnim impulsom viih bi?a; tako se mogu vidjeti via duhovna bi?a na astralnom planu. Pretpostavka za ovo je razviti govor koji nije izraz apstraktnih misli, ve? slika. Zato mediji tako?er govore u imaginacijama, u slikama i simbolima, ali nesvjesno. Iza njih duh formira simbole. Okultni u?enik radi to pri punoj svijesti, iako na na?in koji nije proizvoljan. Tako rade?i on sebi doputa da dobije plod od duha.

Ba kao to ?ovjek razvija sebe do stupnja gdje stvara slike i prima intuicije, tako je i prije nego je on doao u egzistenciju vanjski svijet bio aktivan; i zaista na takav na?in da u svemu to je oko nas kao mineralna egzistencija, kao ?isto fizi?ka priroda, rade Intuicije kao kreativne snage. Kristal je vanjski utoliko to se otkriva ?ulima; on je me?utim kreiran pomo?u Intuicije. Iza cijelog fizi?kog svijeta lei kozmos Intuicija i napokon bi?e, Planetarni duh, koji producira Intuicije. Iza svih jezika rade bi?a Imaginacije i sa njima Duh rase. U svim ivim stvarima, na djelu su Bi?a na istom duhovnom nivou. Iza svih biljaka aktivne su Imaginacije. Zavren oblik biljke dolazi od Imaginacije i iza nje stoji duhovno bi?e: i sve proeto svije?u i percepcijom dolo je od same Misli.

Sada pogledajmo na cijeli univerzum, za po?etak na njegov fizi?ki aspekt: Zemlju, Sunce, Mjesec i zvijezde, Mlije?ni put i tako dalje. Iza njega stoji veliki intuitivni Duh. To je isti Duh koji se manifestira u naim akcijama; on tako?er stoji iza cijelog univerzuma. Kr?anstvo ga zove Otac. Poto je tako malo poznat tako?er se zove Nepoznati Bog, a u teozofskoj literaturi Prvi Logos.

Iza svega ivu?eg stoji Duh Imaginacije. To je isti Duh koji tako?er radi u naem govoru; to je zato ga kr?anska religija zove Rije?. Ovdje se mislilo na neto sasvim egzaktno i stvarno. Ovaj duh koji stoji iza svega ivu?eg danas jo radi u naem govoru, u svakoj od naih rije?i, i prema tome je ispravno nazvan Rije?, druga oznaka je: Sin ili Krist. On je Duh koji ivi kao Imaginacija u svemu to ima ivot.

Zatim se uzdiemo do onog to je svjesno, to ima odre?eni stupanj percepcije, svijesti, sve to je ivotinjske prirode i to u ?ovjeku [praznina u tekstu ...] To se ve? moe uhvatiti mislima. Sadrano je u svakom bi?u. Oo to se odigrava u ivotinji pojavljuje se na prvom mjestu unutar sebe: apstraktna svijest. Sva svijest koja postoji u svijetu tako?er ivi u ?ovjeku, u apstraktnom miljenju. Unutar sebe ?ovjek je zove Dug; ukoliko radi vani u kreativnim silama Prirode on je zove Duh sveti. To je ono to lei ispod sve percepcije i svijesti. Bolest postoji samo u odvojenosti. Duh kao takav ne moe biti bolestan, ve? jedino kada je inkarniran u niim tijelima. Rije? Heilig (zdrav) zna?i heil sein, biti dobro: to izraava ?injenicu da je Duh koji protje?e vani kroz svijet, zdrav. Duh Sveti nije nita drugo nego Duh koji je potpuno zdrav: to je zato svatko tko je uistinu ujedinio sebe s Duhom Svetim (Heiliger Geist) prima snagu izlje?enja (heilen). To mora biti u harmoniji s Duhom Svetim koji protje?e svijetom. To je Duh koji radi od ?ovjeka do ?ovjeka kao pravi iscjelitelj.

Ako sada okrenemo nau panju na fizi?ki plan na prvom mjestu nalazimo ono to opaamo naim osjetilima. Iza je veliki intuitivni Duh. Sve to je fizi?ki prisutno napravljeno je od Duha. Dakle iza svega to ivi u ovakvom obliku, koji se moe opaati osjetilima, stoji Duh Otac, prvi Logos. Kroz samo promatranje nita ne mijenjamo, ali do promjene dolazi kada djelujemo. Tada ne mijenjamo samo ono to postoji vani u svijetu, ve? tako?er i sile koje rade vani u svijetu. U trenutku kada djelujemo mi dovodimo do promjene na fizi?kom planu. Me?utim iza ovih promjena tako?er lei promjena u ishodinoj sili koja odgovara prvom Logosu. Na to mi utje?emo s naim akcijama; to ostaje, tamo je, ne moemo se tog ponovno rijeiti, ukoliko nije iskorijenjeno od iste sile koja je to dovela. I promjena koja je dovedena kroz naa djela ono je to nas ponovno pronalazi kao Karma. Ono to ?ovjeka jo jednom povla?i na fizi?ki plan, ako gledamo sa stanovita Karme zove se: Rupa. Zato to je to ostvareno u Rupi, kroz tijelo, kroz ?ovjekovu vanjsku prirodu. Tako mi stvaramo u tijelu, u Rupi, kada radimo na vanjskim Intuicijama.

Druga sfera u kojoj danas ?ovjek nije potpuno nezavisan, ve? gdje drugi Duh radi s njim, je govor. Ovdje pravimo impresije u svijetu iza kojeg ne lei samo ono to je fizi?ko, ve? to ima ivot. U svijetu ivota Imaginacije o kojima govorimo ostaju iza, formativnih sila koje kreiraju nove rase. Naa sadanja rasa kreirana je iz onoga to lei iza rije?i ranijih rasa. To je utjelovljeno u naoj rasi. Kao dodatak moramo uzeti u obzir sve to na bilo koji na?in pripada Imaginaciji. To nam pokazuje da s naim rije?ima stvaramo impresije u oblasti Sina, u oblasti drugog Logosa. One se vra?aju kao kolektivna Karma cijele rase, jer rije? nije stvorena samo od nas; Duh rase radi s nama. to je temelj za ovaj oblik Karme? Gdje Duh rase radi? Duh rase je aktivan u ?ovjekovim osje?ajima, proima cijeli svijet osje?aja. To odjekuje u onome to ljudsko bi?e ima zajedni?ko s svojom grupom.

Ono to radi u mnogo irem smislu na Karmi je osje?aj (Vedana). Dakle prvo: Rupa, tjelesnost; drugo: Vedana, osje?aji. Za one ljude koji jo nisu postali Chele, osje?aj ima veliku vanost gdje je u pitanju percepcija drugog Logosa i sve ivu?e. Cilj znanosti je prou?avati ivotinje i biljke odvojeno od ivota. Danas ?ak i naju?eniji ljudi jo nisu napredovali iza stupnja razumijevanja ivota s osje?ajem. To je Imaginativno razumijevanje koje im prvo omogu?ava gledati u sam ivot.

U vanjskom svijetu misao je povezana sa svime to posjeduje senzaciju i svijest. To s nama ima jednu zajedni?ku to?ku: percepciju. ?injenica da na bilo koji na?in moemo opaati vanjski svijet u fizi?kom prostoru kao svijet boja i zvukova mogu?e je samo zato jer ga moemo prenijeti u misli. Mi primamo percepcije; mi mislimo o njima. Kada u percepcijama ne bi bile misli bila bi najve?a ?ovjekova glupost formirati misli o njima. Misli bi tada bile same iluzije kada se percepcije ne bi javljale kroz misli. Iz kombinacije percepcija slijedi da su na prvom mjestu percepcije izgra?ene mislima koje mi onda moemo iz njih izvu?i: zakoni prirode. Oni nisu nita drugo nego misli; to je kreativni Duh, Duh sveti. Percepcija je granica izme?u to dvoje, gdje nae misli dolaze u kontakt s kreativnim mislima vani. Dakle s milju koju imamo ne moemo raditi direktno na ivotu, ve? na svijesti koja je u vanjskom svijetu i sama misao.

Kroz misli mi iza ostavljamo tragove u svim duhovnim bi?ima koja su dovela do svijesti. Ono to ?ovjek gradi na osnovi percepcije putem misli, i to stvara kao misli, ima svoje reperkusije na svemu to ?ini percepciju neophodnom. Tre?e prema tome razlikujemo:

Percepciju ili Sanjnu, tre?i element koji ima efekt na Karmi.
Kroz sve akcije mi prizivamo protu akcije kao Karmu, jer vrimo udar na Intuitivni svijet: Rupu.
Kroz sve svjetove vrimo udar na Svijet kreativnih osje?aja oko nas: Vedanu.
S naim mislima o percepcijama radimo udar na cijeli Svijet misli izvan nas: Sanjnu.

Ono to opaamo oko nas ne?e vie biti tu kada se ponovno pojavimo na Zemlji. Prema tome sve to mi mislimo u vezi sa svijetom percepcije ne?e imati efekta u bilo kojoj budu?oj inkarnaciji; samo u ovoj inkarnaciji ?e imati snagu izgradnje Karme. Misao radi na naem sadanjem karakteru.

Ono to se pojavljuje iz osje?aja, to je esencijalno povezano s naim okruenjem; to ulazi u svijet Imaginacije, vra?a nam se u slijede?oj inkarnaciji, na takav na?in da se javlja unutar nas kao uro?ene tendencije i izvan nas kao mogu?nosti. Kroz nae uro?ene tendencije prizivamo mogu?nosti koje nam nudi svijet, to formira nau sudbinu, kroz tendencije koje imaju svoj izvor u Karmi. Misli oblikuju karakter: tendencije ili narav karmi?ki vode do mogu?nosti. Djela donose vanjsku sudbinu, sve tjelesne okolnosti u kojima je ?ovjek ro?en. Ono to ostvarimo kroz Rupu, nau tjelesnu prirodu, to je naa stvarna sudbina, koja nam se karmi?ki vra?a.

Uro?ene tendencije mogu se svjesno kreirati za budu?e inkarnacije jedino dostignuvi stupanj Imaginacije. U tome nalazimo tajnu kako su veliki utemeljitelji religija isturili njihov utjecaj iza njihova vlastitog vremena. Slike koje su dali ljudima oslobodile su tendencije raspolaganja za slijede?e inkarnacije. Svaka slika koju su usadili u duu ponovno se pojavila u cijelom svijetu osje?aja ljudskih bi?a. Ili je stekao takve Imaginacije za sebe, ili ih je primio od u?itelja. Mi ih sami stje?emo kada smo stekli kontrolu nad naim cijelim svijetom osje?aja: to je slu?aj kod okultnog u?enika. Njegovi osje?aji su podanici njegove vlastite kontrole; ostatak ?ovje?anstva je po ovom pitanju zbrinut od utemeljitelja religija. Religija je svijet osje?aja budu?ih rasa; izvana prema tome ona moe biti potopljena, jer ivi dalje u ljudskim tendencijama. Danas izbijaju na povrinu tendencije koje su ?ovje?anstvu implantirane u 13-om i 14-om stolje?u. Vano je da se materijalisti?ke slike dananjih dana ne ukorijene u ljudskim srcima, jer bi u budu?em vremenu one ispunile ljudska bi?a s najbrutalnijim instinktima koji su usmjereni jedino prema svijetu osjetila, ako im se ne bi suprotstavili duhovnim idejama. U ?ovjeku ive one elje i udnje koje su proizale iz imaginacije. To je eljna-priroda = Sanskara. Sve intuitivno u ?ovjeku, veliki impulsi koje prima od najviih inicijata, oni stvarno prevladavaju Karmu djela. Onaj tko se uzdigao do Intuicije kao takve, prodire kroz fizi?ki svijet sve do Duha Oca. Onaj tko posjeduje intuitivno znanje moe djelovati na Karmu proizalu iz djela. On po?inje svjesno ograni?avati svoju Karmu.

Za obi?nog ?ovjeka shvatljiva su jedino ona bi?a koja tako?er imaju svijest. Kada napreduje do Imaginacije, shvatljiv tako?er postaje i ivot; kada napreduje do Intuicije moe naprijed koliko i Intuitivne sile.

Osoba moe utjecati na svoju Karmu do stupnja u kojem ona sama posjeduje Intuiciju; ili je mora primiti od visokih inicijata u obliku velikih moralnih zakona. Vijnana je naziv koji se koristi za svijest neophodnu za prevladavanje Karme. I sada razmislimo o ?ovjeku koji ivi u svijetu, izvrava svoja djela i umire. Nakon njegove smrti neto od njega ipak ostaje ovdje u ovom svijetu to je on u njega utkao: Rupa, Vedana, Sanjna, Sanskara i Vijnana. Ovih pet je saldo na njegov ra?un: njegova osobna sudbina kao Rupa; sudbina nacije u kojoj je ro?en, kao Vedana; aktualna ?injenica njegova ro?enja na ovoj zemlji kao Sanjna. I dodatno, rade?i s Sanskarom, priroda elja, i Vijnana, svijest. To je pet Skandhi.

Ono to ?ovjek daje od sebe u svijet ostaje u svijetu kao pet Skandhi. One su temelj njegove nove egzistencije. One postepeno imaju manji efekt kada je on svjesno razvio neto od zadnje dvije. to je stekao vie svjesne mo?i nad Vijnanom, to je vie stekao snage svjesnog inkarniranja u fizi?ko tijelo. U njihovoj esencijalnoj prirodi Skandhe su identi?ne Karmi.

1. Rupa: Tjelesnost, Djela.
2. Vedana: Osje?aj.
3. Sanjna: Percepcija.
4. Sanskara: elja.
5. Vijnana: Svijest neophodna za prevladavanje Karme.


OSNOVE EZOTERIJE XVIII / XXXI
Berlin, 16 listopad 1905

Ako elimo dobiti to?nije znanje o tome kako dolazi do Karme, moramo i?i izvjesnim putem natrag kroz razvoj ?ovje?anstva. Ako se premjestimo natrag izvjestan broj tisu?a godina nalazimo Europu prekrivenu ledom. U to vrijeme, gle?eri s Alpa forsirali su svoj put pravo dolje u niskim ravnicama Sjeverne Njema?ke. Okrug u kojem mi sada ivimo bio je tada hladan i sirov. Ovdje je ivjela rasa ljudskih bi?a koja je koristila iznimno jednostavne i primitivne alate. Ako idemo natrag oko milijun godina nalazimo na istom teritoriju tropsku klimu kakva se danas moe na?i samo u najtoplijim podru?jima Afrike. U nekim dijelovima bile su ogromne prvobitne ume u kojima su ivjele papige, majmuni, posebno gibon, i slonovi. Me?utim teko bi u naim lutanjima tim umama susreli bilo to priblino dananjim ljudskim bi?ima ?ak ni izvjestan broj tisu?a godina kasnije. Prirodna znanost moe iz odre?enih slojeva zemlje koji se javljaju izme?u ove dvije epohe egzistencije dokazati o vrsti ljudskog bi?a kod kojeg prednji dio mozga jo nije bio razvijen kao to je danas i ?ije obrve su padale daleko natrag. Samo zadnji dio mozga je bio razvijen. Idemo dalje natrag u vremena u kojima ljudi jo nisu poznavali upotrebu vatre i pravili svoje oruje otre?i komade kamena. Prirodni znanstvenici vole uspore?ivati ovaj stupanj ?ovje?anstva s onim kod divljaka ili nevjetog djeteta. Ostaci ovakvih ljudskih bi?a na?eni su u Neandertalu i Hrvatskoj. Imaju lubanju sli?nu onoj ?ovjekolikih majmuna i nalazi u Hrvatskoj otkrivaju da su prije smrti bili pe?eni, tako dokazuju?i da su tamo ivjeli kanibali.

Sada materijalisti?ki mislilac kae: Pratimo ?ovjeka natrag u vremena u kojima je jo bio nerazvijen i nespretan i pretpostavljamo da se ljudsko bi?e razvilo iz ovog djetinjeg stupnja egzistencije sve do dananjeg stupnja ljudske kulture i da je ovaj primitivni ?ovjek evoluirao od ivotinja koje su imale sli?nosti s ?ovjekom. U ovoj teoriji evolucije on prema tome jednostavno ?ini skok od primitivnih ljudskih bi?a do ivotinja sli?nih ?ovjeku. Prirodni znanstvenici uzimaju kao gotovu stvar da je savreniji uvijek evoluirao od manje savrenog. To me?utim nije uvijek slu?aj. Ako na primjer pratimo ljudsko bi?e natrag u djetinjstvo ne dolazimo do ve?e nesavrenosti jer je dijete poteklo od oca i majke. To ?e re?i da dolazimo do primitivnog stanja poticanog viim stanjem. To je vano, jer je povezano s ?injenicom da ve? pri ro?enju dijete ima predispoziciju za kasniji stupanj perfekcije, dok ivotinja ostaje na niem stupnju.

Kada je prirodni znanstvenik otiao natrag na stupanj na kojem ?ovjek nema prednjeg mozga i nema intelekta trebao bi sebi re?i: Moram pretpostaviti da se porijeklo ?ovjeka treba traiti drugdje.

Ba kao to dijete vodi porijeklo od svojih roditelja, tako sva ova primitivna bi?a vode porijeklo od drugih koji su ve? postigli visoki stupanj razvoja. Ta ljudska bi?a zovemo Atlanti?ani. Oni su ivjeli na onom dijelu zemlje koji je sada prekriven valovima Atlantskog oceana. Atlanti?ani su imali jo manji prednji mozak, ?ak dalje padaju?e obrve, iako su jo posjedovali neto to se razlikovalo kod kasnijih ljudskih bi?a. Jo su imali ja?e, energi?nije etersko tijelo. Etersko tijelo Atlanti?ana jo nije bilo razvilo odre?ene veze s mozgom; one se javljaju kasnije. Dakle iznad glave jo je bila ogromna eterska glava. Fizi?ka glava bila je relativno mala i uklopljena u etersku glavu ogromne veli?ine.

Funkcije koje ljudi danas izvravaju uz pomo? prednjeg mozga bile su izvravane u slu?aju Atlanti?ana, uz pomo? organa eterskog tijela. Pomo?u toga mogli su u?i u vezu s bi?ima s kojima je danas nama zaprije?eno, samo zato jer je na prednji mozak razvijen. Kod Atlanti?ana je bila vidljiva vrsta vatrene obojene formacije, koja je strujala od po?etka fizi?ke glave prema eterskoj glavi. Imao je pristup svakakvim psihi?kim utjecajima. Ovakva glava, koja misli kao eterska glava, ima mo? nad eterskim, dok glava koja misli fizi?kim mozgom ima mo? jedino nad fizi?kim, nad povezivanjem ?isto mehani?kih stvari. On moe raditi fizi?ke alate, dok netko tko jo misli u eterskom moe uzrokovati da sjeme raste i cvjeta.

Atlantska civilizacija je jo bila u bliskoj vezi sa snagama rasta u prirodi, vegetacije, snaga koju je dananji ?ovjek izgubio. Na primjer, Atlanti?ani nisu koristili snagu pare za pokretanje vozila, ve? su koristili snagu sjemena (samenkraft) biljaka. S time su pokretali svoja vozila. Tek od zadnje tre?ine Atlantske epohe, od vremena originalnih Semita do vremena kada je Atlantida bila prekrivena vodama Atlantskog oceana, prednja eterska glava razvija prednji mozak. Preko toga ?ovjek je izgubio mo? utjecaja na rast biljaka i stekao jedino sposobnost fizi?kog mozga, intelekta. S mnogim stvarima sada treba ponovno zapo?eti. Mora po?eti u?iti rad mehanike. U tome je bio kao dijete, nevjet i nespretan, dok je ranije u razvijanju carstva povr?a postigao veliku vjetinu. Neophodno je za ?ovjeka da pro?e kroz stupanj inteligencije i da zatim ponovno stekne ono to je ranije mogao raditi. U to vrijeme, via duhovna bi?a imala su utjecaj na neslobodnu volju; preko otvorene eterske glave radili su kroz intelekt.

Idu?i jo dalje natrag stiemo do epohe Lemurije. Ovdje dolazimo na stupanj u ljudskom razvoju na kojem se prvi puta doga?a unija materinskog i o?inskog principa. Ova eterska glava se prirodno grana u astralno tijelo koje okruuje ljudska bi?a sa svojim zrakama ... [praznina u tekstu ...]. Da je netko naao sredstvo za podizanje glave s astralnim tijelom kod takvog ljudskog bi?a pojavilo bi se neto sasvim osobito. Ono bi time izgubilo mogu?nost uspravnog dranja; ono bi se presavilo. Upravo se suprotni postupak dogodio u to vrijeme s ?ovjekom i kroz to se postepeno uzdignuo do uspravnog dranja.

U epohi Lemurije, me?utim, ?ovjek je jo bio na stupnju na kojem jo nije posjedovao ono to pretpostavljamo da se moglo iz njega podi?i. U ovom ranijem periodu jo nije posjedovao ovu etersku glavu s astralnim tijelom. U to vrijeme, ona jo nije bila tamo. ?ovjek je kakav je tada lutao zemljom bio stvarno bi?e sloeno zajedno. Dva organa koja se sada koriste za rad, ruke, bile su tada okrenute natrag i ?inile dodatne organe kretanja, tako da je on iao na ?etiri noge. Trebate zamisliti dvije dananje osobe, mukarca i enu, upleteni jedno u drugo, izbacite gornju polovinu tijela, ostavljaju?i tamo samo donji dio. Ljudsko bi?e je u stvari muko-ensko. Tako?er je u to vrijeme imao astralno i etersko tijelo, ali ne kakvo je imao kasnije. To je bilo razli?ito astralno tijelo, to jest, onakvo kakvo je dosegnulo najvie savrenstvo na Starom Mjesecu. Tamo je, na Starom Mjesecu, astralno tijelo zajedno s eterskim tijelom steklo sposobnost razvoja fizi?kog tijela koje je tada imalo rakoliki oblik. Ljudsko bi?e je moglo stati na jedan par nogu i napraviti vrstu krunog pokreta.

Astralno tijelo s eterskim tijelom je tada bilo sasvim druge prirode. Imalo je oblik koji nije bio potpuno jajoliki, ve? vie kao zvono koje se sputalo kao kupola nad ljudskim bi?em koje je ilo na sve ?etiri. Etersko tijelo je bilo predvi?eno za sve ivotne funkcije ovog ljudskog bi?a Lemurije. U njegovom astralnom tijelu imao je tupu polumra?nu svijest sli?nu onoj kod naih snova. Njegova svijest me?utim nije bila kao sje?anja koja su nerazdvojna s naim snovima, jer je on sanjao stvarnosti. Kada mu je pristupalo drugo ljudsko bi?e koje mu je nesimpati?no, u njemu se javljala senzacija svijetla koja je pokazivala ono to je bilo nesimpati?no.

Ve? na Starom Mjesecu ?ovjek je imao neto mo?i za koritenje oba svoja prednja uda u svrhu grabljenja, tako da je sada dolo vrijeme za preuzimanje uspravnog poloaja. Njegovi ostali kompanjoni su bili, u doba Lemurije, reptilske prirode; ivotinje grotesknih oblika koje iza sebe nisu ostavile nikakav trag. Ichthyosaurs i tako dalje nasljednici su ovih ivotinja. ?injenica je da je u to vrijeme zemlja bila nastanjena bi?ima reptilskog karaktera; ljudska tijela su tako?er bila kao reptilska. Kada bi eventualno ova reptilska ljudska bi?a zauzela uspravan stav, formacija glave je, naprijed prili?no otvorena, iz koje je ikljao vatreni oblak, postala vidljiva. To je dalo poticaj za bajke o krilatoj zmiji, o zmaju. Takva je u to vrijeme bila ?ovjekova groteskna forma, reptilska. ?uvar praga, ?ovjekov nia priroda, ?esto se javlja u takvom obliku. To predstavlja niu prirodu s otvorenom formacijom glave. U to vrijeme, odigralo se ujedinjenje izme?u ovih oblika na zemlji i drugih opisanih bi?a. Astralno tijelo s formacijom glave ujedinilo se s krilatom zmijom s vatrenim otvorom. To je oplo?ivanje materinske zemlje s o?inskim duhom.

Na taj se na?in nastavilo oplo?ivanje s Manas silama. Nie astralno tijelo spojilo se s viim astralnim tijelom. Veliki dio astralnog tijela, kakvo je onda bilo, otpao je. Jedan dio je formirao nie dijelove ljudskog astralnog tijela, a drugo novo ste?eno astralno tijelo, povezano s glavom, ujedinio se s gornjim dijelovima ljudskog bi?a. Ono to se tada ogulilo odbacilo je ovo astralno tijelo koje je bilo spojeno u formi krilate zmije; dalje se na Zemlji nije moglo razvijati. Ono je formiralo, kao nagomilana supstanca, astralnu sferu mjeseca, takozvanu osmu sferu. Mjesec u stvari daje uto?ite astralnim bi?ima koja su dola u egzistenciju kroz ?injenicu da je ?ovjek neto odbacio.

Ova sjedinjenje o?inskog duha s materinskom supstancom opisano je u Egiptu kao unija Ozirisa i Izis. Iz nje je nastao Horus. Spajanje zmijolike forme s eterskom glavom, s novo ste?enim astralnim tijelom i formacijom glave, vodilo je do koncepcije forme Sfinge. Sfinga je ekspresija ove misli u skulpturi.

Bilo je sedam vrsta ili klasa ovakvih formi, sve su se nekako razlikovale jedna od druge, od najfinije, priblino visoko razvijene formacije ljudske forme dolje do onih koje su bile krajnje groteskne. Ovih sedam vrsta ljudskih formi sve su trebale biti oplo?ene. Treba shvatiti silazak Sinova Manasa na ovaj slikoviti na?in. Tek tada se moe shvatiti kako je astralno tijelo ?ovjeka dolo u egzistenciju. Sastoji se od dva razli?ita ?lana.

Ako razmatramo ljudski razvoj na?i ?emo da jedan dio astralnog tijela stalno nastoji prevladati drugu polovinu, niu prirodu, i transformirati je. Utoliko to se ?ovjek danas sastoji od astralnog tijela s eterskim i fizi?kim tijelom, u stvari je jedino fizi?ko tijelo ono koje je u svom sadanjem stanju proizvod koji je dosegnuo zavretak. I u slu?aju eterskog tijela tako?er postoje dva dijela koja tee da se spoje.

Kada sada ?ovjek umre predaje silama zemlje cijelo svoje fizi?ko tijelo, ali se etersko tijelo dijeli na dva ?lana. Jedan ?lan se izvla?i iz gornje formacije i to ?ovjek uzima sa sobom. Ostatak otpada, jer nad tim ne moe gospodariti; to mu je dolo izvana. Moe nad tim zagospodariti jedino kada je postao okultni u?enik. Ovaj dio eterskog tijela je prema tome u slu?aju obi?nog ?ovjeka predan eterskim silama kozmi?kog prostora.

Ono to prijanja za osobu od onog astralnog tijela koje je dolo s njim sa Starog Mjeseca prisiljava ga da provede odre?eno vrijeme u Kamaloki dok se ne oslobodi s ove to?ke to se ti?e tog odre?enog ivota. Tada on jo ima taj dio astralnog tijela koji je pronaao stanje ravnotee; s time on putuje kroz Devachan i natrag u fizi?ki ivot. To je zato netko vidi formacije kao zvona u astralnom prostoru jure?i stranom brzinom. To su ljudske due koje opet trae inkarnaciju. Kada se ovdje s nama ovakvo zvonoliko ljudsko bi?e vrzma astralnim prostorom a zametak u Junoj Americi je karmi?ki povezan s njim, ovo ljudsko zvono mora odmah biti tamo. Tako ove povratne due jure kroz astralni prostor. Ova zvonasta formacija podsje?a na one koje su se pojavile u doba Lemurije, jedino to je ve? nala svoje stanje ravnotee s viim astralnim tijelom. Znamo da se ljudsko bi?e razvija rade?i iz ega na ostala tri tijela. Ego nije nita drugo nego ono to je radilo u to vrijeme na plodonosan na?in; gornji zlatni dio s eterskom glavom. ?lanovi koje je ljudsko bi?e razvilo su fizi?ko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo.

Gornje etersko ili Mentalno tijelo
Astralno tijelo kao Buddhi
Astralno tijelo
Nie etersko tijelo
Fizi?ko tijelo

Fizi?ko tijelo se pojavilo kroz transformaciju i oplemenjivanje tog zmijolikog tijela s kojim smo se susreli u dobu Lemurije. To je bilo muko-ensko. Dananje ljudsko bi?e je tako?er muko-ensko. Kod mukarca osnova gornjih ?lanova je enska, kod ene osnova gornjeg eterskog tijela je muke formacije. Tako je u stvari fizi?ka priroda ljudskog bi?a tako?er muko-enska.

Etersko se tijelo sastoji od dva ?lana, onog dijela ljudske prirode koji je izvorno doao od Starog Mjeseca i njegovog suprotnog pola. Oni na po?etku jo nisu bili ujedinjeni zajedno; kasnije su se pribliili i postali ujedinjeni. Jedan je pol animalnosti, drugi je pol duhovnosti. Pol animalnosti je nazvan etersko tijelo, pol duhovnosti, mentalno-tijelo. Mentalno tijelo je materijalizirani eter.
Izme?u njih je astralno tijelo i ovo je tako?er dolo iz ujedinjenja dualnosti. U osnovi je to isto dvostruka formacija. Tu moramo razlikovati niu i viu prirodu. Via priroda je izvorno povezana s mentalnim tijelom. Ovaj dio astralnog tijela koje ima svoje mjesto u mentalnom tijelu to je prema tome dolo u njega odozgo je drugi pol nieg astralnog tijela. Jedna od karakteristika nieg astralnog tijela je da ima elje. Gornji dio ima umjesto njih, privrenost, ljubav, vrlinu davanja. Ovaj dio astralnog tijela se zove Buddhi. Ovdje dan opis ljudskog bi?a je kako je vi?en u Kozmi?kom svijetlu. Kada sam ?ovjek radi na svom okviru to je razli?ito. Jedan portretira njegovu kozmi?ku strukturu, drugi kako on sam radi u njoj.

Dakle Buddhi je oplemenjeni astral, Mental oplemenjeni eter a Fizi?ki ima svoj suprotni pol u Atmi.


OSNOVE EZOTERIJE XIX /XXXI
Berlin, 17 listopad 1905

Ju?er smo vidjeli kako je na izvjestan na?in ?ovjek povezan s astralnim silama. Kada umre on prvo ulazi u astralni svijet. Ali ?ak i sada on stoji u stalnom odnosu s astralnim planom. Stvarno je slu?aj da u astralnom svijetu stalno postaju vidljiva bi?a koja ne bi bila tamo da ne postoje ljudska bi?a. Kroz ljude, i ?ak i vie kroz ivotinje, ta bi?a se pojavljuju na astralnom planu. Ona nisu iste prirode kao i ostala njegova bi?a. Na astralnom planu postaje vidljivo ono to ?ovjek u prvom redu doivljava samo kao osje?aj. Zadovoljstvo, tuga, strasti su stvarno prisutni, ba kao to su fizi?ki objekti na fizi?kom planu, kao na primjer, stolica ili stol. Stvari su takve, da bi?e koje nam se pojavljuje kao ugodno radi na naim osje?ajima kada je astralna supstanca od koje je sastavljeno jo sasvim rijetka.

Ono to se pojavljuje na astralnom planu obi?no je prisutno kao zrcalna slika kada to usporedimo s fizi?kim planom; na primjer broj 563 tamo je 365. Osje?aj mrnje se tako?er pojavljuje kao da dolazi od osobe na koju je usmjerena. Ta ?injenica vrijedi za sve na astralnom planu. Osje?aje due koji se javljaju na fizi?kom planu sa astralnog plana se moe doivjeti kao njihovu suprotnost. Na primjer ako osje?aji topline due navaljuju iz astralnog plana na fizi?ki plan oni se ovdje doivljavaju kao njihova refleksija; odnosno kao osobiti osje?aj hladno?e. Ove nam stvari moraju biti savreno jasne.

S druge strane vano je imati na umu da bi?a astralnog plana imaju kao svoju supstancu ono to zovemo osje?aji. One nalaze svoj izraz u ovom osje?aju. Ako ta bi?a jo nisu snano prisutna moemo ih doivjeti kroz osje?aj hladno?e. Ako me?utim oni postanu ja?i, ako je njihova supstanca poja?ana, oni postaju vidljivi kao svjetlosna bi?a. To objanjava zato se, kada do?e do materijalizacije za vrijeme spiritisti?kih seansi, javljaju svjetlosni fenomeni (mekuac-rak na primjer). To je u tim uvjetima prirodni proces. Svatko tko promatra neto ovakvo bez ovog znanja, govori o ne?em ?udesnom. ?udo nije nita drugo nego penetracija vieg svijeta u na vlastiti. To je jednostavno prirodan proces. Dakle to je, kada druga bi?a s viih planova interveniraju u ljudski ivot.

Razumijemo da je samo hladna, suha misao manje efikasna na astralnom planu nego misao koja izvire iz due na impulzivan na?in. Kada je osoba na sadanjem stupnju civilizacije dola toliko daleko da nije u milosti svojih strasti naa civilizacija ima odre?eno sofisticirano lukavstvo kada se hladne misli o svjetskim pitanjima uzdiu od njega na astralni plan, pokazuju se kao uplji prostori, one odvode supstancu vani. Obi?ni prostor moe biti ispunjen supstancom. U obi?ni se moe dovesti, prostorna supstanca koja ga ispunjava. Nije takav slu?aj sa supstancom koja, dolaze?i od misli, struji u astralni prostor. To radi na suprotan na?in od fizi?ke tvari. Zamjenjuje ono to je tamo na prili?no sli?an na?in kao to, na primjer, netko ?ini rupu u tijestu. Tako je to, kada nae misli struje u astralni prostor. Via supstanca je suprotnost nioj; umjesto da ispunjava prostor, ona premjeta ono to je u prostoru.


Kada misao prodire u astralni prostor formira gu?i sloj oko upljine koju su donijele misli. Oko ove upljine, pojavljuju se fenomeni u bojama. Pojavljuje se svjetlucanje. To to tada vidimo je misaona forma. Astralna supstanca koja je okruuje postaje gu?a i prema tome svjetlija. Dodatni sjaj koji se javlja oko misli uskoro nestaje; ali ako je misao povezana s jakim impulsom strasti, ona ima vezu s zgusnutom astralnom supstancom i daje joj ivot. Dakle ljudi koji su jo dosta nerazvijeni ali vrlo strastveni kada misle u astralnom prostoru kreiraju iva bi?a. To prestaje kasnije; kada ljudi evoluiraju i postaju smireniji ovakva bi?a se kada misle vie ne pojavljuju. Ali sada razumijete da na astralnom planu postoje bi?a koja potje?u od ljudskih bi?a i tako?er od ivotinja; jer tako?er i u slu?aju odre?enih ivotinja, formirana su ovakva bi?a, i zaista s daleko ve?im intenzitetom. ivotinja me?utim utiskuje vlastite impulse u vlastiti astralni oblik, tako da ona obi?no kreira svoj vlastiti oblik, vlastitu sliku u astralnom prostoru.

Svaka ivotinja ostavlja vrstu traga iza u astralnom svijetu; to ima, istina, samo kratak ivot, ali ipak ostaje neko vrijeme. Ali preko jako strastvenih misli ljudskih bi?a pojavljuje se novi elementarni stanovnik astralnog prostora. Postepeno ?ovjek dolazi do to?ke gdje se pojavljuje vrsta neutralnih elementarnih bi?a. Kada je ta to?ka neutralnosti kona?no prola, on napreduje do stupnja gdje oplemenjuje svoje strasti i elje u stalno ve?em stupnju. To ga vodi do toga da prui svojim mislima plemeniti entuzijazam koji tako?er ima mo? kreiranja ivota u okolnoj astralnoj supstanci. Kroz razvoj patriotizma, na primjer, javljaju se tako?er bi?a plemenite forme i elementarna bi?a kreirana na ovaj na?in igraju svoju ulogu u unaprje?enju onog to ivi u astralnom prostoru. Neplemenita bi?a proizvedena od ?ovjeka preko misli koje su ispunjene strastima su prepreke i djeluju na retrogradan na?in. Me?utim sve to postie oslobo?eno onog to je senzualno, kroz entuzijazam i tako dalje, radi progresivno.

Supstanca u astralnom prostoru koja je utisnuta zajedno sa strastvenim mislima ista je kao ona koja je okruivala prethodni planet, Stari Mjesec, iz koje se Mjesec razvio na vii stupanj. Tako gdje god postoji ovakva supstanca, prisutna je izvjesna opasnost. Mi ljudska bi?a smo kreirani na takav na?in da smo se obvezni inkarnirati u dananjoj fizi?koj materiji. Na prijanjem planetu jo nije bila prisutna fizi?ka materija ovakve vrste; bila je vie razvijena od one sadanjih ivotinja a manje od one sadanjeg ?ovjeka. Ova supstanca u kojoj Jehova trai inkarnaciju ne prua, kao takva, pogodno stanite. Ali bi?a koja su toliko napredna da su dosegnula svoj odgovaraju?i stupanj na Starom Mjesecu ne?e praviti nikakvu tetu. Ona nemaju sklonosti za tu supstancu.

To nije supstanca u kojoj je ?ovjek sada inkarniran. Ali izvjesna retrogradna bi?a koja su ostala(pala) iza na Starom Mjesecu u ovoj astralnoj supstanci otkrila su hranu za svoju prodrljivost. ele se s njom hraniti; ona za njih ima veliku privla?nost. To pokazuje da smo stalno okrueni bi?ima ?ija via priroda je povezana s naom niom. Kada netko producira egoisti?ke misli, to je vrlo dobrodolo za ova bi?a. U drugim pogledima ona su u stvari naprednija nego ?ovjek, ali imaju udnju da se utjelove u astralnim formama koje mi sami kreiramo. Oni su takozvani Asure. Preko naih niih misli mi osiguravamo hranu za ova asurska bi?a.

Kada ljudi ?ija priroda jo nije pro?i?ena, jo nije oslobo?ena strasti, meditiraju, stvaraju?i jake misaone forme, prizivaju oko sebe snanu auru elja. U tome se inkarniraju asurska bi?a te vrste koja tada mogu odvu?i ljude nizbrdo. Ako osoba pospano meditira i rade?i tako ne uzdie se dovoljno jasno u misli, ona kreira tu supstancu, i poto nema protutee, ovakvo bi?e se inkarnira u njegovu misaonu formu. To su via bi?a jer su potpuno razvila Manas na Starom Mjesecu, prije dolaska Buddhi impulsa; ona prema tome ne posjeduju taj impuls. Stoga je kod njih Manas egoisti?an. Da ljudsko bi?e na Zemlji nije, od onog vremena u kojem mu je Manas doao izvana, tako?er primilo i Buddhi impuls, da se razvilo jedino prema tenji Manasa, ono bi u najja?em smislu rije?i postalo egoisti?no bi?e. Manas evolucija je naginjanje egoizmu i nezavisnosti. Njen zadatak je bio u?initi ?ovjeka nezavisnim, ali onda je bila neophodna Buddhi priroda. Asurska bi?a na koja se to odnosi, poto su prerano razvili Manas, propustili su impuls Buddhi prirode. Prema tome u jednu ruku ona stoje na viem stupnju i u drugu ruku ne mogu napredovati, ve? nastaviti razvijati Kama-Manas, koji je egoisti?an.

Na pola puta Lemurijske rase Kama-Manas se pojavio na fizi?kom planu u dualnosti spolova. Bog koji je donio Kama-Manas bio je Jehova. Zato ga je Helena Petrovna Blavatsky nazivala Bog Mjesec; on se s pravom naziva Bog plodnosti. On je uzrokovao da vanjsko djelovanje Kama-Manas dosegne svoju krajnju granicu. Seksualnost koja se pojavila u doba Lemurije, kada je pratimo unatrag, kada je vidimo u njenoj sve vioj i vioj prirodi, postaje Drugi Logos. Preko silaznog Kama-Principa bila je manifestacija Jehove; preko uzlaznog Buddhi-Principa bila je manifestacija Krista.

Ako sada zaronimo u Kamu pred-zemaljskog perioda mi smo povu?eni dolje od asurskih bi?a. Vie snage ovih naih duhovnih prethodnika stoje okultno povezane s strastima i snagama nae vlastite nie prirode. Gdjegod je raskalaena neumjerenost, tu je dana supstanca u kojoj snane asurske sile ulijevaju u svijet podmukli intelektualizam. U slu?aju dekadentnih plemena mogu se na?i sli?ne snane asurske sile. Crni mag vu?e svoje najja?e snage iz mo?vare senzualnosti. Svrha seksualnih obreda je uvesti takvu magiju u te krugove. Na Zemlji se stalno odvija bitka, jedna strana tei pro?istiti strasti, druga strana tei poja?ati senzualnost. Bi?a koja su vo?ena Krist-principom ele dobiti Zemlju za sebe, ali postoje tako?er druga antagonisti?ka bi?a koja ele uzurpirati Zemlju.

Ova utjelovljenja asurskih bi?a u vanjski tok stra?u ispunjenih ljudskih misli jedna su vrsta astralnih bi?a. Ona se nazivaju umjetna elementarna bi?a jer ih je umjetno stvorio ?ovjek. U astralnom prostoru tako?er postoje i prirodna elementarna bi?a. Ona su upu?ena od grupne due ivotinja. Za svaku grupu ivotinja postoj na astralnom planu bi?e koje objedinjuje ono to je prisutno kod pojedinih ivotinja. I njih sre?emo u astralnom prostoru. Svaka ivotinja vu?e svoju vlastitu prirodu iza sebe kao rep. Me?utim ono to je ovako formirano ne moe biti toliko tetno kao ono to kreira ljudsko bi?e putem elementarnih bi?a. Ovaj astralni rep je u?injen nekodljivim jer je anuliran od grupne due ivotinja. Me?utim to nije tako s bi?ima kreiranim preko ?ovjeka, jer u ovom slu?aju nita nije anulirano i stoga ova elementarna bi?a ostaju.

Kada je ivotinja mu?ena, koli?ina nanesene boli trenutno odska?e na astralno tijelo ljudskog bi?a. Ovdje je naravno reflektirana kao svoja suprotnost; dakle senzualni uitak u okrutnost. Ovakvi osje?aji dovode do smanjenja ljudskog astralnog tijela. Kada osoba uniti ivot, to za njega ima ogroman zna?aj. [Praznina u tekstu ...]. Ni na jedan drugi na?in se tako spremno ne asimiliraju destruktivne astralne sile kao ubijanjem. Svako ubijanje bi?a koje posjeduje astralno tijelo izaziva poja?anje najbrutalnijeg egoizma. To ozna?ava pove?anje mo?i. U kolama Crne magije se prema tome, prvo davala instrukcija kako se poreu ivotinje. Rezanje na odre?enom mjestu, pra?eno odgovaraju?im mislima, inducira odre?enu silu, na drugom mjestu inducira drugu silu. (Ono to odgovara ovome u slu?aju Bijele magije je meditacija.) Kada je to pra?eno fizi?kim mislima neto se vra?a natrag na fizi?ki plan; bez misli vra?a se natrag na Kamaloka plan.

Poraavanje ljudskog bi?a pomo?u hipnotizma je jo ja?e ubijanje, jer to unitava volju. Okultist prema tome nikada ne upada u slobodu osobe; on jedino dovodi u vezu ?injenice.

Laganje je, s astralnog gledita, ubojstvo i u isto vrijeme samoubojstvo. Ono obmanjuje drugu osobu i u njemu stvara osje?aj da je povezana s nepostoje?om ?injenicom, s nitavilom. Na astralnom planu javlja se protu slika nitavila, ubijanja. Vi dakle ubijete neto u osobi kada joj kroz la usmjerite osje?aje na neto to ne postoji, i ?inite samoubojstvo jer [Praznina u tekstu...].


OSNOVE EZOTERIJE XX / XXXI
Berlin, 18 listopad 1905

Ju?er smo razmatrali oblike u astralnom svijetu do kojih je dolo utjecajem samog ?ovjeka. Danas dolazimo do onih bi?a u astralnom prostoru koja su vie ili manje njegovi stalni stanovnici.

Da bi razumjeli kakvu ulogu ?ovjek ima u astralnim doga?ajima, moramo razmotriti prirodu ljudskog bi?a pri spavanju. ?ovjek se sastoji, kao to znamo, od ?etiri ?lana: fizi?kog tijela, eterskog tijela, astralnom tijela i ega. Kada spava, astralno tijelo s egom izvan je ljudskog ovoja. Takva osoba luta u astralnom prostoru. U pravilu ne odlazi daleko od fizi?kog i eterskog tijela koja ostaju leati na krevetu. Dva druga ?lana, astralno tijelo i ego, tada su u astralnom prostoru.

Sada kada fizi?ko i etersko tijelo ostaju na fizi?kom planu zasigurno ne smijemo zamiljati da zbog toga jedino fizi?ke sile imaju utjecaj na njih i jedino fizi?ka bi?a im imaju pristup. Sve to postoji kao misli i mentalne slike ima utjecaja na etersko tijelo. Kada netko spava etersko tijelo ostaje na fizi?kom planu. Ako, u blizini osobe koja spava, mislimo o ne?emu, vrimo utjecaj na njeno etersko tijelo; jedino to nita od toga spava? ne?e doivjeti. Kada je budno, ljudsko bi?e je tako obuzeto vanjskim svijetom da potiskuje sve misli koje prodiru u etersko tijelo. Ali no?u je etersko tijelo samo, bez ega, i izloeno je svim mislima koje lete amo tamo oko njega, bez da spava? ita zna o tome. Tijekom budnog ivota tako?er ne zna nita o tome, jer je astralno tijelo, koje boravi u eterskom tijelu, uklju?eno u vanjski svijet. Kada je ?ovjek u stanju spavanja, svako bi?e koje ima mo?i slati vani misli, moe imati nad njim utjecaj. Na njega prema tome mogu utjecati vii individualiteti, kao oni to ih zovemo U?itelji. Oni mogu slati misli u etersko tijelo spava?a. Netko moe prema tome primiti u svoje etersko tijelo ?iste i uzviene misli kada U?itelji svjesno ele da mu to bude interes. Ali no?u misli koje lete u njega iz vanjskog svijeta tako?er ulaze u etersko tijelo. Njih ?ovjek nalazi kada ujutro ponovno klizne u svoje etersko tijelo. Postoje dvije vrste snova. Jedna se javlja direktno iz doivljaja astralnog svijeta: iz odjeka dnevnih iskustava i odre?enih stvari iz astralnog svijeta. U pravilu ego no?u u astralnom prostoru doivljava malo drugog osim stvari povezanih s dnevnim ivotom. Kada se ego vra?a, moe ali ne mora donijeti sobom u budan ivot iskustva astralnog svijeta.

Odre?ene stvari su me?utim ve? prisutne u eterskom tijelu. Ono to se nalo tamo uzeto je od astralnog tijela a zatim se nama manifestira kao snovi. Me?utim ono to se odigralo tijekom no?i s obzirom na etersko tijelo druga je vrsta doivljaja. Dakle ujutro se u eterskom tijelu mogu na?i, najprije misli koje su mu pristupile iz okruenja i drugo tako?er misli koje su U?itelji ili druge individualnosti usadili u njega. Upoznavanje ovih drugih je mogu?e kada osoba o kojoj se radi meditira. Time se netko za vrijeme dana zaokuplja s ?istim, plemenitim mislima koje se bave vje?nim pitanjima, on donosi u svoje astralno tijelo dispoziciju za ovakve misli. Kada ne bi imao tu dispoziciju, bilo bi beskorisno da U?itelj eli raditi na njegovom eterskom tijelu. Ako netko ?ita Svijetlo na putu i o tome meditira, priprema astralno tijelo na takav na?in da kada U?itelj proima etersko tijelo s uzvienim mislima astralno se tijelo moe u stvari spojiti s njima. To se zove odnos ?ovjeka s njegovim viim ja. Takva je prava priroda ovog procesa. Vie ja ?ovjeka ne ivi u nama, ve? oko nas. Vie visoko razvijenih individualiteta su vie ja. ?ovjeku treba biti jasno da je vie ja izvan njega. Ako bi ga traio unutar sebe ne bi ga nikad naao. Mora ga traiti s onima koji su ve? stupili na stazu na koju on eli stupiti.

Unutar nas nije nita osim nae karme, ono to smo ve? doivjeli u ranijim inkarnacijama. Sve drugo je izvan nas. Vie ja je oko nas. Ako mu, u pripremi za budu?nost, elimo pri?i blie, moramo ga traiti iznad svega u drutvu onih individualiteta koji tijekom no?i mogu raditi na naem eterskom tijelu. Vie ja je u univerzumu; prema tome vedantist kae: Tat twam asi To si ti. Ako kroz odgovaraju?e spise, kao to je Svijetlo na putu ili Evan?elje sv.Ivana, nae astralno tijelo je sklono primiti uzvienu duhovnu hranu i tako razumjeti U?itelje, mi prema tome radimo na dobar na?in prema onom to ?e nas voditi do vieg ja.

No?u prema tome u astralnom prostoru nalazimo spavaju?a tijela, ili u?enike s njihovim U?iteljima, ukoliko je netko tko je formirao sponu koja ga ujedinjuje s U?iteljem, kroz odgovaraju?u meditaciju, vo?en prema njemu. To se moe dogoditi za vrijeme no?i. Za svakog je mogu?e da zaranjaju?i u inspirativne spise dosegne to?ku sudjelovanja u ovakvom odnosu i preko toga postigne razvoj njegova vieg ja. Ono to ?e tijekom tisu?a godina postati nae ja sada je vie ja. Me?utim da bi zaista upoznali vieg sebe moramo ga traiti ondje gdje danas ve? jest, s viim individualitetima. To je komunikacija u?enika s U?iteljima.

Drugo to moemo sresti u astralnom prostoru je crni mag sa svojim u?enicima. Da bi se obu?io da postane crni mag, u?enik mora pro?i posebno kolovanje. Trening crne magije sastoji se od toga da osoba postane naviknuta, pod metodi?nim instrukcijama, mu?iti, rezati, ubijati ivotinje. To je ABC. Kada ljudsko bi?e svjesno mu?i ivo stvorenje to ima nedvosmislen rezultat. Bol prouzro?ena na ovaj na?in, kada je nanesena s namjerom, proizvodi sasvim odre?eni efekt na ljudskom astralnom tijelu. Kada osoba svjesno ree u pojedini organ to u njemu inducira pove?anje mo?i.

Sada osnovni princip sve bijele magije je da se nikakva mo? ne moe ste?i bez nesebi?ne posve?enosti. Kada se mo? stekne kroz takvo zalaganje, ona te?e iz op?e ivotne snage univerzuma. Ako me?utim uzmemo ivotnu energiju od nekog odre?enog bi?a, mi je krademo. Poto je pripadala odvojenom bi?u ona zgunjava i osnauje element odvojenosti u osobi koja je prisvojila, i to poja?avanje odvojenosti ?ini ga pogodnim da postane u?enik onih koji su angairani u konfliktu s dobrim snagama.

Jer naa zemlja je bojinica; to je kulisa dvije suprotstavljene snage: desne i lijeve. Jedna, bijela snaga na desnoj strani, nakon to je zemlja dosegla odre?eni stupanj materije, fizi?ke gusto?e, tei da je ponovno produhovi. Druga sila, lijeva ili crna, tei da napravi zemlju sve gu?om i gu?om, kao mjesec. Tako, nakon perioda vremena, zemlja moe postati fizi?ki izraz dobrih snaga, ili fizi?ki izraz zla. Postaje fizi?ki izraz za dobre snage preko ?ovjekova ujedinjavanja s duhovima koji rade na ujedinjenju, u tome to trai ego u zajednici. Ulozi zemlje pripada da se diferencira u sve ve?em stupnju. Sada je mogu?e da odvojeni dijelovi svaki idu svojim putem, za svaki dio da formira ego. To je crna staza. Bijela staza je ona koja tei za onim to je zajedni?ko, koja formira ego u zajednici. Ako ?emo se zakopati sve vie u sebe, zaroniti u vlastitu ego organizaciju, eljeti uvijek sve vie za sebe, kona?an rezultat bi bio da bi teili da se odvojimo jedan od drugog. Ako se u drugu ruku pribliimo, tako da nas inspirira zajedni?ki duh, tako da se formira centar izme?u nas, u naoj sredini, tada smo sakupljeni zajedno, tada smo ujedinjeni. Biti crni mag zna?i razvijati sve vie duh razdvojenosti. Postoje crni adepti koji su na putu da steknu odre?ene snage zemlje za sebe. Ako bi krug njihovih u?enika bio toliko jak da se to pokae mogu?im, tada bi zemlja bila na putu koji vodi u destrukciju.

?ovjek je pozvan da ulazi u atmosferu dobrih U?itelja u sve ve?em stupnju. Blizu adepta sa svojim u?enicima, nalazi se tako?er na astralnom planu crni mag sa njegovim u?enicima. Tamo se tako?er nalaze ljudska bi?a koja su prije nekog vremena umrla i ona su tu da se postepeno rijee veza koja su imali sa zemljom. Zadovoljenje elja treba odbaciti. Takve elje su procesi u astralnom tijelu, ali ih astralno tijelo ne moe zadovoljiti. Dok god netko ivi na fizi?kom planu moe zadovoljiti elje astralnom tijela preko instrumenta fizi?kog tijela. Nakon smrti elja za zadovoljstvom je jo tamo, ali se ne mogu na?i sredstva satisfakcije. Sve to se moe zadovoljiti jedino kroz fizi?ko tijelo mora biti odba?eno. To se odvija u Kamaloki. Kada ?ovjek ostavi sa strane sve ovakve elje, Kamaloka je zavrena i onda slijedi vrijeme u Devachanu.

Kada Kamaloka do?e do kraja moe se dogoditi neto to nije sasvim normalno u ljudskom razvoju. Normalnim putem se doga?a slijede?e: osoba se oslobodila udnji, elja, instinkta, strasti i tako dalje. Sada se sve to je vie prirode izdie vani iz astralnog tijela. Tada ostaje iza vrsta ljuske, ostatak onog to je ?ovjek koristio da bi uivao u ?ulnim zadovoljstvima. I kada je netko napustio Kamaloka plan, te astralne ljudske koljke plutaju tamo okolo. One se postepeno razgrade, i kada se osoba vrati ve?i dio je obi?no nestao. Lako se moe dogoditi da ?isto mjese?arske ili medijumske prirode mogu biti uznemirene od ovih astralnih ljuski. To se pokazuje kod slabih medijumskih osoba na na?in da na njih ?ini vrlo neugodne utiske. Moe se pokazati da u svom egu netko ima tako jaku sklonost za astralno tijelo, usprkos ?injenici da je s druge strane on ve? toliko razvijen da ?e ubrzo biti spreman za Devachan, da njegovi dijelovi koji su ve? razvili Manas ostaju ujedinjeni s ovom ljuskom. Nije toliko loe ako netko razvije nie elje dok je jo jednostavna osoba, ali je loe ako netko koristi svoj visoko razvijeni intelekt za zadovoljenje tih elja. Tada se dio njegove manasi?ke prirode ujedinjuje s ovim niim eljama. U materijalisti?kom dobu to je iznimno ?esto. Kod ovakvih ljudi dio Manasa ostaje ujedinjen s ljuskom, i tada ova koljka ima automatski intelekt. Ove koljke se zovu sjene. Ove sjene obdarene automatskim intelektom vrlo su ?esto ono to se manifestira preko medijuma. Kroz ovo, netko moe biti izloen iluziji da je ono to je samo koljka osobe njena prava individualnost. Vrlo ?esto ono to postane poznato nakon smrti osobe proizlazi iz ovih ljuski koje nemaju nita s egom koji se razvija dalje. Ali razgradnjom sjena, karma nije oslobo?ena.

Uzimamo sa sobom uzrok svake protu slike koju smo donijeli u astralni prostor. Naa djela nas slijede. Ba kao to je monogram utisnut u pe?at, tako je i s onim to utiskujemo u astralni prostor i to moe donijeti razaraju?e efekte. Ono to odgovara pe?atu mi uzimamo sa sobom. Ono me?utim to ostaje iza u astralnom prostoru ne smijemo zanemariti. Zamislimo da je netko u ovom ivotu evoluirao iza odre?enog jasno definiranog stupnja razvoja. Na ranijem stupnju ima je miljenja koja su s onima kasnijima bila u kontradikciji. Kada se uzdie u Devachan stara miljenja, s kojima nije doao u zadovoljavaju?i odnos, ostaju iza u ljusci. Sada kada medij do?e u kontakt s tom ljuskom, moe biti da se na?u miljenja koja su u kontradikciji s kasnijim ivotom te osobe. Takav je bio slu?aj kada je napravljen pokuaj stupanja u kontakt na astralnom planu s Helenom Petrovnom Blavatsky. U jednom vremenu je bio njen stav da ne postoji takva stvar kao to je reinkarnacija. Medij o kojem se radi dobio je to miljenje od ljuske koju je Blavatsky ostavila iza, miljenje koje je me?utim u kasnijim u?enjima deklarirala kao pogreno.

Nebrojene greke mogu salijetati svakog tko ulazi u astralni prostor. Osim svega drugog, postoji na astralnom planu otisak Akasha-kronike. Ako netko ima sposobnost ?itanja, na astralnom planu, Akasha-kroniku, koja je tamo reflektirana u svojim pojedina?nim dijelovima, mo?i ?e vidjeti ranije inkarnacije. Akasha-kronika se ne sastoji od tiskanih pisama, ve? se tamo ?ita ono to se u stvari dogodilo. ?ak i nakon tisu?u i petsto godina, imamo Akasha-sliku ranije osobnosti. Dakle na astralnom planu tako?er se mogu na?i sve Akasha-slike iz ranijih vremena. Dakle netko lako moe pasti u zabludu da vjeruje da govori Danteu, dok danas Dante moe u stvari biti reinkarniran kao iva osoba. Tako?er je mogu?e da Akasha-slika da razumne odgovore, ?ak da ide iza sebe. Moe prema tome do?i do toga da dobijemo stihove iz Danteove Akasha slike koji ne dolaze od napredne individualnosti ve? ih treba gledati kao nastavak stihova koji dolaze od Danteove prethode osobnosti. Akasha slika je neto ivo, nikako rigidni automat.

Da bi mogli na?i ne?iji put na astralnom planu raznoliko i sistemati?no kolovanje je neophodno, jer uvijek postoji mogu?nost obmane. I posebno se vano suzdrati od donoenja sudova koliko god je mogu?e.

Okrenimo sada nae umove procesu umiranja, da bi razumjeli tehniku reinkarnacije. Trenutak smrti sastoji se od separacije eterskog i fizi?kog tijela. Razlika izme?u padanja u san i umiranja je ta da kada netko pada u san, etersko tijelo ostaje povezano s fizi?kim tijelom. Sve ne?ije misli i doivljaji su utisnuti u etersko tijelo. Oni su duboko ugra?eni u njega. ?ovjek bi mogao zapamtiti mnogo vie od svojih doivljaja kada od vanjskog svijeta ne bi bili stalno brisani. On nije uvijek svjestan svojih misli i impresija poto je njegova panja usmjerena prema vani. Ako prestane to raditi, opaa ono to je pohranjeno u njegovom eterskom tijelu. Uglavnom, on usmjerava svoju panju prema vani apsorbira impresije u svom eterskom tijelu. Me?utim njih djelomi?no zaboravlja. Kada je u trenutku smrti fizi?ko tijelo ostavljeno sa strane, on opaa ono to je pohranjeno u njegovom eterskom tijelu. To je ono to se doga?a nakon to se njegov ego odvojio od fizi?kog tijela zajedno s astralnim i eterskim tijelom. Odmah nakon smrti je prema tome dana mogu?nost potpunog sje?anja na proli ivot.

Sada moramo pokuati razumjeti drugi sli?an trenutak, naime trenutak ro?enja, kada ljudsko bi?e ulazi u novu inkarnaciju. Ovdje se pojavljuje neto razli?ito. On donosi sa sobom sve na ?emu je radio na Devachan planu. Kao zvona, astralna tijela, ude?i za inkarnacijom, kovitlaju se prema ivotnom eteru i sada formiraju novo etersko tijelo. Kada se ljudsko bi?e ujedinilo s budu?im eterskim tijelom, pojavljuje se prolazna vizija ba kao to je prije, kod smrti, gledao natrag svoj proli ivot. Ovo se me?utim izraava na sasvim druga?iji na?in, kao zurenje u budu?nost, predvi?anje. U slu?aju djece s nekakvim psihi?kim tendencijama, moe ih se ponekad ?uti kako govore ovakve stvari, u njihovim najranijim godinama, sve dok materijalisti?ka kultura jo na njih nije utjecala. To je predvi?anje dolaze?e egzistencije.

To su dva vitalna trenutka, jer nam pokazuju to ljudsko bi?e donosi sa sobom kada se sputa da bi se inkarniralo. Kada je umrlo, esencijalna stvar je sje?anje. Ono to je esencijalno kada se reinkarnira je vizija budu?nosti. Ovo dvoje je povezano jedno s drugim kao uzrok i posljedica. Sve to ?ovjek doivljava u zadnjem trenutku umiranja sakupljanje je zajedno svih prethodnih ivota. U Devachanu je ovo transformirano od onoga to je povezano s prolo?u u ono to je povezano s budu?no?u. Ova dva trenutka mogu formirati vaan putokaz koji ukazuje na sasvim odre?ene veze u dvije ili vie slijede?ih inkarnacija.

 

Stranica 4 od 6 Sve stranice