Ana Karlović - kolumna - dio

Zašto toliki strah od prirode? Jesmo li negdje unutar nas spremili istinu koliko smo prema njoj nemilosrdni, pa se po ugledu na naš ljudski obrazac življenja, bojimo da nam ne uzvrati udarac.

A taj silni strah potiče agresiju i tjera nas da joj činimo nove rane i nepravde. Sve što remeti naš obrazac i naš „mir“, zatiremo u korijenu. I kao da jedva dočekamo skačemo na svako „m“ od možda. Ubij, posijeci, uništi. Licemjerno za nasilje nađemo drugi izraz, pa smo na primjer ubiti zamijenili sa uspavati i kao da nas sama ta riječ opravdava prikazujući nas nama samima milosrdnima????

Ljute nas i te biljke i stabla koja cvjetaju što nam izaziva alergiju, a pelud leti svugdje okolo i pravi smeće. Slušam razgovor ljudi koji sjede u hladovini borova ispred zgrade u kojoj stanujem. Lijepo je, kažu ovako sada u hladu, ali onih dvadesetak dana kad cvjetaju stvarno naprave nered, a ljudi su alergični, pa zaključe da bi ih svejedno trebalo posjeći. Čovjeku dođe da se rasplače nad tugom tih stabala, dok slušaju ovako nešto, umjesto hvala.

Imala sam priliku vidjeti onoga koji se dohvatio pile i odobrenja da iz nekog razloga popila sve stare borove na jednoj padini, kako u ekstazi moći uživa uništavajući sve ispred sebe.

Zar nam toliko smeta živa biljka, živo stablo. Na našu sreću ubrzano se osvješćujemo, jer bi se inače trebali bojati plastičnih borovih šuma i sličnog strašnog smeća i neukusa, po uzoru na ono čega možemo na tone naći na počivalištima naših dragih.

Strah nas je i od sunca. Šešir, naočale, odjećom prekriven svaki centimetar, a kad se skine odjeća onda se obuku otrovna zaštitna sredstva. Zaštititi se na sve načine? Bili ga ugasili da možemo? Znojimo se, vruće nam je, pa što. To je isto ono sunce čija svjetlost tisućljećima grije sva živa bića bez razlike, zbog kojeg se u proljeće budi sav život na Zemlji, a ljudi se uz njegovu svjetlost općenito osjećaju bolje, ono koje je kao takvo u konačnici izvor života kakvog poznajemo. Pa kako uopće možemo vjerovati da to isto sunce izaziva bolest ?

Jesmo li se ikada zapitali jeli problem naše nervoze, alergija, opeklina i raznih boleština zapravo u nama, u neravnoteži svih naših sustava. Da su sve loše misli, agresija, alergije, da je sve rezultat našeg ponašanja prema prirodi i prema nama samima.

Oslobodimo se, dakle, starih obrazaca i za početak budimo zahvalni na saznanju da svakim svojim obrokom određujemo svoju sudbinu. Budimo zahvalni na svemu oko nas, budimo zahvalni na Suncu, jer ono život znači, budimo zahvalni prirodi jer nam sve potrebno pripremi u pravo vrijeme.

Evo upravo zrije bobičasto voće puno antioksidanata koji su nam potrebni kako bi uživali na suncu i prikupili dovoljno svjetlosti i vitamina D za zimske dane.

A što mi radimo sa tim bobicama pogledajmo na primjeru višnje koja spada u kategoriju super zdrave hrane.

Višnje su na neki način eliksir za tijelo i igraju glavnu ulogu u održavanju ljepote kože. Najzdravija je svježa i sirova iako će imati određenu antioksidantnu vrijednost i nakon sušena, smrzavanja ili konzerviranja, pa je možemo jesti cijelu godinu. Ali priroda nam je nudi upravo sada kada nam je najpotrebitija za našu kožu. Super!

No, mi ih ne pojedemo tako svježe, nego ih lijepo očistimo i napravimo kolač, sa mnogo šećera i nezdravog šlaga, a od kolača, makar i višnja koja štiti i njeguje kožu bila u njemu, dobit ćemo bore i celulit, a izlaskom na sunce ćemo se dodatno izložiti kožnim oštećenima.

Pojedimo, dakle, svako jutro šaku svježih plodova višnje i ostalih bobica, dok ih ima!

Vratimo se suncu i svijetlosti jer su svijetlost i zdravlje nerazdvojivi. Nedostatak svjetlosti je kao i neuhranjenost, kada se remeti ritmičko pulsiranje potpuno zdravog bića.

Rudolf Steiner, osnivač Waldorfske škole, Antropozofske medicine i biodinamičkog vrtlarstva je tvrdio da dozvoljavajući vanjskom svijetlu da uđe u naš sistem oslobađamo jednaku količinu našeg vlastitog unutarnjeg svijetla. Što više povećavamo sposobnost apsorpcije i asimilacije svijetlosti to više svjesni postajemo.

„Što se više mijenjamo povećanjem naše apsorpcije svijetlosti to više i sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna "svjesne ishrane".“

Elain Hollingsworty, direktorica zdravstvenog centra Hipokrat, je u svojoj 74-toj godini izdala knjigu Preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem i otrgnite se industriji bolesti, u kojoj odgovorno donosi mnoge istine.

„Već dugo je poznato da je sunce od presudne važnosti za bujni rast biljaka, međutim, jako mali broj ljudi uviđa da je ono potrebno i ljudima, osobito za sintezu vitalno važnog vitamina D. Unatoč tome vlasti diljem zapadnog svijeta upozoravaju nas da se klonimo sunca, umjesto da nas upozoravaju da se klonimo loše prehrane i masnoća koji su doveli do epidemije raka kože.

Kad sam bila mlada nije se govorilo o raku kože, ne zato što sam se skrivala od sunca, već zato što su višestruko nezasićena ulja još uvijek bila samo pohlepni san multinacionalnih kompanija. Danas se ova plastična ulja nalaze posvuda, a isto je i sa rakom kože, što nije slučajnost.

Ova neprirodna ulja, zajedno sa svim drugim nevjerojatnim smećem kojeg ljudi jedu i piju, izlaze iz tijela zajedno sa znojem i u kombinaciji sa suncem doprinose nastanku raka kože. Ali za to nije krivo sunce, za to su krivi ljudi koji su dovoljno bedasti da jedu smeće.

Istraživanja su već mnogo puta potvrdila da su zaštitna sredstva opasna po zdravlje. Na primjer, istraživanje koje je proveo Norveški državni ured za zaštitu od zračenja, otkrilo koliko je opasna čak i mala količina OMC-a (octyl methoxycinnamata) , kemikalije koja se koristi u 90% zaštitnih sredstava.

Tako, dugoročno izlaganje suncu može dovesti do raka kože, uz korištenje kreme sa visokim faktorom zaštite od sunca, radi otrovnih sastojaka koji ubrzavaju razvoj kožnih lezija i tumora. Jake kemikalije kao što je Oxybenzone brzo prodire u kožu i može izazvati alergijske reakcije, pa čak i hormonalni poremećaj. Oxybenzone je pronađen u 65 posto svih ne-mineralnih krema za sunčanje na tržištu….“ Elain Hollingsworty

„Svjetlošću najbogatija hrana vjerojatno su plavozelene alge i organski uzgojeno voće i povrće. Hrana koja je izgubila svoju svjetlosnu energiju zbog pretjerane obrade, zračenja i tako dalje postupno gubi životnu snagu i postaje funkcionalno mrtva. Jedenjem nutritivno mrtve hrane na koncu izgladnjujemo tijelo, um i duh te dovodimo do smanjenja funkcije, češćeg obolijevanja, kronične bolesti te, konačno, i do same smrti“. Dr. Gabriel Cousens,

Iskaz nobelovca Laureate Dr.Szent-Gyorgi je ključ u razumijevanju značaja unošenja svijetla u naš organizam, putem svježe biljne hrane ili na drugi način. On govori o visoko nabijenim elektronima koji sudjeluju u prenošenju sunčeve energije u našu molekularnu strukturu bez njenog mijenjanja. Sve više se počinje prihvaćati model biljne prehrane, jer konačno razumijemo ovu naučno dokazanu činjenicu, pa je logičan slijed da konzumiramo hranu bogatu elektronima kao što je voće, povrće, sjemenke i slično. Tako u naš organizam unosimo kondenziranu sunčevu svjetlost, koja se, naravno, uništava ako te namirnice kuhamo ili prerađujemo.

Dr Naydenov ističe mikro alge, spirulinu i AFA algu, kao namirnice koje su možda najbogatije sunčevim elektronima. Kako AFA raste na visokim nadmorskim visinama ima povećan beta-karoten i druge karotenoide, te sisteme enzima i drugih bioloških sastojaka za bolje apsorbiranje pojačane sunčane i kozmičke radijacije. Ne samo da ta živa hrana, bogata elektronima, djeluje kao donator snažnih elektrona nego djeluje kao sunčano rezonantno polje koje privlači, sprema i povezuje sunčevu energiju u našem tijelu.

Po dr. Budwig, čovjek je taj koji najviše akumulira sunčeve elektrone radi čega je osobito povezan sa sunčanom svjetlosti. Njen konačan zaključak je da je ljudsko tijelo sunčana energetska ćelija i svi bitni procesi metabolizma i iskorištavanja energije iz hrane se odvijaju pod utjecajem fotona odnosno sunčeve svjetlosti.
Dr. Hans Eppinger je, također, pronašao da su sve stanice u osnovi baterije koje su pune kada je čovjek zdrav, a kada je bolestan prazne su i jedva funkcioniraju.

„Mi smo ljudske fotoćelije sa sunčevom svijetlosti kao osnovnom biološkom hranjivom tvari“. Dr.Szent-Gyorgi

Želimo li bezbrižno koristiti blagodati sunca trebamo izbjegavati hranu koja uz sunce potiče oštećenja naše kože, a koja nam i inače nije preporučljiva.

Prehrana bogata šećerom doprinosi prijevremenom starenju kože, što dovodi do bora i celulita, što čini da UVA zrake izazivaju ozbiljnu štetu od sunca i Procesirana hrana koja je puna omega-6 iz raznih biljnih ulja, koje mogu biti uzročnici razvoj raka kože.

Zaštitu ćemo naći u prirodnoj prehrani, bogatoj antioksidantima i omega-3 masnim kiselinama.

Iz tog razloga, uključimo zdrave masti u našu prehranu kao i dodatne antioksidante.

Zdrave masti ćemo naći u ekstra djevičanskom maslinovom i kokosovom ulju. Kokosovo ulje je izvrsno za kuhanje jer može izdržati visoke temperature. Korisno ga je čak umiješati u naš zeleni napitak (smoothies).

Divlji losos, ako nam je dostupan, sadrži Astaxanthin, koji nudi 500 puta veću antioksidativnu zaštitu od vitamina E i nekoliko puta jaču od vitamina A.

Fermentirano riblje ulje je puno hranjivih tvari uključujući vitamin A i omega-3 masne kiseline.

Lisnato povrće i šarene bobice, oboje bogato kvercetinom i drugim antioksidantima.

Ekstra zelene namirnice kao što su alge. Od dvije kapsule AFA alge ili kašičice Lighten up-a uz jednu bananu dobit ćete ukusan i moćan frape, uz koji ćete bezbrižno uživati u suncu.

Ako ste u mogućnosti koristite dodatne antioksidante kao što je Berry power u kojem je sva snaga bobičastog voća ili antioksidant sa pycnogenolom. Za više informacija o proizvodima obratite mi se na Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ili na 098-9156728, a ovdje želim nešto više reći o pycnogenolu koji je sadržan u proizvodu superantioxidant.

1536-te godine cijela flota brodova, pod zapovjedništvom francuskog istraživača Jacques Cartiera, je ležala zamrznuta na ušću rijeke St. Charles u današnjoj Kanadi. Uz sve nedaće zavladao je skorbut od čega je umrlo 25 ljudi, koju sudbinu bi doživjeli i drugi da se Cartier nije obratio za pomoć lokalnom plemenu Irokeza. Rekli su mu da će kora određenog stabla bora skuhana u vodi spasiti ostatak posade. Sva posada je bila tako brzo izliječene da je zapanjeni Cartier to proglasio božjim čudom.

"Misterij" je riješen ...U 1951, kada je dr. Jacques Masquelier, francuski farmaceut i istraživač, u kori stabla francuskog primorskog bora pronašao Pycnogenol, kemijski spoj, koji je donio ozdravljenje posadi Cartiera.

Pycnogenol je snažan antioksidant, bogat vitaminima E i C, koji mu produljuju antioksidativnu aktivnost. Sada više ne hara skorbut, ali smo svjedoci strašne pošasti u obliku Alzheimera. Pycnogenol uspješno sprječava beta-amiloidnu toksičnost oštećenja moždanih stanica, a sprečavanjem ove toksičnosti umanjuje se uništenje stanica koje se događa u Alzheimerovoj bolesti.

Dragi ljudi, uživajmo u suncu. Sat dnevno trebamo biti izloženi sunčevim zrakama, da tijelo može održavati određene količine hormona i pravu kiselo-lužnatu ravnotežu. Hranimo se sunčevim fotonima izlažući mu se golom nezaštićenom kožom, bez opasnih zaštitnih krema i jedimo obilje slasnih plodova koje nam je priroda pripremila upravo sada zahvaljujući suncu i za sunce.

Dr. Gabriel Cousens, u svojoj knjizi „Jedući divlji elektron“ kaže:

……Snažno sunčevo rezonantno polje najavljuje evoluciju čovječanstva u dosezanju punog kapaciteta kao ljudskog "sunčanog bića". Svjetlost podržava evoluciju, a nedostatak fotona u našem tijelu sprečava je.

Svjetlost i svjesnost su međusobno povezani…


Ljubi se ovdje vrijesak i kamen,
ljubi se cvijet i drača,
ljubi se more i sunce,
i žal i barka
kad se domu vraća.

A ti žurno kroz ljubav koračaš,
smeta ti kamen, smeta ti drača,
ne osjećaš sunce, ne čuješ more,
samo bjesniš
... bit će sve gore i gore..

Jer duša tvoja za ljubav je mrtva,
već davno srce od nečeg ne zadrhta,
samo prazno u ritmu lupa,
sam si svoja postao žrtva.

Ana K. /Miris vrijeska/


Uživajmo!
Ana


Putujuće čovječanstvo je knjiga J. Krippendorfa, iz 1984 g , sa temom kako je ljudsko društvo, koje se ranije držalo jednog prebivališta, zahvatilo veliko gibanje.

Pisac, koji sebe naziva istražiteljem slobodnog vremena i turizma, na samom početku knjige kaže:

„Iskorišćuje se svaka prilika da se negdje otputuje. Bijeg iz svakodnevnice, kad god je moguće……Ljudi ništa ne priželjkuju toliko koliko neko drugo prebivalište. Samo da se ne ostane kod kuće! Samo da se nekamo ode!“

A nakon 138 stranica završava:

„Ključ za humanizaciju putovanja jest novi, suveren čovjek. Ne samo korisnik praznika nego cjelovit čovjek. Čovjek koji poznaje sama sebe i svoje motive, kao i svoje turističke želje; koji je naučio kritički gledati na samoga sebe, u svijetlu znanja o tuđim kulturama, koji je završio neku vrstu unutrašnjeg putovanja i zbog toga postao skroman. Tom čovjeku treba pomoći da se rodi. Tek kad on bude postojao i vanjsko će putovanje biti čovječnije“.

Upozorava li nas Krippendorf, između ostalog, i na činjenicu da gdje god krenemo vodimo sebe sa sobom, a u društvu nas samih i svemu oko nas možemo uživati samo ako smo cjeloviti. S obzirom na činjenicu da se upravo milijuni ljudi nalaze na svom unutarnjem putovanju, možemo i u tom smislu govoriti o putujućem čovječanstvu.

Jer to što živimo privremeni život u privremenom svijetu ne znači da možemo samo plutati na valu i proći. Dapače, itekako se trebamo truditi i dati svoj doprinos.

Neke nas osobine i navike, bilo naslijeđene ili izgrađene tijekom vremena, u nekim stvarima čine učinkovitijim, dok nam u drugima uzrokuju totalni nered. Iz tog razloga prihvaćanje činjenice da ćemo radeći na sebi postati učinkovitiji i zadovoljniji u svim aspektima života, zaista veseli i oslobađa.

Ne postoji propisani obrazac kako i ne postoji prečac. Svatko na svoj način se traži i gradi, formirajući vlastiti izražaj i nastojeći dobiti priliku da svoju poruku pošalje svijetu.

No, bez obzira koji način odabrali i kakve životne škole prolazili, nema vidljive oštre granice. Ne svane odjednom dan kada smo potpuno dostigli sve ono za čim smo tragali, pa nadalje uživamo na lovorikama vlastite mudrosti i u samo dobrim stvarima.

Bez obzira na duljinu puta koji smo prešli, bit će trenutaka kada ćemo donijeti odluku koja će nas skrenuti u neki zamršeni rukavac ili ćemo bespomoćno dozvoliti da nas netko ili nešto povrijedi, usprkos svim saznanjima.

Prema mom iskustvu, napredak uočavamo po tome

kako i koliko brzo pronalazimo izlaz iz kriza, u kojima smo se nekada znali danima zadržavati, sažalijevajući se, očekujući pomoć od nekoga drugoga nesvjesni vlastite moći, prihvaćamo činjenicu da sami biramo koliko dugo ćemo se zadržati u kaljuži ljutnje, krivnje i prijekora, jer znamo da možemo izaći kad god poželimo, što iz krize nosimo dalje; ljutnju, krivnju, prijekor ili samo pouku, čini nam se da su se ljudi oko nas promijenili, postali bolji, priroda ljepša, a zapravo sve više uočavamo dobre stvari, a sve manje loše.

Prije dvadesetak godina, u samom početku mog ozbiljnog traženja smisla, pročitala sam pričicu kako je Bog, dok je stvarao čovjeka, dugo razmišljao gdje će sakriti ono što je čovjeku najvažnije, s namjerom da čovjek to ne pronađe tako lako, kako bi se u potrazi što bolje izgradio. Mislio je, mislio i dosjetio se. Skrio je sve bitne vrijednosti kao i odgovore na sva pitanja unutar njega samoga, a dao mu oči koje gledaju prema vani.

Pa tako dok samo očima tražimo teško ili nikada nećemo pronaći, no pokušamo li tražiti srcem, evo ga!

U tijeku upoznavanja novih vrijednosti dogodi nam se da smo u konfliktu sa sobom. Iz usta nam izlazi nova priča, a živimo prema starim obrascima. Trudimo se promijeniti stara uvjerenja i navike i taman kad samozadovoljno zaključimo da smo potpuno ovladali željenim znanjem, život nam posloži ispit, tek toliko da znamo dokle smo došli. Ovako je izgledao moj prvi ispit;

Prekrasan proljetni dan, a moja kćer tinejdžerica i ja u šetnji plažom. Ona obukla nove „starke“, jučer smo ih platili 530,00 kuna. Zaista nam je lijepo. Malo dalje mladi bračni par se udubio u razgovor sa nekim ljudima, a dijete od otprilike 3 godine odjednom krene prema moru za loptom koja je otišla daleko od obale. Moja kćer potrči i onako u novim starkama uleti u vodu i izvuče dijete i loptu. Krasno, nesebično, a moj komentar je bio nešto u smislu „što radiš to su ti nove patike, znaš li koliko koštaju“. Okrenula se prema meni začuđena i samo rekla „Mama“.

Buđenje u trenutku. Čujem sebe kako govorim o svim mogućim ljudskim vrijednostima koje se izdižu iznad materijalnog i bi mi nekako neugodno.

No, naučila sam već da nam ne treba krivnja. Pouku prihvatimo sa zahvalom i saznanjem da za napuštanje starih uvjerenja i navika treba vremena i strpljenja, a pogotovo vjere da smo na pravom putu i da ga trebamo nastaviti.

Evo jedna priča koju je netko htio s nama podijeliti i poslati nam poruku.

„Ne tako davno, probudio sam se sa gorkim okusom u ustima i činilo mi se da sve ide po zlu!

Sjećam se razmišljao sam: "Zašto je sve protiv mene. Zašto su svi protiv mene“?

A onda sam se natjerao da dobro promislim i zaključio: "Čekaj malo! Nije svatko, samo nekolicina je protiv mene“.

Zgrabio sam jastučić za bilješke i počeo zapisivati imena onih koji mi ne daju potporu ili me ne podnose iz nekog razloga. Dobro sam razmislio nastojeći se prisjetiti svakog imena i napisao točno tri osobe i koliko god sam se trudio pronaći još koje ime nisam uspijevao. Tri, točno 3 osobe.

Tada sam počeo razmišljati o ljudima koji me podržavaju i koji vole biti u mom društvu. Jednog po jednog sam zapisivao na papir i dobio dvocifren broj i više.

Postavio sam ovaj problem na globalnu razinu. Većina ljudi ni ne zna da postojim, a dio onih koji me ne poznaju, a imaju neku interakciju sa mnom, ostaju uglavnom uključeni u vlastite živote, dok su prema meni u osnovi "neutralni".

Oduševljeno sam shvatio da od svih ljudi na zemlji postoje samo 3 osobe s kojima nemam najbolje odnose.

A koliko vremena u danu sam u interakciji sa ove tri osobe? Nisam se mogao sjetiti da je to ikada bilo više od nekoliko minuta.

Onda sam razmišljao o svim negativnim susretima koje inače imam u jednom danu; kao na primjer u prometu, kada mi čovjek kojeg uopće ne poznajem plasira neki negativan komentar. I teško sam mogao pronaći i u najgorem danu više od 5-15 minuta stvarne interakcije s neugodnim ljudima.

Ove činjenice su me potpuno osvijestile! Bilo je dana kad bi mi cijela 24 sata razorilo tih 15 minuta kontakta sa negativnim ljudima (u većini slučajeva čak manje od 15)! Kako je to moguće? Preživio sam tih 15 minuta, pa zašto dozvoljavam da mi to uništiti cijeli dan?

Čak i da sam proklinjan riječi me ne bi povrijedile, a prokletstvo se nikada ne bi dogodilo. Sve izgovoreno je prijetnja koja se ne manifestira kao realnost!

I kako onda nešto tako lažno i nestvarno kao što je prijetnja ili ružna riječ može uništiti moj dan?

Odgovor je jednostavan. Prijetnja je ušla u moja razmišljanja i kontaminirala moj um. Ponašanje ljudi me smeta 15 minuta ili manje, ali 23 sata i 45 minuta me ljute moja razmišljanja o tome događaju, te tako uništim svoj dan!

Naučio sam i trudim se fokusirati samo na pozitivno u mom životu i biti zahvalan za sve što imam! Život je stvar izbora. Je li čaša polupuna ili poluprazna? Vi odlučite ...“

Dragi ljudi, nemojmo čekati ne čineći ništa. Budimo poduzetni. Razapnimo čvrsto jedra, neka ih ispune čarobni vjetrovi svemira i krenimo. Uživajmo u vožnji, u društvu sa samim sobom, u osjećaju sklada, vitalnosti i unutarnjeg mira, uživajmo u krajoliku i uvijek imajmo na umu da sami stvaramo vlastitu realnost i da se iza prijetećih crnih oblaka uvijek nalazi prekrasno plavo nebo.

Jutro nam najavljuje još jedan vreli dan. Kroz širom otvorene prozore umiva me svježi jutarnji zrak, a stotine ptičjih glasova kao da se nadmeću koja će ljepše pozdraviti dan.

I ne možemo a da ne budemo zahvalni!

Uz kratak stih veliki pozdrav!


A tek bit ptica,
Bit član jutarnjeg zbora,
Što svako jutro iznova,
Odu radosti novom rađanju pjeva.
I do savršenstva
Razlijeva se pjesma
Tek propupalim danom.


Ana


Prije više od desetljeća znanstvenici su počeli intenzivno naglašavati da se, s obzirom da je to najbolji način konzumacije vitamina D, ne smije previdjeti korist od sunca.

Danas postoji sve više i više literature i mnogo je medijskih fanfara u vezi nedavno otkrivenih gotovo čudesnih svojstava vitamina D. Odgovarajuća razina bi mogla ublažiti mnoge zdravstvene probleme; kroničnu bol, moždani udar, osteoporozu, bolesti srca, rak, autoimune bolesti, depresiju, artritis, dijabetes, bolesti desni, psorijazu, fibromijalgiju, autizam i druge.

Nažalost, prema većini autora mnogima od nas nedostaje vitamina D i to je izgleda zdravstveni izazov na globalnoj razini.

„Rezultat je to negativnog publiciteta u vezi izlaganja suncu tijekom proteklih 30 godina što je dovelo do pandemije nedostatka vitamina D", kaže dr. Michael Hollick.

Dr. Holick je profesor doktor fiziologije i biofizike na Bostonskom Medicinskom Univerzitetu, koji proučava vitamin D više od 30 godina i koji je primio mnoge nagrade za svoja zdravstvena istraživanja.

Potpuno je siguran u nebrojeno puta potvrđene rezultate svojih istraživanja, da je sunce ne samo dobro nego i neophodno potrebno našem organizmu. Toliko je siguran da je 2004.g. izgubio mjesto predavača na katedri dermatologije, jer je odbio da se suglasi sa svojim šefovima i sa dermatologijskom strukom općenito, koji su tvrdili da je čak i najmanja količina UV / sunca loša za nas.

„Pronašao sam da je sunce, u vremenu kad je dovoljno jako, uvijek bolje nego nadopuna vitamina D, što ima jednostavno objašnjenje. Vitamin D koji je proizveden putem sunca i kože ima dvostruko više života, snage, nego onaj koji se proguta ili onaj iz prehrane ili iz dodataka prehrani. Nadalje, nikada se ne možete predozirati vitaminom D od izlaganja suncu, ali itekako možete ako ste uzeli previše vitamina D u pilulama.

Vitamin D je zapravo hormon, jedinstven po tome što nastaje u koži kao rezultat izloženosti suncu. Njegove dalekosežne posljedice na tijelu podudaraju se s djelovanjem hormona koji utječu na metaboličke putove i celularne funkcije.

Fotosinteza vitamina D se događa na zemlji više od 750 milijuna godina. Neki od najranijih oblika života, koji se izlažu suncu radi potrebe za energijom, foto sintetiziraju vitamin D.

I djeca i odrasli su u prošlosti ovisili o primjerenom izlaganja suncu kako bi zadovoljili zahtjev organizma za vitaminom D. Na prijelazu iz prošlog stoljeća više od 80 posto djece u industrijaliziranim i zagađenim gradovima sjeverne Europe i na sjeveroistoku SAD-a je patilo od razornih posljedica nedostatak vitamina D, kao što je rahitis.

Koža uz sunce ima veliku sposobnost stvaranja vitamina D. Izlaganje osobe u kupaćem kostimu na minimalnu dozu sunca, što je obično od 15-20 minuta, u danu kad je sunce najjače, kroz lipanj ili srpanj, je ekvivalent za uzimanje 20.000 IU vitamina D u kapsulama.

Na neminovnu potrebu izlaganja suncu upućuje i analiza NHANES III, rezultati koje kažu da ni djeca ni odrasli ne primaju adekvatnu količinu vitamina D iz prehrane ili dodataka prehrani.

Međutim, sunce je demonizirano, a rezultat toga je da je većini svjetske populacije ispran mozak, te razmišlja da izlaganje suncu nije preporučljivo.

To u suštini nije potkrijepljeno znanstvenim dokazima koji bi potvrdili da umjereno ili značajno izlaganje suncu povećava rizik od pločastih i bazalnih stanica karcinoma i što je još važnije, najsmrtonosnijeg oblika raka kože melanoma.

Nema sumnje da pretjerana izloženost suncu, kada se u velike ošteti koža, može značajno povećati rizik bazalnih i pločastih stanica karcinoma, tumora koji se lako otkriju i lako liječe. Melanom s druge strane, je vrlo agresivni i smrtonosni oblik raka kože, međutim, većina melanoma se pojavljuju na najmanje suncu izloženim dijelovima, a nedavne meta-analiza čak 35 studija sugeriraju da izloženost suncu smanjuje rizik od razvijanja melanoma.

Zašto dakle ne iskoristiti razumno izlaganje suncu?, kaže Dr. Holick.

Kada je riječ o uravnoteženom dobivanju adekvatne količine vitamina D i rizika od oštećenja kože od prekomjernog izlaganja suncu, dr. Jacob Teitelbaum, autor knjige "pravi uzrok, pravi lijek" sugerira: "Dovoljno je koristiti zdrav razum i ne biti paranoičan. Povijesno ljudi su provodili veći dio dana vani, nisu bili umočeni u zaštitna sredstva protiv sunca i nisu imali sunčane naočale na očima. Na taj način su kumulirali mnogo sunca. To je normalan put do vitamina D. "

Dragi ljudi, puno bolju komunikaciju i odgovor na svako vrijeme, ono atmosfersko i drugo, imat će kvalitetno nahranjen organizam. Isto vrijedi i za ljetne žege. Hraniti se zdravo, piti dosta vode- ne tekućine nego vode, jesti dosta voća i povrća koje sadrži toliko potrebne antioksidante ili uzeti kvalitetne dodatke.

Radi toga, skrećem pažnju na srpanjsku ponudu koju vrijedi dobro pogledati:

Uz 3 AFA alge nam se nude gratis antioksidanti sa pignogenolom, a uz 2 Zelene energije ćemo dobiti gratis Manuka krema za ruke i tijelo, kojom ćemo nahraniti kožu kad se vratimo sa kupanja i sunčanja. K tome uz narudžbu od 500,00 kuna dobijemo antioksidante bobičastog voća, „berry power“, 120 kapsula za samo 75,00 kuna. Savršeno!

Ljetni pozdrav uz jutarnji prizor sa žala

Kroz guste se grane bora
Probila prva jutarnja zraka
I upravo takla
Glatku površinu mora.
Ono još spava.
Ne miče.
Poljupcima samo
Bijele oblutke dotiče.


Ana



Ljeto je vrijeme za biti mlad i nestašan, što se ne događa samo od sebe. Zato, ako želimo uživati u nevjerojatnom ljetu dajmo sebi priliku, budimo otvoreni za nova iskustva, za izlet u neistražena područja, jer je to najbrži put do cjelokupne obnove i zabave.

Zabavljajmo se kroz razne aktivnosti, pretvorimo besciljno lutanje u misiju; posjetimo lokalne buvljake i antičke trgovine, budimo skupljači, istražujmo, napravimo dugu šetnju radi šalice dobre kave ili najukusnijeg sladoleda, priključimo se lokalnim aktivnostima i sportskim natjecanjima, plešimo salsu, pjevajmo, fotografirajmo, uočavajmo okoliš i ljude.

Odlutajmo povremeno na neki običan izlet ili pronađimo nešto drugo što obično ne radimo. Prekinimo rutinu, izađimo iz zone sigurnosti i ugode, pronađimo avanturu koja će nam donijeti radost. Igrajmo se.

Također, ne zaboravimo posvetiti se našem tijelu. Ono voli pažnju i treba puno kretanja. Poklonimo mu svaki dan bar 10 minuta vježbanja. Hodajmo. Osjetit ćemo koliko nas sve to puni dobrom energijom, pa ćemo bar neku od ovih aktivnosti prenijeti u redovan radni jesenji i zimski dan.

Nikada, a pogotovo ljeti, ne zaboravimo vodu.

Iako smo svi prihvatili činjenicu da je naše tijelo 70% voda i da dnevno trebamo popiti 8 čaša vode kako bi se izlučio otrovni otpad, kod većine ljudi još uvijek prevladava lijenost nad željom da budu zdravi, pa je ne piju dovoljno.

Naravno trebalo bi znati kakvu vodu pijemo.

Još uvijek nisu usuglašeni stavovi oko toga jeli manje štetno piti upitno kvalitetnu vodu sa slavine ili onu kontaminiranu u plastičnim bocama ili destiliranu i slično. Možda je dobro koristiti filtere za dobivanje bolje pitke vode, ali u svakom slučaju vodu trebamo piti.

Mi ipak imamo sreće jer naša voda nije flourirana. Dugo se mislilo da fluor pomaže u prevenciji karijesa, ali istraživanja sve više pokazuju da to nije točno. Otrovni natrij-fluorid u zubnim pastama ne sprječava karijes, nego ga zapravo može uzrokovati, jer uništava enzime koji su od vitalnog značaja za stvaranje zubne cakline.

Zato pozdravljamo soladey ionsku četkicu za zube. Fotoosjetljiva titanska šipka ugrađena u četkicu pretvara svijetlost u negativne ione, koji pomiješani sa slinom privlače pozitivne vodikove ione iz kiseline u zubnom plaku. Kiselina se pri tom neutralizira, a plak se razgrađuje. Zubna pasta nije potrebna budući da je slina aktivni sastojak, pa oralna higijena na taj način postaje prirodna i ekonomična.

Hrana koju jedemo ima veliki utjecaj na naše cjelokupno zdravlje kao i na zdravlje naših zuba. Liječnici i stomatolozi preporučuju jesti više zelenog povrća za mineralizaciju cijelog tijela, kao i za jačanje zuba.

Prehrana bogata mineralima, ograničeni unos životinjskih i mliječnih proizvoda, pogotovo sira, mnogo zelenog i korjenastog povrća, zeleni sokovi, povrće iz mora, alge, morski fitoplanktoni ili dopuna mineralnim dodacima, pomože remineralizaciji, smanjuje faktor kiselosti u ustima i tijelu uopće, te potiče obnavljanje zubi i kostiju. Također, vitamini A, E, D i K, zajedno s vitaminom C, cinkom, magnezijem i kalcijem, su neophodno potrebni za izgradnju jakih kostiju i zuba.

Mnogi potvrđuju da im je stalno prisutna osjetljivost zubi na vruće i hladno u potpunosti nestala nakon dnevnog pijenja zelenog soka.

Vrijeme je izobilja voća, a istraživanje pokazuje da se zubne erozije događaju kao posljedica konzumiranja voća i voćnih sokova, koji se konzumiraju mimo obroka, a bez čišćenja zubi i usta.

Učestalo jedenje može poremetiti prirodnu remineralizaciju zubne cakline. Obično nakon obroka slina ide na posao obnavljanja cakline, a ako se neprestano žvaće i zubi su neprestano podvrgnuti šećeru i kiselini, vrlo je vjerojatno da se caklina neće uspjeti obnoviti.

Također, ako jedemo dosta orašastih plodova i sušenog voća, ostaci hrane zaglave između zuba gdje ih je teže odstraniti i gdje ih napadaju bakterije.

Srećom, ne trebamo prestati jesti voće ili orašaste plodove ili slično. Trebamo samo razmisliti kako se brinuti o zubima dok uživamo u slasnim zalogajima obroka i između obroka.

Prije svega treba biti oprezan i ne četkati zube odmah nakon jela jer kiselina iz hrane djeluje na caklinu, ostavljajući zube osjetljivima.

Pričekajmo barem 30 minuta nakon jela, naročito ako smo jeli nešto kiselo i tek onda operimo zube četkicom.

No, obavezno odmah nakon jela isperimo usta otopinom himalajske ili keltske soli, kako bi smanjili kiselost, ili bar isperimo samo vodom.

Također kada između obroka jedemo voće, odmah čim pojedemo isperimo usta solnom otopinom, jer već nakon 10 minuta poslije konzumacije hrane koja sadrži šećere, bakterije napadaju zube, pa je ispiranje solnom otopinom odlično rješenje.

Inače, svako jutro kašičica solne otopine u čaši vode stimulira probavu i metabolizam, a solna struktura ima vibrirajuću energiju koja traje u tijelu i do 24 sata.

Preporučam otopinu himalajske kamene soli, a za više o tome javite se na ovaj mail.

Treba spomenuti da oni koji jedu puno integralnih žitarica i graha, također, imaju povećan rizik za probleme sa zubima, jer ove namirnice sadrže fitinsku kiselinu, koja uz sebe veže minerale, kalcij i magnezij, što uzrokuje demineralizaciju i eroziju zuba i kostiju tijekom vremena. Rješenje je u namakanju žitarica i graha prije kuhanja, što u određenoj mjeri smanjuje fitinsku kiselinu.

Što nam još priroda nudi za održavanje zuba?

Celer - njegova vlakna kod žvakanja pomažu očistiti zube i desni uklanjajući sitne čestice hrane. Celer je gotovo kao jestiva četkica za zube. Žvakanjem stvara slinu, što dodatno pomaže čišćenju zuba i sprječavanju nakupljanja bakterija.

Kivi - izuzetno bogat vitaminom C koji je važan za mnoge različite prirodne procese u tijelu, ali je jedna od njegovih najvažnijih komponenti kolagen. Mnogi dijelovi tijela trebaju ovaj prirodni kolagen, a osobito je važan za desni.

Luk – odličan za zdravlje zuba radi prirodnih antibakterijskih spojeva koji pomažu spriječiti nekoliko različitih vrsta zdravstvenih problema u vezi zuba i desni.

Brokula - zbog visokog sadržaja željeza pomaže stvoriti zaštitni film na zubima koji ih štiti od kiselosti hrane i pića.

Kruške - potiču proizvodnju sline koja smanjuje rizik od oštećenja cakline.

Dragi ljudi, ovako oskudno odjeveni osjećamo svaki treptaj zraka na našoj koži i dok bosim stopalima dotičemo žalo, pijesak, zemlju, stapamo se sa suncem i modrim nebom iznad nas. Uz preplanuli ten i savršen osmjeh zračimo zdravljem i dobrom energijom, a sve u nama i oko nas je spremno zakoračiti u avanturu življenja.

Neka nam zdravlja i radosti!

Ana



Jeste li Oscar ili Elmo? Optimist ili pesimist, članak je Emily Jupp, koja o društvenim događanjima piše za www.independent.co.uk.

Kao narod, mi nismo naročito optimistični. Više je vjerojatno da smo mrzovoljni Oskar iz Sesame Streeta, nego njegov susjed živahni Elmo…. piše Emily Jupp.

Dobili smo čast biti domaćini Olimpijskim igrama, a prema jednoj Ipsos Mori anketi 55 posto nas će se rado požaliti na probleme u prijevozu, a više od pola milijuna će radije potpuno napustiti zemlju nego učevstvovati u slavlju Igara.

To je standardna praksa nepovjerenja prema svima, bankarima i političarima (i novinarima, za istu stvar), a prema barometru Edelman Trust, koji mjeri pouzdanost, Britanci su otišli korak dalje, pa je sada nepovjerenje u svako rukovodstvo bez obzira na profesiju. Barometar je također pokazao da je Velika Britanija jedna od naj nepovjerljivijih zemalja u svijetu.

Osim toga, ne mislimo da stvari idu na bolje.

U 2011, 48 posto nas je, na Gallup indeksu blagostanja, sebe vidjelo kao "borce" ili "patnike", koji niti ne očekuju ​​napredak u sljedeće četiri godine. Povrh svega toga, trenutno se događa jedno od naj kišovitijih ljeta ikad. To je sve jako depresivno. Ali pored ovog nepokolebljivog pesimizma i sveopće nesigurnosti, postoji negdje osjećaj da bismo trebali biti pozitivniji.

Mi smo uvijek pokušavali istjerati pesimizam jedni iz drugih, testirati ga sami za sebe; sjediti sumorno na javnom mjestu i vidjeti koliko dugo je potrebno prije nego neki prolaznik tipa Elmo kaže: "razveseli se…." ili ponudi jedan od onih banalnih aforizama gledanja svijetlije strane.

Industrija samopomoći, koja nudi nadu i pozitivno razmišljanje, još uvijek zgrće milijarde, dok su druge industrije na kloljenima. Dakle, iako ogrezli u cinizmu, čini se da smo još uvijek u potrazi za načinom da se osjećamo više pozitivni.

No, što je to pozitivno što može stvarno pomoći da poboljšamo naše živote? Kakav optimizam može vratiti povjerenje u bankare, ili da Olimpijada bude uspješnija ili da se zaustavi ovaj neprestani jad i kiša?

Neurolog Elaine Fox, profesor na Sveučilištu Oxford, je nedavno objavila knjigu „Kišni mozak, sunčani mozak“ - o našim podvojenim osjećajima za optimizam i pesimizam, u kojoj kaže:

"Pozitivnost je obmana, ali to je korisna obmana. Ako nismo imali nekakav optimizam ne bi nikada ujutro izašli iz kreveta. No, pesimizam ima svoje mjesto", Dakle, kada mislimo pozitivno, jesmo li samo sebe prevarili da će stvari biti bolje?

To je malo kompliciranije od toga. Osim što nas izvuče iz kreveta, zapravo može pomoći i u drugim područjima života. Optimizam vam pomaže u upornosti i daje vam osjećaj kontrole", objašnjava profesor Fox.

Cijeli članak možete pročitati na http://www.independent.co.uk/life-style/health-and-families/features/are-you-an-oscar-or-an-elmo-7987835.html

Ovaj članak me je motivirao da razmislim što nama donose Olimpijske igre.

Jedan od užitaka je promatranje i sudjelovanje u radosti sportaša, koje imamo priliku gledati u njihovom najboljem izdanju. Njihovi široki osmjesi nas tjeraju da i mi razvučemo usne u osmjeh, osjećamo njihovo uzbuđenje i sve zajedno nas puni dobrim osjećajem.

No, promislimo li kakav je bio njihov put koji ih je doveo do ostvarenja njihovih snova. Sve stavljeno na jednu kartu, sve za jedan sveti trenutak, sve za ostvarenje postavljenog cilja.

Iako nikada nećemo trenirati za Olimpijske igre, možemo iskoristiti osjećaje ovih olimpijskih veličina, za poboljšanje vlastitog fizičkog zdravlja i dobrobiti.

Možemo li nešto naučiti iz njihovih priprema?

Osim predanih treninga, mnogi sportaši u tijeku priprema koriste vizualizaciju, vrstu neuro-lingvističkog programiranja, kako bi njihov podsvjesni um podržao fizičko tijelo. Tako i mi možemo ojačati našu naviku održavanja zdravlja i zadovoljstva koristeći neke mentalne vježbe.

Poboljšanjem jednog segmenta u našem životu automatski se poboljšava i drugi.

Vizualizirajmo ono što želimo stvoriti kad god želimo pojačati svoje zdravlje i dobrobit.

„Danas se podsjetimo da ništa nije tako previše dobro da ne bi moglo biti istina. Vaše velike nade se mogu realizirati. Vaši najljepši snovi mogu postati stvarnost. Sve što vam zaista treba, možete imati. Nevjerojatna dobrota djeluje u vaše ime. Nemojte misliti o nedostacima. Umjesto toga mislite na prosperitet i obilje, na najbolje od svega. Bog želi dati svom dijetetu sve dobre stvari. Nemojte ometati njegovu velikodušnost“. Dr. Norman Vincent Peale, 1898-1993 Američki Autor i inspirativni govornik.


Ugodan vikend!

Ana



Usamljenost je glavni čimbenik rizika za ozbiljne zdravstvene probleme, kao što su kardiovaskularne bolesti, Alzheimer i slično, a naročito kod starijih osoba.

Dosadašnji pokušaji, da se smanji usamljenost, razvijanjem socijalnih programa druženja, stvaranje centara za poticanje druženja i novih odnosa, nisu donijeli željene rezultate.

U izvješću od 24. srpnja 2012.g. predstavljena je nova studija „Mozak, ponašanje i imunitet“, docenta psihologije J. David Creswella s Carnegie Mellon Sveučilišta, u kojoj se navodi da meditacija pomnosti bitno smanjuje osjećaj usamljenosti kod starijih i odraslih osoba.

"Uvijek govorimo ljudima da prestanu pušiti zbog zdravstvenih razloga, ali rijetko mislimo o njihovoj usamljenosti, iako znamo da je usamljenost glavni čimbenik rizika zdravstvenih problema i smrtnosti u starijih osoba. Ovo istraživanje pokazuje da je obuka o meditaciji pomnosti obećavajuća intervencija za poboljšanje zdravlja starijih osoba. ", kaže J. David Creswell

Meditacija pomnosti je usredotočenost na pažljivo stvaranje svijesti o sadašnjem trenutku,
"Praksa pomnosti je jednostavna i potpuno izvediva. Čak i onda ako desetak minuta samo sjedite, bez ikakvih aktivnosti, radite sebi već ogromno dobro“, kaže Sakyong Mipham Rinpochea, koji nas u kratkim crtama uči meditaciji pomnosti.

„Moramo stvoriti osobni osjećaj discipline. Kada sjednemo trebamo se podsjetiti zašto smo tu, pa čak i glasno izgovoriti: Ovdje sam da radim na mom umu, da ga treniram.

Trebamo tu vrstu nadahnuća. Um i tijelo su povezani. Energija teče bolje kada je tijelo uspravno. Kada je tijelo savijeno mijenja se protok energije i to izravno utječe na misaoni proces.

Ljudi koji koriste stolicu za meditaciju trebaju sjediti uspravno, a noge treba da dodiruju tlo. Oni koji sjede na podu trebaju naći udoban položaj s prekriženim nogama, a dlanovima opuštenim na bedrima i okrenutim prema dolje. Kukovi nisu previše naprijed jer to stvara napetost, niti previše natrag jer ćete se početi držati pogrbljeno.

Treba imati osjećaj stabilnosti i čvrstoće.

Kada ste sjeli prva stvar koju trebate učiniti je stvarno osjetiti cijelo tijelo. Često se pretvaramo da smo trenirali, a nismo mogli osjetiti svoje tijelo, niti osjetiti gdje smo. Moramo biti upravo ovdje.

Dakle, kada započnete meditaciju možete provesti neko početno vrijeme rješavajući svoj stav. Osjećati da se vaša kralježnica izdužila od vrha glave pa je i vaš stav izdužen. Osnovni princip je držati se uspravno. Stabilni ste: ramena su na razini, kukovi su na razini, kralježnica je izvučena prema gore. Ovaj stav vas drži budnima koliko god bili opušteni. Ako ste uhvatili sebe da vam je dosadno ili ste polu svjesni ili zaspete, provjerite vaše držanje.

Za prakticiranje pomnosti pogled bi trebao biti dolje nekoliko centimetara ispred nosa. Oči su otvoreni, ali ne bulje, pogled je mekan. Nastojimo smanjiti osjetilni input koliko god možemo.

Ljudi kažu: Ne bismo li trebali imati osjećaj okoliša? Inače da, ali u ovom trenutku to nije vaša briga. Pokušavamo raditi s umom i što više podignemo svoj pogled, više ćemo biti ometani. Namjerno ignorirajte sve što se događa oko vas.

Dah. Cijeli osjećaj disanja je vrlo važno. Sa svakim udisajem bi trebali postati opušteniji.

Misli. Bez obzira na vrstu misli koje dolaze, trebali bi reći za sebe: "To može biti jako važno pitanje u mom životu, ali sada nije vrijeme da razmišljam o tome. Sada treniram meditaciju.

Svatko biva ponekad izgubljeni u mislima. Samo pokušajte biti nepristrani koliko je moguće. Um će biti divlji, to znamo i to moramo priznati. Kada primijetite da ste se izgubili u mislima, nježno i bez okrivljavanja vratite se i svjesno pratite disanje.

A misli, bez obzira koliko su divlje i bizarne, samo pustite da prođu, vratiti se na dah, vratiti se na situaciju ovdje. Svaka meditacija je putovanje prema otkriću da razumijemo osnovnu istinu o tome tko smo.

Pomnost je jednostavna praksa i potpuno izvediva. Prakticirajte deset minuta ujutro i deset minuta u večernjim satima, a onda samo ustanite i nastavite obavljati redovne dužnosti“, preporuča Sakyong Mipham Rinpoche

Ukratko, udobno se smjestimo i svu pažnju usmjerimo na postizanje jednog jedinog cilja, stabilan i miran um, jer smiraj i harmonija je prirodni aspekt uma.

Pomnost također možemo vježbati fokusirajući se na zvuk i ritam daha, pogotovo kada smo uznemireni, jer ima smirujući učinak i pomaže da ostanemo uzemljeni u sadašnjem trenutku.

Slušanje glazbe, također, može biti meditativno i dobra vježba pomnosti. Osjećamo njeno umirujuće djelovanje, a vježba se sastoji od pažnje na zvuk i vibracije svake note i osjećaj koji nam glazba donosi.

Meditacijom razvijamo i jačamo naš um tako da smo u mogućnosti mirno nositi i najzahtjevnije životne situacije.

Brojna istraživanja pokazuju da redovita meditacija može promijeniti strukturu mozga, jer utječe na dijelove mozga povezane sa memorijom, pažnjom, odlučivanjem i učenjem. Još uvijek je nejasno kako meditacija mijenja mozak, ali neki znanstvenici kažu da posvećujući potpunu pažnju na jedan određeni objekt ili misao stvarno se mijenjaju naše neuronske mreže.

Slijedom toga možemo zaključiti da bi nam bilo koja radnja mogla djelovati kao meditacija pomnosti, kad bi se mogli fokusirati na sadašnji trenutak. Zato vježbajmo pomnost.

Dragi ljudi, mouving krajem ljeta nekome negdje može značiti samoću, što ujedno ne mora značiti i usamljenost. Prakticiranjem meditacije podsjetit ćemo se da smo uvijek u društvu mudre, pametne i vrijedne osobe, na koju povremeno zaboravimo i iz nekog razloga je zanemarimo.

Spominjem kraj ljeta iako smo tek na polovini, jer misli i radnje u nama i oko nas su vezane za kraj. Godišnji odmori se primakli kraju, studenti planiraju svoj raniji odlazak radi polaganja zaostalih ispita, a oni novi „brucoši“ maštaju o novom životu koji ih tek očekuje u nekom novom gradu,…… Koferi su otvoreni i spremni za pakiranje.

Pozdravljam vas uz moja razmišljanja u stihu, na temu odlaska;

Koferi puni

Odoše!

Čime li napuniše kofere?

Ljubavi, snage, hrabrosti,

jesmo li im dovoljno dali?

Dovoljno da i u kofere spreme!?

Da tamo negdje, kad se umore

i kad im teško bude,

kad traže poznato lice,

a susreću samo tuđe ljude,

otvore svoje kofere, pune.



Ana



Nostalgično se prisjećam priprema za novu školsku godinu, mirisa novih knjiga, radosti koje je sa sobom nosilo to vrijeme. Nije bilo panike. Djeca su imala svoj zadatak, biti vesela, uredno obavljati školske zadatke, a osim školskih odabrati dodatne aktivnosti koje su obično razvijale njihove talente, roditelji su trebali na sve načine brinuti da djeca budu zdrava i sretna, a oni koji su brinuli o njihovom obrazovanju su trebali raditi upravo to.

Bilo je to neko drugo vrijeme kada su male stvari imale svoje mjesto u velikom projektu stvaranja pametnih i obrazovanih ljudi.

Sada se za početak školske godine vežu razne teme, od kojih su mnoge vrlo daleko od obrazovanja i brige o djeci; roditelji se žale da nemaju novca za opremiti dijete u školu, obrazovni kadar se žali da nemaju adekvatne plaće i zato će najvjerojatnije štrajkati i sl.

Djeca izložena toj vjetrometini kreću u novu školsku godinu sa brigama i jednih i drugih u svojoj torbi. U školi ih dočeka nervozni ritam, jer treba se što prije prijeći ogromno zadano gradivo, nema se vremena za tjelesne aktivnosti, niti bilo koje druge dodatne aktivnosti i nije bitno jeli itko išta shvatio….“neka im doma roditelji pojasne“, važno je prijeći zadano gradivo.

Nestalo radosne cike u školskim dvorištima. Djeca hodaju ozbiljna, zabrinuta, ljuta, ne razumiju i ne mogu kvalitetno odgovoriti zahtjevima koji se pred njih postavljaju.

No, ne smijemo povlačiti paralelu između ovog ili bilo kojeg vremena i načina i nepotrebno gubiti energiju. Prema svima nama, možemo čak reći prema svemu što živi na ovoj planeti su postavljeni drugačiji zahtjevi nego ikada i trebamo se potruditi odgovoriti tim zahtjevima, a prvenstveno pomoći djeci da se snađu u ovom vremenu u kojem jesu, u kojem rastu i razvijaju se u buduće arhitekte, liječnike, astronaute, predsjednike…

Jedino tako će uspješno svladavati školski program, pronaći vrijeme za njegovati vlastite talente, graditi dobar odnos prema roditeljima i prijateljima, a posebno prema samima sebi, družiti se sa prirodom i uživati u fizičkim aktivnostima.

Posebno treba brinuti o fizičkim aktivnostima jer osim što pridonose zdravlju, jačaju aktivnost mozga i pogoduju boljem pamćenju.

No, iako je to svima poznato, svjedoci smo da su fizičke aktivnosti, kako u školi tako i van škole, potpuno zanemarene.

Također, svatko od nas već zna da ono što jedemo ne utječe samo na količinu energije koju će dobiti naše tijelo, nego na kompletan status našeg organizma, od toga kako izgleda naša koža, kosa i nokti, do toga kako nam funkcionira mozak.

Svejedno, malo ljudi uvažava činjenicu da će neke namirnice učiniti veliku štetu organizmu, a posebno mozgu, dok će neke druge posebno pomoći razvoju moždanih funkcija.

Tako, ako se naša redovita prehrana sastoji od namirnica koje sadrže antioksidante, Omega-3 masne kiseline i vlakna, mozak će moći obraditi više informacija, bolje će se odupirati stresnim uvjetima, povećati će se intelektualni kapacitet i poboljšati memorija.

Mozak ne može dobro funkcionirati u nazočnosti štetnih kemikalija. Neke kemikalije se neizbježne, ali postoji puno onih koje se svjesno uzimaju kroz različite vrste hrane, kao što su čips, fast food, gazirana pića ili pića koja sadrže kemijska bojila i slično.

Sastojci iz ovakve hrane ne samo da zaustave poboljšanje funkcija mozga nego imaju značajan doprinos u smanjenju intelektualnih kapaciteta.

Uz konzumaciju ovih namirnica mozak se ne razvija, ne napreduje, nego čak gubi dostignute sposobnosti.

Sigurna sam da svi tražimo najbolji način potpore svom djetetu u nadolazećoj školskoj godini, ali moramo osvijestiti što nam je cilj.

Ako želimo da nam dijete „nekako pomoću nečega“ samo prelazi iz razreda u razred, dovoljno je da imamo džoker profesore kod kojih će ono uzeti dopunske sate kako bi izvuklo dvojku, mi platimo profesoru satnicu i to je to.

Ako mu pak želimo pomoći u razvoju njegovih vlastitih resursa, da stekne samopoštovanje, samopouzdanje, sigurnost, dobru koncentraciju i memoriju, kako bi mogao dati i dobiti najviše u budućem životu, naša podrška treba biti sveobuhvatnija.

Velika pomoć u razvoju dječjeg intelekta je usvajanje zdrave prehrane sa malo zdravih masnoća, a sa puno voća i svježeg povrća, a ako mu ka ovome osiguramo gram AFA alge dnevno uživat ćemo u pametnom i vrijednom djetetu.

Majka priroda je sve ove namirnice zapakirala sa stotinama različitih hranjivih tvari dizajniranih tako kako bi ih naše tijelo najlakše apsorbiralo, a pogotovo je taj idealni odnos hranjiva prisutan u AFA algi.

Pedijatar, dr. Peter Naydenov je svoje predavanje, sa temom kako alga utječe na djecu, započeo pitanjem „želite li da su vam djeca pametna?“, a onda i dao odgovor „hranite ih AFA algom!“

Dr. Claudia Jarratt i njeno osoblje su 1997 proveli istraživanje sa uključenih 142 djece, koji su deset tjedana jeli između 0,5 i 1 gr AFA alge dnevno.

Rezultati su bili slijedeći: poboljšane socijalnih vještina, smanjenje anksioznost i depresije, djeca su bila manje polemična, kontrolirala su ponašanje i bila razumno zahtjevna, imala su povećanu sposobnost da slijede upute i da se usredotoče na zadatke.

Jeffrey Bruno, dr.sc., Joe-Jo Gittelman, i Barry Tuchfeld, su1998 proveli istraživanje sa 31 djetetom u posebnom programu za čitanje. Djeca su 3 mjeseca jeli 1,5 do 3 gr AFA alge na dan.

Rezultati: značajno poboljšanje ponašanja, bolji odnos sa roditeljima i nastavnicima, poboljšanje memorije, poboljšanje ocjena i poboljšanje koncentracije.

Ključni nalaz: Skupina koja je uzimala AFA algu pokazala je značajno smanjenje toksičnih razina aluminija u organizmu. Otrovne razine aluminija su u korelaciji sa učenjem.

John Taylor, dr.sc., licencirani je psiholog i vodeći za ADHD područje, pionirski autoritet za kemiju mozga, s aspektima na poremećaju pažnje ADHD.

Taylor je autor prvih knjiga koje pružaju opsežne odgovore na ADHD pitanja. Poznati je autor jedanaest knjiga, više od 60 članaka u časopisima i stručnim brošurama, a održao je preko 250 kreativnih obrazovnih radionica.

John Taylor, dr.sc., često naglašava kako je ADHD povezan sa nedostatkom hranjivih tvari i opisuje kako AFA (Blue Green Algae) pruža organizmu sve potrebne komponente.

Pronaći prekidač za skrivenu moć mozga i otključati nevjerojatnu memoriju, koncentraciju i tako važnu kreativnost!

Kreativnost, sposobnost da se stvari vide drugačije i dođe do novih otkrića, kao i sve ostale sposobnosti, nije nešto što je namijenjeno samo odabranima. To je prirodni dio ljudskog ponašanja.

Nažalost, često su te sposobnosti blokirane jer se nema povjerenja u vlastite sposobnosti stvaranja.

Albert Bandura je jedan od velikih psihologa: samo Freud, Skinner i Piaget su citirani više od njega. Bandura kaže da povjerenje vlastitu učinkovitost, mijenja ne samo jednu osobu, nego bi moglo promijeniti svijet, u isto vrijeme.

„Idemo pomoći ljudima da shvate da su oni, naravno, kreativni i da bi trebali pustiti svoje ideje da lete“, kaže Bandura

Dragi ljudi, mi odgajamo ljude čije će trenutno ponašanje, ali i uloga u budućnosti, u velike, zavisiti od toga što im sada damo. Zato ne budimo škrti u pohvalama, razvijajmo njihovo samopoštovanje i samopouzdanje, uvažavajmo probleme na koje nailaze i naučimo ih da su problemi samo pitanja koja traže odgovor pa mogu biti izazov i poticaj.

Neka nam mudrosti i dobrog zdravlja.

Ugodan vikend!

Ana



Mnogi stručnjaci su identificirali samopoštovanje kao kritični faktor, koji određuje svaki aspekt sreće našeg djeteta, uključujući sposobnost da razvija smislene odnose i ostvari uspješan život.

Nisko samopoštovanje ima svoje korijene u najranijoj dobi, obično prije šest godina. Počinje sa bezazlenom pričom ili radnjama što uzrokuje da dijete promisli kako je nedopadljivo, nedostojno, nesavršeno, manjkavo ili neispravno na bilo koji način. Loša prehrana i pobolijevanje dječjeg nježnog organizma doprinose nesigurnosti i prihvaćanju takve slike o sebi.

Poslije, tijekom godina i desetljeća, ono će naći stotine „dokaza“ koji će mu potvrditi njegovo uvjerenje stvoreno davno u djetinjstvu, da je nesavršen i da nije dostojan dobrih stvari koje mu život može ponuditi.

Dr. Peter Naydenov, pedijatar, preporuča u cilju pravilnog razvoja djeteta, konzumaciju algi već od trećeg mjeseca pa dalje. Evo nekoliko odlomaka iz njegove knjige „Zelene zrake svjetlosti“:

„Počelo je zimi 1995.g. Do nas je stigla informacija o čudesnim Klamatskim algama, koje su koristili naši prijatelji iz svijeta, sa sličnim interesima. Tek što smo ulazili u homeopatiju, kao i svi početnici, vjerovali smo da smo otkrili panaceu.

Zainteresirali smo se zašto naše kolege, britanski homeopati, preporučuju pacijentima alge. Kako je moguće da su u zemlji, u kojoj se i kraljevska porodica liječi homeopatijom, spali na neke alge? Odlučili smo proučiti tu stvar.

Uzimali smo alge i promatrali sebe i najbliže. Uvidjeli smo da nam se stvarno energija povećavala, osjećali smo se dobro i manje smo obolijevali – osobito naša djeca.

Kćerka mog dobrog prijatelja, kojoj je tada bilo 9 godina, oboljela je od bronhitisa, kasnije od pneumonije i tijekom 2 mjeseca se nije mogla oporaviti. Nakon nekog vremena kada se osjećala malo bolje, krenula je u školu. Budući je bilo hladno, oko Nove godine, a ona krhkog zdravlja, bolest se vratila.

Liječena je homeopatijom no nešto nije uspijevalo. Očigledno je problem bio u veoma oslabljenom imunološkom sustavu. Odlučio sam joj dati alge i to „Zelenu energiju“. Rezultat je bio iznenađujući; dijete se vrlo brzo oporavilo, a bolest se prestala ponavljati. Bila je to njena prva zima bez učestalih prehlada. Ne mogu reći da uopće više nije obolijevala – jednostavno brzo joj je to prolazilo, praktički je bila zdrava i nije izostajala s nastave.

Poslije su počeli najrazličitiji slučajevi. Na primjer, djeca koja nisu napredovala i nisu imala apetit, nakon što su počela koristiti alge za nekoliko mjeseci, promjene su bile vidljive. Majke koje su u početku pokazivale nevjericu, kasnije, nakon nekoliko tjedana, bile su uvjerene da smo na pravom putu.

Normalno, naša prva reakcija je bila preporučati alge bolesnim ljudima. Bilo nam je potrebno malo više vremena kako bismo došli do spoznaje o pravoj ulozi algi u preventivi i u poboljšanju zdravlja zdravih ljudi.

Svi pedijatri znaju ( i sam sam pedijatar ) koliko je krhko zdravlje djece tijekom prvih godina života i kako se brzo mogu razviti teška, po život opasna stanja, pa i kod potpuno zdravih mladih organizama.

Kod djece se vrlo brzo mogu razviti stanja elektrolitskog disbalansa i poremećene PH ravnoteže (najčešće uzrokovane gastrointestinalnim infekcijama praćenim povraćanjem i proljevom). Svako oboljenje u ranom dječjem uzrastu dovodi do poremećaja PNEI (psiho-neuro-endokrino-imunološkog sustava) i vodi daljnjem pogoršanju zdravlja – nastaje začarani krug. Naime, kad je dijete bolesno, veći dio enzima se usmjerava na stvaranje imuniteta, a ostaje ih malo u digestivnom traktu. To objašnjava zašto su česta oboljenja smetnja rastu.

Drugi veliki problem u dječjoj dobi je zloupotreba lijekova, osobito antibiotika, uslijed čega dolazi do disbakterijaze ( poremećene bakterijske flore u crijevima), koja može uzrokovati mikrolezije, oštećenja probavnog i mokraćnog sustava, što potiče razne infekcije i alergije. Na taj se način u početku života postave temelji budućih oboljenja, smanjenja vitalnosti, inteligencije i sposobnosti stvaralaštva i sl.

Sve se to može izbjeći pravilnom prehranom.

Jednostanične alge, taj Božji dar, daju nam mogućnost da osiguramo našoj djeci sve što im je potrebno za zdrav rast i razvoj.

Briga za zdravlje djeteta treba početi još prije njegovog rođenja. Naime, već bi buduća majka trebala uzimati alge zbog neospornog pozitivnog učinka na majku, a i na razvoj bebe.

U najranijoj dobi, a naročito ako dijete pobolijeva i loše napreduje, već poslije trećeg mjeseca, se može vrlo postepeno prehrani dodati „Zelena energija“ koja što sadrži neprocjenjive tvari (kombinacija AFA alge, spiruline i alfaalfe), povećava apetit i stimulira rast.“ Dr. Peter Naydenov, iz knjige „Zelene zrake svjetlosti“

Dragi ljudi, kao roditelji, moramo biti vodiči, iznimni uzori u pokazivanju primjerom ne samo kako se kvalitetno hraniti, nego na primjer, zašto bi trebali biti više vani istražujući prirodu, a ne provoditi sate uz računalo ili uz televizor.

Naša djeca imaju priliku znati puno više nego što smo sami znali o prijetnjama našem planetu, poput globalnog zatopljenja i slično, ali je njihov izravan kontakt s prirodom puno manji nego naš kad smo bili djeca.

Dakle, isključimo struju i izvucimo djecu van. Ne moramo putovati do nekih egzotičnih mjesta. Savršen kontakt sa prirodom možemo doživjeti u vlastitom dvorištu ili u lokalnom parku!

Svako dijete ima priliku napraviti kroz život velike stvari i ostaviti svijet u boljem stanju nego ga je našlo.

Omogućimo im to!

Ana



Tragom vaših pitanja - Priča o AFA algi

Braća Kolman, Viktor i Daryl, su 1976.godine otkrili neprocjenjive hranjive kvalitete alge iz Klamathskog jezera. U samom početku s njima radi Sharon Truncky, a od 1984.godine sama preuzima brigu o ovoj svjetskoj riznici hrane.
Svjesna vrijednosti AFA alge i ljudske potrebe za životnom snagom iz ove namirnice, Sharon vrlo brzo osniva tvrtku Klamath Country Products koja distribuira alge po cijelom svijetu. Kasnije mijenja naziv tvrtke u ROSSHA ( Ross ime njenog supruga i Sharon), u rad koje se uključuju i obje njihove kćeri sa supruzima.

Sharon je duboko religiozna žena i vjeruje da je razlog njenog uspjeha što je uvjerena da je njen posao prije svega duhovna zadaća, služenje Bogu i ljudima.

"Klamathske alge su dar Božji i moram biti odgovorna za način kojim upravljam našim poslom ", kaže Sharon

Danas Sharon Truncky svi priznaju kao ženu koja je zaslužna za ekonomski prosperiteta Klamatske regije. U tim mjestima alge zovu "modro-zeleno zlato", što postaje razumljivim kad se ima u vidu važnost i jedinstvenost algi u svjetskim razmjerima. Pretpostavlja se da će u bliskoj budućnosti Klamathsko jezero hraniti gotovo čitav svijet i donositi zdravlje i dugovječnost čovječanstvu.

Priznanje gospođi Trunck je došlo 1997.god. kada je za svoj doprinos dobila nagradu od Senata SAD.

Klamatske alge AFA rastu u vodi koja dolazi iz geotermalnih i vulkanskih izvora - zato sadrže bogati spektar keliranih (organski vezanih) minerala : bor, kalcij, krom, kobalt, bakar, željezo, magnezij, mangan, kalij, fosfor, selen, natrij, sumpor, titan, vanadij, cink i dr. Upravo zbog svog sastava AFA nadmašuje sve vrste umjetno uzgojenih slatkovodnih algi pa i samu djetelinu, koja je najbogatiji izvor minerala među višim biljkama i približava se po sadržaju minerala oceanskom raslinju, kao na primer kelp-u.

AFA je neobično bogata encimima, ko-faktorima i vitaminima, osobito grupe B i beta-karotenom. Njihov je sadržaj u algama konstantan i dobro izbalansiran, tako da osigurava organizmu čovjeka skoro sve neophodno - nešto, s čim se nijedna druga hrana ne može pohvaliti.

Što se tiče bjelančevina, AFA je i tu nepobjediva. Količina, kvaliteta i iskoristivost su daleko ispred ostalih namirnica. Profil aminokiselina AFA-e je sličan ljudskom, a sadržaj bjelančevina je nekoliko puta veći nego u mesu, soji i drugim tradicionalnim izvorima proteina.

Jedan gram AFA algi sadrži oko 60% proteina, koji se 100% usvaja i ne opterećuje probavne organe. Osim toga, alge nam daju vitamine, minerale i druge korisne tvari, u njihovom prirodnom organskom obliku.

Odnos aminokiselina u AFA-i tj. kvaliteta proteina se skoro sasvim poklapa sa ljudskim potrebama aminokiselina i zato je od ogromne važnosti za održavanje zdravlja - osobito kod vegetarijanaca i onih koji jedu samo sirovu hranu.

Važna osobina AFA-e je stanična membrana. Ona je izgrađena od tvari slične glikogenu te je iskoristiva 97%.Tako, na relativno brz i jednostavan način, aminokiseline AFA-e ulaze u organizam čovjeka bez opterećenja probavnih organa (prvenstveno mislim na pankreas (gušteraču)).

Hranjive tvari AFA-e toliko su lako dostupne, da ih dojenčad, bolesnici i stariji mogu usvajati gotovo 100%. Za razliku od toga, stanične stjenke viših biljaka izgrađene su od celuloze, a budući čovjek nema enzima potrebnih za njihovu razgradnju, veliki dio hranjivih sastojaka ne može biti iskorišten.

AFA raste u malim cvjetovima koje čine mikrofilamenti, građeni od niza stanica. Stanice od 8. do do 20. mjesta u tim mikrofilamentima (heterociti) sadrže velike količine glikolipida, koji ( prema istraživanjima, provedenih u Nacionalnom institutu za rak i Nacionalnom institutu za zdravlje SAD) su veoma efikasni protiv virusa SIDE.

AFA-alge sadrže gotovo sve vitamine u uravnoteženom stanju, osobito vitamin B12 - najvažniji vitamin stvaranja krvi. Ustanovljeno je kako u toj algi ima sedam puta više vitamina B12 nego u svježim jetrima. To je vrlo važno za vegetarijance jer ne postoji opasnost razvoja anemije ako upotrebljavaju i sasvim male količine AFA-e ( 1g suhe mase sadrži dva puta više od dnevne potrebe za vitaminom B12).

Klamatske alge su najbogatiji poznati izvor željeza u organskoj formi, koje je lako usvojivo.

AFA je izuzetno bogata klorofilom - po strukturi molekule ona je slična hemoglobinu u eritrocitima ( koji prenosi kisik) i zato je nazivaju "zelena krv planete". Smatra se da klorofil također sudjeluje u stvaranju krvi te da djeluje kao snažan biostimulator s prirodnim pročišćavajućim i regenerirajućim učinkom na organizam.

Praksa pokazuje da AFA utječe nevjerojatno brzo na određena anemična stanja (sideropenična anemija). Često je teško objasniti rezultate s kliničke točke gledišta osobito kad se ima u vidu da su preporučene doze željeza u farmaceutskim preparatima veće nego u algama. Izgleda da je tajna AFA-e u kombinaciji sastojaka koju je priredila sama priroda.

AFA je izuzetno bogata beta-karotenom ( prirodni pigment od kojeg se u našem tijelu stvara vitamin A). Sva su međunarodna istraživanja jedinstvena i kažu da je kod ljudi, čija hrana sadrži više beta-karotena, značajno smanjen rizik raka. To zahvaljujemo njegovom moćnom regenerirajućem, antioksidantnom i imunostimulirajućem djelovanju.

Fiziološke aktivne tvari (FAT), kao što su različiti fikopigmenti, prirodni antioksidanti, encimi, klorofil itd. daju AFA-i naglašena radioprotektivna (zaštita od radijacije) i antikancerogena svojstva. Zahvaljujući njima mogu se zaštititi ljudi koji rade u radioaktivnoj sredini, pacijenti koji se zrače, žrtve Černobila kao i za prevenciju od raka ili njegovih recidiva kod rizičnih grupa stanovništva.

U svezi s tim, interesantno je spomenuti jedno istraživanje provedeno u Kanadi prema kome svakodnevno uzimanje jednog grama Klamathskih algi povećava za oko 40% sposobnost aktivne migracije T limfocita (stanica ubojica) u tkiva, te tamo postaju aktivniji i bolje uništavaju eventualne stanice raka i mikroorganizme (jačaju celularni imunitet). Utječu isto tako dobro i na humoralni imunitet.

AFA djeluje blagotvorno i na izmjenu tvari i na aktivnost svih organa i organskih sustava a istovremeno je efikasan tonizator i regulator PNEI-sustava (psiho-neuro-endokrino-imunog sustava).

Jedan od najinteresantnijih učinaka uporabe AFA- e je njegov blagotvorni učinak na nervni sustav, mozak i psihu. Prema dr Gabrielu Cousens, vodećem specijalisti holističke medicine iz SAD-a, ova alga aktivira neurotransmitorske sustave, koji mogu prevenirati depresiju, poboljšati koncentraciju, jasnoću i izdržljivost uma. Stimuliraju i kreativne sposobnosti te razvoj desne hemisfere tj. intuitivne i umjetničke crte osobnosti. Isti taj autor je promatrao obrnuti proces Alzheimerove bolesti kod pacijenata koji su redovno uzimali velike količine AFA-alge.

Saznajemo također o blagotvornom učinku kod multiple skleroze, epilepsije, depresije, psihoze, neuroze, mentalne zaostalosti, dječje paralize itd. To je rezultat ne samo činjenice što je AFA vrijedno stanično hranjivo, već i što sadrži velike količine neuropeptidnih prekursora koji su od vitalnog značaja za djelatnost mozga.

Razumljivo, mnogo je bolje zaštiti, nego li liječiti mozak. Taj je organ preopterećen našom užurbanom svakidašnjicom. Stres, učenje, nedovoljan odmor, pušenje, alkohol, premorenost, konkurencija u svemu... prije ili kasnije dolazi do pada koncentracije, a da ne govorimo o smanjenoj radnoj sposobnosti.

Rješenje je AFA alga! Poznata kao eliksir za mozak, ova se alga prikazuje kao super - gorivo za živčani sustav čovjeka. Ona je u stanju napuniti, obnoviti i energizirati umorne stanice.

Drugi aspekt djelovanja AFA-e je stimulacija kompleksa epifiza-hypotalamus-hipofiza. Funkcioniranje ovog kompleksa još nije dovoljno poznato te je predmet mnogih istraživanja i zato postoje brojne hipoteze: Jedna takva hipoteza tvrdi, da su u njima skrivene neke sposobnosti ljudskog uma kao intuicija, telepatija i holistična percepcija tj. sposobnost obrađivanje informacija na različitiji način od dosadašnjeg. Nije isključeno da primanjem algi olakšavamo razvitak malo poznatih viših sposobnosti čovječje psihe i tako pomažemo evoluciju čovjeka.

Trenutačno sušenje na niskoj ali fiziološkoj temperaturi (flash air drying, instant dry) - Ovom nježnom i fiziološkom metodom stanice ostaju nedirnute, bjelančevine ne-denaturirane i enzimi aktivni. Tako dobivena suha biomasa je savršene hranjive kvalitete i odlične probavljivosti. Upravo tako suši se Klamathska alga koju nudi AquaSource- momentalno kod temperature 30 C specijalnom tehnologijom koja čuva u cjelini kvalitetu proizvoda. Svaki čovjek koji ih koristi može biti siguran u porijeklo i kvalitetu proizvoda, tim više, što dobivanje i preradu algi kontrolira profesor William Bary.


Neka nam zdravlja i radosti!

Ana



„Vaš posao nije da udaranjem i vrištanjem vučete svijet u novu svijest. Vaš posao je da jednostavno napravite svoj ​​posao ... najsvetiji, potajno, tiho ... i oni koji imaju „oči da vide i uši da čuju ", odgovorit će……Često citiran nepoznati autor!

Svaki put kad razmišljam o novoj temi, dok je pišem i dok vam je šaljem, na pameti mi je zahvalnost prema vama.

Zahvalna sam svim prijateljima i obitelji, ali iznad svega, zahvalna sam vama, jer bez vas ne bih mogla napraviti svoj dio posla.

Navika mi je ustati rano i uz sve ono lijepo, što mi jutro u tišini nudi, neizmjerno me razveseli svaka vaša poruka koju pronađem u mojoj pošti; dobar humor, dosjetke, interesantne vijesti, pitanja, sugestije, odgovori….

Dijelite sa mnom svoje vrijeme, svoju pažnju i svoje misli. Treba li čovjeku išta više.

Bez vas, riječi bi bile mrtvo slovo na papiru. Čitajući ih vi im udahnjujete život, pa tako priču stvaramo zajedno.

Hvala vam, dragi ljudi i ugodan vikend.

Ana


Čini mi se da sam vas volio u bezbrojnim oblicima, bezbroj puta ...
U životu nakon života, u godinama nakon godina, zauvijek.
Moje začarano srce je napravilo ogrlicu pjesama,
Da je uzmete kao dar, nosite oko vrata u mnogim svojim oblicima,
U životu nakon života, u godinama nakon godina, zauvijek…… Tagore




U okviru Tv emisije o Japanskom tsunamiju bio je i intervju s čovjekom koji je, kao i mnogi članovi njegove obitelji, izgubio svoj dom. Intervjuiran je dok je stajao na ostacima svoje kuće, oko njega sve same ruševine, a on bi se povremeno nasmiješio. Novinar ga u jednom trenutku upita zašto se smiješi. Čovjek usmjeri pogled na ruševine ispod svojih nogu, kamera krene za njegovim pogledom i pronađe malu zelenu biljku koja pokušava doći do sunca. Ova mala biljčica mu je pokazala da se život nastavlja i da se treba baviti mogućnostima.

No, koliko god, u danima kada nam sve ide po planu, bili svjesni velike istine da imamo potpuni pristup beskrajnom izvoru stvaranja, da nam je moć svemira na dohvat ruke i da uz snažnu vjeru u Stvoritelja možemo pomicati planine, u trenucima bilo kakve nedaće, kada nam je ovo uvjerenje najpotrebnije, ono negdje nestane, izgubi se, a mi potpuno goli ostanemo na vjetrometini sudbinskih udaraca.

A događanja koje mi vidimo kao nedaće su nedaće samo zato što smo ih mi takvima ocijenili, pa onda to „loše“ u nama budi ljutnju na sve i svakoga, uvrijeđeni tragamo za krivcem, bavimo se „vraćanjem istom mjerom“, kroz glavu nam jure nesuvisle misli koje hrane nesuvislo ponašanje.

Zaboravimo tada sve dobro u koje smo bili vjerovali, nestane vjera u ljude i Boga, nemamo strpljenja za molitvu. A samo zato što smo sa naše točke gledišta, ne čekajući strpljivo vremenski i prostorni odmak, ocijenili nešto što nas je zadesilo kao loš događaj.

Zhou Enlai, kineski vođa, je ranih 1970-tih godina bio zamoljen da kaže nešto o utjecaju Francuske revolucije na ekonomiju i inače. Prepričava se da je Zhou Enlai tada navodno odgovorio: "Prerano je još bilo što reći."

Mudrost ove priče je da je mudro ne suditi odmah o nekom događaju, nego tražiti najbolju slijedeću mogućnost. Vrijeme koje će donijeti istinu o nekom događaju ne mora biti u okviru našeg vremenskog i prostornog življenja na ovoj lijepoj zemlji.

Uvijek moramo biti svjesni činjenice da utječemo na život na zemlji u okvirima našeg postojanja, ali i nakon toga. Život se nastavlja i poslije nas i možda će se tak tada osjetiti dobrobiti nečega što smo sami kvalitetno nosili kroz život.

Zato se trebamo truditi pa se i u najcrnjim danima baviti se mogućnostima,….

Što mi život ovim činom poručuje, što traži da sada napravim, što dalje? Mogućnost je kreativno carstvo. To je mjesto mašte, mjesto izlaska iz postojećih okvira, mjesto pronalaska puta.

Moja dobra prijateljica je proživjela iskustvo smrti supruga i teško razočaranje kad je shvatila da će, radi toga što nisu imali djece, morati dijeliti staru obiteljsku kuću sa članovima njegove familije.

Užasnuta, povrijeđena, odlučila je voditi sudski postupak i dokazati da joj ta stara kuća pripada. Kuća koja je bila vrlo loše izgrađena, zimi hladna tako da ju je bilo nemoguće ugrijati, a ljeti je u njoj bilo nesnosno od vrućine, fasada nakaradna. Od ljutnje i povrijeđenosti ona to ništa nije vidjela.

Osam godina je trajao sudski spor, a možemo samo pretpostaviti kako su neugodni obiteljski sporovi. Osam godina pod stresom emotivnim i financijskim, da bi se završilo s tim da se mogu dogovoriti dijele li sve popola, pa i kuću ili kuća pripada obitelji, a ona dobiva vrijedne parcele koje može prodati i sebi kupiti stan ili sagraditi novu kuću. Dakle nakon osam godina su bili na početku. Morali su se baviti mogućnostima. Prije nekoliko dana sam je posjetila u novoj prekrasnoj kući, sa svom dostupnom ovo vremenskom ugodom.

Svaki problem, svaka dilema, svaki ćorsokak s čime se suočavamo u životu, nerješiv je samo unutar određenog okvira u kojemu je nastao. Povećamo li okvir, ili stvorimo novi veći okvir, problemi nestaju a pojavljuju se nove mogućnosti.

Ben Zander, dirigent Bostonske filharmonije i koautor knjige Umjetnost mogućnosti nas svojim životom i razmišljanjem motivira da stremimo prema majstorstvu umjetnosti mogućnosti.

Zander je sklonost prema traženju mogućnosti počeo vrlo rano. On strastveno priča o svom ocu, koji je sa svojom židovskom obitelji pobjegao iz Njemačke neposredno prije Drugog svjetskog rata. Došli su u Englesku, ali su morali ostati u izbjegličkom kampu mjesecima. Okolnosti su bile bijedne. Živjeli su u šatorima bez ičega i bili vrlo zabrinuti za članove obitelji koje su ostavili u Njemačkoj, a sa kojima nisu imali nikakav kontakt. Većina ljudi je samo zurila u ogradu oko logora. No, Benov otac je okupio ljude intelektualno nadarene i otvorio neku vrstu sveučilišta.

"Bez papira, bez olovke ili knjige, počeli su podučavati jedni druge", kaže Zander.

„Zašto tako malo nas živi u mogućnosti? Svi smo rođeni kao inteligentni optimisti. Zna li netko i jednog petogodišnjaka da je pesimist? Djeca posrnu i padnu. Krvavih koljena, plaču, a onda brzo osuše svoje suze i pokušaju ponovno. Oni su savršeno disciplinirani optimisti koji žive u mogućnosti. Kako je moguće da smo izgubili tu sposobnost?

U dobi od šest-sedam, djeca ulaze u vrijeme koje ja nazivam svijet spirala", kaže Zander. "U školi se počne mjeriti vrijednost u odnosu na drugu djecu, i odjednom je za roditelje važno da je njihovo dijete bolje od drugog. Prije škole obitelj je bila uzbuđena sa svime što je dijete činilo, a onda ono počne dobivati ocjene koje donose strah i nesigurnost. Nema ništa objektivno o razredu. Izmišljeno je mjerenje koje odlučuje da je jedno dijete bolje od drugog. Naravno, da to nije bila loša namjera, ali treba pogledati što to donosi kao rezultat. Svatko će reći da obrazovanje otvara dječje srce i um novim iskustvima, ali ocjenjivanje stoji na putu tome. To je poražavajući iskustvo za dijete i nažalost, od tada pa nadalje dijete gubi inteligentni optimizam. "

„Nakon škole svijet spirala se nastavlja. Većina motivacijskih materijala, slike i metafore su o natjecateljskim sportovima, razne konkurentne situacije u kojima je cilj ubiti ili pobijediti drugu osobu.“

Zander uspoređuje slike suprotstavljenih momčadi nakon poznate Oxford-Cambridge veslačke utrke.

„Obje ekipe su ostvarile istu stvar, ali jedna momčad je apsolutno nevjerojatnom raspoloženju, a druga izgleda kao da su na samrti", kaže Zander. "To je ono što spirala svijeta radi. U mogućnostima ne postoji uspjeh ili neuspjeh. Energija je proizvedena od strane mogućnosti. Trenutak kada taknete u mogućnost, energija poteče. "

Zander sugerira da simfonijski orkestar bude krajnja metafora za budućnost. Cilj orkestra nije pobijediti, cilj je da se svaki glas čuje. Ako su u orkestru truba i viola, truba mora slušati violu jer je puno glasnija od violu. To zahtijeva veliku disciplinu. Orkestar razgovara o "mi a ne o ja".

Tijekom protekle godine Zander je dobio otkaz, nakon 45 godina rada na New England konzervatoriju, gdje je vodio orkestar mladih.

"Imao sam sve razloge da budem jako uzrujan i stvarno sam pao u očaj i bijes", kaže Zander. "No, u konačnici, uz pomoć moje supruge Roz, otkrio sam još jednom da postoji beskonačan broj stvari koje se mogu učiniti u životu. Da sam ostao na Konzervatoriju, iduće godine bih otišao u mirovinu, a sada imam novi orkestar mladih i nove mogućnosti i sve to mogu raditi i kada budem imao 90! "

Dragi ljudi, nakon Benjamina Zandera teško je reći bilo što pametno osim ne plačimo nad sudbinom nego pogledajmo mogućnosti.

Trudimo se da su nam misli i osjećaji u zahvalnosti i izobilju jer tada osjećamo svekoliku podršku i lako svladavamo eventualne poteškoće, a kada je najteže i teško nam je biti zahvalan i vjerovati, natjerajmo se na to.

Jer onda kad je najteže, kad nam se čini da su nam svi izlazi blokirani, ako smo u potrazi za mogućnosti i dobro pogledamo, ugledat ćemo odškrinut prozor, pukotinu u zidu, kroz koji se upravo probila topla zraka sunca.


Danas je 11. rujna, datum koji nas podsjeća na katastrofu u Americi prije 11 godina. Tada smo mislili da će se radi toga čina dogoditi preokret prvenstveno u glavama ljudi.

Evo odlomak iz jednog članka sa http://danas.net.hr/svijet/tri-kljucne-stvari-koje-ni-11-rujan-nije-uspio-promijeniti, u vezi toga:

"Tijekom 2001. i 2002. godine mogao je navesti i Kongres i javnost na ozbiljnu, radikalnu novu energetsku politiku, i uvesti značajne poreze na gorivo", piše Kurt Andersen i napominje kako se nedugo nakon napada život nastavio po starom. "Da, točno, ispravno: nismo se pokolebali. Ali s inzistiranjem da se američki način života ne smije nimalo promijeniti, implicitno smo objavili da će era iracionalnog obilja nastaviti i širiti se. Širenje duga i smanjenje štednje, cijene zemljišta i dionica koje skaču sve više i više - tako smo radili prije 11.9., i tako ćemo svakako nastaviti i nakon", zaključuje novinar.

A ako ćemo, u skladu sa mudrosti Zhou Enlaia, razmišljati o tome kakve promjene je svijetu donio ovaj događaj od 11.09., zaključit ćemo: „Rano je još o tome govoriti.“

Lijep dan, dragi ljudi!

Ana



AFA, nevidljivi vodeni cvijet. Ništa dodano, ništa oduzeto, potpuno ista kao što ju je Stvoritelj za nas pripremio. Sva hranjiva u idealnim omjerima, upravo onakvim kako zahtjeva naš organizam, iskoristiva gotovo u potpunosti.

Sve zagađeniji okoliš i hrana tretirana, nas usmjeravaju prema ovoj maloj biljčici, AFA algi staroj tri milijarde godina, hrani budućnosti.

Nećemo spominjati bolesne nego zdrave ljude, koje svakodnevno susrećemo, koji se tuže na zaboravnost, razdražljivost, koji imaju mentalni umor, depresiju, nesanicu, zbunjeni su, nemaju jasne misli, imaju bolesti zuba, paradentozu….. Sve su to pokazatelji gladnog organizma, a posebno nedostatka folne kiseline i klorofila, dvije hranjive tvari koje se u izobilju nalaze u zelenju, a posebno u velikim količinama u AFA algi.

Efekti AFA alge su kod nekih ljudi tako snažni da izazivaju skepticizam.

David Howell, voditelj homeopatskog koledža u Ujedinjenom kraljevstvu je jedan od gorljivih zagovornika AFA alge. On priznaje da ovako velike tvrdnje u korist algi mogu čak izazvati skepticizam:

Howell se uvjerio u vrijednosti AFA algi zbog iznenadnog poboljšanja kod nekih pacijenata koje je liječio homeopatski. Oni su uzimali i modro zelene alge:

„Odjednom je liječenje imalo bolje rezultate“, kaže Howell.

„Zaključili smo da, premda smo prepisali adekvatne homeopatske lijekove, njihova tijela nisu imala pravu nutricionističku ravnotežu da bi ih iskoristila. Kad su počeli jesti alge, lijekovi su počeli djelovati kako smo se i nadali.“

Howell zaključuje: „Vjerujem da, za razliku od drugih dodataka koji jednostavno otklanjaju neke nedostatke, alge pomažu da tijelo radi učinkovitije pa tako apsorbiramo više vitamina i minerala iz sve ostale hrane koju konzumiramo“.

„No, kako god da djeluju, sve je više onih koji se okreću prema tom dodatku kojeg mogu uzimati svi, uključujući djecu i trudnice“.

Howell je lansirao formulu pod nazivom Green Energy (Zelena energija), kombinaciju AFA algi (koja prirodno uspijeva u Klamatskom jezeru u Oregonu, SAD), spiruline (umjetno uzgojene modrozelene alge) i alfaalfe (ili lucerna).

Thea Lotzman, njemačka pedijatrijska medicinska sestra, kaže da joj je AFA pomogla kod anemije.

„Bila sam potpuni vegetarijanac kad mi se javila anemija. Naravno, moji liječnici su me savjetovali da jedem meso, ali umjesto toga ja sam počela uzimati mikroalge i moja je anemija nestala za tri mjeseca.“

To se može pripisati željezu i vitaminu B12 u modro zelenim algama, koji često nedostaju vegetarijancima.

Mahak Wasserscheidt, dietetičar iz Hamburga koristio je alge da bi izliječio kroničnu candidu, kvasnu gljivicu koja uništava probavni sustav. Osiguravajući hranjive tvari koje pomažu crijevima da proizvedu dobre bakterije, izgleda da su alge pobijedile candidu, koja inače može ostati u probavnom sustavu godinama.

Neka izvješća je teško objasniti. Jedna osamdesetogodišnjakinja koja je prošla kemoterapiju zbog raka štitnjače bila je toliko iscrpljena nakon liječenja da su liječnici bili skeptični oko njezina preživljavanja. Nakon jednog mjeseca uzimanja algi, Zelene energije, oporavila se toliko da je išla kuglati.

Jedna teorija kaže da, osim što priskrbljuje jednu dozu hranjivih tvari koje nekim ljudima nedostaju, kao B vitamini, zink, magnezij, željezo i masne kiseline, alge pomažu i u oksigenaciji tijela, što pomaže boljem prijenosu hranjivih tvari do organa kojima su potrebni.

Prema Penny Davenport, neovisnoj nutricionistkinji, okisgenirajući učinak modro zelenih algi može biti posljedica njihovog djelovanja na zagađivače:

„U današnje vrijeme tijelo ima vrlo malo kisika jer je zagađenje sveprisutno. Alge na sebe vežu teške metale i odstranjuju ih iz tijela.“ Kaže Penny

Dr. Gabriel Cousens, američki nutricionist i zagovornik modrozelenih algi izjavio je:

„Možda je najveća vrijednost AFA algi u njihovom pozitivnom učinku na hipofizu, epifizu i hipotalamus u mozgu. Izgleda da ima neki posebni učinak na energetiku mozga i njegovu funkciju.“

On ne nalazi drugo objašnjenje za iznenadno ozdravljenje jednog pacijenta koji je bolovao od kronične depresije nakon uzimanja algi i iznenadnu sposobnost autističnog četverogodišnjeg djeteta da progovori nakon otprilike mjesec dana uzimanja AFA algi.

Ovakvi slučajevi su potaknuli dr. Gabriela Cousensa da ispita moguće učinke na Alzheimerovu bolest, kod koje funkcije mozga degeneriraju.

66- godišnja žena koja je bolovala od Alzheimerove bolesti sedam godina, pokazala je znakove poboljšanja nakon šest mjeseci sa AFA algama;

64- godišnji advokat s trogodišnjim iskustvom te bolesti, zbog koje je rapidno propadao, nakon mjesec dana na jakoj dozi algi ( 5 grama AFA dnevno) stabilizirao se.

Podaci su ponovljeni i u kliničkim eksperimentima, koji su potvrdili, za tri milijarde godina staru algu, da možemo sa sigurnošću reći da je ovo hrana budućnosti.

Dragi ljudi, ulazimo u period godine kada će nam sve više nedostajati sunce. Pronađimo ga u zelenoj hrani koja je sakupila sunčeve fotone. Spirulina i AFA, radi svih bioloških sastojaka, imaju mogućnost najboljeg apsorbiranja sunca.

„Mi smo ljudske fotoćelije koje često pate od nedostatka svjetlosti. Naša sposobnost da se ispunimo sunčevom kozmičkom energijom ovisi o jedenju hrane koja sadrži visokosunčane elektrone.. Naše zdravlje i svjesnost ovise o našoj sposobnosti da privlačimo, spremamo i dovodimo energiju elektrona koja je bitna za energiziranje i reguliranje svih životnih sila. Što je veće spremište svjetlosne energije to je veća snaga našeg ukupnog elektromagnetskog polja, i posljedično više je energije slobodno za liječenje i održavanje optimalnog zdravlja.

Snažno sunčevo rezonantno polje najavljuje evoluciju čovječanstva u dosezanju punog kapaciteta kao ljudskog "sunčanog bića". Svjetlost podržava evoluciju, a nedostatak fotona u našem tijelu sprečava je.

Svjetlost i svjesnost su međusobno povezani.

Vraćajući se u nazad do prošlog stoljeća, Rudolf Steiner, osnivač Waldorf Schools, Antropozofske medicine i biodinamičkog vrtlarstva, mislio je da dozvoljavajući vanjskom svijetlu da uđe u naš sistem oslobađamo jednaku količinu našeg vlastitog unutarnjeg svijetla.

Što više povećavamo sposobnost apsorpcije i asimilacije svijetlosti to više svjesni postajemo. Što se više mijenjamo povećanjem naše apsorpcije svijetlosti to više sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna "svjesne ishrane". dr. Gabriel Cousens

Ugodan vikend!

Ana



Sutra, 21. rujna, slavi se Dan mira, uključujući razne događaje diljem svijeta, meditacije, razgovore, koncerte….

Na mnogo načina možemo dati podršku promicanju mira u svijetu. Miru možemo posvetiti bilo kakvu aktivnost; organizirati skup namjere za mir, pjevati o miru, prirediti s prijateljima večeru za mir i slično.

No, iznad svega je važno ostvariti vlastiti mir i dati ga u zalog miru u našim domovima, školama, gradovima, planeti. Naš osobni mir će biti dar drugima i svijetu kroz našu energiju i samu našu prisutnost.

"Nikada ne možemo imati mir u vanjskom svijetu dok se ne pomirimo sa samim sobom." ~ Dalaj Lama

Svi mi imamo različite misli, vjerovanja i perspektive, a to je ono što nam stvara i mir i nemir. Naša iskustva uključuju paletu stanja što je sastavni dio puta koji prelazimo i sva ta stanja trebaju imati našu pažnju, ali ne i osudu ili nijekanje jer to dovodi do nedostatka unutarnjeg mira.

No nikada nećemo biti u stanju trajnog mira. Nekada smo više, a nekada manje aktivni, kreativni, kaotični, ili možemo doživjeti uzvišena stanja blaženstva, biti preplavljeni ljubavlju ili doživjeti dubinu boli, tamne noći duše, strah, gađenje, tugu i tako dalje.

Naše putovanje uključuje prihvaćanje svih naših stanja i prihvaćanje svih drugih ljudi koje susrećemo na našem putu, u stalnom i neprekidnom stremljenju stvaranju unutarnjeg mira.

Prihvaćanjem činjenice da je svatko, sa svoje točke gledišta i iz svog kuta poimanja stvarnosti, u pravu, doprinijet će stvaranju mira u nama samima i sa ljudima koje susrećemo.

Jer svakome je dana mogućnost da ima svoj način gledanja na stvari. Svatko ima svoje životne kriterije, što ovisi o informacijama koje imamo i o mislima koje smo stvorili nakon vlastite obrade tih informacija.

Čak i onda kada posjedujemo svi iste informacije mišljenja nam ne moraju biti ista. Svatko ih filtrira na svoj način, pod utjecajem vlastitog poimanja svijeta i vijeka, možda čak nesvjesno prilagođavajući ih sebi na putu osobnog ostvarenja.

Postavlja nam se u ovom času pitanje ima li onda koristi razgovarati, komunicirati, na bilo koji način?

Izreke 18:15 kaže: "Mudri su uvijek željni učenja, uvijek slušaju svježe uvide. "

Svjesnost činjenice da je svatko u pravu nam znači da ne očekujemo da će razgovor završiti tek onda kada mišljenja budu usklađena i kada bude potpuno jasno tko iz razgovora izlazi kao „pobjednik“, a tko kao „gubitnik“, što se zna događati, pa razgovor završi u neprijateljskom tonu, a sudionici definitivno gube svoj mir.

Komunikacija nas obogaćuje novim informacijama na osnovu kojih stvaramo nova saznanja i naravno, formiramo novo mišljenje.

Oni hrabri čak i u tijeku razgovora znaju reći „ ah, to nisam znao, hvala ti, sada sve izgleda drugačije“, no, rijetko se tako nešto dogodi jer u većini slučajeva sugovornik to bilježi kao svoju pobjedu, odnosno onoga drugoga smatra gubitnikom ili nekim tko „časno“, usprkos svim činjenicama, do kraja ne brani svoje mišljenje.

Napravimo pomak od ega do suštine kao izraz samog evolucijskog impulsa.

Ne možemo i ne smijemo kontrolirati druge ljude. Svaki muškarac i žena, osnaženi vlastitim mislima, osjećajima i maštom, sami jedre kroz život. Ne možemo poboljšati njihov osmijeh, pa čak ni uvećati njihove nevolje, osim ako nam, na nekoj razini, oni to dopuste. Isti takav učinak imaju i dragi na nas same. Želimo li ih zadržati u svom životu, ma tko god oni bili, učinit ćemo to razumijevajući ih, a ne mijenjajući ih. Na taj način ćemo poboljšati naše šanse da i oni nas zadrže u svom životu, stvarajući između nas mir.

Također, put ostvarenja mira je da smo usklađeni sa obiljem, jer svega ima dovoljno za svakoga!

Ljudi sa svijesti izobilja cijene sve što se događa oko njih. Cijene život i sva životna iskustva, dok su oni sa svijesti oskudice usmjereni na rušenju sebe i svega oko sebe.

Slušamo li sa zahvalnošću pjev ptica u proljeće, ili smo nervozni, ljutiti na sve oko nas do te mjere da promislimo „ ušutkaj te proklete ptice tamo gore“?

A vrijeme i prilike se mijenjaju. Uvijek, jaki nose slabije, bogati nose siromašnije, zdravi nose bolesne, a sretni nose nesretne. Tko je trenutno u kojoj ulozi nije bitno, ali je dobro ponekad zahvaliti svima onima koji nose.

„Kabalisti vjeruju da je iznad svake vlati trave anđeo koji plače i govori… rasti, rasti!
Ja ću ići dalje. Vjerujem da je iznad cijelog ljudskog roda jedan super anđeo koji plaće "Evoluiraj! Rasti! "~ Steven Pressfield iz rata umjetnosti

Dragi ljudi, budimo strastveni o svojoj vlastitoj transformaciji i jednako predano poduprimo razvoj svijeta. Uvijek nanovo radimo na uspostavljanju mira unutar nas i oko nas.

Sjećate li se kada je Forrest Gump rekao da je život kao bombonijera?

Koliko god birali nikada ne znamo što ćemo zagristi, ali smo, uzimajući čokoladni bombon, spremni na sva iznenađenja okusa. To je to. Koliko god birali ne znamo što ćemo dobiti u životu. Međutim, možemo biti spremni suočiti se svime što nam život donese, trudeći se ostvariti unutarnji mir.

Živimo jednostavno, budimo velikodušni i ljubazni sa svim ljudima. Budimo otvoreni za sve nove informacije, ali uvijek sami uradimo svoj domaći.

Za kraj interesantna priča o tome o važnosti razgovora, vrijednosti informacije ne uzimanju stvari zdravo za gotovo,

U jednoj vojarni su uvijek bila raspoređena četiri vojnika kako bi u svakom trenutku zaštitila betonsku ploču ispred vojarne. Vojnici su mijenjali smjene i čuvali ploču dugi niz godina. Različiti zapovjednici su dolazili i odlazili, a tradicija se nastavljala.

Nakon mnogo godina došao je novi zapovjednik. Između ostalog upitao je zašto vojnici čuvaju betonsku ploču. Odgovor je bio da to rade oduvijek i da je to tradicija, da ih je bivši zapovjedni uputio da to rade.

Zapovjednik je bio odlučan da sazna zašto. Otišao je u arhiv i pronašao objašnjenje u dokumentu koji je bio vrlo star.

Saznao je da se prije više od 80 godina u vojarni htjela izgraditi platforma na kojoj su se trebali izvoditi određeni događaji. Kada je napravljena betonska ploča, noću su preko nje hodale divlje životinje, dok se nije dovoljno osušila, pa su je morali popravljati sljedećeg jutra, a navečer bi se ponovo dogodila ista stvar.

Dakle, zapovjednik je naredio da će četiri vojnika čuvati betonsku ploču tri tjedna, dok se ne osuši.

Sljedeći tjedan zapovjednik je bio premješten. Došao je novi zapovjednik koji je samo provodio rutinu, tako da je osamdeset godina poslije vojarna još uvijek čuvala betonsku ploču, a nitko nije znao zašto.

Zahvalna za svu vašu ljubav

Ana

Stranica 3 od 6 Sve stranice