Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Ana Karlovi? - kolumna - dio

PreskoÄŤi sadrĹľaj

SadrĹľaj:

  1. Ana Karlovi? - kolumna
  2. dio
  3. dio
  4. dio (trenutno prikazana)
  5. dio
  6. dio



Sva divota što nas bez daha ostavlja, sva priroda, sav miris, sve boje i smiraj, svaki uspjeh i sva ljepota svijeta, po?ivaju na strpljenju. Jer za sve to je potrebno vrijeme i povjerenje, potreban je mir u duši i vjera u procese koji ponekad traju duže od života.

Strpljenje nam treba u sasvim obi?noj dnevnoj rutini, u komunikaciji s djecom, s roditeljima, ?lanovima obitelji, prijateljima, šefom, nadre?enima, podre?enima, u koloni na cesti, u redu pred šalterom, a pogotovo u nekim zahtjevnijim situacijama ili kada se odlu?imo krenuti na put zna?ajnih promjena u vlastitom životu.

Biti strpljiv ne zna?i biti nezainteresiran ili iz straha od nekih posljedica ne reagirati na doga?anja u životu, ne, biti strpljiv zna?i vrijedno raditi na ostvarenju dobrog življenja, poštuju?i svoju i tu?u osobnost i mišljenje, prirodne zakone i tijek vremena.

Nestrpljenje, s druge strane, je simptom sebi?nosti. Nestrpljivi ljudi vjeruju da oni igraju glavnu ulogu, dok su svi drugi samo prate?e sporedne uloge. To je osobina na koju nitko ne bi trebao biti ponosan, jer u ve?ini slu?ajeva odvede u smjeru konflikta, stresa i odustajanja od najdražih zamisli, krivnje i patnje.

Svi smo sigurno bili svjedoci ponašanja nestrpljiva ?ovjeka dok, na primjer, ?eka u redu pred nekim šalterom; nervozno se premješta s noge na nogu pogledavaju?i na sat, preglasno komentira koliko se tko zadržava na šalteru, a eto on ima samo nešto kratko obaviti i sve vrijeme grozni?avo traži na?in da nekako uleti preko reda,…. I ?esto uspije samo zato što ga se ljudi žele riješiti. Bude im neugodno. Neke od tih nestrpljivih možemo poslije prona?i malo dalje u nekom kafi?u.

Strpljiv ?ovjek ?e ?ekanje doživjeti kao pauzu od dnevnog tr?anja, priliku u kojoj se može sabrati, zahvaliti na danu, na ponovnoj prilici, presložiti dnevne obveze ili obaviti one važne stvari, koje nikako da do?u na red jer nisu u kategoriji hitnosti, kao na primjer kratko se javiti roditeljima ili prijatelju ?ije mu se ime ve? danima vrti po glavi.

Naravno da nije lako biti strpljiv. Nikada nije bilo lako, a pogotovo ne sada kad se svijet vrti na 78 okretaja, na dohvat ruke su nam razna instant rješenja i gotovo više nema vremenske i prostorne udaljenosti.

No, nau?imo biti strpljivi, uporni, dosljedni, nau?imo uspješno nositi sve prepreke i frustracije, posebno ako smo krenuli na važan životni put. Doga?a se naravno da se obeshrabrimo, rastužimo se nad sobom i želimo odustati. Svatko tko je ikada krenuo na neki važan put koji zahtjeva vrijeme, izgubio bi nadu u nekom trenutku, osjetio bi sumnju barem nakratko i htio je odustati. Trebalo je samo podsjeti se zašto je krenuo, koliko mu je to važno i nestale su sve sumnje za nastavak puta.

Nau?imo biti strpljivi sa sobom, sa svojim sumnjama i greškama. Provjerimo povremeno jeli nam dobar smjer, pa ako utvrdimo da jest, sve što moramo u?initi je strpljivo nastaviti dalje.

"Nau?ite umjetnost strpljenja. Disciplinirajte svoje misli kad postanu zabrinute nad ishodom. Nestrpljenje ra?a tjeskobu, strah, obeshrabrenost i neuspjeh, a strpljenje stvara povjerenje, odlu?nost i racionalnu perspektivu, što na kraju dovodi do uspjeha. " - Brian Adams.

Dvije važne komponente koje su nam potrebne za postignu?e boljeg zdravlja, bolje tjelesne i duhovne spremnosti op?enito, su strpljenje i vrijeme.

Godinama obi?no ponavljamo iste pogreške, radi kojih nam tijelo stalno šalje iste pouke u vidu nekih manjih i ve?ih zdravstvenih problema. To se ponavlja sve dotle dok ne shvatimo da trebamo izabrati druga?ije, donijeti odluku i krenuti u promjenu. No, vrlo brzo se dogodi da smo frustrirani cijelim protokolom, ozdravljenje nam se ne doga?a dovoljno brzo, jer želimo biti dobro sada a ne za nekoliko mjeseci.

Smiješno je misliti na ovaj na?in. Problemi koje imamo se nisu dogodili preko no?i. Tijelu je potrebno vrijeme da odradi svoj posao i ne?e obra?ati pozornost na našu opsjednutost kalendarom i nekim vremenskim okvirima. Ono treba naše strpljenje, a ako nam izgleda da se stvari ne doga?aju dovoljno brzo, kriva su samo naša o?ekivanja.

Neka istraživanja su došla do zaklju?ka da svaka godina bolesti, traži mjesec dana pažnje i lije?enja. Ako smo bili bolesni dva desetlje?a tada dvije godine lije?enja ne izgledaju jako puno.

Strpljivi ljudi brže do?u do zdravlja, jer uživaju u svakom trenutku života, znaju odijeliti važno od nevažnog, strpljenjem otklanjaju napetost, poti?u dobre odnose i slijede prihva?eni protokol za bolje življenje, uvažavaju?i vrijeme.

K tome, nikada nije kasno usvojiti ?injenicu da je naša hrana naš lijek i dobrim namirnicama probuditi potencijal našeg tijela.

Nažalost hrana koju kupujemo nema ni minimum prehrambenih vrijednosti koje bi trebala imati. Zašto? Od Drugog svjetskog rata, pokretanjem industrijske i poljoprivredne revolucije, tlo je ispražnjeno od ve?ine minerala, a jaka kemijska gnojiva su usmrtila prirodne mikroorganizme potrebne u procesu promjene minerala u organske oblike, kako bi ih tijelo apsorbiralo. Zdravstveni problemi prisutni danas u svijetu su rezultat dugoro?no akumuliranih prehrambenih nedostataka.

Ljudi su svjesni te ?injenice i u stalnoj su potrazi za pravom hranom i pravim dodacima prehrani.

Postoje mnoga svjedo?anstva o u?inkovitosti AFA alge, ali to ne zna?i da je otkriven ?udesni lijek, nego potvr?uju ono što znamo, da je tijelo ?udo i ako smo spremni priznati i zadovoljiti njegove osnovne potrebe, na putu smo prema rješavanju tajne zdravog i radosnog života.

No, AFA alga treba naše povjerenje, strpljenje i vrijeme. ?ak i onda kada nam se ?ini da se ništa ne doga?a, trebamo znati da ona iza kulisa vrijedno radi svoj posao.

Dragi ljudi, usvojimo ritam prirode, njena tajna je strpljenje, a ako smo ipak u nedoumici, prisjetimo se pri?e o kornja?i i zecu. Brzina nije uvijek garancija za pobjedu, a niti život nije utrka, dobro je kušati svaki korak.

„Imate samo tri stvari za nau?iti: jednostavnost, strpljenje, suosje?anje. To je vaše najve?e blago.“ Lao Tzu

Na kraju vam želim zahvaliti na upozorenju na grešku koju sam napravila u prošlom javljanju. Tako rade prijatelji i zato hvala na ispravci i na prijateljstvu.

Budimo strpljivi i uživajmo u putovanju!

Ana




Dijelim s vama sje?anje na dan prije osamnaest godina

„kad moja su bra?a obukla košulje bile,

a dica i ja u crnu.“

/Stih iz moje pjesme posve?ene tom danu/



Gubitak oca i supruga je strašan doga?aj za obitelj, no, na moju sre?u ja nisam imala vremena, niti mogu?nosti, prihvatiti ulogu žrtve bez ikakvog izlaza, radi ?ega sam neizmjerno zahvalna. Uspravila sam se i tješe?i sebe i djecu krenula dalje.

Teške životne krize ili manja muka i problemi, svi nam govore „ evo sad ti je prilika, pokaži svoju emocionalnu izdržljivost, pokaži životne prioritete.“

Pasti u dugotrajan o?aj ili se odati raznim porocima i sli?nom neredu, je sebi?no i bezobrazno prema onima najdražima. Natovariti im se na njihova ionako preoptere?ena ple?a, zaista je nerazumno.

Svatko ima svoju bol i tugu, ali nije uputno da je svakodnevno servira svijetu.

Naravno, treba priznati da svi jednako ne doživljavamo stvari i da je netko manje, a netko više otporan. No, vještinu otpornosti možemo nau?iti ako se ne stavimo u bezizlaznu poziciju žrtve, nego zauzmemo ispravan stav, jer stav nas iznese u bilo kojoj situaciji.

Teško je ne misliti na najgore kada nam se doga?aju loše stvari i kada smo suo?eni sa nekim lošim vijestima. Obi?no tada donosimo ekstremne zaklju?ke.

Ako radi neke sumnje krenemo na pregled, sve dok ne dobijemo rezultate razmišljamo o najgoroj soluciji.

Ako iz bilo kojeg razloga izgubimo posao razmišljamo samo o tome kako više nikada sigurno ne?emo raditi.

Mudri ljudi se klone ovakvih razmišljanja, jer ona crpe energiju i vuku prema dolje, u ništavilo, a svi iz iskustva znamo da se ve?ina najgorih strahova nikada ne obistini.

Nora Ephron preporu?uje da „budemo junakinje svog života.“

Naravno da ne možemo kontrolirati sve što nam se doga?a u životu, ali kontrolirajmo naš stav prema onome što nam se doga?a.

Nepredvi?eni doga?aj, tužan ili težak na bilo koji na?in, uzrokuje da se u trenutku smrznemo, paraliziramo od straha i neodlu?nosti. Tada su nam potrebni prijatelji da nas podsjete da smo mi ista ona osoba koja se kroz život nosila sa raznim teško?ama, ona koja je pronalazila mudra rješenja i koja ?e na isti na?in iza?i i iz ove teške situacije.

Tjelesno zdravlje nam je tada stup otpornosti. Ako smo prije kriznih doga?aja imali zdrave navike, kvalitetno jeli, vježbali, izbjegavali alkohol i druge poroke, vrlo brzo ?emo se vratiti našim navikama, naro?ito vježbanju koje kontrolira kortizol, hormon stresa.

Psihoterapeut Jeffry B.Rubin „Uspjeh je ?esto prepreka za u?enje. Kad sve ide dobro mi i dalje radimo što smo radili, ali mnogo ne napredujemo kao osoba. Ali kriza, ona nas vodi do napretka.“

Dragi ljudi, svejedno volim jesen. Ni jedno godišnje doba nam ne nosi toliko poruka. Sve u jednome. S jedne strane nam nudi pune košare blaga raznoraznog, a s druge polako skida list po list, svla?i drve?e ostavljaju?i ga gola na zimskoj vjetrometini. Sjeta, tuga i radost, ruku pod ruku, baš kao što je i život. I ni jedno godišnje doba nam ne šalje tako snažnu poruku bliskosti života i smrti i ni jedno nas toliko glasno ne upozorava da zahvaljujemo i slavimo život, da živimo dok smo živi, a ne umiremo boje?i se smrti, jer to je sastavni dio života.

Ugodan vikend!

Ana




Pogled gotovo dje?a?ki, rije?i blage, nastup nedvosmislen, bez silovanja trenutka, ali sve toliko jasno dore?eno da ne trpi suprotstavljanje. Gledaju?i ga u njegovom prvom nastupu promislila sam „ovaj ?ovjek ima neku druga?iju spoznaju“. Idealan pristup svakom problemu, svjestan da postoji rješenje, postavljao ga je na neku drugu razinu. Bez unutrašnjeg konflikta, znaju?i to?no svoju ulogu, davao nam se jedinstven i cjelovit.

„?ovjek postiže takvu pravilnost, a time i više spoznaje, ako svoje osje?aje, misli i raspoloženja dovede u onakav red kakav je stvorila priroda, tako da može gledati, slušati, probavljati, disati, govoriti i tako dalje, u skladu s tim.

Zadovoljstvo s najmanjim što postigne donosi mu mir i opuštenost, koji sve više ovladaju dušom, što dolazi do izražaja i na vanjskom izgledu. Pogled oka postaje miran, kretnje sigurne, odluke jasne, a sve ono što se zove nervozom, odmi?e se od takvog ?ovjeka.“ - Rudolf Steiner

Drevni pisci Talmuda su se pitali: "Tko je mo?na osoba?" , na što je odgovor bio: "Onaj tko može kontrolirati svoje sklonosti i karakterne osobine.

Kroz sve vrijeme naukovanja unutar nas su dva života, onaj koji živimo i onaj koji bi željeli živjeti, koji uzrokuju neprestani konflikt. Suprotstavljaju?i se jedan drugome truju nas i blokiraju ostvarenje uloge za koju smo ro?eni. Imamo sve darove i talente, sve potencijale za ostvarenje, ali se na?u uvijek neke nove prepreke koje guše te naše potencijale.

Stoga je dobro znati da u bilo kojem trenutku, kad u naš život u?u problemi i ve?e nesigurnosti, ako imamo snage susresti se s njima „o?i u o?i“, uo?it ?emo i nove mogu?nosti koje s njima idu ruku pod ruku.

Dakle, bez obzira koliko jadni, uplašeni, umorni ili bolesni bili, koliko izgubljeni, zbunjeni ili o?ajni postali, koliko usamljeno ili depresivno se osje?ali, za ostvarenje naših potencijala ?e biti dovoljno, ako napravimo ono što možemo sa onim što imamo, iz pozicije u kojoj stvarno jesmo.

„A to prije svega zahtijeva da ?ovjek bude u dnu duše istinit prema samome sebi. Ni u ?emu se o samom sebi ne smije obmanjivati. ?ovjek mora s unutarnjom istinoljubivoš?u gledati u lice vlastitim pogreškama, slabostima, nesposobnostima.

Postoji samo jedan put za otklanjanje vlastitih pogrešaka i slabosti, a taj je: to?no ih spoznati.

Sve drijema u ljudskoj duši i može biti probu?eno. I svoj razum i svoj um ?ovjek može unaprijediti ako si u miru i spokoju objasni uzroke zašto je u izvjesnom pogledu slab. Naravno, takva je samospoznaja teška jer je iskušenje da sami sebe obmanemo neizmjerno.

S blagoš?u ?e se u duši uskoro oblikovati i jedna druga osobina: mirno obra?anje pozornosti na sve tan?ine duševnog života u okolini uz potpuni muk vlastitih duševnih pokreta. Ako ?ovjek to postigne, tada duševni pokreti njegove okoline djeluju na njega tako da njegova vlastita duša raste i rastu?i se grana kao što biljka napreduje na sun?evoj svjetlosti.“ - Rudolf Steiner

Dragi ljudi, klju?evi od svih želja, htjenja i imanja su u nama, koje doduše obi?no ne možemo prona?i. A vrijeme nije prepreka od trenutka kad shvatimo da nikada nije prerano niti prekasno za u?initi prave stvari. Svjedoci smo koliku golemu vrijednost može dati ?ovjek za samo šest mjeseci, ako se ne dvoumi, ne žali niti oklijeva, razmišljaju?i da možda nema dovoljno vremena.

Zahvalni smo mu.

Ana



Tužila mi se jedna mlada žena, još od prošle godine, kako ima alergiju na sunce, pa radi toga mora koristi vrlo skupe kreme sa visokim zaštitnim faktorom, a svejedno stalno koristi puder da prekrije osipe i crvenilo po licu i vratu.

Doslovce sam je nagovarala da proba prirodnu kozmetiku Natural being, iz dva razloga; bila sam sigurna da nije alergi?na na sunce nego na kemiju iz krema u kombinaciji sa suncem, a sama sam se uvjerila u blago djelovanje potpuno prirodnih Natural being proizvoda, koje ve? dugo koristim, kao i svi ženski ?lanovi moje obitelji.

Me?utim, više je vjerovala poznatim svjetskim markama, iako nije imala neke koristi, dapa?e.

Nakon skoro godinu dana, moja upornost je urodila plodom. Pred po?etak ovog ljeta se ipak odlu?ila. Uzela je cijelu paletu proizvoda. Tjedan dana se lice znojilo, ispirala se kemija, a onda je njena koža zablistala bez alergijskog osipa i bez pudera i tako glatka i sjajna prošla kroz cijelo ljeto, iako je bilo vrlo vru?e i vrlo sun?ano.

Tajna lijepe kože ne leži u skupoj nego u prirodnoj kozmetici, a povod ovoj pri?i je prilika da uz pogodnosti u listopadu, povoljno kupimo Natural being proizvode.

No, uz kvalitetnu kozmetiku ne smijemo zaboraviti da je za lijepu kožu gotovo jednako važno kako se hranimo, jer koža je hologram našeg tijela, koja sa nevjerojatnom preciznoš?u u svakom trenutku pokazuje stanje naše nutrine.

Pa ?e tako ljepoti kože, zdravlju uop?e, pridonijeti detoksikacija. Potrebno je, bar jednom godišnje, osloboditi tijelo od toksina, loših bakterija i zalijepljenih naslaga u crijevima, a jesen je pravo vrijeme za to. Preporu?am vam detoksikacijski program Lagani po?etak koji sadrži Bifidus, Acidofilus, Enzime i AFA algu.

U listopadu novi ?lanovi mogu dobiti ovaj program za samo 380,00 kuna.

Najvažniji sastojak koji koža treba je voda, a u koži je najve?a rezerva vode. Ve?ina nas cijeli život konzumira suhu hranu i pi?a ( ?aj, kava, alkohol, še?er i kruh), koja zahtijeva puno vode kako bi se probavila i isprala iz organizma. Pijmo vodu!

Tako?er, konzumirajmo hranu bogatu vodom, sirovo vo?e i povr?e, a ako ga moramo skuhati, kuhajmo ga sasvim lagano. Osim vode tijelo ?e ovim putem dobiti minerale, vitamine i elemente u tragovima. Ne skrivajmo posljedice loše prehrane slojevima šminke.

Sva hranjiva potrebna našem tijelu u savršenom odnosu se nalaze u modro zelenim mikro algama, AFA algi.

Jedimo namirnice bogate antioksidantima. Slobodni radikali ošte?uju naše stanice i tkiva što dovodi do preranog starenja, posebno se to vidi na koži. Jedimo antioksidante; svježe vo?e i povr?e, orahe, sjemenke, klice, a najsnažniji su u bobi?astom vo?u, kojeg možemo konzumirati cijelu godinu koriste?i Berry power u kojem je brižno pripremljeno 15 vrsta bobi?astog vo?a.

Budimo ljubazni prema svim našim organima, pa tako i našoj koži. Nemojmo je gušiti kemijom koja se nalazi u kremama i losionima, bez obzira na poznatu marku i primamljivu ambalažu.

Svaka stanica kože upija i koristi tvari s kojima je tretiramo, što zna?i da upija i sinteti?ke kemikalije ?esto prisutne u sapunima, losionima, kremama, ?ak i sinteti?koj odje?i koju nosimo, koji mogu biti vrlo toksi?ni i iritantni.

Zato je potrebno provjeriti sastojke koji se nalaze u proizvodu kojim se tretiramo. Imamo li uop?e obi?aj pogledati sastojke u kozmetici koju koristimo?

Tržište je danas vrlo bogato prirodnim kozmeti?kim proizvodima, pa kada ve? planiramo potrošiti novac na kozmetiku, potrošimo ga na prirodne proizvode koji ?e opravdati potrošeni novac.

Preporu?am vam blagu Natural being kozmetiku koja pomaže harmoniji naše kože, bez agresivnih kemikalija i kompliciranih tretmana. Jednostavna, prirodna, posebno formulirana sa tri osnovna sastojka, novozelandskim medom i uljem biljke manuka, prirodnim vitaminom E, naj?iš?im biljnim sastojcima.

U paleti proizvoda je sredstvo za ?iš?enje lica, gel za toniranje, krema dnevna i no?na, krema za njegu podru?ja oko o?iju, kao i krema za ruke i tijelo. Svi proizvodi su vrlo izdašni, uspostavljaju odli?nu komunikaciju sa kožom, ?iste?i je prije svega od ranije nakupljene kemije.

Izme?u ostalih pogodnosti u listopadu imamo priliku za povoljnu kupnju ovih proizvoda.

- Uz tonik i sredstvo za ?iš?enje dobit ?emo gratis dnevnu kremu,

- Uz no?nu krema dobit ?emo kremu za oko o?iju po simboli?noj cijeni.

- A kremu za ruke i tijelo ?emo dobiti gratis uz kupljene 3 AFA alge.

I to je cijeli komplet prirodne kozmetike, koji smo ve? odavno razmišljali kupiti. Savršeno!

Ponuda traje do kraja mjeseca tako da se možete prezbrojiti, promisliti i odlu?iti napraviti kupovinu na na?in koji vam najviše odgovara, bilo da želite postati ?lan i iskoristiti pogodnosti za novog ?lana, ili želite kupovati iz posebne ponude, ili pak nešto tre?e. Na raspolaganju sam za sva pitanja i sve mogu?nosti.

Sva ljubaznost i pažnja prema unutrašnjem i vanjskom tijelu ?e nam se vratiti dobrim zdravljem, lijepom kožom i veseljem.


Pa neka nam zdravlja i veselja!

Ana





Koliko god bio trivijalan nekakav materijalni poklon, više mu se pažnje posveti nego lijepoj gesti ili srda?nom pozdravu, ?ime se kaže „Hvala“ za neko dobro?instvo u potrebi. A zapravo ni ne znamo pravu vrijednost takvih poklona, ni ne zavirimo u njih, uvjereni da se daju prazni, tek iz navike.

Takav odnos smo stvorili i prema vrlo vrijednom poklonu, kojeg svako jutro dobijemo kao naš osobni dar. Novi dan. Umjesto da ga otvorimo i damo pažnju svakoj sekundi, ?esto mu niti vrpce ne razvežemo, jer „ionako znamo što je unutra“, uvjereni da je isti kao i onaj ju?er.

No, posvetimo li mu pažnju koju zavrje?uje, osjetit ?emo energiju koja oblikuje naše želje, misli i osje?aje, osvijestiti bu?enje, disanje, ustajanje, hodanje. Suo?it ?emo se sa mogu?nosti izbora stava, rije?i, djela i reakcije, svega što oblikuje naš karakter. Prestat ?emo se skrivati iza iluzije bespomo?nosti i prihvatiti moralnu odgovornost za vlastiti život.

Nažalost, navikli smo da nam svane novo jutro, iz navike ga uzimamo zdravo za gotovo što zamagljuje njegov zna?aj, izostaje „bu?enje“, pa nastavljamo u za?aranom krugu navika i stvorenih uvjerenja koje upravljaju našim životima.

Prije više od 200 godina, dr. Benjamin Franklin je bio u potrazi za moralnim savršenstvom, kada je shvatio da mu životom upravljaju navike. Odlu?io je promijeniti život na na?in, da neke od svojih najgorih navika pretvori u neke od najboljih osobina, jer kako je rekao „naša neto vrijednost se obi?no odre?uje onim što je preostalo kad se od naše dobre motivacije oduzmu naše loše navike.“ Izumio je cijeli sustav koji mu je pomagao da se kroz snagu volje riješi loših navika i negativnih karakternih osobina. I nije išlo lako.

Dvjesto godina poslije, ?ovjek je u potrazi više nego ikada. Unato? naprednih tehnoloških dostignu?a i ideja, ?ini se da je stvoren samo privid blagostanja i prosperiteta, jer ve?ina ljudi pati. „Borba za život“ potroši sve vrijeme i sve strpljenje, neosjetljivost je prisutna na svim razinama, me?u svim generacijama i prema svem životu planeta. Svatko je sagradio maksimalni zid oko svoje duše, a druženje s prirodom sveo na minimalnu razinu. Sve to guši dobre osje?aje, ostavljaju?i prazninu u koju se naseljavaju tuga, depresija i bolest.

Kad nas u ovakvom stanju na?u financijske poteško?e i kakve god krize, osje?aj bespomo?nosti i jada nas vodi u krivnju, u gadan konflikt sa samim sobom. Caruje nestašica jer obilje nije negdje tamo vani, ono raste, buja i cvijeta, unutar nas u skladu sa našim osje?ajima.

Znamo da možemo imati sve bogatstvo svijeta, ako nemamo ljubavi, poštovanja i vremena za ljude, za svakog živog stvora, za svaki djeli? prirode, puki smo siromasi.

Izlaz nam blokiraju razni ?imbenici, a jedan od zna?ajnih su naše navike. One dominiraju našim životima i ?vrsto se drže ?ak i onda kada smo odlu?ni riješiti se onih loših, a njegovati samo one dobre. Potrebno je silno strpljenje i snaga volje, ali ako je odluka ?vrsta, a cilj svetinja, ni jedno ni drugo ne?e nedostajati.

Dobre navike, korisni dnevni rituali, ?e nam pomo?i zadržati unutarnju ravnotežu, u tijeku smjenjivanja stalnih životnih ciklusa, tako da nas promjene ne?e poljuljati nego ?e obogatiti sve aspekte našeg života. Dnevni ritual vježbanja, povremeno duboko disanje tijekom dana, dobra prehrana u mogu?em ritmu, njegovanje dobrih odnosa, sve ono što podržava naše zdravlje i harmoniju, održat ?e nas u promjenama i prijelazima iz o?ekivanog u neo?ekivano.

"Mi smo ono što uvijek nanovo ?inimo. Izvrsnost dakle, nije ?in nego navika." kaže slavni Aristotel.

Kad bi znali sa potpunom sigurnoš?u, da ?e svaka mala stvar koju danas u?inimo biti kasnije prisutna u našoj budu?nosti i u budu?nosti naših prijatelja, silan bi trud ulagali na strpljivost, ljubaznost i ljubav i to bi nam postala navika. Njegujemo li ovakvu naviku, pa usprkos jurnjavi i problemima, pokažemo svakodnevno ljubav, brigu i suosje?anje prema svemu što živi, donosimo radost u druge živote, a u naš privla?imo one lijepe energije ugode koje otvaraju neki novi svijet. Na nama je samo da posijemo sjeme dobrote.

Neki ?ovjek je 1784. godine zamolio Benjamina Franklina, da mu posudi novac. Franklin mu je posudio novac, ali pod uvjetom da mu ga ne vra?a, nego da u nekom trenutku pomogne nekome drugome u potrebi. U 2000-toj ovo je bio predložak za film „Šalji dalje“, u kojem Haley Joel Osment, igra dje?aka koji je pokrenuo lanac dobrote, nadaju?i se da ?e promijeniti svijet.

Ova pri?a nam može poslužiti za promišljanje da kod davanja ili primanja poklona, oni budu sjeme koje ?e producirati daljnju dobrotu.

Dragi ljudi, dijelimo razmišljanja i saznanja, gradimo dobar odnos, dodaju?i mu iz dana u dan sve ve?u vrijednost, a sve u interesu da se dobro osje?amo, dobro izgledamo, da se damo svijetu u našem najboljem izdanju. Nadam se da ?e nam svaki novi dan biti poticaj da budemo najsretniji, najzdraviji, sa najve?om energijom, bez obzira na godine koje nosimo i uvjete u kojima živimo. Da budemo, zapravo, naša najbolja verzija koju samo zamisliti možemo.

Neka nam strpljenja i ljubavi!

Ana



Bombardirani smo negativnim porukama, slikama, pri?ama o nasilju, smrti i razaranju, gubicima, ?injenicama o manjku mnogo ?ega što je ?ovjeku potrebno za normalan život. Pustimo li sve to da se nastani unutar nas, otrovat ?emo se strahom i nemo?i, bavit ?emo se idejom prepuštanja, ništa ne ?injenja, pogotovo kad znamo da se u skorije vrijeme ništa zna?ajno ne?e promijeniti na bolje.

I upravo zato, koliko god izgledalo suludo i koliko god nam se ?inilo da nemamo uporište, bitno je ho?emo li svaki dan zapo?eti i završiti sa pozitivnim porukama sebi i svijetu, zadržati optimisti?an um i aktivno tijelo, stvoriti vlastito mišljenje i stav o svemu što se doga?a, trude?i se prona?i odgovor na pitanje „što ja tu mogu u?initi?“.

Ili ?emo zapeti negdje izme?u sa pripadaju?im posljedicama. Jer tijelo reagira na naše misli i vanjske podražaje, a situacije koje u nama proizvode brigu i strah prepoznaje kao „bori se ili bježi“, pa proizvodi dodatnu energiju za akciju. Ako akcija izostane, nagomilana nepotrošena energija ostaje unutar nas, pa ubrzo pištimo kao ekspres lonac i završimo sa dijagnozom stresa, najblaže re?eno.

Dakle, ne bavimo se time da možemo prona?i neki zaklon i ?ekati da se, nekako pomo?u ne?ega, sve riješi. Trebamo se odrediti i biti aktivni.

Sa svih strana pršte razne sugestije, nove informacije i ideje, koje ?e nas cimati i ljuljati samo ako ih uzimamo zdravo za gotovo. S toga, poslušajmo ih umom, srcem, utrobom, uskladimo ih sa našom jedinstvenosti, obradimo zdravim razumom, stvorimo jasno vlastito mišljenje i stav.

Zapanjuju?e je velik broj ljudi koji svojevoljno prihva?aju tu?e misli i stavove, bez ikakve sumnje i preispitivanja. Jeli to iz lijenosti, nedovoljne zainteresiranosti ili se pak podsvjesno osiguravamo, da u nekom momentu, ako stvari krenu naopako, možemo uprijeti prstom u onoga tko je to rekao, tko je krivac?!

A možda je tome razlog što smo od malena nau?eni da, bez obzira na naše mišljenje, trebamo prihvatiti stav „stru?njaka“.

I upravo nas se i tretira tako kao da smo nesposobni formirati vlastito mišljenje. Recimo, kad gledamo bilo kakvu raspravu, politi?ku, ekonomsku, religijsku, na kraju rasprave do?e stru?njak koji nam objasni što smo zapravo gledali, servira nam svoje mišljenje i zaklju?ke, tako da ne dvojimo što o tome sami trebamo misliti, ?ime se mi uredno dalje služimo, bez preispitivanja.

Najstrašniji primjer naše indolentnosti je slijepo dopuštanje lije?nicima da nam tijelo pune raznim upitno potrebnim lijekovima, dok se s naše i njihove strane zanemaruje ?udesna mudrost koja prebiva unutar tog istog tijela.

?uti sve što nam svijet nudi i tražiti savjet je poželjno i uglavnom može biti korisno, ali slijepim prihva?anjem, bez razlu?ivanja, kršimo odgovornost prema sebi kao jedinstvenom i veli?anstvenom duhovnom bi?u. Um bez razlu?ivanja je poput korijena stabla koje apsorbira sve što dotakne, pa ?ak i otrov koji ?e ga možda ubiti.

Nismo ovdje da igramo na sigurno, a nismo ni roboti koji samo slijede pravila. Stvoreni smo na sliku i priliku Božju, ro?eni za stvaranje, imamo misiju izraziti našu mudrost, a ne slijepo prihva?ati stajališta ili doktrine, pa makar kakav stru?njak stajao iza toga.

To ni u kom slu?aju ne zna?i da trebamo zanemariti rije? znanstvenika i stru?njaka i njihov ogroman doprinos, dapa?e, samo im treba dozvoliti i mogu?nost pogreške, imaju?i u vidu faktor ?ovjek.

Prošli mjesec je New York Times izvijestio da su znanstvenici otkrili za više od 4.000.000 gena DNK, koje su do sada držali nepotrebnima, da zapravo igraju klju?ne uloge u kontroli ponašanja stanica, organa i drugih tkiva.

Ili banalni primjer promjene mišljenja o važnosti slijepog crijeva, koje se ?esto znalo usput odstraniti pri nekim operativnim zahvatima. Mišljenja su da kod velikih probavnih problema, kada sa svim ostalim iz probavnog sustava odlaze i dobre bakterije i narušava se crijevna flora, dio bakterija se skloni u slijepo crijevo i kada opasnost pro?e nastave raditi svoj posao.

Dakle, dobro je imati na umu da su znanstvenici smrtni i da u svojoj predanosti radu neke stvari vjerojatno zaborave. Jer ludo je zapravo misliti da nas je naš mo?ni kreator opremio s ne?im što nam nije potrebno.

U svakom slu?aju, odnos prema našem tijelu, organima, kao i prema svemu drugome, bit ?e u skladu sa našim uvjerenjem, mišljenjem i stavom, ili ?emo u nedostatku istoga slijepo prihva?ati tu?e sugestije, a kad stvari krenu naopako imat ?emo zadovoljštinu u tome da znamo tko je kriv.

Dragi ljudi, neka nam je um otvoren za sve sugestije i nove ideje, ali uradimo svatko svoj doma?i, jer upravo sadašnjost treba našu jedinstvenost, naše mišljenje i naš stav. Krize s kojima se suo?avamo, slom svih dosadašnjih sustava, su evolucijski katalizatori, koji nas pozivaju na duboke promjene u našoj viziji i vrijednostima, kako bi dali kvalitetan doprinos promjenama na globalnoj razini.

Napravimo li samo korak, On ?e napraviti deset, krenemo li na dodatnu milju, On ?e nam ?istiti put, ali ni trenutak ranije.

Zahvalna što mi dozvoljavate da s vama dijelim moja razmišljanja, želim vam lijep dan.

Ana



Suštinsku vrijednost životu daju one male stvari koje nam ostaju kad odradimo sve planove, sve obaveze, sva moranja. Te male stvari su životni za?ini, koje život ?ine pitkijim i probavljivijim, baš kao i za?ini u jelu.

Vrhunski kulinarski stru?njak, kod pripreme jela, vjerojatno koristi iste osnovne namirnice kao i svi mi drugi, ali njegovo jelo ima sasvim druga?iji okus. Za taj božanstveni okus su zaslužni za?ini, toliko bitni da su ?esto kulinarska tajna.

Naravno, svako jelo je jestivo i nahranit ?e nas, ali bez za?ina naše nepce ne?e uživati u okusima, a i teže ?emo ga probavljati.

Koliko god je nemogu?e napraviti obrok od samih za?ina, bez osnovnih namirnica, toliko su neophodni u svakom jelu, radi punine okusa koji mu daju.

Životni za?ini imaju gotovo istu svrhu i zna?enje. Dodaju?i ih, život nam dobiva radosnu puninu okusa, a poslovne i druge obaveze se lakše probavljaju.

Jedan od divnih životnih za?ina je zajedni?ki obrok sa rodbinom i prijateljima. Bez obzira koliko smo zauzeti, okupirani obavezama i terminima, nikada ne bi trebali propustiti priliku za takvo druženje. Ovako uprili?en obrok ?e nam nahraniti ne samo tijelo nego i dušu. Ujedno, prilika nam je to da stvorimo još ja?e veze i bogatija zajedni?ka sje?anja.

Stoga, prona?imo vrijeme u dnevnom rasporedu i provedimo ga s ljudima koji oboga?uju naš svijet. I naravno, budimo zahvalni što se imamo, što smo svi još uvijek tu i iskoristimo danu nam priliku jer sutra, tko zna.

Život je jednostavan. Prihvatimo li tu jednostavnost, kao i ?injenicu da život nije problem za kojega trebamo na?i rješenje, nego ?udesna tajna koju treba živjeti iz trenutka u trenutak, imat ?emo vremena i na?ina za sve životne za?ine.

Budimo potpuno prisutni kod zajedni?kog druženja. Prisutnost je jedan od najvrjednijih darova koji poklanjamo jedni drugima. Ne razmišljajmo o ne?emu što smo radili ju?er ili o onome što trebamo raditi sutra. Potpuna prisutnost ?e pridonijeti empatiji, radosti druženja i dobroj atmosferi.

Prihva?ajmo se onakvi kakvi jesmo. Svi druga?iji, jedinstveni, jer upravo takvi, u tom životnom trenutku, iz nekog bitnog razloga, potrebni smo jedni drugima. Željni smo pri?e, govorenja, razgovora, ali ne zaboravimo i ?uti te drage ljude koje volimo. I ne zaboravimo da su oni, jednako kao i mi, iskra Božje ljubavi.

„Svaki ?ovjek brine da ga njegov bližnji ne prevari, a onda do?e dan kada po?ne brinuti da on sam ne prevari svoga bližnjega. Dalje sve ide dobro, jer je promijenio svoja kolica za trgovanje u sun?ana bojna kola“.

Ralph Waldo Emerson, 1803-1882 Ameri?ki esejist, pjesnik i filozof

Dragi ljudi, bez obzira jesmo li mladi, kao prolje?e i ljeto i puni obe?anja i želja, ili ispunjeni mudrim plodovima života kao jesen i zima, sa neograni?enom straš?u i radoš?u, za pitkost i puninu života, dodajmo za?ine u našu svakodnevnicu.

Volim vas.

Ana




Ovako neusiljena, prijateljska komunikacija, protkana dobrom energijom, pomaže da se me?usobno ohrabrimo, da se osje?amo ja?i, sa više samopouzdanja, da nastojimo uo?iti bolje mogu?nosti naslanjaju?i se na brojne blagoslove koji prebivaju u nama.

Jer doti?u nas razne krize; oporavljamo se od teških bolesti, od ozljeda ili gubitka, mjesecima ili godinama tražimo posao, mnogi pokušavamo tek preživjeti, prekinuti neke nasilne odnose. Ukratko, žene i muškarci, djevoj?ice i dje?aci svih uzrasta, gotovo u svakom kutku svijeta se suo?avaju sa raznim neda?ama, u potrazi za mjestom i na?inom kako izgraditi bolji i uspješniji život.

Prilike nas tako odvedu na neko potpuno „stoto“ mjesto na planeti, gdje gradimo život u drugim vremenskim i prostornim uvjetima, sa drugim ljudima, dok je tamo ostala naša obitelj sa svim divnim obi?ajima, bez ?ega je, mislili smo, živjeti nemogu?e.

Novom životu, kojega tkaju neka druga doga?anja, neki drugi ljudi i neke druge navike, dajemo svu našu ljubav i pažnju, dodajemo i neke obi?aje, dašak starog doma, no, ne držimo se gr?evito i ne utapamo u nostalgi?nom prizivanju prošlog vremena, jer uvažavamo neminovnost promjene.

"?ovjek je dio cjeline, ograni?en u vremenu i prostoru. On doživljava sebe, svoje misli i osje?aje kao nešto odvojeno od ostatka, što je vrsta opti?ke obmane njegove svijesti. Ova zabluda je vrsta zatvora za nas, ograni?ava nas na naše osobne želje i ljubav za samo nekoliko osoba najbližih nama. Naš zadatak mora biti da se oslobodimo tog zatvora, proširiti naš krug suosje?anja i prihvatiti sva živa bi?a i cjelinu prirode u svoj njezinoj ljepoti. Nitko nije u mogu?nosti da to postigne u potpunosti, ali težnja za tim je sama po sebi dio oslobo?enja i temelj za unutarnju sigurnost. " - Albert Einstein

Ne možemo pobje?i ?injenici da smo kreatori svog života. Nekome ?e ta ?injenica biti na sre?u, a nekome nažalost. Kako god, sami sa svojim uvjerenjima i osje?ajima stvaramo svoju stvarnost.

Jedan od razaraju?ih osje?aja je osje?aj odba?enosti od strane društva. Izaziva tjeskobu i depresiju, odmi?e nas od nas samih i usmjerava na traženje rješenje negdje drugo. K tome, aktivira podru?je mozga koje regulira tjelesnu bol i stvaran osje?aj hladno?e, što nas dodatno ?ini jadnima. Ovakvi osje?aji posebno veliku štetu ?ine u hladnim zimskim danima, jer njihovom razvoju osim hladno?e pogoduje i smanjeno dnevno svjetlo.

A najpogubnija prisutnost osje?aja odba?enosti i usamljenosti, je u vrijeme blagdana, koji su evo pred vratima.

„Lonely This Christmas; „It’ll be lonely this Christmas, lonely and cold, it’ll be cold so cold, without you to hold’’.

Krivca ili uzrok ovako destruktivnim razmišljanjima o društvenoj odba?enosti, naravno, trebamo tražiti u nama samima.

Razmislimo malo. Kada se jutrom ustanemo bavimo li se mišlju kako ?emo baš taj dan nekome zagor?iti život, pokazati mu da je gnjida i da nije poželjan u društvu, ili se bavimo našim dnevnim obavezama, djecom, roditeljima i sl,

Isto tako kao što se mi ne bavimo tu?im sudbinama, tako se oni drugi ne bavi našom.

Postavlja nam se pitanje zašto imamo osje?aj da nas ljudi ne žele u svom društvu?

Odgovora je sigurno mnogo, ali je važno znati da ih možemo prona?i u nama samima, ako se malo potrudimo.

Možda, na primjer, u nama tinja uvjerenje da nismo dovoljno dobri, dovoljno zabavni ili dovoljno lijepi, a da bi nas svijet volio imati u svom društvu. Ovakva razmišljanja poti?u pomanjkanje ljubavi prema sebi, pa se i sami grozimo vlastitog društva. No, kada shvatimo svu našu vrijednost i jedinstvenost, kad sami po?nemo uživat sa sobom i svi drugi ?e uživati u našem društvu. Naš stav, naša razmišljanja i uvjerenja šalju poruku, energetske vibracije koje komuniciraju sa energijama iz okruženja.

Recept je dakle jednostavan. Promijenimo i izgradimo nova uvjerenja. Njegujmo se i volimo kao rijedak dragulj i dajmo se svijetu otvorena srca.

"Mnogi ljudi su zatvorenici vlastitih uvjerenja. Postoje mnoge knjige koje opisuju razli?ite psihi?ke poreme?aje. Mislim da je stvarno samo jedan poreme?aj: Ja bih to nazvao 'iluzija odvojenosti'. Ako smatrate da ste odvojeni od izvora svega što je i odvojeni jedni od drugih, imat ?ete sve vrste problema u svom životu. Iluzija odvojenosti daje nam ideju da nam onaj drugi može naškoditi, a da u isto vrijeme ne naškodimo sami sebi. Ne možete bombardirati drugu zemlju ako prihva?ate da su ta djeca vaša djeca. Ne možete donijeti odluku da se uništi prašuma tamo negdje, ako znate da je šuma dio eko sustava o kojem i vaš život ovisi. " - Rob Williams

Dragi ljudi, dio smo cjeline i svaki od sedam milijardi ljudi je tu da nas ne?emu pou?i, samo ako mi to želimo i ako smo spremni uložiti dodatan napor u tom smjeru.

No, mi ?esto ni ne vidimo ?ovjeka ispred nas. U žurbi smo, rutinski odra?ujemo razne poslove i ne primje?ujemo ga. A kad bi mu bar uputili pozdrav i dodali još k tome njegovo ime. Velike li radosti.

Njegujmo stara i gradimo nova poznanstva. Toliko ima mogu?nosti stvaranja dobrih odnosa, pa ?ak da od potpunog stranca napravimo dobrog znanca. Otvorenost i iskren interes prema ljudima ?e izbrisati svaki osje?aj isklju?enosti i društvene neprihva?enosti.

Možda ?emo ?ak u nekom trenutku pomisliti kako su odjednom ljudi postali bolji, a samo smo sami promijenili uvjerenje i percepciju.

Trudimo se živjeti bez osu?ivanja, dati bez o?ekivanja i ljubiti bez razloga.

Ana



Roditelji, nastavnici, profesori, svi mi, imamo svetu zada?u osnažiti našu djecu, tinejdžere, mlade osobe, da se osje?aju sigurno sa visokim samopoštovanjem, kako bi otkrili svoje vlastite vrijednosti i imali pripadaju?i status u svojim domovima, školama i raznim drugim ustanovama i organizacijama.

Zaklinjemo se primjenjivati sve vrijednosti empatije, dobre komunikacije i autenti?nosti, razne druge alate, koji ?e im pomo?i izgraditi otpornost na sve izazove s kojima se suo?avaju, inspirirati ih da shvate da su sposobni stvoriti život kakav god žele i ohrabriti ih da slijede svoje srce i prihvate svoju divnu jedinstvenost, da budu snažni i uporni na putu u?enja i saznanja kako bi otkrili svoje talente i dali svoj pravi potencijal.

Uspijevamo li kvalitetno odgovoriti zahtjevima ovog najvažnijeg zadatka koji je pred nas postavljen ili ostajemo zarobljeni izme?u onoga što bi trebali ?initi i onoga što se zaista doga?a u stvarnosti?

Ovo vrijeme obilježava ?injenica da smo na svim razinama i u svim institucijama, dozvolili da nam financijski strahovi budu prepreka na putu ostvarenja dobrog življenja. Strah od ne imanja se uvukao u sve društvene pore, novac daje životu intonaciju, postao je mjera.

Zbornice u školama, koje su osmišljene za konstruktivan razgovor obrazovnog kadra i pronalazak najboljih rješenja, postala su mjesta destrukcije, gdje prevladavaju razgovori o pla?ama, financijama, politici, štrajku. Nakon ovakvih tema, u razred se odlazi frustrirano i s ljutnjom, što naravno ne producira nikome nikakvo dobro.

Gotovo da se ne vidi i ne ?uje onaj mladi ?ovjek radi ?ije dobrobiti su sve velebne zgrade i toliki u?eni ljudi. Izgleda kao da ne stanuje više tu.

U hladno kišno jutro, on je u zadimljenom kafi?u dupkom punom školaraca, gdje vlada neko ?udno neartikulirano ponašanje. Posljedica je to, valjda, konflikta trenutne situacije i pravila koja im se od prvog razreda usa?uju u glavu; država ti omogu?ava školovanje, izostanak sa nastave, makar i jedan sat, mora itekako biti opravdan, rad je ono što te ?ini boljim ?ovjekom i tako dalje.

Izme?u raznih dosjetki i komentara i salvi smijeha na ra?un nastavni?kog kadra, ?uje se i prijedlog kako bi bilo dobro da i sami štrajkaju kad bude sat nastavnika, koji nema pojma o svom poslu, pa da mu ne dozvole ulazak u razred, nego da ga pošalju ku?i kao što su i njih danas poslali.

Topli domovi su postali mjesta gdje se uglavnom raspravlja kako platiti, kako kupiti, a za one male detalje da se ?uju njihova srca, stopli duša, uglavnom se nema ni živaca ni vremena. A djeca su vrlo osjetljiva na tu?e osje?aje, a posebno na osje?aje boli i ljutnje i to kod svojih najbližih. Zatvore se tada u sebe, ne žele provocirati i obi?no ne izražavaju svoje osje?aje niti potrebe niti želje. ?ini im se da je sve važnije od njih samih i pitaju se kako to da ih nitko ne razumije.

Ništa novo, pa i sami smo se toliko puta u životu tako osje?ali. Bez obzira koliko detaljno pokušavali objasniti što mislimo ?inilo nam se da nas nitko ne razumije.

Zapravo, željeli smo da drugi vide stvari onako kako ih sami vidimo, sve dok nismo nau?ili da svatko ima svoju jedinstvenu percepciju. To je odrastanje, a put do tog saznanja je puno lakši uz tihu podršku okoline, koju trebaju naro?ito mladi ljudi.

Oni dolaze živjeti svoje pune potencijale, živjeti život pun strasti i optimizma, trebamo ih osnažiti. Najvažnija podrška i razumijevanje je prije svega u obitelji, potom u školama i ostalim ustanovama.

Iako je svako dijete ro?eno s beskona?nom ljubavi i snažnim samopoštovanjem, najve?a prepreka kvalitetnom razvoju mladog ?ovjeka je izostanak samopoštovanja. Tijekom vremena pod kontrolom drugih, ove vrijednosti po?inju opadati, jer im se nametne stav da je važnije kako ih vide drugi nego što sami misle o sebi.

Sa tako usvojenim stavovima uplove u tinejdžersko doba, kada se javlja potreba za stvaranjem vlastitog identiteta i nastaju prvi ozbiljniji konflikti, jer se ne osje?aju dovoljno snažno, dovoljno se ne vole, misle da nisu dovoljno dobri i nemaju dovoljno samopoštovanja.

A upravo u to vrijeme su pod pritiskom o?ekivanja svojih roditelja i društva u cjelini. Nažalost, pravila su takva da se dobar ili loš postaje samo za djeli? postotnog poena, jer cijeli obrazovni sustav je usmjeren samo na brojke, dok se na najvažniji dio procesa, samo u?enje, gotovo zaboravlja. Djeca se gube, napuštaju talente s kojima su ro?eni i postaju samo bezvoljna karika u postavljenim paradigmama ponašanja. Samo najhrabriji zadrže svoju autonomnost.

A svijet ne treba 10 posto sretne djece nego bar 90 posto. Nikada kao sada mladi ljudi nisu bili potrebitiji pažnje i podrške.

To su sutrašnje vo?e, ?elnici, to su ljudi u koje se uzdamo. Njihov doprinos boljem življenju ?e biti presudan. Pokušajmo razumjeti ono kroz što prolaze, kako bi bili u mogu?nosti osnažiti ih.

Možda bi pomoglo da se prisjetimo vremena kada smo i sami bili tinejdžeri, iako su bila sasvim druga?ija vremena, ispri?ajmo svoja iskustva iz tog doba.

Kako god, zadatak nam je prona?i na?in i uspostaviti takav odnos da u svakom trenutku ?uju našu poruku:

„Ne brini, to je vrijeme odrastanja. Znam da si snažan i možeš sve iznijeti sam i znam da ?eš nam se dati u svom najboljem izdanju, no, ja sam uvijek tu, uz tebe, pa ako zatreba osloni se na mene bez obzira ide li ti dobro ili si negdje zapeo.“

Zagrlimo ih, pošaljimo im našu beskrajnu ljubav, zahvalimo im što su svojom prisutnoš?u obogatili naše živote i što nas poti?u na u?enje dok tražimo odgovore na mnoga njihova, izgovorena i neizgovorena, pitanja.



Ana



Prosinac je iznimno zahtjevno doba godine. Svemu onome što uredno svakodnevno nosimo kroz godinu, hladno?a nam donese mogu?u virozu, koju ?emo morati odraditi na nogama, jer je na poslu ludnica za kraj godine. K tome, u ovom najdražem nam vremenu, oživi snažna želja i potreba da u?inimo radosnim sve drage nam ljude, a unutar nas samih se probudi dijete u nekom ?udesnom iš?ekivanju.

Kako bi zdravi i snažni iznijeli sve izazove prosinca, da nam ne promakne radost Boži?a, ponovit ?emo ono što znamo!



Jedimo cjelovitu hranu s puno svježeg vo?a i povr?a

Cjelovite namirnice sadrže više vlakana i vode od rafiniranih namirnica. Povr?e, vo?e, grah i žitarice imaju najbolje omjere hranjivih tvari u odnosu na broj kalorija. Dakle, možemo ih se najesti do sitosti, sa oko 40% manje kalorija!
Zamislimo da imamo bon za besplatnu kupovinu u trgovini koja prodaje plemenite metale i dijamante, a možemo uzeti samo ono što stane u mali kov?eg. Bismo li ga ispuniti bakrom i olovom ili dijamantima, platinom i zlatom?
Povr?e, vo?e, grah i cjelovite žitarice su dijamanti, platina i zlato u našoj prehrani. Oni nam daju najviše prehrambenih vrijednosti po kaloriji. Nasuprot tome su rafinirana ulja i prera?ene žitarice. Oni su poput bakra i olova. Donose dodatnu težinu, a tijelu daju malu ili nikakvu vrijednost.
Prehrana sa naglaskom na povr?e, vo?e, grah, cjelovite žitarice …, bez zasi?enih masti, smanjuje krvni tlak i kolesterol, smanjuje rizik od sr?anih bolesti, dijabetesa tipa 2, pretilosti i osteoporoze ....

Osim toga imajmo na umu da PH unutarnjih teku?ina utje?e na svaku stanicu u tijelu i na kraju na naše zdravstveno stanje. Optimalno funkcioniranje svih naših metaboli?kih procesa ovisi o PH okruženju.
Ve?ina namirnica koju naj?eš?e konzumiramo su procesirana hrana koja stvara kiselost. Na primjer kruh, še?er, alkohol, kofein, meso, mlije?ni proizvodi i rafinirani ugljikohidrati. Kisela prehrana ?e tijekom vremena korodirati naše tkiva i narušiti osnovne stani?ne aktivnosti i funkcije. Bolest uspijeva u kiselom okruženju, pa je odabir alkalnih namirnica najbolji na?in za stvaranje dugoro?nog zdravlja.

Alkalne namirnice su one koje ve? znamo da su dobre za nas: svježe povr?e, salate, lisnato zeleno povr?e, vo?e, orasi, sjemenke i zdrava ulja, nerafinirana, organska, hrana koja ima visok sadržaj vode.
Kisela hrana nam je tako?er ve? poznata: prera?ena i brza hrane, trans-masti, meso, mlije?ni proizvodi, še?er, kofein, bijeli kruh, bijela tjestenina i riža, za?ini, alkohol, ?okolada, ?ips , sladoled i pizze.



Držimo tijelo hidratizirano
Istraživanje je pokazalo da je oko 90 posto ljudi kroni?no dehidrirano što ima veliki utjecaj na njihovu kvalitetu života. Pijmo vodu 6-10 ?aša dnevno.
Ujutro ili u toku dana popijmo ?ašu mlake vode sa svježe iscije?enim sokom od pola limuna. To pomaže o?istiti probavni sustav, pokrenuti metabolizam i otkloniti višak kiseline. Voda s limunom je alkalna.

Održavajmo bar rutinske vježbe

Pola sata brzog hodanja ili 10 minuta brzog hodanja stepenicama, tibetanci, odli?no.
Jednostavna vježbe disanja jednom ili dva puta dnevno ?e biti velika pomo? u uklanjanju viška kiseline iz krvi. Plus toga, omogu?uju nam da se na trenutak zaustavimo, usredoto?imo i opustimo.
Sjednimo udobno, zatvorimo o?i i slijedimo ovaj uzorak:
Udahnimo napuhuju?i stomak i broje?i do ?etiri.
Držimo dah broje?i do ?etiri.
Izdahnimo broje?i do osam tako da nam se stomak prilijepi uz ki?mu.
Ovo ponovimo 10 puta.

Uzmimo dodatke prehrani
Postoji toliko mnogo dodataka, svi obe?avaju i tvrde da su bolji od drugih. Pa tako možemo uzeti Multivitaminski napitak, vitamin C, Riblje ulje, Cink, Magnezij, nešto za ja?anje imuniteta i tako dalje.

Umjesto ovoliko zasebnih, sve potrebno ?emo dobiti u kapsuli AFA alge.

AFA alga stimulira tijelo stvaraju?i trilijune zdravih stanica, ?isti ga od toksina i hrani sa svim potrebnim hranjivima. Sve hranjive tvari su u idealnim omjerima, što posebno pomaže u apsorpciji i obnovi stanica. Ova nevjerojatna koncentracija životne energije se vrlo brzo apsorbira ?ak i u bolesnom probavnom sustavu, te ?esto daje zna?ajne rezultate u roku od nekoliko dana.

Odli?na vijest je da nam se upravo u ovom mjesecu AFA alga nudi sa 20 kapsula gratis!

Dragi ljudi, kvalitetnom prehranom i cjelokupnom brigom o zdravlju oja?at ?emo naš organizam, koji ?e tada vrlo lako amortizirati avanturu prazni?nog jelovnika.



Neka nam je radostan prosinac!

Ana




U džepu nam ista koli?ina novca, oko nas isti ljudi, u nama ista pitanja, a osje?amo se druga?ije, lagano, neoptere?eno, doti?e nas neka ugodna vibracija. Blagdansko je vrijeme! U oku iskri ljubav koja isklju?uje ego, a uklju?uje suosje?anje, u srcu oprost koji osloba?a, u nama i oko nas treperi radost, a povrh svega zahvalnost uz koju smo svjesni ovog obilja osje?aja i stvari ve? prisutnih u našim životima.



"Ustanimo i zahvalimo na zahvalnosti, koja je ne samo najve?a vrlina nego je roditelj svih ostalih vrlina."
- Ciceron


Zahvalnost se prakticira ve? stolje?ima, a novija istraživanja dokazuju da je to jedan od najbržih i naju?inkovitijih na?ina za vra?anje ravnoteže i sklada.
Dr. Emmons, autor knjige "Hvala: Kako vas nova znanost zahvalnosti može u?initi sretnijima“, je izu?avao zahvalnost gotovo deset godina i mnogi ga smatraju vode?im svjetskim autoritetom na tom podru?ju. Jedna od stvari koju njegove studije pokazuju, je da su oni koji prakticiraju zahvalnost više kreativni, brže izlaze iz raznih neda?a, imaju ja?i imunološki sustav i imaju bolje društvene odnose od onih koji to ne ?ine.

"Biti zahvalan ne zna?i da je sve u našim životima nužno savršeno i zna?ajno. To samo zna?i da smo svjesni svih blagoslova koje imamo.", Dr. Emmons.



No, prakticirati zahvalnost nije baš jednostavno. Treba je strpljivo vježbati s namjerom da nam postane navika. Osim toga, možda nam se ?ini da nemamo baš radi ?ega biti zahvalni. U tu svrhu, dobro bi bilo napraviti kratku vježbu; zamislimo kako bi bilo da izgubimo sve blagoslove koje imamo, topli mirisni krevet u kom se ujutro budimo, sposobnost da vidimo prekrasan izlazak sunca i ?ujemo pti?ji pjev, da hodamo, volimo, radimo, razmišljamo, a onda zamislimo da sve te stvari, jednu po jednu, dobijemo natrag. Srce bi nam prepuklo od silne radosti, a glas zahvalnosti uz neprestano zazivanje bi se ?uo do neba; O Bože, hvala ti, hvala ti, hvala ti!



Kad po?nemo razmišljati za što sve trebamo biti zahvalni prona?i ?emo nove užitke u obi?noj svakodnevnici i otkriti svetinju u obi?nim malim stvarima.



"Zahvalnost je najstrastvenija transformiraju?a sila u svemiru. Zahvalnost nam daruje poštovanje, dopuštaju?i nam da svakodnevno osjetimo božju prisutnost, transcendentne trenutke divljenja koji nas zauvijek mijenjaju kako bismo iskusili bolji život i bolji svijet. Obilje i nestašica su paralelne stvarnosti izme?u kojih svaki dan, svjesno ili nesvjesno, biramo u kakvom svijetu ?emo stanovati. Prestanimo se fokusirati na ono što nedostaje u našem životu i dajmo potpunu pozornost na sve ono što imamo. ", Sarah Ban Breathnach u knjizi "Jednostavnost obilja".



Dragi ljudi, budimo zahvalni u svakoj prilici, pa i kad se suo?imo s teškim izazovom, jer je to prilika za rast i u?enje i kad imamo težak dan jer ?e zahvalnost umanjiti njegovu težinu. Posebno budimo zahvalni za dragocjeno vrijeme koje nam je dano. Koristimo ga mudro i ostavimo otisak ljubavi u svemu što ?inimo.

Potrudimo se biti izvor radosti nama samima i svim drugim ljudima koje na bilo koji na?in doti?emo.

Zahvalna za suradnju i dobru komunikaciju, želim vam sretne blagdane!

Ana


Svjesni smo snage rije?i, a pogotovo onih najmo?nijih.... žao mi je, oprosti, hvala ti, volim te.. No, ?ini mi se da bi njima trebalo, radi njene osobite važnosti u našim životima, dodati i rije? „izbor“.

U tuma?enju rije?i "izbor, izabrati", ukratko se kaže da ozna?ava odabir iz niza mogu?nosti po kriterijima volje i želje.

Odabir, dakle, iz niza mogu?nosti, a mogu?nosti su gotovo neograni?ene.

Možemo izabrati živjeti stati?nim ili aktivnim životom, možemo vjerovati u uspješan život ili vjerovati da nikada ne?emo doživjeti željeni uspjeh..

Možemo izabrati vjerovati u nešto i onda kada svi oko nas kažu da je to teška glupost. Oni koji su svijetu ostavili snažne stvari, koje koristimo i na koje se u svakoj prilici i potrebi naslanjamo, svi oni su imali zajedni?ko to što nisu odustajali od svoje vizije ni onda kada su ostajali usamljeni u svom uvjerenju, ni onda kada su doživljavali poruge i pokude, ni onda kada je gomila vikala „raspni“.

Dragi ljudi, mi biramo!

Pa ?ak i onda kada se odlu?imo da ne?emo oko toga trošiti vrijeme, da ne?emo birati, izabrali smo, pa zašto onda radije ne izabrati bezuvjetnu ljubav i zdravlje, te svojim primjerom u?iti druge, pogotovo svoju djecu o snazi izbora.

Neka nam naš izbor donese ostvarenje naših želja i snova koje njegujemo u našim srcima.

Neka nam zdravlja i radosti!

Ana


Dragi ljudi, prije nego zakora?imo u Novu godinu, dopustimo sebi da osjetimo zahvalnost, postignu?e i slavlje, za sva iskustva koja su nas obogatila u 2012-toj godini.

Nije mala stvar živjeti upravo u ovom vremenu. S toga, danas, nekim malim radnjama osvijestimo ?injenicu da smo živi.
Uživajmo, na primjer, bar nekoliko trenutaka u ljepoti prirode.

Možda ?emo baš danas imati prilike vidjeti spektakularni zalazak sunca, koji ?e nam izmamiti usklik sre?e… jer ?ovjek živ je dok kliknut može „koje li ljepote Bože“…, ili ?e nam priroda podariti neku drugu ljepotu.

No što god da je, zaustavimo se i potpuno se predajmo prizoru. Osjetit ?emo mir i pozitivne vibracije i svu svoju malenkost i veli?inu. Poboljšat ?emo vezu izme?u stvarnosti, našeg unutarnjeg sustava i nepresušnog izvora i mo?i ?emo, bez velikog napora, slijediti naše unutarnje smjernice, gdje je veza izme?u srca i mozga potpuna, kada je jedino mogu?a prava sre?a.

Zahvalimo godini koja odlazi, za doživljaj, sve misli i želje koje se u nama ra?aju, ostvarenje kojih ?emo graditi na novim saznanjima, ali i na iskustvu proteklog vremena. Zahvalimo za miran um i toplo srce puno ljubavi, koje smo njegovali i sa?uvali, usprkos svim problemima.

Volim vas!

Ana



Blagdanska slavlja i prazni?ne dane privodimo polako kraju i ako ne želimo druga?ije, uskoro ?emo se ponovo na?i u staroj „špranci“ dnevne kolote?ine. Nervozni, namršteni, podložni ljudima i prilikama, jutrom ?emo okolo tražiti nagovještaj o tome kakav ?e nam biti dan i što možemo op?enito o?ekivati od života.

I kao da nam baš ništa više ne zna?i ono mnoštvo dobrih želja i obilje radosti, polako ?e nas preuzimati pesimizam i bezna?e. Vrlo lako ?e nam preko usta prelaziti negativnosti u smislu da je sve „shit“ i da se ništa dobroga ne može o?ekivati od nikoga i ni?ega, pa ni od ove godine.

A kakva ?e zaista biti? Koliki je naš utjecaj budu?i smo sustvaratelji zajedni?kog dobra. I što bi rekli nekome dragomu, pogotovo kad znamo da misli i rije?i impliciraju odre?ena doga?anja?

Razgovaramo, na primjer, sa našim djetetom, maturantom, koji nam kaže da je svjestan toga da nije baš neki u?enik, ali svejedno silno želi upisati dobar fakultet. Boji se mature, jer bi morao baš zagrijati stolicu za imati dobre rezultate, što mu ne ide jer nema tu naviku….. Na kraju, hvataju?i se za slamku, doda da bi volio znati kakva ?e biti ova godina u kojoj bi on trebao sve to odraditi.

U ovakvom trenutku važna je svaka rije? i svaki ?in jer je možebitno usmjerenje. K tome, njegovi zadaci ne trpe odlaganja, pa mu ne možemo re?i da sa?eka neku drugu, bolju godinu. Tako?er, bi bilo suludo usmjeriti ga na novinske kolumniste ili ekonomske analiti?are ili vrhunske svjetske politi?are, koji bi mu prema nekim njihovim predvi?anjima rekli što može o?ekivati od ove godine, pa da svoje aktivnosti prema tome posloži.

Radije ?emo mu skrenuti pažnju na njegovu slobodu izbora i mogu?nosti koje mu se nude i naglasiti da može u?initi sve i to dobro, ako je spreman poduzeti potrebne aktivnosti, ?ime ?e mu i ova godina biti odli?na.

Dotaknut ?emo se detaljno njegovih problema, ogoliti ih potpuno, svesti ih na obi?na pitanja za koja samo treba prona?i odgovore. Sugerirat ?emo mu da promijeni svoja uvjerenja, kao na primjer uvjerenje da nije dorastao zadatku, kao i da promijeni dosadašnje navike, budu?i mu one nisu dale rezultate sa kojima je zadovoljan.

Kako mu je upis na fakultet zaista goru?a želja, spremno ?e promijeniti navike i uvesti produktivnije aktivnosti, a prvi pozitivni rezultati ?e mu pomo?i da promijeni svoja uvjerenja i da sebe vidi u novom boljem svijetlu.

Tako opremljenom ništa mu više ne?e izgledati kao nemogu?a misija. Gotovo ?e mo?i opipati dobre rezultate, osjetiti okus zadovoljstva i radost dostignutog. Na krilima tih osje?aja i razmišljanja sve ?e obavljati s lako?om, jer je eto imao sre?e da mu je najvažnije životno pitanje palo u najbolju godinu ikada.

Naravno, „recept“ je primjenjiv na sve mogu?e situacije i ljude. Važno je ne dopustiti prilikama da nas skre?u s puta i mijenjaju nas. Preuzmimo odgovornost i promijenimo prilike.

Koliko god je zna?ajno da živimo u ovom ?arobnom vremenu ubrzane promjene i pogodnosti novih konstelacija u svemiru, ništa se samo od sebe ne?e dogoditi. Tako?er, nema sumnje da ?e i dalje biti teških kriza i upravo zato nam je, više nego ikada, potrebno mudro bodrenje i suradnja sa samim sobom.

Bez naše unutarnje snage sasvim sigurno ?emo dobiti sindrom "Ja to ne mogu radi ovoga ili onoga“, što ?e nas odvu?i u navike ništa ne ?injenja i još dalje odmaknuti od življenja kakvo smo zaslužili.

Dakle, želimo li dobru godinu i sve ostalo vrijeme ispred nas, krenimo u akciju. To sigurno ne zna?i akcija kau?a i kafi?a. Naprotiv, budimo odgovorni za svaku radnju koju obavimo tijekom dana. Prestanimo tražiti izgovore „nemam za to alata“ „nemam za to zanata“. Zapo?nimo sa alatima i mogu?nostima koje su nam dostupne, a s vremenom ?emo nau?iti nove vještine, dobiti nove alate i otvorit ?e nam se nove mogu?nosti.

Nadasve pazimo ?ime hranimo naš um. Ne možemo ni slutiti sa koliko sme?a ga svakodnevno nahranimo. To utje?e na jasno?u naših misli, a ve? smo svi prihvatili dokazanu ?injenicu, da naše misli postaju naša stvarnost.

Dragi ljudi, uživajmo u ?injenici da živimo u vremenu novih uvida, vremenu kada je sve veli?anstveno i sve dostupno. Možemo stvoriti ?udo u svakom aspektu našeg života. Naši odnosi mogu postati jaki, a ljubav duboka, naša tijela mogu postati snažna, a srca i um otvoreni, naš život i naš svijet se može potpuno probuditi. Toliko je divnih novih izazova i novih mogu?nosti.

Promijenimo li naša uvjerenja i navike, ugradimo li u naš dan aktivnosti koje ?uvaju naš kredibilitet, iskoristimo li bar neke od mogu?nosti koje nam se nude, imat ?emo najbolju godinu ikada!

Pišimo se. Hrabrimo se. Podsje?ajmo se da smo iskra božanske ljubavi i da se odgovori na sva naša pitanja nalaze unutar nas samih. Prona?imo ih, to je put rješenja svih kriza.

Budimo radosni i zahvalni!

Ana




Zaista djeluje zbunjuju?e kad sa gnušanjem govorimo o novcu i svemu vezanom uz novac, izvikuju?i parole „samo nek nam je zdravlja“, a ve? slijede?e re?enice otkrivaju da se u našim glavama dobar život mjeri koli?inom novca koji imamo ili se nadamo imati.

U ovom našem svijetu i vremenu ne postoji drugi na?in da priskrbimo od onog najosnovnijeg pa do novih iskustava, putovanja, zdrave hrane, udobnog doma i da te dobrobiti dijelimo s drugima, ?ine?i ovaj svijet boljim mjestom, a naše putovanje kroz život ugodnim i zabavnim.

Nema, dakle, nikakve dvojbe da nam je za dobro življenje potreban novac, pa želja da ga imamo ni u kom slu?aju ne bi trebala zna?iti da smo pohlepni, nehumani ili bez karaktera.

Svejedno, kad je novac u pitanju prijetvorni smo. Ne želimo priznati da nam je neophodan radi stigme koju nosi, jer mnoštvo je nehumanih i nemoralnih radnji u?injeno u vezi i radi novca. Svakodnevno možemo vidjeti te ljude–slu?ajeve i na sam njihov spomen u nama raste ljutnja i prezir i likujemo kada se „tim bogatunima“ dogode loše stvari. Puni smo gor?ine koja truje i nas i okoliš, a jednako loše ili ?ak i gore je to što nam oni postanu izgovor, pa nam se u momentu pojavi gotovo tra?ak zadovoljstva što postoje, jer evo oni su razlog za sva naša neimanja i životne konfuzije.

I tako nam loši primjeri grade životni okvir. Nataknu nam na nos nao?ale kroz koje promatramo sav svijet bez iznimke. Osje?amo se nemo?ni, puni smo ljutnje i osu?ivanja, pa se prema pravilu „kako unutra, tako i vani“, malo ?emu možemo nadati.

A kada bi se, umjesto neprestanih prematanja negativnih primjera, bavili onima koji su, u istim ovim uvjetima, odlu?ili dati svoj doprinos svijetu i vijeku, pa hrabro zakora?ili u posao, svojim ga strpljenjem, znanjem i voljom organizirali tako da od njega odli?no žive oni i njihove obitelji, kao i mnogi drugi, te sa kolikim zadovoljstvom govore o svom doprinosu društvu na razli?itim razinama, pomo?i ljudima u potrebi, uvjerili bi se da novac može donijeti dobrobit, kao i da je obilje neiscrpno.

Nikada nitko nije uzeo ni?iji dio obilja. Na nama je koliku posudu ?emo ponijeti kad krenemo uzeti ga. Neki prije?u dug put, a u ruci im samo ?ajna kaši?ica.

„Od svitanja ?ovje?anstva, veliki duhovni u?itelji su pou?avali istu osnovnu lekciju: Obilje je naše pravo ste?eno ro?enjem i jedini razlog zašto ga ne živimo je zato što ga ne znamo prihvatiti, nismo sigurni da smo obilje zaslužili.“ Wallace D. Wattles 1910

Prijetvorni smo i dok prihva?amo manjkavo tuma?enje biblijskih poruka koje slave siromaštvo „Lakše ?e deva kroz ušicu igle nego bogataš u kraljevstvo nebesko.“, a u isto vrijeme nam je neugodno što nemamo dovoljno novca za potrebe obitelji, školovanje djece i sl. No, prisjetimo se tada biblijske pri?e o talentima, kad Gospodar kazni onoga tko nije sa dobivenim talentima ništa u?inio.

Prazan džep ne zna?i siromaštvo, nego prazna glava i prazno srce, a provesti život u iš?ekivanju, ništa ne ?injenju, ne iskoristiti talente s kojima smo ro?eni je grijeh. Nažalost, mnogim talentima se ni vrpca ne razveže, ostanu neraspakirani, dok njihov vlasnik živi kao promatra? sa ?vrstim stavom da svi, koji na bilo koji na?in doprinose svijetu, ?ine to kroz prijevare a ne kroz pošten rad.

Zbunjuju?e je naše ponašanje i u odnosu na zdravlje.

Koliko smo puta slušali nekoga kako se žali da ga uvijek zaka?i nekakva bolest, pa dok objašnjava svoje zdravstvene probleme, uzme predah da povu?e dim cigarete ili zagrize u so?ni sendvi?. Upozorimo li ga da mu cijelu zdravstvenu situaciju pogoršava cigareta i loša prehrana, te da bi trebao bar deset minuta dnevno ubrzati rad srca sa nekim vježbama, odgovorit ?e da se ne?e baš svega odre?i jer se ionako od ne?ega mora umrijeti, a da mu je život priredio dovoljno vježbe i sr?anih stresova i ne želi dodatno trošiti svoje slobodno vrijeme na to, ne uvažavaju?i ?injenicu da život nije generalna proba i da smo dužni funkcionirati u najboljoj mogu?oj izvedbi.

Dragi ljudi, imajmo uravnotežen pristup novcu i onome što može ili ne može u?initi za nas. Trudimo se razumjeti njegovu važnu ulogu u svim procesima i imajmo pozitivna a ne ograni?avaju?a uvjerenja, jer uvjerenja definiraju našu stvarnost.

Budimo ?vrsto uvjereni da nam pripada obilje u ovoj oazi me?u zvijezdama. Slavimo Stvoritelja, ali ne ?ekajmo da nam padne milost s neba, nego uz njegovu podršku vrijedno radimo i budimo zahvalni.

Neka nam zdravlja, ali neka nam i novca i svekolikog obilja.

Ana


Pravo na rad je jedno izme?u pet osnovnih ljudskih prava ( hrana, krov nad glavom, rad, zdravlje i obrazovanje), kroz kojeg ostvarujemo pristojan životni standarda, za sebe i obitelj. Svako pravo nosi sa sobom i odgovornost i što su ve?a prava ve?a je odgovornost, pa tako uz pravo na rad imamo obavezu raditi odgovorno, uklju?uju?i naše najbolje sposobnosti. Upravo smo ovaj detalj o obavezama i odgovornosti, ?esto zaboravljali ili ?ak uop?e nismo imali u fokusu. Neštedimice smo koristili dana nam prava, pa ?ak i neka „hibridna“, našom dovitljivoš?u, dodatno kreirana.

Svatko od nas je bar jednom svjedo?io sli?noj pri?i: „Posao mi je odli?an! Ne umorim se previše, ne radim vikende ni praznike, imam dosta godišnjeg, a mogu dobiti i slobodne dane kad mi zatreba…. Uzeo sam desetak dana bolovanja, ma nije mi ništa, samo moram obaviti neke stvari, a kako nije problem dobiti bolovanje za vrijeme dok pla?a firma, bolje mi je to nego trošiti dane godišnjeg odmora.“

Ni rije?i o obavezama, nigdje odgovornosti. I ?emu smo se onda mogli nadati nego bolnim promjenama koje su nas trebale preodgojiti za druga?iji, odgovorniji pristup op?enito, a posebno odgovorniji i moralniji pristup prema poslu. Tako je ova kriza, kao i sve druge krize, uz mnoge negativnosti donijela i dobre stvari.

Na promjene je uvelike utjecala mla?a generacija, koja uglavnom voli svoj posao i daje mu se maksimalno, a ako slu?ajno ne voli prona?e razlog da zavoli, a ako baš ne ide, puna samopouzdanja, sigurna u sebe i svoje kvalitete, bez imalo straha, promjeni. Mladi ljudi su svjesni da im posao ne garantira ugovor nego njihova odgovornost i predanost, to koliko ga cijene, koliko dobre energije u njega ugrade i koliko kroz njega doprinose društvu u cjelini.

Vole zahtjevne zada?e koje pomi?u njihove mogu?nosti, dodatno proširuju usvojena znanja i svladavaju nove vještine, što je obaveza svih nas. Bez obzira u kojoj smo životnoj dobi obaveza nam je rasti i razvijati se. S toga je korisno da su nam aktivnosti upravo toliko zahtjevne da nam doti?u i pomi?u granice naših mogu?nosti. To ja?a našu osobnost. U tu svrhu, oni mudriji, postavljaju sebi dodatne zadatke, svjesni da su sami odgovorni za svoj psihofizi?ki razvoj.

„Kao ljudska bi?a, imamo neograni?en potencijal za samostvarenjem. S toga imamo obvezu izgradnje naših fizi?kih, emocionalnih, intelektualnih i duhovnih kapaciteta u svoj njihovoj punini. Ne može se previdjeti važnost odgovornosti u konceptu postizanja samospoznaje.“ Op?a deklaracija o ljudskim odgovornostima, Be?, travanj. 1997.g.

Živi smo primjer svima oko nas, a prvenstveno našoj djeci. Jedan od najve?ih darova koje im možemo dati je primjer odgovornosti uop?e, a posebno odgovornosti prema poslu. Iz toga mogu nau?iti kako odgovoran ?ovjek svojim stavom utje?e na okruženje stvaraju?i povoljne okolnosti, što ?e im biti dodatna vještina za budu?nost. Na temeljima tako usvojenih principa, u svojoj budu?nosti ?e, bez obzira na stanje u gospodarstvu, mo?i biti prosperitetni i spremni prihva?ati poslovne izazove.

"Ljudi su uvijek krivili okolnosti za ono kakvi su sami. Ja ne vjerujem u krivnju okolnosti. Ljudi koji su uspjeli u ovom svijetu su oni koji su tražili i dobili okolnosti kakve su željeli, a ako ih nisu mogli prona?i, sami su ih napravili." George Bernard Shaw

Princip da je naša stvarnost odraz naših radnji i naših misli, je uvijek prisutan u našim životima, bili svjesni toga ili ne, samo u slu?aju kada ga nismo svjesni vjerujemo da se stvari doga?aju tek tako, bez našeg utjecaja, pa se osje?amo kao žrtva koje?ega.

No, ako želimo dati najve?i doprinos, a pogotovo ako pokušavamo pokrenuti vlastiti posao i u?initi ga uspješnim, nema mjesta za mentalitet žrtve. Stvorimo jasnu poslovnu viziju, prona?imo u tome nešto što hrani našu dušu, neka to bude naš san za kojeg smo sigurni da smo ga sposobni ostvariti i ne odga?ajmo ?ekaju?i bolje uvjete, nego krenimo u pustolovinu.

„Ne ?ekajte trenutak kada ?e sve biti u savršenom redu, jer to nikada ne?e biti. Uvijek ?e postojati izazovi, prepreke i uvjeti ?e biti puno manje nego savršeni. Pa što. Zapo?nite sada. Sa svakim korakom rasti ?ete sve ja?i, sve vještiji, sa sve više samopouzdanja i bit ?ete sve više uspješni.“ Mark Victor Hansen

Oni koji su imali pravu ideju nisu digli ruke u zrak i odustali radi trenutnih teških uvjeta ili kod prvog pogrešnog koraka. „Potrošiti život ?ine?i greške je ne samo ?asnije nego i korisnije nego potrošiti ga ne ?ine?i ništa.“, George Bernard Shaw. Uporni vrlo ?esto trijumfiraju usprkos pogrešnim koracima, baš usred velikih neda?a.

Po?etkom 20. stolje?a dva brata su imala malu ideju, na kojoj su neumoljivo radili i koja se pretvorila u njihov veliki san.

17. prosinca 1903, se kona?no ostvarila vizija bra?e Wright. Svojim avionom su uspjeli poletjeti, pa iako su preletjeli samo 37 metara, a let trajao samo 12 sekundi, bilo je to veliko postignu?e. A nadahnu?e im je bila jedna mala igra?ka.
"Kasno u jesen 1878, naš otac je jedne ve?eri došao ku?i s nekim predmetom djelomi?no skrivenim u rukama, i prije nego što smo mogli vidjeti što je to, bacio ga je u zrak. Umjesto da padne na pod, kao što smo i o?ekivali, letio je po sobi dok nije udario u strop, gdje je lepršao neko vrijeme i na kraju se srušio. "

Ova jednostavna igra?ka izra?ena od bambusa, pluta i gume, fascinirala je bra?u Wright i u njima izazvala životni interes i ideju o letu ?ovjeka, iako su tada imali samo 7 i 11 godina.

Možemo samo pretpostaviti koji je broj pokušaja i promašaja doveo do povijesnog leta prije 110 godina. Nisu imali visoku stru?nu spremu ili neke druge kvalifikacije, samo su slijedili ideju kojoj su posvetili svaku misao i svaku sekundu svog života.

Dragi ljudi, ako imamo ideju i odlu?ni smo uložiti sebe u njenu realizaciju, nema ograni?enja u smislu nisam kvalificiran, nisam dovoljno inteligentan, ne znam prave ljude i sli?no.

Doduše, istina je da smo svaki dan bombardirani negativnostima; politika, cijene, gospodarstvo, kamatne stope, porezi, nasilje, vremenske neprilike, zdravstveni odgoj, …uvijek nešto… i da nam zaista treba vrhunska mentalna snaga da se održimo u sferi pozitivnog.

Na svu sre?u, snaga našeg uma je upravo vrhunska, a odgovorno ponašanje ja?a moral i osje?aj slobode, pa ako je ideja prava, bez obzira kakvo je gospodarsko okruženje, prona?i ?emo na?in stvaraju?i bolje okolnosti i bolje uvjete.

Neka nam dobrih ideja, hrabrosti i saznanja da uvijek postoji na?in, no, ne zaboravimo, vrijeme je za potpunu odgovornost. Ne ne?iju tu?u, globalnu, nego moju, tvoju, što je dobro, jer sfera našeg najve?eg utjecaja smo mi sami.

Potrudimo se da nam je lijep dan!

Ana



„Promjeni se ili umri“ je zaista zloguki naslov, ali kako celofan i mašna ne bi utjecali na suštinu, nisam se trudila pakirati.

Naravno da nam je lakše prihvatiti teoriju da smo nemo?ni, slabi, neuki, neinformirani i grješni, da trebamo nekoga da nas vodi, toliko jadni da ?ak i u odnosu sa Stvoriteljem trebamo posrednika. Lakše je jer odgovornost za vlastiti život, koji je stvoren na sliku i priliku Božju, sa mnoštvom talenata i mogu?nosti, prepuštamo drugome, osobama i institucijama, koji drže?i nas u vlastitim zatvorima, isti?u važnost svoje uloge i uop?e svoje postojanje. Ali ako zatremo sve naše vrijednosti i ulogu koja nam je namijenjena, živimo li uop?e ili smo ve? davno mrtvi, a ?ega u odbijanju saznanja, nismo niti svjesni.

No, htjeli mi to priznati ili ne, promjene nas zahva?aju u sve ve?em broju i sve brže i bez obzira koliko smo kolebljivi i sa skepsom gledamo na tu neminovnost, polako postaju dio nas. U jednu ruku smo svjesni da promjena zna?i život, ali strah od nepoznatog i strah od odgovornosti, nas drži prikovane za stare „šprance“ i najradije bi da se ništa ne mijenja. E ne?e i?i!

Promjena je potrebna, mogu?a i gotovo jednostavna, ako napustimo ulogu marionete, uklju?imo vlastiti um i puni suosje?anja za sav okolni svijet, donosimo vlastite odluke. Pove?at ?e nam se inteligencija i poboljšat svaki aspekt života. Bolje ?emo vidjeti i više cijeniti svakodnevni život. Ne samo da ?e nam život biti bogatiji, nego ?emo vrlo lagano prolaziti kroz probleme, koji su nam ina?e izazivali ogroman stres.

U svrhu života i ostvarenja namijenjene uloge, odnosno funkcije, promjena je neophodna za sve sustave, svaku stanicu u ljudskom tijelu, ?ovjeka, prirodu i ?ovje?anstvo u cjelini, kao i za one sustave, privredne subjekte, organizirane od strane ?ovjeka.

Uzmimo primjer jednog od prvih društvenih medija, gotovo kao današnji facebook, kada je fotografija bilježila važne životne trenutke, koji su se uvijek iznova pregledavali, dijelili s prijateljima i povezivali ljude. Bio je to uspješni poslovni div Kodak, koji je zanemaruju?i potrebu promjene, prošle godine podnio zahtjev za ste?aj. Jer koliko god poslovni sustavi bili stabilni, stare istrošene metode ne?e osigurati opstanak u novim uvjetima.

Kodak je još 1990-te bio jedan od pet najve?ih i najvrjednijih svjetskih brandova. Njegova propast je neshvatljiva jer je poznato da su još 1979-te znali da ?e im proizvodi uskoro biti zastarjeli, što potvr?uje njihov interni dopis u kojemu se predvi?a da ?e do 2010-te tradicionalni film biti zamijenjen. A nisu se promijenili?

Firma je bila uvelike prožeta kulturom samodopadnog monopoliste, pa su zaklju?ili zašto se mijenjati ako još uvijek dobro zara?uju. 1999-te tvrtka je još imala 16 milijardi dolara prihoda i 2,5 milijarde dolara godišnjeg profita. Potražnja za film je bila još uvijek jaka jer digitalna fotografija još nije bila zahvatila mase. No, tijekom prvog desetlje?a novog milenija, Kodak bespomo?no gleda kako digitalna fotografija brzo zamjenjuje film i kako smartphone zauzima mjesto kamerama. 2009-te potpuno je zaustavljena proizvodnja, a po?etkom 2012-te pokrenut ste?aj sa dugom od 2 milijarde dolara.

Naravno ?ovjek se u mnogome razlikuje od nekog poslovnog sustava, ali Kodakova pri?a nam može pomo?i da ra?unamo sa ?injenicom, da je promjena ve? stigla iako je možda nismo svjesni. Da je došao kraj starom na?inu življenja, ma koliko god nam je bilo ugodno. Naravno, nije lako preseliti se izvan dosadašnje zone udobnosti, u?iti nove vještine, na drugi na?in vidjeti i tretirati sebe same, druge ljude i sva živa bi?a, cijelu Zemlju, ali to je jedini na?in da preživimo.

Promjena cijelog ?ovje?anstva zavisi od naše pojedina?ne promjene. Imate li osje?aj kako o ?ovje?anstvu govorimo kao o ne?em tre?em. ?ovje?anstvo je krivo za ovo i ono, uništilo je Zemlju i sli?no, kao da je ?ovje?anstvo neka troglava strašna zvijer. Mi smo to ?ovje?anstvo, ja i ti, mi smo to uradili, mi smo uništiti produktivnost zemlje i vode, radi brze zarade i nekoliko privremenih radnih mjesta. I koliko god obrambenih zidova postavili u našem umu, ta ?injenica ostaje i dalje prisutna i ?eka naše bu?enje.

Ve? dugo vremena uspješno održavamo iluziju da smo nadre?eni prirodi, da nismo podložni njenim zakonima i evo došlo vrijeme da se pitamo, „zar smo mogli biti toliko glupi i nadati se da to nikada ne?e do?i na naplatu“. Svaka najmanja živa stanica, u nama i oko nas, ve? moli, promijenimo se zaboga još nije kasno. Po?nimo skupljati razbacane krhotine, jer uz zasluženu pažnju i nadasve poštovanje, Zemlja ?e pružiti visoku kvalitetu života svim ljudima sada i u vje?nosti. I umjesto „još nije kasno“, možemo ?ak re?i „nikada nije kasno“. Kao i svaka majka, ona nas ?eka raširenih ruku, zna što treba, mo?na je, budimo bezbrižni u njenom naru?ju.

„Mi smo Zemljina djeca, ona je naša majka. Moramo je poštovati i brinuti se za nju kao što i ona voli i brine se za nas. Zajedno možemo izna?i klju? za partnerstvo utemeljeno u u?enju i dubokom mudroš?u njezinog 3800000000-godišnjeg iskustva, njegovanju i proširenju životnih kapaciteta za inteligentnu samoorganizaciju, za kreativne inovacije i samo refleksivnu svijest.“ Dr. David Korten

U prirodi, sve vrste i pojedinci su u cjelini ostvarili pravo na udio u izobilju koje je potrebno, kroz njihov doprinos, za održavanje dobrobiti kao cjeline. Dugoro?no, samo oni koji doprinose napreduju, a oni drugi nestaju.

Ali sve po?inje sa jednom jedinom stanicom u našem tijelu, s nama kao jedinkom. Zaludu masovni iskoraci tisu?a ljudi, u svrhu najsvetijeg ?ina, ako svaki pojedinac po povratku u svoja ?etiri zida, u svoju stvarnost, postaje ona ista bolesna, depresivna, tužna, nevoljena jedinka, sa istim ?injenjima ili ne ?injenjima. Na dlanu su nam ponu?ene sve informacije, otvorimo se, gledajmo umom, ali gledajmo i srcem i ne?emo pogriješiti.

Ljudsko tijelo se sastoji od nekoliko desetaka milijardi pojedina?nih živih stanica, svaka sa osobnom sposobnoš?u za upravljanje i održavanje vlastitog zdravlja i integriteta kod svih promjena i ?esto stresnih okolnosti. Istovremeno, svaka stanica predano i odgovorno izvršava svoje dužnosti koje služe potrebama cijelog tijela, od kojih ovisi cjelokupno zdravlje i integritet. Rade?i zajedno, ove stanice stvaraju i održavaju samoorganizaciju ljudskog organizma s potencijalom za postizanje izvanrednih fizi?kih podviga, fizi?ke i intelektualne oštrine, daleko iznad mogu?nosti bilo koje pojedina?ne stanice. Sve što trebaju je naša briga da pravilnim odnosom, hranom i pozitivnim mislima, podržavamo njihov život i njihovu ulogu.

Važnost svake pojedine stanice za funkcioniranje cijelog tijela, je jednako kao važnost svakog pojedinog ?ovjeka u funkcioniranju ?ovje?anstva, odnosno svake jedinke u funkcioniranju planete Zemlje.

"Osje?ati žaljenje za sebe, i za sadašnje stanje, nije samo gubitak energije, nego najgora navika što bi je mogli imati.", rekao je Dale Carnegie (1888-1955), autor mnogih bestselera i poznati govornik.

Dragi ljudi, umjesto žaljenja po?nimo tkati novu pri?u za nas i za ?ovje?anstvo. Utkajmo cijelo naše bi?e, mozak, živ?ani sustav, maštu, intuitivne sposobnosti, u ostvarenje najdubljih namjera naše duše.

Naša životna pri?a i iskustvo ?e biti jedinstvena poruka svijetu, vrjednija nego što možemo i zamisliti. Dijele?i je možemo utjecati na razvoj novih saznanja u roditeljstvu, poslu, svekolikoj brizi za ljude. U svakom slu?aju, našim doprinosom ?emo zna?ajno podi?i razinu sre?e u svijetu. Treba nam samo malo hrabrosti i zasjat ?emo kao krijesnica u ivanjskoj no?i.

„Budi promjena koju želiš u svijetu“ je najcitiranija Gandhijeva poruka, koja je tako jednostavna i primjenjiva. Na svaku našu zamjerku za ljude, stvari i doga?anja oko nas, postavimo si pitanje „Što ja tu mogu u?initi. Može li moja vlastita promjena doprinijeti da to bude bolje.“, pogotovo ako nismo zadovoljni bilo kojim aspektom vlastitog života, jer kako kaže Aldous Leonard Huxley “Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami.”

Volim vas.

Ana



Znanstvenici su otkrili da se kod razdraganih razgovora oko mozga stvara energetski oblak, nazvan „oblak entuzijazma“, koji pomaže u mnogim moždanim aktivnostima. Razlog je to da se kod neusiljenih razgovora, na primjer uz kavu, kad je sve svedeno na istu razinu promišljanja, bez nadglasavanja, osje?amo dobro, sve dok nas kroz razgovor vodi zdrav osje?aj našeg cijelog bi?a, ne procjenjuju?i što je netko drugi mislio u sklopu onoga što je rekao.

Komunikacija je prekrasna stvar ako se održi na toj razini razumijevanja, dosljedno preispituju?i misli i pretpostavke, jer svatko od nas donosi svoju prtljagu u svaku situaciju, a rije?i mogu biti nejasne radi razli?itih stajališta. A tu su i predrasude, kao i ?injenica da ne postoji apsolutna istina.

No, sve je uglavnom dobro dok se ne prevrši mjera, kad u dokonosti uma i vremena izgubimo kontrolu nad mislima i rije?ima, pa najbezazleniji razgovor postane mu?an, a komandu, radi povrije?enosti ili sli?nog osje?aja, preuzme njegovo veli?anstvo ego.

Razgovor tada krene žu?nije, reda se kava za kavom, uklju?e se i dnevno politi?ka doga?anja, koja nas tjeraju da se svrstamo za ili protiv, nadglasavamo se, lica se ?ak i fizi?ki promijene, pjenimo se, a ego traži pobjedu. Žu? kaplje okolo, zaboravljaju se životni prioriteti, odlu?no stajemo u službu ne?ije ideologije bez obzira što nam je tek površno poznata, bore?i se zdušno.

Kona?no se odlijepimo od stolca, iza nas ostaju narušeni odnosi, a ostatke prolivene žu?i po odje?i i obu?i razvla?imo okolo šire?i zarazu, sve dok sva ne nestane, „dok se ne ohladimo“. A ?iju smo bitku bili, naj?eš?e ni ne znamo.

Ne usmjereni na konkretne aktivnosti i dobrobit dragih nam ljudi, kad druženje postane ubijanje vremena što bi trebalo nazvati zlo?inom, znamo se pjeniti i nad imaginarnim pri?ama o tome što ?e se možda dogoditi ili se moglo dogoditi ili bjesnimo da imamo pravo biti ljuti jer nam je u?injeno ovo ili ono. Takvo ponašanje je proizvod povrije?enosti ega koji navija?ki uživa u neartikulaciji i kaosu, a ne mudrog promišljanja i kontrole misli i rije?i, što nam je primjerenije.

I evo to je ?injenica koja nas tjera na razmišljanje kako velika ve?ina uglavnom ne promišlja što misli i govori, pa nam se name?e zaklju?ak da živimo u svijetu kojeg kontrolira ego, a to je prijetnja svima nama.

Zadržati mir i spokojnost uma zna?i izbje?i sudbinu kolateralne žrtve u uvjetima vladavine ega. Neka nam bude strano bilo kakvo destruktivno ponašanje. Radimo svatko na sebi. Svijet ?e biti onakav kakav želimo, samo onda kad svatko od nas bude na toj razini. Uzalud su sva druga stremljenja i nastojanja, trenutak nekakvog boljitka, bez promjene pojedinca, sve je samo kozmetika koja nestane kod prvog umivanja. Budimo svjetlo, njegujmo ljubav i dijelimo je neštedimice. Htjeli mi to ili ne, vrijeme u kojem ?e ?ovjek biti svetinja, a ne potrošna roba, „topovsko meso“ u ostvarenju bilo ?ijih mizernih ciljeva, je tu pred našim nosom.

Ne zamarajmo se pitanjima zašto smo tu gdje jesmo, takvi kakvi jesmo. Niti ne tragajmo za eventualnim krivcima iz prošlih vremena, niti sebe okrivljujmo, jer bez obzira tražimo li krivca me?u drugim ljudima i okolnostima ili se sami bi?ujemo krivnjom, to je samo na?in odbacivanja odgovornosti promjene. Takvi smo kakvi smo!

"Kroni?no kajanje, što preporu?uju svi moralisti, je nepoželjan osje?aj. Ako ste se ponašali loše, pokajte se, napravite nešto što to može promijeniti i dajte sebi zadatak da ?ete se ubudu?e ponašati bolje. Valjanje u blatu nije najbolji na?in da postanete ?isti.“ Aldous Leonard Huxley

Najdetaljnija analiza prije?enog puta, tako?er, ne?e ništa promijeniti. Tu smo gdje jesmo! Odlu?imo li krenuti, u bilo kojem pravcu, kre?emo upravo iz tog mjesta sa novim planom i novim stavom, spremni uskladiti se sa mogu?nostima koje život stavlja ispred nas.

Nije naravno mogu?e samo graciozno prije?i iz starih obrazaca ponašanja. Svi naši sustavi osjete promjenu i gotovo se sruše kako bi bili obnovljeni. U?ini nam se da je svemu kraj. Promislimo, vjeruje li gusjenica da svijet završava kada po?inje metamorfoza?!

Podsjetimo se povremeno, kada smo jako, jako sretni, nekako nam se ?ini da smo oduvijek sretni i da ?e zauvijek biti tako, a isto je tako i kada se osje?amo tužni ili usamljeni, ili depresivni, ili bolesni, ili uplašeni. Podsjetimo se i ne dopustimo da nama zavlada o?aj.

Dragi ljudi, bez obzira na teško?e i konfuznost, još uvijek vjerujemo u ljude i u suštini smo optimisti. Upravo iz te ?injenice nastaju sva naša traganja. Želimo rasti i uspjeti, ne isklju?uju?i druge iz tog procesa, nego dati najve?i doprinos osobnom i zajedni?kom rastu. No, strah je toliko veliki da nas drži prikovane u nekom „zaklonu“ iako se tu ne osje?amo nimalo dobro, jer stati?nost je u suprotnosti sa našim željama i mogu?nostima. Pa ?ak i onda kad neka poželjna a neuobi?ajena aktivnost nema nikakav rizik, premišljamo se traže?i „u ?emu je kvaka“, iz straha da ne budemo prevareni.

„Nitko nas ne može prevariti niti povrijediti ako mu mi to ne dopustimo.“ „Snagu, hrabrost i povjerenje možemo dobiti iz svakog iskustva kojeg prestanemo promatrati sa strahom.“ Eleanor Roosevelt

Smiješimo se, jer ?ak i uz usiljeni osmjeh tijelo nam uzvra?a dobrim osje?ajem. Mršte?i se šaljemo signal da nešto nije u redu i tijelo guramo u stres, a uz osmjeh tijelo proizvodi serotonin, privla?niji smo, imamo više samopouzdanja, ?ak pridonosimo boljem raspoloženju i drugih. Probajmo, pošaljimo osmjeh ljudima oko nas i ?uvajmo se dokonosti.

Pozdravljam vas osmjehom.

Ana



Svakodnevno se susre?emo sa mnogim pitanjima na koje se od nas traži odgovor, a vrlo ?esto nismo spremni odgovoriti tom zahtjevu, jer smo nervozni, imamo neku tupu glavobolju, misli su nam nejasne i sli?no.

Razlog tomu je stani?na glad. Neprestano imamo potrebu za hranom, stalno nešto žva?emo, no kako organizam u dobivenim namirnicama ne pronalazi potrebna hranjiva, samo ih odloži u masne naslage kao sme?e, a radi neutažene gladi ponovi zahtjev za hranom.

Ne reagirati na ovakvo stanje zna?i izabrati bolest. Tek tada kad smo dovedeni pred zid, kad više ne možemo nositi ni jednu od naših uloga, dajemo svaki nov?i? i svaku minutu, kako bi vratili zdravlje.

Pravo vrijeme za brigu o zdravlje je bilo još ju?er, a sada nam za mudar izbor ostaje tek samo danas.

Posvetimo pažnju hrani, oja?ajmo PNEI sustav

Nau?no je dokazano da psiha posredstvom živ?anog sustava utje?e na endokrini i imuni sustav. Cijeli aparat psiho-.neuro-endokrino-imunološkog sustava, hipotalamus, hipofiza, vegetativni živ?ani sustav, žlijezde sa unutrašnjim lu?enjem, krvotvorni aparat, timus itd, možemo držati na zavidnoj razini ako unosimo u organizam dovoljno kvalitetne hrane uz dovoljan broj obroka u toku dana.

Znamo da je upitna kvaliteta hrane koja nam se nudi, ali našu prehranu možemo dovesti na zavidnu razinu, sa svim potrebnim vitaminima, mineralima i ostalim hranjivima, upravo u omjeru koji mu treba, ako u prehranu uklju?imo mikroalge.

Znanstvenici su AFA algu nazvali eliksir za mozak i hrana za genije.

AFA alga održava dobro raspoloženje, ima jako dobar poticaj za pozornost i koncentraciju i djeluje op?enito na stimulaciju energije, bilo fizi?ke ili psihi?ke. Jedan je od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizi?ku, emocionalnu i mentalnu energiju jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan na?in, podržavaju?i razli?ite aspekte, poboljšava moždanu aktivnost i radnu sposobnost. Posebno utje?e na koncentraciju i sposobnost u?enja i pam?enja, hrani, balansira i harmonizira PNEI sustav, osobito hipotalamus i hipofizu, koje su odgovorne za cjelovitu regulaciju organizma.

Želja mi je da se svatko sam osvjedo?i o snazi ove si?ušne biljke, pa evo u nastavku neke od pogodnosti za kupovinu ovih odli?nih proizvoda.

Posebno naglašavam da se novim ?lanovima, u sklopu dobrodošlice, nudi još dodatna pogodnost za kupovinu, po jedan komad, COQ10, Lagani po?etak, Soladey ?etkica za zube i Superantioxidant, i to po 10-20% nižoj cijeni i od ?lanske, za što ?e dobiti bonove koji se mogu iskoristiti u narednih 14 dana od dana u?lanjenja.

Od ostalih pogodnosti evo najinteresantnijih:

...Uz 2 kom AFA alge 120 kapsula i 1 kom Colactiv3(Kolostrum sa probioticima), dobijemo gratis još 1 Colactiv3 (Kolostrum sa probioticima).

Colactiv3 - kolostrum sa probioticima

Bioaktivne molekule u kolostrumu uklju?uju tvari poput imunoglobulina, imunih faktora, faktora rasta i antioksidanata. Za po?etak, imunoglobulini u obliku antitijela i drugi imuni faktori djeluju kao stražari koji ?uvaju od bolesti. Antitijela su velike molekule proteina koje proizvodi imuni sustav životinja za borbu i neutralizaciju stranih antigena koji su potencijalni uzro?nici bolesti. Zanimljiva karakteristika antitijela je da su specifi?na i da se za svaki antigen proizvodi posebno antitijelo.

Dodavanje kolostruma smatra se u?inkovitim jer se tako mogu sprije?iti infekcije gastrointestinalnog sustava i drugih organa. Izravne koristi od kolostruma koje su opažene do sada su brojne i uklju?uju bolje op?e zdravlje, sprje?avanje bolesti, poboljšanu aktivnost, skra?enje perioda ozdravljenja, poboljšan oporavak i bolji imuni sustav. Sve izvrsne tvari u kolostrumu djeluju zajedni?ki na takav na?in da pove?avaju u?inkovitost svake komponente.

Kolostrumu su dodani probiotici budu?i je stalno prisutna potreba za kriti?nom ravnotežom me?u raznim bakterijama u crijevima, kako bi se ona održala zdrava. Ako se na bilo koji na?in prouzro?i smanjenje broja dobrih bakterija to može dovesti do velikih problema s crijevima, a slijedom toga i do ozbiljnih bolesti. Ideja o unošenju dobrih bakterija da bi se održao zdrav gastrointestinalni sustav nije nova. Prvi ju je predložio dr. Elie Metchnikoff pred više od 100 godina.

Aquasource proizvod ColActive 3 nudi kolostrum s zajam?eno visokim razinama IGG-a. Dodatni laktoferin i zna?ajne koli?ine laktobacilusa acidofila, na milijune bakterija u jednoj kapsuli, su tu da bi poja?ali ovu dokazano u?inkovitu formulu.

…Uz 2 kom Zelene energije dobit ?emo gratis prirodnu kremu za ruke i tijelo na bazi manuka meda.

Zelena energija se ve? dokazala u mnogim slu?ajevima, od brzog izvla?enja iz gripoznih stanja do podrške uz teške terapije kao što je kemoterapija. To je mo?na hranjiva formula, jedinstveni spoj AFA alge, Spiruline i Organic alfaalfe. Odli?na hrana za trudnice i dojilje, malu djecu, starije ljude, rekovalescente, kao i kod oslabljenog imuniteta, alergije, astme, a posebno se preporu?a malaksalim i bole?ivim ljudima, teško bolesnoj djeci, trudnicama i dojiljama, osobama sklonim mršavljenju , za lakšu probavu, kod nesanice, osobama sa hipertrofijom prostate.

Na bilo koje pitanje u vezi nabavke i konzumacije ove izvrsne hrane, rado ?u vam odgovoriti. Moje druženje s algama je zapo?elo 1998.g. pa imam mnogo osobnog i drugih iskustava.

Pravilnom prehranom, bolje re?eno pravilnom brigom o svom organizmu, lako ?emo odraditi sve postavljene zadatke, izna?i odgovore na sva pitanja i što je najvažnije, osvijestiti svoj zna?aj u hijerarhiji odnosa u sklopu kojih živimo, koji sigurno nije zanemariv.

Duboko udahnimo i uživajmo u životu. Nalazimo se upravo na mjestu i u vremenu gdje trebamo biti. Na nama je samo biti spremni odgovoriti zahtjevu trenutka.

Lijep dan!

Ana



Dokazano je da bez odgovaraju?ih hranjivih tvari i fizi?ke aktivnosti tijelo stari brže nego što je normalno, a pogotovo nakon 40-te godine kada ?e tako zanemareno za svaku godinu ostarjeti još dodatnih šest mjeseci, sa 44 godine ?emo izgledati i osje?ati se kao da nam je 48 i tako slijedom, naravno, ako tako izaberemo. Prisjetimo se kako ponekad znamo i sami komentirati kako je netko odjednom ostario.

Izgubimo miši?ni tonus, koža nam postane tanka, kosti lakše, a naslage masti se udvostru?e. Vaga doduše pokazuje isto, a ipak nešto „ne štima“. Bezvoljni i bez energije prihvatimo da je to normalno jer starimo.

Prestanimo prihva?ati i pravdati se starenjem

Baviti se samo bolima i bolestima, odustati od života i prihvatiti da svaka slijede?a godina može biti samo gora, je loš stav. Ako se ne možemo sami motivirati, okružimo se ljudima koji misle druga?ije i koji žude za izazovima. Svaki izazov poti?e cirkulaciju i misli, pa se osje?amo mla?i i poletniji, a jedan od najve?ih izazova je preuzeti kontrolu nad svojim tijelom i zdravljem. Tijelo nema mjera? godina. Istraživanja su pokazala da su muškarci i žene ?ak u 90-tim bili u mogu?nosti povratiti tonus u samo nekoliko tjedana jednostavnih vježbi sa utezima.

Zaboravimo prehranu bez masno?a

Ovih nekoliko desetlje?a bezmasna hrana je pomama i samo ako pogledamo oko sebe vidimo što nam je takva prehrana u?inila. Deblji smo i bolesniji i više nego ikada u povijesti, ovisni o še?eru i ugljikohidratima. Nažalost, sve loše navike smo prenijeli i na djecu.

Naravno treba izbjegavati loše masno?e, ali obavezno uklju?iti u prehranu one zdrave, jer su masno?e neophodne za regeneraciju hormonalnog i ostalih sustava. Obilno i bez straha koristimo hladno cije?ena ulja; maslinovo, sezamovo, konopljino, bu?ino, koja su ne samo hrana nego zaista lijek.

Ovome svakodnevno dodajmo dozu kompleksa masnih kiselina, koje sadrže hladno prešane biljne ekstrakte sjemena lana, sezama, suncokreta, bundeve, jezgra marelice i lješnjaka, pšeni?ne klice, ?ešnjaka, mrkve, limuna, naran?e, crne i crvene borovnice, šipka, ribizle, s dodatkom ribljeg ulja i lecitina. Savršeno!

Izbjegavajmo kroni?nu dehidraciju

Voda nije samo "dobra za nas" nego je neophodna. Osim toga voda otapa masti, potiskuje glad i obnavlja kožu. 6-8 ?aša ?iste vode svaki dan ?e se vidjeti na licu ve? za nekoliko tjedana. Tako?er ?emo imati više energije, a bubrege i jetru ?emo poštedjeti kroni?nog umora.

Brzo hodanje je blagodat za sve generacije

Za razliku od tr?anja i napornih kardiovaskularnih vježbi, koje mogu ubrzati proces starenja pove?anjem broja slobodnih radikala, brzo hodanje, jednostavna i u?inkovita vježba, pove?ava ukupnu kondiciju, te zajedno sa prehranom i drugim vježbama, održava tijelo i duh u savršenoj formi.

Svakodnevno kratko a žustro hodanje poboljšava performanse srca i plu?a, cirkulaciju, smanjuje krvni tlak i rizik od sr?anog i moždanog udara, drži razinu še?era stabilnom, pove?ava gusto?u kostiju, smanjuje faktore rizika povezane s tjeskobom, depresijom, osteoporozom, pretilosti i kardiovaskularnim bolestima.

"Hodanje je dobro za kosti, kardiovaskularni sustav i cirkulaciju. Pomaže drenaži viška teku?ine u nogama i u prevenciji proširenih vena. Pove?ana opskrba kisikom pomaže osloba?anju otpadnih produkata iz tkiva. Za kralježnicu je hodanje, tako?er, bolje nego tr?anje, jer je manji stres na diskovima, a kosti dobiju više minerala i vitamina radi poja?ane cirkulacije. Naša stopala su napravljene za hodanje i to je najbolji na?in za aktiviranje 50-ak miši?a. Baš kao i bilo koji drugi miši?i u tijelu, moraju se koristiti da bi zadržali svoju funkciju, Marcus Davis, osteopat

Maksimalnoj koristi doprinosi i stav pri hodanju. Zato hodajmo sa uvu?enim trbuhom, stisnutim trbušnim miši?ima i zategnutim miši?ima stražnjice, a ako k tome hodamo sa blagim okretima u kukovima trošimo još više kalorija.
Tu su i psihološke prednosti, jer se pri hodanju osloba?aju hormoni sre?e, serotonin i endorfin, što je razlog odli?nom osje?aju na kraju i poticaj za ponovo.

Hodanje je odli?no za mozak

Još uvijek nije jasno kako ova tjelesna aktivnost štiti i hrani mozak, ali istraživa?i naga?aju da sve aerobne aktivnosti, poti?u zdravlje srca, koje pak oboga?uje krv hranjivima koja potom hrane mozak.

"Ljudi u svojim sedamdesetim godinama, koji su sudjelovali u raznim fizi?kim vježbama, uklju?uju?i i hodanje nekoliko puta tjedno, imali su manje znakove starenja mozga, od onih koji su bili manje fizi?ki aktivni," rekao je autor studije Alan J. Gow na Sveu?ilištu od Edinburgu.

Ovo je u suprotnosti s tradicionalnim uvjerenjem da stariji ljudi neizbježno postaju fizi?ki nježniji sa manjom psihi?kom oštrinom. Najnovija istraživanja sugeriraju da procesi starenja, uklju?uju?i smanjenje kognitivnih funkcija, može biti usporeno relativno umjerenim intervencijama kao što je hodanje.

Brzo hodanje nije samo za mlade

Dapa?e, to je klju? za održavanje snage, ravnoteže i mentalnog blagostanja kod starijih ljudi. Nove studije o Alzheimeru, predstavljene na Me?unarodnoj konferenciji u Vancouveru, donose mnoštvo dokaza o tome da bi se stariji trebali maknuti s kau?a, jer redovita tjelovježba, kao što je hodanje i trening snage, bilo sa utezima ili sli?no, poboljšava pam?enje i smanjuje u?estalost trenutnih blokada mozga.

"Uo?ili smo pozitivne povezanosti izme?u aerobnih aktivnost, posebno hodanja i kognitivnog zdravlja. Posljednja istraživanja pokazuju, da brzo hodanje, osim što poboljšava pokretljivost i snagu, vidno poboljšava funkciju mozga“, dr. William Thies, glavni medicinski stru?njak i znanstvenik za Alzheimerovu bolest.

Dragi ljudi, uklju?imo u dnevni ritam kratke vježbe snage, na primjer tibetance ili desetak minuta utega, ujutro, a sa prvim lijepim danima, jer evo prolje?e samo što nije, obavezno pola sata brzog hodanja, poslijepodne. K tome, dodajmo prehrani AFA algu, najbolju hranu za mozak.

AFA, AFA, AFA…. Dosadna sam znam, no, ne mogu si pomo?i. Sva silna iskustva, osobna i druga, u kojima je AFA alga odigrala klju?nu ulogu u o?uvanju i dostizanju zdravlja, obvezuju me podsjetiti nas da nam je ova mala biljka neophodna na jelovniku. Ne samo kao izvrsna hrana sa svim hranjivima u savršenom odnosu, nego kao zaštita od slobodnih radikala i ?ista? toksina. Osim toga, budu?i je lužnata od 9-11, održava razinu našeg pH.

Tijelo je ujutro kiselo, pH je negdje oko 6, jer se radi metaboli?kih procesa tijekom no?i troše rezerve kalcija. Zanemariti ovu jutarnju kiselost, ostaviti tijelo u tom stanju i još mu dodati šalicu kave, pa ga tijekom dana dodatno zakiselili nesretnim izborom hrane i lošim osje?ajima, bilo bi ravno samoubojstvu.

Ali kada odmah ujutro pojedemo gram do gram i po AFA alge, sa velikom ?ašom vode, pH se vrlo brzo popne na oko 7, što je željena razina.

Preporu?am da bar jedan dan u tjednu kontrolirate razinu pH. Urin trakice za kontrolu možete na?i u svakoj ljekarni ili ih možete naru?iti na http://www.omegalan.info/. 100 trakica, sa troškovima dostave, je otprilike 100 kuna.

Kada je tijelo previše kiselo, osim AFA alge, dodajmo prehrani više vo?a, lubenicu, mango, papaju, grejp, povr?a špinat, brokula, ?ešnjak i pijmo vodu sa limunovim sokom, no, ni u kom slu?aju nemojmo jesti bijelo brašno, svinjetinu, govedinu, kamenice, sir i sladoled.

Jednodnevnom kontrolom pH ujutro, sredinom dana i nave?er, sami ?emo se uvjeriti kako hrana koju smo pojeli i osje?aji koji su nama vladali, utje?u na razinu pH našeg tijela.

Njegujmo dobro raspoloženje i o?ekujmo dobro, bez obzira u kojoj smo životnoj dobi. U sebi i oko sebe, drugim ljudima, doga?anjima i odnosima, tražimo samo dobro i dobit ?emo samo i jedino dobro.

Hvala vam na svim divnim porukama. Volim vas.

Ana



Svima nam je poznat osje?aj mira i sigurnosti kad je majka dobro, pa je svugdje ima i sve dostigne. U vodu, u vatru, ako treba. Nema te prepreke koju ne?e presko?iti ili mudro zaobi?i, kako bi u njenom djelokrugu odgovornosti sve funkcioniralo savršeno. I uz sav umni i fizi?ki napor, u svaku poru, stopu, dodir, unosi beskrajno puno ljubavi i suosje?anja, a njena snaga i njeno zdravlje ima ?udesan u?inak na mentalno i fizi?ko stanje cijele obitelji.

Žena je uvijek intuitivno osje?ala da ima jedinstvenu svrhu, što se u njenim razmišljanjima i aktivnostima uglavnom svodilo na djecu i obitelj. No sada, na rubu ovog evolucijskog pomaka, ona je svjesna svog potencijala i ?injenice da je, na neki na?in, pozvana doprinijeti promijeni svijeta.

Dalaj Lama ve? odavna spominje stvaranje žene kao vo?e pokreta globalnih promjena, u sklopu ?ega je doslovce rekao da ?e svijet biti spašen od strane zapadne žene, a u listopadu 2011-te godine u jednoj izjavi CNN-a stoji da bi, sude?i po svim pokazateljima, žene mogle postati "spasitelji globalne ekonomije".

Usprkos privilegijama koje je izborila tijekom posljednjih desetlje?a, kod žena je rijetko bio prisutan osje?aj sre?e i blagostanja. Uz sve nevjerojatne društvene uspjehe i pogodnosti, do kojih ju je doveo feminizam, žena je neprestano tragala za dubljim iskustvom ljubavi, intimnosti i povezanosti. ?eznula je za potpunijim životom jer u novoj ulozi nije pronašla osobno i duhovno ispunjenje, dapa?e, stalno joj je bio prisutan osje?aj tjeskobe i depresije.

Posljedica je to dugogodišnjeg kopiranja muškog ponašanja, u društvenim i poslovnim krugovima, funkcioniranja po muškom principu, umjesto da je koristila i pronosila jedinstvene prednosti ženskog mozga, ženskog principa razmišljanja i funkcioniranja.

Osvijestivši sve nedostatke ove prakse, žena se odlu?ila na promjenu, unose?i u sve pore društva ženu sa svim svojim jedinstvenostima, ugradnjom najve?ih ljudskih vrijednosti kao što je ljubav, povezanost, pripadnost, kreativnost, smisao, što je, uz intuiciju i suosje?anje, mo?no oružje kojim ?e ona voditi i preusmjeriti obitelj, zajednicu, poduze?e, naciju, svijet.

„Ženski mozak daje ženama neke jedinstvene prednosti u odnosu na muškarce. One imaju bolju intuiciju i samokontrolu, suosje?ajnije su, ?ak su u mnogim slu?ajevima bolji rukovodioci zbog više suradni?ke prirode, ali su isto tako više nego muškarci samokriti?ne i osjetljive na negativne misli i više je vjerojatno da ?e patiti od tjeskobe, depresije, pa ?ak i Alzheimera. S toga, ženama mora biti stalo da ?uvaju zdravlje mozga kako bi dosljedno donosili prave odluke, bilo radi toga da ??žive duže i imaju više energije, da budu bolji uzor svojoj djeci ili da smanje rizik od Alzheimera ili da imaju važan posao i utjecaj u mo?nim društvenim krugovima. U ovom vremenu eskalacije pretilosti, dijabetesa, depresije i demencije, kada društvo u cjelini sve brže ide u krivom smjeru, žena ?e pravim odlukama doprinijeti promijeni toga smjera“, kaže neuroznanstvenik i psihijatar dr.Daniel G. Amen

Žena koja shvati jedinstvenost ženskog mozga, poklonit ?e mu potpunu pažnju kako bi funkcionirao punom snagom i nema toga što ?e je tada zaustaviti. Žene naj?eš?e poti?u na promjenu, one planiraju obroke, koordiniraju ku?anske poslove, imaju nadzor nad djecom, u?estvuju u društvenim doga?anjima i donose odluke. U bilo kojoj ulozi, dati ?e najbolji dio sebe svojoj obitelji, zajednici, planetu.

Nasuprot tome, ako fizi?ki i emocionalno ne podržava svoju jedinstvenost i rasipa svoj najvrjedniji resurs, negativni ishodi su neminovni, uklju?uju?i depresiju, tjeskobu, poreme?aj prehrane i drugo.

Iznena?uju?e je kakve promjene nastaju kad žena zna što se od nje o?ekuje i u skladu s tim poduzme korake fizi?ke i psihi?ke brige o sebi, kako bi mogla odgovoriti na izazove. Uz to ona otkriva neslu?ene rezerve mira, snage, vitalnosti i ljubavi, uop?e radostan život koji proizlazi iz zdravih misaonih obrazaca, a to otvara nove mogu?nosti za svaki aspekt života.

Prije nekoliko dana, na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, se raspravljalo na temu „Žene kao put prema naprijed“. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Ban Ki-moon je sugerirao prisutnima, da se pove?aju ulaganja i briga u žensko obrazovanje i zdravstvo, kako bi se osigurala njihova dobrobit, te ohrabrilo njihovo sudjelovanje u svjetskoj ekonomiji, budu?i se od žena o?ekuje zna?ajan doprinos u promjeni negativnog smjera uop?e.

Žena je usmjerena na izgradnju temelja, najmanju a najvažniju poru društva, obitelj, odakle se prema višim instancama šire fini koncentri?ni krugovi zdravih osje?aja za puninu življenja. Jer ona je donositeljica ljubavi, ali i mudrosti i mira i mjere i nepresušne vjere u muško-žensko partnerstvo za zajedni?ko stvaranje novog svijeta.

Uz pozdrav, ?estitka za dan koji nas veseli, jer ga vežemo za ?aroban osje?aj ljubavi ili nekoga možda rastuži jer mu je podsjetnik na prolaznost tog osje?aja, što naravno nije to?no. Ljubav ne mora biti prolazna. Ljubav je imenica od glagola voljeti, pa ako se zauvijek želimo osje?ati ?arobno zaljubljeni, samo volimo. Volimo uvijek i zauvijek.

Sretno Valentinovo!

Ana




?esto se u okviru neke neobavezne pri?e o današnjoj djeci, op?enito o generaciji mladih, zna ?uti re?enica „nije tako bilo kad sam ja bio dijete, znala su se pravila….“, a zaboravlja se, u tom trenutku i uop?e, da su tadašnja djeca zapravo roditelji ove sadašnje djece. Ona nisu došla sa nekog drugog planeta.

Našim mislima i aktivnostima, kroz svaku ulogu koju obnašamo, doprinosimo promjenama u svijetu, no, najsnažniji i najdugoro?niji utjecaj je kroz ulogu roditeljstva. Eho našeg roditeljstva se osje?a i kada sami više fizi?ki nismo ovdje prisutni, jer djeca grade svoje živote i žive svoje roditeljstvo, na temeljima onoga što smo im gurali u njihove male drage glave, od prvog koraka i prve izgovorene rije?i, pa sve dok su nas htjeli ?uti.

Nevjerojatna je prilika koju dobijemo kroz ulogu roditeljstva. Isprepli?u se tu privilegija i odgovornost, ali sa jednim jedinim ciljem da oko djeteta uspostavimo emocionalni štit, što bi mu trebalo pomo?i da u životu zna vidjeti istinu, izdvojiti bitne stvari, da se osje?a sigurno, da njeguje zdravo samopoštovanje, da se ne boji emocija, da ne etiketira niti sudi…. , da jednostavno bude onaj koji jest, što je neprocjenjivo bogatstvo za cijeli život.

Ponekad pobrkamo prioritete, zaboravimo važnost roditeljstva i ?injenicu da su djeca samo jednom djeca, pa se cijeli damo u neku drugu ulogu, a roditeljstvo obavljamo usput, konfuzno jer nemamo dovoljno vremena, postavljamo se kao kontrolori, vladari, a ne svjedoci i suu?esnici dje?jeg razvoja.

A kad nam je roditeljstvo primarna uloga, djecu ?emo bolje ?uti, osjetiti njihove potrebe, razumjeti ih, pokazati im suosje?anje kad su ranjivi, jer u mnogim situacijama ni sami ne znaju što im se doga?a. Dozvolit ?emo im da se osje?aju kao ?udo, iskra božje ljubavi, što zapravo i jesu, a mi sami ?emo se, radi spoznaje važnosti doprinosa, osloboditi neželjenih emocija, krivnje, ljutnje i drugih frustracija, koje znaju tinjati u nama kao posljedica nemo?i i krivog usmjerenja.

Kad ih ?ujemo i osje?amo njihovu potrebu, stvaramo savez roditelj i dijete, pa se zajedno lakše nadi?u oni dani, koji su sastavni dio dje?jeg razvoja, kad bude toliko prkosa da nam se kosa diže na glavi, pa odjednom više nemamo strpljenja, a naš ton i stav postane krut, u?ini nam se da više nemamo ni toliko ljubavi, a po glavi nam se po?nu motati ?udne kvalifikacije vlastitog djeteta i jedva primjetno nam pro?e misao „kako je moje dijete tako loše“.

A znamo snagu misli! Ona se osje?a i u skladu s njom ?emo ispred sebe imati baš to što mislimo, baš takvo dijete. Još gore je ako takvu misao dijelimo i s drugima oko nas, pa se i oni pridruže takvim razmišljanjima. A sve zbog neke benigne sitnice kada nas dijete nije poslušalo i u?inilo upravo ono što smo baš tada željeli da u?ini.

Nema loše djece. Ono što mi tuma?imo kao dje?ji inat je vapaj za pomo?. Možda mu je, u tom trenutku, potrebna samostalnost, pažnja, prihva?anje, uvažavanje, nešto što svi trebamo bar povremeno, jer svi želim biti shva?eni i voljeni, ?ak dragocjeni.

Nije važno znati sve o podizanju savršene djece, važno je znati kako ih ohrabriti da budu sretni i uspješni i da donose prave odluke ... ?ak i ako im ponašanje nije na zavidnoj visini, održati povjerenje i linije komunikacije uvijek otvorene.

Nau?iti ih samopoštovanju, bitan sastojak razvoja. Ne dozvoliti da itko posije zrno sumnje što bi ga natjeralo da povjeruje da je manjkavo, nedopadljivo ili kako god nesavršeno.

Na sve na?ine pokazati i dokazati da je roditeljska ljubav bezuvjetna, da ?ak i onda kada roditelj ne odobrava neki ?in i ponašanje djeteta, to ne utje?e na njegovu ljubav.

Dijete zna kad napravi neki propust ili kakvu god grešku i sigurno se osje?a loše, jer je iznevjerio sebe i mnoge druge drage mu ljude. S toga, roditelj ne bi trebao stalno ukazivati na u?injeni propust, nego ga ohrabriti u onome što dobro radi, njegovati mu samopouzdanje i vjeru u njegove sposobnosti, stalno mu ukazivati na vrijedne osobine koje ima, na jedinstvenost talenata i svih darova koji svako dijete ?ine posebnim. Nau?iti ga suosje?anju i zahvalnosti za sve blagoslove, jer svijet je beskrajan izvor bogatstva za one koji vjeruju u sebe i svoje sposobnosti.

Roditelj je kroz roditeljstvo vje?ni student, jer svako dijete je jedinstveno, sa jedinstvenim osobinama i traži jedinstveni pristup. Nažalost, dijete ne dolazi na svijet s uputama, gdje korak po korak možemo nau?iti kako ga podi?i, osigurati mu da postane sretno, dobro prilago?eno i uspješno.

Bez bezgrani?ne i bezuvjetne ljubavi, bilo bi nemogu?e nositi se sa ovom zada?om, a pogotovo što roditelj zna da ?e na osnovu njegovih misli, radnji i sugestija, djeca zauvijek oblikovati svoje postupke i svoj pristup životu. Energija, ljubav i prihva?anje koje roditelji neštedimice dijele, su alati uz koje ?e djeca rasti i razvijati se u sretne i samouvjerene odrasle osobe sa zavidnom razinom empatije i visokim samopoštovanjem.

I tako prolazi vrijeme i odjednom ispred nas stoji odrastao ?ovjek, kojemu je život namijenio mnoga iskustva. Dobra ili loša, nije bitno, bitno je da je uz nas stekao samopoštovanje i da zna nositi ono što mu život servira. I bude nam drago kad se uvjerimo da je spreman uhvatiti se u koštac. I što god smo stariji bliže nam je shva?anje da se najviše isplati ulagati u djecu. Taj ulog s godinama samo dobiva na vrijednosti.

Provedimo dan u slozi i razumijevanju sa našom djecom. Zahvalni za njihovo postojanje, recimo „volim te“, bez obzira koliko su stari.

Neka nam bude ?udesno lijep dan!


Ana




?uti i vidjeti ljepotu okoliša, zahvaliti vodi, dodirnuti drve?e, osjetiti svetost zemlje i kamena..... , ispunjava veli?anstvenim osje?ajem punine i pripadanja!

Usprkos svoj toj ljepoti i op?injenosti, dogodi se da smo odvojeni od prirode i da samo jurimo za nekim nedefiniranim nametnutim vrijednostima, i ne pitamo za cijenu. Okoliš niti ne uo?avamo, a kamoli da svjedo?imo njegovoj ?udesnosti. Život nas uporno odvla?i od istinskih vrijednosti.

Ništa ne može nadomjestiti osje?aje koji nas hrane i vra?aju u život dok smo uronjeni u svijet prirode. Bez obzira gledamo li stakleno jutro ili zanosni smiraj sunca, zvjezdano nebo ili samo beskrajno plavetnilo, hodamo li ili mirno sjedimo, ?ujemo li tek njen šapat ili silovite udare vjetra i glasnu grmljavinu.

Uz saznanje da je svaka naša intervencija u tom trenutku nepotrebna, osje?amo se u isto vrijeme maleni i bezna?ajni i veliki i ponosni, jer smo dio te siline. I upravo to shva?anje, da smo dio ne?eg ve?eg od nas samih, je najve?i dar.

Priroda nas podsje?a na jednostavnost življenja i lakše shva?anje nevolja koje nas zadese. Uz prirodu kreativnije i jasnije razmišljamo, lakše dišemo i bolje spavamo. Donosi nam mir, produbljuje naše promišljanje u nastajanju novih oplemenjuju?ih uvida, objava i smjernica. Samo jedan jedini trenutak dubokog uvida može u nama potaknuti nove stavove o životu i prioritetima, uop?e. Za tili ?as uspostavimo unutarnju ravnotežu, harmoniju i vitalnost, pune?i se prostranstvima, zakonitostima i skladom, a sve to nas upu?uje na razmišljanje o mudrijem na?inu življenja.

Nova istraživanja su utvrdila da ljudi koji osje?aju snažnu vezu s prirodnom imaju brižniji stav, ne samo prema okolišu, nego i prema drugim ljudima. Op?enito postaju bolji ljudi. Održavanje veze s prirodom, pa ?ak i kroz prisutnost sobne biljke ili umjetni?kog djela s prikazom prirodnog okoliša, smanjuje razinu stresa i poti?e ozdravljenje, a kamoli intenzivan boravak na otvorenom.

Jer nije dovoljna samo puka izloženost prirodi. Trebamo je primijetiti. Sigurno smo ve? svi zaklju?ili kako gotovo svi pejzaži na fotografiji izgledaju tako lijepi, gotovo nestvarni. Razlog je samo što gledaju?i fotografiju to i vidimo, fokusirani smo upravo na taj prizor. Za razliku kada smo u prirodi, a um nam je nemiran, a misli lutaju ili smo toliko zaokupljeni svojim privatnim problemima, da uop?e ne primje?ujemo okoliš.

Potrebno je intenzivirati naš fokus. Vježbajmo, prisilimo se vidjeti, možda kroz objektiv fotoaparata ili kamere, ili opisuju?i prizor koji je pred nama, sve dok ne nau?imo da umirimo tijelo i misli kada se susretnemo s prirodom.

Dubokim upijanjem iskustva iz prirode razvijat ?emo ljubav i brigu za dragu nam zemlju, dok ?e ina?e naš odnos prema prirodi ostati apstraktan i nikad nas ne?e duboko dotaknuti.

„Tek kad su promatra? i promatrano sjedinjeni, doga?a se istinska empatija, budi se ljubav u srcu promatra?a. Tijelo nestaje i oslobo?ena duša izlazi vani. Naš identitet se širi izvan našeg fizi?kog tijela, komuniciramo sa udaljenim horizontima, vidimo ptice prekrasnih boja i sve drugo što nas oduševljava. Sadržaj ljudske duše tada sadrži cijeli svijet.“… John Muir

Ljudi potpuno uronjeni u prirodu osje?aju euforiju, jedinstvo sa svim oko sebe, a sva ljepota svijeta tada stanuje u njima. Poti?u se lijepe ljudske osobine kao poniznost, poštovanje, ljubav i radost u harmoniji i jedinstvom unutar i izvan sebe, jer sama priroda je naš u?itelj.

Prirodno je za ljudska bi?a da žele i trebaju biti na otvorenom, jer su tradicionalno živjeli okruženi zelenilom i koliko god to bilo davno, još uvijek se bolje osje?aju u prirodi. Toliko smo usko povezani da ta veza ne može jednostavno nestati iz našeg sustava. Za sve što radimo osje?amo ve?u motiviranost, kad je zeleno oko nas. Na primjer, fizi?kim aktivnostima u prirodi se posve?uje ve?a pažnja i dobiju bolji rezultati, jer se stvara snažna sinergija, nego u zatvorenom prostoru, tradicionalnoj teretani.

Prema nedavnom istraživanju, naš mozak i tijelo dobije mnogo više od biciklizma, tr?anja ili šetnje na otvorenom nego nam dade bilo koja aktivnost u zatvorenom prostoru.

Zdrav u?inak prirode se objašnjava time što se apsorbira sun?eva svjetlost, koja pomaže u zaštiti protiv mnogih bolesti, raka, depresije, osteoporoze…., bolje se regulira biološki sat, koji poboljšava spavanje i jedenje, a zrak u blizini stabala i biljaka je ?iš?i, što smanjuje plu?ne probleme. I još su mnogi razlozi koji govore u prilog druženja s prirodom.

Dragi ljudi, potreba za vani je ukorijenjena u našim genima i vjerojatno bi potrošili puno manje vremena i novca na zdravlje, kada bi svakodnevno dobili dozu prirode, umjesto da se na svaki na?in od nje štitimo.

Kad smo posljednji put zaista zaronili u prirodu, kad smo dozvolili da nas opere kiša, osje?aju?i pritom svaku njenu kap na licu i bili zbog toga beskrajno sretni, unato? svemu? Bez straha se izložili suncu?

Pogledamo li ponekad u zvjezdano nebo razmišljaju?i o nadasve divnom beskraju koji se ve? milijardama godina neprestano širi, koji nema kraja, kao i naš svijet koji je beskona?nost u oba smjera.

Zaronimo u prirodu kad god se sjetimo. Uvijek je pravi trenutak. A jedina stvar koju trebamo u?initi je obu?i dobre patike za hodanje i iza?i!

Hvala vam! Volim vas!

Ana




Koliko god željeli, ve?ini ljudi iz razno raznih razloga, nije mogu?e uzeti dnevnu koli?inu sunca, a tu su i naša postignu?a koja nas dodatno odvajaju od svjetlosti; fluorescentna rasvjeta, razne zaštite od sunca, nao?ale, šeširi, odje?a, losioni. K tome jedemo meso, prera?enu hranu i kuhano povr?e… Posljedice su kroni?ni nedostatka svjetlosti, radi ?ega je, kao i kod neuhranjenosti, uskra?en potrebni nivo hranidbenih tvari i ritmi?ko stimuliranje, bitno za život zdravog bi?a.

Nobelovac Dr. L. Szent-Gyorgi je opisao osnovni životni proces kao mali strujni tok poslat nam od sun?eve svjetlosti. Bez svjetlosti nema zdravlja. Ovaj iskaz je klju? u razumijevanju zna?aja konzumiranja svježe biljne hrane, kao i drugih na?ina unošenja svijetla u naš organizam. Mi smo ljudske foto?elije sa sun?evom svijetlosti kao osnovnom biološkom hranjivom tvari.

Dr Johanna Budwig nositelj diplome iz fizike, farmacije, biokemije i medicine, kombinirala je dubinu znanja kvantne fizike sa sveobuhvatnim znanjem ljudske biokemije i fiziologije, te zaklju?ila:

„Ne samo da živa hrana bogata elektronima djeluje kao donator snažnih elektrona, nego elektronima bogata hrana djeluje kao sun?ano rezonantno polje u tijelu koje privla?i, sprema i povezuje sun?evu energiju u našem tijelu.

Energija dobivena tim sun?evim fotonima djeluje obrnuto procesu starenja. Iz to?ke gledanja kvantne fizike fotoni nikada ne stare, oni imaju brzinu vremena. Što više svjetlosti skupljamo u našem sistemu, to više obnavljamo zdravlje i unosimo energiju koja zaustavlja starenje ljudskog organizma.

Dr. Peter Naydenov, „Dvije namirnice najbogatije sun?evim elektronima, koje imaju sposobnost apsorpcije su?evih elektrona, su mikroalge, spirulina i AFA, te laneno sjeme u razli?itim oblicima, uklju?uju?i i laneno ulje.“

Kako spirulina raste u toplim predjelima, a AFA na visokoj nadmorskoj visini, imaju pove?an beta-karoten i druge karotenoide, sisteme enzima i drugih bioloških sastojaka za bolje apsorbiranje poja?ane sun?ane i kozmi?ke radijacije.

Istraživanja su pokazala da su tri ?etvrtine ljudi hipersenzitivnih na sun?anu svjetlost bili u mogu?nosti pove?ati vrijeme izlaganja suncu uz prehranu mikroalgama. Za one koji razumiju da smo mi ljudske foto?elije koje ?esto pate od nedostatka svjetlosti, ovo je izuzetno uzbudljiv pronalazak.“

Prema saznanjima moderne fizike, ne postoji druga živa stvar u prirodi koja više akumulira sun?eve elektrone od ljudskog bi?a. Svjetlost je naša pup?ana vrpca sa svemirom.

Sposobnost da se ispunimo sun?evom kozmi?kom energijom ovisi o hrani koju jedemo, a koja sadrži visoko sun?ane elektrone. Naše zdravlje i svjesnost ovise o našoj sposobnosti da privla?imo, spremamo i dovodimo energiju elektrona koja je bitna za reguliranje svih životnih sila.

Rudolf Steiner, osniva? Antropozofske medicine i biodinami?kog vrtlarstva, mislio je da dozvoljavaju?i vanjskom svijetlu da u?e u naš sistem osloba?amo jednaku koli?inu našeg vlastitog unutarnjeg svijetla. Što više pove?avamo sposobnost apsorpcije i asimilacije svijetlosti to više svjesni postajemo. Što se više mijenjamo pove?anjem naše apsorpcije svijetlosti to više sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna "svjesne ishrane".“

Dragi ljudi, nedostatak svjetlosti možemo nadoknaditi sun?evim fotonima iz AFA alge. AFA alga je fotosintetski organizam, koji funkcionira kao biljka proizvode?i vlastitu hranu, od sunca. AFA je prvi protein, najstarija hrana na Zemlji, kompletna u najosnovnijem obliku, sa najve?om razinom klorofila, vitaminom B12, betakarotenom, željezom, proteinima, enzimima, aminokiselinama i mnogim drugim komplementarnim vrijednostima u potpunosti iskoristivim. Rezultat uzimanja AFA alge je pove?ana energija, uspostava ravnoteže u svim sustavima organizma, opskrba stanica kisikom i visoka razina fizi?kog i mentalnog zdravlja.

U nastavku su ukratko izjave nekih stru?njaka i istraživa?a, u vezi dobrobiti AFA alge.

Dr Christian Drapeau – smatra da je najvažnije saznanje da modro-zelena AFA alga stimulira osloba?anje i migraciju mati?nih stanica.

Starenjem broj i kvaliteta mati?nih stanica koje cirkuliraju u tijelu se postepeno smanjuje, pa tijelo postaje osjetljivije na ozljede i druge opasnosti povezane sa starenjem. Korištenje AFA alge aktivira i osloba?a milijune odraslih mati?nih stanica iz koštane srži i to vrlo brzo. Te mati?ne stanice mogu migrirati i pri?vrstiti se na bilo koju stanicu, tkivo, kost, miši?, hrskavicu, bilo gdje u tijelu gdje je potrebna obnova. Kad je Christian Drapeau objavio svoj prvi rad o mati?nim stanicama, znanstveni studiji o toj temi su još bili u povojima. Njegova teorija da mati?ne stanice, kreirane u koštanoj srži, pronalaze ošte?ena tkiva ili organe i obnavljaju ih, stvaraju zdrave stanice, u po?etku je bila ismijana od strane medicinskih znanosti.

Pa ipak od 2006. godine interes za to otkri?e raste geometrijskim tempom i znanost kona?no priznaje ovo fenomenalno otkri?e koje je obe?avaju?e na svim podru?jima ljudskog ozdravljenja.

Dr. S. Gitte Jensen, „U roku od dva sata nakon što pojedemo 1,5 gram AFA alge, prosje?no 40% prirodnih stanica ubojica (bilijun) slijeva se u krv i odlazi u tkiva. Otkriveno je da u nekim slu?ajevima prirodne stanice ubojice ostaju u krvotoku i poslije u dva do tri puta ve?em broju adhezijskih molekula nego što ih je bilo prije nego je konzumirana AFA.“

J. Abrams, profesor kemije - "AFA ima više bio-dostupnog klorofila od bilo koje druge hrane. U biokemijskim istraživa?kim krugovima se zaklju?uje da je prisutnost klorofila u tako visokim koli?inama jasan pokazatelj da AFA daje izuzetno visoku životnu snagu. AFA je najbolja hrana dostupna na zemlji.“ zaklju?uje dr. Abrams

Dr. Baxter D. Montgomery, - dr. med sa Houston kardiološko društva, "Imali smo odli?ne rezultate sa AFA algom u našem programu lije?enja bolesti, posebno za sr?ane bolesti, hiperlipidemiju i še?ernu bolest.

Dr. Gabriel Cousens ortomolekularni psihijatar , "Kao lije?nik radim s tisu?ama klijenata, i imao sam mnogo potvrda da AFA – Aphanizomenon flos algue pomaže vratiti ukupnu biokemijsku ravnotežu brinu?i o tijelu na stani?noj razini. Prekrasna i jedinstvena, za vrhunske performanse tijela, uma i duha, trebala bi biti uklju?ena u bilo koji program za pomla?ivanje i detoksikaciju, a svatko od nas bi je trebao uzimati svaki dan. "

Dr. Gabriel Cousens u svom izvješ?u o lije?enju Alzheimera AFA algom, kaže: „rezultati ukazuju na to da se degenerativni proces kod ovih i sli?nih bolesti zaista može zaustaviti korištenjem Aphanizomenon flos alge.“ On zagovara korištenje AFA alge posebno za uvjete vezane uz mentalno i emocionalno funkcioniranje.

Dr. Apsley nam pruža prekrasan izvor informacija o hranjivoj vrijednosti divlje modro-zelene alge. Prema njenim rije?ima, ljudi koji konzumiraju divlje modro-zelene alge redovito (barem 1 gram na dan) uživat ?e brojne zdravstvene beneficije kao i poboljšanje izgleda njihova tijela, koje ?e biti o?iš?eno i nahranjeno na stani?noj razini.

Christopher H. Hassell, MD - "Od kada su moji pacijenti po?eli koristiti AFA proizvode, vidim da svi sustavi organizma pozitivno odgovaraju na ovu vrstu prirodne prehrane. Tako?er sam zahvalan na ovim mo?nim alatima u moje ime i ime moje obitelji."

Dr. Fred Bisci - "Kao Klini?ki nutricionist sa preko 40 godina iskustva, impresioniran sam i oduševljen kako AFA pomaže tako širok spektar zdravstvenih problema. Mogu samo zaklju?iti da AFA ima terapijsku raznovrsnost, njeguju?i tijelo i um na više metaboli?kih smjerova i na najdubljim fiziološkim razinama. AFA poti?e energiju zdravo i trajno, za razliku od uspona i padova nezdravih stimulansa."

Steven Schecter, ND - "Ne postoji bolja zaštita od zra?enja i zaga?iva?a okoliša od ovog vodenog povr?a ... može sprije?iti asimilaciju razli?itih zra?enja, teških metala kao što su kadmij i ostali otrovi."

Dr. Theresa Dale, me?unarodni pionir u energetskoj medicini, hormonalnom pomla?ivanju i samopomo?i u zdravstvenom odgoju. "Predlažem da svaka osoba koja želi zadržati zdravo fizi?ko i psihi?ko stanje koristi AFA na dnevnoj razini. AFA je hrana. Lakše ?ete probaviti i asimilirati sve druge hranjive tvari. AFA je dobra za djecu, mlade i odrasle, za ljudi svake dobi.

Klju?ni nalaz korištenja AFA alge u prehrani djece je bilo poboljšanje memorije i koncentracije, uop?e rezultata u naobrazbi, te zna?ajno smanjenje toksi?nih razina aluminija u organizmu, koje su u koleraciji sa u?enjem.

Posebno važno za napomenuti je da su modro-zelene AFA alge pomo? za hiperaktivnu djecu

John Taylor, dr.sc., licencirani je psiholog i vode?i za ADHD podru?je, pionirski autoritet na kemiji mozga s aspektima poreme?aja pomanjkanja pažnje (ADHD,) otac troje djece s ADHD, naglašava ?esto kako je nedostatak hranjivih tvari povezan sa AD/HD i opisuje kako AFA (Blue Green Algae) pruža sve potrebne komponente za kvalitetnu prehranu. Statisti?ka analiza podataka prikupljenih tijekom ovog studija pokazuje da je hranjenje algama, AFA algom, pomoglo djeci sa ADHD sindromom.

Lijep dan!

Ana



"Jeste li ?uli za modro zelene alge iz Klamtskog jezera?, upita nutricionistica Terry McCracken roditelje koji su došli po savjet za prehranu djeteta sa ADHD. „To je najhranjivija hrana. Ne postoji još nešto takvo na planeti. Bez aditiva, ekstrakta ili punila bilo koje vrste. Sve je prirodno, divlje, onako kako nam je sama priroda pripremila, ubrano i osušeno tako da do nas do?e enzimski još živo. Sa AFA algom su ra?ene dvije studije vezane za ADHD, koje su dale osobito pozitivne rezultate. Djeca hranjena AFA algom su pokazala zna?ajan napredak u raspoloženju, ukupnom ponašanju, a posebno umnim sposobnostima.“

Karl J. Abrams, profesor kemije, prehrambeni istraživa?, ugledni autor knjige Attention Deficit Hyperactivity Disorder A Nutritional Approach, navodi mnoge argumente u prilog uvo?enja u prehranu AFA alge kao prirodnu alternativu za ADHD:
„AFA alga ?isti toksine, koji su uzro?nici loše funkcije mozga, pogotovo aluminij, a uz to pomaže aktivirati svaku stanicu u tijelu. Naime, vanjsku površinu stani?ne membrane ?ini što je mogu?e fleksibilnijom, što omogu?ava apsorpciju hranjivih tvari, a k tome vrlo efikasno eliminira otpad. Dakle, ne samo da pomaže eliminirati toksine iz tijela, nego tako?er pomaže tijelu apsorbirati hranjive tvari.
Nedavno, je provedeno nekoliko studija na temu, kako AFA plavo-zelene alga utje?e na djecu i odrasle osobe s ADHD-om. Rezultati studija su bili vrlo obe?avaju?i i to uz konzumaciju samo 1,5 gram alge dnevno. To je doista nevjerojatno da tako skromna koli?ina AFA alge može u?initi toliko ogromne prednosti, kao što je zna?ajan napredak u koncentraciji, slije?enju uputa, ukupnoj sposobnosti komunikacije sa okolinom, a posebno u akademskim rezultatima.“

U svojoj drugoj knjizi Algae rescues, Karl J. Abrams kaže: "Taj maleni protein je snažan neurotransmitter. Sastoji se od arginina, lizina i prolina, a svaki od njih je dostupan u AFA algi. Zadivljuju?i u?inak tog proteina je da poboljšava sposobnost u?enja i uzdiže naš osje?aj blagostanja . To ?ini stimuliraju?i stanice mozga.“

Dr. Lidy Pelsser je provela 10 godina prou?avaju?i stotine djece, kako bi razjasnila vezu izme?u hrane i ADHD.

„Ina?e je ogroman utjecaj prehrane na zdravlje, no, ljudi su toliko zatvoreni za novi pogled. Hrana koja izaziva alergije ili bilo koji drugi problem u tijelu, uzrokuje crijevne infekcije, neravnotežu u sustavima, lošu apsorpciju nutritiva pa tijelo gladuje, a sve to se najviše reflektira na moždanu funkciju.

Zato se kod tretmana za ADHD, odmah na po?etku provodi eliminacijska dijeta. Uklanjaju se sve namirnice koje su op?enito poznate kao uzro?nici mogu?ih alergija ili sli?nih zdravstvenih problema. U prehrani ostaje samo strogo zdrava hrana. Ako tada simptomi nestanu, eliminirane namirnice se po?nu vra?ati jedna po jedna. ?im neka od tih namirnica izazove problem, stavi se na popis "loše hrane“, koja se više ne smije konzumirati. Nakon ?etiri tjedna, koliko traje ovaj proces, popis obi?no sadrži tri do šest nepoželjnih namirnica.“

„Utvrdili smo da ovo funkcionira za preko 60 posto djece s ADHD-om“, objavljeno je prošle godine u ?asopisu The Lancet. „Uglavnom, ADHD se može lije?iti pomo?u eliminacije hrane koja uzrokuje problem, a lijekove treba uzeti samo ako se ovo pokaže neuspješno.“

Ovo je jako važno postignu?e s obzirom da sve ve?i broj odraslih i djece s ADHD imaju velike poteško?e u funkcioniranju u društvu. Posebno djeca su stigmatizirana, što ozbiljno narušava njihovo samopouzdanje.

„Za sve, ama baš za sve, treba tražiti uzrok u crijevima!“ rekla bi dr. Jadranka Komadina Ga?i?, „i sre?a da je tako, jer tako imamo mogu?nost gotovo jednostavnog popravka stanja, bez teških intervencija.“

Ona kao i dr. Lydi Pelsser preporu?a eliminacijsku dijetu, vo?enje dnevnika o prehrani, kako bi se utvrdilo koja hrana izaziva problem i k tome se hraniti mikro algama, naro?ito naglašavaju?i stani?nu glad o ?emu se malo razmišlja.

„Malo ljudi razmišlja o problemima stani?nog gladovanja. Naime, pošast današnjice postaje gojaznost. Iako ljudi unose u svoj organizam velike koli?ine hrane, njihove stanice mogu gladovati pa se javlja umor, slabost, op?e loše osje?anje...Makro- (bjelan?evine, ugljikohidrati, masti) i mikronutrienti (vitamini i minerali) ne apsorbiraju se u dovoljnoj mjeri. Prvenstveno se to odnosi na esencijalne aminokiseline (ima ih 8, plus 2 uvjetno esencijalne), koje se, dakle, u organizmu ne mogu sintetizirati nego se moraju unijeti putem hrane.

Klamatska alga (Aphanisemenon flos aquae AFA alga) sadrži sve esencijalne aminokiseline u profilu koji se gotovo potpuno podudara sa potrebama ?ovjeka.

U „stani?nom gladovanju“ važnu ulogu ima i tzv. stani?ni mikrotubularni aparat (u organizmu ?ovjeka), kojeg ?ine stani?na stjenka i strukturirana citoplazma. Stani?na stjenka fizi?ki stvara a samim tim i razdvaja prostranstva citoplazmi dok su citoplazme neophodne za provo?enje bioelektri?nih procesa važnih u metabolizmu. Da bi organizam optimalno funkcionirao, neophodno je dobro stanje ve? re?enog «aparata». I zato je važna kvalitetna prehrana.

Zašto AFA alga? Važna osobina AFA-e je stani?na membrana. Ona je izgra?ena od tvari sli?ne glikogenu te je iskoristiva 97% (bez velikog optere?enja probavnog sustava). Za razliku od toga, stani?ne stjenke viših biljaka su gra?ene od celuloze, a budu?i ?ovjek nema enzime potrebne za njihovu razgradnju, veliki dio hranjivih sastojaka se ne može iskoristiti. Hranjive tvari AFA-e su zbog toga, lako dostupne svakoj stanici našeg tijela, tako da ih mogu gotovo maksimalno iskoristiti. Sadrži sve sastojke neophodne organizmu, djelo je prirode a ne djelo ?ovjeka, laboratorija i kemije, jer još uvijek ?ovjek nije uspio napraviti ono što postoji dugi niz godina u prirodi.“

Dragi ljudi, svako naše dijete trpi posljedice loše prehrane i otrova koje konzumira na razne na?ine. Svjedoci smo nervoze, apatije, netrpeljivosti, nezainteresiranosti, loših ocjena, viška kilograma, prišti?a po licu. Još dok su mala dosta dobro se nose s tim, jer im je jak imuno sustav s kojim su ro?eni, koji pod stalnim pritiskom ipak popusti. Posebno teško je djevoj?icama ?iji hormonalni sustav sazrijeva ve? u osmoj godini, radi hormona prvenstveno iz hrane, a sa psiho sustavom su zapravo još djeca.

Radi prišti?a po licu smo spremni kupiti najskuplje kreme, omogu?iti vrlo agresivne metode kod kozmeti?arki, a ne pada nam na pamet, da koža samo odražava stanje organizma, koji se preko kože pokušava riješiti otrova i drugog sme?a.

?udno je što sve ovo vidimo, svega smo svjedoci, a svejedno reagiramo tek onda kad dijete postane klini?ki ili neki drugi slu?aj.

Jednom prilikom sam negdje pro?itala pri?u lije?nika koji je kao dijete patio od ADHD. Govorio je o potpunom košmaru u glavi što zdrava osoba ne može niti pretpostaviti. Postao je lije?nik kako bi iz tog saznanja „iz prve ruke“, pomagao onima koji se nose sa istim problemima.

A mi, možda trenutno nemamo bliska iskustva sa problemom poreme?aja ponašanja, niti sa depresijom, niti i?im sli?nim što sputava u življenju punine života, stvaranju dobrih odnosa i sli?no, a k tome imamo saznanja da nam priroda uvijek nudi rješenje, na nama je samo da prepoznamo.

Budimo donositelji dobre vijesti!

Ana




"Naša reakcija na stres je to što nas ubija, a ne sam stres" Dr. Hans Selye, Ma?arski endokrinolog

Evolucija stresa - pri?a o našem davnom pretku, kojega zamišljamo kako je upravo pronašao grm prepun slasnih bobica i sve?ano odredio da mu to bude ru?ak, kad se u sred gozbe na?e o?i u o?i sa zubatim tigrom, kojemu ve? sline cure od zadovoljstva i slasti, jer je i on upravo pronašao svoj ru?ak.

Što se doga?a u tom trenutku u organizmu našeg pretka.

U istoj sekundi kad se suo?i sa opasnosti, hipotalamus šalje poruku nadbubrežnoj žlijezdi da organizam treba biti spreman tr?ati brže, udarati ja?e, skakati više, vidjeti i ?uti jasnije, misliti brže i sve to treba biti sposoban u samo nekoliko sekundi nego što je mogao ranije.

Srce po?ne pumpati dva do tri puta brže nego u normalnim okolnostima, šalju?i hranjive tvari u glavne miši?e ruku i nogu. Krvni tlak u trenu poraste jer se kapilari zatvaraju tako da, radi eventualnih površinskih rana, ne iskrvari. O?i se nenormalno rašire u želji da vidi što bolje. Prestaju sve funkcije tijela koje nisu potrebne za borbu. Zaustavljena je probava, seksualne funkcije, pa ?ak je i imunološki sustav privremeno isklju?en. Ako je potrebno eliminira se ?ak i višak otpada da bi tijelo bilo što lakše. Odatle valjda ona re?enica…. Us.. sam se od straha….

Tijelo je odjednom u super naboju i naš davni predak, jedva izbjegavaju?i smrt, ?e posko?iti i potr?ati brže nego je ikada tr?ao i kada ve? dobro odmakne, na?i ?e sigurno mjesto gdje ?e le?i i odmoriti svoje iscrpljeno tijelo.

Unato? tehnološkim dostignu?ima, ?ovjek sada hoda okolo, u suštini sa istim umnim i tjelesnim sklopom kao i prije 25000 godina.

Zamislimo se sada na pauzi u sobi za kavu i doru?ak. U ruci imamo kavu i mirisan sendvi?. Na otprilike tre?em gutljaju kave i slasnom zalogaju koji krijepi, ugledamo šefa kako dolazi.

Njegov izraz lica, hod i sve ostalo odaje da je „ u lovu“. U?e i promuklim glasom, koji ne trpi prigovor, re?e „ Mogu li te vidjeti na trenutak u mom uredu, molim te“. Ono molim te nije ništa ublažilo dojam. Našli smo se o?i u o?i sa zubatim tigrom.

Naše tijelo reagira isto kao kod našeg pretka. Gotovo da možemo osjetiti krvni tlak kako se penje sve više i više, dok hodamo kroz hodnik do šefova ureda. Kroz glavu nam jure razne glasine koje smo ?uli u posljednje vrijeme, a izme?u njih posebno one o otpuštanju. Um nam nalaže bijeg, srce nenormalno pumpa krv, krvni tlak je ogroman, usta suha, ruke hladne i znojne, u jednom momentu ?ak imamo snažan poriv da odemo na zahod.

Šef nas uvede u svoj ured i zatvori vrata. Mogu?nost bijega je svedena na nulu kao i mogu?nost borbe. Sva stvorena energija je unutar nas, hara, imamo osje?aj da ?emo eksplodirati. Kad je šef po?eo govoriti vidimo da je bila lažna uzbuna.

No bez obzira na to tijelo trpi štetu od nakupljene energije, koju ne možemo potrošiti niti u bijegu, niti u borbi, a nemamo ni mogu?nost odmora. I tako iz dana u dan.

Stres je povezan sa vode?im uzro?nicima smrti: sr?anim bolestima, rakom plu?a, cirozom jetre, nesre?ama i samoubojstvima. Utje?e na svaki aspekt ljudskog života, posao, osobne odnose, spavanje i prehrambene navike, na cjelokupno zdravlje i dobrobit.

Alarmantna je, na primjer, epidemija nesanice kao posljedice stresa, što nas ne treba ?uditi ako znamo da dan za danom naše tijelo i um stenje pod stresom suvremenog življenja. Stres i nesanica nas dovode u stanje tolike iscrpljenosti, da se ne uspijevamo opustiti, ma koliko to željeli.

Upravo tada kada nam je opuštanje potrebno ko zrak koji dišemo, kada nam trebaju pozitivne misli i molitva… ne uspijevamo ništa od toga, radi prevelikog psihi?kog i fizi?kog umora.

Radi toga ne ?ekajmo tako krizne situacije nespremni. Svakodnevno, ?ak i u danima kad nam je sve savršeno i kad naša duša klik?e od veselja i kad mislimo da bolje ne može biti, prakticirajmo opuštanje, dobre misli i molitvu. Tako ?emo puno lakše napraviti to isto i u kriznim situacijama.

Ja?ajmo našu nutarnju snagu, bez obzira kako se osje?amo i bit ?emo spremni mudro reagirati kad krenu negativne misli i emocije, koje nas odvla?e u stanje ljutnje i bijesa, kad tijelo preplave hormoni stresa koji su, ako ih ne znamo ili ne možemo amortizirati, hrana za sve bolesti.

Sposobnost opuštanja i pozitivno razmišljanje je jednako važno za o?uvanje zdravlja, kao i dobra prehrana i sve ostalo što spada u zdrav na?in življenja.

Hrpa savjeta i uputa je o tome kako se opuštati, a praksa pokazuje da svatko za sebe treba prona?i najbolji recept. No, sigurno ne?emo pogriješiti ako krenemo u nasumi?nu šetnju u prirodu, isklju?imo svu buku oko nas i ?ujemo one najtiše zvukove …. ili priuštimo sebi susret sa samim sobom kroz meditaciju ili na satu joge, tako da ?ujemo one najtiše poruke naše duše i tijela, koje ina?e ne ?ujemo.

Tako?er je mnoštvo savjeta kako njegovati samo pozitivne misli. Najvažnije je osvijestiti svaku misao, pa kad ?ujemo onu lošu, samo na?i njenu dobru suprotnost. Jednostavno, zar ne?!

Isplati se potruditi. Održavaju?i pozitivno stanje svijesti u krvi nam raste serotonin i endorfin, što nam pomaže da lakše iza?emo iz naleta negativnih misli, osje?aja i uvjerenja, a hormoni stresa, zajedno sa krvnim tlakom, se zna?ajno smanjuju. Hormonalni i imunološki sustav, kao i svi drugi, se uravnoteže bez lijekova ili drugih invazivnih postupaka.

"Kada smo istinski razumjeli i cijenimo koliko naša razmišljanja kontroliraju našu biologiju, možemo koristiti to znanje za stvaranje zdravlja i sre?e. " Dr. Bruce H. Lipton PhD, autor „Biologija vjerovanja“

Kako god ovo vrijeme u kome živimo izgledalo, tu smo gdje jesmo, pa ako želimo imati bar donekle dobar život, trebamo nau?iti nositi ga. Lakše i mudrije ?emo nositi stvari na koje nai?emo, odnosno koje nas sustignu, ako oja?amo um i tijelo.

Psiha posredstvom nervnog sustava utje?e na endokrini i imuni sustav. Faktori psiho-.neuro-endokrino-imunološkog sustava su hipotalamus, hipofiza, vegetativni živ?ani sustav ( simpaticus i parasimpaticus ), žlijezde sa unutrašnjim lu?enjem ( štitnja?a, nadbubrežna, polova i guštera?a), krvotvorni aparat, timus ….

Cijeli ovaj aparat možemo držati na zavidnoj razini ako se bar malo sebi posvetimo, pa ne propuštamo obroke, ali jedemo male porcije hrane sa niskim glikemi?nim indeksom. Konzumiramo raznovrsne namirnice sa posebnim naglaskom na vo?e i povr?e, radi vitamina i minerala, zelenu hranu, koštunji?avo vo?e i žitarice kinoa, zob, je?am, radi magnezija koji stabilizira živce, regulira še?er u krvi i pomaže u stresnim situacijama.

S obzirom na nutritivni sastav AFA alge, njenom konzumacijom osigurat ?emo organizmu sve ovdje navedeno i više od toga. Zovu je eliksir za mozak, hrana za genije. Hrani, okrjepljuje, balansira i harmonizira PNEI sustav, osobito hipotalamus i hipofizu. Posebno u stresnim situacijama je važna radi neuropeptida, jer seratonin umiruje i štiti od depresije, a dopamin nas ?ini aktivnima i radno sposobnim.

„Sve morsko povr?e, sve alge, su korisne za nervni sustav ali je najdjelotvornija AFA alga. Ona bistri misao, balansira lijevu i desnu moždanu hemisferu i pomaže razvoju integralnog i holisti?kog mišljenja koje kombinira logiku s intuicijom. Uz AFA algu se razvijaju kreativne sposobnosti i pove?ava produktivnost mozga, stimuliraju?i epifizu, hipotalamus i hipofizu. Osim toga, AFA alga aktivira suptilna osjetila, regulira san, obnavlja živ?ane stanice i olakšava njihovu me?usobnu vezu.“ Dr. Peter Naydenov, pedijatar, homeopat, algoterapeut.

Dragi ljudi, manje-više smo svi osjetili stres, paniku, kad ne prestajemo griješiti, kad nam ne ide, kad se ne možemo sabrati, ili kad pokušavamo u?initi nešto kreativno, za što znamo da smo ina?e sposobni, odjednom ni traga od ideje i konstruktivnosti.

Za razliku od trenutaka kad se osje?amo opušteno, kad smo sigurni u sebe i kad smo svjesni da se u nama nalazi cijeli protokol, po kojemu ?e sve do?i na svoje mjesto, upravo onako kako zamišljamo. To je naše prirodno stanje; opušteni, okretni, sposobni završiti i najsloženije zadatke.

Pomognimo sebi održati se na toj razini. Hranimo se kvalitetno, uklju?imo u prehranu alge, ne preska?imo obroke, uprili?imo bar pola sata fizi?kih aktivnosti i bar nekoliko minutna susreta sa samim sobom u tišini.

I bit ?emo u stanju da najbolje mogu?e odra?ujemo sve postavljene nam zadatke, rješavamo sve probleme i osvijestimo svoj zna?aj u hijerarhiji odnosa, koji sigurno nije zanemariv.

Duboko udahnimo i uživajmo u životu. Nalazimo se upravo na mjestu i u vremenu gdje trebamo biti.

Napravimo danas ?udo!

Ana




?udesan ples boja, ni traga sivoj a kamoli crnoj, a sve živo oko nas vibrira naj?istijom energijom. Korak nam lak, gotovo ne doti?emo zemlju, pozdravljamo sve ljude, znane i neznane i susret sa svakim je ?ista radost. Ptice pjevaju ljepše nego ikada, more nježnije šumi, cvije?e je jarkijih boja i opojnijeg mirisa, a sun?eve zrake su tople taman toliko da nam dotaknu dušu i srce i još ja?e potaknu predivno stanje zaljubljenosti. Divno li je biti zaljubljen!

?No, zaljubljenost do?e i pro?e, ali zato je tu, ne manje divan, osje?aj ljubavi, koji ako ga njegujemo može trajati uvijek i zauvijek. Voljeti, voljeti, voljeti, jer ljubav lije?i, budi i usmjerava i u našim najdubljim dubinama pronalazi, izvla?i van i prostire pred svijetom, ono najbolje u nama.

„Kad bi samo mogli voljeti dovoljno, bili bi najsretnije i najmo?nije bi?e u svemiru.“… Emmet Fox

Iako se ?ini da je pri?a o ljubavi, o kakvoj god bila rije?, onoj u romanti?nom smislu ili uop?e ljubavi za život, trivijalna tema u ovim teškim vremenima, trebamo biti neumorni i neprestano ukazivati da je ljubav put.

Ili bi možda trebali naborati ?elo i „mudro“ razglabati o trenutnoj situaciji, dora?uju?i nedavne loše doga?aje i ?ine?i ih strašnijima nego što stvarno jesu, kako bi bili pravo uporište naše diskusije, mudrih tvrdnji i zlogukih predvi?anja o kona?nom svršetku svega što je ikada valjalo.

Naravno, dovoljno je samo kratko ali trezveno promišljanje, da zaklju?imo kuda bi nas odveo ovakav stav, što ?e nam širom otvariti o?i, srce, mozak i budniji nego ikada, odlu?it ?emo radije biti donositelji dobrog raspoloženja i dobre vijesti, nadasve izvor ljubavi, makar što se doga?alo.

Jer dokazano je da je ljubav najmo?nije oružje za otklanjanje unutarnjih i vanjskih teško?a na osobnoj razini, pa sve do planetarnih odnosa. Zato je dobro osloboditi se trauma, boli, ogrebotina, razderotina, svih teških i bolnih iskustva, ostaviti ih vremenu u kojem su nastali i na?initi mjesta za ljubav.

Opraštaju?i se od svijeta, Gabriel G. Marquez kaže:

„Bože moj, kad bih imao još jedan komadi? života, ne bih pustio da pro?e ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim. Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živio bih zaljubljen u ljubav. Dokazivao bih ljudima koliko griješe kada misle da su prestali zaljubljivati se jer su ostarjeli, a ne znaju da su ostarjeli jer su se prestali zaljubljivati.“

Pa naravno da nije lako. Biju nas strašne nevere i hladan vjetar zviždi oko ušiju, ispunjeni smo strahom da ?emo se razbiti o hridi, prema kojima nas neumoljivo nosi, a usprkos svemu, trebamo u nama prona?i iskru ljubavi za nas, za svijet oko nas, pa ?ak i za tu neveru koja nas šiba.

Spremni smo odgovoriti na sve životne izazove, a naro?ito u zahtjevnim vremenima, kada su naš um, duh i tijelo sabrani u jedno. Najve?u ulogu u tome ima naš odnos prema nama samima. Posebno prehrana utje?e, ne samo na naše fizi?ko tijelo, nego jednako i na um, a samim tim i na snagu duha. Gladni ljudi imaju malu energiju, lošeg su raspoloženja, skloni su depresiji i teško nose i najmanje teško?e.

Prof Sabella u Chicagu, koji je dugo bio posve?en istraživanju uma kod depresije, utvrdio je da depresivni ljudi imaju izrazito nizak feniletilamin. To je endogena molekula koja se proizvodi u našem tijelu, posebno u mozgu, koja aktivira glavne neurotransmitere, naro?ito dopamin i noradrenalin.

„Pheniletilamin (PEA) organizam proizvodi u velikom broju kad smo zaljubljeni, ne samo u drugu osobu, nego op?enito zaljubljeni, u posao, krajolik, sliku, kada nas prožima oduševljenje i entuzijazam, kada smo puni razumijevanja, socijalizacije, i suosje?anja, kada smo definitivno povezani s osje?ajima simpatije.

Dodavanje pheniletilamina kroz prehranu, zna?ajno ?e poboljšati raspoloženje i smanjiti depresiju.“ smatra prof. Sabella.

I razne druge studije potvr?uju djelovanje PEA na raspoloženje, radi pove?ane proizvodnje endorfina, tvari koja stvara osje?aj op?eg blagostanja i ima snažno proti stresno djelovanje.

PEA je prisutna u širokom rasponu namirnica, od ?okolade do crnog vina, zrelih sireva i mahunarki, a najbogatiji izvor su AFA alge.

PEA u AFA algi ima nezamjenjivu ulogu u mentalnoj funkciji. Nau?nici je, zbog sposobnosti promicanja razumijevanja i dobre volje, nazivaju molekula ljubavi.

Jedan gram sušene AFA alge sadrži oko 3 mg PEA, doza koja dnevno obnavlja njene rezerve, a u isto vrijeme ima izravne u?inke na podizanju energije, pozornosti i koncentraciji. Prednosti uzimanja PEA iz AFA alge je ?injenica da se uzima u snažnoj sinergiji sa ostalim hranjivim vrijednostima.

Zahvaljuju?i feniletilaminu AFA alga održava i poboljšava raspoloženje, ima jako dobar poticaj za pozornost i koncentraciju, djeluje op?enito na stimulaciju energije, bilo fizi?ke, emocionalne ili psihološke. Jedan je od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizi?ku, emocionalnu i mentalnu energiju jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan na?in, podržavaju?i razli?ite aspekte i razli?ite faze stresa.

Nije lako ali se isplati. Isplati se ne podle?i panici i strahu, ostati zdrav i snažan umom, duhom i tijelom, imaju?i na pameti ?injenicu da svakoj oluji do?e kraj, da ni jedna neda?a, koja nam se dogodi, nije strašna ako nas nau?i strpljenju, suosje?anju, razumijevanju, opraštanju i ljubavi. Zapravo, to i jest njena uloga.

Do?ekat ?emo tada smiraj mudriji i bogatiji nego smo ikada bili, puni ljubavi za sav život. Bit ?emo najsretnije i najmo?nije bi?e u svemiru, bit ?emo ono što jesmo.

Ana



Vrijeme je ponovnog ra?anja! Sva priroda klija, pupa, lista, cvijeta, ra?aju se novi naraštaji kukaca, ptica, naše fizi?ko tijelo se obnavlja, stare stanice se ubrzano zamjenjuju novima,……, a kruna svemu je blagdan Uskrsa.

I tako uvijek sve iznova, svako prolje?e nas se podsje?a da upravo imamo priliku, u obnovljeno fizi?ko tijelo nastaniti i obnovljen duh, a sve poteško?e, krivnju, neda?e i nesre?e, ostaviti iza nas.

I te kako osje?amo važnost ovog blagdana. I te kako smo svjesni da je to puno više od kola?a, obojenih jaja, pince, janjetine i mlade kapule, pa ?ak i od crkvenih obreda.

Prije dva tisu?lje?a, u trenutku kada je ?ista i bezuvjetna ljubav zasjenila sva loša djela i sve loše misli, dat je naputak koji vrijedi za sva vremena, za svakog ?ovjeka, bez obzira na vjeru i uvjerenje, baš kao što je i onda jednako vrijedio za vojnika, razbojnika, apostola, za cijeli puk.

Svakome od nas se ?ini da ima sto potreba koje treba zadovoljiti, a sve se zapravo svodi na potrebu dijeljenja ?iste i bezuvjetne ljubavi, jer naše se duše dodiruju, naši osje?aji se miješaju u jedan zajedni?ki iz kojega svi zajedno blagujemo, ?iji okus svi probamo. S toga, valja voljeti, nikada ne suditi, nego u trenucima ljutnje, gnjeva, kušnje, voljeti još više.

Budimo zahvalni i odlu?imo biti ono što jesmo, iskra Božje ljubavi.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Ana



Napokon prolje?e. Vrijeme je da u naše domove ubacimo njegovu svježinu i živost.

Nered, prašni zidovi, podovi, namještaj, hrpe papira, odje?a godinama ne nošena, sve to zadržava staru optere?enu energiju, odražavaju?i kaos, ne samo u prostorima u kojima boravimo, nego i unutar nas.

Ako ne iskoristimo travanjski val nove energije, nego sa svim tim uplovimo duboko u svibanj, osje?at ?emo se poraženo i depresivno i stotinu puta ?emo se pitati zašto, a ne?emo znati razlog.

Obnovimo prostor, oslobodimo se nekorisnih stvari, oslobodimo se svega što ve? ima prizvuk sme?a,…… o?istimo naš dom, osnažimo naš um.

Trebamo samo donijeti odluku, prona?i malo vremena, a naše vrijedne ruke, domišljatost i iskrice kreativnosti ?e u?initi ?udo. Na kraju ?emo osje?ati slatki umor pobjednika, sa ogromnom dozom oduševljenja potaknuto ?istom energijom, koja ?e se zavrtjeti u prozra?nom i mirisnom domu.

O?istimo podove, zidove,… ako negdje postoji vlaga ili gljivice, u sprej bocu pomiješajmo jednaku koli?inu vode i bijelog octa, dodajmo nekoliko kapi eteri?nog ulja radi mirisa i poprskajmo kriti?na podru?ja. Bijeli vinski ocat ubija plijesni i štetne bakterije.
A posljednje atome ustajalog zraka i mrtve energije izbacimo iz prostora na drevni na?in, kaduljom. Jednostavno je. Prije svega ispunimo srce pravom namjerom, kakav prostor želimo da nam bude. Otvorimo sve prozore i sva vrata za priliv svježeg zraka. Zapalimo par listova suhe kadulje na nekom zgodnom podlošku, pa sa onom namjerom kojom smo ispunili srce i kaduljom koja se dimi, obi?imo sve prostorije u ku?i. Kažu da ova drevna praksa donosi u prostor nove mogu?nosti i kreativnu energiju. Probajmo!

No, kao što je naš dom zatrpan nepotrebnim stvarima, negdje po zaboravljenim ?oškovima, raznim sme?em i lošom energijom, isto stanje je i sa našim tijelom.

Toksini skriveni u svakodnevnim stvarima nas polako, ali sistemati?no truju, ...alkohol, še?er, pesticidi, nezdrave masti, kemikalije koje se nalaze u kozmetici, vodi, zraku…... , primamljivo zapakirane razne stvari i hrana, proizvedene sa suvremenim kemikalijama u ovom suvremenom svijetu, tuš zavjese, šamponi ... nema kraja popisu.
Naša jetra nije u mogu?nosti o?istiti toliki otrov koji neprestano, na razne na?ine, ulazi u naš organizam. Radi prevelike toksi?nosti nemamo energije, inertni smo, debljamo se, stalno su nam prisutne neke infekcije, prehlade, alergije, a misli su nam nejasne i konfuzne.

A prolje?e je "sezona jetre", što je ve? odavno poznato u kineskoj medicini, pa bi pogotovo u ovim mjesecima, trebali podržati njen rad. Pokušajmo ograni?iti unos kave i alkohola, jedimo citruse, papriku, kurkumu, pijmo ?aja od ?umbira i limun i med.

Naravno da želimo naše tijelo o?istiti od otrova i ostalog sme?a, po?istiti sav nered koji se nakupio, za što postoji mnoštvo na?ina, od jednodnevnog posta svaki tjedan, do cijelih programa za ?iš?enje u koje je uklju?ena i obnova bakterijske ravnoteže u crijevima.

O svim odli?nim proizvodima koji su nam na raspolaganju za ?iš?enje organizma, probioticima koje trebamo dodati za obnovu crijevne flore, enzimima koji ?e pomo?i u apsorpciji svih hranjiva, s veseljem ?u opširno odgovoriti na svaki vaš upit.

Da, posebno je važno obnoviti probavni sustav jer je on mnogo više od toga. Odatle sve kre?e, i zdravlje i bolest. U stvari, to je doslovno naš drugi mozak, a k tome i stanište 80% našeg imunološkog sustava.

Gotovo svaka studija je u probavnom sustavu pretilih osoba pronašla bakterijsku neravnotežu, više loših nego dobrih bakterija, pa se da zaklju?iti da je to jedan od razloga za pretilost. Ispravak ove neravnoteže ?e, dakle, imati neposredan u?inak na mršavljenje, a to se može posti?i fermentiranim namirnicama, kiselim kupusom, kefirom, ili kvalitetnim probioti?kim proizvodima.

Nedavno objavljenim istraživanjem je utvr?eno da su osobe koje su svakodnevno uzimale probiotike uspjele za 12 tjedana smanjiti trbušne naslage.

Tako ?emo se ?iš?enjem organizma, obnovom crijevne flore i malim promjenama u prehrani, oslobodit onih nekoliko kilograma koje nam je skrivala zimska odje?a.

Posebno je važno isklju?iti sa jelovnika one najgore namirnice koje bi nas mogle blokirati na tom putu:

Še?er ... prekomjerni unos še?era ?esto rezultira otpornosti na inzulin i dijabetesom tipa 2. Tako?er, še?er djeluje kao gnojivo za loše zdravlje jer uništava dobre bakterije u crijevima. I ne samo ?isti še?er, nego še?er u svim oblicima. Na primjer jogurti su tako?er zasla?eni. Umjetni zasla?iva?i su ?ak gori od obi?nog še?era, jer se pokazalo da sadrže atom klora koji pogotovo ubija dobre bakterije u crijevima.

Slijede?e su obra?ene, zapakirane namirnice, koje sadrže mnoge loše bakterije, kemikalije i aditive, i mnoge druge sastojke koji uništavaju naša crijeva i stvaraju otrovno okruženje u trbuhu, koje se brzo širi po cijelom tijelu .

Razmislimo i o pšenici i pšeni?nim proizvodima, mlijeku i mlije?nim proizvodima, mesu…..

Iz mnoštvo teorija o prehrani, o tome kako održati normalnu težinu i biti zdrav, može se zaklju?iti da ne postoje usuglašeni stavovi, zapravo da su mišljenja vrlo razli?ita. Zato je važno da sve namirnice kombiniramo sa našim zdravim razumom i prona?emo što je za nas najbolje, no uvijek imajmo na umu da je hrana koja kontrolira razinu še?era u krvi u kombinaciji sa rutinskim vježbanjem, važna za poboljšanje osjetljivosti na inzulin, kardiovaskularno i ukupno zdravlje.

Po?nimo sistemati?no misliti na sebe sa malim promjenama u dnevnoj rutini i imat ?emo rezultate u obliku ve?e energije, dobrog raspoloženja, što automatski utje?e na brži metabolizam.

1. Prije nego što sjednemo za jelo, napravimo jednostavnu vježbu: udobno se smjestimo, udahnimo duboko broje?i polako do ?etiri ... zadržimo dah tako?er do ?etiri ... izdahnimo do ?etiri ... zadržimo bez zraka do ?etiri. Ponovimo 4 puta. Radi ove jedne minute, koliko traje vježbica, osje?at ?emo se opušteno, snizit ?e nam se krvni tlak i broj otkucaja srca, a aktivirati parasimpati?ki živ?ani sustav. Bolje ?emo probavljati i apsorbirati hranu.

2. Vremenski razmak, od posljednjeg dnevnog obroka do prvog jutarnjeg, treba biti najmanje 14 sati. Tijelo ?e taj period iskoristiti za ubrzano sagorijevanje masno?a.

3. Predlažem vam, na neko vrijeme, mjesec, dva, provjeren jelovnik:

Ponedjeljak, srijeda i petak

Doru?ak:
2 žli?ice Lighten up-a ili 3 kapsule AFA alge
1 šalice nezasla?eno bademovo ili zobeno mlijeko
1/2 šalice nemasnog jogurta
1 šalica sada svježih jagoda, a može i smrznutih ili drugo vo?e po izboru
1/2 žli?ice cimeta
Ljeti se mogu dodati kocke leda

Rani ru?ak, oko 12 sati

Proteini; nemasna piletina, divljI losos ili puretina, tanki odresci veli?ine dlana.
Ugljikohidrati; pola šalice quinoe, je?ma ili graha ili slatkog krumpira,
Vlaknasto povr?e koje god želite, šparoge, brokula, cvjeta?a, grašak ili salata. Malo maslinovog ulja i za?ina po ukusu.

Ve?era najkasnije do 18 sati

2 žli?ice Lighten up-a ili 3 kapsule AFA alge
1 šalice nezasla?en zobeno ili bademovo mlijeko
˝ šalice pirea od bundeve
1 žli?ica cimeta
˝ žli?ice muškatnog oraš?i?a
Ljeti se mogu dodati kockice leda

Oni koji ru?aju kasno poslije podne, predlažem da zamjene ve?ernji shake i ru?ak.

Ovi ukusni shakovi ?e doprinijeti ubrzanom metabolizmu.

Utorak, ?etvrtak i subota doru?ak i ru?ak po volji, a za ve?eru lagani obrok Lighten up-a, koji ?e doprinijeti ?iš?enju crijeva. Pojesti ga najkasnije do 18 sati.

U nedjelju sva tri obroka po volji, s tim da tre?i ne bude kasnije od 18 sati, nakon koga treba prestati jesti bilo što do prvog obroka idu?i dan.

Prije svakog obroka koji sadržava ugljikohidrate, uop?e še?ere, poželjno je pojesti pola žli?ice pravog ekstrakta cimeta, koji dobiven iz kore Indonezijskog ili Cejlonskog cimeta. Cimet ?e dramati?no poboljšati osjetljivost na inzulin.

Svima nam je ve? poznato, ali je dobro spomenuti da je potrebno piti najmanje 8 velikih ?aša vode dnevno, a ujutro može šalica zelenog ?aja ili organske kave.

Vježbanje. Mnogi ve? zagovaraju vremenski kra?e, a agresivnije vježbe, obrazlažu?i da je kod velikih napora tijelo izloženo dugotrajnom stresu i stvaranju slobodnih radikala. Evo primjera jedne rutinske kratke vježbe koja ?e poboljšati metabolizam:

30 sekundi ?u?njeva, 30 sekundi sklekova, 30 sekundi stepa. Ponoviti 4 puta.
Ukupno vježba traje samo šest minuta, a kažu da ?e sagorjeti više masti nego duge kardio vježbe.

Dragi ljudi, prolje?e je novi po?etak za prirodu i za nas. Zato ne smijemo zapostaviti ni podru?je našeg uma.
Ako dosljedno ne doživljavamo obilje, uspjeh, sre?u i slobodu, vjerojatno je vrijeme za temeljito proljetno ?iš?enje podsvjesnog uma, koji je u velikoj mjeri zanemaren. Rezultat toga je da stalno okolo vu?emo iste stare prašnjave kutije mentalnog sme?a i zastarjelih uvjerenja, ponavljaju?i iste obrasce ograni?enja i promašaja.

Izvucimo se, otvorimo se prema novim idejama i mogu?nostima.

Uz pozdrav i veliko hvala za vrijeme koje ste odvojili na ovu moju poruku. Zaista je duga?ka. Ispri?avam se. No, nadam se da ste pronašli nešto korisno.

Ana

Jednako kao što stanje našeg tijela zavisi od stanja svake stanice u njemu, tako i stanje obitelji, poduze?a, države, svijeta, zavisi od zdravlja i mudrosti svakog pojedinog ?ovjeka. Obrnuto ne funkcionira, bez obzira što mislili, radili, ?emu težili, obrnuto ne funkcionira.

„Ja ?u biti druga?iji, bolji i doprinosit ?u više, kad ovo društvo, država bude bolje i meni da više.“ …. To nema veze sa zdravom pameti. Ovo društvo, država, svijet, to smo ja i ti, mi svi zajedno i stanje je upravo onakvo kakav je naš zajedni?ki doprinos.

Radost i prosperitet svakoga od nas pojedina?no, zavisi o radosti i prosperitetu drugih oko nas. Taj odnos funkcionira po principu spojenih posuda, dajemo i primamo i pozitivno i negativno i ne možemo se ograditi od doga?anja iz vanjskog svijeta, niti se vanjski svijet može ograditi od naših osje?aja i našeg ?injenja, radi ?ega je važno da svaki pojedinac radi na osobnoj tj svekolikoj dobrobiti. Iz istog razloga se mnogi znanstvenici bave jedinkom, ?ovjekom, ?ak stanicom u tijelu ?ovjeka, a sve u cilju kona?ne dobrobiti svih, cijele planete, jer najvažnija karika svekolike dobrobiti je zdrav i radostan ?ovjek.

Kad je ?ovjek zdrav ne?e ga dodatno šokirati loše stvari, koje ulaze u njegov sustav, ili zaraziti jadom i ?emerom. Zdrav ?ovjek ?e to primiti kao informaciju na koju ?e reagirati pitanjem „Što ja tu mogu u?initi. Koja je moja uloga u tome. Kako mogu doprinijeti?“.

Jer zdrav ?ovjek ima jasne misli, formiran stav, intuitivnost, mudrost, siguran je u svoje odluke, svjestan snage „leptirovih krila“ i zna da treba djelovati iz izvora svoje osobnosti. S toga se ne priklanja „buka?ima“ od slu?aja do slu?aja, masovnim neredima makar pod kojim motom, jer bi izgubio svoju osobnost i svrhu, nego iz minute u minutu, u okvirima kakvi taj ?as jesu, ostvaruje svoju svrhu daju?i uvijek i nanovo najbolji dio sebe. On vidi stvari onakve kakve jesu ali bez panike, jer ima otvorene o?i, ali i otvoreno srce.

Zataškavanje, prikrivanje, ne prihva?anje stanja i uzroka, eventualno samo kozmeti?ka intervencija, vodi do kad-tad gorkog bu?enja i posljedica koje su proporcionalne vremenu njegovanja privida, vremenu zavaravanja. Nažalost, svjedoci smo da to pravilo vrijedi za sve sustave, od države, preko firme, obitelji, pa do nas samih, našeg organizma.

Dani su sve topliji. Malo pomalo skinuli smo zimsku odje?u, kapute, jakne, veste, otkrili dio po dio tijela i evo vrijeme bikinija samo što nije. S tom mišlju i skoro goli, pogledamo se u ogledalo i nastane panika.

To što vidimo doslovce nas šokira, a onda razljuti i po?nemo se ponašati ne baš zdravo razumski. Ljutimo se na tijelo kao da je ono samo bez nas, cijelu zimu bilo negdje na odmoru, bez naše kontrole ljen?arilo, prežderavalo se i upravo nam se vratilo u tako groznom stanju?!

Ovakvu paniku možemo izbje?i samo ako smo u svakom trenutku svjesni svog fizi?kog tijela, ako ga prihva?amo takvog kao što jest, i ulažemo u njega da bude snažnije, zdravije….. i iznad svega da smo mu zahvalni.

Zahvalni nogama što nas nose, rukama kojima milujemo dijete, doti?emo cvijet, srcu koje u neprekidnom divnom ritmu hrani naš mozak, kojemu smo zahvalni za sve ideje, svu mudrost, …

Nažalost, ?esto ga potpuno zaboravimo. Zaboravimo da naše fizi?ko tijelo treba našu pažnju kako bi dobro funkcioniralo i dobro izgledalo. Ponekad nam proleti neka takva misao, no, brzinski je pokopamo i obe?amo sebi „ o tome ?u sutra ili neki od slijede?ih dana, a sada ?u kao i ju?er nabaciti na sebe odje?u da sakrijem, prikrijem, zakamufliram, na lice make up i debeli sloj pudera, jer od kreme, koliko god da je skupa, ništa“… i tako dan za danom

A onda do?e pet do podne, kada, ljutito, pribjegavamo drasti?nim i nehumanim tretmanima, kao da ga želimo kazniti radi neposluha, umjesto da smo mu zahvalni za sve njegove poruke, koje nam šalje u obliku masnih naslaga, tromosti, pospanosti, depresije, osipa, lošeg stanja kože, kose, noktiju, akni, ništa mi se na da,…. umjesto da smo ih ?itali kao zov u pomo?, upozorenje da žurno trebamo prestati sa lošom prehranom i uop?e lošim tretmanom, jer ne stigne izbaciti sve otrove i lošu hranu pa ih skladišti u masne naslage, a zbog fizi?ke neaktivnosti nema kisika i stanice umiru.

A sve je zapravo tako jednostavno!

Tri osnovne stvari, koje ruše naše tijelo iznutra i dovode ga u ne baš zavidan izgled i formu, su loša prehrana, stres i izostanak fizi?ke aktivnosti, a svaka od njih za sebe i sve zajedno, ?ine naš organizam kiselim, što je uzrokom svih bolesti.

Njema?ki nau?nik Otto Heinrich Warburg, je 1931.g. primio Nobelovu nagradu jer je kroz svoja istraživanja utvrdio da je osnovni uzrok raka prehrana namirnicama koje organizam ?ine kiselim, kao i fizi?ka neaktivnost.

"Pomanjkanje kisika i kiselost su dvije strane iste medalje: ako netko ima jedno ima i drugo. Kisele supstance odbijaju kisik, s obzirom na bazi?ne, koje privla?e kisik. Stanica lišena kisika se za 48 sati može pretvoriti u stanicu raka. Za razliku od svake normalne stanice, koje imaju apsolutnu potrebu za kisikom, stanice tumora žive bez kisika, dapa?e, one su anaerobne i ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika.“ ….Otto Heinrich Warburg

Dr.George W.Crile, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu, izjavljuje: "Sve smrti takozvane "prirodne" nisu ništa drugo nego terminalna to?ka kisele zasi?enosti."

S toga se krv neprestano sama regulira kako ne bi upala u metaboli?ku kiselost, koja nastaje ako se ph krvi spusti ispod 7. Za ovu regulaciju tijelo mora imati osnovne minerale, koje dobiva kroz prehranu, a ako ne koristit ?e rezerve iz tijela.“

Dr. Theodore A. Baroody u svojoj knjizi Alkalizirajte ili umrite: "U stvari, nisu važna bezbrojni nazivi bolesti, važno je to da sve bolesti, bez obzira kako se zvale, su rezultat previše kiselog organizma, pa ?ak i degenerativne bolesti."

Najve?a kiselost je u jutarnjim satima jer organizam u toku no?i obavlja metaboli?ke procese uravnotežuje ph krvi na teret zaliha. ?uli ste sigurno kako bolesnici znaju re?i, kad odmakne jutro, da su preživjeli ovaj dan. Možemo samo zamisliti koja je sre?a za organizam kada ga odmah nakon bu?enja nahranimo AFA algom, koja svojom lužnatoš?u od 9-11, radi velikog postotka klorofila, ispravlja kiselost u kojoj smo se našli, a k tome popijemo i dovoljnu koli?inu vode. Ili suprotno od toga, kako je strašno za organizam ako na ve? postoje?u kiselost dodamo veliku šalicu kave i zakiselimo ga dodatno.

Dragi ljudi, naravno da vam i dalje preporu?am AFA algu. Za ne povjerovati je da ?e ta mala bilj?ica riješiti sve probleme, a ho?e. Hranjivima koje se u njoj nalaze, nahranit ?e organizam, nahranit ?e nam mozak pa ?emo lakše nositi dan, a bit ?emo i dobro raspoloženi radi ?ega ?emo vrlo lako odraditi dnevnu dozu fizi?kih aktivnosti.

Govorim o AFA algi jer o njoj mogu svjedo?iti, a vjerojatno postoje i neke druge dobre namirnice koje ?e polu?iti jednako dobre rezultate. U svakom slu?aju njegujmo našu nutrinu, ne dozvolimo da smo „izvana gladac, a iznutra jadac“. Istražujmo, punimo se novim informacijama i saznanjima, a sve u cilju što kvalitetnijeg življenja, ne sutra, ne dogodine, nego sada i uvijek.

Sretan vam Praznik rada. Uživajte sa svojom obitelji i prijateljima uz ovo prekrasno proljetno vrijeme.

Ana




Prije svega, hvala! Hvala za sve vaše vrijeme, svu podršku, svu gomilu dobrih informacija koje smo razmijenili, pišu?i se ve? pune ?etiri godine. Jedni uz druge smo stekli nova saznanja koja su nam bila od koristi, bar kao maleni okida? za dalje u trenutku kad smo negdje zapeli.

Nevjerojatno lijep osje?aj je primati poruke zahvalnosti, ali zahvalnost ne pripada samo meni, nego svima nama, radi sve jednako uloženog truda da proslijedimo dobru informaciju ili u?inimo neku drugu prijateljsku gestu. Svatko se trudio dati najbolji dio sebe, svijetu i vijeku, u danom trenutku.

I sre?a da je tako, jer kakav ogroman gubitak bi bio pustiti da nam vrijeme do?e i pro?e, da neprimije?eno nestane, jer izgubili bi ne samo taj dio vremena, nego i dio života. Kao pijesak kroz prste, ne?ujno ode u nepovrat, a pogotovo ako je ispunjeno ništa ne ?injenjem, nesvjesnim dokoli?arenjem …, ako u njemu nismo „nit suzu ronili, nit smijehom zvonili“.

E, ali do?e dan kad shvatimo svu njegovu vrijednost i o?ajni?ki tražimo još jedan dan ili bar jedan sat i sjetimo se svake izgubljene minute i zažalimo što je nismo, ma kako god, ali dubinski svjesno proživjeli.

U filmu „In time“, negdje tamo u budu?nosti, vrijeme je zamijenilo novac. Sve se pla?a vremenom, stanarina, hrana, putovanja… i jedini na?in da se ostane živ je zaraditi, ukrasti ili naslijediti još vremena.

"Nemam vremena brinuti o tome….", kaže na po?etku Justin Timberlake, dok sjajan zeleni sat na njegovoj podlaktici, odbrojava preostalo mu vrijeme. Sat, sa kojim se svi ra?aju, po?inje odbrojavanje sa prvim udahom, a kad se zaustavi na 00:00, nema više pomo?i, život se ugasio, vrijeme je isteklo.

Ta ?injenica da im vrijeme stalno curi, tjera ljude da o?ajni tr?e gdje god idu, ne bi li ga što manje potrošili i što više zaradili. Doga?aju se drasti?ne situacije. Mlada žena, kojoj je vrijeme pri kraju, zna da ga može još dobiti na odredištu udaljenom dva sata hoda, no, sjajni sat na njenoj ruci pokazuje da ima još samo sat i pol. Odlu?i se i?i autobusom, me?utim vozna karta je upravo sa jednog poskupila na dva sata.

Film nosi poruku da prepoznamo svoje vlastite živote u vremenu koje imamo i koje istje?e bez obzira što nam na ruci ne otkucava vremenski sat.

Zamislimo kako bi bilo super kada bi imali vremensku banku, u kojoj bi mogli uzeti dodatno vrijeme?! No, odmah nam se postavlja pitanje, ?emu, ako ne znamo što u?initi s tim vremenom. Ako smo zbunjeni i neorganizirani, ako ne shva?amo vrijednost danog trenutka, nikakvo dodatno vrijeme nam ne može pomo?i.

Jedan od klju?eva mirnog i kvalitetnog življenja je biti svjestan svog zna?aja u vremenu u kojem jesmo. Možemo uživati troše?i ga kako god, na na?in na koji god želimo, ako smo svjesni da je minuta koja je upravo istekla, nepovratna.

To saznanje nas tjera da posložimo stvari po prioritetima, da gotovo nikada ne do?emo u situaciju da obaveze koje su nam važne, našim nemarom, postanu, k tome, još i hitne. Panika nas tada zavrti u krug, izgubimo se, ?ini nam se da ni?im više ne gospodarimo, da nas vrijeme „gazi“ i da baš za ništa nemamo vremena.

No, ?ak i tada, kad smo svjesni ?injenice da nemamo vremena za gubljenje, dan za danom ustajemo ujutro bez ikakva plana, žure?i se besciljno, dok vrijeme nepovratno odeeeee.

Nikakvo ?udo. Gotovo da to i nije naša krivnja. Nitko nas nikada nije nau?io kako dobro koristiti vrijeme i ispuniti svakodnevni život sa zna?enjem i svrhom.

Naš sustav nije postavljen da nas se nau?i njegovati naše najbolje talente i najve?e težnje, nego samo kako osigurati osnovni opstanak.

Obrazovni sustav je dizajniran za stvaranje dobrih radnika koji ?e se boriti za radna mjesta i graditi karijeru u životu. Ne poti?e se razvoj najve?eg osobnog potencijala, da procvjeta u svoj svojoj snazi, niti stvara kreativne ljude, koji kr?e put naprijed za dobrobit planete. Oni stasaju samouki, do nedavno, ša?ica hrabrih, koji su prepoznali svoju jedinstvenost, a koja treba služiti svijetu.

Na sre?u, nikada nije prekasno. Na vrijeme je kad god se krene. Dok god nam srce tu?e, na vrijeme je. Jedini problem je što nam životni sat nije vidljiv i ne znamo koliko još ostaje do 00:00, zato stalno imajmo na umu da nije uputno odugovla?iti. Odugovla?enje je kradljivac vremena, a ono je neumoljivo u svom protoku. Možemo ga o?ajni?ki moliti da malo zastane dok se mi još sna?emo, jer nam se ?ini da još nismo spremni…. zaludu, vrijeme je neumoljivo i juri dalje.

Dobro je promisliti što uradimo sa 24 sata koje svako jutro dobijemo. To je zaista ogromna koli?ina vremena. 1440 minuta! Jesmo li zadovoljni kako ga potrošimo?

Postoje samo dvije prepreke koje ?e nas sprije?iti da bolje upravljamo vremenom, da budemo u?inkovitiji i zadovoljniji: nejasno?a i nedostatak motivacije.

Ve? smo rekli da zbunjeni um uvijek kaže ne. Ako nam ono što trebamo u?initi nije dovoljno jasno, mozak ?e stvoriti otpornost prema tome radi ?ega ?e izostati i motivacija.

Napravimo svoj vlastiti, jednostavan ali jasan, plan zadataka koje treba uraditi. Ne prepisujmo od nikoga, niti od onih najuspješnijih ili naj… što god, jer mi smo jedinstvena osoba i ne trebamo se bojati pokazati svoju pravu osobnost. Strah od razli?itosti i potreba da se prilagodimo postavljenom okviru, su lažne i destruktivne. Jedinstveni smo i svijet nas treba upravo takve. To je naše pravo, a i dužnost.

Donijeta odluka i plan se mogu korigirati, radi nekih novih saznanja, ali nikada ne odustati, ne iznevjeriti samog sebe, ne pronalaziti izgovore… od sutra ?u, sad mi se neda.., tko zna jeli to to…. Potrebna nam je snaga volje.

Nitko nikada nije postigao nikakav uspjeh dok nije nau?io koristiti snagu volje. Kada se nema snažna volja bitka je izgubljena.

Doba Kraljice Victorie (1819-1901) je bilo poznato kao jedno od najprosperitetnijih dinastija u povijesti. Viktorijanci su kroz povijest poznati po inteligenciji, brzom umu i drugim vrlinama. Siromaštvo je tada bilo gotovo uništeno, broj milijunaša je porastao ...Svi su bili sretni, ljubazni i suosje?ajni ... Tajna ljudi tog vremena je eksplozivna snaga volje!

Znanstvenici tvrde da svatko može imati snažnu volju. To je mentalni miši? koji možemo trenirati.

U jednom restoranu u Londonu, Roy Baumeister, ugledni ameri?ki profesor socijalne psihologije, je naru?io riblji ru?ak i ?ips, iako ?ips ne?e jesti. Naru?io ga je samo da trenira svoju snagu volje.

„Snaga volje je“, tvrdi Baumeister tijekom ru?ka, „ono što nas razlikuje od životinja. To je sposobnost da ograni?imo naše impulse, odolimo iskušenju, da u?inimo ono što je pravo i dobro za nas na duge pruge, a ne ono što nam odgovara i želimo u?initi upravo sada. Snaga volje je središnja stvar u civilizaciji.“

Baumeister i drugi znanstvenici svjedo?e stotinama genijalnih eksperimenata da je volja sila kojom kontroliramo i upravljamo našim mislima, impulsima i emocijama, sila koja nam pomaže ustrajati u teškim zadacima.

Dragi ljudi, stojim vam na raspolaganju za sva vaša pitanja i radujem se svim divnim porukama od vas kao i do sada, no, ovo je moja zadnja tema na ovakav na?in.

Želim vam svu mudrost svijeta u pronalaženju onoga što želite, u planiranju svojih postignu?a i snažnu volju da to i ostvarite.

I naravno, neka vam svaki dan protekne u zdravlju i radosti, za što bi bilo dobro, kad god ste u mogu?nosti, dodati svojoj prehrani alge.

Puuuuuuuuuno hvala!

Ana




Dobro zdravlje je samo uvjet, kojega treba zadovoljiti, kako bi, kroz sve male i velike uloge, pronašli smisao i ostvarili ciljeve.

Nešto ?udno se doga?a u našem svijetu i našem vremenu. Objektivno govore?i, koliko god nam se ?inilo da nije to?no, živimo u najboljim vremenima; manje je ratova nego u prethodnim stolje?ima, manje ljudi umire od posljedica nasilja nego ikada prije u povijesti, sve manje djece umire od bolesti ili gladi, a s obzirom na sva dostignu?a i dostupnost informacija, imamo duži život i uživamo ga ??u relativno boljem zdravlju.
Usprkos svemu hara nevi?ena epidemija depresije i pesimizma.

Prije velike migracije u gradove, po ve?u naobrazbu, živjelo se na zemlji i veza sa obitelji je bila jasna, kao i uvijek prisutna podrška. Od samog po?etka se znao put kojim ?e se i?i kroz život.

A onda su se otvorile mogu?nosti i želje za ve?im doprinosom. Svaki dan nam je nudio mnoštvo izbora, što nam je omogu?ilo razviti pojedina?ne identitete i dati jedinstveni doprinos društvu.

Me?utim, kao i u svemu tako i u ovome postoji druga strana. Mnogi od nas su izgubili prirodnu vezu sa onim stvarima u životu koje nude smisao i svrhu, a nisu našli kvalitetno ispunjenje u novom izboru. K tome je došlo do nagle nestašice optimizma i inspiracije, što bi nas držalo uspravne u daljnjem traganju.

Nesigurni za svaki slijede?i korak, zavla?imo se u svoju ljušturu, hrane?i crnilo i pesimizam, nadaju?i se nekom simptomu bolesti oko koga bi eventualno mogli istkati daljnju pri?u. I ono najvažnije osoba može biti zdrava samo u jedinstvu duha, psihe i tijela.

Njema?ki lije?nik Rüdiger Dahlke, u svojoj knjizi „Ljekovita mo? bolesti“ tvrdi da bolesni ljudi nisu samo nevine žrtve bolesti, nego su odgovorni za svoje bolesti. „Stvaramo bolesti našom psihom, a to je ujedno i temeljna razina na kojoj zapo?inje iscjeljivanje. Bolest nije nešto što bismo trebali pokušati izbje?i, u stvari, potpuno zdravi ljudi uop?e ni ne postoje. Umjesto toga, bolest je naša prilika da postanemo svjesni i saznamo zašto smo živi, da nau?imo naše životne lekcije i kroz bolest otkrijemo naš cilj.“

Predstavnici medicinske struke su izrazili zgražanje. Ideja da je pacijent odgovoran za svoju bolest je neprihvatljiva u svijetu medicine, koja drži da je savršeno zdravlje to jest, izostanak bolesti, jedini razuman cilj.

"Problem je u tome što ljudi miješaju odgovornost i krivnju", kaže Dahlke.

" Kad sam tvrdio da je netko odgovoran za njegovu bolest, nisam rekao da je ta bolest njegova krivnja. Bolest pruža mogu?nost odgovora, me?utim, moramo znati što zna?i bolest u našim životima, što nam želi re?i. Bolest predstavlja zadatak, a kada obavimo zadatak, možemo izlije?iti tijelo."

Dahlke kaže da je kroz psihoterapiju shvatio da tijelo i duša rade na paralelnim stazama.

„Na primjer: stariji ljudi mogu patiti od "insuficijencije srca" Primarni simptom je da se srce širi. Na psihološkoj razini, izazov je živjeti s velikim, širokim otvorenim srcem. Ti ljudi se moraju otvoriti prema svijetu oko njih, a ne ostati izolirani"

"Zaljubljeni mladi ljudi ?esto traže skrovište u prirodi. Ne žele biti u blizini svojih prijatelja ili u domovima svojih roditelja. Dakle, oni bi se, tako izloženi svakakvom vremenu, trebali lakše prehladiti, razboljeti se. Ali oni nikada dobiti gripu. Oni su tako sretni jedno s drugim. Ako pogledate povijest svoje gripe ili bolesti, na?i ?ete da se to dogodilo kad ste bili frustrirani i sami, odsje?eni od ljudi."

U Dahlke viziji, nema mjesta za lošu sre?u. On sam je sudjelovao na skijaškim natjecanjima u njegovim školskim danima, a karijeru je završio brutalno kad je slomio nogu tri puta u isto toliko godina.

"Uspjeh u sportu mi je donio prihva?anje u novoj školi, ali me je zaslijepio u važnim drugim aspektima za mene. Da nisam slomio nogu tri puta, ja bi nastavio karijeru u sportu i nakon srednje škole i ne bih otišao na sveu?ilište, ne bi postao lije?nik, a to je ono što volim biti danas. Nesre?a je odnijela moj ??život na pravi put.

Potiskujemo toliko stvari u životu, ne želimo ih ?uti niti vidjeti, a kad se opustimo one iza?u vani.

"Ono što iza?e je ono što se u psihoterapiji ?esto naziva "sjena ", dio nas samih koji ne želimo vidjeti,“ kaže Dahlke : "Sjena dobiva oblik u bolesti. Mnoge terapije potiskuju sjenu, a trebamo u?initi suprotno osvijetliti je. Ja sam zagovornik "cjelovite medicine“. Trebamo željeti da se integriraju svi aspekte našeg bi?a, pri ?emu je i sjena vrlo važan aspekt.“

On je tako?er otkrio važnost prehrane i postao vegetarijanac.

"Važno je ostaviti meso. Ako ste to u?inili, otklonili ste temelj za puno vrsta raka, alergije, reumatizam, dijabetes 1 i 2 i jo mnogo toga.

Puno prirodnih lijekova ima mogu?nost donijeti olakšanje i ozdravljenje pacijenta, tako da on može živjeti kao prije, ali iz moje perspektive, pacijent ne bi trebao živjeti kao prije. On bi trebao nau?iti nešto od bolesti i promijeniti nešto u svom životu."

„ Uzrok pneumonije je izbjegavanje komunikacije i ako mi je život u opasnosti, naravno, uzet ?u antibiotik, ali ?u pokušati riješiti neki postoje?i sukob na svjesnoj razini, a ne dopustiti mu da se uta?e u moje tijelo. Mogu samo re?i da nisam uzeo antibiotike u posljednjih 35 godina.“

"Kemoterapija u slu?aju raka? Kemoterapija nije dobar odgovor na rak", kaže Dahlke, no, ponekad je bolje nego ništa, a u nekim slu?ajevima to stvarno i radi. Ipak, ja bih preporu?io psihoterapiju i promjenu prehrane, kao nešto što je bolje."

Dalhke je stekao puno poštovanja u Njema?koj, kao i u Španjolskoj i Italiji. On bio u stanju izgraditi most prema mainstream medicini, gdje je njegov rad sve više prihva?en. Ve? 10 godina je lije?nik-trener u psihosomatskoj medicini, što se ne bi dogodilo da nije imao dokaze.

" Mi doista imamo fantasti?an rezultate. To uklju?uje pacijente koji postaju ponovo zdravi, a koji nisu imali nikakvog izgleda sa stajališta mainstream medicine. Najvažnije u tome je da oni mijenjaju svoj na?in razmišljanja i stil života.

"Postoji puno ?uda. Ona se mogu dogoditi, ali lije?nik, najboljem slu?aju, može pomo?i da se ?udo dogodi. Kao što je Paracelzus rekao, Medicus curat, natura Sanat : 'Lije?nik brine ; priroda lije?i.

"Mislim da dobar lije?nik može u najboljem slu?aju potaknuti energiju kod pacijenta tako da ga njegova unutarnja priroda može izlije?iti. Na kraju, moramo shvatiti da nam naše bolesti mogu puno pomo?i u tome, a lije?nici mogu sve organizirati da se ne ometa taj proces."

Dragi ljudi, sve naše vrijeme potrošiti na bavljenje zdravljem bi zaista bilo suludo. Treba samo osvijestiti ?injenicu važnosti zdravlja, uvažavaju?i u isto vrijeme krhkost i mo? tijela, dati mu pripadaju?i tretman, prema vlastitim zahtjevima i mogu?nostima, ?ime ?emo svesti zdravstvene probleme na najmanju mogu?u mjeru.

Saznanje da smo u?inili najbolje mogu?e nas osloba?a daljnjeg bavljenja sa svojim zdravljem, pa sve svoje vrijeme i sav umni i fizi?ki potencijal možemo staviti u službu svetih ciljeva… dati se maksimalno dragim ljudima, djeci, obitelji, prijateljima,… dati svoju mudrost, domišljatost, pamet, poslu, unaprijediti ga…

Veliki pozdrav!

Ana



Kao što val doti?e žal, pa nešto uzme a nešto ostavi, … pod jugom kad bijesno urla i mlati, pa cijeli žal izruje, a kad se smiri, i još dugo poslije, tiho mu šap?e ….oprosti, oprosti, …..liže mu rane, nježno ga miluje…..,

Tako se doti?u i naši životi.

Doti?u?i se razmjenjujemo trenutna stanja naših duša, naša uvjerenja. Ponekad su to slapovi ljubavi, ponekad samo koja kap, a ponekad nas otruje ljutnja ili s nama zagospodari ego, pa u trenu napravimo krš i lom, u možda ve? godinama njegovanim odnosima.

Dobro je, s toga, da ne budemo previše strogi prema onome što se doga?a u nama i oko nas. Svrstajmo sve kao logi?no i razumljivo, nama prihvatljivo vrijeme naukovanja. I neka nam nedore?enog, neka nam nerazumljivog i nelogi?nog. To su naši pokreta?i, donositelji novih saznanja, novih vidika, novih stavova, … donositelji svega onoga što polako mijenja našu percepciju, a stvarnost boji druga?ijim bojama.

Prona?imo svijetle to?ke u našim životima, kojih sigurno ima i budimo zahvalni, od onih vrlo malih stvari koje nam još uvijek izmame osmjeh na lice, do onih velikih koje nas ispunjavaju i potvr?uju bit našeg postojanja ovdje i sada.

I budimo „široke ruke“ u ovom mjesecu darivanja, darivaju?i prije svega ljubav. ?esto puta nismo sigurni je li nešto što darujemo premalo ili previše, a naro?ito se preispitujemo kada su u pitanju naša djeca, no, sigurno ne?emo pretjerati darivaju?i ogromne koli?ine ljubavi, dapa?e, obogatit ?emo i sebe i njih.

Koliko god bilo teško i mra?no, prosinac vrati vjeru u ljude i nadu za svakojako dobro, najavljuju?i ponovno svijetlo i skori odlazak mra?ne zime.

Milostivo nas usmjerava da pogledamo svijet dje?jim o?ima, što donosi samo i jedino radost.

Pa neka nam radosti i zdravlja!

Ana




Uzbudljivo je razmišljati o potpuno novom vremenskom razdoblju, koje nam evo dolazi, netaknuto nam se nudi da ga oslikamo oduvijek željenom stvarnoš?u.

….. Uzmimo, dakle, paletu duginih boja, zaželimo, maštajmo, budimo najve?i mogu?i sanjari. Obe?ajmo sebi da ?emo se više smijati, više voljeti, više živjeti, više davati, više dobivati, više slaviti život i još bolje spoznati osobne vrijednosti.

…..Prestanimo živjeti u strahu, jer život u strahu privla?i još više straha.

„Snagu, hrabrost i povjerenje možemo dobiti iz svakog iskustva kojeg prestanemo promatrati sa strahom.“ kaže Eleanor Roosevelt

Mnogi ?e potvrditi ?injenicu da im se cijeli svijet srušio, kada su iz nekog razloga, po?eli funkcionirati u frekvencijskom podru?ju bijesa, straha i tuge.

Svi želimo biti pozitivni, puni samopouzdanja, želimo donositi sa sobom mir i radost,… Pa budimo to.
…Ispunimo naše živote mirom, živimo punim, živimo strasno, dijelimo radost življenja sa obitelji, prijateljima… , ali iznad svega, budimo ponizni i zahvalni za ono što ve? imamo, jer nam to donosi mir i samopoštovanje.

I naravno, ne zaboravimo zdravu prehranu i redovito vježbanje. Svaka stanica, svaki miši?, svaki djeli? našeg tijela je stvoren da ga maksimalno koristimo, a što ga više koristimo to je ve?i protok energije, to je tijelo snažnije. Fizi?ki, a samim tim i umno, smo tada spremniji na životne izazove, brže donošenje odluka, spremniji u ?injenju prvih koraka, a znamo, ako mi napravimo prvi, On ?e nam se pridružiti i dati podršku u ostalim tisu?ama koraka.

Svi?a mi se razmišljati da ?e ova godina biti godina obilja, pa tako želim i vama obilje zdravlja, sre?e, radosti, druženja, obilje novca i dobrog življenja.

Ana



Kad bi samo mogli zaustaviti te divne osje?aje tolerancije, suosje?anja i razumijevanja, koji su posljednjih petnaestak dana živjeli me?u ljudima i u ljudima.

Bilo je to vrijeme kad smo ?uli jedni druge, prigrlili ?udo života, živjeli i voljeli svim svojim bi?em.

Kad bi samo mogli zadržati te osje?aje došlo bi do promjena nevjerojatnih razmjera u mnogim aspektima našeg života. Zavrtjela bi se nova energija i sasvim ne?ujno uplovili bi u eru mira, prosperiteta i sre?e.

No, navike su nam druga?ije. Kao da sa blagdanskim ruhom, u ormar spremimo i meki blagdanski vokabular, a na srce ugradimo protuprovalni alarm, dok blagi izraz lica zamijenimo borama i strogo?om.

Možda ni nismo svjesni da se sve naše dnevne obaveze, posao i ostalo, jednako hrane ljubavlju i dobrim odnosom i da su tako nahranjene podatnije, same se prilago?avaju našim zamislima i potrebama, bolje se uskla?uju s nama, pa ih lakše obavljamo.

Potrudimo se radi toga zadržati blagdanski duh, doživljavaju?i svaki dan kao blagdan zaplešimo sa našim obavezama.

Poštujmo vrijeme. Godina je relativno kratka ili duga, zavisi od naših zamisli koje smo planirali u?initi u tom razdoblju.

Jer za tren oka evo nam Uskrsa, a onda još malo pa ljeto godišnji odmori, kada se sve aktivnosti svedu na pola gasa. Rujan, listopad i studeni je razdoblje koje se može jednako dobro iskoristiti kao ovo od sije?nja do lipnja i eto nas, za ?as, u razdoblju blagdana Boži?a i Nove godine.

Krenimo bez straha ili nekakvog gr?a. Puni elana krenimo u pravcu ostvarenja naših zamisli, ostavljaju?i iza sebe trag ljubavi i zadovoljstva.

Za dobar po?etak!

Ana




Nakon svih postignu?a, uradaka mudrosti i pameti onih najmudrijih i najpametnijih, nakon nesebi?nog truda onih ?ija lu? svijetli zauvijek, na ?ije svjetlo se naslanjamo, onih koje citiramo i na ?iju mudrost i djela se zaklinjemo, nakon brojnih ratova, sukoba razne vrste, uvjetovanih razli?itim idejama i razlozima, nakon pla?a tolike gladne, gole i bose djece i mnogih angažiranih na zadatku utjehe, da svaki pla? i svaka nevolja nestane, nakon raznorazne neprestane borbe za svekoliku dobrobit….. evo nas u svijetu u kome nitko ne želi biti.

Evo nas u teškom konfliktu sa svim, sva?im i svakim. Ridamo nad vlastitom sudbinom, upiru?i prstom na strahote oko nas, gusto sivilo, nit crne, nit bijele, a kamoli neke druge iz lepeze predivnih boja. Prozivamo krivce, imaginarne ili stvarne zlo?ince i zlo?ina?ke klike…. I svatko se kune da ovakav svijet nije njegova zasluga.

Zapravo, najvjerojatnije, ovo i nije bio ni?iji plan, nego je rezultat uzajamnog djelovanja mnogih stavova, odluka i inicijativa, jednako kao i ništa ne ?injenja u pripadaju?em vremenu koje je odre?ivalo sudbinu svijeta.

No, što je tu je. Na sre?u ili nažalost, natrag se ne može niti radi popravke, niti radi promjene, ali nam može poslužiti za naukovanje, jer ostaje ?injenica da je trebalo nekoliko milijardi godina evolucije da do?emo do ove to?ke, i ma kako god nam izgledalo, ovo je to?ka sa koje kre?emo u?initi svijet boljim mjestom.

Albert Einstein je veliku mudrost, kao što to obi?no ?ine mudri ljudi, sažeo u ovoj kratkoj re?enici:

„Ni jedan problem se ne može riješiti na istoj razini svijesti koja ga je stvorila.“

Citirano nebrojeno puta, napisano tamo gdje stoji i ne stoji, uzeto kao potvrda raznih teorija, poznato ?ini mi se svakome, ali s obzirom na rezultate koje imamo, ništa se od re?enog nije prakti?no primijenilo, a kamoli da je uzeto kao recept.

Svi se jednako ponašamo kao ju?er, prekju?er, kao naši roditelji, naši preci i svatko je uvjeren da netko drugi treba u?initi nešto druga?ije. Ali vrijeme i prilike nas tjeraju da se upitamo koga ili što ?ekamo.

?ekamo li nekoga sa ?arobnom palicom, ?iji je zadatak re?i „neka bude bolje“, a koji je možda u dubokom snu ve? duže vrijeme, pa je zanemario tu svoju zada?u?!

Ili možda ?ekamo politi?ka, ekonomska ili neka druga rješenja za koja ve? sada znamo kolika dobra mogu donijeti, samo zato što temeljena na uskogrudnom i uglavnom materijalnom uporištu, što nisu u skladu sa univerzalnim zakonima. A potrebna nam je tek mala koli?ina znanja i razumijevanja o povezanosti i nepromjenjivosti univerzalnih zakona, pa da možemo predvidjeti posljedice neodgovornosti provo?enja mogu?ih takvih rješenja, ma na koju god sferu života na zemlji se odnosila.

Kako god, možda je istina da je ekonomija grozna i da su svi društveni sustavi grozni, da su svi politi?ari nemoralni, potkupljivi,…. Možda je istina da svijet nikada ne?e postati bolje mjesto.

Možda je istina, a možda i nije. Na nama je da odlu?imo kakav stav ?emo zauzeti na po?etnom stajalištu, sa kojih pozicija ?emo krenuti u i koje ?emo braniti.

Možemo re?i što god ho?emo, ?ak prikupiti dokaze za sve što nam um može do?arati i ništa ne?e biti daleko od istine. Zato je važno biti sebi potpuno jasan, odrediti se i imati neprestano na umu kakav želimo da ovaj svijet izgleda sutra, jer ?e to uvjetovati naše današnje ponašanje.

Proces promjena nam izgleda gotovo nemogu? ako se usmjerimo na promjene vanjskog svijeta. Lakše je izvodljiv ako nam je cilj promijeniti svoj svijet, ?ime ?e se naravno mijenjati i svijet oko nas.

Dakle, prestanimo biti zabrinuti i pogledajmo što možemo u?initi.

Dokazano je da su naše istinske mogu?nosti izvan onoga što možemo zamisliti, a pogotovo su ve?e od onoga što možemo vidjeti ili osjetiti. To je beskona?an djelokrug mogu?nosti, koje intelekt ne može spoznati.

Jedinstveni smo, ali naša jedinstvenost ne zna?i da ono što radimo na osobnoj razini ne utje?e na druge ili da na nas ne utje?u vanjska doga?anja. Sve funkcionira prema zakonu spojenih posuda. Svatko od nas je, u svojoj jedinstvenosti, dio velike slagalice. Samim tim ideja da svatko pojedina?no treba brinuti samo za ?lanove svoje obitelji, ne doprinosi naro?ito napretku.

Ako želimo svekoliku dobrobit, a želimo jer nas prema zakonu spojenih posuda doti?e sva?ija nevolja i sva?ija radost, trebamo iskora?iti izvan tog koncepta i jaaaaako proširiti naš obiteljski krug, ……pa ?ak i do svega stvorenoga. Riješiti se ograni?enih pogleda i njegovati viziju koja poštuje divnu raznolikost koja postoji na našem planetu.

Razmišljajmo o sebi kao ?uvaru dva neprocjenjiva dara, dar života i dar izbora. Kvaliteta izbora ?e odrediti kvalitetu našeg života, a samim tim i kvalitetu života svega oko nas. S toga kod izbora trebamo biti odgovorni.

Sto postotna odgovornost nam daje snagu za potragu za rješenjem, priliku da u?inimo nešto druga?ije i da to u?inimo odmah sada, da u?inimo nešto što ?e napraviti razliku izme?u do ju?erašnjeg pokušavanja preživljavanja, prežvakavanja istih misli i istih ?injenja iz pozicije žrtve i današnje pozicije odgovorne osobe koja je preuzela kontrolu.

Bolji život se ne doga?a rade?i duže ili teže na poslu, povijest nas je to podu?ila, nego rade?i duže i temeljitije na sebi, njegovanju nematerijalne imovine, onoga što nam se ne može oduzeti makar kakvi ekonomski, financijski, socijalni ili drugi uvjeti vladali. To je ono što nas ?ini imunima na stanje u gospodarstvu i sve druge vanjske ?imbenike.

Kada živimo u situaciji u kojoj nam se mogu?nost za zaradu, kojom osiguravamo hranu i dom za sebe i obitelji, može oduzeti u bilo kojem trenutku i potpuno je izvan naše kontrole, moramo ja?ati naše unutarnje resurse, ulagati u nove vještine, u?iti nove jezike, ?itati, ?itati, ?itati… Raditi na sebi, ulagati u sebe. To nam nitko nikada ne može oduzeti.

Vanjski svijet se ne mijenja tako brzo, ali se mijenja naš odnos prema tom svijetu. I dalje ?emo kad uklju?imo TV ili uzmemo novine vidjeti zastrašuju?e vijesti, ali ?emo sve to druga?ije doživljavati, bez panike jer znamo da postoji izlaz. To je rezultat njegovanja naših unutarnjih resursa i ulaganja u nematerijalnu imovinu, podizanja naše osobne vrijednosti i spremnosti uhvatiti se u koštac s ?ime god.

Zaista nije mogu?e biti istinski sretan žive?i život u društvu, gdje su najviše vrijednosti usmjerene na sportske rezultate, pjeva?e, dijete koje skidaju kilograme, rješavaju nas celulita i sli?no.

Mi znamo u našim srcima i mislima da mora postojati nešto drugo, nešto više.

Naravno, sve je to dio našeg života i divno je radovati se rezultatima omiljenog tima, proživljavati uzbu?enje pobjede, me?utim, to nije suština života, tu nije kraj svega.

Na raspolaganju nam je život kojeg trebamo kvalitetno živjeti, kreirati ga više oslanjaju?i se na instinkte i osje?aje koji se nalaze u nama, što ?e nas dovesti u poziciju da smo manje osjetljivi na vanjske utjecaje. Oni ?e i dalje biti isti. Promjena ?e se dogoditi samo u našoj svijesti.

Prisjetimo se kako nas zna fascinirati naše psihi?ko stanje ujutro kad se probudimo. Ponekad se osje?amo potpuno bezvoljni i neiskoristivi i ?ini nam se da ?emo imati grozan dan, a ponekad imamo divno stanje svijesti koja nas upu?uje na to da je ispred nas divan veliki dan. I zaista bude tako!

Neobjašnjivo raspoloženje koje nam nosi poruku da imam mo? izbora, da imamo mo? svjesne odluke izabrati misliti ono što nam se svi?a.

Nitko od nas nije u?inio ništa kako bi stekao tu mo?. Ro?eni smo se s njom i slobodnom voljom da biramo. To je nevjerojatno mo?no oružje koje imamo na raspolaganju koje uz koje imamo mogu?nost birati kako reagiramo na probleme, a kvaliteta života je izravno vezana za to koliko dosljedno i u?inkovito koristimo ovo oružje.

Nadam se, dragi ljudi, da ste se probudili sa divnim stanjem svijesti za ljepotu ovog dana. Nadam se tako?er da ?ete danas donijeti odluku o ulaganju u svoju nematerijalnu imovinu, pa makar što to zna?ilo, od ?itanja nekog dobrog štiva, do upisa na te?aj novog jezika ili na te?aj za neku drugu vještinu o ?emu odavna razmišljate.

Mali koraci promjene našeg pojedina?nog svijeta ?e polako ali sigurno mijenjati vanjski svijet i vidjet ?emo ga u svoj njegovoj ljepoti i šarenilu boja. Bit ?e to mjesto na kojem želimo biti, mi i generacije koje dolaze.

Želim vam zaista lijep i u?inkovit ovaj dan.

Ana




Dva sveu?ilišna profesora, Justin Kruger i David Dunning, su u?inila opsežna istraživanja na temu nekompetentnosti, što je rezultiralo popularnim nazivom Dunning - Kruger efekt.

Njihova tvrdnja je da nekompetentni ljudi ?esto pate od zablude superiornosti, radi ?ega precjenjuju svoje sposobnosti, odnosno, imaju toliko nisku razinu znanja da ne mogu valjano procijeniti vlastite sposobnosti, ne vide razinu vlastite nekompetencije, niti mogu priznati višu razinu sposobnosti kod drugih.

U slu?aju naše zbunjenosti, zabrinutosti i osje?aja potla?enosti od strane nesposobnih i nekompetentnih, dobro je sjetiti se kompetentnog Albert Einsteina, koji je jednom rekao … "što više u?im ,više shva?am koliko ne znam"… Malo znanja, kao što vidimo, može biti jako opasno i zato u?iti, u?iti, u?iti, ne žude?i za superiornosti nego za kompetencijom.

Sretni su oni blagoslovljeni visokim stupnjem kompetencije u svom resoru djelovanja. Njihov doprinos svijetu i vremenu je nemjerljiv, bez obzira što ponekad ostaje neprimije?en. Oni drže razapeta jedra, održavaju željeni pravac, spremni zaploviti ?im zapuše povoljan vjetar. Jedino zahvaljuju?i njima ugledat ?emo željeni žal.

Dobro vam jutro, dragi ljudi! Radosno prepoznajmo svaku iskricu dobra u današnjem danu, a one doga?aje koji ?e, ali samo po našem sudu, možda biti loši, ponesimo kao dio našeg življenja, sa saznanjem da ?e i to pro?i.

Ana



Takva sam osoba da osobna pozitivna iskustva prenosim svima znanim i neznanim, sa jednom jedinom željom da sa sretnim i zadovoljnim ljudima, ovaj svijet postane bolje mjesto. Ve? godinama sam usvojila ?injenicu da prehrana utje?e na naše fizi?ko i duhovno stanje, a samim tim na stav koji imamo u životu, a stav utje?e na naše izbore, a izbori utje?u na kvalitetu života, pa se radi kvalitetne prehrane ve? 16 godina družim intenzivno sa AFA algom i svakodnevno svjedo?im efektima ove male bilj?ice, kod ljudi koji se je uklju?ili u prehranu. I na „sva usta“ pri?am svima o tome.

No, usprkos svemu, svakodnevno susre?em ljude, koji se tuže na zaboravnost, razdražljivost, mentalni umor, depresiju, nesanicu, zbunjeni su, nemaju jasne misli, krenuli su u razne bolesti, što je sve pokazatelj gladnog organizma, a posebno nedostatka folne kiseline i klorofila. A upravo ove dvije hranjive tvari se u izobilju nalaze u zelenju, a posebno u velikim koli?inama u AFA algi.

Kod njih sva moja pri?a o snažnim efektima AFA alge i potrebi njene konzumacije, izaziva skepticizam i ne žele niti uzeti u obzir takvu mogu?nost rješenja njihovog problema.

Život ovoga našeg vremena nas usmjerava prema ovoj maloj bilj?ici, staroj tri milijarde godina, nevidljivom vodenom cvijetu, AFA algi, u kojoj su sva hranjiva u idealnim omjerima, upravo onakvim kako naš organizam zahtjeva, iskoristiva u potpunosti, koja k nama do?e sa ni?im dodanim i ni?im oduzetim.

David Howell, voditelj homeopatskog koledža u Ujedinjenom kraljevstvu, gorljivi zagovornika AFA alge, priznaje da ovako velike dobrobiti mogu izazvati skepticizam. Howell se uvjerio u vrijednosti AFA algi zbog iznenadnog poboljšanja stanja kod nekih pacijenata koje je lije?io homeopatski, a koji su uz homeopatske lijekove po?eli uzimati i modro zelene alge:

„Odjednom je lije?enje imalo bolje rezultate“, kaže Howell. „Zaklju?ili smo da, njihova tijela nisu imala pravu nutricionisti?ku ravnotežu da bi iskoristila homeopatske lijekove i tek kad su po?eli jesti alge, lijekovi su po?eli djelovati kako smo o?ekivali.

Vjerujem da alge pomažu da tijelo radi u?inkovitije pa tako apsorbira više vitamina i minerala iz sve ostale hrane koju konzumiramo. No, kako god da djeluju, sve je više onih koji se okre?u prema tom dodatku kojeg mogu uzimati svi, uklju?uju?i djecu i trudnice“. zaklju?uje Howell.

Mnoge slu?ajeve u?inka je teško objasniti. Jedna osamdesetogodišnjakinja koja je prošla kemoterapiju zbog raka štitnja?e bila je toliko iscrpljena nakon lije?enja da su lije?nici bili skepti?ni oko njezina preživljavanja. Nakon jednog mjeseca uzimanja algi, konkretno Zelene energije, potpuno se oporavila.

Jedna teorija kaže da, osim što priskrbljuje jednu dozu hranjivih tvari koje nekim ljudima nedostaju, kao B vitamini, zink, magnezij, željezo i masne kiseline, alge organizam opskrbljuju kisikom, a to pomaže boljem prijenosu hranjivih tvari do organa kojima su potrebni.

Prema Penny Davenport, neovisnoj nutricionistkinji, taj okisgeniraju?i u?inak modro zelenih algi može biti posljedica njihovog djelovanja na zaga?iva?e:

„U današnje vrijeme tijelo ima vrlo malo kisika jer je zaga?enje sveprisutno. Alge na sebe vežu teške metale i odstranjuju ih iz tijela.“ Kaže Penny

Dr. Gabriel Cousens, ameri?ki nutricionist i zagovornik modrozelenih algi izjavio je:

„Možda je najve?a vrijednost AFA algi u njihovom pozitivnom u?inku na hipofizu, epifizu i hipotalamus u mozgu. Izgleda da ima neki posebni u?inak na energetiku mozga i njegovu funkciju.“

Ovdje možete poslušati vrlo kratku pri?u ?ovjeka kojemu je AFA alga pomogla da se izvu?e iz depresije:



Dragi ljudi, budimo gladni zdravlja, dobrog raspoloženja, novih informacija i uvijek boljeg življenja. Svaki dan napravimo jedan mali korak naprijed, izvan one nau?ene šprance zone udobnosti koja govori „ne talasaj, dobro ti je, a vidi kako je onome loše“. Naprotiv, talasajmo, tražimo više, razvijajmo se u mudra bi?a koja korak po korak ispunjavaju svoju svrhu na ovoj planeti.

Želim vam savršen vikend.

Ana



Kosti se neprestano troše i nanovo izgra?uju. Izgradnja nadilazi trošenje sve do 30-te, kada se dostigne vrhunac koštane mase, nakon ?ega se polako po?inje gubiti gusto?a kostiju, a gubitak se ubrza tijekom menopauze. No, važno je znati da puno toga možemo u?initi kako bi sa?uvali koštanu masu.

Najvažnija je prehrana

Uravnotežena prehrana temeljena na povr?u i vo?u, sjemenkama, orašastim plodovima i nemasnim proteinima, nahranit ?e i održavati tijelo u kiselo-alkalnoj ravnoteži.

Metaboli?ka acidoza, kiseli pH, je rezultat previše životinjskih proteina, žitarica, še?era, gaziranih pi?a, konzervansa i sl. Organizam, u toj situaciji, spašava pH ravnotežu uzimaju?i kalcij iz kostiju, što slabi mineralnu gusto?u kostiju.

?esto se u cilju održavanja zdravlja kostiju, odlu?imo za neke dodatke, kao na primjer kalcij. No, tada trebamo imati na umu da mikronutrijenti djeluju u interakciji jedni s drugima i da ne?emo imati korist od uzimanja samo jednog, u konkretnom i kalcija, nego treba obratiti pozornost na vitamine D i K.

Vitamin D je presudan za apsorpciju kalcija u organizmu.

Izlaganje sun?evoj svjetlosti je jednostavan i najbolji na?in da se dobiju dovoljne koli?ine vitamina D. To je jedna od najmo?nijih terapija. Ne postoji lijek, tehnologija niti kirurški zahvat, koji ima toliku mo? iscjeljenja kao prirodna sun?eva svjetlost, naro?ito u razdoblju izme?u travnja i rujna. Za ostalo vrijeme bi ga trebalo nadopuniti iz drugih prirodnih izvora, kao što je organski vitamin D.
Adekvatna razina vitamina D je cijelog života potrebna za metabolizam kalcija. Osim toga, niska razina vitamina D je povezana sa opasnim bolestima poput raka, dijabetesa, bolesti srca, depresijom i poreme?ajem cirkulacije.

Kroni?an nedostatak vitamina D se ne može riješiti preko no?i. Potrebni su mjeseci i mjeseci izlaganja suncu ili uzimanja dodatka vitamina D.

Vitamin K je izuzetno važan u zaštiti kostiju, jer je neophodan u stvaranju osteokaIcina, proteina kostiju, koji djeluje kao ljepilo kod vezivanja kalcija u kostima. Po bogatstvu ovog vitamina prednja?i karfiol, sve druge vrste zelenog povr?a, avokado, kivi, banane, meso, mlijeko, jaja.

Vitamin K je topljiv u mastima, višak se zadržava u jetri, radi ?ega rijetko nedostaje organizmu. Me?utim, ukoliko postoji neko oboljenje probavnog sustava, jetre ili neko od oboljenja radi ?ega organizma slabo apsorbira masno?e, postoji rizik nedostatka vitamina K.

Važno je o?uvati i izgraditi miši?nu masu

Poput koštane mase i miši?na masa dostiže svoj vrhunac u mladosti, a zatim se postupno smanjuje. Znanstvenici imaju potvrdu da alkalna prehrana pomaže da se sa?uva miši?na masa i u kasnijoj dobi, a zna se da tjelovježba pomaže u izgradnji kostiju. Naše kosti se prilago?avaju težini kojom ih opteretimo, pa tako što ih više koristimo one postaju ja?e. Intenzivan trening omogu?uje mnogim ženama da povrate kvalitetne kosti i izgrade miši?e.
?ak i jednostavna aerobna vježba tri puta tjedno po pola sata, ili redoviti nježan ali mo?an pilates, može u?initi ?udo u spre?avanju gubitka koštane mase. Preporu?am svakodnevno, najmanje pola sata brzog hodanja, a ako još k tome dodamo 5 tibetanaca, savršeno!

Hormoni Radi nedostatka estrogena, milijuni žena je stavljeno na hormonsku nadomjesnu terapiju za vrijeme menopauze, no nakon pozornijeg prou?avanja, znanstvenici su otkrili da veliki gubitak koštane mase nastaje prije zadnje mjese?nice.

Istaknuti kanadski endokrinolog dr. Jerilynn Prije i drugi su proveli istraživanje o utjecaju progesterona na kosti. Utvr?eno je da progesteron i kosti imaju složen odnos i da progesteron može utjecati na izgradnju kostiju, jer je to hormon koji se prvi snižava u perimenopauzi, ali ni to ne zna?i da treba uzimati hormonsku terapiju kao nadomjestak.

Sve stvari u životu se odvijaju cikli?ki, uklju?uju?i i hormone i tijelo se sigurno može prilagoditi novonastaloj situaciji. Mi samo moramo paziti da ga kvalitetno podržavamo uravnoteženom prehranom, sa puno svježeg vo?a i povr?a, visokokvalitetnim proteinima i mastima i biljnim terapijama za hormonalni balans.

Mršavljenje u perimenopauzi i menopauzi

Nagli gubitak težine u perimenopauza i menopauzi može biti zna?ajan faktor rizika za gubitak koštane mase.

Gubitak težine nije nužno sam po sebi nezdrav, dapa?e, ali ako se planira izgubiti na težini tijekom perimenopauze i menopauze, moraju se poduzeti rigorozne mjere za zaštitu kostiju.

Brojke pokazuju da 10% gubitka tjelesne težine daje oko 1% gubitka koštane mase.

Dakle, žena koja se približava menopauzi ili je ve?, a želi ili treba izgubiti na težini, treba to u?initi na promišljen na?in koji je usmjeren ka poboljšanju ukupnog zdravlja, tako da ne gubi kosti zajedno s težinom.

Klju? je kompletna potpora tijekom mršavljenja: zdrava prehrana i odgovaraju?i prehrambeni dodaci ( AFA alga i proizvodi na bazi AFA alge ), tjelovježba koje izgra?uju miši?e, održavanje pH ravnoteže i razine vitamina D i K..

Kroni?ni upalni procesi su još jedan uzro?nik gubitka kostiju, kao i bolesti dijabetes, bolesti srca, visok krvni tlak i kolesterol, pa i alergije na hranu koja je uzro?nik kroni?nih crijevnih bolesti, što utje?e na sposobnost apsorpcije hranjivih tvari za izgradnju kostiju.

Smanjiti upalne procese u organizmu, riješiti probleme probavnog sustava. Pozorno pratiti i utvrditi postoji li alergija na neku hranu, pogotovo su rizi?ni pšenica, mlije?ni proizvodi, soja, orasi, jaja. Smanjiti unos še?era, kofeina, jer rafinirani ugljikohidrati imaju tendenciju da pove?aju upalni proces i kiselost krvi. Kompleks masnih kiselina sa omega3 i omega6 u pravom omjeru, pokazalo se smanjuju upale, alkalna prehrana.

Smanjite fizi?ki i emocionalni stres

Naša tijela su pod ogromnim stresom tijekom cijele hormonske tranzicije, bilo da je to pubertet, trudno?a, menopauza, a zajedno sa tim dolazi i emocionalni stres. Stres poti?e više razine kortizola, što može dovesti do stani?ne smrti, apoptoza ili osteoblasti?nih stanica.

Stres tako?er može proiza?i iz loše prehrane, alergije na hranu ili od lijekova. Smanjenje stresa je važan ?imbenik i bez obzira na zauzetost, stres ne bi trebao biti zanemaren.

Tehnike za poboljšanje emocionalne snage imaju presudnu ulogu u borbi protiv gubitka koštane mase…. meditirajmo, jogirajmo, džogirajmo…. Vježbe ?e uz smanjenje stresa oja?ati miši?e, izgraditi kosti, poboljšati ukupnu ravnotežu.

Neka nam ljubavi, razumijevanja i sunca u nepresušnim koli?inama.

Ugodan vikend!

Ana





Živimo u stanju stalnog kaosa, jurimo iz jedne krize u drugu, uvijek u strahu od one koja nas ?eka možda ve? na slijede?em koraku. Sva naša pažnja, sa ono malo energije koju prona?emo, je usmjerena na gašenje požara, a krivce za trenutnu situaciju pronalazimo u vanjskom svijetu, ?ime se branimo da ne možemo preuzeti odgovornost za nastale doga?aje niti za vlastita ?injenja.

Kako god mislili, koga god okrivljavali, život u kaosu crpi našu energiju, narušava odnose, poti?e ovisnosti kroz koje pokušavamo prona?i kratkotrajan mir, remeti redovne aktivnosti, a dugoro?no donosi velike zdravstvene i druge probleme.

S toga, želimo li druga?ije, trebamo prihvatiti ?injenicu da imamo puno više kontrole nad našim životima nego što to sebi priznajemo. U ve?ini slu?ajeva nemamo vlast nad onim što se doga?a vani, ali imamo vlast nad ne?im puno važnijim, a to je naša reakcija na te doga?aje. Mudra i nadasve mirna reakcija je put kojim ?emo uvesti red u naše kaoti?ne živote i prona?i pravi odnos sa doga?ajima i svijetom oko nas.

Naravno, za to nam je potrebna unutarnja snaga, koju crpimo iz obnovljivih izvora naše unutarnje energije;

kad provodimo vrijeme s obitelji i prijateljima, kad njegujemo dušu umjetnosti, glazbom, plesom, kad se družimo s prirodom, kad svjesno dišemo….

Iznad svega je važno da smo svjesni trenutka u kojem jesmo. Makar koliko bilo teško, prona?imo uporište kako bi u njemu uživali i cijenili ga. Zagrlimo to vrijeme, taj trenutak, kao najve?u dragocjenost.

Tako ?emo izgraditi unutarnji mir i povratiti kontrolu nad našim odlukama i izborima.

Unutarnji mir je najve?i obnovljivi izvor energije koji ?e njegovati našu nutrinu i kolika god bila koli?ina vanjske buke i nereda, mir ?e biti naš odgovor.

Vanjski svijet nam uvijek vrati ono što mu pošaljemo. Baš kao što ogledalo ili bistra voda zrcale naše lice, tako i ljudi s kojima komuniciramo zrcale našu nutrinu.

Kad osvijestimo ovu mudrost dobit ?emo odgovor na pitanje, koje ?esto ?ujemo, a i sami znamo re?i… zašto se meni uvijek ovo doga?a?....

Dragi ljudi, želimo li biti voljeni, cijenjeni ?lan društva, nesebi?no, ne biraju?i, dijelimo ljubav i poštovanje, baš kao što sunce ne bira koga ?e ogrijati a koga ne, niti kiša bira ?ija ?e polja natopiti, a ?ija ne.

I sjetimo se toga kad god na licu osjetimo toplu sun?anu zraku ili kap kiše.

Lijep dan!

Ana



Kako bi se zaštitila od iritacije nekim nepozvanim posjetiteljem, koje dospije u unutrašnjost kroz otvor za hranjenje i zastane izme?u plašta i ljuske, školjka ga odmah po?inje oblagati sedefom. Bilo da je to zrnce pijeska ili neko drugo strano tijelo, sloj po sloj sedefa, mineralne tvari koju nazivaju „ majka bisera“, pretvara tu smetnju u prekrasni biser.

Ovaj savršeni prirodni proces ?ovjek, naravno, nije iskoristio kao poticaj za razmišljanje u pravcu.. ako je ta mala školjka tako savršeno opremljena, možda i ja imam na?in da od mojih teško?a napravim nešto poput bisera.

Ne, ?ovjek je taj proces iskoristio za organiziranje farmi kultiviranih bisera, za ?ije stvaranje se reže mali prorez u plaštu školjke gdje se ubacuje neko iritativno zrnce kako bi se potakao proces izlu?ivanja sedefa, a ?ak samo rezanje plašta je dovoljno iritantno da se izazove taj proces. Grozim se na svaku ovakvu manipulaciju napravljenu radi nezajažljivosti.

Pada mi na pamet koja bi reakcija školjke bila da razmišlja kao ?ovjek, kad joj dospije zrnce pijeska u unutrašnjost; usmjerila bi se na traženje krivca i optužila, na primjer, hobotnicu da svojim dugim krakovima kovitla pijesak dok se kre?e po dnu, te na taj na?in ugrožava cijelu vrstu školjki. ?ak bi uvjerila sebe i druge da je to neka zavjera protiv školjki op?enito, a da je hobotnica potpla?eni izvršitelj. S tim uvjerenjem, podigle bi se sve „ugrožene“ školjke i tražile referendum za donošenje zakona kojim se odre?uje, da krakovi hobotnice ne smiju biti duži od 20 cm i da se u tu svrhu odmah po?nu cijepiti mlade hobotnice, a onima koje ve? imaju duže krakove, da se onemogu?i kretanje, kao društveno nepoželjnima, jer su druga?ije nego je propisano.

I kada bi kona?no zadovoljno zaklju?ila da je sve ure?eno na željeni na?in, školjka bi osjetila da je nešto žulja i shvatila da je tu ve? duže vrijeme neželjeni gost, koji ju je toliko izgrebao da joj prijeti dugotrajni opravak ili ?ak smrt. U žaru borbe, dok je rješenje problema tražila tamo negdje vani, zaboravila je koristiti alat kojim je opremljena, zaboravila je taj grubi trun obložiti sedefom.

Svatko od nas ima zrnca šljunka koja ga žuljaju. Neki su skriveni i žuljaju nas godinama, kao neriješene sumnje, strah, krivnja, .. namjerno ih ignoriramo iako njihovu prisutnost osje?amo svaki dan i mogu nas stajati života.

?esto kamen?i? do?e kao loše iskustvo koje može biti poticaj da napravimo nešto dobro, pravi biser. Potrebno je samo vidjeti šansu, vjerovati da smo opremljeni potrebnim alatima, zaroniti duboko u sebe, prona?i ih i prisjetiti se kako funkcioniraju.

Istresimo cipele, dragi ljudi i ?vrstim korakom, puni samopouzdanja krenimo u ovaj dan. Prisjetimo se povremeno da od onog što je žulja školjka napravi biser.

Ana



Knjiga pjesama Linde Ellis, koja nosi vrlo intrigantan naslov „Dash“, mene je, kao i mnoge, potakla na razmišljanje o tome koliko cijenimo život, zapravo, kako živimo, kako našim življenjem utje?emo na druge i što oni zaista mogu re?i o našem životu, ciljevima, težnjama… zar sve to stane u jednu malu crticu izme?u broja koji ozna?ava naše ro?enje i broja koji ozna?ava našu smrt.

Sva naša lutanja, traženja, dostignu?a, odluke kojima smo u?vrstili sve naše stavove i brzo odustajanje od istih, spoznaju?i, na manje ili više bolan ili zahtjevan na?in, neku novu dimenziju koja nas vodi u ponovno gra?enje, ciglu po ciglu od temelja, svjesni da ?e možda neko novo saznanje, kao tajfun, ponovo sve o?istiti … zar sve to stane u malu bezna?ajnu crticu.

Svako dijete do?ekamo kao Mesiju jer je svako predodre?eno za nevjerojatne stvari. Otuda slavlje. No, onda ga odmah po?nemo popravljati, kao što popravljamo i svu ostalu Prirodu, svodimo ga na našu razinu razmišljanja, uguravamo u naše forme.

S toga, ?im po?ne samostalno razmišljati, kao i gotovo svatko od nas, postane dvoje ljudi.

Jedno je osoba koju dajemo onima oko nas, sa fasadom za koju vjerujemo da nas najbolje predstavlja, zapravo da nas predstavlja onako kako nas oni žele vidjeti. Taj vanjski identitet, kojega dajemo svijetu, ima vrlo male ili nikakve veze sa našim unutarnjim identitetom.

Drugo je osoba koju držimo pod sigurnosnim klju?em, mekana, nježna i iznimno osjetljiva, koju držimo daleko od pove?ala drugih, koja je ?esto puta zanemarena i od nas samih.

Cijelo životna borba je postati jedinstvena osoba. Osoba koja je pronašla svrhu svog postojanja i postigla mir. Zato smo na putu vje?nog traganja za mogu?im rješenjima i na?inima prevladavanja emocionalnih i drugih zamki, na kojem smo neminovno pra?eni strahom od neuspjeha, osude, a iznad svega strahom od neprihva?anja.

I kolika god iskustva imali, nespremni smo za svaki slijede?i trenutak, jer se baš svaki razlikuje od onog ve? proživljenog. Tražimo u starim ili tek objavljenim knjigama, iako nitko ne može prona?i upute za život u niti jednoj knjizi, svejedno, iš?itavamo, pretražujemo, uspore?ujemo, pokušavamo ?ak primijeniti, uglavnom neuspješno.

No, tragamo neumorno, suo?eni s nepobitnom stvarnoš?u promjene i prolaznosti, koju ?esto ne možemo shvatiti niti prihvatiti. Kora?amo kroz razine duhovne svijesti na kojima se smjenjuju bijeda, brige i bol, što odbija cijelo naše bi?e, kao i sa radosti, ljubavi i poštovanjem prema svakom trenutku života, što miluje svaku našu stanicu.

Tako, vremenom nau?imo prepoznati sebe upravo tamo gdje je zasijano sjeme tuge, uzdi?i se iznad svih okolnosti i po?eti se ostvarivati tamo gdje je zasijano sjeme radosti.

Pa kad promislimo o tako kompleksnom življenju, njegovoj važnosti, neizre?enosti, nedore?enosti i tajnosti, jasno je da drugi mogu malo re?i o ne?ijem životu, ciljevima, težnjama i ostvarenjima.

Njima ostaje jedino da izme?u datuma ro?enja i smrti napišu crticu, a svakome ponaosob da, radi sveg života na zemlji, napravi što kvalitetniji sadržaj te crtice, prisje?aju?i se povremeno kona?ne istine, da svi moramo umrijeti.

Marco Aurelije, u „Samome sebi“ kaže:

„Nastoj ste?i znanje o tome kako se sve mijenja, prelaze?i jedno u drugo, stalno se time zanimaj i vježbaj u toj oblasti znanja. Ništa drugo ne?e stvoriti istinsku veli?inu duha. ?ovjek se u tom trenutku osloba?a tijela, pa se, svjestan da ?e uskoro sve morati odbaciti i oprostiti se s ljudima, u svojim djelima sav posve?uje pravednosti, dok se u ostalim doga?ajima predaje Prirodi.“

„Ono što udjeljuje Priroda svakome je korisno. Korisno je upravo onda kada mu udjeljuje.“

Dragi ljudi, iskoristimo ?udesnu energiju svibnja. Budimo svjesni svoje vlastite vrijednosti. Zapitajmo se dajemo li koliko smo sposobni dati, odnosno, dobivamo li ono što smatramo da nam pripada. Napravimo mjesta i vremena za oboje i za bolje.

Ovaj svibanj ?e biti prekrasan mjesec za ostvarenje svoje osobnosti i uživanje u životu divne jednostavnosti! Ne zaboravimo se zaustaviti i pomirisati cvijet!

Ana




Poznat nam je osje?aj „leptiri?a“ u trbuhu, u trenutku nekakvog zna?ajnog iš?ekivanja, doga?anja pred javni nastup ili uslijed neke sli?ne nervoze. Jedan je to od mnogih pokazatelja uzro?no-posljedi?ne povezanosti mozga i probavnog sustava. Neki znanstvenici naglašavaju važnost probavnog sustava u toj povezanosti, do te mjere, da ga nazivaju drugi mozak.

I zaista bi bilo pogrešno tako kompleksno sa?injen sustav, sa sto milijuna neurona koji ga povezuju sa mozgom, koji ima stalne i snažne refleksije na stanje cijelog organizma, doživljavati kao mehanizam koji samo probavlja hranu. Njegova uloga je puno ve?a od pukog probavlja?a hrane, jer velikim dijelom odre?uje naše mentalno stanje i igra klju?nu ulogu u održavanju sveukupnog imunog sustava.

Komunikacija je neprestana u oba pravca, kao što uznemireni mozak šalje signale u crijeva, tako i uznemirena crijeva šalju signale u mozak.

Ljutnja , tjeskoba , tuga , ushi?enje… svi jaki osje?aji ostavljaju svoje otiske i izazivaju razli?ite simptome u crijevima, utje?u na stvarnu fiziologiju crijeva. Drugim rije?ima, stres ili depresija ili drugi psihološki faktori, mogu utjecati na kretanje i kontrakcije u probavnom sustavu, uzrokovati upale i pove?ati osjetljivost na infekcije.

Isto tako loša funkcija probavnog sustava, ostavlja otiske na psihi?koj razini.

Kada se osje?amo umorni, radno nesposobni, kada imamo glavobolju i probleme s pam?enjem, dokazano je da je tome uzrok, gotovo uvijek, za?epljenje organizma otpadnim i štetnim tvarima, odnosno usporen rad crijeva.

"Probavni sustav je previše kompliciran da bi služio samo za probavu i izbacivanje sme?a putem debelog crijeva", kaže Emeran Mayer, profesor fiziologije, psihijatrije i behavioralnih znanosti. „Moje istraživanje crijevnog živ?anog sustava me dovelo na pomisao da ?e se u psihijatriji morati, osim samog mozga kojega nosimo na ramenima, proširiti lije?enje na drugi mozak, to jest na crijeva.“
„O tretmanu probavnog trakta moramo razmišljati na dnevnoj razini. Zanemarivati ga zna?i dramati?no pove?ati rizik za nastanak mnogih bolesti, kao i kontinuiranu borbu sa težinom. Istraživanja su utvrdila povezanost neadekvatne razine probiotika sa razli?itim zdravstvenim problemima. Kod pretilih osoba je tako?er prona?ena ve?a koli?ina loših bakterija u odnosu na dobre.“

Zaklju?ak mnogih studija je da je svakodnevni dodatak probiotika gotovo važniji nego dnevna doza vitamina.

No, radije uvedimo u prehranu kvalitetne namirnice koje u svojim riznicama imaju sva hranjiva, pa ?ak i probiotike, kao što su alge.

Alge sadrže i vitamine i minerale i preko 2000 razli?itih enzima, a k tome još blagotvorno utje?u na ja?anje crijevne flore, pove?avaju?i koli?inu laktobacilusa i bifidusa, ?ime se smanjuje opasnost od razvoja patogenih bakterija kao što su Escherichia coli i Candida albicans.

Prosje?ne dnevne potrebe odraslih osoba za algama su oko 1 gram, a ako je organizam iscrpljen ili ve? postoji ozbiljno oboljenje, doza se treba pove?ati nekoliko puta s ciljem bržeg obnavljanja i normalizacije biokemijskih pokazatelja. Nije mogu?e predozirati se budu?i su hrana, a ne lijek.

Blagotvornost ove namirnice, kod mnogih, se osjeti ve? u prvih nekoliko dana, dok neki mogu imati potrebu za ve?im koli?inama ili u?inak osjete tek nakon mjesec i više dana.

Uz alge se rješavaju problemi na fizi?koj i na psihi?koj razini, pa i oni skriveni, kao problem " stani?nog gladovanja", no, ne treba o?ekivati trenuta?na ?uda.

Pravi rezultati su vidljivi tek nakon 3-6 mjeseci, ovisno o stanju organizma, a ako uistinu želimo temeljito promijeniti stvari, na dubljem nivou, alge nam trebaju biti godinama svakodnevna namirnica i vremenom ?emo doslovno preustrojiti tijelo i uživati u stvarnom zagrljaju zdravlja i vitalnosti.

Alge na jelovniku zna?e temeljitu brigu o jednom i drugom mozgu, što ne zna?i da ?emo biti oslobo?eni nenajavljenih psihi?kih ili fizi?kih potresa. Ni govora, život ?e se i dalje odvijati po istim zakonitostima, bez upozorenja za promjene, koje vrlo ?esto dolaze u trenutku kada mislimo da vladamo situacijom.

No, bit ?e druga?ije to što ?emo se sa svim tim potresima bolje nositi, jer je nahranjeno i dobro održavano tijelo u stanju, u vrlo kratkom vremenu, stvoriti ponovnu ravnotežu, bez obzira koliko je zaljuljano.

Veliki pozdrav!

Ana



Koliko god nam se ?inio surov …. C'est la vie!

Katastrofe oduzimaju dah, misao, rije?, i ne samo onima kojima se dogode, nego svima koje zahvati njihova jeka. Za trenutak prestajemo disati, misliti, govoriti, stojimo nepokretni i nijemi, dok nam se pred o?ima izmjenjuju do nedavne slike udobnog življenja. A upravo na to smo do malo prije imali stotinu prigovora.

I blagoslovljen je onaj koji se, u tom trenutku, sjeti pri?e kralja Solomona i njegova prstena na kom je pisalo „I to ?e pro?i“.

Loše stvari se doga?aju i da bi se lakše s njima suo?ili, lakše ih nosili, dobro ih je prepoznati kao sastavni dio života. Sve ono što se nekome, negdje, nekada dogodilo, može se dogoditi bilo kome drugome, bilo gdje drugdje, bilo kada.
I bez obzira koliko smo pametni, uspješni i koliko god dobro planirali, nepredvi?ene okolnosti su mogu?e i s njima treba ra?unati. Zapravo, niti nemamo drugog izbora nego ih prihvatiti kao sastavni dio života.

Što ne zna?i da neprestano trebamo biti optere?eni s ne?im mogu?im lošim, živjeti u strahu od onog što nas o?ekuje iza svakog slijede?eg ugla. Ni govora. Treba samo znati postaviti doga?aje u kontekst prostora i vremena, u odnos koji pokazuje relativnost dobroga, odnosno lošega. Nau?it ?emo tako vidjeti stvari na drugi na?in, prona?i u svakoj situaciji, ma koliko god bila strašna, neku malu i najmanju dobrotu, za koju ?emo se mo?i uhvatiti, kao brodolomac za splav, a za koju ?emo mo?i biti zahvalni. A zahvalnost, zahvalnost je ?udo, zahvalnost gradi, pokre?e energiju, ?isti misli i pronalazi izlaz i najvažnije, otvara srce za dotok još više dobroga.

Loši doga?aji nas podsje?aju da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo, daju nam priliku da ?inimo dobro, da suosje?amo, pomažemo, volontiramo, a posebno nas podsje?aju da zahvaljujemo na daru života, na zdravlju, snazi i mudrosti i da nikada ne izgubimo iz vida ?injenicu da je sve u životu relativno, pa tako i problem koji nam se doseli u život. Na nama ostaje da imamo dovoljno mudrosti kad se s njime suo?imo i odlu?ujemo za koji kraj ?emo ga uzeti.

Pa i onda kad nam izgleda da je život samo neprestan niz problema, koji se redaju jedan za drugim, izdvojimo jedan po jedan i postavimo ih u relativan odnos.

Svaku bolest koja nam se dogodi doživljavamo kao problem, ali ako nismo zahva?eni nekim teškim terminalnim bolestima ili onima koje oduzimaju osnovne životne funkcije, zapravo, imamo puno razloga za biti zahvalni, pa zahvalni i na tom podsje?anju da trebamo biti zahvalni.

Milijuni ljudi su nezadovoljni sa svojim relativno lošim primanjima, a milijuni drugih koji dobivaju samo par dolara dnevno, doživljavaju sve ove nezadovoljnike kao bogataše.

Usamljenost, financijski problemi, državne represije, ljude baca u o?aj pa se razbole ili imaju strašne emocionalne poreme?aje, stanje koje devastira ono najvrjednije što ?ovjek ima, vrijeme i energiju. A dovoljno bi bilo postaviti sebi pitanje „u odnosu na što mi je to problem?“

Razmišljati o problemima u relativnom svijetlu, ne zatvarati ih u ekspres lonac da kuhaju do to?ke eksplozije, donosi razumijevanje i prihva?anje, što smanjuje ukupno optere?enje, a otvara prostor za duboko disanje, mudro razmišljanje, zahvalnost i akciju. K tome, problem je smanjen do njegove relativne veli?ine i nevjerojatno je koliko je lakše s njim rukovati, koliko se lakše s njime nositi.

U sebi, na sebi i okolo sebe, cijeli život, vu?emo daleko više prtljage nego nam je potrebno, a bilo bi dobro, kao u avio kompanijama, postaviti neka ograni?enja za prtljagu koju nosimo i obavezu pla?anja u zahvalnosti.

Kako god, povremeno se dogodi da se priroda umiješa i optuži nas za višak prtljage, jer ona koja na kraju pla?a cijeli ceh, ne može sebi priuštiti platiti toliku cijenu, ne može više nositi toliku koli?inu loših emocija, loših rije?i, bespotrebnih stvari… i sve to bez trunke zahvalnosti.

No nikada nismo potpuno napušteni, izgubljeni. Svjedoci smo da u vrijeme teške katastrofe, bilo osobne ili šire, svi dobijemo dodatnu snagu i mudrost, prihvatimo novu razinu razmišljanja i spremni smo uraditi stvari za koje nikada nismo mislili da ih možemo uraditi.

A nakon svega tu je prilika za novi po?etak, za gradnju sa novim boljim materijalima, bojama i oblicima, jer stvari su nam jasnije, bolje ih vidimo, na druga?iji na?in, sve postavljamo u druga?ije okvire… samo povjerenja, snage i strpljenja.

I naravno, budimo zahvalni za sve što imamo, pa i za ono što mislimo da nam pripada, a još nemamo. I ne zaboravimo one u potrebi.

http://www.youtube.com/watch?v=803XRvxaiss

Ana



Dr. Jeffrey Bland, u intervjuu povodom njegove nove knjige „The Disease Delusion“, na pitanje, pokušava li ve? samim naslovom re?i da bolest zapravo ne postoji nego je samo obmana, je odgovorio:

„Ne baš. Ono što mi zovemo "bolest" je rezultat neravnoteže u jednom ili više od sedam osnovnih fizioloških procesa.
Za razliku od perioda akutnih bolesti, sada imamo novu vrstu poreme?aja, koji je postao dominantan problem, a koje nazivamo kroni?ne bolesti. To su bolesti srca, dijabetes, pretilost, artritis, demencija i druge. Ovim kroni?nim bolestima se pristupa na pogrešan na?in, pokušavaju se koristiti isti alati koji su se koristili za lije?enje akutnih bolesti. Nažalost, ne možemo ih riješiti tabletom. One se ne lije?e jednim lijekom, nego se mora koristiti složeniji pristup, preko na?ina života, prehrane i okoliša. Svaki od ovih poreme?aja zahtijeva personalizirani pristup u lije?enju.
Ono što želim re?i je da su to bolesti koje zapravo nisu bolesti, radi ?ega trebamo sustav koji je usmjeren na postizanje zdravlja, a ne samo na lije?enje „bolesti“. Na kraju krajeva, ishod za kojim smo u potrazi je zdravlje, radi ?ega ne možemo sve aktivnosti svesti samo na lije?enje bolesti. Pokušavajmo potaknuti ljude da budu zdravi.

Tako?er, veliko otkri?e našeg doba je da geni, sami po sebi, ne uzrokuju bolesti, osim kada su pod utjecajem okoliša, koji štetno djeluje na pojedini organizam. Tada se dogodi ono što mi zovemo bolest. No, promjenom okoliša ?e se promijeniti na?in na koji naši geni komuniciraju sa našim tijelom i rezultat ?e biti zdravlje.“

Dr. Bland, ovaj oblik zdravstvene zaštite definira kao funkcionalna medicina, koja se fokusira na razumijevanje uzroka kroni?nih bolesti i njihovom lije?enju pomo?u kompleksnog pristupa na?inu života i prehrani, a sve dizajnirano kako bi se zadovoljile specifi?ne potrebe pojedinca. On razbija naše poimanje bolesti i tvrdi da je bolest lažni idol i da ne postoji na na?in na koji mi o njoj razmišljamo.

I zaista, ništa ne?e pomo?i osobi, koja ima simptome tuge, bezna?a, nesanicu, nedostatak interesa za svakodnevne aktivnosti i sl, kad joj se kaže da ima depresiju, jer depresija nije uzrok tih simptoma. Depresija je samo naziv nekakvog stanja.

Uzroci za sve "bolesti" stavljene pod isti naziv, mogu znatno varirati od osobe do osobe, pa tako depresija može biti rezultat propusnih crijeva uzrokovanih alergijama, usporene funkcije štitnja?e, višegodišnjeg korištenja lijeka za refluks što dovodi do manjka vitamina B12, slabo izlaganje suncu i manjak vitamina D, manjak omega3, prehrana bogata tunom koja izazva toksi?nost živom ili previše še?era u prehrani što dovodi do stanja pred-dijabetesa, prevelika upotreba antibiotika što mijenja crijevnu floru, a samim tim i kemiju mozga i još stotine drugih raznih uzroka. Baš sve, od prehrane, okoliša, na?ina života, utje?e na ravnotežu tj neravnotežu u nekom od sustava i uzrokovati neki poreme?aj, ali nam ama baš ništa ne pomaže ako znamo ime toga poreme?aja, te „bolesti“, jer nam to ništa ne govori o istinskom uzroku.

Otvara se ovdje još jedno pitanje; Bježe li ljudi u neku od „bolesti“ radi ostvarenja identiteta, zna?aja i pažnje, jer nisu u mogu?nosti, radi malog samopouzdanja i samopoštovanja, kao i velike nesigurnosti u ovom poludjelom svijetu, ostvariti se na neki drugi na?in, na primjer, kroz razvoj nekoga od talenata? Pitanje o kojemu se traži dublje promišljanje svakog na osobnoj razini. Odgovor bi mogao biti smjerokaz za rješenje problema.

Kako god bilo, personalizacija potrage za zdravljem ?e sigurno donijeti bolje rezultate u zaustavljanju ove epidemije kroni?nih bolesti.

Za razliku od vremena prije antibiotika, kad su ljudi umirali od akutnih infekcija, žene od jednostavne porodiljske groznice, streptokok grla uzrokovao zatajenje srca, a udovi amputirani zbog zaražene rane, kroni?ne bolesti traže druga?iji pristup, traže tretiranje korijena simptoma i uspostavu ravnoteže svih sustava, traže da dovedemo tijelo u stanje samoregulacije, radi ?ega svatko treba preuzeti odgovornost za osobno zdravlje.

Velika je sre?a da su se znanstvenici – entuzijasti, shva?aju?i potrebu druga?ijeg tretiranja i ?ovjeka i prirode, uputili tražiti odgovor u prirodi i pronašli pravu riznicu super hrana, izme?u kojih onu najviše prilago?enu potrebama ?ovjeka, AFA algu.

AFA alga nosi odgovor za fizi?ko i psihi?ko stanje ?ovjeka. To je biljka sa najve?im udjelom klorofila, a znamo da je klorofil zaslužan za naše postojanje. AFA uravnotežuje sve sustave, temeljito hrani tijelo na stani?noj razini, a isto tako temeljito ?isti nakupljene toksine koji su ina?e prepreka redovnim metaboli?kim procesima. Sprije?it ?e mnoge bolesti koje nastaju kao posljedica lošeg raspoloženja, loših misli, naro?ito osje?aja bezizlaznosti, jer osim koncentracije hranjivih tvari u savršenom omjeru, ona kvalitetno hrani moždane stanice i ima snažan u?inak na živ?ani sustav, što se reflektira kroz op?i porast mentalne budnosti i izdržljivosti, dobru memoriju, lakše rješavanje problema, kreativnost, kvalitetan san, ve?i osje?aj blagostanja, razvoju intuicije..

U mojih 16 godina druženja sa algama, mnogo puta sam ?ula pitanje, „ako je AFA alga tako dobra, kako to da nema nigdje reklame?“, a ja obi?no odgovorim pitanjem „jeste li negdje vidjeli reklamu za brokulu?“

Bez obzira što nemaju reklamu, ja ipak biram algu i brokulu, pogotovo nakon dugogodišnjih osobnih iskustava u konzumaciji algi i ostalog bilja, kroz vegetarijanstvo. I naravno, pokušavam potaknuti ljude da budu zdravi!

Veliki pozdrav

Ana




Bilo kroz ljude koji „slu?ajno“ do?u u naš život, bilo kroz doga?aje koji nas se naro?ito dojme, svakodnevno imamo priliku za u?enje ne?eg novog ili fokusiranje na ono što ve? znamo, a nikako da provedemo u djelo. I svatko je u isto vrijeme i u?itelj i u?enik.

Vijest o smrti Robina Williamsa svijet je do?ekao s nevjericom. Onaj koji je drugima podizao raspoloženje, vra?ao volju za životom, sam sebi je presudio.

„Robinova trezvenost je bila netaknuta i on je bio hrabar dok se borio sa depresijom, anksioznoš?u, kao i sa ranom fazom Parkinsonove bolesti, koju još nije bio spreman podijeliti sa svijetom.

Nadamo se da ?e njegov tragi?ni odlazak probuditi druge koji ?e smo?i snage da potraže njegu i podršku koja im je potrebna kako bi se osje?ali manje uplašeno i tako izborili svoje bitke.“…. Susan Schneider, Robinova supruga.

Kao i velika ve?ina, tako je i Robin bio dvoje ljudi. Jedno je bila osoba koju je davao svijetu, sa fasadom za koju je pretpostavljao da je svijet želi vidjeti, a drugo je bila osoba koju je držao pod sigurnosnim klju?em, daleko od o?iju drugih, sa svim strahovima, nesiguran, bojažljiv… A cjeloživotna borba svakoga od nas je postati jedna osoba, za što mnogima uzmanjka snage, izgube jasno?u misli, optimizam i samopouzdanje, baš u presudnom trenutku.

Jasno?a misli i pozitivan stav grade divno stanje uma, optimizam, samopouzdanje, ljubav prema svijetu, na krilima ?ega se život lakše nosi, kroz teško?e se lakše brodi. No, za to je potrebno kvalitetno hraniti mozak.
Još 1951.g. psihijatri Abram Hoffer i Humphry Osmond, su odlu?ili prona?i lijek za shizofreniju, što je tradicionalna psihijatrija smatrala nemogu?im. Njihov rad je iznjedrio primarnu teoriju o lije?enju ljudi koji pate od mentalnih bolesti, pomo?u prehrane, zdrave, ne prera?ene hrane, sa velikim dozama vitamina.

Nešto kasnije Linus Pauling, ameri?ki znanstvenik, dva puta dobitnik Nobelove nagrade, postao je poznat, izme?u ostalog, kroz propagiranjem drevnog oblika lije?enja, što je nazvao "orthomolecular", - "prave molekule u pravim koli?inama."

Hoffer, Osmond i Pauling su bili daleko ispred svog vremena. Bilo je to doba bu?enja farmaceutske industrije i uvo?enja novih antipsihoti?nih lijekova. Potroša?i su povjerovali u ideju "?arobne pilule", pa je od tada sve do danas psihijatrija u velikoj mjeri pod kontrolom farmaceutske industrije. Hoffer, Osmond, Pauling i stotine istomišljenika lije?nika, su imali ozbiljne prigovore od strane svoje struke za šarlatanski pristup. Tek sada, 60 godina kasnije, prihva?a se ?injenica da su možda ipak bili u pravu.

Danas možemo na?i na stotine studija koje potvr?uju ogromnu ulogu hrane u održavanju dobrog zdravlja, a pogotovo u održavanja zdravlja mozga.

Namirnice koju se posebno preporu?uju su one bogate omega3 masnim kiselinama, koje poboljšavaju kognitivne funkcije, a tako?er su anti upalne, pa one bogate antioksidantima (vitamin A,C i E) što pomaže boljem dotoku krvi u mozak, pa bogate polifenolima radi bolje funkcije mozga i manjeg odumiranja stanica, one bogate dopaminom za pove?anje koncentracije i motivacije, pa one bogate vitaminima B skupine posebno B6 i B12, za pam?enje i koncentraciju i obavezno one sa vlaknima radi održavanja uravnotežene razine energije, da moždane i sve druge stanice u tijelu dobivaju dovoljno energije, kako bi funkcionirale optimalno.

Sve navedeno možemo na?i u namirnicama koje su nam dostupne, ako imamo sre?e pa živimo u takvom okruženju, no, ako smo u nedostatku vremena ili nismo sigurni u kvalitetu namirnica koje nam se nude, možemo jednostavno u prehranu uklju?iti AFA algu, koja u savršenom omjeru hranjivih tvari sadrži sve što nam je potrebno.

Zapravo, najve?a vrijednost AFA alge i jest njen u?inak na živ?ani sustav i to zahvaljuju?i pheniletilaminu i njegovoj nezamjenjivoj ulozi na mentalne funkcije. Pheniletilamin, kratko PEA, je endogena molekula koja aktivira glavne neurotransmitere, naro?ito dopamin i noradrenalin.

Prof Sabella u Chicagu, je dugo bio posve?en istraživanju, te utvrdio da depresivni ljudi imaju izrazito nizak pheniletilamin(PEA), pa dodavanje istoga zna?ajno i brzo poboljšava raspoloženje i smanjuje depresiju, jer dovodi do pove?ane proizvodnje endorfina, tvari koja stvara osje?aj blagostanja i ima snažnu proti stresnu aktivnost.

„AFA alge su najbogatiji izvor pheniletilamina radi ?ega se vrlo brzo poboljšava raspoloženje, gradi optimizam i samopouzdanje. Depresiju i drugi sli?ne poreme?aje možemo ukloniti konzumiranjem AFA alge upravo radi pheniletilamina. Tek nekoliko grama klamatske AFA alge ima bolji rezultat nego 10mg amfetamina, posebno zato što je amfetaminu potrebno dodavati i druge hranjive tvari, koje AFA alga ve? sadrži.

Jedan gram sušene AFA alge sadrži oko 3 mg PEA. Ova doza može, ako se uzima svaki dan, obnoviti PEA rezerve, a u isto vrijeme imati izravne u?inke na energiju koja pomaže pozornosti i koncentraciji. AFA alga je jedan od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizi?ku, emocionalnu i mentalnu energiju, jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan na?in.“ …navodi prof. Sabella u svom izvješ?u

Dr. Gabriel Cousens je osniva? "Tree of Life Rejuvenation Center" Patagonia, Arizona, gdje se pacijenti hrane pomno biranim namirnicama i AFA algom.

"Kao lije?nik radim s tisu?ama klijenata i imao sam mnogo potvrda da AFA pomaže vratiti ukupnu biokemijsku ravnotežu brinu?i o tijelu na stani?noj razini. Prekrasna i jedinstvena, za vrhunske performanse tijela, uma i duha, trebala bi biti uklju?ena u bilo koji program za pomla?ivanje i detoksikaciju, a svatko od nas bi je trebao uzimati svaki dan. "

„Nakon što sam osobno doživio i svjedo?io poboljšanju kvalitete moždanih funkcija mojih pacijenata koji su konzumirali modro-zelenu AFA algu, Aphanizomenon flos-aqua, i kad sam pro?itao još neka izvješ?a, bio sam zainteresiran kakve ?e u?inke AFA imati na Alzheimerovu bolest.

Nakon 12 mjeseci terapije AFA algom ( 5 grama dnevno) od dva temeljito dokumentirana slu?aja, jedan je pokazao povratak nekih zna?ajnih funkcija, a drugi prestanak progresivne degeneracije. Oba su službeno prijavljena na osnovu ?ega je i službeno potvr?eno da se AFA alga koristi u lije?enju Alzheimera, Parkinsa, Multiple i Dijabetesa.“

Dr Gabreil Cousens je patentirao svoje otkri?e o utjecaju AFA alge na moždane funkcije.
Budu?i se trudim da, bez obzira na važnost informacija, mailovi ne budu duga?ki, ostaje mi samo prostora za kratak pozdrav.

Pa dragi moji, uživajte u ostatku ljeta, a za jasne misli i pozitivan stav, nahranite mozak.

Ana




Koliko smo samo puta doveli u pitanje neko lijepo prijateljstvo, dobre obiteljske i druge odnose i veze, name?u?i osobni stav ili ?ak neko trenutno mišljenje, kao apsolutnu istinu. Sa jadnim argumentima, pribjegavali bi povišenom tonu, nervoznoj gestikulaciji, naglašavaju?i svaku rije? kao da su nam sugovornici gluhi ili ne govorimo istim jezikom. Kao da je pitanje života i smrti.

Doduše, sami ne bi ni bili svjesni stvorene napetosti niti pritiska, sve dok ne bi zašutjeli. Tada bi nam nastala tišina sasula u lice istinu o našoj netoleranciji, ne poštivanju tu?eg mišljenja, neugodnoj i napetoj atmosferi za koju smo zaslužni samo i jedino mi …. i bilo bi nam neugodno. Svejedno, ispriku u bilo kom obliku i sadržaju, ve?ina bi odnijela sa sobom doma, a oni rijetki sretnici bi se iskreno ispri?ali, stvaraju?i priliku za zajedni?ko prijateljsko skupljanje krhotina, kao poslije oluje koja je upravo protutnjila.

Milijuni ljudi vjeruju da postoji apsolutna istina, a tako?er milijuni drugih vjeruju da se samo po sebi razumije, da je sve u životu relativno, što implicira da je sva?ije mišljenje jednako valjano s obzirom na osobno odre?enje, nivo saznanja, okolnosti trenutka i interpretacije stvari i doga?aja kroz o?i promatra?a.

No, kao što je rekao Winston Churchill: "Istina je neosporna. Zloba je može napadati, neznanje je može ismijavati, ali na kraju, ona je tu. "

I kako god bilo, kojoj god grupi pripadali, možda ?ak nekoj tre?oj, uputno je ne vršiti pritisak na druge, pogotovo ne u trenucima nekakvog dokonog razgovora, rezultat kojega ne odre?uje život ili smrt. Pa ?ak ni onda. Pa ?ak ni onda. Svatko pokušava izbje?i ljude koji su naporni i koji svojom prisutnoš?u stvaraju nervozu, gužvu i galamu.

Imala sam prilike slušati neke ljude kako sasvim lagano rješavaju ozbiljne poslovne i druge probleme. Bez uzrujavanja, bez stresa, bez galame i znojenja, pa ?ak kad su i sami bili uzrokom nastalom problemu. Prosto je bila uživancija promatrati ih kako se nose sa nastalom situacijom. Ispri?aju se ako moraju, ohrabre sebe i druge ako trebaju, cijelo vrijeme iskreno se smiješe?i, a nakon razgovora nastave veselo ?avrljati s ljudima oko sebe.

Stvarajmo prilike za dobar osje?aj drugih, jer postoje velike šanse da ?emo to isto dobiti natrag. Smiješimo se iskreno, ne govorimo brzo niti preglasno, ne optužujmo, usredoto?imo se na dostojanstven stav, a emocije držimo pod kontrolom. Donosimo sebi i drugima mir i razumijevanje.

Tko je rekao da je lako? Naravno da nije ali se isplati potruditi se.

I sama znam upasti u zamku ega, huška?a koji bi najradije da ima svako malo razloga ispustiti tarzanovski pobjedonosni pokli?. No, sve brže prepoznajem krivo skretanje, ako treba ispri?am se i nastavim razgovor ali na bitno druga?iji na?in.

U svakome od nas, u sjeni ega, stanuje onaj koji želi donositi mir i dobar osje?aj. On se ne gura za rije?, ali kad mu je damo, prije svega ?e spojit srce i mozak i razgovor ?e dobiti druga?iju intonaciju. Strpljivo ?emo slušati druge, mogu?e prijepore ?emo lakše rješavati, razgovor ?e te?i lagano, bez nervoze i pritiska.

Uputno je prihvatiti ?injenicu da nismo sveznaju?i i da je da je dobro ?uti mišljenje drugih jer oni istu stvar gledaju iz drugog kuta, pa vide nešto što sami ne vidimo. Tako?er, razvijati samokontrolu pomo?u koje možemo vladati emocijama i nikada ne zaboraviti da je preko puta ?ovjek sa svim svojim tegobama i nejasno?ama. Potruditi se shvatiti ga.

Dokazano je da privla?imo ljude poput nas, pa ako želimo biti okruženi mirnim, pristojnim i staloženim ljudima, moramo prvo sami takvi biti.

No, biti ljubazan ne zna?i pustiti ljude da nas iskorištavaju. Biti ljubazan, naravno, ali i promišljen i ?vrstog karaktera, biti osoba koja se drži svojih odluka i dogovora i na koju se uvijek možemo osloniti.

Kada shvatimo da ono što ve?ina ljudi stvarno želi je jednostavno da se osje?aju dobro, za što je potrebno samo nekoliko dobro izabranih rije?i, shvatit ?emo koliko je život jednostavan i kako lako se ljudi mogu u?initi sretnima. I ne treba nam velika mudrost, razbijati glavu koje su to rije?i, što trebamo re?i. Samo prepustimo stvari mirotvorcu u nama.

Cijelu no?, do pred jutro, pljuštala je kiša, pa prestala, ali nebo je i dalje puno crnih oblaka. No, ne trebamo biti grintavi, nervozni. Sunce je i dalje tamo, uredno prelazi svoj put. I bez obzira što je trenutno potpuno zaklonjeno oblacima, ono obavlja svoj posao i ?im se oblaci razi?u bit ?e spremno zasjati najljepšim sjajem.

Neka nam sunce bude uzor. Samo radimo svoj posao, kako bi u danom trenutku bili spremni pokazati se u najboljem izdanju.



Želim lijep dan.

Ana




Zamislimo, kako bi bilo dobro da možemo tijelom trgovati, po principu staro za novo, recimo. Da ovo bolesno, umorno i bez energije, uz nekakvu nadoplatu, zamijenimo za novo mla?e, puno poleta, energije i zdravlja. Zar bi pitali za cijenu, u obzir bi došao i kredit ako se ne bi moglo druga?ije, jer „Bože moj, to je novo tijelo, nov život, s tim ?u mo?i bolje raditi, više voljeti, do?ekati da mi djeca završe studij, pa unu?ad, a sve to mi je jako važno, a i obaveza je svih nas da primjereno odradim sve namijenjene nam uloge“.

I dok razmišljamo o ovoj spasonosnoj ideji, proces „staro za novo“ se upravo doga?a. Unutar tijela se neprestano isprepli?u život i smrt, a njegova sveta zada?a je održati nas na životu, sve dok postoje bar minimalni uvjeti za to. Stare, bolesne, mrtve stanice se zamjenjuje potpuno novima, jetra se obnovi u 6 tjedana, koža u mjesec dana, sluznice želuca u 5 dana i tako redom, stanica po stanica, organ po organ, kroz odre?eno vrijeme cijelo tijelo bude potpuno regenerirano, novo.

Ipak se, usprkos toj potpunoj obnovi, ne oslobodimo zdravstvenih problema, neprestanog umora, starenja…. iz razloga što novo tijelo podvrgavamo istom tretmanu kao i ono prije njega, hranimo ga istom hranom, drogiramo še?erom, pekarskim proizvodima, alkoholom, cigaretama i kavom, umna aktivnost nam se svodi na loše misli i stres, a fizi?ki smo potpuno neaktivni. I dok god ponavljamo ovakav odnos prema sebi, dotle ?emo dobivati novo tijelo sa svim starim problemima.

Ako sve radimo isto kao što smo radili, ne možemo o?ekivati rezultate druga?ije od onih koje smo imali.

No, važno je znati da nikada nije prekasno. Nije bitno kakav nam je bio životni stil, koliko dugo nismo brinuli o psiho fizi?kom zdravlju, nezdravo se hranili, konzumirali previše alkohola, cigareta, kave, kolikim zaga?enjima i stresu smo bili izloženi, ….. uvijek imamo novu šansu.

Uz kvalitetnu prehranu, sposobnost samostalne regeneracije nam omogu?uje brisanje zdravstvenih grijeha iz prošlosti i izgradnju potpuno novog tijela, punog zdravlja i energije i ne postoji zdravstveni problem kojemu se ne može pomo?i pravom hranom. O tome se govori na svim razinama, u znanstvenim, stru?nim i nestru?nim krugovima, vrlo glasno i vrlo argumentirano, a ona davna Hipokratova "Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana" , gotovo je postala mantra. No, bolesnih, umornih, depresivnih ljudi i onih bez energije je svakim danom sve više. Prakticiranje prihva?ene teorije zahtijeva preuzimanje odgovornosti, preusmjeravanje fokusa i mijenjanje navika.

Doduše, misao o tome što jedemo je stalno prisutna jer sve više razmišljamo o namirnicama koje kupujemo, prepoznajemo one sumnjive kvalitete i nastojimo izbje?i ih. Iz mora informacija pokušavamo prona?i one prave radi što bolje informiranosti i ?ak se trudimo ?uti zahtjeve tijela i pokušavamo odgovoriti mu, na najbolji mogu?i na?in, u ponu?enim nam uvjetima.

Kako bi ustrajali na putu kvalitetne brige o tijelu, poželjna je podrška svih prema svima, što je ujedno i doprinos cjelokupnoj dobrobiti društva. Loš izbor prehrane nije rezultat zlo?esto?e ili loše namjere nego loše navike. Na primjer coca cola na stolu. Svatko ve? zna što samo 1 ?aša toga i takvoga pi?a ?ini organizmu, a pogotovo mladom. Coca cola na stolu je uglavnom rezultat nepromišljanja i navike ili udovoljavanja eventualnim o?ekivanjima, jer nitko ne bi svjesno nekome naštetio, pogotovo ne najbližima i najdražima.

Podsje?ajmo na vodu koja na najbolji na?in potvr?uje uzre?icu arhitekta Miesa „manje je više“.

Propagirajmo prehranu bogatu povr?em i vo?em koja pove?ava razinu energije, poti?e imunološki sustav, smanjuje rizik od bolesti… iako znamo da je ono što nam se nudi, s obzirom na uzgoj, skladištenje i transport, siromašnije vitaminima i mineralima od onog potpuno dozrelog na vo?ki i upravo ubranog. Siromaštvo nutrientima, osiromašeno tlo i tretiranje kemikalijama, nas upu?uje na organski uzgoj, što je super ako smo u mogu?nosti, a ako nismo potrudimo se izabrati najbolje od ponu?enog. U svakom slu?aju kada ga pripremimo kod ku?e, uz dodatak najvažnijeg za?ina na svijetu, biti ?e bolje nego procesirana hrana u kojoj se krije tko zna što.

Radi spomenutog manjka vitamina i minerala, ?esto se odlu?imo za multivitaminski dodatak, što nije baš mudra odluka. Prema istraživanju, konzumacijom multivitaminima se ne dobivaju stvarne zdravstvene beneficije, jer ih tijelo slabo apsorbira budu?i ih ne prepoznaje kao hranu, jer su izolirani i stavljeni u sinteti?ke kemijske strukture. Radi loše apsorpcije ve?ina se tih vitamina i minerala izlu?i vani preko mokra?e, radi ?ega su je znanstvenici nazvali „skupa mokra?a“.

Najbolji dodatak prehrani je tzv super hrana. Super hrana je po definiciji hrana s visokim koncentracijama razli?itih hranjivih tvari i fitonutrijenata, sadržaj koje donosi iznimne zdravstvene beneficije.

Znanstvenici su se složili da su mikroalge, Chlorella, spirulina i AFA alga, radi kompletnosti sadržaja i visoke iskoristivosti, najbolje super hrane koje se mogu koristiti za održavanje dobrog zdravlja i kao dodatak za prirodno lije?enje odre?enih zdravstvenih problema. Tako?er odli?ne super hrane su trava mlade pšenice i trava mladog je?ma. Mikroalgama i mladim travama pšenice i je?ma je zajedni?ka velika koli?ina klorofila, koji snažno podržava imuno sustav i koji je zaslužan za naše postojanje. Prehrambena svojstva svake od njih daju poticaj ukupnom zdravlju i dobrobiti i za koju god se odlu?imo uživat ?emo u njenim pogodnostima.

Ja vam, naravno, preporu?am AFA algu, s obzirom na dugogodišnje osobno iskustvo i dobrobiti mnogih koji su je konzumirali bar 3 mjeseca, a pogotovo onih kojima je AFA postala svakodnevna namirnica.

Kažu da se u godinu dana tijelo regenerira 98%, što zna?i, ako se sada odlu?imo za kvalitetniju prehranu i bolji ukupan odnos prema svom tijelu, u ovo doba idu?e godine ?emo imati zaista potpuno novo tijelo, zdravije, s puno energije, osnaženog imuno sustava, tako da ne?emo loviti svaki virus, prehladu, a problemi s tlakom, masno?om i sli?ne male poteško?e, koje su nas neprestano grickale, ?e biti iza nas.

Naravno, ako to želimo. No, ako se baš dobro osje?amo u našem starom tijelu i uživamo u na?inu kako živimo i što jedemo, posljedice ?ega su nam ve? dobro poznate. Ne dajmo se smetati. Kad budemo spremni za promjenu, ako postoji i minimalna mogu?nost, tijelo ?e nam dati novu šansu.

Uživajmo u vlastitom izboru i sjetimo se povremeno da nije bitno koliko nego kako.

Ana





A gomila je vikala „ raspni, raspni“…

"Izme?u ostalih nevolja, glupost ima i ovu osobinu - uvijek se ponavlja." …. Seneka

Sve je re?eno, svi sve znamo, znanstvenici su dokazali naše u?eš?e u stvarnosti koju živimo, snagu naših misli, rije?i. Dokazano je da zakoni svemira funkcioniraju bez greške, a pogotovo zakon uzroka i posljedice. Na ovakve teme svi nervozno klimamo glavo, jer su ve? postale ofucane i dosadne i nema se što nova re?i, a svejedno, koliko ih god znali i prihva?ali, svejedno ?inimo druga?ije.

?inimo se mali, jadni, ovisni, nesavršeni, iz ?ega izvla?imo najniže strasti i energije, iz ?ega nastaju loše misli i još gore rije?i i ?ini, pa se odvu?emo u još ve?u nesretnost, u depresiju, u bolest, a onda za tu novu nesretnost tražimo krivce, i tako u krug.

No, u nekim mirnim trenucima, kad nestane navija?a koji nas poti?u, tapšu kako smo super jer imamo petlje izgovoriti i u?initi, kako smo cool, sastanemo se sami sa sobom, svjesni da trebamo promijeniti navike, prona?i u sebi prave uzroke koji nam gomilaju probleme.

Nesretna je istina da su te navike toliko ukorijenjene u nama da treba snažna volja i ogroman trud za promijeniti ih. Obrasci naših misli, osje?aja i ?injenja su stvorili utore u mozgu kojima najlakše, gotovo automatski, pristupamo.

Rješenje je u stvaranju novih obrazaca, misli, ?injenja, stvaranju novih utora, koji ?e nam biti bolja alternativa, pa ?emo u trenutku kad trebamo reagirati na neku situaciju promisliti koji utor ?emo koristiti, sve dok ta nova navika ne postane automatska.

Treba se potruditi, kao i za sve vrijedne stvari, a nagrada je velika!

Jedna mala pri?a:

U nekoj prašumi je bilo smješteno selo ?iji su mještani, ve? generacijama, odlazili na rijeku dobro utabanom stazom, oko koje je bilo nepregledno gusto raslinje. Do rijeke je trebao sat vremena hoda, što se prelazilo i nekoliko puta u danu. Jednoga dana se jedan mladi ?ovjek popeo na vrlo visoku platanu, pogledao prema rijeci i zaklju?io da bi se drugim pravcem moglo do?i do rijeke za duplo manje vremena. Sutradan je uzeo ma?etu i krenuo sje?i raslinje u zamišljenom pravcu. Bio je to vrlo naporan posao. Povremeno bi se javile sumnje ho?e li uspjeti i jeli to uop?e dobra ideja, a onda bi se sjetio koliko olakšanje ?e taj novi put donijeti ljudima i nastavio još sr?anije. I u predve?erje se našao na rijeci. Stvorio je novi put koji ?e sva?iji život u?initi lakšim. No, uzalud se nadao da ?e obitelj, prijatelji i drugi biti oduševljeni time što je u?inio. Pro?i ?e dosta vremena prije nego se potpuno usvoji novi put i potpuno zaboravi stari.

Ljudi su bi?a navike i nemaju tendenciju vjerovati u nove stvari. Oni ?e i dalje koristiti stari put, ako ih se na neki na?in ne motivira da koriste novi, a ako se ne bude koristio vrlo brzo ?e zarasti. A kad se jednom krene koristiti, malo pomalo, stari put ?e polako prekriti raslinje i bit ?e zaboravljen.

Naš alat za pravljenje novog puta, novih utora u mozgu je druga?iji na?in razmišljanja, saznanje da nas ne ljute tu?e rije?i i tu?a ?injenja, nego misli koje pletemo oko toga. Krenemo li u tom pravcu, trebamo znati da je snaga navike vrlo mo?na, te s toga, dok god se potpuno ne zaborave stari utori, potreban je mali odmak prije svake reakcije. „Ispeci pa reci“ „Izbroji do deset“, su jednostavne stare upute. Sve dok stare putove ne prekrije raslinje i ne budu zaboravljeni.

Ili odustanimo?!

"Za mene je najve?a hrabrost biti sretan. Vrlo je kukavi?ki biti nesretan. Ništa vam ne treba da budete nesretni. Svaka kukavica to može, svaka budala. Svatko je sposoban da bude nesretan, ali je potrebna velika hrabrost da se zaista bude sretan, jer to je uzlazni posao.

Obi?no mislimo „ pa što, svatko želi biti sretan. To je sasvim pogrešno. Vrlo rijetko ?ovjek želi biti sretan, ma sta pri?ao. Vrlo je rijetko ?ovjek spreman biti sretan. Ljudi toliko ulažu u vlastitu nesre?u. Obožavaju da su nesretni. U stvari, sretni su u svojoj nesre?i.

?ovjek uistinu postaje ?ovjek kada prihvati cjelokupnu odgovornost za sve ono sto jest. To je prva hrabrost, to je najve?a hrabrost. Vrlo teško ju je prihvatiti zato sto um govori: ako si odgovoran zašto to radiš? Pa kako bi ovo izbjegli kažemo da je neko drugi odgovoran." kaže Osho

Ako ve? imamo mo? izbora izaberimo misliti da nitko nema ništa protiv nas, nego su njegove rije?i i ?injenja rezultat njegovih vlastitih teško?a, nejasno?a, njegove vlastite borbe. Birajmo biti mudri i sretni jer ?e to sva?iji život u?initi lakšim. Tko ?e ako ne?u ja, ako ne?eš ti, ako ne?e on… tko ?e?!

Želim vam nadasve lijep i radostan ovaj dan, tjedan, mjesec… život.

Ana



Mnoge stvari se navode kao uzro?nici bolesti; hrana, stres, fizi?ka neaktivnost, manjak spavanja, umna optere?enost, pesimizam, što jest to?no. Me?utim, sve to prije svega utje?e na probavni sustav, kao da tu položi sjeme problema koji ?e zapo?eti svoj razvoj, pa se s pravom kaže da je uzrok svake bolesti unutar našeg probavnog sustava. I sre?a da je tako. Veliki i nepremostivi problem bi bio kad bi se uzrok nalazio u susjedovom dvorištu, a pogotovo u susjedovim crijevima.

Ovako nam je po volji izabrati. Ništa nas ne sprje?ava da uvedemo red i sprije?imo ve?u štetu, a možemo se i oglušiti na sve ?eš?e pozive da interveniramo.

Sto trilijuna živih bakterija, dobrih i loših, boravi u našim crijevima. Jedne i druge imaju važnu ulogu u redovnim metaboli?kim procesima, no trebaju biti u ravnoteži, a idealan odnos je 9:1 u korist dobrih. Neravnoteža, pogotovo dugotrajna, uništava eko sustav u crijevima, ?ime se remete metaboli?ki procesi, što se prenosi na ostale sustave, tijelo se ne uspijeva samo regulirati, gubi svoju funkciju samo izlje?enja, nastaju bolesna stanja.

Analizama je utvr?eno, da ?ak i kod najbanalnije pretilosti loše bakterije imaju daleko ve?u razinu u odnosu na dobre. Osobe, koje su sudjelovale u ovim analizama, a koje su nakon dobivenih rezultata poduzele odre?ene aktivnosti radi uravnoteženja, uspjele su smanjiti abdominalne naslage za gotovo 5 posto. To je dodatno potvrdilo da je neravnoteža bakterija u crijevima veliki razlog i za prekomjernu težinu.

Najve?e ubojice temelja zdravog imunološkog sustava, eko sustava u crijevima, su antibiotici, jer uništavaju sve, pa i zdrave bakterije koje prirodno štite tijelo. One se nalaze u crijevima, na površini kože, u rodnici, u respiratornom traktu i bez njih imunološki sustav nije u mogu?nosti organizirati snažan napad, pa ?ak ni na obi?an virus gripe.

Poigramo li se antibioticima, ako zapadnemo u stanje gripe, curenja nosa, grlobolje…. naš imuno sustav ?e postati bogalj.
Postoji mnogo drugih na?ina da se lije?i ili ?ak potpuno izbjegnu infekcije tijekom sezone gripe.

Na primjer, korištenja fermentiranih namirnica koje su bogate "dobrim" bakterijama i koje pomažu ravnoteži ukupnih bakterija u crijevima. S toga je poželjno u prehranu uklju?iti fermentirane namirnice kao što je lassi(indijski napitak od jogurta), kiseli kupus koji je prošao cijeli proces fermentacije, kefir(fermentirano sirovo mlijeko), jogurt, obi?an nezasla?en, treba izbjegavati obra?eni jogurt sa še?erom ili umjetnim sladilima jer donosi više štete nego koristi.

No, teško je samo ovim namirnicama uravnotežiti eko sustav crijeva, naro?ito ako je neravnoteža dugotrajna i ako ve? osje?amo neke ne bezazlene simptome. K tome, pitanje je unosimo li na taj na?in sve sojeve bakterija i koliku koli?inu ovih namirnica bi trebali svakodnevno pojesti.

Radi toga preporu?am Kolostrum sa probioticima, prebioticima i kompleksnim lipidima, proizvod ?ija se blagotvornost osjeti ve? nakon nekoliko dana. Stomak ravan, a stolica uredna.

Kombinacija ovih jedinstvenih tvari, Kolostruma sa probioticima, prebioticima i kompleksnim lipidima, je možda najja?a formula dobrog zdravlja.

Dodavanje kolostruma smatra se u?inkovitim jer se tako mogu sprije?iti infekcije gastrointestinalnog sustava i drugih organa, a naju?inkovitije je kod sprje?avanja i lije?enja proljeva i drugih infekcija.

Imuni faktori, u kolostrumu, uklju?uju laktoferin, transferin, citokine, lizozime, laktoperoksidazu i faktor transfera i svi imaju vrlo raznoliko djelovanje koje uklju?uje ja?anje imunog sustava.

Proizvod koji preporu?am je najbolji kolostrum, sa zajam?eno visokim razinama IGG-a. Dodatni laktoferin i zna?ajne koli?ine laktobacilusa acidofila- na milijune bakterija u jednoj kapsuli- tu su da bi poja?ali ovu dokazano u?inkovitu formulu.

Neposredna i drasti?na poboljšanja u našem vlastitom svijetu i svijetu oko nas, možemo napraviti sami i jedino ako imamo najve?e blago na svijetu, zdravlje, a u zdravlju ?emo uživati jednostavnim svakodnevnim promišljanjima, prilagodbama i potrebnim promjenama na?ina na koji kupujemo, jedemo, hodamo, živimo, na?ina na koji osje?amo sami sebe.

Evo ponedjeljak je, a od ponedjeljka se zapo?inju po?eci, pa krenimo od danas bar sa druga?ijim promišljanjima. Ne?emo valjda ?ekati onaj slijede?i.

A ja kao i obi?no stojim na raspolaganju za sva vaša pitanja, nedoumice, nejasno?e… raduje me svaki vaš mail.

Neka nam zdravlja i radosti i nek nam je uspješan po?etak novog radnog tjedna.

Ana


Koristim priliku podijeliti s vama i ova promišljanja:

Prihva?anje istine da nismo samo glumci, koliko god bi samo to željeli biti ili još bolje manje važni statisti, nego smo i producenti i režiseri, i sami smo kreirali to što živimo, izbija iz ruku oružje kojim smo do tada branili našu utvrdu samosažaljenja, valjaju?i se u blatu krivnje i okrivljavanja svakoga i sva?ega. To saznanje nas, kao udar ledenog vjetra, sledi, ukopa na mjestu, i do?e nam da se vratimo ili prosto nestanemo. No, samo naprijed se može i mora, uz bljesak istine o snazi novog oružja, ?iji smo upravo postali vlasnici, kojim tek trebamo nau?iti rukovati….

Ana



Svijet je postao nikada manji i kre?e se sve brže, a mi upiremo pogled prema sutra, iš?ekuju?i bolja vremena.

Dan za danom, do?emo u svoje zlatne godine, vrijeme kad zbrajamo rezultate, mjerimo koli?inu sre?e i zadovoljstva koje smo imali kroz život. I gotovo svi, a pogotovo oni koji su imali neku „ve?u“ rolu, postave isto pitanje: "Je li to sve?"

I doživimo isti onaj osje?aj kao kad smo na nekoj gozbi, pa u o?ekivanju najboljeg jela koje ?e možda biti slijede?e posluženo, propustimo prvo, drugo .. i odjednom pred nas do?e desert. Gladni, pokušavamo se prisjetiti svega što nam je bilo ponu?eno, tuguju?i nad propuštenim prilikama, razmišljaju?i o mogu?im za?inima i okusima kojima su jela sigurno obilovala, a koja nismo niti kušali ili tek ovlaš. No, prekasno je. Ostaje nam samo da polako uživamo u desertu, nadaju?i se da ?e potrajati ili ?emo dobiti bar još jednu porciju, kao utjehu.

Mudro je intenzivno živjeti svako vrijeme, bez obzira kako ga okarakterizirali. Dobro i loše uvijek idu zajedno. Omjer njihova u?eš?a se doduše mijenja, pa nekada prevlada jedno, a nekada drugo, ali su tu, ruku pod ruku. Bez svjesno proživljenog svakog dana, bez kušanja svih njegovih okusa, propustit ?emo ono dobro skriveno u gomili sme?a.

Tako?er, valja imati na umu da su vremena uvijek najbolja ili najgora, sretna ili nesretna, a da ta ocjena zavisi od našeg trenutnog vrlo promjenjivog osje?aja, pa je nespretno cijelo neko razdoblje okarakterizirati bilo kao najbolje, bilo kao najgore.

Uostalom, trajno stanje sre?e je nemogu?e. Upravo loša doga?anja su važan sastavni dio života, referentna to?ka. Na primjer bol, loše zdravlje i sli?no je referentna to?ka za doživljaj zadovoljstva kada bol popusti, kada nam je zdravlje dobro, nemati nešto jako potrebno je referentna to?ka za doživljavaj zadovoljstva kad to imamo, …. Sam život nam ne bi bio dragocjen bez stvarnosti smrti. Pomisao na smrt nas usmjerava na to da više cijenimo život.

Carl Jung: "?ak i sretan život ne može postojati bez tame, a rije? sretan bi izgubila svoje zna?enje da je ne balansira tuga.“

Vrijeme u kojem upravo jesmo, kada su do neba visoke stope nezaposlenosti, bolne osobne i nacionalne razine duga, mra?ni gospodarski izgledi, je okarakterizirano kao najgore vrijeme. Nažalost, upravo to mnogima do?e kao opravdanje za sva nesuvisla ponašanja, sve izgovorene ružne rije?i, u?injeni ružni ?ini, pa loše postaje još gore. I to se radi sa takvim guštom kao da se za takove ružno?e koristi ne?ije tu?e vrijeme, kao da zaboravimo da je ovo jedino vrijeme koje imamo, koje je prepuno i mnoštvom dobrih doga?anja, zanemarenih radi prevelike buke ovih loših.

Dobro bi bilo da nevolja, kakva god i kolika god jest, ne napravi od nas drugu, goru osobu.

Pogledajmo stvari u njihovoj relativnoj važnosti. Probleme, nepravdu i neda?e stavimo u pravu perspektivu.
Promišljajmo. Kad nam se dogodi neki izvanredan doživljaj, mislimo da je sve savršeno i osje?amo se pomalo nepravedni što smo ikada loše mislili o životu i svijetu, a ve? slijede?i dan možda izgubimo ??posao, radi ?ega ?e ovaj lijepi doživljaj potpuno izgubiti svoj zna?aj. Zaboravit ?emo dobar osje?aj sa kojim smo mogli micati planine, a punit ?emo se ljutnjom na svijet, tražiti krivca i sve i svatko ?e biti loš i nevaljao.

Optere?eni ovim novim stanjem postajemo pogodno tlo za razvoj bolesti, loših odnosa u obitelji … i odjednom se na?emo u moru problema. A imali smo samo jedan.

S toga, prakticirajmo uspore?ivati, stavljati u odnos, odrediti referentnu to?ku, pogledajmo stvari u relativnom svijetlu.

Vidjeti stvari u relativnom svjetlu je vještina koja ?e nam osigurati mnoge kvalitetne godine u životu. Pa ?ak i ovo vrijeme ?e nam izgledati druga?ije jer koliko god bila strašna ova kriza, kao i svaka druga oduvijek i zauvijek, u nekim aspektima donosi neka dobra, donosi novu priliku, revoluciju novih vrijednosti, koje se ra?aju uz poro?ajne bolove.

Razumijevanje i prihva?anje ?e nam sigurno uštedjeti puno trošenja i fizi?kog i umnog, jer relativnost je kao ?arobni štapi?, samo ga trebamo nau?iti koristiti.

Na kraju, svedimo pri?u na jednostavno i prakti?no, a to zna?i ne ?ekajmo neka duuuuuga dobra razdoblja, nekog drugog boljeg vremena, nego iskoristiti poja?ano stanje svijesti svakog kratkog, najkra?eg, ?arobnog trenutka sadašnjosti i uradimo ono što možemo uraditi, uspnimo se na slijede?u stepenicu ma koliko god malena bila.

Dobro nam došao prosinac, najljepši mjesec u godini.

Ana




Naše vrijeme na zemlji je i škola i avantura

Mnoga nesretna življenja su potvrdila da je mogu?e ostvariti sve ciljeve u životu, a propustiti sam život. Život, izme?u ostalog, treba biti sa?injen od mnoštva radosnih trenutaka i zaista ?e imati malo smisla ako ?emo se radovati samo u ?asu kad dostignemo zacrtani cilj.

Voza?i Harley Davidsona imaju vrlo prikladnu izreku ... važno je putovanje, a ne odredište.

Naravno, voza?i Harley Davidsona moraju uzeti u obzir rupe na cesti i druge prepreke koje im se na?u na putu, a mi moramo uzeti u obzir beskrupulozne osobe i doga?aje, što nam može dodatno uve?ati neku ionako lošu situaciju ili trenutak. No, zapamtimo, sve to na što nai?emo su samo aktivatori, ako im dozvolimo, jer za upravlja?em je uvijek osoba koju svako jutro vidimo u ogledalu i samo ona je odgovorna za sigurno kretanje u željenom smjeru.
Potrebno je malo se potruditi za održati željeni smjer. Dobre stvari nam trebaju postati navika, a ne samo povremeno uraditi pokoju dobru stvar. Krenimo od najbanalnijeg ritma spavanja, rano le?i i rano ustati, vježbanja, samodiscipline u jelu, radi izbjegavanja prekomjerne težine … do onog najvažnijeg, nau?iti nešto novo svaki dan. U?imo!

Bogatstvo leži u njegovanju onoga što nam nikada ne može biti oduzeto, bez obzira na stanje u gospodarstvu i druge vanjske ?imbenike. U?imo uvijek nova znanja, nove vještine, nove jezike. Ta nematerijalna imovina nas ?ini imunima i u najve?im krizama.

I ako može, bez velikog premišljanja i izgovora. Bez sutra ?u. Sve dok smo tu imamo priliku i imamo pravo biti sretni, a kako ne znamo do kada smo, iskoristimo tu priliku upravo sada. Danas napravimo nešto izvanredno, nešto što ?e definirati našu svrhu i biti temelj za sre?u u vremenu koje dolazi.

Viktor Frankl kaže da je sre?a nuspojava životne svrhe.

Pedesetih godina prošlog stolje?a, Frankl je pisao o masovnoj neurozi toga doba i te godine naziva godinama bez smisla, bez svrhe, radi ?ega predvi?a dramati?an porast problema u društvu. I zaista, dolaze burne šezdesete, kad mladi na sve strane protestiraju u potrazi za uzrokom lošeg stanja.

Danas se mnogi stru?njaci slažu da je velik dio nezadovoljstva mladih, tijekom posljednjih pedeset godina, posljedica nedostatka svrhe u njihovim životima.

Imati valjanu svrhu i življenje u sadašnjosti, je garancija da ne propustimo život. Budu?nost ne treba našu pažnju, ona se uvijek naslanja na ono što uradimo sada, danas. Sva iskustva, kojima nam životi obiluju, kako dobra tako i loša, su praksa za mnoge dobre stvari koje nas o?ekuju u budu?nosti. Nikada, ni pod koju cijenu, nemojmo zaboraviti da sva dobra ovoga svijeta ?ekaju na nas, a na nama je da napravimo za njih temelje danas.

S tom mišlju vam želim izraziti zahvalnost za naše zajedni?ko putovanje kroz prostor i vrijeme godine koja nam evo izmi?e. Bila je to zaista zahtjevna godina, toliko zahtjevna da su se, radi uzajamne podrške, ja?ali odnosi u obitelji i me?u prijateljima.

Ja sam još dodatno imala divne kontakte sa svima vama. Hvala za vašu duhovitost, domišljatost i svu ostalu podršku u kojoj ste bili nesebi?ni. Pronalazili smo zajedni?ke dodirne to?ke u razmišljanjima, što me je dodatno oplemenilo i u mom umu u?vrstilo na?ela, koncepte i tehnike aktivnosti koje dijelim sa svijetom. To je potvrda moje svrhe.

Želim vam sretne i radosne blagdane. Provedite ih u miru i blagostanju. Za blagostanje ne trebamo novac. Blago stanje se ne kupuje, ono uvijek stanuje u našoj nutrini, o?ekuju?i naš poziv.

U?imo! Naše vrijeme na Zemlji je i škola i avantura. Ulažimo sebe maksimalno u svaki trenutak, u?inimo svjestan napor za bolje, žive?i uistinu pošteno prema sebi, svima i svemu, po?evši od danas.

Neka nam zdravlja i radosti i ljubavi do neba i natrag.

Ana



Sa?uvajmo u sje?anju ovaj poseban trenutak, ovo vrijeme kad ja?e osje?amo podršku, milost i blagoslove, jer ?e to biti vrijedan oslonac za nastavak putovanja, sa optimizmom u našim dušama i dobrom voljom u našim srcima.

Svima vama, vašim obiteljima i prijateljima, želim sve najbolje za Boži? i Novu godinu.

Ana




Dragi ljudi,

izuzetno važno je cijeniti i zahvaljivati za sve proživljeno, no, jednako je važno ne držati se ?vrsto tih svojih pri?a, nego dozvoliti svakodnevno iskustvo novoga, dozvoliti vidjeti i prihvatiti ?udo neke nove pri?e i njenog doga?anja u stvarnom vremenu.

Pogledati, dakle, preko ograde, otkriti nove kreativnosti i obogatiti svakodnevne aktivnosti, kao što su odijevanje, kuhanje, pospremanje, … redovni posao, pronalaženjem zna?ajnih i inspirativnih izazova, novih interakcija sa sobom i s drugima.

?ar je u tome što ne možemo niti naslutiti što nas sve ?eka i za što smo sve sposobni, dok ne otvorimo prozore i vrata… možda nova karijera ili novi umjetni?ki izražaj ili promicanje neke vještine emocionalnog izražavanja o ?emu smo potajno sanjali…. Tko zna, tko zna…. Sama ?injenica da smo se jutros probudili i da imamo stotine, tisu?e mogu?nosti, grani?i sa ?udom, a to je tek po?etak.

Oprostimo se sa vremenom koje nam je donijelo mnoštvo razli?itih iskustava, koja kao prekrasan šareni cvjetni buket poljskog i drugog cvije?a, ali i dra?e, krasi proteklo vrijeme i daje snagu za dalje i bolje.

Do?ekajmo Novo vrijeme široko raširenih ruku o?ekuju?i najbolju mogu?u pri?u ikada.

Sretna nam Nova godina!



Kako lako postajemo lovina onoga što nam se nudi pod maskom demokracije, medijskih interpretacija, pa ?ak i nekakvog usputnog mrmorenja. Uzimamo zdravo za gotovo i ono što se ruga našoj logici, izbacuje nas iz cipela, iz vlastite kože.

Možda nemamo povjerenja u vlastitu procjenu ili ne vidimo svrhu, a zaista bi trebali promišljati, u svakom slu?aju, sa emocionalnim odmakom odgovorno tuma?iti, uvažavaju?i zakonitosti uzroka i posljedice. U protivnom smo na pravom putu da se na?emo u zamci žrtve, što je ravno samoubojstvu. Status žrtve psihi?ki paralizira, doživljavamo sebe kao bespomo?nu žrtvu u nepravednom svijetu i nemamo ni ideje ni snage da sami pokušamo poboljšati svoj život. Bez stava i mišljenja, bez unutarnjeg poticaja za dalje i bolje, uti?emo se za spas politi?arima, udrugama, strankama, raznoraznim mesijskim udruženjima, koji se organiziraju „u pravi ?as kao izbavitelji“.

Kako samo postojanje „izbavitelja“ zavisi od broja žrtava, neprestano nam šap?u na uho … imate pravo na obrazovanje, na dobar posao, na redovitu pla?u, na pristojno stanovanje, na kvalitetno lije?enje, na odlazak na odmor…. Sve to je obaveza društva prema vama, a mi smo tu da vam to omogu?imo. Vi ne trebate o ni?emu brinuti, ?ak niti razmišljati, vaš zadatak je samo da nam vjerujete i da nas slijedite…. Baš primamljivo.

Razoružani predamo kormilo naše sadašnjosti i budu?nosti u ruke koga god, a ne zapitamo se tko je to „društvo“ koje nam je obavezno sve dati, jesmo li mi tako?er to društvo i ako jesmo, zna?i li to da i mi trebamo nešto dati. Ne pitamo se. Šteta, jer to je pitanje koje otvara stotine drugih pitanja i donosi mnoštvo spasonosnih odgovora.

Naravno da svi želimo dobar, ugodan i udoban život. Život koji uklju?uje sva prava dobivena ro?enjem, pa i iznad toga imamo još tisu?u želja. No, dobro je razlu?iti što je želja, što su mogu?nosti, a što potreba. Jer ako nam sve želje postanu i potreba, ako prihvatimo onaj šapat bez osobnog promišljanja i stava, prihvatit ?emo status žrtve sa svime što on nosi.

Trgovat ?emo životom usprkos tome što se životom, pogotovo ovim koji je okrunjen mogu?noš?u izbora, ne bi trebalo trgovati.

Nažalost, sve ve?i broj ljudi prihva?a status žrtve, gube motivaciju za rad u vlastito ime, a samim tim su lišeni onog divnog osje?aja samopoštovanja, koji pršti u ?ovjeku kao vatromet, kad se postignu rezultati vlastitim zaslugama. Za njih je vrijeme stalo, oni nemaju nove pri?e.

Najbrojnije su žrtve farmakološke i prehrambene industrije, ali kako uvijek nekako ispadne da je novac najvažniji, tako su i najglasnije žrtve financijskih manipulacija.

Novac! Novac ima veliku poveznicu sa stvaranjem vrijednosti na tržištu, što zna?i da ga ne?ije vrijedne ruke uz mudri um moraju stvoriti. Na našu sre?u uvijek ima onih upornih stvaratelja, od kojih su mnogi tako?er iskusili ovu krizu na razne na?ine, pa i tako što su izgubili posao, ali su imali snažno samopoštovanje i povjerenje u vlastite snage, vjerovali u svoju procjenu, nisu se bojali greške i nisu puštali kormilo.

Nakon prvog šoka su odlu?ili iskoristiti slobodno vrijeme za prepoznati svoje talente, što ih je usmjerilo u kom djelokrugu ?e se nadalje ostvarivati, kako bi bili od koristi sebi i drugima.

Oni u ovim teškim vremenima ulažu u sebe, razvijaju sebe i nove poslove. Posr?u pod udarima krize, koja ne bira, padaju pod teretom problema, ali se dižu i nastavljaju, mijenjaju koncept ako treba, ali ne odustaju. Zadovoljni sa sobom, puni samopoštovanja, jer i u ovakvim uvjetima doprinose sebi i drugima, školstvu, zdravstvu, potrebitima….. društvu.

Da, postavlja nam se pitanje, što bi se dogodilo da se i oni prestanu boriti, da prestanu stvarati, da odustanu.

( ovdje ni u kom slu?aju ne mislim na one koji su se na bilo koji na?in nemoralno okoristili i stvorili financijska carstva na tu?oj nevolji. Oni su tako?er žrtve, ali žrtve svoje pohlepe i nemorala, oni su najteže breme ?ovje?anstva uop?e, jer radi ljudske slabosti utje?u na moralnu vertikalu.)

Neprestano se suo?avamo sa zaklju?kom da mi kao jedinke ne možemo riješiti velike i zastrašuju?e probleme koji su se nadvili nad ?ovje?anstvo, baš kao što smo sigurni da ih mi kao jedinke nismo niti stvorili.

Nažalost, stvorili smo ih, malo po malo, ali smo ih stvorili. Svatko je dao svoj doprinos svojim sitnim neodgovornim ?injenjem, uz nekakav komentar u smislu… pa što, ovo je sitnica u odnosu na ono koliko su oni ukrali, srušili, uništili, zagadili… Stvorili smo ih i svojim ne?injenjem iako smo dobro znali što trebamo ?initi.

Slijedom toga rješenje je u istom na?inu, odgovornih malenih osobnih doprinosa, svjesnih izbora, za osobnu i zajedni?ku dobrobit, dosljednim, a ne samo reprezentativnim djelovanjem.

Sva bu?na revolucionarna rješenja popravljanja ?ovje?anstva, bljesnu snažno, traju nekoliko desetlje?a, a bu?enje je, doduše u tehnološki naprednijem, ali bremenitijem svijetu. I svašta se nešto nakupilo dok smo tulumarili, a mi jedinke ostale iste. I dalje tvrdoglavo ne želimo prihvatiti ?injenicu da je naš život rezultat naših izbora i odluka, nego uporno tražimo krivca za sve neda?e koje nas sustignu, za sve ono što ne ispadne kako smo planirali.

A nema krivog i pravog koraka niti rezultata. Sve je to šarenilo življenja. Nešto što nam je u nekom trenutku izgledalo izvrsno, u nekom slijede?em se može pokazati potpuno druga?ije (svježi primjer su švicarci ). No, mi donosimo odluke u najboljoj vjeri i stojimo iza njih.

Traženje krivca nas odvla?i sa bitnih stvari, troši nam energiju i vrijeme, postajemo žrtva. Nažalost, opsjednuti smo traženjem krivca umjesto da se bavimo preslagivanjem po prioritetima i pravilnim odlukama u tom smjeru.

Na primjer: Ako nas netko gurne u duboko more, slu?ajno ili namjerno nebitno, i mi u želji da sa?uvamo situaciju kao dokaz njegove krivnje, ne želimo plivati, nego nakon nekog vremena iscrpljeni potonemo, utopimo se, tko je kriv za našu smrt. Prema važe?em zakonu bi to bio ?ovjek koji nas je gurnuo, što je u najmanju ruku upitno, jer mi nismo ništa uradili da do toga ne do?e. Mi smo izabrali smrt samo da bi ugodili osvetni?kom egu koji je tražio da se ?ovjek proglasi krivim.

Nije mi namjera biti kriti?na prema bilo kome. Moja razmišljanja su samo proizvod želje da sebe, a možda i nekoga od vas, potaknem na neko svrsishodnije promišljanje i aktivnosti. Jednostavno da se ne osje?amo bespomo?ni kakva god bila situacija, nego da iskoristimo vlastite resurse, koji su nam se možda uspavali, da se ne bojimo osobnog nastupa, da budemo od koristi i sebi i drugima bez obzira u kakvom svijetu živimo.

I koliko god nam izgledalo da se život igra s nama i da mu je cilj pobijediti nas, bar mu nemojmo u tome pomagati. Prekinimo neprestan dotok svemu što umanjuje našu sposobnost za naprijed, ne podcjenjujmo sebe, zagrlimo svoje prednosti, u?imo iz svojih slabosti, uživajmo u svojoj svrsi i miru uma.

Dobro nam došla velja?a.

Ana





„Kada bih osjetio da više ne mogu izdržati stvarnost, potražio bih izlaz u slobodi svoga uma.“, kaže Viktor Frankl koji je u nevjerojatnoj snazi uma pronašao jedini na?in kako preživjeti u holokaustu, u uvjetima kada se ?ovjeku uzima sve što ima ubijaju?i mu svaku želju za životom.

Sloboda uma je ono nešto što nam nitko ne može oduzeti i to saznanje nam daje mo? da se otvorenih o?iju suo?imo, da vidimo mogu?nosti i da vjerujemo da se ?ak i u najtežim prilikama može ostvariti životni smisao, a smisao vra?a vjeru u život i budi odgovornost prema vlastitim izborima.

“Sve se ?ovjeku može uzeti, osim posljednje od ljudskih sloboda, pravo na izbor stava u bilo kakvim danim okolnostima, pravo na izbor vlastitog puta.“

Po oslobo?enju Frankl je obogatio psihoterapijsko lije?enje logoterapijom, lije?enjem smislom. On ne priznaje nikakav determinizam.

„?ovjek je, u osnovi, slobodno i odgovorno bi?e, sposoban otkrivati životne vrijednosti, uz savjest kao "organ smisla", koja ga kroz to vodi.“ kaže Frankl.

Dokazano je, dakle, da je mogu?e ostvariti osobnu slobodu uz osobnu odgovornost, prestati biti nijemi promatra? svojih frustracija i tegoba, istrgnuti se iz gomile ljudi bez osobnosti, uspraviti se i zagospodariti svojim životom. Nemogu?e je samo ako nemamo povjerenja u snagu vlastitog uma, radi ?ega se previše naslanjamo na ljude ili institucije, od kojih slobodu o?ekujemo, pretpostavljaju?i da ?e oni bolje u?initi za nas od nas samih. Ne, oni su za to nemo?ni.

Stvarnost koju upravo doživljavamo je fenomen koji se ponavlja desetlje?ima, stolje?ima .. ?ini se, oduvijek;

ljudi na ulicama prosvjeduju nezadovoljni izabranom ekipom, pokazuju?i to svoje nezadovoljstvo na razne na?ine i traže?i da ti izabrani predaju vlast. Ova špranca se ponavlja i ponavljat ?e se sve dok se ne prihvati ?injenica da sama promjena vlasti ne donosi rješenje problema. Doduše, promjenom se dogodi neka vrsta provjetravanja, u?ini se površinska kozmetika, no, ispod te gornje glazure i dalje žive i razvijaju se isti problemi, koji nakon odre?enog vremena ponovo isplivaju na površinu. I ljudi ponovo iza?u na ulice traže?i promjenu vlasti.

Ni jedna vlast, ni jedan vo?a, koliko god da je plemenit i mudar, ni jedna država, kako god dobro da je organizirana, nema mo? korjenito popraviti tu?e živote. Vladar može svojom mudrosti i plemenitom namjerom dati druga?iji okvir, ali taj okvir je u?injen prema njegovoj percepciji stvarnosti, njegovom vi?enju problema i njegovim potrebama, nadaju?i se da ?e to i drugima odgovarati.

On ne može dati sre?u, samopoštovanje, visoke moralne standarde i sve drugo što je potrebno da bi osoba živjela smislen život. Sve to treba svatko za sebe prona?i, svatko sebi omogu?iti, jer svaki ?ovjek ima svoje specifi?nosti koje ga razlikuju od ostalih.

Zato se univerzalna beskrajna raznolikost ruga svim pokušajima ?ovje?anstva na uniformiranoj provedbi zakona, ustava i propisa. No, vladati milijunima razli?itih ljudi je jedino tako mogu?e. K tome, sve radi lakšeg upravljanja masama, svaka se vladavina temelji na uniformiranju pojedinih grupacija, sukladnih po uvjerenju i uguranih u okvire nastale na osnovu onoga što se doga?alo i projekcijom mogu?ih doga?anja, što svaku osobu, ?ak i sa minimalno izraženom snagom individualnosti, mora frustrirati.

Stolje?ima se nije našlo na?ina da se o?uva suverenitet svakog ?ovjeka, nego se ljudi, bez obzira na razli?ite ideje, razmišljanja, stavove i ciljeve, moraju uklopiti u neki zajedni?ki okvir gdje se mogu teško ili nikako slobodno izraziti.

Svijet, dakle, nije slobodan i tko zna ho?e li ikada biti, tim više je na svakoj osobi da prona?e slobodu u ovako neslobodnom svijetu, a ne dozvoliti luksuz ?ekanja kada ?e nam svijet biti po volji, kako bi se tek tada izrazili.

Harry Browne je autor knjige „Kako sam pronašao slobodu u neslobodnom svijetu“, iz 1973., koja je prije nekoliko godina ponovo izdana u digitalnom formatu.

Browne tvrdi da bez obzira na to koliko se osje?ali potla?eno, a tla?itelj može biti karijera, dug, obitelj, vlast, duboka sloboda je dostupna svakome onome tko je spreman platiti cijenu i bez obzira na to koliko je cijena velika, gotovo uvijek je jeftina u odnosu na slobodu koju dobijemo.

„Biti slobodan u neslobodnih svijetu nije nemogu?e kao što se može ?initi na prvi pogled. Dok ?ekamo i nadamo se slobodnom društvu, pobrinimo se da nam vlastiti život, uklju?uju?i i obitelj, bude što slobodniji i što sretniji. Potrošimo ga onako kako smo izabrali, preuzimanjem odgovornosti za svoje postupke. Slobodna osoba nema neprijatelja da preuzmu odgovornost za njezine postupke.“

Za kraj još malo nepresušnog Viktora Frankla uz jednu lijepu pri?u.

Viktor Frankl je dragocjenu mo? suprotstavljanja bolu i patnji s dostojanstvom i hrabroš?u nazvao ”prkosna mo? duha”.

Elzeard Bouffier, nesretan nakon smrti žene i sina, ne nalazi razloga za daljnji život na svom imanju i odlazi u planine. Uz prkosnu mo? duha njemu je uspjelo napraviti djelo dostojno samog Boga. Taj osamljeni pastir je u razdoblju izme?u 1910. i 1945. posadio na tisu?e stabala hrasta, bukve, javora, breza, joha i oskoruša. 1947. godine kada je umro u dobi od 89 godina, ostavio je iza sebe jedan od najljepših parkova Francuske.

https://www.youtube.com/watch?v=Z79LoK_3vDE

Ožujak je, prolje?e na vratima. Možemo samo pretpostaviti koliko milijardi sjemenja je po?elo klijati i svako od njih ?e niknuti tamo gdje se našlo, ne?e ?ekati plodniju zemlju ili možda slijede?e prolje?e sa boljim vremenom.

I kolika je to energija u zemlji i na zemlji, svud okolo nas. Iskoristimo je, uhvatimo val.

Neka nam zdravlja, radosti, a najviše samopouzdanja koje stavlja osmjeh na lice i iskru u oko.

Ana



Majka Priroda je nevjerojatno velikodušna u na?inu na koji nam servira vo?e i povr?e bogato vitaminima, mineralima, svim hranjivim tvarima koje su nam potrebne za kvalitetan tretman našeg tijela, tako da možemo uživati ??u dugom i zdravom životu.
I svaka biljka i vo?ka ima svoju ulogu, jedna drugu dopunjavaju, a sve zajedno zadovoljavaju sve naše potrebe.

Posebno treba istaknuti one koje imaju i ljekovita svojstva, no, ovaj put ne?u govoriti o AFA algi jer smatram da smo to apsolvirali, nego o kokosu koji toliko obiluje ljekovitim svojstvima da su ga na Filipinima nazivali "stablom života."

Prije po?etka Drugog svjetskog rata, ljudi koji su živjeli u oto?nim zemljama, konzumirali su uglavnom rižu, korijenje, usjeve i povr?e i k tome su uzimali obilje kokosa, koji je nadomještao sve potrebne nutritive i svojom ljekovitoš?u ?uvao zdravlje. Generacijama su ga oto?ani smatrali da je "Lijek za sve bolesti".

Kokos je korišten kako bi se ublažio kašalj, zatvor, pothranjenost, kožne infekcije, zubobolje, bolesti uha, gripa… i još mnogo toga.
Poslije Drugog svjetskog rata SAD su proglasile da su rafinirana biljna ulja "zdravija", što je naravno bilo daleko od istine, ali "zdravstvena panika" koja je zavladala je bila dovoljno da se javnost odlu?i za rafinirana biljna ulja, koja su bila daleko jeftinija za proizvodnju.

Tako je prije nekoliko desetlje?a po?ela redovita praksa prerade ve?ine namirnica, izmjena onoga što je dala priroda u „bolji proizvod“.

Cjelovite, hranjive prirodne namirnice, koje bi trebale do?i sa polja ravno do našeg stola, su pre prera?ene, natovarene kemikalijama kako bi savršeno izgledale, a sve radi bolje prodaje.

Isto se doga?alo i sa mastima. Više od ?etiri desetlje?a zdravi izvori masti su zamijenjeni procesiranim, hidrogeniziranim, biljnim uljima, za što je ?ovje?anstvo platilo ceh kroz bolesti srca, raka, dijabetesa, pretilosti i cijeli niz drugih katastrofalnih bolesti koje su dosegle razmjere epidemije.

I kona?no smo shvatili da je sve što je re?eno laž i da je prirodno-ne prera?eno najbolje za nas. Me?u uljima kokosovo ulje se pokazalo izvrsno kod zaštitite od virusa, bakterija, infekcija, raka, štitnja?e, moždanih i sr?anih problema ... plus uljepšava kožu…. pa ?ak i sagorijeva masno?e!

Dakle, ne samo da je izvrsno za kuhanje radi toga što podnosi visoke temperature, nego ima dugu listu ostalih dobrobiti za zdravlje;
- antibakterijsko, zaustavlja bakterije koje uzrokuju bolesti desni i infekcije grla, infekcije mokra?nog sustava i ?ireva
- antikancerogeno, sprje?ava bolesne stanice raka da se šire i ja?a imunitet
- protugljivi?no, uništava infekcije koje promi?u gljive i kvasac bakterije(kandida).
- anti-upalno, antimikrobno, antioksidantno, antiparazitno,

- antivirusno, pomaže ubiti opasne viruse koji uzrokuju gripu, ospice, hepatitis i još mnogo toga.

Ovo sve potvr?uje moje osobno iskustvo sa kokosovim uljem i zato vam savjetujem da ga uklju?ite u prehranu. Ja ga radije pojedem sirova. Izvrsna okusa na koji god ho?ete na?in. Ako vam smeta miris kokosa kupite ono bez mirisa, ali uvijek pazite na kvalitetu.

Ro?eni smo za mir, radost i zdravlje, pa neka tako bude.

Ana




U zimu 1535. godine, brod francuskog istraživa?a Jacques Cartier, je ostao okovan ledom u rijeci St. Lawrence, sadašnji Quebec. Bez kvalitetne prehrane posada se razboljela, ve?ina od skorbuta radi nedostatka vitamina C i gotovo pola njih je izgubilo bitku sa bolesti. Kad su ih pronašli Indijanci i oni živi su ve? bili na izmaku snaga. Indijanci su ih lije?ili ?ajem pripremljenim od kore bora, s ?ime su se vrlo brzo svi potpuno oporavili, pripisuju?i ?aju ?udesne osobine.

Naknadna istraživanja su utvrdila da je ?aj bio pripremljen od kore Eastern White Cedar.

Godine 1951., francuski istraživa? Dr. Jacques Masquelier navodno je pro?itao ovaj izvještaj u Cartierovim spisima i po?eo potragu da to?no utvrdi koji su aktivni sastojci u tom ?aju. Osim velikih koli?ina vitamina C i drugih važnih sastojaka dr. Masquelier se usredoto?io na Proantocijanidi iz kore Mediteranskog bora i taj spoj patentirao kao pycnogenol.

Mnogi znanstvenici su naknadno istraživali i još uvijek istražuju ovaj vrijedni sastojak. Tvrde da je pycnogenol vrlo snažan antioksidant, u?inkovitiji od vitamina C i E, temeljit u uklanjanju slobodnih radikala.

Upravo proizvod koji danas i sutra možemo kupiti vrlo povoljno, sadrži taj mo?ni antioxidant Pycnogenol, ekstrakt kore mediteranskog bora (Pinus Pinaster). Osim toga sadrži i crvenu dunaliella algu, cijenjenu zbog visokog udjela Beta-karotena, pšeni?ne klice, Ginko Biloba, Beta-karoten, zeleni ?aj, borovnicu, mlije?ni trn (silbum marianum) prirodni vitamin E. Svaki od ovih sastojaka ima snažan i jedinstveni u?inak na organizam, ali u kombinaciji njihov efekt je znatno ja?i.

Proizvod smanjuje jakost alergija (osobito peludne), astme, psorijaze i dr. kožnih oboljenja, pomaže pri lije?enju ?ira na želucu, ima blagotvoran u?inak na zglobove ?ine?i ih gipkijima, poboljšava vid i pam?enje, ja?a vene, arterije i kapilare i djeluje protuupalno.

Danas i sutra ga možemo kupiti uz AFA algu od 120 kapsula, što je ?arobna kombinacija, a pogotovo u vrijeme alergija, snažnih proljetnih metaboli?kih procesa.

Ovdje sam radi vaših pitanja, mogu?ih nejasno?a i druge pomo?i.

I naravno, neka nam je savršen dan, a ako baš ne bude savršen, neka nam mudrosti i strpljenja da ga iznesemo najbolje mogu?e.

Ana




Loša prehrana, namirnice prepune hormonima, pogotovo meso i mlijeko, dovode do neravnoteže u hormonskom sustavu što se kod tinejdžera manifestira kroz kožne probleme, a kod djevojaka dodatno i kroz razne probleme sa menstruacijama, a posebno ih je sve više sa dg policisti?nih jajnika.

Budu?i imam dobar primjer, od prije nekoliko godina, gdje se problem policisti?nih jajnika uspješno i brzo riješio, u nastavku je sadržaj maila koji sam tada dobila.

„Šaljem vam ovaj mail jer mi je želja da ovo moje iskustvo pomogne djevojkama koje imaju iste ili sli?ne probleme. Prije petnaestak dana sam posjetila ginekologinju, nakon što skoro tri mjeseca nisam dobila menzis. Dijagnoza je bila da imam policisti?ne jajnike, zapravo 1 jajnik, i savjetovala mi je „dobroston“ hormonalne tablete.
Jako sam željela dovesti organizam u ravnotežu, ali ako je mogu?e bez hormona, tj prirodnim putem. Posredno sam se obratila lije?nici, koja je ujedno i homeopat i algoterapeut. Napomenula je da takve probleme nažalost ima 90% djevojaka i preporu?ila da uzimam AFA algu, kompleks masnih kiselina i moon rise kremu, pa ako se za mjesec dana ništa ne dogodi, da postoji dobar homeopatski lijek.

AFA-u sam ve? od ranije koristila, 2 kapsule dnevno, a sada sam pove?ala na 4 ( 2 ujutro, 2 u toku dana), po?ela sam uzimati kompleks masnih kiselina 2 x 20 kapi dnevno, a moon rise kremom sam mazala donji dio trbuha, ujutro i uve?er. Nakon samo tjedan dana dobila sam lijepi obilni menzis.

Ne kažem da je problem potpuno nestao, ali sam na pravom putu. Za vrijeme menzisa tj. tjedan dana, ne koristim kremu, a onda ?u nastaviti sve zajedno nekoliko mjeseci dok se sve ne uredi. Pozdrav!

Naknadno sam kontaktirala djevojku koja mi je potvrdila da je moon rise kremu koristila još samo naredni mjesec, dok nije ponovo uredno dobila menstruaciju. Dalje je, radi ukupnog zdravlja, nastavila uzimati AFA algu i Kompleks masnih kiselina.

Dr. Naydenov: Zašto je moon rise dobro rješenje?

Osnovna razlika izme?u korištenja sintetskog progesterona i Moon rise kreme je slijede?a:

- Kad se žena lije?i sa umjetnim progesteronom, pove?ava se njegova koli?ina u krvi, zbog ?ega hipofiza šalje jajnicima signal za smanjenje proizvodnje istog, a posljedica toga je hormonalni disbalans, onih hormona ?iji je progesteron prekursor ( predhodnik); estrogena i samog prirodnog progesterona.

- Kod žena koje koriste Moon rise kremu ne dolazi do podražaja hipofize, budu?i krema sadrži tvari koje na nju ne djeluju, a osiguravaju gra?evni materijal za stvaranje spolnih hormona i njihovog prirodnog uravnoteženja.

Najbolji rezultati postižu se kombinacijom Moon rise kreme, Kompleksa masnih kiselina i AFA alge, dok kod starijih žena predlažem i superantioxidant.

Moon rise je koristan za sve djevojke-žene, od prve menstruacije do duboke starosti u svrhu potpomaganja pravilne funkcije jajnika, poboljšanja hormonalne ravnoteže, a kasnije i borbe s osteoporozom i zlo?udnim oboljenjima.

Postoji izuzetak; kremu ne trebaju upotrebljavati trudnice i dojilje.

Moon rise je specijalna krema sa ekstraktom divljeg jama kao glavne supstance. Sadrži i druge prirodne tvari korisne ženskom endokrinom sustavu kao npr: ružino ulje, badem, šafran, avokado, jojobu….

Korisni efekti i prednosti: Pomla?uje i osvježava organizam, regulira menstrualni ciklus, potpomaže funkcioniranje jajnika, kožu ?ini glatkom mekom i elasti?nom, olakšava PMS, prirodan antidepresiv bez nuspojava, normalizira še?er u krvi, štiti od raka ženskih spolnih organa i mlije?nih žlijezda

Iz knjige „Zelene zrake svjetlosti“ dr. Naydenov

Cilj ove obavijesti je da možemo pomo?i onome tko ima neki od ovih problema, a pogotovo djevoj?icama u najosjetljivijem razdoblju.

Lijep dan dragi svi.

Ana



Prije svega želim s vama podijeliti recept za odli?an kruh. Ono što nas ina?e smeta kod kruha koji svakodnevno koristimo je kvasac, aditivi i vrsta pšenice.

Recept:

Sve namirnice kupim u trgovinama zdrave hrane, a posebno je važno da se kukuruzno brašno može kupiti integralno mljeveno na kamen.

Kao mjeru uzmem šalicu od 3 dcl;

2 šalice zobenih pahuljica
1 šalica kukuruznog brašna
1/2 šalice pirovog brašna (dinkel, spelt)
1/2 šalice heljdinog ili slanutkovog ili raženog ili prosenog

Zobene pahuljice namo?im nave?er ( a može i neposredno prije), u njih dodam 1 kaši?icu še?era i 1 kaši?icu soli.

Brašna pomiješam i dodam 1 kaši?icu sode bikarbone.
U brašna dodam namo?ene pahuljice i zamijesim kruh. Ne pretvrdo.

Ostavim ga toliko dok se pe?nica ne zagrije na 180. Tijesto stavim u namazanu srednju posudu za pe?enje i pe?em 45-50 minuta.
Zdrav i ukusan i traje, a to tražimo!

Drugo, obavijest o pogodnosti danas i sutra:

AFA alga i Kompleks masnih kiselina su dva izvrsna dodatka koja sinergijski donose cijelu hrpu dobrobiti, a danas i sutra ih dobijemo sa uštedom od 88,00 kuna.

Posebno mi je drago da je ova ponuda došla u trenutku vašeg velikog interesa za kupovinu Moon rise kreme, AFA alge i Kompleksa masnih kiselina, radi problema o kojima smo govorili u prethodnoj obavijesti.

Kao potvrdu dobre odluke evo još dva primjera koja sam dobila naknadno:

1. Uzimala sam AFA alge i MOON RISE hormonsku kremu i kona?no sam dobila Ms nakon samo tjedan dana, dali je to mogu?e? A toliko sam se mu?ila!?

Da li je to povezano, vjerovatno je, nisam imala moj uobi?ajeni živ?ani, prejeda?ki prištavi pms. ?ak mi se i povla?e tvrdokorni podkožni prišti?i, hvala ti! M.N.

2. Imala sam vrlo ozbiljne "valunge" prelila bi me vru?ina u trenutku tokom dana više puta, a jednako tako i po no?i, uz dodatni poreme?aj sna. Do te mjere da bi se morala ustati iz kreveta i potpuno se presvu?i jer bi bila potpuno mokra. Po?ela sam uzimati redovito AFA alge i moon rise. Moram ti ovo re?i jer želim da podjeliš sa drugim ženama, spasila si me. Ona kremica koju si mi dala je pravo ?udo, mažem se ve? 2 tjedna, valunzi su se jako prprijedili, i puno bolje spavam a i mirnija sam. Nema nervoze, imam puno više energije. Nako n toliko godina patnje ovo je blagoslov!

Hvala ti! V. K.


O AFA algi kao i o kompleksu masnih kiselina, ve? sve znamo, ali evo tek redak dva:

AFA alge pomažu da tijelo radi u?inkovitije pa tako apsorbira više vitamina i minerala i iz sve ostale hrane koju konzumiramo. No, kako god da djeluju, sve je više onih koji se okre?u prema tom dodatku kojeg mogu uzimati svi, uklju?uju?i djecu i trudnice.

Osim što priskrbljuje kompletnu dozu hranjivih tvari, važno je istaknuti da priskrbljuje one koji ljudima naj?eš?e nedostaju, kao B vitamini, zink, magnezij, željezo, a tako?er organizam opskrbljuju kisikom, što pomaže boljem prijenosu hranjivih tvari do organa kojima su potrebni.

Prema Penny Davenport, neovisnoj nutricionistkinji, taj okisgeniraju?i u?inak modro zelenih algi može biti posljedica njihovog djelovanja na zaga?iva?e: „U današnje vrijeme tijelo ima vrlo malo kisika jer je zaga?enje sveprisutno. Alge na sebe vežu teške metale i odstranjuju ih iz tijela.“ kaže Penny

Dr. Gabriel Cousens, ameri?ki nutricionist i zagovornik modrozelenih algi izjavio je: „Možda je najve?a vrijednost AFA algi u njihovom pozitivnom u?inku na hipofizu, epifizu i hipotalamus u mozgu. Izgleda da ima neki posebni u?inak na energetiku mozga i njegovu funkciju.“

Naše tijelo treba masno?e ali one dobre i zato je Kompleks masnih kiselina dobar izbor jer sadrži puni spektar dobrih masnih kiselina. Tu su hladno prešani biljni ekstrakti sjemena lana, sezama, suncokreta, bundeve, jezgra marelice i lješnjaka, pšeni?ne klice, ?ešnjak, mrkvu, limun, naran?u maslinu, crnu i crvenu borovnicu, šipak, ribizlu, i lecitin, uklju?uju?i sve osnovne (esencijalne) masne kiseline koje se ne proizvode u ljudskom organizmu te se moraju unositi hranom, kao i dva osnovna oblika esencijalnih masnih kiselina, Omega 3 i Omega 6, u idealnom omjeru.

Neka nam je tijelo zdravo, neka pršti od energije, kako bi lakše pronalazili prave odgovore na mnoštvo pitanja koja nam svakodnevnica servira, a na koja jedino sami možemo prona?i pravi odgovor.

Lijep dan!

Ana

 

Stranica 4 od 6 Sve stranice