Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Rudolf Steiner - Osnove Ezoterije

PreskoÄŤi sadrĹľaj

SadrĹľaj:

  1. Rudolf Steiner - Osnove Ezoterije (trenutno prikazana)
  2. stranica
  3. stranica
  4. stranica
  5. stranica
  6. stranica



Iako ima više njegovih ciklusa o ezoternim u?enjima, ovaj ciklus je dao vrlo rano, kad je još bio u korektnim odnosima s teozofskim društvom. Još se kolebaju?i i traže?i dalje svoj put, ovu seriju daje kao ?lan teozofskog društva/njema?kog ogranka. U ciklusu se ?esto upotrebljavaju indijski nazivi što ide u prilog tome, pošto je teozofija uglavnom 'posudila' doktrinu od indijskih spisa. Ipak, nikad ne odstupa od svog puta i sve što predaje sam i potpisuje. Ciklus je više kuriozitet, jer se sve to može na?i u njegovim kasnijim ciklusima. ( preveo i sastavio: MonteChristo, Galaksija forum )


OSNOVE EZOTERIJE I / XXXI
Berlin, 26 rujna 1905

U svim ezoterijskim u?enjima važno je u?iti kako trebamo gledati na stvari oko nas. Prirodno je da svatko nešto osje?a gledaju?i cvijet ili nešto drugo u okruženju. Neophodno je ipak ste?i više stajalište, prodrijeti dublje, da bi povezali specifi?na zapažanja sa svakim objektom. To je osnova, na primjer, dubokog medicinskog uvida Paracelsusa. On je opažao, osje?ao i spoznavao silu nerazdvojnu s odre?enom biljkom i odnos te sile prema nekim odgovaraju?im funkcijama u ?ovjeku. On je na primjer spoznao na koji organ ljudskog tijela djeluje Digitalis purpurea (naprstak).

Da bi razjasnili ovaj na?in promatranja uzeti ?emo poseban primjer. Sve religije imaju simbole. O njima danas mnogo ?ujemo, ali takva objašnjenja su obi?no izvana i proizvoljna. Duboki religijski simboli su ipak izvu?eni iz prirode samih stvari. Razmotrimo na primjer simbol zmije, koji je pružen Mojsiju u egipatskim školama misterija. Razmotrit ?emo što ga je inspiriralo, što mu je dalo Intuiciju.

Postoji temeljna razlika izme?u svih onih životinjskih stvorenja koje imaju ki?meni stup i onih, kao bube, mekušci, crvi i tako dalje koje nemaju. Cijelo životinjsko carstvo dijeli se na glavne grupe životinja ki?menjaka i beski?menjaka. U slu?aju beski?menjaka može se postaviti pitanje: Gdje su njihovi nervi postavljeni? Jer glavni nervni-snop prolazi kroz ki?meni stup. Beski?menjaci me?utim tako?er imaju nervni sustav, kao što je to slu?aj s ljudskim bi?ima i životinjama ki?menjacima. Kod ovih drugih je distribuiran izvana duž kralježnice sve dok se ne širi u tjelesne šupljine. To se zove simpati?ki nervni sustav zajedno sa solarnim pleksusom. To je isti sustav kojeg posjeduju i beski?menjaci: jedino što za ki?menjake i ?ovjeka, ima manju važnost. Kod beski?menjaka ovaj sustav je mnogo bliže povezan s ostalim svijetom nego je to nervni sustav u ?ovjekovoj glavi i kralježnici. Aktivnost ovog zadnjeg može biti ugašena u stanju transa; tada simpati?ki nervni sustav stupa u akciju. To se javlja na primjer u slu?aju mjese?ara. Svjesnost hoda?a u snu raširena je preko cijelog života u okruženju i ide preko u druga bi?a koja nas okružuju. Mjese?ar vanjske stvari doživljava unutar sebe. Životni eter je element koji struji svuda oko nas. Posrednik je solarni pleksus. Kada bi mogli opažati jedino solarnim pleksusom živjeli bi u intimnoj vezi s cijelim svijetom. Tako je kod životinja beski?menjaka. Na primjer, takvo stvorenje osje?a cvijet kao da je unutar njega. U sustavu zemlje beski?mena životinja je nekako sli?na oku i uhu kod ?ovjeka. Dio je organizma. Postoji u stvari zajedni?ki duhovni organizam koji opaža, vidi, ?uje i tako dalje kroz životinje beski?menjake. Duh-Zemlje je takav zajedni?ki duhovni organizam. Sve što imamo oko nas je tijelo za ovaj zajedni?ki duh. Baš kao što naša duša stvara o?i i uši da bi opažala svijet, tako i ovaj zajedni?ki Duh-Zemlje stvara životinje beski?menjake kao o?i i uši da bi vidio i ?uo svijet.

U evoluciji Zemlje bilo je došlo vrijeme kada je nastupio proces separacije. Dio se odvojio, kao da je cijev. Tek kada je dosegnuta ova to?ka u vremenu postalo je na bilo koji na?in mogu?e da se razviju bi?a koja mogu postati odvojeni entiteti. Ostala su ?lanovi jednog Duha-Zemlje. Sada po prvi puta po?inje posebni stupanj separacije. Po prvi puta se javlja mogu?nost da bi jednog dana nešto moglo sebi re?i ‘JA’. Ova ?injenica — da postoje dvije epohe na Zemlji, prvo, epoha u kojoj nije bilo životinja koje su imali nervni sustav ogra?en unutar koštane tube; drugo, epoha u kojoj su se takve životinje pojavile — ta ?injenica je upe?atljivo izražena u svim religijama. Zmija je prva ogradila unutar tube nesebi?no nediferencirano zurenje Duha Zemlje, tako formiraju?i osnovu za okvir ega. Ova ?injenica je bila utisnuta od ezoterijskih u?itelja njihovim u?enicima na takav na?in da su oni mogli sebi re?i: ‘Pogledaj zmiju i vidjeti ?eš znak tvoga ega’. To je trebalo biti pra?eno živim doživljajem da nezavisan ego i zmija pripadaju zajedno. Tako je razvijana svjesnost o zna?enju stvari oko nas, tako su dakle u?enici obdarili svako bi?e u oblasti Prirode s odgovaraju?im sadržajem osje?aja. Mojsije je tako?er bio oboružan ovakvim iskustvom kada je izašao iz egipatske škole misterija, i tako je uzdigao zmiju kao simbol. U tim školama se nije u?ilo na tako apstraktan na?in kao danas; u?ilo se doku?iti svijet iz vlastite unutarnje percepcije.

Imamo opis ljudskog bi?a temeljen na vanjskom istraživanju razli?itih dijelova njegova organizma, ali možemo tako?er na?i ?ovjeka opisanog u starim misti?nim i okultnim radovima. Ovi opisi su, me?utim, proizašli na sasvim druga?iji na?in nego što je anatomsko ispitivanje. Oni su zaista daleko to?niji i mnogo korektniji nego što je danas opisano od anatomije, jer ona samo opisuje leš. Stari opisi su dobiveni na takav na?in da su u?enici, preko meditacije, preko unutarnjeg prosvjetljenja, postali vidljivi sami sebi. Pomo?u takozvane Kundalini Vatre ?ovjek je sposoban promatrati sebe iznutra prema vani. Postoje razli?iti stupnjevi ove opservacije. To?na, ispravna opservacija javlja se prvo u simbolima. Ako se ?ovjek koncentrira na primjer na svoj ki?meni snop, ?injenica je da uvijek vidi zmiju. On može tako?er sanjati o zmiji, jer je to stvorenje koje je bilo smješteno vani u svijet kada se formirao ki?meni snop, i ostalo je na tom stupnju. Zmija je ki?meni snop izvana projektiran u svijet. Ovaj slikoviti na?in vi?enja stvari je astralna vizija (Imaginacija). Ali samo se kroz mentalnu viziju (Inspiraciju) otkriva puno zna?enje.

Ova staza znanja vodi ?ovjeka do prepoznavanja veze izme?u mikrokozmosa i makrokozmosa, tako da je sposoban sebe podijeliti unutar carstava Prirode, tako da može re?i kojem dijelu svijeta svaki njegov pojedini organ pripada. Stari germanski mit na ovaj na?in raspodjeljuje diva Imir. Nebeski svod je napravljen od njegove lubanje; planine od njegovih kostiju i tako dalje. To je mitološka prezentacija ove unutarnje vizije. Svaki dio svijeta otkriva ezoteriku svoju vezu s ne?im u njemu. Unutarnje veze tada postaju o?ite. Sve religije ukazuju na ovu vrstu intenzivnog razvoja. Evan?elje to nazna?uje tako?er. Ezoterik kaže sebi: Sve u okolnom svijetu — stijene, biljke i životinje su putokazi duž staze moje vlastite evolucije. Bez tih carstava ja ne bi mogao postojati. Ova svijest nas ispunjava ne samo s osje?ajem da smo se uzdigli iznad ovih carstava, ve? tako?er i znanjem da naša egzistencija zavisi o njima.

Postoji sedam stupnjeva ljudske svijesti: svijest transa, duboki san, svijest spavanja, budna svijest, psihi?ka, super- psihi?ka i duhovna svijest. U stvari postoji svih dvanaest stupnjeva svijesti; pet ostalih su kreativni stupnjevi. To su oni od Kreatora, od kreativnih Bogova. Ovih dvanaest stupnjeva su povezani s dvanaest znakova zodijaka. Ljudsko bi?e mora pro?i kroz iskustva ovih dvanaest stupnjeva. Ono se penjalo kroz trans, duboki san i svijest sanjanja do današnje jasne dnevne svijesti. U narednim stupnjevima planetarne evolucije dosezati ?e stalno više stupnjeve. Sve one kroz koje je ve? prošao tako?er ?e zadržati u sebi. Fizi?ko tijelo ima tupu svijest transa kako je to ?ovjek stekao na starom Saturnu. Ljudsko eteri?ko tijelo ima svijest spavanja bez sna, kako je to razvio na starom Suncu. Astralno tijelo sanja na isti na?in kao što netko sanja za vrijeme spavanja. Snena svijest proizlazi od perioda starog Mjeseca. Na našoj sadašnjoj Zemlji, ?ovjek postiže budnu svijest. Ego ima jasnu dnevnu svijest.

Viši razvoj sastoji se u ovom, da netko izgoni ono što je u njegovom vlastitom bi?u na isti na?in kao što ?ovjek izgoni zmiju, pri tom zadržavaju?i zmiju na višem nivou u svom ki?menom snopu. S još daljim razvojem ljudska bi?a ne?e samo izgoniti stijene, biljke i životinje u svijet, ve? tako?er i stupnjeve svijesti. U soju p?ela, na primjer, postoje tri vrste bi?a koje imaju zajedni?ku dušu. Kako se ?ini sasvim razdvojena bi?a izvršavaju zajedni?ki rad. U budu?nosti ?e to isto biti slu?aj i s ?ovjekom; on ?e odvojiti svoje organe. On ?e morati svjesno izvana kontrolirati svaku pojedinu molekulu svog mozga. Tada ?e morati postati više bi?e. To ?e tako?er biti tako s njegovim stupnjevima svijesti. Može se zamisliti uzvišeno bi?e koje je iznijelo iz sebe svih dvanaest stupnjeva svijesti. On je sam tada prisutan kao trinaesti i re?i ?e: Ne bi mogao biti ono što jesam, da nisam izdvojio iz sebe ovih dvanaest stupnjeva svijesti. Dvanaest apostola predstavljaju stupnjeve svijesti kroz koje je prošao Krist. To se može prepoznati u trinaestom poglavlju sv.Ivana u opisu Pranja nogu, što nazna?uje da je Krist dužan apostolima za svije postignu?e viših stupnjeva svijesti: ‘Zaista, zaista, kažem vama, sluga nije ve?i od svog gospodara’. Više razvijeno bi?e je ostavilo ostale iza na putu i ono samo sada postaje njihov sluga. Mnogo ljudi ne razumije zna?enje ovih rije?i; ipak, kada to ?uju izgovoreno, kroz osje?aje su pripremljeni za razumijevanje. U prvim stolje?ima nakon Krista, na primjer, kroz ova pripovijedanja, bio je pripremljen naš život osje?aja. Ina?e, naše tijelo ne bi bilo dovoljno pripremljeno da primi istinu. Duša je pripremljena kroz slikovitu formu. To je zašto su u ranija vremena veliki inicijati, svojim promatranjem u daleku budu?nost, kazivali ljudima preko pri?a. ?ak i danas ovakvi u?itelji imaju koncept o tome do ?ega ?e do?i u budu?nosti preko u?enja Teozofije. Sada ?ovjek ima u sebi i dobro i zlo. U budu?nosti ?e to biti izvana vidljivo kao carstvo dobra i kao carstvo zla. I kako ?e u nekom budu?em vremenu oni koji su dobri morati imati posla s onima koji su zli — to je ono što je danas usa?eno u dušu kroz koncept Teozofije. Na po?etku su ljudima dane slike, sada primaju koncepte i, u budu?nosti, oni ?e morati djelovati u skladu s ovim u njihovom prakti?nom životu.

OSNOVE EZOTERIJE II / XXXI
Berlin, 27 rujna 1905

Danas ?emo se baviti s tri važne ideje povezane s dijelovima ljudske prirode. Za njih se moglo re?i da tvore vode?e niti kroz cijeli svijet. One su slijede?e: Aktivnost Pokreta; Mudrost, koja se tako?er naziva Rije?, i tre?e Volja. Kada govorimo o aktivnosti obi?no mislimo na nešto vrlo op?enito. Ezoterik me?utim vidi u aktivnosti temelj cijelog univerzuma koji nas okružuje. Originalna forma univerzuma za ezoterika je proizvod aktivnosti. Ono što je naizgled završeno samo je stupanj kontinuirane aktivnosti, to?ka u kontinuitetu. Cijeli svijet je u neprekidnoj aktivnosti. U stvarnosti ta aktivnost je Karma.

Kada govorimo o ?ovjeku, govorimo o njegovom astralnom tijelu kao o Karmi, kao o aktivnosti. U stvari astralno tijelo je dio ljudskog bi?a koji mu je najbliži. Ono što ?ovjek proživljava, tako da razlikuje izme?u dobrog i nesre?e, sre?e i tuge, emanira od njegovog astralnog tijela. Ljubav, strast, radost, bol, ideali, dužnost, povezano je s astralnim tijelom. Kada netko govori o radosti ili tuzi, ?ežnjama, željama, itd., govori o astralnom tijelu. ?ovjek stalno doživljava astralno tijelo, ali vidovnjak opaža njegov oblik. To astralno tijelo je u stalnoj transformaciji. Na po?etku je nediferencirano, tako dugo dok ?ovjek nije radio na njemu. U naše vrijeme me?utim ?ovjek konstantno radi na njemu. Kada razlikuje ono što je dopušteno i ono što je zabranjeno, na tome radi iz svog ega. Od sredine lemurijskog doba do sredine šeste korijenske rase ?ovjek radi na svom astralnom tijelu.

Zašto ?ovjek radi na njemu? On radi na svom astralnom tijelu jer, u sferi aktivnosti, svaka pojedina aktivnost priziva suprotan efekt. Ako trljamo našu ruku o površinu stola on postaje topao. Toplina je suprotni efekt naše aktivnosti. Tako svaka aktivnost priziva drugu. Kroz ?injenicu da odre?ene životinje migriravši u tamne špilje Kentucky-a više nisu trebale ?ulo vida ve? samo osjetilne organe dodira, da bi našle svoj put. Rezultat je da se krv povukla iz njihovih o?iju i postale su slijepe. To je bio rezultat njihove aktivnosti, njihove migracije u špilje Kentucky-a.

Ljudsko astralno tijelo je u stalnoj aktivnosti. Njegov život se sastoji u tome. U užem smislu ta aktivnost se naziva ljudska karma. Ono što danas radim ima svoj izraz u astralnom tijelu. Ako nekome zadam udarac, to je aktivnost i priziva protu udarac. To je pravda uspostavljanja ravnoteže — karma. Svaka akcija priziva svoju protu akciju. S ovim treba razmatrati koncept uzroka i posljedice. U karmi je uvijek nešto što treba dovesti u ravnotežu; uvijek se zahtijeva još nešto.

Druga vode?a nit u ljudskoj prirodi i u univerzumu je mudrost. Baš kao što karma ima nešto što treba uravnotežiti, mudrost ima nešto od odmora, od ravnoteže. Prema tome se naziva ritam. Sva mudrost, suglasno s njenim oblikom, je ritam. U astralnom tijelu možda ima simpatije, tada ima mnogo zelenog u auri. Ova zelena je jednom prizvana kao komplementarna boja. Originalno, umjesto zelene, tamo je bila crvena, sebi?ni instinkt. To je promijenjeno u zelenu kroz aktivnost, karmu. U mudrosti, u ritmu, sve je završeno, balansirano. U ?ovjeku sve ritmi?no, ispunjeno mudroš?u, je u eteri?kom tijelu. Eteri?ko tijelo je u ?ovjeku prema tome ono što predstavlja mudrost. U eteri?kom tijelu odmara, njiše se ritam.

Fizi?ko tijelo u stvari predstavlja volju. Volja je, kao suprotnost apsolutnom odmoru, kreativni element, onaj koji je produktivan. Dakle imamo slijede?i uspon: prvo karma, aktivnost, ono što treba uravnotežiti; drugo mudrost, što treba umiriti; tre?e volja, takvo obilje života koje se može žrtvovati. Tako su aktivnost, mudrost, volja, tri nivoa u kojima sve te?e.

Prou?imo sa ovog stajališta ljudsko bi?e koje stoji pred nama. Na prvom mjestu ?ovjek ima svoje fizi?ko tijelo. Onakvo kakvo je u sadašnje vrijeme, on uop?e nema utjecaja na svoje fizi?ko tijelo. Ono što ?ovjek fizi?ki jest i ?ini dovedeno je izvana od kreativnih snaga. On ne može sam regulirati kretanje molekula svog mozga; niti sam može kontrolirati cirkulaciju krvi. Drugim rije?ima, fizi?ko tijelo je napravljeno nezavisno od ?ovjeka i tako?er je podržano za njega od drugih sila. Ono mu je takore?i samo posu?eno. ?ovjek je utjelovljen u fizi?kom tijelu napravljenom za njega od drugih sila. Eteri?ko tijelo tako?er je u odre?enom smislu napravljeno za njega od drugih sila. U drugu ruku, astralno tijelo je formirano djelomi?no od drugih sila, djelomi?no od samog ?ovjeka. Dio astralnog tijela koje je formirano od samog ?ovjeka postaje njegova karma. Ono na ?emu je on sam radio mora imati karmi?ki efekt. To je ono besmrtno, neprolazno u njemu. Fizi?ko tijelo dolazi kroz karmu drugih bi?a; ali onaj dio ?ovjekovog astralnog tijela u kojem je on radio još od lemurijskog doba, to je njegova karma. Tek kada je ?ovjek kroz svoj rad transformirao cijelo astralno tijelo, dosegnuo je stupanj slobode. Tada je cijelo njegovo astralno tijelo transmutirano iznutra. On je tada potpuno rezultat svoje vlastite aktivnosti, svoje karme.

Ako odaberemo neki odre?eni stupanj razvoja uvijek nalazimo dio ?ovjekova astralnog tijela koji je njegovo vlastito djelo. To, me?utim, što je rezultat njegova vlastitog rada živi tako?er u eteri?kom tijelu i u fizi?kom tijelu. U fizi?kom tijelu živi ono što je ?ovjek napravio od sebe, kroz fizi?kog tijelo to živi u fizi?kom svijetu. On ne bi mogao formirati koncepte o fizi?kom svijetu ako u njemu ne bi radio preko svojih organa. Ono što ?ovjek doživljava u astralnom tijelu ugra?uje u sebe. U onome što promatra u fizi?kom svijetu aktivna su njegova tri ovoja. Kada na primjer vidi ružu, sva tri ovoja su angažirana. Za po?etak opaža crveno. U tome je angažirano fizi?ko tijelo. U cameri obscuri ruža ?ini isti utisak. Drugo, ruža je shva?ena u eteri?kom tijelu kao živa ideja. Tre?e, ruža osobi daje zadovoljstvo i u tome je angažirano astralno tijelo. To su tri stupnja ljudskog promatranja. Ovdje najdublji dio ?ovjeka radi kroz tri tijela u vanjskom svijetu. Ono što ?ovjek uzima iz vanjskog svijeta, uzima kroz ova tri tijela.

Želje leže ispod svih onih stvari koje uklju?uju ljudsku aktivnost ili karmu. ?ovjek ne bi imao razloga biti aktivan kada ne bi imao želja. On me?utim ima želju da se uklju?i u svijet koji ga okružuje. To je zašto njegovo astralno tijelo zovemo i tijelo želja.

Postoji unutarnja veza izme?u ?ovjekove aktivnosti i njegovih organa. On treba svoje organe i za najniže i za najviše impulse. Tako?er ih treba u umjetnosti. Kada je netko jednom i za uvijek apsorbirao sve iz svijeta, on više nema koristi od svojih organa. Izme?u ro?enja i smrti ?ovjek se prilago?ava opažati svijet preko svojih organa. Nakon smrti ono na što se prilagodio treba polako ostaviti sa strane. Ako se još želi koristiti organima za opažanje svijeta, tada se nalazi u stanju koje se naziva Kamaloka. To je stanje u kojem još postoji želja za opažanjem kroz organe, koji me?utim više nisu tu. Ako bi nakon smrti osoba mogla re?i da više ne želi koristiti svoje organe, za njega Kamaloka više ne bi postojala. U Devachanu sve što je ?ovjek oko sebe prije opažao sa svojim organima, tamo se opaža iznutra — bez organa.

Karma, ?ovjekova aktivnost kroz astralno tijelo, nešto je što nije dosegnulo stanje balansa. Kada me?utim aktivnost postepeno do?e u staje balansa, došlo je do ravnoteže. Ako se zanjiše klatno ono postepeno do?e u stanje balansa. Svaka aktivnost koja nije dosegla stanje balansa kona?no se umiri. Nepravilnosti kojih je malo mogu se promatrati, ali kada su ekstremno brojne one uravnotežuju jedna drugu. Pomo?u instrumenta, na primjer, mogu se u gradu promatrati nepravilnosti uzrokovane elektri?nim tramvajima. U malom gradu, gdje je tramvaja manje instrument stalno pokazuje jake oscilacije, ali u velikom gradu, gdje je kretanje ja?e i u?estalije, instrument je mnogo tiši, jer se mnoge nepravilnosti izjedna?avaju. Tako je tako?er i u Devachanu sa svakom pojedinom nepravilnoš?u.

U Devachanu ?ovjek gleda u sebe. Promatra ono što je preuzeo. To mora promatrati koliko god je potrebno da to do?e u ritmi?ko stanje.

Udarac priziva protuudarac; ali tek kroz mnoga posredna doga?anja protuudarac uzvra?a. Efekt me?utim ostaje tijekom interventnog perioda. Me?u povezanost izme?u udarca i protuudarca ponavljana je u Devachanu i transformirana u mudrost. Ono što je ponavljano i transformirano u mudrost metamorfozirano je u ?ovjeku u ritam koji je u kontradikciji s aktivnoš?u. Ono što je promijenjeno u ritam prelazi u etersko tijelo. Nakon Devachana postaje se mudriji i bolji pošto su u Devachanu sva iskustva ponovljena. Taj dio astralnog tijela, koji je kao vibracija zapao u etersko tijelo, besmrtan je. Kada ?ovjek umre taj dio astralnog tijela je sa?uvan koji je ponavljao i transformiran je, tako?er i vrlo mali dio eterskog tijela kroz koji je djelovalo; ostatak eterskog tijela je rastvoren u kozmi?ki eter. Utoliko što je kroz ovaj vrlo mali dio djelovalo, u tom stupnju je etersko tijelo besmrtno. Stoga kada se vra?a opet nalazi ovaj mali dio eterskog tijela. Ono što treba biti dodano da se to završi odre?uje trajanje njegovog boravka u Devachanu.

Kada je ljudsko bi?e toliko napredovalo da je transformiralo cijelo svoje etersko tijelo, Devachan nije više neophodan. Takav je slu?aj kod okultnog u?enika koji je usavršio svoj razvoj i koji je transformirao svoje etersko tijelo tako da nakon smrti ostaje netaknuto i ne treba pro?i kroz Devachan. To se zove odricanje Devachana. Dopustivo je omogu?iti nekome da radi na svom eterskom tijelu kada je siguran da više ne donosi ništa od zla u ostatak svijeta; ina?e bi u njemu radili njegovi štetni instinkti. Pod hipnozom se može desiti da u onom hipnotiziranom rade štetni instinkti hipnotizera. U slu?aju obi?nih ljudi fizi?ko tijelo sprje?ava da etersko tijelo bude povla?eno i izduženo amo tamo. Kada je me?utim fizi?ko tijelo u stanju letargije mogu?e je raditi na eterskom tijelu. Ako jedna osoba hipnotizira drugu i u njoj radi sa štetnim instinktima, oni tako?er ostaju s njim nakon smrti. Mnogi postupci crnih magi?ara sastoje se u stvaranju sluga pomo?u ovoga. Pravilo je bijelih magi?ara da nikom ne dopuste da radi na njihovom eterskom tijelu osim ukoliko su ne?iji instinkti prošli kroz katarzu. U eterskom tijelu prevladava mir i mudrost. Kada u njega u?e nešto loše, ovaj element zla dolazi na mir i prema tome trpi.

Prije nego što je ljudsko bi?e kao u?enik vo?enu do to?ke na kojoj vlastitim izborom može raditi na svom eterskom tijelu, mora barem, do izvjesne mjere mo?i procijeniti karmu da bi došao do samo-spoznaje. Meditaciju dakle ne bi trebalo poduzimati bez stalne samo-spoznaje, samo-promatranja. Pomo?u ovoga, u pravom trenutku ?ovjek ?e ugledati ?uvara praga: karmu koju još mora vratiti. Kada netko pod normalnim uvjetima dosegne ovaj stupanj to samo ozna?ava prepoznavanje još postoje?e karme. Ako po?nem raditi na mom eterskom tijelu, moram sebi postaviti cilj uravnotežiti moju još preostalu karmu. Može se dogoditi da se ?uvar praga pojavi na nenormalan na?in. To se doga?a kada osobu tako jako privla?i jedan odre?eni život izme?u ro?enja i smrti, da zbog neznatnog stupnja unutarnje aktivnosti ona ne može dovoljno dugo ostati u Devachanu. Ako se netko prilagodio da previše gleda vani, nema što vidjeti unutra. On se ubrzo vra?a u fizi?ki život. Njegove želje ostaju prisutne, kratki Devachan je brzo završen, i kada se vrati, zbirni oblik njegovih ranijih želja još postoji u Kamaloki; s ovim se tako?er suo?ava. On se inkarnira. Staro je onda pomiješano s novim astralnim tijelom. To je njegova prethodna karma, ?uvar praga. On tada ima raniju karmu stalno ispred sebe. To je posebna forma Dvojnika.

Mnoge pape notornog doba papinstva, kao na primjer Aleksandar VI, imale su ovakvog Dvojnika u njihovoj slijede?oj inkarnaciji. Postoje ljudi, u sadašnje vrijeme to nije rijetko, ?ija je prethodna niža priroda stalno pokraj njih. To je posebna vrsta ludila. To ?e postajati sve ja?e i više prijete?e, jer materijalisti?ki život postaje sve rašireniji. Mnogi ljudi koji su se sada potpuno prepustili materijalisti?kom životu imati ?e u svojoj sljede?oj inkarnaciji pored sebe nenormalnu formu ?uvara praga. Ako se sada utjecaj duhovnosti ne bi jako osje?ao, došlo bi do vrste epidemijskog vi?enja ?uvara praga kao rezultat materijalisti?ke civilizacije. Prethodnica toga su neuroti?ne tendencije našeg stolje?a. To je vrsta gubljenja sebe na periferiji. Svi današnji neurotici biti ?e uznemiravani od ?uvara praga u njihovoj slijede?oj inkarnaciji. Biti ?e progonjeni teško?ama prerane inkarnacije, vrste kozmi?kog prijevremenog ro?enja. Ono za ?ime u Teozofiji trebamo težiti je dovoljno dugo vrijeme u Devachanu, kako bi izbjegli prerane inkarnacije.

Iz ovog aspekta moramo razmotriti uzlazak Krista u svjetsku povijest. Prethodno, tko god je želio posti?i život u Kristu morao je u?i u školu Misterija. Tamo je u fizi?kom tijelu inducirano stanje letargije i samo se preko pro?iš?enog sve?enstva tamo moglo dodati astralnom tijelu ono što mu je još trebalo za njegovo pro?iš?enje. To je ?inilo inicijaciju.

Ali preko dolaska Krista u svijet, dolazi do toga da je ?ovjek koji se osje?ao privu?en Kristu mogao od njega primiti nešto što je moglo zamijeniti ovaj stari oblik inicijacije. Uvijek je mogu?e da netko kroz uniju s Kristom sa?uva svoje astralno tijelo u tako pro?iš?enom stanju da može raditi u svom eterskom tijelu bez da radi svijetu štetu. Kada ovo imamo na umu izraz ‘namjesni?ko ispaštanje preko smrti’ poprima sasvim drugo zna?enje. To je ono što se mislilo sa iskupni?kom smrti Krista. Prije toga, trebala se propatiti smrt u Misterijima od svakog tko je želio posti?i pro?iš?enje. Sada je Jedan patio za sve, tako da je preko svjetske - povijesne inicijacije kreirana zamjena za stari oblik inicijacije. Kroz Krš?anstvo je došlo mnogo toga što je javne prirode, a što prethodno nije bilo javno. Aktivna snaga ove zamjene je izražena kroz ?injenicu da je kroz unutarnju viziju, kroz pravi misticizam, mogu?e ujedinjenje s Kristom. To je tako?er bilo utjelovljeno u jeziku. Prvi krš?anski inicijat u Europi, Ulfilas, sam je utjelovljen u njema?kom jeziku, u tome je ?ovjek unutra našao ‘Ich’. Drugi jezici su to izrazili kroz poseban oblik glagola, u Latinskom na primjer rije? ‘amo’, ali je njema?ki jezik tome dodao Ich. ‘Ich’ je J. Ch. = Jesus Christ. To je s namjerom uvedeno u njema?ki jezik. Inicijati su oni koji su kreirali jezik. Baš kao što u Sanskritu AUM izražava Trojstvo, tako imamo znak ICH da bi izrazili najdublje bi?e ?ovjeka. Pomo?u toga je kreirana središnja to?ka pomo?u koje se uzburkane emocije svijeta mogu transformirati u ritam. Ritam mora biti u njih usa?en preko Ja. Ta središnja to?ka je doslovno Krist.

Sve zapadne nacije su razvile aktivnost, strastvene želje. Sa Istoka mora do?i impuls da bi im donio mirnije stanje. Ve? postoji prethodnica ovog u Tolstojevoj knjizi, ‘Ne ?initi ništa’. U aktivnosti Zapada u mnogim sferama nalazimo kaos. To se stalno pove?ava. Duhovnost Istoka treba donijeti središnju to?ku u kaos Zapada. Ono što kroz dugi period vremena ima funkciju kao karma, prelazi u mudrost. Mudrost je k?erka karme. Sva karma nalazi svoju kompenzaciju u mudrosti. Inicijat koji je dosegao odre?en stupanj razvoja naziva se Sun?ev junak, jer je njegovo unutarnje bi?e postalo ritmi?no. Njegov život je slika sunca koje svojim ritmi?kim tijekom putuje nebesima.

Rije? ‘Aum’ je dah. Dah je u odnosu na rije? kao Duh sveti u odnosu na Krista, kao Atma u odnosu na Ja.

OSNOVE EZOTERIJE III / XXXI
Berlin, 28 rujna 1905
(Tekst je nepotpun i djelomi?no nejasan)

U evoluciji postoje tri elementa koja treba razlikovati: oblik, život i svijest. Danas ?emo govoriti o razli?itim vrstama svijesti.

Na biljke i niže životinje možemo gledati kao na sredstva pomo?u kojih viša bi?a produžuju njihova osjetila u svijet da bi kroz njih promatrali ovaj svijet. Zapo?nimo od osjetilnih organa biljaka. Kada o njima govorimo mora nam biti jasno da nemamo posla samo s osjetilnim organima pojedinih biljaka, ve? i sa bi?ima viših svjetova. Biljke su, takore?i, samo pipci koje su produžila viša bi?a; oni kroz biljke sakupljaju informacije.

Sve biljke imaju ?elije, posebno na korijenu ali tako?er i na drugim mjestima, u kojima se mogu na?i granule škroba. ?ak i u biljkama koje ina?e ne sadrže škrob, ove granule škroba se javljaju na korijenu. ?lanovi porodice ljiljana, na primjer, koji ina?e ne sadrže škrob, posjeduju ove škrobne granule privijene na korijenje. Ove škrobne granule su labave i pokretne, i važno je da li su smještene na jednom ili drugom mjestu.


Kadgod se biljka okrene barem malo, jedna škrobna granula pada prema drugoj strani. To biljka ne može podnijeti. Ponovno se okre?e na takav na?in da se granule vra?aju natrag na njihovu pravu poziciju. I ove škrobne granule u stvari leže u simetri?nom odnosu prema smjeru gravitacije zemlje. Biljke rasu prema gore jer osje?aju smjer gravitacije. Promatraju?i škrobne granule na korijenju, prepoznajemo vrstu osjetilnog organa. To je za biljku osjetilo gravitacije. To osjetilo ne pripada samo biljci, ve? i duši cijele zemlje, koja biljci nalaže rast u skladu s ovim osjetilom.

To je od primarne važnosti. Biljke uzimaju smjer u skladu s gravitacijom. Ako sada uzmemo kota?, na primjer vodenice, u koji se mogu umetnuti biljke, i okrenemo kota? zajedno s biljkama, još jedna sila se dodaje sili gravitacije: okretna sila. Sada je to u svakom dijelu biljke, i njen korijen i stabljika rastu u smjeru tangente kota?a, u smjeru tangentalne sile, ne sile gravitacije. U skladu s tim, škrobne granule podešavaju svoju poziciju.


Razmotrimo ljudsko uho. Najprije imamo vanjski slušni prolaz, zatim bubnji?, i u unutrašnjem uhu male slušne kosti: ?eki?, nakovanj i stremen — sasvim si?ušne kosti. Slušanje zavisi o ovim malim kostima koje druge organe dovode u vibraciju. Dalje unutra nalazimo tri polukružna membranska kanala raspore?ena prema tri dimenzije. Oni su ispunjeni fluidom. Onda nalazimo, dalje unutar uha, labirint, strukturu u obliku pužne školjke, ispunjen s vrlo finim malim dla?icama. Svaka od njih je podešena, kao strune klavira, na odre?enu visinu tona. Labirint je povezan sa slušnim živcem koji ide u mozak.

Tri polukružna kanala su posebno zanimljiva. Stoje u odnosu jedan prema drugom u tri dimenzije prostora. Ispunjeni su malim otolitima, sli?nima škrobnim granulama biljke. Kada su oni poreme?eni osoba me može stajati uspravno ili hodati u ispravnom položaju. U slu?aju nesvjestice navala krvi u glavu može uzrokovati poreme?aj u tri kanala. Osjetilo smjera u ?ovjeku zavisi od ova tri polukružna kanala. To je isto osjetilo koje je u biljkama, kao osjetilo ravnoteže, lokalizirano u korijenju. Ono što se javlja u korijenju, u ljudskom je bi?u, razvijeno gore u glavi.

Pregledavaju?i cijelu evoluciju: biljke, životinje, ?ovjeka, me?u njima se otkrivaju nedvosmisleni odnosi. Biljka je suprotna ?ovjeku. Smjer životinja leži izme?u njih na pola puta. Biljka je zarila svoje korijenje u zemlju i usmjerila svoje seksualne organe gore prema suncu. Ako gurnemo biljku na pola puta imamo životinju. Ako je sasvim gurnemo imamo ?ovjeka. To je originalno zna?enje križa; biljno carstvo, životinjsko carstvo, carstvo ?ovjeka. Biljka zabija svoje korijenje u zemlju. Životinja je napola okrenuta biljka. ?ovjek je potpuno okrenuta biljka. Zato je Platon rekao: Duša svijeta je razapeta na križu Tijela svijeta.

Kod biljke organ smjera leži u korijenju. Kod ?ovjeka je u glavi. Što je kod ?ovjeka glava, to je korijen u slu?aju biljke. Razlog, zašto je u ?ovjeku osjetilo smjera povezano s osjetilom sluha, je taj da je sluh osjetilo koje ?ovjeka uzdiže u više kraljevstvo. Zadnja sposobnost koju ?e ?ovjek ste?i je sposobnost govora. Opet, govor je povezan s uspravnim držanjem, koje bez osjetila smjera ili ravnoteže ne bi bilo mogu?e. Zvuk koji ?ovjek proizvodi govorom aktivna je nadopuna pasivnom osjetilu sluha. Ono što je kod biljke samo osjetilo orijentacije u ?ovjeku je postalo osjetilo sluha, koje unutar sebe nosi staro osjetilo orijentacije u tri polukružna kanala, koji su raspore?eni prema tri dimenzije prostora.

Svako bi?e posjeduje svijest. To vrijedi i za biljke, ali njihova svijest leži na devahanskom planu, na mentalnom planu. Dijagram svijest biljke trebao bi izgledati na slijede?i na?in:


Biljke tako?er mogu govoriti i odgovarati nam, jedino ih moramo nau?iti promatrati na mentalnom planu. Tamo ?e nam kazati vlastita imena.

?ovjekova svijest doseže dolje do fizi?kog plana. Ovdje njegova svijest zavisi od istog organa s kojim je biljka prisna sa zemljom. Najprije upoznamo ?ovjeka u pravom smislu kada vidimo kako proizvodi govor i u govoru rije? ‘Ich’ (JA). Ovo ‘JA’ ima svoje korijene na mentalnom planu. Bez sposobnosti izgovaranja male rije?i ‘JA’ možemo na ljudsku formu gledati kao i na onu od životinje.

Biljka ima svoje korijene na mentalnom planu i ?ovjek je pomo?u svog organa sluha stanovnik mentalnog plana. Zato povezujemo ‘Es denkt’ (‘on misli’) s govorom. Uho je viši razvoj osjetila smjera. Pošto je ?ovjek u odnosu na biljku obrnuo svoj položaj i opet se okrenuo duhu, on u svom organu sluha ima naslje?e osjetila smjera. On sebi daje svoj smjer. To su prema tome dvije suprotne vrste svijesti: svijest biljke na mentalnom planu i ovdje svijest ?ovjeka, koji svoje bi?e nosi dolje iz mentalnog svijeta u fizi?ki svijet.

Ova zemaljska svijest ?ovjeka nazvana je Kama-Manas.

Svaki osjetilni organ ima vlastitu svijest. Ove razli?ite vrste svijesti, svijest vidljivog, ?ujnog, osjetilo mirisa i tako dalje, u duši su dovedeni zajedno. Svijest postaje ‘manas-i?na’ jedino kada su njene odvojene forme sakupljene zajedno u središtu duše. Bez ove integracije ?ovjek bi se razdvojio u svijestima njegovih organa. One su izvorno oblikovane kroz solarni pleksus, kroz simpati?ki nervni sustav. Kada je sam ?ovjek bio vrsta biljke, on tako?er nije još bio svjestan na fizi?kom planu. U to vrijeme je viša svijest najprije razvila organe.

U stanju dubokog transa centralna svijest je utišana. Tada su odvojeni organi svijesti i osoba po?inje vidjeti trbušnom šupljinom i solarnim pleksusom. Ovakvu svijest je posjedovala Vidovnjakinja Prevosta. Ona je to?no opisala svjetlosne oblike koji se me?utim jedino mogu vidjeti sviješ?u organa. Najniža svijest je ona od minerala. Nešto više centralizirana svijest, ona koja je više kao svijest današnjeg ?ovjeka, astralna je svijest. Razvoj svijesti u cijelom astralnom tijelu nalazi svoj izraz u ki?menoj moždini. Tada osoba percipira svijet u slikama. Samo oni ljudi ?iji fizi?ki mozak ne funkcionira imaju ovakvu svijest. Idioti, na primjer, vide svijet u slikama; njihov duševni život je analogan životu snova. Oni mogu samo re?i da nemaju pojma što se zbiva oko njih. I druga bi?a u svijetu imaju sli?nu svijest.

Kada netko razvija astralnu svijest, tako da snove doživljava svjesno, može poduzeti slijede?e: Pretpostavimo da smo u položaju da razvijemo ovu svijest i zamislimo da stojimo ispred cvijeta zvanog Venerina muholovka. Ako u to dovoljno dugo zurimo i pustimo da radi na nama potpuno ekskluzivno dolazi trenutak kada imamo osje?aj da centar svijesti pada iz glave dolje i mili u biljku. Tada smo svjesni u biljci i vidimo svijet kroz nju. Moramo prenijeti našu svijest, u biljku. Tada postajemo svjesni kako stvari izgledaju u astralnoj percepciji tog bi?a. Tada doživljavamo tu dušu. Osjetljiva biljna svijest je sasvim sli?na onoj od idiota; nije ?isto mentalna svijest. Ovakva biljka je dovela svijest dolje na astralnu razinu. Takle postoje dvije vrste biljaka; one koje jedino imaju svoju svijest na mentalnoj razini, i one koje je imaju tako?er i na astralnoj razini.

Odre?ene vrste životinja tako?er imaju svijest na astralnoj razini, što je sli?no razini svijesti idiota. Helena Petrovna Blavatsky je posebno spominjala izvjesne indijske no?ne insekte, no?ne leptirice. Pauci tako?er imaju astralnu svijest; delikatne paukove mreže su u stvari ispredene iz astralne razine. Pauci su samo instrumenti astralne aktivnosti. Mravi tako?er, kao i pauci imaju svijest na astralnoj razini. Tamo mravlji humci imaju svoju dušu. To je zašto je ponašanje mrava tako precizno regulirano.

Minerali tako?er imaju svijest. Ona leži na višoj mentalnoj razini, u višim oblastima nego ona od biljaka. Blavatsky to zove Kama-prana svijest. ?ovjek tako?er može naknadno posti?i ovu svijest zadržavaju?i prisutno stanje svijesti nenarušeno. On tada više ne treba ulaziti u fizi?ko tijelo, više ne treba biti utjelovljen. Stijene su dolje na fizi?kom planu a njihova svijest je u višim oblastima mentalnog plana. Kristali su naru?eni odozgo. Kada je ?ovjek sposoban di?i svoju svijest na taj nivo on tada za sebe oblikuje fizi?ko tijelo od minerala svijeta.

Tri dijela mozga (mišljenje, osje?anje, volja) kasnije moraju postati potpuno odvojeni. Tada ?ovjekova svijest mora biti gospodar njegova mozga, kao što u mravljem humku vlada viša svijest. Ali kao što i u mravljem humku, možemo razlikovati radnike, mužjake i ženke jedne od drugih, tako se, kasnije, mora dogoditi potpuna separacija na tri dijela u mozgu. Tada ?ovjek postaje planetarni duh, stvoritelj koji dovodi stvari u postojanje. Kao što Duh zemlje gradi zemljinu koru, tako ?e na tom stupnju ?ovjek tako?er graditi planet. Za to mora imati Kama-prana svijest. Danas ima samo Kama-manas svijest. To se sastoji od svijesti organa koji su bili prožeti, impregnirani razumijevanjem (Manas). Svijest postaje, kako kaže Blavatsky, racionalizirana. Proces racionalizacije se pojavio tijekom uzdizanja od životinje do ?ovjeka. Organska-svijest sama može prepoznati cilj, ali ne zna sredstva preko kojih može biti ostvaren. Racionalizirana svijest može usmjeriti sredstva. Blavatsky sasvim u redu kaže: ‘Pas, na primjer, koji je zatvoren u prostoriji ima instinkt da iza?e, ali to ne može jer instinkt još nije dovoljno prožet razumijevanjem da bi mu omogu?io da poduzme neophodne korake; dok ?ovjek odmah shvati situaciju i oslobodi se.’ Prema tome s Blavatsky razlikujemo:

1. Organsku svijest koju posjeduju organi.
2. Astralnu svijest koju posjeduju životinje, odre?ene biljke i idioti.
3. Kama-prana svijest stijena, tako?er ?e je kasnije posti?i ?ovjek.
4. Kama-manas svijest, zavisna od razumijevanja.

Na ovaj na?in treba razlikovati ?lanove križa egzistencije svijeta.

Pravo zna?enje križa je beskona?no duboko. Stare sage tako?er su slike, izvu?ene iz ovakvih dubina. Velike usluge su napravljene ljudskoj duši sagama, dok je u ranija vremena ?ovjek mogao razumjeti njihove istine u njegovom životu osje?aja. Primjer za to je stara saga o sfingi. Sfinga je predložila zagonetku: Ujutro ide na ?etiri, u podne na dvije a nave?er na tri. Što je to? To je ?ovjek. Za po?etak, u zemljinom jutru, ?ovjek je u svom životinjskom stanju išao na ?etiri. Prednji udovi su tada bili organi pokreta. Onda se uzdigao u uspravan položaj. Sustav udova se razdvojio u dvije kategorije i organi su se podijelili u fizi?ko-osjetilne i u duhovne organe. On je tada išao na dvije. U dalekoj budu?nosti niži organi ?e otpasti a tako?er i desna ruka. Ostati ?e samo lijeva ruka i dva lotosova cvijeta s laticama. Tada on ide na tri. To je zašto ljudska bi?a Vulkana šepaju. Njegove noge su u nazadovanju; prestaju biti važne. Na kraju evolucije, u metamorfozi Zemlje u Vulkan, ?ovjek ?e biti tro?lano bi?e koji saga nazna?uje kao ideal.


OSNOVE EZOTERIJE IV / XXXI
Berlin, 29 rujna 1905

Govorili smo o svijesti razli?itih carstava prirode. ?ovjekovi organi imaju organsku svijest; ova svijest dovodi do abnormalnih stanja kod idiota. To je svijest koju posjeduju no?ni insekti, mravi, pauci i tako dalje. Kod p?ela nalazimo potpuno druga?iju svijest. Uzeti ?emo primjer p?ela da bi pokazali kako se dolazi do ovih istina i kako se mogu iskoristiti da bi našli odnos prema svijetu.

Okultno školovanje je nešto potpuno razli?ito od našeg uobi?ajenog školovanja. Ono ne po?inje trpanjem u?enika velikim dijelom obrazovne materije. U striktnom okultnom školovanju u?enici ne primaju nikakvu okultnu materiju, ve? im je dana bremenita re?enica ispunjena unutarnjom snagom. Tako je bilo i u ranija vremena. U?enik je trebao meditirati na re?enicu u stanju potpunog unutarnjeg mira, kroz koji bi eventualno postao iznutra preliven svijetloš?u, potpuno osvijetljen. Kada je osoba napredovala do stupnja vi?enja u svoje unutarnje bi?e, mogla je zaroniti svoju svijest u druga bi?a. Za to je morala ste?i kontrolu to?ke izme?u o?iju i od tuda usmjeriti svoju svijest dolje u srce. Tada može prenijeti svoju svijest u druge stvari; na primjer, može tada istražiti što živi u mravljem humku. Tada on tako?er opaža život u košnici. Tu se javlja fenomen koji se ina?e ne može doživjeti na zemlji. U na?inu na koji funkcionira košnica doživljava se nešto što je izvan naše zemaljske egzistencije, nešto što se ne može na?i nigdje na zemlji. Ono što se doga?a na drugim planetima ne može se otkriti samo mišljenjem. Ne možemo doživjeti ono što se doga?a na Suncu ili Veneri ako ne možemo prenijeti svijest u život i funkcioniranje kolonije p?ela. P?ele nisu prošle kroz cijeli tijek evolucije kao što smo mi. Od po?etka one nisu bile povezane s istom sekvencom evolucije kao druge životinje ili ?ovjek. Svijest košnice, ne pojedine p?ele, neizmjerno je uzvišena. Mudrost ove svijesti ?ovjek ?e ste?i tek u egzistenciji Venere. Tada ?e imati svijest koja je neophodna da bi gradio sa supstancom koju ?e kreirati iz svog vlastitog bi?a. Mravi grade mravlji humak od svakakvih stvari, ali ipak ne grade ?elije. Izgradnja ?elija na višem je planu nešto potpuno razli?ito. Kroz prenošenje svijesti u košnicu, tako uzimaju?i svijest Venere, u?imo nešto potpuno razli?ito od bilo ?ega na zemlji, potpuno ukidanje elementa seksa. Kod p?ela ono što je seksualno sti?e samo jedna kraljica. Kama-seksualnosti gotovo je potpuno eliminirana; trutovi su ubijeni. Ovdje imamo prototip ne?ega što ?e u stvari biti postignuto u budu?em ?ovje?anstvu, gdje je rad najviši princip. Samo kroz impuls duha sti?e se sposobnost prijenosa sebe u zajednicu p?ela.

Da bi dalje napredovali, sada do?imo do pravog koncepta alkemije. Kasno u 18-om stolje?u moglo se ?itati u njema?kim novinama ‘Reichsanzeiger’ ?lanke o alkemiji. Kortum, pjesnik koji je napisao ‘Jobsiade’ bio je jedan od najzna?ajnijih alkemi?ara 18-og stolje?a. U to vrijeme brojni ?lanci su se bavili takozvanom ‘Urmaterie’ (prvobitnom materijom), dovode?i to u vezu s Kamenom mudraca. Kortum, koji je bio duboko uronjen u ove stvari, tada je rekao: Tražiti Kamen mudraca je vrlo teško, ali on je svugdje, sre?ete ga svaki dan, dobro ste upoznati s njim, stalno ga koristite, ali ne znate da je to Kamen mudraca. Ovo je zgodan opis.

U Prirodi je sve posloženo beskrajnom mudroš?u, s beskrajno mudrom štedljivoš?u. Sva živa bi?a koja posjeduju Kama (astralnost) — životinje i ?ovjek, i sva eteri?ka bi?a — biljke — u me?usobnom su odnosu. Mi udišemo kisik i izdišemo uglji?nu kiselinu. To tako?er rade i životinje. Ako bi se to sada jednostavno nastavilo, zrak bi uskoro bio sasvim ispunjen uglji?nom kiselinom. Ali biljke asimiliraju uglji?nu kiselinu i izdišu kisik. Životinje i ljudi ne mogu živjeti bez biljaka. Uglji?na kiselina se sada sastoji od ugljika i kisika. Biljke zadržavaju ugljik i izdišu kisik. U drugu ruku ?ovjek uzima kisik i kroz njegove životne procese transformira ga u uglji?nu kiselinu ujedinjuju?i ga s ugljikom. Biljke grade svoj tjelesni oblik iz ugljika kojega su zadržali.

U ranija vremena izgled Zemlje je bio sasvim razli?it nego što je sada. Tada, ?ak i u našim okruzima su rasle šume gigantskih paprati i preslica, (equisetums). One su nestale. Najprije je Zemlja postala prekrivena slojem treseta, ostacima mrtvih biljaka; zatim su bivše šume paprati i preslica bile transformirane u neizmjerna polja ugljena na Zemlji. Formacije stijena su se razvile postepeno, bilo iz biljnog carstva ili životinjskog carstva. Kada gledamo grumen ugljena možemo sebi re?i: To je jednom bila biljka. Ako bi netko išao još dalje natrag tako?er bi mogao na?i i biljke iz kojih su se razvili planinski kristali, malahit i tako dalje. Centralna zona Alpa iznikla je iz prvobitnih biljaka prije ugljena. Dijamant je potpuno isto što i komad ugljena. Priroda je stvorila dijamant iz ugljena još starijeg od onog kojeg imamo danas. Ovi planinski kristali su tako?er izniknuli od biljaka.

Vapnenac je izveden iz životinja. Jura, na primjer, sastoji se od ovakve akumulacije kalcija. Bila je prethodno prekrivena morem i formirana je iz ljusaka morskih stvorenja. Dakle mla?e vapnena?ke planine su proizašle od životinja a prvobitne stijene od biljaka. Biljno carstvo je postepeno prešlo u mineralno carstvo. Sve ?vrsto na zemlji je proizašlo iz “biljne-zemlje”. Ovaj proces mineralizacije može se prou?avati kroz razvoj ugljena iz biljaka.

Mineralno carstvo u svom sadašnjem stanju separacije došlo je u egzistenciju tek tijekom ?etvrte runde. Nakon ovoga, cijelo mineralno carstvo biti ?e produhovljeno od ?ovjeka. On ga transformira s ‘plugom njegova duha’. Sve što ?ovjek danas radi, cijeli svijet industrije, transformacija je mineralnog carstva. Kada netko vadi kamen da bi ga koristio za gradnju ku?e, kada gradi katedralu, sve to mijenja prirodu mineralnog carstva umjetnim sredstvima. U ?etvrtoj rundi ?ovjek može raditi na mineralnom carstvu na ovaj na?in. S biljkama, naprotiv, ne možemo još ništa takve vrste. Cijelo mineralno carstvo ?e biti transformirano od ?ovjeka. U velikoj mjeri do toga ?e do?i osciliraju?im elektricitetom koji više ne treba žice. Ovdje ?e ?ovjek raditi u samim molekulama i atomima. Na kraju ?etvrte runde imati ?e transformirano cijelo mineralno carstvo.

Od Pete runde nadalje ?ovjek ?e raditi isto s biljnim carstvom. Mo?i ?e svjesno vršiti proces koji sada izvršavaju biljke. Kao što biljke uzimaju uglji?nu kiselinu i grade svoja tijela iz ugljena, tako ?e i ljudsko bi?e Pete runde sebi kreirati tijelo od materijala iz okruženja. Spol ?e prestati postojati. ?ovjek ?e tada morati raditi na svom tijelu, morat ?e ga napraviti za sebe. Isti proces transformacije ugljena, kojeg biljke danas vrše nesvjesno, biti ?e tada izvršavan svjesno od ?ovjeka. On ?e tada transformirati materiju baš kao što danas biljka transformira zrak u ugljik. To je prava alkemija. Ugljik je Kamen mudraca. ?ovjek 18-og stolje?a koji je to naglasio nazna?ivao je transformaciju koju danas vrše biljke i koju ?e kasnije izvršavati ?ovjek.

Kada netko sa viših planova prou?ava kako svijest funkcionira u košnici, u?i kako ?e kasnije ?ovjek iz sebe proizvoditi materiju. U budu?nosti ?e ljudsko tijelo tako?er biti sagra?eno od ugljika; tada ?e biti kao meki dijamant. Tada više ne?emo nastanjivati tijelo iznutra, ve? ?emo ga imati ispred sebe kao vanjsko tijelo. Danas su planeti na ovaj na?in sagra?eni od planetarnih duhova. Od bi?a koje treba tijelo koje su napravili drugi, ?ovjek ?e se transformirati u bi?e koje sebe manifestira kroz emanaciju. Tada ?e se sastojati od tri ?lana: ‘?ovjek nave?er koji ide na tri’, kao što kaže Sfinga. Izvorna ?etiri organa su prošla metamorfozu. Na po?etku su ruke tako?er bili organi kretanja. Onda su postale organi za duhovno. U budu?nosti ?e ostati samo tri organa; srce kao Buddhi-organ, dvo-lati?ni lotosov cvijet izme?u o?iju, i lijeva ruka kao organ pokreta. Ovo budu?e stanje je tako?er povezano s indikacijom Blavatsky-e (o drugom ki?menom stupu). Epifiza i hipofiza ?ine drugi ki?meni stup koji se kasnije ujedinjuje s prvim. Drugi ki?meni stup spuštati ?e se naprijed iz glave.

Da bi došli do niti vodilja kao što su ove, moramo svoju svijest dovesti u stanje koje je na višem nivou od onog koji normalno imamo na sadašnjem stupnju zemaljske evolucije.

Sve je to podu?avano u Misterijskim školama i na odre?eni na?in, stavljeno u prakti?nu upotrebu. Trebalo se prilagoditi razvijanju odre?enog na?ina mišljenja, i tada bi netko u sebi razvio osje?aj da ništa nije bezvrijedno, ve? da sve posjeduje vlastitu nerazdvojnu vrijednost. Ne postoji u cijeloj Prirodi ništa što u promišljanju možemo zanemariti bez da time poremetimo Prirodu kao cjelinu.

Mravlji humak tako?er ima mnogo višu svijest nego današnji ?ovjek. Svijest mravljeg humka treba tražiti u višim oblastima mentalnog plana. U drugu ruku svijest p?ela treba tražiti u višim oblastima Buddhi plana. Kako je onda svjesnost mrava ušla u našu Zemlju? To se odigralo preko bi?a koje stoje više od nas koja su ve? prošla kroz proces stvaranja vlastitih tijela za sebe. Mužjaci, ženke i radnici, troje ?lanova mravljeg humka, uklju?uju tijelo višeg duhovnog bi?a. Ljudski duh tako?er postepeno dolazi do to?ke dijeljenja sebe na tri dijela. Volja, osje?aji i mišljenje postaju odvojeni u slu?aju u?enika ezoterije. Molekule mozga dijele se u tri grupe. Ezoterni u?enik mora tada sam povezati odre?eni osje?aj s mentalnom slikom. Kada vidi patnju, da bi doživio žaljenje, mora tome svjesno pridodati taj osje?aj. Na prednjem dijelu glave leži dio za mišljenje, iznad, dio za osje?aje, na stražnjoj strani glave onaj od volje. Ezoterni u?enik u?i ih svjesno dovesti u vezu jedno s drugim. Kasnije ova tri dijela postaju potpuno odvojeni. On tada ta tri dijela mora kontrolirati na isti na?in kao što mravlji humak kontrolira mužjake, ženke i radnike.

Sada možemo pitati zašto viša bi?a manifestiraju sebe u mravljem humku. Ali da nije uvedena mravlja kiselina, cijela zemlja bi bila druga?ija. Dalekovidna mudrost Viših inteligencija je bila svjesna trenutka kada mravlja kiselina treba biti dovedena na zemlju.
Dakle možemo ste?i obimno razumijevanje cijele zemlje, tako da znamo i prepoznajemo što je živo i ima svoje bi?e unutar sebe. To je bio slu?aj kod Paracelsus, koji je svoje koncepte izgradio na takav na?in da je percipirao kako se stvari mogu koristiti kao lijekovi jer je znao u kojem odnosu stoje prema ?ovjeku i njegovim organima. Na primjer, Digitalis purpurea (naprstak) povezana je sa srcem i prema tome se još može koristiti kao lijek za srce. U današnje vrijeme novi lijekovi se dobiju pomo?u eksperimenta, u kojima se testira njihov efekt na brojnim ljudima. U ona vremena lijekovi su traženi preko intuicije, jer su promatrane njihove unutarnje veze. Lijekovi otkriveni na taj na?in uvijek zadržavaju svoje efekt, Dok se kod drugih, tijekom vremena obi?no pokažu nuspojave, koje izokre?u promatranje kada su eksperimenti pokrenuti.


OSNOVE EZOTERIJE V / XXXI
Berlin, 30 rujna 1905


Uvijek je naglašavano da za napredovanje u okultnim stvarima treba biti koliko je mogu?e pozitivan i što je mogu?e manje negativan; da treba manje govoriti o onom što nije, nego o onom što jest. Kada se to prakticira u obi?nom životu to je priprema za rad u sferi okultnog. Okultist ne smije pitati: Ima li kamen život? ve?: U ?emu je život kamena? Gdje se svijest mineralnog carstva može na?i? To je najviši oblik ne-kriticizma. Posebno u odnosu na najviša pitanja to je stav uma koji treba kultivirati.

U obi?nom životu razlikujemo tri tjelesna stanja: ?vrsto, teku?e i plinovito ili zra?no. ?vrsto treba razlikovati od mineralnog. Zrak i voda su tako?er mineralni. Teozofski spisi dodaju ovima, ?etiri druga finija stanja materije. Prvi element koji je finiji od zraka je onaj koji uzrokuje da se širi, koji uvijek uve?ava koli?inu prostora. Ono što na ovaj na?in širi zrak je toplina; to je stvarno fina eteri?ka supstanca, prvi stupanj etera, Toplinski eter. Sada slijedi druga vrsta etera, Svjetlosni eter. Tijela koja sjaje šalju vani oblik materije koji je u Teozofiji opisan kao Svjetlosni eter. Tre?a vrsta etera je nositelj svega što daje oblik najfinijoj materiji, formativni eter, koji se tako?er naziva Kemijski eter. Ovaj eter dovodi do unije kisika i vodika. I najfiniji od svih eter je onaj koji ?ini život: Prana, ili Životni eter.

Znanost gleda zajedno sve ?etiri vrste etera. Ipak ?e ih postepeno razlikovati na ovaj na?in. Naš se opis podudara s onim od Ružokrižara, dok indijska literatura govori o ?etiri razli?ita stupnja etera.

Za po?etak, uzmimo sve što je ?vrsto. Ono što je ?vrsto o?ito nema život. Kada se netko premjesti u život ?vrstog, što postaje mogu?e preko života u budnoj svijesti u stanju opisanom kao svijet snova, i kada onda pokuša otkriti ?vrsto, na primjer ulaze?i u stjenoviti planinski krajolik, tada u sebi osje?a da mu je vlastiti život promijenjen, osje?a kako život žubori kroz njega. Nije tamo sa sviješ?u, ve? sa vlastitim životom, eteri?kim tijelom; tada je na mjestu, u stanju koje se naziva Maha-para-nirvana plan. Na ovom Maha-para-nirvana planu može se na?i život ?vrstog. Ovaj plan je drugi pol ?vrstog. Kroz život na Maha-para-nirvana planu došao je do drugog sredstva percepcije. Kada se vrati doživio je aktivnost bi?a na Maha-para-nirvana planu. Tamo ?vrsta stijena ima svoj život.

Kao dugo slijedi ono što je teku?e, voda. Kada u stanju sna netko premjesti sebe u more, tada postaje prožet životom teku?ine, na Para-nirvana planu. Preko ovih postupaka upoznaje nešto o drugim planovima.

Tre?e, kada se netko premjesti u zra?ni element, na?e se na Nirvana planu. Nirvana zna?i doslovno, ‘biti ugašen’, kao što je ugašena vatra. Kada tu traži život, tada je sa svojim životom na Nirvana planu. ?ovjek diše zrak. Kada u sebi doživljava život zraka, tada je to na?in za dose?i Nirvana plan. To je razlog za vježbe disanja Yogija. Nitko ne može dose?i Nirvana plan ako stvarno ne prakticira vježbe disanja. To su samo Hatha-Yoga vježbe kada se rade na pogrešnom nivou. Ina?e su to Raja-Yoga vježbe. U stvari se udiše život: Nirvana plan.

?etvrto, ispod Nirvana plana je Buddhi ili Shushupti plan. Tamo toplina ima svoj život. Kada je u ?ovjeku razvijen Buddhi, sva Kama je transformirana u nesebi?nost, u ljubav. One životinje koje ne razvijaju toplinu tako?er su i bez strasti. Na višim nivoima ?ovjek mora ponovno ste?i stanje bez strasti, jer ima svoj život na Shushupti planu.

Peti dolazi Devachan ili Mentalni plan; otuda unutarnja veza izme?u mudrosti i svijetla. Kada u svijesti sna netko doživljava svijetlo, u njemu doživljava mudrost. To je uvijek bio slu?aj kada bi se Bog otkrio u svijetlu. U plamte?em trnovitom grmu, takore?i, u svijetlu, Jehova se pojavio Mojsiju da bi otkrio mudrost.

Šesti je astralni plan. Na ovom planu kemijski eter ima svoj život. Mjese?ar na astralnom planu spoznaje kvalitete kemikalija, kemijske karakteristike, jer tu kemijski eter stvarno ima svoj život.

Sedmi je fizi?ki plan. Tu životni eter živi u vlastitom elementu. S životnim eterom spoznajemo život. Ovaj eter se tako?er zove atomski eter, jer na ovom planu ima svoj vlastiti život, vlastitu centralnu to?ku. Ono što živi na odre?enom planu ima na tom istom planu svoju centralnu to?ku.

Stvarna je ?injenica da sve oko nas sadrži sedam planova. Trebamo samo pitati: Gdje ima svaki element, ?vrsti, plinoviti, itd., svoj život?

Sada smo ?uli da toplina ima vlastiti život na Buddhi ili Shushupti planu. Tako izme?u svih stvari postoje odre?ene veze. Vrlo je frapantan odnos izme?u uha i govora. U evoluciji je uho bilo prisutno mnogo ranije nego govor. Uho je organ koji prima; govor je organ koji proizvodi zvuk. To dvoje, uho i govor, esencijalno pripadaju zajedno. Kako se zvuk manifestira rezultat je vibracija u zraku, svaki se pojedini zvuk javlja iz odre?ene vibracije. Kada u?ite što postoji vani, izvan vas, kao zvuk, tada u?ite aritmetiku zraka.


Nediferencirani prostor bi bio bez zvuka. Zvuk proizvodi prostor koji je aritmeti?ki organiziran. Ovdje imamo primjer kako se može gledati u Akasha zapis. Ako se netko može uzdi?i do percepcije unutarnje aritmetike koja je sa?uvana od zvuka u prostoru, tada bilo kada može ponovno ?uti zvuk koji je netko izgovorio. Na primjer može ?uti što je govorio Cezar pri prelasku Rubikona.

Unutarnja aritmetika zvuka je još prisutna u Akasha zapisu. Zvuk odgovara ne?emu što zovemo Manas. Ono što uho doživljava kao zvuk to je mudrost svijeta. U percepciji zvuka ?uje se mudrost svijeta. U ?inu govora donosi se mudrost svijeta. Ono što je aritmeti?ko u našem govoru ostaje u Akasha zapisu. Kada sluša ili govori ?ovjek izražava sebe direktno u mudrosti. U sadašnje vrijeme mišljenje je forma u kojoj ?ovjek izražava svoju volju u govoru. Danas samo u mišljenju možemo otkriti volju. Tek ?e kasnije za ?ovjeka postati mogu?e, uzdi?i se iznad nivoa misli, otkriti volju u govoru.

Slijede?i korak je povezan s toplinom. ?ovjekovu aktivnost ?e trebati tražiti u onome što iz njega struji kao unutarnja toplina. Iz onoga što polazi od topline: strasti, impulsi, instinkti, ?ežnje, želje i tako dalje, javlja se Karma. Baš kao što je paralelni organ za uho organ govora, tako i paralelni organ topline srca je hipofiza. Srce uzim toplinu izvana, kao i uho zvuk. Pomo?u toga spoznaje svjetsku toplinu. Odgovaraju?i organ koji moramo imati, da bi svjesno mogli proizvesti toplinu, je hipofiza u glavi, koja je u sadašnje vrijeme tek na po?etku svog razvoja. Baš kao što osje?amo uhom i stvaramo grlom, tako uzimamo toplinu svijeta u srce i puštamo da opet struji preko hipofize u mozgu. Jednom kada ova sposobnost bude postignuta, srce ?e morati postati organ kakav treba biti. Postoji referenca na ovo u rije?ima iz ‘Svijetlo na putu’: ‘Prije nego duša može stajati u prisutnosti Gospodara, njena stopala moraju biti oprana u krvi srca.’ Tada krv našeg srca struji vani kao što danas naše rije?i struje u svijet. U budu?nosti, toplina duše ?e se izliti nad ?ovje?anstvom.

Nekako dublje u evoluciji od organa topline stoji organ vida. U tijeku evolucije organi slušanja, topline i vida, slijede u nizu; organ vida je tek na stupnju primanja, ali uho ve? spoznaje, na primjer u zvuku zvona, njegovo najdublje bi?e. Toplina treba te?i iz samog bi?a. Oko ima samo sliku, uho ima percepciju najdublje stvarnosti. Percepcija topline je primanje ne?ega što zra?i vani. Postoji organ koji ?e tako?er postati aktivni organ vizije. To je danas u za?etku prisutno u pinealnoj žlijezdi, epifizi, organu koji ?e dati stvarnost slikama koje danas proizvodi oko. Ta dva organa, pinealna žlijezda i hipofizna žlijezda kao aktivni organi, moraju se razviti u organ vizije (oko) i organ topline (srca). Današnja fantazija je preliminarni stupanj koji vodi do kasnije snage kreacije. Sada ?ovjek ima najviše imaginaciju. Kasnije ?e imati magi?ne snage. To je Kriya-shakti snaga. Razvija se u odnosu na fizi?ki razvoj pinealne žlijezde.

U recipro?nom odnosu izme?u uha i grla imamo proro?ki model (Vorbild). Mišljenje ?e kasnije biti interpenetrirano s toplinom, i još kasnije ?ovjek ?e nau?iti sam stvarati. Prvo u?i stvoriti sliku; zatim stvoriti i poslati naprijed zra?enja; zatim stvoriti bi?a. Slobodno zidarstvo naziva ove tri sile mudrost, vanjština (ljepota) i snaga. (Vidi Goethe-ove Bajke.)

Toplina ima svoj život na Shushupti planu. Svjesno je upotrijebiti mogu?e je za onog koji razumije i kontrolira život topline, kao što u izvjesnom smislu ?ovjek danas kontrolira život zraka. U svom razvoju ?ovjek sada mora pristupiti silama Shushupti plana (Buddhi-Manas). Peta pod-rasa uglavnom ima zadatak razvijati Kama-Manas. Manas nalazimo u svemu što je stavljeno u službu ?ovjekova duha. Naše doba je stavilo svoje najviše snage u službu ovih potreba, dok su životinje zadovoljne bez ovakvih postignu?a.

Sada me?utim Buddhi-Manas mora tako?er po?eti svoj razvoj. ?ovjek mora u?iti nešto iznad govora. Druga snaga mora biti ujedinjena s govorom, onakva kakvu nalazimo u pisanju Tolstoja. Nije toliko stvar u tome što on govori, ve? da iza onog što on govori stoji elementalna sila koja u sebi ima nešto od Buddhi-Manas, što sada treba u?i u našu civilizaciju. Tolstojeva pisanja djeluju tako snažno jer su svjesno suprotstavljena Zapadno europskoj kulturi i sadrže nešto novo i elementalno. Izvjesni barbarizam koji je još u njima sadržan kasnije ?e biti uravnotežen. Tolstoj je samo mali instrument viših duhovnih snaga koje tako?er stoje iza goti?kog inicijata Ulfilasa. Te duhovne snage koriste Tolstoja kao njihov instrument.

 

Stranica 1 od 6 Sve stranice

«