Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Rudolf Steiner - Osnove Ezoterije - stranica



OSNOVE EZOTERIJE XXVI / XXXI
Berlin, 28 listopad 1905
[Nema zabilješki Marie Steiner za ovo predavanje.]

Danas ?emo govoriti o ?etvrtoj Rundi Zemlje. Tijekom cijele naše evolucije vidjeli smo sedam planetarnih stanja: Saturn, Sunce, Mjesec, Zemlja, Jupiter, Venera, Vulkan; i u vezi svakog planeta moramo uzeti u obzir sedam Rundi. Prolaz kroz Rundu može se tako?er zvati Kraljevstvo, i ?etvrtu Rundu na Zemlji zovemo Mineralno Kraljevstvo. Mi smo sada na ?etvrtom planetu, u ?etvrtoj Rundi i unutar ove Runde u ?etvrtom stanju forme ili Kugli. ?etvrta Runda je uvijek fizi?ka.

Dakle stojimo to?no u sredini naše zemaljske evolucije. To se ?esto osje?a kao nešto iznimno važno za ?ovjeka. Iza sebe imamo tri planeta, tri Runde, tri Kugle i jednak broj još ?eka pred nama. Ali da stojimo na Starom Mjesecu, trebali bi vidjeti još jedno planetarno stanje prije Saturna; da stojimo na budu?em Jupiteru više ne bi trebali vidjeti Saturn, ve? na njegovom mjestu planet iza Vulkana. To?na sredina naše sadašnje evolucije bila je s ?etvrtom pod-rasom ?etvrte korijenske rase, s originalnim Turancima, ?etvrtom atlantskom pod-rasom.

U odre?enoj to?ci evolucije došlo je do neke vrste duhovne tame. ?ovje?anstvo je ušlo u mra?no doba. To mra?no doba se zove Kali Yuga. Ono što ?ovjek danas zna još uvijek zna sa stajališta koje je imao u ranijim epohama svog razvitka. Na kraju pete Runde ?ovjek ?e ponovno mo?i gledati duhovno, imaju?i sposobnost gledati i natrag i naprijed.

?etvrta Zemljina Runda po?inje s pojavom prve Arupa Zemljine Kugle iz tame Pralaye, u kojoj je sve bilo razgra?eno. Tada je sve što danas postoji na Zemlji bilo prisutno u bezobli?nom stanju kao misli. Možemo o tome ste?i pravi koncept kada sebe što je više mogu?e ograni?imo na ono što je fizi?ko i zamislimo to kao sjemenja misli. Oblici još nisu bili prisutni, ve? samo misli koje su prethodile njihovim manifestacijama. Ako pitamo: Tko dakle ima te misli, primamo odgovor: To su bile misli duhovnih bi?a koja su u vezi s Zemljom. Takva duhovna bi?a kao, na primjer, Jehova i njegovi doma?ini, ostvarila su sve oko nas na Zemlji. U to vrijeme sve misli su bile prisutne kao misli duhovnih bi?a u Arupa-Kugli.


Što je bilo to što je uzrokovalo to da bogovi imaju za cilj upravo tu misao ?ovjeka? Što je bilo to što im je dalo model? To su bile Monade koje su ve? bile prisutne, ali još nisu bile povezane s ljudskim bi?ima. Polako se ?ovjek razvijao kao misli bogova.

Sada se Arupa-Sfera zgusnula; sve se pojavilo kao misaone forme. S njima je bila ispunjena cijela Zemlja; do je bilo kao da zaista gledamo u veliki model ispunjen s malim kristalima. Prisutni unutar toga kao modeli bili su svi oblici ljudskih bi?a, životinja i biljaka. Na njima su radila duhovna bi?a kao što majstor graditelj radi na svojim modelima. Oni su sastavljeni izvana. Cjelina je zatim prešla u astralnu supstancu. Nastala je astralna Zemljina Kugla. U me?uvremenu su bile kratke Pralaye. Sada opet imamo posla s izvana djeluju?im božanskim silama koje su izlile astralnu supstancu, ispunjaju?i oblike svjetlom i bojom. Ovdje se mogu na?i sve astralne forme ljudskih bi?a i životinja, kao i cijelo biljno carstvo, u velikom astralnom moru. To se sve više zgušnjavalo i fizi?ka Zemlja se pojavila kao ?etvrta Kugla.

Do tada, do po?etka ?etvrte Runde, Sunce i Mjesec bili su još ujedinjeni s Zemljom; s Zemljom su ?inili jedno tijelo. Za vrijeme velike Pralaye koja je prethodila prvoj Rundi Zemlje, opet su se spojili s Zemljom; i tijekom prve tri Zemljine Runde to troje je ostalo zajedno. Tu se zatim pojavila neka vrsta oblika kao dvopek. U tre?oj Rundi Zemlje, iz lopte Zemlja-Sunce, na jednoj strani Zemlja se izdužila kao oteklina, na drugoj strani Mjesec. U to vrijeme glavno tijelo se u stvari vuklo okolo s dvije takve vre?ice. Tek je u ?etvrtoj Zemljinoj Rundi tijelo steklo svoj sferi?ni oblik; onda se me?utim opet pojavljuju vre?aste formacije u eteru, izdužuju?i se s obje strane.

Dakle ovdje imamo posla s Zemljom koja je još ujedinjena sa Suncem a tako?er i s Mjesecom. U to vrijeme je ve?ina života bila u oblasti izme?u Mjeseca i Zemlje. To je ispravno sa?uvano u muslimanskoj sagi o raju.

Sada se dogodilo slijede?e. Kada je nastupila druga korijenska rasa ?etvrte Zemljine Runde, Sunce se odvojilo, a u tre?oj korijenskoj rasi to je isto u?inio Mjesec. Sve je evoluiralo fizi?ki što je prije bilo prisutno samo na astralnoj Kugli. Sada se tako?er i ?ovjek pojavio fizi?ki, ali organiziran na takav na?in da je mogao primiti Monadu u svoje postepeno pro?iš?eno astralno tijelo. Da je ?ovjek ranije u sebe primio Monadu, s njom bi primio Manas, Buddhi i Atmu. Postao bi veoma mudar, ali bi mudrost bila neka vrsta snene vizije.

U po?etku ?ovjek nije imao mo? nad fizi?kim i eterskim tijelom. Tako?er nije mogao napraviti ništa u vezi niskih strasti koje su mu dolazile s Mjeseca; one su se pojavile kao neophodne do vremena u kojem je ušao u epohu Zemlje. Da je ?ovjek jednostavno uzeo Monade u oplemenjenu animalnost ne bi mogao pasti u grešku. Postao bi ono što je namjeravao Jehova, obdaren takore?i svom mudroš?u, ali u isto vrijeme oblikovan u živu statuu. Tada su intervenirala ona bi?a, koja su se na Mjesecu razvila brže nego je to uobi?ajeno u evoluciji Mjeseca. Lucifer je snaga koja ima entuzijazam za mudrost koji je intenzivan kao što je ?ulni život kod životinja. On je opremljen svim onim stvarima koje su došle od Mjeseca. Da je Lucifer sam preuzeo odgovornost za evoluciju došlo bi do bitke izme?u njega i starih bogova.

Jehovin cilj je bio perfekcija forme. Lucifer bi bio mogao u astralnoj supstanci razviti svoju strast za prijevremenu produhovljenost. Rezultat bi bio žestoka bitka izme?u Jehovinih duhova i doma?ina Lucifera. Postojala je opasnost da bi preko Jehove neka ljudska bi?a postala žive statue i da bi ostali bili prebrzo produhovljeni preko Lucifera. Sredstva dovo?enja ravnoteže trebalo je pribaviti drugdje. Da bi anulirali bitku izme?u Jehove i Lucifera, Bijela Loža, koja je bila tek na svom po?etku, trebala je pribaviti materijal od jednog od drugih planeta. To je bilo esencijalno razli?ito od astralne supstance koja je prešla s Mjeseca, od astralne-kama animalne supstance. Pojavila se mogu?nost dovo?enja novih supstanci od drugih planeta: nove strasti, manje žestoke ali zamišljene na osnovu nezavisnosti. Novi materijal je prenesen s Marsa. Dakle u prvoj polovini naše Zemaljske evolucije uvedena je astralna supstanca od Marsa. Došlo je do velikog napretka kroz uvo?enje ove astralne supstance os Marsa.

Vanjska civilizacija na Zemlji se pojavila kroz ?injenicu da je stvrdnjavanje s jedne strane i produhovljavanje s druge bilo sprije?eno. Lucifer je koristio ono što je bilo dano od sila Marsa. Novom stanju Zemlje dano je ime Marsa. Stvari su se tako nastavile do sredine atlantske rase. Tada se pojavilo novo pitanje. ?ovjek je apsorbirao mudrost, ali u budu?nosti ne?e biti mogu?e da se mudrost sama manifestira na oblikotvorni na?in. Kroz Lucifera ?e mo?i graditi mineralno carstvo, ali Lucifer mu ne?e mo?i dati život. ?ovjeku nikada ne bi mogao biti pružen život pod utjecajem drugih sila. Zato je morao si?i Sun?ev Bog, bi?e više od Lucifera. Tamo je još postojalo ono što je poznato kao Sun?evi Pitri. Najuzvišeniji me?u njima je Krist. Kao što Lucifer predstavlja Manas element, tako je Buddhi element predstavljen od Krista.

Ljudska astralna tijela još moraju primiti tre?i udar. To je spušteno od Merkura. Krist je ujedinio svoju suverenost s onom od Lucifera. Ako netko ima volju da se uspne u visine da bi našao put do Bogova treba mu Merkur, Božanski glasnik. On je onaj koji je pripremao put Kristu od sredine atlantske korijenske rase nadalje da bi kasnije ušao u astralna tijela, koja su primila merkurski element.

Svi naši današnji metali tek su postepeno postali ono što su danas. Zlato, srebro, platina i tako dalje svi su prošli kroz odre?ena stanja. Kada se griju oni prvo postanu vru?i, zatim teku?i, pa ona plinoviti. Ovo zadnje je jednom bilo stanje svih metala u plinovitoj Zemlji. Zlato se tako?er najprije zgusnulo s Zemljom: jednom je ono bilo potpuno etersko zlato. Kada idemo natrag u vrijeme kada je Zemlja još bila ujedinjena sa Suncem, još nije bilo ?vrstog zlata unutar nje. ?estice bijelog Sun?eva etera prvo su postale teku?e a zatim ?vrste. To su zlatne žile koje su sada na Zemlji. Zlato je u?vrš?eno sun?evo svijetlo. Srebro je u?vrš?eno mjese?evo svijetlo. Sve mineralne supstance su se postepeno u?vrstile. Kada ljudska bi?a postanu još više produhovljena, živa ?e tako?er postati ?vrsta. Jednom su zlato i srebro formirali kapljice kao što voda radi danas. ?injenica da je živa još fluid povezana je s cijelim procesom evolucije Zemlje. Postati ?e ?vrsta kada Bog Merkur ispuni njegovu misiju. U sredini atlantske korijenske rase živa je spuštena od Merkura u eterskoj formi. Da nemamo živu mi ne bi imali ni Krist princip. U kapima žive trebamo gledati ono što se utjelovilo u Zemlji u sredini atlantske epohe.

Kada je Mars Princip (Kama-Manas) bio pripojen Zemlji, željezo je sišlo na Zemlju od Marsa. Željezo potje?e s Marsa. Prvo je bilo u astralnoj formi a poslije zgusnuto. Kada pratimo zemlju u taj period vremena nalazimo sve manje toplokrvnih životinja. Tek se sredinom doba Lemurije pojavila ta topla krv zajedno s Mars impulsom. U to vrijeme je željezo ušlo u krv. U svim okultnim spisima željezo je dovedeno u vezu s Marsom, živa s Buddhi-Merkurom. Odre?eni ljudi su to nau?ili od Adepta. Zemlja je prema tome shva?ena kao Mars i Merkur. Sve što ne potje?e od Marsa i Merkura prešlo je od Mjeseca.
Dani tjedna su slike planetarne evolucije. Niz planeta je upisan na predivan na?in u dane u tjednu.

Saturn Samstag Saturday, Samedi, Subota
Sunce Sonntag Sunday, Dimanche, Nedjelja
Mjesec Montag Monday, Lundi, Ponedjeljak
Mars (Tiu) Dienstag Tuesday, Mardi, Utorak
Merkur (Wotan) Mittwoch Wednesday, Mercredi, Srijeda
Jupiter (Donar) Donnerstag Thursday, Jeudi, ?etvrtak
Venera (Freya) Freitag Friday, Vendredi, Petak
Vulkan (oktava do Saturna) Samstag Saturday, Samedi, Subota

U izreci da je Krist išao za zmijom i zgnje?io joj glavu nalazimo duboki izraz ezoterije. Zmijina glava je samo mudrost; to treba biti prevladano. Prava mudrost leži u srcu; zato treba glavu zmije zgaziti nogom. U sagi o Herkulesu ista istina je ve? bila izražena. On ubija Lernaean Hydru, ?ija glava uvijek iznova raste. ?isti Manas se uvijek vra?a. Herkules mora držati krv na rastojanju (Kama), tada ?e Hydra biti pobije?ena. Krv dolazi na Zemlju s Mars-mudroš?u (Kama-Manas).

Dublje zna?enje leži u mnogim drugim stvarima. Odvajanje Mjeseca je prethodilo dobu Marsa. Mjesec sadrži srebro. Još ranije se dogodilo odvajanje Sunca. Zlato je kondenzirana sun?eva svijetlost, dakle Zlatno doba; Mjese?eva svijetlost i srebro: Srebrno doba; Mars i željezo: Bron?ano doba.

Mi smo sada u sredini, na ?etvrtoj Kugli. Na petoj Kugli ?e se pojaviti sposobnost organiziranja sebe iznutra prema vani. Tada ?e se Zemlja transformirati u sferu na kojoj ?e ?ovjek kreirati svoju formu iznutra prema vani. Zemlja ?e tada biti “Plasti?na” Kugla. Šesta Kugla je ona na kojoj ?ovjek ne samo da ?e raditi plasti?no na svojoj formi, ve? ?e vlastite misli mo?i smjestiti u oblik. Na petoj Kugli ?ovjek ?e mo?i, na primjer, formirati ruku; na šestoj Kugli mo?i ?e poslati svoje misli u okolni svijet. Na sedmoj Kugli sve ?e opet postati bez oblika. Sve ?e još jednom prije?i u stanje sjemena.

Sada ?emo razmotriti naš sadašnji ego. Unutar njega se nalazi mnoštvo mentalnih slika i koncepata. Kada danas promatramo civilizirani svijet kažemo: Civilizirani svijet se pojavio iz Ega. Sve ovo je jednom bilo u ljudskoj glavi; bilo je sadržano u egu. Sve je to sakupljeno zajedno. Sve stvari konstruirane ljudskom vještinom ro?ene su iz Ega. U sredini doba Lemurije Ego je još bio prazan; ?ovjek nije mogao ništa. Tek je postepeno na najprimitivniji na?in upoznavao svijet izvana. Njegov Ego je u to vrijeme bio kao šuplji mjehur od sapunice. Kada bi vidio kamen, on se u njemu reflektirao; možda je na njemu vidio oštri rub i po?eo odlamati drugo kamenje. Na ovaj na?in je po?eo formativno raditi u mineralnom svijetu. Ono što je bilo u njegovom okruženju sve se više reflektiralo u onom što je prije bilo prazni Ego. Na kraju fizi?ke Kugle sve ?e biti prisutno kao reflektirana slika u našem Egu. Kada to napokon budemo sve imali u nama mi ?emo to formirati iznutra vani. To ?e biti “plasti?no” stanje slijede?e Kugle. Majstor graditelj katedrale u Kelnu sakupio je utiske u svoj ego. Sadržaj njegovog Ega biti ?e oživljen od Buddhia i kasnije, na petoj Kugli on (graditelj) ?e svemu dati ovaj oblik. Na šestoj Kugli sve ?e to biti prisutno kao misao i na sedmoj Kugli sve ?e zajedno biti povu?eno u atom. U slijede?oj Rundi ?ovjek ?e stvoriti novo biljno carstvo iz Ega.

U sredini doba Lemurije Ego je bio kao rupa izdubljena u materiji. Svi naši Egoi su u to vrijeme bili takve rupe u materiji koje mi od tada punimo. U slijede?oj Rundi njihov sadržaj ?e se ogledati u biljnoj formi, jer ?e se u petoj Rundi s biljnim carstvom doga?ati ono što se sada doga?a s mineralnim carstvom. Cijela ?e Zemlja tada biti jedno neizmjerno, živo bi?e. ?ovjek ?e posti?i svjestan život osje?aja i percepcije, i zatim ?e mu dati život izvan njega. U šestoj Rundi ne?e više biti biljnog carstva; ?ovjek ?e tada dopustiti živim mislima ispunjenim osje?ajima i percepcijom da idu od njega vani kao ?isto intelektualne formacije. U šestoj Rundi na šestoj Kugli, na šestom stupnju razvoja, koji odgovara šestoj Rasi, donijeti ?e se važna odluka. Za sve ?e vrijediti uvjet Devachana da su u stanju razvijati iz svih carstava. Ako netko ne bude napredovao do to?ke da se može uzdi?i na stupanj Devachana, ostati ?e u animalnom stanju. To ?e se dogoditi prema broju 666, broju Zvijeri.

U sedmoj Rundi cijelo ?e ?ovje?anstvo biti potpuno pro?iš?eno. Kraljevstvo ljudi ?e tada posti?i svoj zenit. Ova Runda je najbrža. Ljudsko bi?e, kada iz nje iza?e, postati ?e Bogom i prenijeti svoj razvoj na Jupiter.

U svakoj je Rundi prva Kugla, ili stanje forme, takve prirode da još nemamo posla s formom, ve? je forma prisutna samo kao po?etni plan. Zato ezoterizam ne ra?una Arupa-Kuglu kao stanje forme, ve? kao uvjete života; to je tako?er slu?aj i sa sedmom Kuglom, Arhetipskom. Dakle imamo samo pet stanja forme. Prva i posljednja Kugla svake Runde su uvjeti života. Sva stanja Rundi se tako?er zovu i stanja života, jer prolazak kroz Kraljevstvo predstavlja uvjete života.

U prvoj Rundi život je bio u prvom elementarnom kraljevstvu, u drugoj Rundi u drugom elementarnom kraljevstvu, u tre?oj Rundi u tre?em elementarnom kraljevstvu, u ?etvrtoj Rundi u mineralnom kraljevstvu. U petoj Rundi život ?e biti u biljnom kraljevstvu, u šestoj rundi život ?e biti u animalnom kraljevstvu i u sedmoj Rundi život ?e biti u kraljevstvu ljudi.

Kada se razmatra život u kraljevstvu ljudi u sedmoj Rundi, to obasjava svijetlom slijede?u Rundu kada ?e ?ovjek prije?i u drugo stanje svijesti. Svrha Runde sastoji se u dosezanju novog stupnja života. Svrha sedme Runde je da vodi preko u novi stupanj svijesti. Dakle ezoterik broji samo šest stanja života, ra?unaju?i sedmu Rundu kao novo stanje svijesti.

Ako želimo napisati brojeve stanja života, forme i svijesti dobijemo pet Kugli ili stanja forme, šest Rundi ili stanja života, deset planeta ili stanja svijesti. Ako ra?unamo cijelu evoluciju od Saturna do Vulkana, izrazili smo ono što nalazimo kod Helena Petrovne Blavatsky kao broj Prajapatis 1065, to ?e re?i , 10 – 6 – 5.


OSNOVE EZOTERIJE XXVII / XXXI
Berlin, 30 listopad 1905

Tijek svjetske evolucije pojavljuje nam se na tri nivoa: svijest, život i forma. Svijest u svojim raznima manifestacijama nalazi izraz u sedam planetarnih evolucija: Saturn, Sunce, Mjesec, Zemlja, Jupiter, Venera, Vulkan. Na svakom planetu ima sedam kraljevstava života i svako kraljevstvo prolazi kroz sedam stanja forme.

Naša fizi?ka Zemlja je takvo stanje forme, ?etvrto stanje forme ili Kugla, u ?etvrtom kraljevstvu života, na ?etvrtom planetu, ili stanju svijesti. Mislimo na Zemlju kakva je sada i pitamo se: Što radimo ovdje? Uzimamo stvari iz okolnog prostora, uglavnom iz mineralnog carstva, i iz njih konstruiramo artefakte. To je proces kombiniranja; iz odvojenih stvari konstruiramo cjelinu, kreaciju unutar forme. Postoje drugi na?ini na koje se nešto može pojaviti, na primjer na sli?an na?in kao što se stabljika, liš?e i cvjetovi javljaju iz korijena biljke. Cvijet ne može biti sastavljen kao stroj, preko kombiniranja, ve? mora rasti iz onog što je ve? tu. To je proces unutar oblasti života. Iz onoga što je ve? tu kreirano je nešto novo.

U slu?aju tre?e vrste produkcije, iz svijesti, javlja se nešto na takav na?in da možemo re?i: prije u stvari tu nije bilo ni?eg — ništavilo.

Preselimo se u prvobitni po?etak ovakve planetarne evolucije, na sam po?etak Saturna. Što se tamo može promatrati? Tamo još nema fizi?kog planeta, nje prisutan ?ak ni u najfinijoj Arupa-formi, mi smo tamo ?ak i prije nego je Stari Saturn ušao u njegov sami po?etak. Ništa od naše serije planeta nije postojalo; me?utim naravno postojao je kompletan rezultat prethodnog planetarnog lanca, prili?no sli?no kao kada se mi ujutro probudimo, još ništa nismo napravili, i samo sje?anje onog što smo napravili prethodnog dana nam je u umu. Dakle kada se potpuno preselimo na po?etak evolucije Saturna, imamo u duhovnim bi?ima koja se tada manifestiraju, sje?anje na prethodni planetarni lanac i njegove doga?aje.

Sada se preselimo na kraj planetarnog lanca, u vrijeme kada treba završiti evolucija Vulkana. Pošto se planetarni lanac postepeno manifestirao kao kreacija, tendencija za to je ve? bila tamo u po?etku kao nerazdvojiva svijest. Dakle moramo po?eti s izlijevanjem svijesti; iz sadržaja ranije, iz sje?anja, svijest kreira novo. Na kraju je prema tome prisutno nešto ?ega tamo nije bilo na po?etku: odnosno, sva iskustva. Ono što je tamo bilo na po?etku teklo je vani u astralne stvari i bi?a. Na kraju je došlo do nove svijesti s novim sadržajem svijesti. To je nešto što se pojavilo ni iz ?ega, iz iskustva. Kada promatramo nešto novo moramo sebi re?i: da bi to bilo mogu?e tamo mora biti sjeme. Novo stanje svijesti me?utim, na kraju planetarne evolucije, u stvari dolazi ni iz ?ega, iz doživljaja; za to nisu potrebni temelji, nešto je kreirano što se javlja ni iz ?ega. Kada jedna osoba gleda drugu, ne može se re?i da je ona uzela nešto od ove druge, kada kao rezultat toga ona nosi u sebi sje?anje na tu drugu osobu. Ovo sje?anje se pojavilo ni iz ?ega. Dakle tri na?ina kreiranja su slijede?a:

Kombiniranje postoje?ih dijelova: Forma
Stvaranje novih formacija s novim životnim sadržajem na postoje?im temeljima: Život
Stvaranje ni iz ?ega: Svijest

Ovdje imamo tri definicije bi?a koja dovode, koja su temelj planetarnog lanca. Ona se zovu tri Logosa. Tre?i Logos stvara pomo?u kombiniranja. Kada se iz jedne supstance pojavljuje nešto novo što ima život, to je izrodio drugi Logos. Svugdje, me?utim, gdje imamo posla sa stvaranjem ni iz ?ega, imamo prvi Logos. Zato se prvi Logos tako?er ?esto naziva Onaj koji je imanentan (koji se nalazi u) stvarima, drugi Logos Onaj tko u mirnoj supstanci u stvarima stvara život iz živu?eg, tre?i Logos Onaj koji kombinira sve što postoji, koji iz stvari sastavlja svijet.

Ova tri Logosa uvijek se u svijetu manifestiraju u i kroz jedan drugog. Tako?er prvi Logos doživljava oboje i unutarnju mudrost i volju. U kreativnoj aktivnosti prvog Logosa postoji iskustvo, takore?i, sakupljanja misli ni iz ?ega i onda još jednom u skladu s tim mislima stvaranje ni iz ?ega. Kod stvaranja ni iz ?ega se me?utim ne misli na takav na?in kao da uop?e ni?eg nije bilo tamo. Naprotiv, tijekom evolucije na?injeni su doživljaji a tijekom postajanja novo je kreirano, tako da se ono što je tamo otapa a iz doživljaja se stvara novo.

Stvaranje se može usporediti sa slijede?im: Netko vidi drugu osobu i promatra njenu pojavu. Da je nadaren za stvaranje kao prvi Logos mogao bi re?i: Da, vidio sam N i tako?er imam koncept suprotnog N. Mogu tako?er formirati njegovu komplementarnu sliku, t.j. bijelo gdje je crno i obratno. Na ovaj na?in, iz doživljaja objekta i njegovog negativa, kreirao je potpuno novu formu. To može prožeti životom. To bi bila potpuno nova kreacija koja nije prethodno bila tu. Pretpostavimo da je netko to napravio s brojnim ljudima i da su ti ljudi iš?ezli: zatim, iz svojih doživljaja, promatra? bi mogao stvoriti novi svijet.

U kontemplaciji svijeta stalno se vidi interakcija tri Logosa. Uobli?imo unutar okvira našeg planetarnog sustava, mentalnu sliku rada tri Logosa u odnosu na ?ovjeka. Promislimo na sami po?etak evolucije Saturna, kada tamo nije bilo ni?eg. Što se onda doga?a? Tada sve što je prije bilo prisutno takore?i curi dolje. Sve stvari koje su prije bile tamo struje vani. Ono što se na ovaj na?in javlja je prvo izlijevanje supstance od zbroja ranijih iskustava. U tome je sadržana supstanca iz koje se kasnije razvio ?ovjek. Ta supstanca u po?etku je jednostavno tamo kao supstanca. Na ovom strujanju vani zatim treba kontinuirano raditi i kombinirati zajedno. Kombiniranje supstance koja struji vani je nova kreacija. To je iznad svega kreativna aktivnost tre?eg Logosa. Odvija se nakon strujanja supstance vani i prema tome je kreativna aktivnost tre?eg Logosa.


Što to za ?ovjeka zna?i? Za ?ovjeka to na prvom mjestu zna?i da su kombinirani svi dijelovi koji zatim formiraju fizi?ko tijelo. U to vrijeme, na Saturnu, ljudsko bi?e je bilo stvarni robot. Ako bi mu netko uputio rije?, on bi je ponovno izgovorio. Forme bi?a su oblikovane. To se zove rad tre?eg Logosa i nastavlja se u epohu Sunca, kada ?ovjek tako?er prima svoje etersko tijelo i s njim život. To je djelo drugog Logosa. Sada nastavimo u epohu Zemlje. Tamo samo ?ovjek stje?e svijest, to ?e re?i, mogu?nost sakupljanja iskustva ni iz ?ega. To je djelo prvog Logosa. Na Saturnu je ?ovjek od tre?eg Logosa primio ono što je u njemu forma.
Na Suncu je od drugog Logosa primio ono što je u njemu život. Na Zemlji je primio ono što je u njemu svijest, od prvog Logosa.
Koncept svijesti mora nam postati malo jasniji. Moramo potpuno razraditi koncept svijesti na odre?enom planu. ?ovjek je svjestan, ali moramo znati gdje je njegova svijest. Kada govorimo o budnoj svijesti sada je svjestan na fizi?kom planu. Ali budna svijest može tako?er biti na astralnom planu. Kada se radi o stvorenju ?iji je, život na fizi?kom planu a svijest na astralnom planu, tada je to stvorenje životinja.

Kod ljudskih bi?a, mišljenje je lokalizirano u glavi. Kod životinja, na primjer tigra, svijest je na astralnom planu. Izvan glave je formirano ono što bi mogli zvati fokusna to?ka preko koje se utje?e na tigra. Kada tigar osje?a bol to ide preko na astralni plan. Organ za to kod tigra je ispred glave, na mjestu gdje su kod ?ovjeka obrve. Kod ?ovjeka je to mjesto ve? zatvoreno unutar glave i ispunjeno je prednjim mozgom; svijest je zatvorena preko mozga i prednjeg dijela lubanje pa je prema tome na fizi?kom planu. Kod tigra, i zaista svih životinja, fokusna to?ka svijesti leži ispred glave, u astralu: odatle ide u astralni svijet. Kod biljaka stvari su ponovno razli?ite. Ako bi mogli slijediti njenu svijest, idu?i odozgo prema dolje, uvijek bi došli na vrh korijena. Ako bi zatim pratili liniju rasta, došli bi do centra Zemlje. Tamo je sabirna to?ka svih senzacija, usisna to?ka svijesti biljke. To je u direktnoj vezi s mentalnim svijetom. Cijeli biljni svijet ima svijest na mentalnom planu.

Svijest cijelog mineralnog svijeta je u najvišim oblastima Mentalnog svijeta, na Arupa planu. Svijest kamenja je takva da ako bi tražili njen fokus trebali bi ga na?i kao vrstu atmosfere Sunca. Kada na Zemlji radimo u mineralnom svijetu, kada lomimo kamen, svaka pojedina akcija je u izvjesnom odnosu prema ovoj atmosferi Sunca. Tamo se opaža rad koji ?ovjek ovdje radi. Dakle imamo opseg bi?a na fizi?kom planu ?ija svijest me?utim leži na raznim planovima.


Ljudska bi?a i životinje se razlikuju preko ?injenice da imaju svijest na razli?itim planovima. Postoje sada tako?er i druga bi?a osim minerala, biljaka, životinja i ljudskih bi?a. Postoje bi?a koja imaju svijest na fizi?kom planu a tijelo na astralnom. Takvo bi?e je, takore?i, obrnuta životinja. Takva bi?a stvarno postoje; to su elementalna bi?a. Da bi njihova priroda bila shvatljiva budimo jasni o tome što pripada fizi?kom planu.

Fizi?ko je: Najprije ?vrsta zemlja, drugo voda, tre?e zrak, ?etvrto eter (toplinski eter, svjetlosni eter, kemijski eter, životni eter). Zadržimo se na ?etiri niže forme našeg fizi?kog plana i odvojimo od njih eterski svijet.

Stanja svijesti mogu ležati u svakakvim oblicima na fizi?kom planu dok tijelo takvog bi?a leži u astralu. Moramo misliti o svijesti u ?vrstoj Zemlji, tijelu u astralu; ili o bi?u koje ima svoju svijest u vodi a tijelo u astralu; zatim o takvom bi?u sa sviješ?u u zraku i njegovu tijelu u astralu i o jednom sa sviješ?u u vatri i tijelom u astralu. Današnji ?ovjek malo zna o takvim bi?ima; danas su poznata jedino kroz poeziju. Rudari (ili minerali) me?utim poznaju dobro ovakva bi?a. Gnom je vidljiv samo onome tko može vidjeti na astralnom planu, ali rudari ?esto posjeduju takvu astralnu viziju; oni znaju da su gnomi stvarni. Dakle, na Zemlji postoje razni oblici svijesti, i ono što danas prirodni znanstvenici nazivaju zakoni prirode misli su bi?a koja misle na fizi?kom planu ali tijela imaju na astralnom planu. Kada u fizici imamo posla sa zakonima prirode možemo re?i: to su misli bi?a koje ima tijelo na astralnom planu. Sile prirode su kreativna bi?a a prirodni zakoni su njihove misli.


U Srednjem vijeku alkemi?ari su pokušali koristiti ove duhove. Goethe je to dobro znao; Faust je želio imati vatreni zrak; to su trebali napraviti salamanderi koji imaju tijelo na astralnom planu. Tako oko nas imamo bi?a koja u stvari imaju svoju svijest u vatri, kojima nanosimo bol kada je vatra zapaljena, jer tako rade?i u stvari uzrokujemo odre?enu promjenu u tijelu tog bi?a na astralnom planu. Kada netko pali vatru mijenja to astralno bi?e. Na isti na?in kada netko dovodi do promjena u drugim sferama elemenata i sila prirode mijenja nešto kod ovih astralnih bi?a. ?ine?i ovo ili ono mi stalno naseljavamo astralni plan. Ako ove misli mislimo skroz jasno, imamo zna?enje crkvenog rituala: odnosno, ne koristiti nikakve supstance fizi?kog plana, osim onih koje su zna?ajne, pomo?u ?ega se zna?ajna bi?a pojavljuju na astralnom planu. Kada na primjer netko pali tamjan radi nešto što ima svrhu; pali odre?enu supstancu i stvara bi?a odre?ene vrste. Kada netko prolazi u ?etiri smjera kroz zrak ma?em kreira odre?enu vrstu bi?a.
Isto je kod sve?enika, kada radi odre?ene pokrete s rukama, da prate odre?ene zvukove o, i, u, poja?ano ponavljanjem: Dominus vobiscum. Zvuk je pravilan, zrak je doveden u odre?ene vibracije poja?ane odre?enim pokretima ruke, i silfa je prizvana. Znak, rukovanje i rije? slobodnih zidara tako?er dovode do odre?enih oblika koji se manifestiraju u skladu s odre?enim zakonima fizi?kog svijeta. Preko namjerne upotrebe ovih rije?i formirana je veza od jedne osobe do druge, osoba je umotana u astralnu supstancu koja je kreirana kroz znak, rukovanje i rije?.

Naravno da ?ovjek radi sve to u obi?nom životu, ali to radi na nesistemati?an na?in, kreiraju?i kontradiktorna bi?a. Vještina se sastoji u harmoni?nom radu prema gore od fizi?kog na više planove. U ritualima, kroz odre?ene ?inove, cilj je ne proizvesti kontradiktorna ve? harmoni?na bi?a. Sada ?ovjek nije u poziciji dovesti ove stvari u harmoniju. Ali za sve što ?ovjek na ovaj na?in kreira na astralnom planu postoje odre?ena bi?a koja upravljaju. Tako oko nas imamo svijet elementalnih bi?a s kraljem. Kod indijaca kralj gnoma se zove Kshiti, najviši od gnoma; najviše bi?e kod undina: Varuna; najviše bi?e kod silfi: Vayu, i sve što svijest ima u vatri upravljano je od kralja vatre: Agni. U svoj aktivnosti povezanom s vatrom, vodom i tako dalje imamo posla s odre?enim Deva-bi?ima. Sva vatru koju imamo ovdje na Zemlji supstanca je koja je satkana od bi?a koja pripadaju Agni. Ceremonijalna magija je najniža vrsta ?arobnjaštva i sastoji se od korištenja posebno izmišljenih trikova na fizi?kom planu da bi se kreirale odre?ene forme i bi?a na astralnom planu. Danas postoje škole u kojima se još prakticira ceremonijalna magija. Takva upotreba izaziva jaku privla?nost prema astralnom svijetu i vrlo ?esto rezultira samoubojstvom, jer je tada osoba gotovo isklju?ivo aktivna u astralnom svijetu i postala je neprilago?ena koristiti fizi?ki svijet u ispravnu svrhu. Razvila se djelomi?no za drugi svijet i fizi?ko tijelo je ?esto smetnja.

Sada tako?er shva?ate vezu s obožavanjem vatre koja se pojavila u povijesti religija. Sljedbenici Zaratustre su težili da, kroz žrtvenu vatru sve?enika, u stvari kreiraju odre?ene forme na astralnom planu. Na Zemlji se danas sve doga?a fizi?ki. Ali iz onog što je re?eno, može se vidjeli da su pod utjecajem naših djela stalno kreirana astralna bi?a. Svim djelima su pridružena astralna bi?a. Ona su naše Skande koje dovode do naše karme. Ali tako?er i sva fizi?ka djela ostavljaju astralna bi?a iza na astralnom planu. Na primjer katedrala u Kelnu odgovara odre?enom bi?u na astralnom planu. Preko svega što se doga?a na Zemlji, kada bude prera?ena sva fizi?ka materija i Zemlja bude razgra?ena, kroz to ?e se slijede?a astralna Kugla sama pojaviti. Jednostavno ?e biti tamo kao astralna bi?a, efekti ranijih fizi?kih procesa. Zato ?ovjek stalno treba raditi s karmom. U slijede?em životu mora ponovno ispraviti groteskna astralna bi?a koja je zabrljao, ina?e ?e ona dati bezna?ajna stvorenja za slijede?u Kuglu. To je karma koju treba pro?istiti. Ono što se na Zemlji doga?a na velikoj skali, odvija se u malom u ?ovjeku. Promislimo na dijete. Ono se pogrešno podiže, razmaženo je slatkišima i tako dalje. To ne samo da dovodi do procesa u fizi?kom tijelu ve? ih stalno utiskuje u astral, tako da mu u stvari tako?er mijenja i astralno tijelo. Ono što se fizi?ki daje malom djetetu prelazi u njegovo astralno tijelo, prisutno je u obliku odre?enih formi. Dakle ono što dajemo, postepeno opet dobijemo. U kasnijoj dobi grijesi protiv djeteta se osve?uju. Ti grijesi ostaju tijekom cijelog života i od velike su važnosti posebno u finalnim godinama. Nakon srednjeg perioda doga?a se obrnuti proces; astralno tada radi na fizi?kom planu.



U djetinjstvu je temelj onog što ?e ?ovjek imati u starijoj dobi umetnuto u astral. Kada osoba opaža kako je griješila i radi na sebi s time u vidu, tada može eliminirati štetu u astralnom tijelu, ina?e ?e se u starijoj dobi slomiti pod slabostima svog djetinjstva. Samo ono na ?emu ?ovjek radi svjesno ima harmoniziraju?i efekt na astralno tijelo. Ako u kasnijem životu suprotne kvalitete nisu svjesno prizvane, ne može se riješiti pogreški.


OSNOVE EZOTERIJE XXVIII / XXXI
Berlin, 31 listopad 1905

Dati ?emo još jedan poseban primjer kako možemo uroniti u dubinu religijskih dokumenata i ste?i ve?e razumijevanje onog što sadrže.

Ako prou?avamo naše osjetilne organe onako kako se obi?no prou?avaju, vidimo da kroz osjetilo mirisa imamo mogu?nost opažanja same materije. Ukoliko ova fina supstanca ne bi bila izlu?ena, ?ovjek ne bi mogao mirisati. Ono što se tu odvija je veza sa samom materijom. Organ okusa nije povezan sa samom materijom, ve? djeluje preko procesa otapanja i opaža njegov efekt. Dakle okus možemo zvati kemijskim osjetilom, pošto on penetrira u sastav materije. Tre?e osjetilo ono od vida, više nema posla s materijom, jer samo opaža slike koje je materija proizvela. ?etvrto, osjetilo dodira, ima još manje posla s materijom kao takvom, jer ono opaža samo atribute okruženja u vezi s objektima, kao toplinu ili hladno?u; to je stanje materije koje više ne zavisi o samoj materiji, ve? s kakvim je uvjetima okružena. Slušanje ni na koji na?in ne zavisi o zraku, jer mi opažamo jedino oscilacije, vibracije zraka, nešto što stoji u sasvim vanjskom odnosu prema onom što je materijalno. Materija, zrak, samo je vozilo za zvu?ne valove.

Najniža percepcija materije je miris, zatim dolazi okus, zatim pogled, onda dodir i slušanje. Sada možemo pitati: Što je toplina ili hladno?a? To je ono što je sadržano u toplinskom eteru. Dakle osjetilo dodira opaža toplinski eter, pogled opaža svjetlosni eter, okus opaža kemijski eter, miris opaža atomisti?ki ili životni, slušanje opaža zrak. Šesto i sedmo ?ulo koja ?e se razviti tek u budu?nosti, opažati ?e vodu i zemlju.

Mi prema tome imao kod naših osjetila niz stupnjeva u vezi s onim što zovemo materija. Prvo ?emo pratiti razvoj naša tri niža osjetila.

Osjetilo vida pomo?u svjetlosnog etera opaža objekte oko nas. Postojalo je me?utim vrijeme kada je sve bilo mra?no. Oti?imo natrag u vrijeme kada je vid nastao i svijet kao takav nam je postao primjetan. Prije toga oko nije bilo otvoreno vanjskom svijetu. Moramo zamisliti istu silu koju oko prima izvana u svjetlosnom eteru, teku?i iznutra vani, struje?i vani kroz oko u suprotnom smjeru.
Da je to bio slu?aj bi?e bi osvjetljavalo druge oko sebe. Tako je bilo u odre?enom vremenu kada su ljudska bi?a posjedovala o?i kao Kiklopi. Do osvjetljavanja je došlo kroz strujanje svijeta vani; to svijetlo je strujalo od iznutra prema vani. Tada je ?ovjek osvjetljavao, kao što to rade mnoga morska stvorenja još i danas, objekte oko sebe i vlastito tijelo. U to vrijeme nije imao vlastitu svijest, ve? je bio samo instrument odgovaraju?ih božanskih bi?a, da bi za njih osvijetlio svijet. Božanska bi?a nisu imala sredstva za gledanje okolnih objekata osim ljudskih o?iju.

Kada ?ovjek nije imao intelekt bilo je mogu?e da aktivno svijetlo Božanstva pro?e kroz njega i osvijetli objekte. Ljudsko bi?e je bilo posrednik Božanstvu. Ono je željelo pomo?u svijetla na?initi vanjske objekte vidljivim. Pošto je svijetlo prolazilo kroz njega, bio je oblikovan sam ?ovjek. Prije nego je svijetlo prolazilo kroz ljudsko bi?e Božanstvu svijetlo nije trebalo, jer objekti još nisu bili ?vrsti, ve? fluidni, tako da svijetlo ne bi koristilo. To je stanje opisano u Bibliji: ‘Tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama.’ U to vrijeme svijet je bio jednostavno voda, ?ak i zlato i srebro i niz ostalih metala, bili su fluidni. Kada se unutar vode, kao blokovi leda, pojavljuju ?vrsti objekti, ?ovjek je izdvojio svoju raš?lanjenu formu i svijetlo je postalo neophodno. Bog re?e: ‘Neka bude svijetlo i bi svijetlo.’ Zatim je i ?ovjek tako?er prvo primio svoju formu. To je trenutak kada je uveden svjetlosni eter i ?vrsti element se odvojio. Bog re?e: ‘Neka se pokaže kopno.’ Prije toga sve je bilo vodene prirode. Na isti na?in na koji je svjetlosni eter bio pripojen ?vrstom elementu, tako je i kemijski eter bio pripojen vodi. Dok je još bio fluidan u ?ovjeku su djelovali kemijski odnosi. Kemijski odnosi u skladu s kojima su danas kombinirane razli?ite supstance, bili su utisnuti u individui. Zatim se vra?amo u stanje kada je ?ovjek a tako?er i cijela Zemlja bio još zra?an; život, ili atomisti?ki eter je utjecao u njega. Životni eter je tada bio uveden u svijet preko ?ovjeka.

Sada još jednom skrenimo pažnju na stanje koje je postojalo kada je Bog rekao: ‘Neka bude svijetlo.’ Zemlja se po?ela zgušnjavati. Na nju je sijalo svijetlo. To je tako?er i vrijeme kada se ?ovjek po?eo zgušnjavati. Ranije sile me?utim trebaju biti zadržane. Sada smo dosegnuli stanje kada je ?ovjek pustio da kroz njega prolazi svijetlo. Zatim se dogodio potpuni preokret. ?ovjek je po?eo opažati svijetlo kao nešto vanjsko.

Od po?etka je kroz njega bilo uvedeno u ovaj svijet:

1.Atomisti?ki ili životni eter.
2.Kemijski eter.
3.Svjetlosni eter.

Preokret:

3.Percepcija životnog etera.
2.Percepcija kemijskog etera.
1.Percepcija svjetlosnog etera.

Sada ?ovjek natrag prima svijetlo od svijeta. (Preokret spirale.) Prije je on bio izvor svijetla, sada svijetlo struji u njega. Postao je zatvoren u sebe; time je stekao svijest. Svijetlo je sijalo u njega; po?eo je puštati da se u njemu reflektira okolni svijet. Slijede?i stupanj je da nau?i prepoznati objekte s obzirom na njihov kemijski sastav. Razvio je simpatiju i antipatiju za supstance, odnos prema vanjskom svijetu. Zatim je kona?no došao do unutarnje percepcije atomisti?kog ili životnog etera.

Preko uvo?enja svijetla u svijet ?ovjek je stekao svoju ?vrstu formu. Preko uvo?enja kemijskog etera stekao je odnos prema svijetu. Preko uvo?enja atomisti?kog etera stekao je život. Dakle preko o?iju je stekao formu; preko osjetila okusa, odnos prema svijetu; preko osjetila mirisa, nosa, život. Jehova je udahnuo u njegove nosnice dah života.

Kada pristupamo religijskim spisima s ovakvim idejama nalazimo da su u njima najdublje istine. Vidjet ?emo da li su izvorno ove istine bile stavljene u religijske spise onako kako ih imamo danas.

Uzmimo za primjer graditelja Gotthard tunela a zatim ?ovjeka koji ga opisuje. Graditelj, koji je stvarno konstruirao Gotthard tunel možda nije trebao u visokom stupnju posjedovati inženjerstvo u svjesnom ja, ve? je on u stvari doveo misao u stvarnost. Takav je odnos izme?u mudrog ?ovjeka drevnih vremena i onih današnjih. U to vrijeme oni su posjedovali kreativnu mudrost. Sada imamo mudrost temeljenu na opservaciji. Kreativna mudrost je ona mudrost koja je jednom na?inila ?ovjeka, grade?i jedan za drugim one dijelove koje danas anatomi izvla?e i opisuju. Kreativna mudrost upravo je jednaka kao mudrost koja danas može biti otkrivena; ona je smještena u svijetu. U prvobitnoj mudrosti ?ovjek se bavio planom svijeta. Sada možete razumjeti zašto se mistik mora povu?i u sebe. Istinski mistik mora biti istraživa? unutarnjeg. On pokušava na?i one stupnjeve evolucije kroz koje je bio kreiran.
Ako bi mogli potpuno ugasiti sve svijetlo iz o?iju a zatim kreirati svijetlo unutar nas, dok se svijet ne pojavi osvijetljen iznutra prema vani, tada bi se trebali mo?i iznutra prožeti kreativnom mudroš?u i u sve prodrijeti s unutarnjom vizijom. To ima prakti?nu vrijednost, jer se možemo sjetiti kako je u stvari ?ovjek izgra?en tako da je prolazio kroz mineralno, biljno i životinjsko carstvo: sve je to tako?er u njemu. Ono što je vani u svijetu ostatak je onog što je ?ovjek sam bio.

Ljudsko srce kakvo je nastalo bio je srodno onome što se odigralo vani. Trenutkom zaranjanja u srce, kreiramo sebi okruženje kakvo je bilo kada je u doba Lemurije srce nastalo. Ako se koncentriramo na aktivnost srca, možemo prizvati cijelo okruženje doba Lemurije kada je srce formirano. Lemurijski krajolik uzdiže se unutar nas. Tkogod se koncentrira na srce vidi postanak ljudskih vrsta.

Kroz koncentraciju na unutrašnjost mozga, koji se postepeno razvio za vrijeme doba Atlantide, vidi se pojavljivanje atlantskog krajolika. Ako se koncentriramo na solarni pleksus vo?eni smo do Hyperborejaca. Tako se putuje natrag u svjetove kakvi su nekada bili. To nije lebdjenje u sebi, ve? stvarna percepcija raznih organa u njihovom odnosu sa svijetom. To je na?in na koji je Paracelsus pronašao svoje lijekove i postigao svoja izlje?enja. On je znao da je digitalis purpurea nastala u isto vrijeme kad i ljudsko srce. Kroz koncentraciju na odre?eni organ, odgovaraju?i lijekovi otkrivaju sebe. Tako ?lanovi makrokozmi?ke i mikrokozmi?ke prirode ?ovjeka stoje u odnosu jedan prema drugom.

Sada je lako razumjeti slijede?e. Ljudsko bi?e prima toplu crvenu krv kao i više životinje. To ?e re?i, od tada ?ovjek se može odvojiti od svog okruženja, postati nezavisan, cjelina zatvorena unutar sebe. To riba nije. Riba ima istu temperaturu kao i njena okolina. S toplom crvenom krvi za ?ovjeka je postalo mogu?e razviti toplinu unutar njega. Tada je sebe mogao izdvojiti iz svog okruženja. Prije je imao istu temperaturu kao njegovo okruženje. Što je to što se stvarno dogodilo?

Razmotrimo nediferencirani ljudski organizam prije doba Lemurije. Postojala je ravnomjerna temperatura preko cijele Zemlje. Stanje topline unutar ?ovjeka bilo je isto kao i vanjski toplinski uvjeti.

Zatim je unutarnje stanje topline pove?ano. To toplinsko stanje je ozna?avalo individualnu toplinu, toplinu koja se iskoristila za individualizaciju; a u vanjskom svijetu došlo je do suprotnosti: toplina, vatra je bila distribuirana. Prije nije bilo vanjske vatre. U prirodi pripaliti vatru postalo je mogu?e tek kada se vatra pojavila u ?ovjeku. Od tog vremena je postojala blagotvorna vatra distribuirana vani, a unutar ?ovjeka egoisti?na vatra.

I sada dolazimo do to?ke u vremenu kada je vatra povu?ena od duhovnih bi?a zbog dobrobiti ?ovjeka. Ljudska bi?a vuku svoju toplinu od odre?ene vrste duhovnih bi?a — Agni. Zbog toga, ono što je prije bilo tamo kao Duh vatre u svijetu moralo se povu?i i od tada se moglo pojaviti samo povremeno u obliku vatre. Na ovoj ?injenici je temeljena Saga o Prometeju. Bog je izgubio svoje prijašnje tijelo i sebi stvorio novo u vanjskoj vatri. Ovdje imamo izvanredan primjer kako na izvjestan na?in ?ovjek radi destruktivno na elementalnim silama Prirode. ?ovjek je sam prizvao element vatre u tome što je postao individualizirano bi?e. To je u osnovi okultne izreke da, fundamentalno govore?i, ?ovjek radi destruktivno što se ti?e elementalnih bi?a. To je vrlo dalekosežno i razjašnjava nam kako još i danas ?ovjek stalno kreira nove uvjete, nove sile Prirode u svijetu oko njega, dok on sam napreduje u svom razvoju. On oblikuje strukturu Zemlje. Vatra se javlja u doba Lemurije; zbog toga se Lemurija mogla susresti s destrukcijom kroz vatru koju je sam ?ovjek kreirao.

Atlantski kontinent je nestao u vodi. Pad petog kontinenta do?i ?e preko zla. Možemo promatrati vrstu nazadovanja na slijede?i na?in:



Slijede?i stupanj — tijekom atlantskog doba — bio je kreativni rad ljudskih bi?a na vlastitom eterskom tijelu. Tamo je on povla?io zrak iz okruženja u sebe. Na taj je na?in toliko promijenio svoje etersko tijelo da su uvjeti na Atlantidi postali sasvim razli?iti. Za vrijeme Atlantide površina Zemlje bila je jednom sama magla, atmosfera takve vrste da bi duga bila nemogu?a. Tada je ?ovjek radio na vodi. U doba Lemurije radio je na ?vrstoj zemlji, to je dovelo do vatre; u doba Atlantide radio je na vodi; to je dovelo do svijetla. (to je odgovaralo svijetlu našeg intelekta.) Zatim je radio na zraku.

Peta korijenska rasa dovesti ?e ?ovjeka do pada kroz ono što moramo nazvati zlo. Tada dolazi šesta korijenska rasa. Peta korijenska rasa je ona u kojoj se Manas razvija na fizi?kom planu.


U staroj indijskoj civilizaciji ?ovjek je živio u uvjetima koji odgovaraju Manasu u stanju neke vrste dubokog transa. Tamo je prvobitna mudrost otkrivena drevnim Indijcima od Rishia. Drugo otkrivenje se odvilo s Perzijancima u stanju sli?nom našem dubokom snu. U tom je stanju ?ovjek ?uo Rije?. To je bilo stanje transa u spavanju starih Perzijanaca. ‘Honover’ je bila rije? koju su koristili Perzijanci.

Tre?e otkrivenje: Narodi Bliskog istoka, Babilonci i Egip?ani, opažali su kroz Manas u slikovitoj svijesti; imali su vizije ili gledanje u snu.

?etvrto otkrivenje: Jasna budna svijest je razvijena od Semita, Grka i Rimljana. U to vrijeme Manas je opažan u jasnoj dnevnoj svijesti, kao utjelovljeni ?ovjek, Krist Isus.

Dakle kod starih Indijaca nalazimo trans fizi?kog tijela. Kod drevnih Perzijaca nalazimo duboki san eterskog tijela. Kod naroda Bliskog istoka nalazimo slikovitu svijest astralnog tijela, kod Semita, Grka i Rimskih naroda budnu svijest ega.

Sada u petoj pod rasi ?ovjek ne opaža mijenjanje stupnjeva Manasa, ve? ova rasa vidi kao najviši stupanj psihi?ki doživljaj koncepata kao takvih. Naša pod rasa je razvila psihi?ki Manas, obi?no znanstveno znanje.

Šesta pod rasa ?e razviti super-psihi?ki Manas. Ono što je kod ljudskih bi?a danas samo vrsta znanja postati ?e aktualna realnost, socijalna sila. Šesta pod rasa ima zadatak prožeti društvo na socijalan na?in sa svime što je nastalo na prethodnim stupnjevima evolucije. Tada ?e se po prvi puta Krš?anstvo pojaviti kao ono što oblikuje socijalni poredak. Šesta pod rasa biti ?e ona koja je kao zametak temelj za šestu korijensku rasu. Peta korijenska rasa ima porijeklo od izvornih Semita, od pete pod rase ?etvrte korijenske rase. Ovaj narod je razvio individualni ego koji je proizveo egoizam. ?ovjek duguje svoju nezavisnost originalnim Semitima. ?ovjek najprije mora prona?i sebe, ali se zatim mora predati. Mora se predati onom što misao ?ini stvarnoš?u. Šesta pod rasa je predodre?ena zamijeniti krvne odnose s odnosima Manasa, odnosima u duhu. Mišljenje koje je altruisti?ko razviti ?e predispoziciju za prevladavanje egoizma.

Sedma pod rasa ?e biti preuranjeno ro?enje. Ona ?e zaista prerano i prejako napraviti izvana ono što se pojavilo od Manasa.
U šestoj pod rasi biti ?e dana predispozicija za prevladavanje egoizma, ali na takav na?in da se održi balans izme?u sebi?nosti i nesebi?nosti. ?ovjek šeste pod rase, niti ?e se izgubiti u onom što je vani, niti ?e ušutkati ono što je unutra. Kod sedme pod rase do?i ?e do neke vrste hipertrofiranja. ?ovjek ?e tada izlijevati vani ono što sada ima unutar sebe: svoj egoizam. U drugu ruku ?lanovi šeste pod rase održavati ?e balans. Sedma pod rasa ?e utvrditi egoizam. Kasnije ?e u šestoj korijenskoj rasi englesko-ameri?ki narod biti projektiran kao nešto što je postalo rigidno, baš kao što su danas Kinezi rigidni ostatak atlantskog doba, ?etvrte korijenske rase.

Svjetski egoizam proizlazi od Angloameri?ke rase. Iz tog smjera ?e cijela Zemlja biti prepravljena egoizmom. Iz Engleske i Amerike dolaze sva otkri?a koja ?e prekriti Zemlju kao mreža egoizma. Dakle od tamo ?e cijela Zemlja biti prekrivena mrežom egoisti?na zla. Ali iz male kolonije na Istoku [Slavenski narodi] biti ?e razvijen, kao iz sjemena, novi život za budu?nost.
Englesko-Ameri?ka civilizacija troši europsku kulturu. Sekte u Engleskoj i Americi ne predstavljaju ništa drugo nego nevjerojatnu konzervaciju onog što je staro. Ali onakva društva kao Vojska spasa, Teozofsko društvo i tako dalje, pojavljuju se baš tamo, da bi duše spasile od dekadencije, jer se evolucija rase ne odvija paralelno s evolucijom duše. Ali sama rasa ide u smjeru svoje destrukcije. Unutar nje je sjeme zle rase.

U ?etvrtoj pod rasi rad se izvršavao kao danak (robovski rad).
U petoj pod rasi rad je izvršavan kao roba (prodavan je).
U šestoj pod rasi rad ?e biti izvršavan kao poklon (slobodan rad).

Ekonomske potrebe za egzistenciju tada ?e biti odvojene od rada: ne?e više biti privatnog vlasništva, sve ?e biti zajedni?ko vlasništvo. Ne?e se više raditi radi vlastite egzistencije, ve? ?e se sve raditi kao apsolutni poklon ?ovje?anstvu.


OSNOVE EZOTERIJE XXIX / XXXI
Berlin, 3 studeni 1905

Sada ?emo baciti još svijetla na skriveno djelovanje karme i razmotriti karmi?ke odnose izme?u naroda i pojedinaca. Oni koji se iskreno drže principa da ne gledaju svijet materijalisti?ki, ve? traže objašnjenja iz duha ovo ?e razumjeti.

Nau?ili smo iz povijesti da se tijekom evolucije javljaju bolesti koje prije nisu postojale. Dakle danas, za po?etak, ?uti ?emo nešto o porijeklu takvih bolesti kako su povezane s epohama i narodima.

To ?emo razumjeti iz duha. Lije?nik daje objašnjenja da je ova ili ona bolest uzrokovana bacilima. Mi me?utim moramo pitati: odakle su bacili došli? Oni su jednako inkarnirana živa bi?a kao i ?ovjek. Za ona bi?a koja rade poreme?aj u ljudskom životu moramo pitati: Odakle su došla? Što ih je dovelo u njihovu sadašnju materijalnu egzistenciju? Što su bili prije nego su se inkarnirali?

Pretpostavimo, na primjer, da je neka nacija ili rasa u nazadovanju, kre?e se prema svom padu. To postavlja otpor. Taj otpor prema padu je duhovni izraz ne?eg što živi u astralnom tijelu nacije o kojoj se radi. Ako bi to nazadovanje brinulo samo one koji idu prema kraju, tada izazvani osje?aji ne bi imali posebnog efekta na druge u svijetu. Recimo me?utim da dolazi u konflikt s drugom nacijom, poniru?i u strah i tjeskobu i tako stvaraju?i reakciju kod te druge nacije. Tada imamo dvostruku situaciju: nacija trpi nazadovanje, ono što se javlja iz uznemiravanja naroda koji se bori protiv vlastita nazadovanja, i strah i uzbuna od drugog naroda. To je nešto trajno.

Uzmimo odre?eni slu?aj: Mongolski juriši u Srednjem vijeku, kada su Mongoli došli u sukob s Europljanima, šire?i me?u njima strah i uzbunu. Takav strah i takva uzbuna su tada prisutni kod naroda o kojima se radi. Kada gledamo te napadaju?e horde, od kojih su Mongoli posljednji, smještaju?i se u raspoloženje svih tih srednjevjekovnih naroda, vidimo kako o?aj zadnjih grana ?etvrte korijenske rase i strah i uzbuna izazvana u europljanima stvara duhovne forme. Da su ti juriši naišli na hrabrost i ljubav, tada bi trule?a supstanca bila razgra?ena. Ali strah, mržnja i uzbuna konzerviraju takve trule?e forme i one pružaju izvor prehrane za bi?a kao što su bacili. Kasnije se inkarniraju u takvim materijalnim formama pogodnim za takvu inkarnaciju. Dakle trule?e supstance su se ugradile u strahu i uzbuni europskih naroda kao sjeme nazadovanja. One su si?ušna živa bi?a. Na ovaj na?in se pojavila srednjevjekovna bolest, lepra. Javila se iz trule?e supstance silaznih Mongolskih naroda.

Koje je porijeklo ovih izgrednika ljudske fizi?ke prirode? Dolaze od ranijih duhovnih uzroka, od grijeha. Tako se Karma manifestira u nacionalnim zajednicama. Iz ovog možete predvidjeti kako moralni život nacije uvjetuje vanjski život budu?nosti. U naciji leži mo? da skrbi za svoju fizi?ku budu?nost preko odgovaraju?eg moralnog života u sadašnjosti.

Sve europske ezoterijske škole kažu da sve bakterijske bolesti modernih vremena imaju sli?no porijeklo. Bolesti uzrokovane bacilima pra?ene su natrag do njihovog duhovnog izvora. To je ezoterijska tradicija me?u Ružokrižarima i kod drugih ezoterijskih škola gdje su te stvari podu?avane. Postoji temeljno u?enje u malima krugovima ezoterijskih škola, ?iji sadržaj kaže da se u sedamdesetima u astralnom svijetu odvila sasvim odre?ena bitka koja je uzrokovala da stvari idu na bolje, ?ak iako ... [Praznina u tekstu ...]. Ti doga?aji su nazvani bitka izme?u doma?ina arhan?ela poznatog u krš?anskoj ezoteriji kao Mihael i doma?ina boga Mammona. Mammon je, u jednu ruku, bog prepreka, koji postavlja destruktivne, ometaju?e stvari na stazu napretka. U drugu ruku može se vidjeti u ovom bogu Mammonu kreatora sasvim odre?enih formi uznemiravanja u ljudskom životu u sferi zaraznih bolesti. Odre?ene zarazne bolesti, ranije nepoznate, dovedene su od boga Mammona.

Možemo pretpostaviti do kojeg stupnja ezoterijske škole moraju probuditi napredno razmišljanje u najintimnijim dubinama ljudskog bi?a kada se shva?a da je stvarni izvor ovih modernih bolesti ništa drugo nego nazadovanje, dugotrajni konzervativizam takozvane više klase kao suprotnost osiromašenim nižim klasama koje teže prema novom ... [Praznina u tekstu ...]. One su ometane, držane natrag preko onoga do ?ega je doveo bog Mammon. Nalazimo dvije suprotstavljene sile: sentimentalni svijet silaznih viših klasa, koji želi sa?uvati zastarjelo stanje, i osje?aje mržnje kod nižih klasa —astralni život isturen protiv drugih od narodnih masa. U ovom suprotstavljanju ezoterizam ponovno vidi nazadnu supstancu i time uzrok modernih zaraznih bolesti. Tkogod ima uvid u ove stvari ne?e ih naravno uzeti kao razlog za oponiranje modernoj medicini s njenim vanjskim lijekovima. Ali nikada ne?e do?i do pravog poboljšanja preko tih vanjskih metoda.

Ono do ?ega kasnije dolazi uvijek se unaprijed otkriva kroz ezoterijsko znanje. To se sastoji od opažanja kako sadašnji moral može voditi do boljeg zdravlja u budu?nosti. Iz toga možemo prosuditi kako je duboka bila percepcija onih koji su u svijet uveli Teozofski pokret. To proizlazi iz znanja o ovakvim odnosima. Predvi?ano je da ?e prijetnja ratom svih protiv svih uzeti sve više prijete?i oblik. Stvari koje moraju do?i ispunjavaju sebe unutarnjom neophodnoš?u, baš kao što ?e se doga?aji na Istoku razviti poput vatre tamo gdje je posebno zapaljiv materijal. Bilo bi besmisleno željeti sprije?iti ovakve stvari. Odgovaraju?a i pogodna sredstva odvra?anja od rata svih protiv svih tražio je Teozofski pokret kroz širenje aksioma bratstva. Jer bratstvo razgra?uje ono što struji u svijet kao sredstvo truljenja, kao mržnja. Jer što se ti?e rasa mi se nalazimo na silaznoj putanji. Ako ?e netko vjerovati da se ovaj pad može odgoditi i koji je sadržan mržnjom, ne riješen ljubavlju, prirodno je da ?e slijediti najgore. Teozofski pokret bi prevladao taj pad ljubavlju. Njegovi osniva?i znaju da Teozofsko društvo nije samo lijek, ve? izvor za razvoj ?ovje?anstva koje ide u budu?nost.

Dakle vidimo kako je fizi?ko rezultat onog što je duhovno prethodilo i kako je u odre?enim okolnostima u mo?i ljudi, preko znanja o odre?enim odnosima, povezati fizi?ko s duhovnim izvorom. Na primjer, ako netko zna kako je odre?ena bolest povezana s odre?enim osje?ajima i emocijama, on zna da prizivanjem tih osje?aja on tako?er priziva i bolest. Crni mag može koristiti to znanje da uništi ljude. Duboke okultne istine se prema tome ne mogu kazati svakome bez dužnog obzira, jer bi odmah dovele do demarkacije izme?u dobra i zla. Ta je opasnost nerazdvojiva s širenjem okultnih u?enja, jer se nikog ne može nau?iti kako na napravi da ljudi budu dobro, bez da ih se u isto vrijeme u?i kako da ih napravi bolesnim. Kada su okultna u?enja prodrla u odre?ene narode takve stvari su se dogodile. Postoje oblasti na Istoku gdje se mogu ?uti izvještaji da postoje sekte koje su sebi stavile u zadatak da proizvedu odre?ene bolesti. Tako u sve ve?em stupnju prodiremo do razumijevanja o na?inima na koji se materijalno pojavljuje iz duhovnog.

Sada ?emo pokušati prije?i nešto ve?e periode vremena. Znamo da danas postoji predivno nadopunjavanje izme?u svega što postoji kao animalni život i kao biljni svijet. Biljka za sebe koristi ugljik i izbacuje kisik, time stvaraju?i izvor života za sva stvorenja u okruženju koja trebaju disati. Taj izvor proizlazi od biljnog svijeta. Sve naše današnje disanje je tu kroz djelovanje ove misteriozne radionice biljnog svijeta. Iz ovog možemo formirati koncept kako svjetovi tonu, kako je otišao svijet koji je prethodio našoj Zemlji. Na Starom Mjesecu nije postojalo disanje kao sada kod ljudskih bi?a i životinja. Sasvim razli?it proces je na Starom Mjesecu bio na mjestu procesa disanja. O ranijem procesu možemo dobiti sliku kada pogledamo nešto što je preostalo od tog vremena: promjenjiva toplina životinja koje razvijaju istu temperaturu kao njihovo okruženje. Na Mjesecu je postojala toplina ili vatreno disanje. Udisanje ili izdisanje vatre ili topline tada odgovara sadašnjem udisanju i izdisanju zraka. U sredini doba Lemurije proces disanja je po?eo poprimati oblik kakav ima danas.

Duhovni proces ugradnje Monade u nižeg ?ovjeka nalazi svoju materijalnu refleksiju u disanju. Disanje ozna?ava udisanje Monade. U Hatha Yogi prema tome u?enik ide kroz proces disanja. On ritmi?ki regulira ono što ?ovjek danas ima kao prirodni proces da bi stavio disanje pod svoju kontrolu. Baš kao što je prije ?ovjek napredovao do ovog procesa disanja, udisao je i izdisao toplinu, transformiraju?i to u cirkulaciju tople krvi, tako u?enik Hatha Yoge teži formirati proces disanja u nešto unutarnje, dovesti ga iznutra pod svoju kontrolu. Pravila Hatha Yoge ozna?avaju transformaciju daha u proces koji ne ide iznutra prema vani, ve? je reguliran iznutra, kao što je danas cirkulacija krvi tako?er iznutra regulirana. U slu?aju životinja s promjenjivom temperaturom proces cirkulacije krvi ima isti odnos kao kod ljudskih bi?a proces disanja u?enika Hatha Yoge. Iza svih ovih stvari leže duboke misli u vezi evolucije koje teže biti temelj stvarnih procesa.

Ono što se danas obi?no ne shva?a je da je u zraku nešto duhovno. Kada je još postojala svijest o tome, duh je nazvan: Zrak, Vjetar = Pneuma. Pneuma zna?i struja zraka a tako?er i duševno-duhovno. Ova terminologija potje?e iz vremena u kojem je još postojala svijest o pravim vezama. Sada uzmimo ?injenicu da su na prethodniku naše Zemlje (Starom Mjesecu) odre?ena bi?a evoluirala iza stupnja ljudske evolucije tog vremena. To su bila Luciferi?ka bi?a. Kada se razmatraju ta bi?a treba re?i: Ona nisu živjela u okruženju kakvo danas ima Zemlja. Nisu mogla disati zrak, dakle nisu mogla primiti duh, jer uzimanje duha odgovara udisanju zraka. Ona su morala provoditi toplinski princip što se danas odvija u zraku. Na Zemlji razlikujemo sedam stanja fizi?kog: Najprije životni eter, drugo kemijski eter, tre?e svjetlosni eter, ?etvrto toplinski eter, peto zrak, šesto vodu, sedmo ?vrsto. Dakle Luciferi?ka bi?a su morala provoditi u toplini ono što danas ?ovjek provodi u zraku. Sada možete shvatiti da su zato, ova bi?a koja su dala ?ovjeku njegovu odvojenu svijest, njegovu nezavisnost, u odre?enom smislu povezana s vatrom. Iz tog razloga, kada se ona pojave, to je povezano s izvjesnom žudnjom za svime što se u ?ovjeku manifestira kao toplina, kao vatra. Žudnja se prika?i na ?ovjekovu individualnu toplinu. Dakle donosioci znanja i slobode vezani su s ne?im što se teži inkarnirati u elementu topline u ?ovjeku na sli?an na?in kako se to dogodilo na Starom Mjesecu. To je veza izme?u znanja i ro?enja i smrti, bolesti i tako dalje u svijetu. Sa znanjem, ro?enje, smrt i bolest dolaze u svijet. To je bila cijena koju je ?ovjek platio za znanje. Tako?er tako vidimo i vezu izme?u odre?enih toplinskih fenomena i bolesti, naime groznice. To je porijeklo groznice. Tradicija ovoga zaostala je u 19-om stolje?u.

U ranijim planetarnim stanjima, prete?ama naše Zemlje, nismo još imali posla s ljudskim bi?ima, životinjama, biljkama i mineralima kakvi su danas. Tada su postojala bi?a koja još nisu bila sišla tako duboko kao današnje životinje, niti se uspela tako visoko kao današnji ?ovjek. U to vrijeme biljke nisu izdisale kisik. Kisik, taj životni dah, još nije postojao. Tek s nastankom našeg biljnog carstva dušik postaje izmiješan s kisikom. Mjesec je bio okružen atmosferom dušika. U drugoj polovini ovog prethodnog planeta bi?a su sigurno ve? težila prema takvim formama koje mogu disati, koja su obdarena plu?ima i tako dalje; ali samo je u sadašnjem zemaljskom ciklusu biljno carstvo evoluiralo u ono što je sada. Animalna bi?a su onda razvila organe za disanje. Gurnula su biljno carstvo na niži stupanj, da bi ono snabdijevalo kisikom za disanje.

Ove procese prethodnika naše Zemlje moralo je slijediti stanje gdje život u istom obliku više nije bio mogu?. Forma se razvila u nešto drugo i trebala je novi planet. Prethodni planet je morao do?ekati svoj kraj; sve se živo ugušilo. Tako planeti sa svojim životom nestaju, i iz onog što je pripremljeno evoluira novi život u tijelu planeta Majke. Tako treba shvatiti pad i uspon planetarne evolucije.

Baš kao što je ?ovjek prije imao ostala carstva unutar sebe, tako danas još ima zlo u svojoj karmi unutar sebe. To sada sam prera?uje. U budu?nosti dobro u zlo biti ?e u vanjskim formama, rasa dobra i carstvo zla jedno do drugog. U tom budu?em vremenu ljudski lik ?e se pojaviti u transfiguriranom obliku iz odvojenog, zla animalnosti koje gura dolje. Promislimo o transfiguriranom ljudskom liku koji danas drijema kao zagonetka u animalnoj materiji, odvojen od animalnog zla i predstavljen simboli?no. Ne možete to predstaviti na bolji na?in nego u velikoj intuiciji egipatske Sfinge. To ne ukazuje samo na prošlost, ve? tako?er pokazuje i prema budu?nosti. Nisu bez razloga stari Egip?ani smjestili Sfingu ispred Hrama inicijacije. Inicijacija je usa?ivanje tajne budu?nosti u ljudske duše. Na ulazu u Hram koji je bio preko Sfinge ambijent za inicijaciju je ve? bio stvoren.

Ono što je izvana tijelo od kisika iznutra je Monada. ?im se kisik pojavio na Zemlji Monada je imala mogu?nost utjelovljenja. To je pokušaj posjedovanja Monade kada u?enik udiše mnogo kisika i nastoji ga zadržati. Kisik nije samo nešto vanjsko materijalno. Kisik treba ispitati u svijetlu duha. Dakle izvana imamo kisik a iznutra Monadu. Kisik je prema tome u doba Lemurije formirao tijelo za silazak sinova Manasa.


OSNOVE EZOTERIJE XXX / XXXI
Berlin, 4 studeni 1905

Danas ?e u vezi s prethodnim predavanjem slijediti neke aforisti?ne primjedbe koje se ti?u razli?itih rasa. Prvo ?e me?utim pozornost biti usmjerena na odre?ene stvari, razloge zbog kojih se pojavljuju samo u par knjiga.

Takozvana pravila prehrane kod razli?itih civilizacija ?ine se u po?etku vrlo proizvoljna. To me?utim nije tako, ona su ro?ena iz znanja i mudrosti, ali moramo jasno imati na umu da naše sadašnje ?ovje?anstvo uop?e nije u položaju da može slijediti ovakve stvari onako kako se danas želimo njima baviti. Ona ?e ipak dati podlogu za odre?ena pravila socijalnog života. Naravno da ne treba vjerovati da netko odmah postaje adept jednostavno prelaze?i na vegetarijanstvo i tako dalje.

Kod orijentalnih naroda postoji odre?eni na?in prakticiranja umjetnosti lije?enja u kojem lije?nici pridaju najve?u važnost prehrani njihova vlastitog fizi?kog tijela. Na mjestima gdje još postoji stari duhovni život, postoje oni koji su postali iscjelitelji slijede?i dijetu koja se sastoji isklju?ivo od mlijeka. Sasvim im je jasno da zbog toga što izuzimaju sve drugo oni unutar sebe stje?u odre?ene snage iscjeljivanja, posebno u tretiranju takozvanih mentalnih bolesti. Imaju svoje posebne metode. Znaju sigurno da kada uzimaju samo mlijeko razviju sasvim odre?ene snage.

Razjasnimo intuiciju o kojoj to zavisi. Ovu duboku intuiciju se može razumjeti na slijede?i na?in. Znamo za odre?ene doga?aje u ljudskoj evoluciji. Sredinom doba Lemurije izvorni ljudski element se podijelio na uzlazno ?ovje?anstvo i životinjsko carstvo. S time je povezana ?injenica da su se sile koje je Zemlja još posjedovala kada je bila ujedinjena s Mjesecom tako?er podijelile i dio njih se s Mjesecom odvojio od Zemlje.

Promislimo na vrijeme kada je Zemlja još bila ujedinjena s Mjesecom. ?ovjek je tada bio na sasvim razli?itom stupnju razvoja. Ve? je imao toplu krv, ali još nije bio podijeljen na dva spola. Tu podjelu treba promatrati s odvajanjem Mjeseca, tako da kada danas gledate Mjesec možete re?i: Tvoje odvajanje od Zemlje je ono što je dovelo da se snaga ljudske reprodukcija podijelila na dva dijela. Tako?er je to na Zemlji bilo vrijeme u kojem je ?ovje?anstvo bilo direktno povezano, spojeno s onim što je bilo animalno, i tako?er bilo prehranjeno od životinje. Ovu vrstu prehrane ne mogu lako razumjeti oni kojima nedostaje snaga vidovitosti. Možemo me?utim formirati koncept toga kada promatramo normalan na?in prehrane sisavaca, koji hrane mlade vlastitim mlijekom. S podjelom snage reprodukcije javila se tako?er i ova vrsta prehrane. Ranije su ljudska bi?a mogla apsorbirati hranjivu supstancu kao što danas plu?a uzimaju zrak. U to vrijeme su usisne niti povezivale ?ovjeka s cijelom prirodom oko njega, nekako na na?in na koji se zametak danas hrani u tijelu majke. To je stari oblik hranjenja na Zemlji. Ostatak toga je mladun?e sisavaca, a mlijeko je kao prehrana ?ovje?anstva u pred-lemurijska vremena. To je stara hrana Bogova, prvi oblik hranjenja na Zemlji. U to vrijeme priroda Zemlje je bila takva da se prehrana svugdje mogla sisati od nje. Dakle mlijeko je proizvod prvog oblika ljudske hrane. Kada je fizi?ka konstitucija ?ovjeka bila bliže božanskoj on je sisao mlijeko iz svog okruženja. Okultisti znaju kako je ?ovjek povezan s prirodom.

Uzimanje mlijeka je transformacija prvobitnog oblika prehrane. ?ovjekova prva hrana je uvijek bilo mlijeko. U izreci: ‘Mlijeko ljudske dobrote,’ taj izraz je upotrijebljen namjerno. Moramo pitati: Kako je izvorno došlo do toga da mlijeko, kakvo je onda bilo, može biti sisano od Zemlje? To su napravile mogu?im Mjese?eve snage u Zemlji; kao sveprožimaju?a krvna struja one su protkale cijelu Zemlju. Ali kada je Mjesec otišao te snage su jedino mogle biti koncentrirane u posebnim organima živih bi?a.

Okultisti zovu mlijeko: Mjese?eva hrana. Sinovi Mjeseca su oni koji sebe hrane mlijekom. Mjesec je donio mlijeko. Potvr?eno je da orijentalni iscjelitelji, koji žive samo na mlijeku, ponovno apsorbiraju originalne snage koje su bile na Zemlji kada je mlijeko još teklo u strujama. Oni kažu: To su sile koje su ?ovje?anstvo dovele u egzistenciju. Te produktivne snage moraju tako?er donositi i zdravlje, tako mi sami stje?emo snagu za dalje zdravlje, kada uzimamo samo mlijeko i ništa drugo.

Premjestimo se u pred-lemurijsko doba. Tada su prevladavali uvjeti kada je mlijeko sisano iz okruženja. Javilo se stanje kada je mlijeko postalo op?a prehrana ?ovje?anstva, a zatim stanje kada je prehrana osiguravana maj?inim mlijekom. Prije vremena kada je mlijeko upijano od prirode, bilo je doba u kojem je Zemlja još bila ujedinjena sa Suncem. Tamo je postojala Sun?eva prehrana. Baš kao što je mlijeko preostalo s Mjeseca, preostali su tako?er proizvodi koji su stekli zrelost od Sunca. Sve ozra?eno sun?evom svjetloš?u, cvjetovi i plodovi biljaka, pripada Suncu. Prije je njihov rast naginjao prema centru Zemlje kada je bila ujedinjena sa Suncem. One su se posadile sa svojim cvjetovima u Sunce. Kada se Zemlja odvojila od Sunca one su zadržale svoj stari karakter: opet su okrenule svoje cvjetove prema Suncu. ?ovjek je obrnuta biljka. Onaj dio biljke koji raste iznad Zemlje ima isti odnos prema Suncu kao što mlijeko ima prema Mjesecu, pa je prema tome sun?eva hrana. Usporedo s prehranom mlijekom javlja se vrsta biljne prehrane, naime od gornjih dijelova biljke. To je bio drugi oblik ljudske hrane.

Dakle kada se doba Lemurije približavalo svom kraju suo?avaju se dva ljudska tipa: jedna vrsta, Sinovi Mjeseca, koji su odgajali životinje i prehranjivali se s onim što su životinje proizvele, s njihovim mlijekom; i druga vrsta koja se hranila biljkama, na proizvodu Zemlje.

Ova ?injenica je oslikana u pri?i o Kainu i Abelu. Abel je pastir, Kain obra?uje tlo; Abel predstavlja rasu Mjeseca a Kain rasu Sunca. Ova alegorija je vrlo duboka. Okultna u?enja otkrivaju ovo na nekako prikriven na?in. Ono Božansko bi?e koje je dalo ?ovjeku mogu?nost da postane bi?e Mjeseca, hrane?i se transformiranom mjese?evom hranom, Židovski narod je nazvao ‘Jehova’. On je bio prehranjivaju?a sila prirode; to je teklo prema Abelu i on je to uzeo od svog stada. To je bilo otpadanje od Jehove kada je ?ovjek prešao na sun?evu hranu. Zato Jehova ne bi prihvatio Kainovu ponudu, jer je to bila ponuda sun?eve hrane.

Kada idemo u najdavnija vremena ne nalazimo nikakvu prehranu osim mlijeka, hrana koju ?ovjek prima od živih životinja. To je prvi oblik prehrane i još je i sada u prvim tjednima života, i Isto?ni iscjelitelj povezuje ovaj oblik prehrane s izrekom: ‘Ako ne budete kao mala djeca, ne možete i?i u kraljevstvo nebesko.’ Sve te stvari imaju svoje zna?enje.

Sada dolazimo od Lemurijskog do Atlantskog doba, do naroda koji su živjeli u oblasti sadašnjeg Atlantskog oceana. Kod Atlanti?ana pojavilo se nešto novo. Po prvi puta su po?eli jesti hranu koja nije uzeta od onog što živi, ve? dolazi od onog što je mrtvo. Konzumirali su ono što je popustilo životu. To je vrlo važna tranzicija u ljudskoj evoluciji. Preko ?injenice da su se ljudska bi?a prehranjivala s onim što je bez života postalo je mogu?e napraviti tranziciju prema egu. Ovo hranjenje s onim što je mrtvo ispravno je povezano s željom za egom. ?ovjek je kroz jedenje onog što je mrtvo postao nezavisan. Beživotno uzima u sebe u razli?itim oblicima, najprije u slu?aju razvoja lovaca koji su ubijali životinje. Kasnije, pojavili su se narodi koji su jeli, ne samo ono što je sazrjelo od sunca, ve? i što je sazrjelo ispod površine zemlje. To je jednako beživotno kao i mrtva životinja. Sve što živi u nižim dijelovima animalne prirode, što je zasi?eno krvlju, okrenulo se od snaga Mjeseca. Sama snaga Mjeseca je još u mlijeku, što je povezano s procesom života, pošto ?ovjek apsorbira snage onog što umire dok jede ono što je mrtvo. Jednako je mrtav i onaj dio biljke koji raste ispod površine Zemlje, koji nije obasjan i ugrijan s životnim na?elom Sunca. Dakle postoji podudaranje izme?u korijena i krvlju zasi?enog tijela životinje.

Kasnije je dodan još jedan oblik hrane koji prije nije postojao. ?ovjek je uveo u hranu ono što je bilo ?isto mineralno, što je uzeo od Zemlje, sol i tako dalje. U svojoj ishrani dakle prolazi kroz carstva. To je približno smjer koji je Atlantska civilizacija prešla s obzirom na prehranu. Najprije su došli lovci, zatim farmeri i tre?e razvoj rudarstva, koji je donio na svijetlo ono što je ispod Zemlje.

Sve ove stvari predstavljaju odvra?anje od stvarne životne sile ili produkcije. Mrtva životinja je odvojena od života. Onaj dio biljke koji je ispod tla je tako?er odvojen od života. Sve prirode soli je mrtva priroda mineralnog carstva, što je preostalo iz prošlosti.
Sada dolazimo do pete ljudske rase. Pijenje mlijeka i jedenje plodova se nastavilo; kao nešto novo dodane su druge stvari. U petoj korijenskoj rasi izvanredan dodatak je ono što je dobiveno od minerala, tako re?i, pomo?u kemijskog procesa. To je nazna?eno u Knjizi postanka. Što je to do ?ega se došlo pomo?u kemijskog procesa? To je uspon u evoluciji, kemija je primijenjena na biljke, na vo?e. Iz toga se pojavilo vino. To na Atlantidi nije postojalo. Prema tome Biblija nam kaže da je Noa, izvorni predak post-diluvijske rase, postao opijen vinom. Pomo?u mineralno-kemijskog procesa nešto je proizvedeno od biljnog carstva. Vino je tada igralo posebnu ulogu u cijeloj petoj korijenskoj rasi. Svi inicijati od po?etka pete korijenske rase uzeli su svoje tradicije iz vremena atlantske rase, kada tamo nije još bilo vina. Indijski, Perzijski i Egipatski inicijati nisu imali potrebu za vinom. Ono što je igralo ulogu u svetim ritualima bila je isklju?ivo voda.

S petom korijenskom rasom pojavilo se vino, gdje je mineralni postupak na biljci morao odigrati svoju ulogu. Prve tri pod rase su bile ponavljanje onog što je došlo ranije. ?etvrta pod rasa bila je prva koja ?e razviti novo, što s pojavilo u petoj pod rasi. Vinu je pridavana izvjesna svetost. U vezi toga se pojavljuju kultovi gdje je vino igralo ulogu (kult Dionysosa). ?ak se pojavio i bog vina.
To je u razvoju ?ovje?anstva bilo postepeno pripremano. Vino se prvo pojavilo kod Perzijanaca. Tamo je me?utim vino bilo sasvim svjetovno. Tek je postepeno našlo svoj put u ritual, u Dionizijev kult. ?etvrta pod rasa je ona koja je prva dovela Krš?anstvo i tako?er i ona koja je sedam stotina godina ranije objavila svoju misiju kroz Dionizijske drame. One su prve uvele vino u sferu kulta. Ta ?injenica je na predivan na?in oslikana od evan?elista koji je o Krš?anstvu najviše znao: sv. Ivana. On na samom po?etku opisuje transformaciju vode u vino, jer je Krš?anstvo došlo prvo za ?etvrtu pod rasu pete korijenske rase. Bilo je potrebno u?enje koje ?e napraviti svetim ono što se pojavilo na fizi?kom planu. Vino ljudska bi?a odvaja od svega duhovnog. Tkogod uzima vino ne može posti?i duhovno. Ne može znati ništa o Atmi, Buddhiu i Manasu, o onom što je trajno, onom što se reinkarnira. Tako je moralo biti. Cijeli tijek ljudske evolucije je silazak i ponovni uspon. ?ovjek je trebao pasti na najnižu to?ku. I to je zato da do?e dolje na fizi?ki plan što se pojavio Dionizijski kult. Kroz Dionizijski kult ljudsko tijelo je trebalo pripremiti za materijalizam; zato se morala pojaviti religija koja je vodu pretvorila u vino. Prije je vino sve?enicima bilo striktno zabranjeno, mogli su doživjeti Atmu, Buddhi i Manas. Sada je morala do?i religija koja vodi pravo dolje na fizi?ki plan, ina?e ljudska bi?a ne bi potpuno sišla. Ta religija koja ih vodi dolje morala je imati vanjsku manifestaciju, manifestaciju koja se okrenula od Atme, Buddhia i Manasa, od reinkarnacije, i samo skretala pažnju na ono što je op?e prirode. Slijede?a stvar ?e biti da se vino opet pretvori u vodu.

Da se u ranija vremena voda nije promijenila u vino, ?ovjek ne bi primio sve što je u ovoj zemaljskoj dolini. Na po?etku evan?elja sv.Ivana u opisu promjene vode u vino na vjen?anju u Kani, pokazano nam je kako je Krist uzeo u obzir ono što je tamo. Ali on je tako?er ra?unao s budu?noš?u, preko ?injenice da je sa Svoje strane inaugurirao sakrament Posljednje ve?ere. Posljednja ve?era je najve?i simbol Onog tko je po?eo ovu struju civilizacije s ?etvrtom pod rasom. Biju?i zaista pravi ‘Sin ?ovje?ji’, koji je sišao u najve?e dubine da bi se opet uzdigao s najve?om snagom, morao se držati onog što je bilo tamo i pokazati ?ovje?anstvu kako je fizi?ka konstitucija rase povezana s Njegovom misijom. Ako ?e se ?ovje?anstvo ponovno uzdi?i bilo je za njih neophodno da imaju simbol koji još jednom vodi od mrtvih prema živima: kruh i vino. U okultnom smislu, kruh je ono što se javlja jedino kada je biljka ubijena. Ponovno, vino se javlja tek kada je biljka ubijena, ali onda dalje tretirana s mineralnom supstancom. Kada se pe?e biljka radi se isto kao kada se ubija životinja. Kada iz biljnog carstva izvla?imo vino u izvjesnom smislu radimo isto kao kada krvarimo životinju. Kruh i vino su simbol ?etvrte rase. Ono što se treba razviti u budu?nosti je daljnji uspon od biljne do mineralne prehrane. Kruh i vino moraju ponovno biti žrtvovani, moraju se predati. Dakle kako se Krist pojavio u ?etvrtoj pod rasi ukazao je na kruh i vino: ‘Ovo je moje tijelo; ovo je moja krv.’ Tu je želio stvoriti tranziciju od animalne prehrane prema biljnoj prehrani, tranziciju prema ne?em višem.

U to vrijeme postojale su dvije klase ljudskih bi?a: Najprije oni ?ija prehrana je bila meso i krv; to su pred-krš?anski ljudi s kojima se Krist ni na koji na?in nije bavio. Drugo oni koji samo ubijaju biljke, koji krv izvla?e iz biljaka: ljudi koji su pili vino i jeli kruh. Oni su ga još zanimali; oni su prete?a ?ovje?anstva koje ?e postojati u budu?nosti.

Zna?aj Posljednje ve?ere je tranzicija od prehrane uzete od mrtve životinje do prehrane uzete od mrtve biljke. Kada naša peta pod rasa dosegne svoj kraj, u šestoj pod rasi, Posljednja ve?era ?e biti shva?ena. ?ak i prije toga ?e biti mogu?e da se pojavi tre?i oblik prehrane, ?isto mineralni. Sam ?ovjek ?e tada mo?i kreirati svoju prehranu. Sada uzima ono što su za njega stvorili Bogovi. Kasnije ?e napredovati i sebi ?e u kemijskom laboratoriju pripremiti supstance koje ?e mu trebati.

Dakle vidite da sve stvari proizlaze iz dubokih intuicija. Kada kod starih Isto?nih naroda nalazimo svakakve upute o tome što treba jesti, to u stvari nisu zakoni, ve? pri?e: Ne smijete o?ekivati da efekti supstanci budu druga?iji nego što jesu.
To što je Krist ubio, što je u stvari bilo žrtvovano nakon što je u?estvovao u Posljednjoj ve?eri, fizi?ko je tijelo. To umire. Za cijelo ?ovje?anstvo to ?e umrijeti. Prema sredini šeste korijenske rase, u zadnjoj tre?ini, ne?e više biti fizi?kog tijela. Tada ?e cijelo ljudsko bi?e opet biti etersko. Prije?i ?e u finiju supstancu. Ali to se ne?e dogoditi ako sam ?ovjek do toga ne dovede. Za to mora prije prije?i na prehranu koju priprema u laboratoriju. Tako da ?ovjek, utoliko što više ne uzima svoju prehranu od Prirode, ve? je dobiva od vlastite mudrosti, od Boga u sebi, toliko tako?er i žuri prema vlastitom obogotvorenju.

Kada ?ovjek po?ne sebe prehranjivati, tako?er ?e biti postavljen temelj za nešto više, odnosno, samo-propagaciju. On ?e postepeno za sebe kreirati život iz mineralnog svijeta.

To je veliko napredovanje ljudske evolucije. Ono što prirodni znanstvenici danas znaju samo je djeli? velikog ciklusa.
Sa Saturnom smo došli u mineralno doba. U Atlantskoj epohi, preko konzumiranja onog što je mrtvo, napravljena je priprema za ono što ?e donijeti egoizam. Od izvornih Semita do pete pod rase, postepeno se razvijao ljudski ego. U šestoj pod rasi pete korijenske rase ‘Ja’ ?e ponovno dose?i viši stupanj razvoja. To zna?i da mi stojimo pred novom takozvanom spiralom egzistencije. Prethodna spirala je po?ela u vrijeme kada su izvorni Semiti položili temelj za sadašnju korijensku rasu.


Izvornoj Semitskoj civilizaciji dugujemo sve što je postojalo do sadašnjeg vremena. Ali sada po?inje novi udar sa Slavenskim narodima koji ?e voditi u budu?nost. Vrstu prekida s prošloš?u donijeti ?e ljudi koji ?e u svijet uvesti novi impuls. To radi kao skrivena duhovnost iz ruskog seljaštva. To ?e formirati drugi dio nadolaze?e spirale. U sadašnje vrijeme odre?ena kultura je u procesu destrukcije a nova se priprema. Pripremljena je na Zapadu a do?i ?e u ostvarenje na Istoku. Ali Staro mora aktivirati Novo. Gdjegod u naše vrijeme imamo nove impulse oni su u za?etku, nezgrapni, nevješti. Kao suprotnost Staro je o?igledno, ali ima kriti?an, destruktivni karakter. Semitska rasa je bila ona koja je izrodila nositelje Stare kulture, koji su nositelji tih spirala unutar spirale.


Svi ovi imaju nešto semitsko u sebi. Primjer: Lassalle, Marx. Spirala se okre?e prema unutra. Nastavak odavde nije mogu?. Sada treba napraviti skok kao od jedne obale do druge, do duhovnosti budu?e kulture Istoka. To je potpuno novi impuls.

Ono što pripada budu?nosti još nije formirano i naravno infiltrirano je starim. Haeckel je ?ovjek koji pliva srednjom strujom i povla?e ga obje spirale. Prvi dio Haeckelovih ‘Weltritsel’ (Zagonetke svijeta) je pozitivan, elementarna Teozofija: drugi dio je negativan i u cijelosti destruktivan. To je dvostruka spirala (Wirbel).

Možemo tako?er promatrati i kontradikcije u socijalizmu istoka i zapada. Socijalizam zapada je socijalizam proizvodnje; onaj od istoka je socijalizam potrošnje. Onaj tko vlada socijalnim životom u smjeru proizvodnje ra?una s posesivnoš?u, s egoizmom. Onaj tko ra?una s potrošnjom usmjerava svoju pažnju na ono što drugi od njega trebaju; on ima na umu svoje drugove, ra?una s bratstvom. Socijalizam proizvodnje — Marx, Lassalle — ima na umu samo radnika, utoliko što je on proizvo?a?. Na Istoku je potroša? stavljen u prvi plan, kao na primjer kod Kropotkina, Bakunina, Herzena. Ako slijedite Kropotkina vidjet ?ete stvari dovedene do klimaksa. On ima trenutno razumijevanje principa suradnje u slu?aju životinja. Socijalizam Zapada u potpunosti je izgra?en na sva?i. Tako dakle struje svjetske evolucije utje?u jedna u drugu.


OSNOVE EZOTERIJE XXXI / XXXI
Berlin, 5 studeni 1905

Našoj petoj korijenskoj rasi, sadašnjem post-atlantskom ?ovje?anstvu, prethodilo je ono od Atlantide, na sada potopljenom kontinentu izme?u Europe i Amerike. Atlanti?ane ni na koji na?in ne možemo uspore?ivati s ljudskim bi?ima koja nastanjuju našu zemaljsku kuglu. Jer ?ak i ostaci te stare rase su nau?ili razne stvari od kasnijih stanovnika petog kontinenta i prema tome nismo u stanju preko njih rekonstruirati uvjete u toj civilizaciji. Na po?etku atlantske civilizacije nije bilo alata. Pomo?u vidovitih snaga za Atlanti?ane je bilo mogu?e napraviti da zemlja služi njihovim potrebama. Priprema metala za takve potrebe javlja se tek krajem atlantske epohe.

Od populacije Atlantide odvojena je bila mala grupa, baš kao što bi se u Teozofskom društvu odvajanje sada još jednom trebalo dogoditi. Njihov je zadatak bio prenijeti novu civilizaciju u petu korijensku rasu. Na?i ?ete mjesto u kojem su živjeli oni koji su bili izabrani, mala kolonija, u sadašnjoj Engleskoj i Irskoj. Tu su u to vrijeme živjeli izvorni Semiti. Oni su bili prvi ljudi koji su bili u poziciji misliti svojim intelektom. Sve ideje Atlanti?ana bile su još slikovite prirode. Okrugli oblik ispred ?ela , formiranje dijela mozga o kojem zavisi mišljenje, najprije se pojavilo kod populacije izvornih Semita, koji nisu bili ni na jedan na?in sli?ni današnjoj Semitskoj rasi. Ovaj izvorni Semitski narod koji je, može se re?i, otkrio mišljenje, putovao je kroz Europu u Aziju i tamo osnovao civilizaciju. Oni su od Atlanti?ana formirali petu korijensku rasu. Sedam pod rasa atlantske korijenske rase bile su slijede?e: Najprije Rmoahalci, drugo Tlavatlijci, tre?e izvorni Tolteci, ?etvrto izvorni Turanci, peto izvorni Semiti, šesto izvorni Accadianci, sedmo izvorni Mongoli.

Peta korijenska rasa se prema tome javila od pete pod rase Atlanti?ana. Kada gledamo prema Aziji tamo nalazimo kao, prvu pod rasu pete korijenske rase, drevnu Indijsku rasu, onaj narod koji je kasnije putovao južnije i tamo su postali preci kasnijih Indijaca. Najesencijalnija karakteristika ove naslije?ene rase, koja je putovala prema sjeveru Indije, bila je ta da nisu razvili stvarni smisao za materijalnu kulturu. Posjedovali su duhovnu viziju najvišeg reda kombiniranu s potpuno nerazvijenim osje?ajem za materijalno. Drevni Indijci su bili okrenuti od svijeta; njihove duše su bile potpuno sli?ne atlantskima, u kojima su mogli razviti nenadmašne, veli?anstvene slike svijeta. Kroz prakticiranje Yoge, rade?i iznutra prema vani, kasnije su razvili ono što danas nama izgleda kao u?ena koncepcija svijeta. Od ovoga, ono što je predano kao vanjska tradicija, ostali su samo fragmenti. Vede i Bhagavad Gita više ne daju nikakvu pravu sliku o mo?nim koncepcijama Indijaca, samo eho. U filozofiji Vedante tako?er je samo apstraktni podsjetnik na originalno u?enje Indijaca, koje je preneseno usmenom predajom.

Mislite na sposobnost koja se pojavila u kasnijem Kabalisti?kom u?enju u obliku koji je elaborirao materiju u sitnim detaljima sa suptilnom zamršenoš?u, mislite na ovu sposobnost primijenjenu na uzvišene kozmi?ke misli. Kada je kasnije Židov mogao primijeniti misli na takve stvari u Kabalisti?kim u?enjima, proizlazilo je da je kasnije židovsko okultnu u?enje samo dekadentna refleksija, eho to fino artikuliranog sustava mišljenja drevnim Indijaca. I ono što su postala u?enja Brahmana nikako nije samo religija u smislu kasnijih sustava, ve? znanje, poezije i religija u jednoj velikoj cjelini. Sve je to bilo, takore?i najfiniji cvijet, izvu?ena esencija onog što se razvilo u staroj Atlantskoj civilizaciji.

Europljani su tako?er prešli od Atlantika do Zapadne i Srednje Europe i ovdje su razvili sasvim razli?ito u?enje. Smjestile su se grupe ljudi koje još nisu bile dovoljno napredne da budu izabrane za osnivanje nove civilizacije, ali su ipak u formi zametka posjedovali ono što je u Indiji došlo do izražaja na tako veli?anstven na?in, ali što je ovdje ostalo na mnogo ranijem stupnju. Ono što je po?elo u Europi stalno se pomicalo prema Aziji. Formiran je temelj za zajedni?ko u?enje, ali je u Europi to ostalo na nešto primitivnijoj razini.

Indijsko u?enje je bilo izraženo u Vedama. ‘Veda’ zna?i isto što i ‘Edda’, jedino je sadržaj Veda finije razvijen nego onaj koji je ostao ovdje u Europi u primitivnijem obliku kao Edda, koja je napisana tek krajem Srednjeg vijeka. Moramo shvatiti da je ovo veliko prvobitno u?enje pretrpjelo odre?ene modifikacije do kojih je došlo migracijom naroda. Njegova originalna veli?ina sastojala se u postizanju mo?ne božanske unije koja je bila prepoznata od duhovne vizije (drevnih) Indijaca. Nije više bilo tako sa slijede?om, (drevnom) Perzijskom rasom. U mudrosti koja je proizlazila od prvobitne vizije Indijaca koncept vremena je skoro potpuno nedostajao. Bilo je to kod druge pod rase, drevnih Perzijanaca, da se pojavio koncept vremena. Vrijeme, to?no je, bilo je od Indijaca prepoznato ali je bilo više jednoli?no; koncept povijesti, napredovanje od nesavršenog do onog što je savršenije, nedostajalo je. Mišljenje je bilo upravljano idejom da je sve emaniralo od božanske savršenosti.

Perzijsko mišljenje je bilo upravljano konceptom vremena. Zervan Akarana je jedno od najvažnijih Božanstava Perzijanaca a to je u stvari vrijeme. Kako se dolazi do koncepta vremena? Tko god traži prije svega prvobitno jedinstvo s Božanstvom, kao što je to slu?aj s drevnim Indijcima, mora ga shvatiti kao apsolutno Dobro. Zlo, nesavršenost u svijetu, nije za drevne Indijce bilo ništa osim iluzije; ‘iluzija’ je bila vrlo važan koncept. Ovaj drevni narod je rekao: Ništa u svijetu ne postoji što je nesavršeno i zlo. Ako vjerujete da postoji nešto zlo, niste pogledali na svijet na na?in dovoljno slobodan od iluzije. Hr?a, na primjer, koja izjeda željezo, drugdje je vrlo blagotvorna: trebate samo uzeti u obzir gdje je. Kada gledate kriminal kroz veo iluzije, ?init ?e vam se kao takav; ako se me?utim okrenete od iluzije shvatit ?ete da takva stvar kao zlo ne postoji. — Ovo u?enje je iznutra povezano s okretanjem od svijeta.

Druga?ije je bilo s drugom pod rasom. Tamo, kod najranijih Perzijskih naroda, Bogu je dano odre?eno mjesto u svjetskom procesu, na njega se gledalo kao na cilj. Re?eno je: Boga treba tražiti. Svijet je dobar i zao, Ormuzd i Ahriman; i ono što pobje?uje zlo je Zervan Akarana, Vrijeme. Tako je dobro i zlo ušlo u rani Perzijski koncept svijeta kao princip evolucije. Zaratustrijansko u?enje po?iva na smještanju zla u svijet, i na konceptu vremena. ?ovjek je smješten u život da bi pobijedio zlo. Ova koncepcija je povezana s ?injenicom da druga pod rasa nije bila otu?ena od svijeta, ve? je radila unutar njega. Aktivna, produktivna u razli?itim granama ljudske djelatnosti, pažnje usmjerene na vanjski svijet, razmatrala kako netko može sam ?initi dobro u svijetu: takva je bila druga pod rasa. Kod Perzijanaca se prema tome javilo cijelo društvo Bogova; ne karakteristika jednog Boga, ve? mnoštvo Bogova; pošto svijet, ne gledan kao iluzija, ve? kao stvarnost, predstavlja raznolikost, mnoštvo. Jer Bogovi koji su tamo poštovani bili su više-manje osobna duhovna božanstva.

Najraniji inicijati, koji su utemeljili drevno Indijsko u?enje, bili su tako?er i u?itelji druge pod rase, drevne Perzijske rase. Tu su cijelo u?enje prilagodili radnim ljudima. Stvorili su religiju koju su doveli do ostvarenja razni Zaratustre.

Daljnja inicijacija napredovala je prema Bliskom istoku: prema Egiptu, Babilonu, Asiriji, Kaldejcima, tim prao?evima Arapa. Tamo se razvila tre?a pod rasa. Ova tre?a pod rasa je bila takva da je sada tražila dovesti oba smjera — unutarnju prirodu ?ovjeka i vanjski svijet — u harmoniju jedno s drugim. Bez obzira da li tražite temeljni koncept ove tre?e rase u Kaldeji ili Egiptu, svugdje ?ete na?i izraženu svijenost o vezi izme?u ljudskog rada i sila Prirode. To je esencijalna razlika u usporedbi s Perzijskom rasom. U Perziji imamo dvije sile, dobro i zlo, koje se bore jedna s drugom. Sada ?ovjek pokušava dovesti razne prirodne sile ili bi?a u svoju službu. Ono što se razvilo kao Perzijska religija izgra?eno je uglavnom na ljudskom moralu i marljivosti. Sada se u tre?oj pod rasi pojavila svjesnost da se priroda ne pokorava samo pomo?u tjelesne snage i moralnog ponašanja, ve? nabolje preko znanja. U onim zemljama gdje je težilo za vještini u poljoprivredi kao u Egiptu i Kaldeji, razvila se suradnja nebeskih duhovnih sila i onog što je izvršavano ljudskim radom. Tamo se razvilo znanje o meteorološkom okruženju i nebeskim tijelima. Snaga za rad je tražena u znanju o Prirodi. Dakle došlo je do toga da je ?ovjek usmjerio svoj pogled prema zvijezdama, i astronomija je dovedena u vezu s ?ovje?anstvom na Zemlji. ?ovjekovo porijeklo traženo je u zvijezdama. Dakle, u odre?enom smislu po prvi puta imamo posla s znanoš?u. Sada u tre?oj pod rasi, umjesto unutarnje percepcije, imamo prakti?no znanje. Tako ?ujemo o velikim inicijatima koji su podu?avali geometriju, praksu mjerenja, tehni?ke vještine. Oplo?avanje ljudske aktivnosti s kozmi?kom mudroš?u donesenom dolje od duhovnog svijeta pojavilo se u tre?oj pod rasi. S time, dano je nešto što je prenijelo cijeli koncept ljudskog života u vrstu nebeske znanosti. Kod raznih naroda to je našlo izraz na razli?ite na?ine. U slu?aju Egip?ana, Osiris, Isis i Horus bili su shva?eni kao predstavnici astronomskih fenomena.

Tri razli?ite pod rase su se razvile u Aziji. Krenuvši od Atlantide, kolonija vo?ena inicijatima putovala je preko u Aziju. Poseban rezultat toga je bila drevna Indijska civilizacija, drugi, drevna Perzijska; tre?i rezultat je bio Egipatsko-Kaldejska civilizacija: sve su one imale zajedni?ki inicijacijski izvor. U Europi su me?utim grupe uvijek ostajale iza koje su otpale od toga što je tako veli?anstveno kulminiralo u tri velike civilizacije. Ove odvojene kulturalne struje su bile distribuirane u Europi na najrazli?itije na?ine. U Europi su tako?er bili inicijati koji su formirali Škole Misterija prije kraja perioda o kojem govorimo: zvali su se Druidi: Drys zna?i Hrast. Jaki hrast je bio simbol ranih europskih sve?enika-u?itelja, jer ono što je dominiralo narodima na Sjeveru bila je misao da je neophodno da se njihov stari oblik kulture napusti. Tamo je podu?avan Sumrak Bogova i kroz to je budu?nost Krš?anstva našla veli?anstven izraz kroz ove Sjeverne proroke u onom što je kasnije postala saga o Siegfriedu. To se može usporediti s sagom o Achillesu.

Achilles je neranjiv u cijelom tijelu s iznimkom pete, Siegfried s iznimkom u to?ci izme?u ramena. Biti neranjiv na takav na?in ozna?ava biti iniciran. U Achillesu imate inicijata ?etvrte pod rase koji leži na uzlaznoj krivulji ?ovjekova kulturalnog razvoja: prema tome svi gornji dijelovi Achillesa su neranjivi; samo je peta kao niža priroda ranjiva, baš kao što Hephaistos šepa. Nijemac Siegfried je tako?er bio inicijat ?etvrte pod rase, ali ranjiv izme?u lopatica. To je njegova ranjiva to?ka, napravljena neranjivom tek od Onoga koji je nosio križ. S Siegfriedom Bogovi su došli do svog pada, Sjevernim Bogovima je došao kraj (Sumrak Bogova). To Sjevernoj sagi daje tragi?nu notu, jer ne ukazuje samo na prošlost, ve? na Sumrak Bogova, na vrijeme koje ?e do?i. Druidi su dali ?ovjeku u?enje silaze?ih Sjevernih Bogova. Tako u onom što je još bio simboli?an oblik, bitka sv. Bonifacija s Hrastom predstavlja bitku Druida sa starim sve?enstvom.

Svugdje se na Sjeveru može ukazati na tragove onog što je došlo do izraza preko u Aziji. Na primjer Muspelheim i Niflheim su dvojnici Ormuzda i Ahrimana. Div Ymir, iz koga je napravljen cijeli svijet, odgovara rezanju Ozirisa na dijelove. Vrlo detaljno se može pratiti veza izme?u europskih naroda Sjevera i ostalih civilizacija. Kada se na jugu Europe razvijala ?etvrta pod rasa, Sjeverna plemena su isto napravila prijelaz na ?etvrti stupanj tako da je u germanskim narodima Tacit našao mnogo toga što je povezano s Južnom kulturom. Irmin je na primjer isti lik kao i Herkules. Tacit nam tako?er govori o obožavanju neke vrste Izis na sjeveru. Prema tome su stariji stupnjevi civilizacije napredovali prema onome što ?e do?i kao Krš?anstvo.

Dakle mislite na Europu, Srednju Aziju i Egipat kao zasijane sjemenom onog što se razvilo pod utjecajem škola inicijacije. Te inicijacijske škole poslale su iz svog središta vani osniva?a pete pod rase, koji je dugo bio pripreman u zaklonu Misterija. To je osobnost koja se u Bibliji naziva Abraham. On je došao iz Ura u Kaldeji i razvijao se kao ekstrakt tri starije civilizacije. Zadatak koji je predstavljen u Abrahamu bio je prenijeti u ljudsku oblast iz vanjskog svijeta sve što se držalo kao poštovano; da stvori inicijate koji polažu veliku vrijednost ona ono što je ljudsko, da stvori kult li?nosti. To je dovelo do osobnih atributa kod Židovskih patrijarha. Ovdje imamo posla s dvoli?noš?u i lukavstvom. Jakob stje?e svoje naslje?e koriste?i prevaru i lukavstvo da bi od brata uzeo ono što želi. To je stvarnost iz koje se razvila naša sadašnja civilizacija: utemeljena je na inteligenciji i posesivnosti. U pri?ama u Starom zavjetu to je veli?anstveno izraženo kao neka vrsta svitanja novoga. Bilo bi nemogu?e predstaviti ovaj izvor na snažniji na?in. Ezav je još uvijek dlakav, to zna?i da predstavlja ljudski tip koji je još više upleten u fizi?ko; Jakob predstavlja onog tko po?iva na svojoj inteligenciji i lukavstvu i time postiže ono što se u stvari sada razvija u ljudskoj prirodi. Ovdje je inaugurirano prevladavanje fizi?ke snage preko inteligencije. Inicijatori ne uvode uvijek nešto veliko u svijet, ve? ono što mora neophodno do?i. ‘Izrael’ zna?i: Onaj tko ?ovjeka vodi nevidljivom Bogu, koji stanuje unutra. Izra-el: El zna?i cilj; Izra = nevidljivi Bog. Do tada je Bog bio vidljiv, bilo da je bio onaj koji je dao poticaj prema Dobru i Zlu kao kod Perzijanaca, bilo da je Bog koji ima tijelo u zvijezdama, u univerzumu: ovaj Bog se doživljavao kao nešto vidljivo.

I sada imamo Židovsku inicijaciju portretiranu u Josipu i njegovih dvanaest bra?e. To je predivna i snažna alegorija. Alegorijsko se sada pojavljuje: intelekt, kada želi biti efikasan, postaje onaj koji nabraja alegorije.

Kako je Josip iniciran bilo je prvo nabrojeno. Bio je maknut iz svoj normalnog okruženja, prodan za dvadeset komada srebra i ba?en u jamu, gdje je ostao tri dana. To nazna?uje inicijaciju. Zatim dolazi u Egipat gdje njegove aktivnosti donose nov život. I sada imamo kona?no nazna?enu tranziciju koja je po?ela u to vrijeme od znanja o Bogu u zvijezdama do znanja o ?ovjeku. Josip je bio odbijen jer je imao snove. Imao je slijede?i san: Sunce, Mjesec i jedanaest zvijezda klanjali su se pred njim. Jedanaest zvijezda je jedanaest znakova Zodijaka. On se osje?ao kao dvanaesta. Simbolizam religije zvijezda sada je vodio preko do ?ovjeka. Kod dvanaest bra?e, po?etnih to?aka dvanaest plemena, znanje o Bogu u zvijezdama vodilo je preko u osobnost. “Sada sigurno ne želiš izjaviti,” rekao je njegov otac — “da ?e ti se tvoja bra?a klanjati.” Ovdje nam je dana promjena. Božansko znanje o zvijezdama je zamijenjeno znanjem prika?enim na osobno ljudsko. To nalazi svoju formu u Mojsijevu zakonu.

Iz tri drevne civilizacije, preko inicijacije Židovskih patrijarha, ova ?etvrta civilizacija, prvobitna Židovska, je proizašla. To imamo kao ?etvrtu pod rasu, tamo joj pripadaju tako?er civilizacije drevne Gr?ke i Rima (Rimski zakon) obje postaju?i velike baš kroz ovaj osobni element, dok se na kraju utjelovila misao, dosežu?i svoju kulminaciju u Krš?anstvu. Dakle u ovom manje rasnom ogranku pojavila se aktualna struja ?etvrte pod rase. Gr?ko-latinska struja je viši oblik Judejske; tu je poja?an kult osobe. Nema kontradikcije izme?u ovog silaska do najdublje to?ke i zatim uspona.


Svugdje to [unutar ?etvrte pod rase] možemo promatrati. Osobno je stvarno moralo do?i do izražaja na na?in opisan u sagi u sagi o Ezavu i Jakobu da bi našlo svoje pro?iš?enje u ljepoti ljudske kulture Grka i veli?ini ljudske kulture Rimljana. U sagi o Odiseju drevna civilizacija sve?enstva osvojena je bila lukavstvom. Iz civilizacije koja se javila iz toga tek se moglo razviti Krš?anstvo, koje stvarno u sebi sadrži sve drevne kulture i može ih prema tome apsorbirati. U skladu s roditeljima Isus Krist je bio autohton u Galileji ... ‘Galilejac’ zna?i: ‘Stranac’, netko tko stvarno ne pripada; ‘Galileja’ zna?i mali izolirani teritorij gdje može rasti netko tko, u svom prirodnom miljeu mora primiti u sebe, ne samo Židovsku, ve? tako?er i sve drevne oblike kulture.

Iz sudara Rimskih i Sjevernih naroda sada se razvila peta pod rasa u kojoj mi sami živimo. Ona je još zadržala impuls od starih Mavarskih škola Inicijacije, i Arapski utjecaj koji je prešao iz Azije. To je uvijek isti utjecaj, ista škola Inicijacije. Možemo pratiti kako su Irski redovnici, kao tako?er i oni koji rade na polju znanosti, esencijalno inspirirani mavarsko-arapskom znanoš?u. To daje isti fundamentalni karakter u novom obliku, na na?in na koji sada može biti primljen. Tu je Krš?anstvo najprije našlo svoj stvarni izraz. Ono je samo prošlo kroz drevnu Gr?ku civilizaciju onoliko koliko je peti kulturni period bio pripreman; zatim je ovdje našlo ?vrsto tlo, utjelovljuju?i se u velikom broju nacija. Sve je u to vrijeme bilo prožeto i inspirirano Krš?anstvom. Naše sadašnje doba sa svojom materijalisti?kom kulturom zadnji je radikalni izraz onog što je tada inaugurirano. Ro?enje ove nove kulture simboli?ki je predstavljeno u sagi o Lohengrinu. Lohengrin je inicijator ‘grada-države’, i gradskog života koji vodi u novi kulturni stupanj koji je simbolizirala Elza od Brabanta.

U sve ove struje prodirale su i druge, na primjer Mongolska plemena. Ono što je izvorno prešlo sa Zapada bilo je povezano s onim što je došlo s Hunima sa Istoka. Tako se sa Istoka i Zapada susrelo nešto što je bilo povezano: Mongolska i Germanska plemena. Oni koji su potjecali s Zapada bili su potomci Atlanti?ana ostavljeni otraga, kao što su bili i Mongoli s Istoka. Fundamentalno su obje struje bile povezane. Uvijek se jedna struja križa s drugom. Obje, me?utim, imaju zajedni?ku zemlju porijekla pošto su obje potekle s Atlantide.

Sada ovdje na Sjeveru, sve što je preostalo od ranijih vremena uzima sve više utemeljeni oblik. U isto vrijeme kada je i epoha Židovskih proroka, u stolje?ima prije Krista, ovdje nalazimo indikacije o velikom, drevnom, Atlantskom inicijatu. Wod-Wodha-Odin. To je modernizirana Atlantida, u novom obliku, atavizam, povratak u Atlantsko doba. A to se doga?a svugdje, preko u Aziji tako?er.

U Aziji W, glas V, postaje B, Wodha = Bodha = Buddha. Budizam je pojavljuje kao povratak u Atlantsko doba. Zato nalazimo Budizam najviše raširen s onim što je preostalo od Atlanti?ana u Mongolskim narodima. I gdje su se pojavili sami stupovi te veli?ine u Tibetu, tamo imamo moderan, monumentalan izraz atlantske kulture.

Treba upoznati ovakve veze me?u narodima, tada ?emo tako?er razumjeti i povijest. Kada se Atila, borac za monoteizam, pojavio u Europi, Krš?anstvo ga je prvo zaustavilo, jer se tu sukobio s ne?im ve?im od svega što su Huni posjedovali. Monoteizam Huna je bio, kao rezultat Atlantske civilizacije, takve magnitude kakvu nisu našli ni kod jednog naroda kojeg su susreli na svom putu. Samo je Krš?anstvo na njih ostavilo snažan utisak. Mnoge stvari u povijesnom razvoju treba shvatiti u svijetlu ovih velikih razmatranja.
Poznati putnik, Peters, sigurno je osje?ao da Bodizam i Wotanizam mogu i?i skupa, ali nije znao da mi u Europi nismo samo predstavnici ono što dolazi iz drevne prošlosti, ve? ne?eg novog, nove spirale. U stari dio spirale udara nešto sasvim novo, mudrost koja ukazuje na budu?nost. To je u odnosu prema staroj mudrosti kao što je jasna dnevna svijest u odnosu prema svijesti transa. S potpunom jasnom dnevnom sviješ?u budu?i narodi ?e razviti duhovnu kulturu koja ?e se razlikovati od stare. Iz tog razloga

Teozofija ne smije biti samo ono što je preneseno od starog, od Budizma i Hinduizma; to bi se zasigurno urušilo. Nešto novo mora iza?i iz sjemena koje drijema na istoku Europe, dolaze?i zajedno sa svime na ?emu se tamo radilo.

Kultura inherentna budu?nosti leži u razvijanju onoga što je sada u stanju sjemena u narodnom elementu Isto?ne Europe. Mi sami u Srednjoj Europi smo ranija postaja. Isto?na Europa mora dati sredstva, ljudski materijal za ono što je ovdje unaprijed utemeljeno.
Ružokrižarske škole su uvijek podu?avale da su Srednja i Zapadna Europa samo ranije stanice onog što ?e se razviti na europskom istoku, onog što ?e proizlaziti iz oplo?ivanja narodnog elementa i europskog znanja. S Tolstojem sve je oplo?eno kroz zapadnoeuropsku kulturu, ali na na?in razli?it nego kod onih prije njega. Sa snažnom jednostavnoš?u on izjavljuje ono što ni Kant ni Spencer nisu mogli. Ono što se tamo javlja kao prezrelo u njemu se javlja kao nešto još neispunjeno. Ali tako je uvijek s onim što je u stanju sjemena. Ne iz dobro razvijene biljke, ve? iz sadnice, raste budu?a biljka.

Štogod proživljavali, prema budu?nosti se može gledati s potpunim povjerenjem. Jer baš kao što se i kristal razvija iz alkalnog rastvora tek nakon što je bio snažno potaknut, tako se nešto novo može razviti tek nakon velikog preokreta.


Kraj


 
 

Stranica 6 od 6 Sve stranice

»