Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Ana Karlović - kolumna - dio

Preskoči sadržaj

Sadržaj:

  1. Ana Karlović - kolumna
  2. dio
  3. dio
  4. dio (trenutno prikazana)
  5. dio
  6. dio



Sva divota što nas bez daha ostavlja, sva priroda, sav miris, sve boje i smiraj, svaki uspjeh i sva ljepota svijeta, počivaju na strpljenju. Jer za sve to je potrebno vrijeme i povjerenje, potreban je mir u duši i vjera u procese koji ponekad traju duže od života.

Strpljenje nam treba u sasvim običnoj dnevnoj rutini, u komunikaciji s djecom, s roditeljima, članovima obitelji, prijateljima, šefom, nadređenima, podređenima, u koloni na cesti, u redu pred šalterom, a pogotovo u nekim zahtjevnijim situacijama ili kada se odlučimo krenuti na put značajnih promjena u vlastitom životu.

Biti strpljiv ne znači biti nezainteresiran ili iz straha od nekih posljedica ne reagirati na događanja u životu, ne, biti strpljiv znači vrijedno raditi na ostvarenju dobrog življenja, poštujući svoju i tuđu osobnost i mišljenje, prirodne zakone i tijek vremena.

Nestrpljenje, s druge strane, je simptom sebičnosti. Nestrpljivi ljudi vjeruju da oni igraju glavnu ulogu, dok su svi drugi samo prateće sporedne uloge. To je osobina na koju nitko ne bi trebao biti ponosan, jer u većini slučajeva odvede u smjeru konflikta, stresa i odustajanja od najdražih zamisli, krivnje i patnje.

Svi smo sigurno bili svjedoci ponašanja nestrpljiva čovjeka dok, na primjer, čeka u redu pred nekim šalterom; nervozno se premješta s noge na nogu pogledavajući na sat, preglasno komentira koliko se tko zadržava na šalteru, a eto on ima samo nešto kratko obaviti i sve vrijeme grozničavo traži način da nekako uleti preko reda,…. I često uspije samo zato što ga se ljudi žele riješiti. Bude im neugodno. Neke od tih nestrpljivih možemo poslije pronaći malo dalje u nekom kafiću.

Strpljiv čovjek će čekanje doživjeti kao pauzu od dnevnog trčanja, priliku u kojoj se može sabrati, zahvaliti na danu, na ponovnoj prilici, presložiti dnevne obveze ili obaviti one važne stvari, koje nikako da dođu na red jer nisu u kategoriji hitnosti, kao na primjer kratko se javiti roditeljima ili prijatelju čije mu se ime već danima vrti po glavi.

Naravno da nije lako biti strpljiv. Nikada nije bilo lako, a pogotovo ne sada kad se svijet vrti na 78 okretaja, na dohvat ruke su nam razna instant rješenja i gotovo više nema vremenske i prostorne udaljenosti.

No, naučimo biti strpljivi, uporni, dosljedni, naučimo uspješno nositi sve prepreke i frustracije, posebno ako smo krenuli na važan životni put. Događa se naravno da se obeshrabrimo, rastužimo se nad sobom i želimo odustati. Svatko tko je ikada krenuo na neki važan put koji zahtjeva vrijeme, izgubio bi nadu u nekom trenutku, osjetio bi sumnju barem nakratko i htio je odustati. Trebalo je samo podsjeti se zašto je krenuo, koliko mu je to važno i nestale su sve sumnje za nastavak puta.

Naučimo biti strpljivi sa sobom, sa svojim sumnjama i greškama. Provjerimo povremeno jeli nam dobar smjer, pa ako utvrdimo da jest, sve što moramo učiniti je strpljivo nastaviti dalje.

"Naučite umjetnost strpljenja. Disciplinirajte svoje misli kad postanu zabrinute nad ishodom. Nestrpljenje rađa tjeskobu, strah, obeshrabrenost i neuspjeh, a strpljenje stvara povjerenje, odlučnost i racionalnu perspektivu, što na kraju dovodi do uspjeha. " - Brian Adams.

Dvije važne komponente koje su nam potrebne za postignuće boljeg zdravlja, bolje tjelesne i duhovne spremnosti općenito, su strpljenje i vrijeme.

Godinama obično ponavljamo iste pogreške, radi kojih nam tijelo stalno šalje iste pouke u vidu nekih manjih i većih zdravstvenih problema. To se ponavlja sve dotle dok ne shvatimo da trebamo izabrati drugačije, donijeti odluku i krenuti u promjenu. No, vrlo brzo se dogodi da smo frustrirani cijelim protokolom, ozdravljenje nam se ne događa dovoljno brzo, jer želimo biti dobro sada a ne za nekoliko mjeseci.

Smiješno je misliti na ovaj način. Problemi koje imamo se nisu dogodili preko noći. Tijelu je potrebno vrijeme da odradi svoj posao i neće obraćati pozornost na našu opsjednutost kalendarom i nekim vremenskim okvirima. Ono treba naše strpljenje, a ako nam izgleda da se stvari ne događaju dovoljno brzo, kriva su samo naša očekivanja.

Neka istraživanja su došla do zaključka da svaka godina bolesti, traži mjesec dana pažnje i liječenja. Ako smo bili bolesni dva desetljeća tada dvije godine liječenja ne izgledaju jako puno.

Strpljivi ljudi brže dođu do zdravlja, jer uživaju u svakom trenutku života, znaju odijeliti važno od nevažnog, strpljenjem otklanjaju napetost, potiču dobre odnose i slijede prihvaćeni protokol za bolje življenje, uvažavajući vrijeme.

K tome, nikada nije kasno usvojiti činjenicu da je naša hrana naš lijek i dobrim namirnicama probuditi potencijal našeg tijela.

Nažalost hrana koju kupujemo nema ni minimum prehrambenih vrijednosti koje bi trebala imati. Zašto? Od Drugog svjetskog rata, pokretanjem industrijske i poljoprivredne revolucije, tlo je ispražnjeno od većine minerala, a jaka kemijska gnojiva su usmrtila prirodne mikroorganizme potrebne u procesu promjene minerala u organske oblike, kako bi ih tijelo apsorbiralo. Zdravstveni problemi prisutni danas u svijetu su rezultat dugoročno akumuliranih prehrambenih nedostataka.

Ljudi su svjesni te činjenice i u stalnoj su potrazi za pravom hranom i pravim dodacima prehrani.

Postoje mnoga svjedočanstva o učinkovitosti AFA alge, ali to ne znači da je otkriven čudesni lijek, nego potvrđuju ono što znamo, da je tijelo čudo i ako smo spremni priznati i zadovoljiti njegove osnovne potrebe, na putu smo prema rješavanju tajne zdravog i radosnog života.

No, AFA alga treba naše povjerenje, strpljenje i vrijeme. Čak i onda kada nam se čini da se ništa ne događa, trebamo znati da ona iza kulisa vrijedno radi svoj posao.

Dragi ljudi, usvojimo ritam prirode, njena tajna je strpljenje, a ako smo ipak u nedoumici, prisjetimo se priče o kornjači i zecu. Brzina nije uvijek garancija za pobjedu, a niti život nije utrka, dobro je kušati svaki korak.

„Imate samo tri stvari za naučiti: jednostavnost, strpljenje, suosjećanje. To je vaše najveće blago.“ Lao Tzu

Na kraju vam želim zahvaliti na upozorenju na grešku koju sam napravila u prošlom javljanju. Tako rade prijatelji i zato hvala na ispravci i na prijateljstvu.

Budimo strpljivi i uživajmo u putovanju!

Ana




Dijelim s vama sjećanje na dan prije osamnaest godina

„kad moja su braća obukla košulje bile,

a dica i ja u crnu.“

/Stih iz moje pjesme posvećene tom danu/



Gubitak oca i supruga je strašan događaj za obitelj, no, na moju sreću ja nisam imala vremena, niti mogućnosti, prihvatiti ulogu žrtve bez ikakvog izlaza, radi čega sam neizmjerno zahvalna. Uspravila sam se i tješeći sebe i djecu krenula dalje.

Teške životne krize ili manja muka i problemi, svi nam govore „ evo sad ti je prilika, pokaži svoju emocionalnu izdržljivost, pokaži životne prioritete.“

Pasti u dugotrajan očaj ili se odati raznim porocima i sličnom neredu, je sebično i bezobrazno prema onima najdražima. Natovariti im se na njihova ionako preopterećena pleća, zaista je nerazumno.

Svatko ima svoju bol i tugu, ali nije uputno da je svakodnevno servira svijetu.

Naravno, treba priznati da svi jednako ne doživljavamo stvari i da je netko manje, a netko više otporan. No, vještinu otpornosti možemo naučiti ako se ne stavimo u bezizlaznu poziciju žrtve, nego zauzmemo ispravan stav, jer stav nas iznese u bilo kojoj situaciji.

Teško je ne misliti na najgore kada nam se događaju loše stvari i kada smo suočeni sa nekim lošim vijestima. Obično tada donosimo ekstremne zaključke.

Ako radi neke sumnje krenemo na pregled, sve dok ne dobijemo rezultate razmišljamo o najgoroj soluciji.

Ako iz bilo kojeg razloga izgubimo posao razmišljamo samo o tome kako više nikada sigurno nećemo raditi.

Mudri ljudi se klone ovakvih razmišljanja, jer ona crpe energiju i vuku prema dolje, u ništavilo, a svi iz iskustva znamo da se većina najgorih strahova nikada ne obistini.

Nora Ephron preporučuje da „budemo junakinje svog života.“

Naravno da ne možemo kontrolirati sve što nam se događa u životu, ali kontrolirajmo naš stav prema onome što nam se događa.

Nepredviđeni događaj, tužan ili težak na bilo koji način, uzrokuje da se u trenutku smrznemo, paraliziramo od straha i neodlučnosti. Tada su nam potrebni prijatelji da nas podsjete da smo mi ista ona osoba koja se kroz život nosila sa raznim teškoćama, ona koja je pronalazila mudra rješenja i koja će na isti način izaći i iz ove teške situacije.

Tjelesno zdravlje nam je tada stup otpornosti. Ako smo prije kriznih događaja imali zdrave navike, kvalitetno jeli, vježbali, izbjegavali alkohol i druge poroke, vrlo brzo ćemo se vratiti našim navikama, naročito vježbanju koje kontrolira kortizol, hormon stresa.

Psihoterapeut Jeffry B.Rubin „Uspjeh je često prepreka za učenje. Kad sve ide dobro mi i dalje radimo što smo radili, ali mnogo ne napredujemo kao osoba. Ali kriza, ona nas vodi do napretka.“

Dragi ljudi, svejedno volim jesen. Ni jedno godišnje doba nam ne nosi toliko poruka. Sve u jednome. S jedne strane nam nudi pune košare blaga raznoraznog, a s druge polako skida list po list, svlači drveće ostavljajući ga gola na zimskoj vjetrometini. Sjeta, tuga i radost, ruku pod ruku, baš kao što je i život. I ni jedno godišnje doba nam ne šalje tako snažnu poruku bliskosti života i smrti i ni jedno nas toliko glasno ne upozorava da zahvaljujemo i slavimo život, da živimo dok smo živi, a ne umiremo bojeći se smrti, jer to je sastavni dio života.

Ugodan vikend!

Ana




Pogled gotovo dječački, riječi blage, nastup nedvosmislen, bez silovanja trenutka, ali sve toliko jasno dorečeno da ne trpi suprotstavljanje. Gledajući ga u njegovom prvom nastupu promislila sam „ovaj čovjek ima neku drugačiju spoznaju“. Idealan pristup svakom problemu, svjestan da postoji rješenje, postavljao ga je na neku drugu razinu. Bez unutrašnjeg konflikta, znajući točno svoju ulogu, davao nam se jedinstven i cjelovit.

„Čovjek postiže takvu pravilnost, a time i više spoznaje, ako svoje osjećaje, misli i raspoloženja dovede u onakav red kakav je stvorila priroda, tako da može gledati, slušati, probavljati, disati, govoriti i tako dalje, u skladu s tim.

Zadovoljstvo s najmanjim što postigne donosi mu mir i opuštenost, koji sve više ovladaju dušom, što dolazi do izražaja i na vanjskom izgledu. Pogled oka postaje miran, kretnje sigurne, odluke jasne, a sve ono što se zove nervozom, odmiče se od takvog čovjeka.“ - Rudolf Steiner

Drevni pisci Talmuda su se pitali: "Tko je moćna osoba?" , na što je odgovor bio: "Onaj tko može kontrolirati svoje sklonosti i karakterne osobine.

Kroz sve vrijeme naukovanja unutar nas su dva života, onaj koji živimo i onaj koji bi željeli živjeti, koji uzrokuju neprestani konflikt. Suprotstavljajući se jedan drugome truju nas i blokiraju ostvarenje uloge za koju smo rođeni. Imamo sve darove i talente, sve potencijale za ostvarenje, ali se nađu uvijek neke nove prepreke koje guše te naše potencijale.

Stoga je dobro znati da u bilo kojem trenutku, kad u naš život uđu problemi i veće nesigurnosti, ako imamo snage susresti se s njima „oči u oči“, uočit ćemo i nove mogućnosti koje s njima idu ruku pod ruku.

Dakle, bez obzira koliko jadni, uplašeni, umorni ili bolesni bili, koliko izgubljeni, zbunjeni ili očajni postali, koliko usamljeno ili depresivno se osjećali, za ostvarenje naših potencijala će biti dovoljno, ako napravimo ono što možemo sa onim što imamo, iz pozicije u kojoj stvarno jesmo.

„A to prije svega zahtijeva da čovjek bude u dnu duše istinit prema samome sebi. Ni u čemu se o samom sebi ne smije obmanjivati. Čovjek mora s unutarnjom istinoljubivošću gledati u lice vlastitim pogreškama, slabostima, nesposobnostima.

Postoji samo jedan put za otklanjanje vlastitih pogrešaka i slabosti, a taj je: točno ih spoznati.

Sve drijema u ljudskoj duši i može biti probuđeno. I svoj razum i svoj um čovjek može unaprijediti ako si u miru i spokoju objasni uzroke zašto je u izvjesnom pogledu slab. Naravno, takva je samospoznaja teška jer je iskušenje da sami sebe obmanemo neizmjerno.

S blagošću će se u duši uskoro oblikovati i jedna druga osobina: mirno obraćanje pozornosti na sve tančine duševnog života u okolini uz potpuni muk vlastitih duševnih pokreta. Ako čovjek to postigne, tada duševni pokreti njegove okoline djeluju na njega tako da njegova vlastita duša raste i rastući se grana kao što biljka napreduje na sunčevoj svjetlosti.“ - Rudolf Steiner

Dragi ljudi, ključevi od svih želja, htjenja i imanja su u nama, koje doduše obično ne možemo pronaći. A vrijeme nije prepreka od trenutka kad shvatimo da nikada nije prerano niti prekasno za učiniti prave stvari. Svjedoci smo koliku golemu vrijednost može dati čovjek za samo šest mjeseci, ako se ne dvoumi, ne žali niti oklijeva, razmišljajući da možda nema dovoljno vremena.

Zahvalni smo mu.

Ana



Tužila mi se jedna mlada žena, još od prošle godine, kako ima alergiju na sunce, pa radi toga mora koristi vrlo skupe kreme sa visokim zaštitnim faktorom, a svejedno stalno koristi puder da prekrije osipe i crvenilo po licu i vratu.

Doslovce sam je nagovarala da proba prirodnu kozmetiku Natural being, iz dva razloga; bila sam sigurna da nije alergična na sunce nego na kemiju iz krema u kombinaciji sa suncem, a sama sam se uvjerila u blago djelovanje potpuno prirodnih Natural being proizvoda, koje već dugo koristim, kao i svi ženski članovi moje obitelji.

Međutim, više je vjerovala poznatim svjetskim markama, iako nije imala neke koristi, dapače.

Nakon skoro godinu dana, moja upornost je urodila plodom. Pred početak ovog ljeta se ipak odlučila. Uzela je cijelu paletu proizvoda. Tjedan dana se lice znojilo, ispirala se kemija, a onda je njena koža zablistala bez alergijskog osipa i bez pudera i tako glatka i sjajna prošla kroz cijelo ljeto, iako je bilo vrlo vruće i vrlo sunčano.

Tajna lijepe kože ne leži u skupoj nego u prirodnoj kozmetici, a povod ovoj priči je prilika da uz pogodnosti u listopadu, povoljno kupimo Natural being proizvode.

No, uz kvalitetnu kozmetiku ne smijemo zaboraviti da je za lijepu kožu gotovo jednako važno kako se hranimo, jer koža je hologram našeg tijela, koja sa nevjerojatnom preciznošću u svakom trenutku pokazuje stanje naše nutrine.

Pa će tako ljepoti kože, zdravlju uopće, pridonijeti detoksikacija. Potrebno je, bar jednom godišnje, osloboditi tijelo od toksina, loših bakterija i zalijepljenih naslaga u crijevima, a jesen je pravo vrijeme za to. Preporučam vam detoksikacijski program Lagani početak koji sadrži Bifidus, Acidofilus, Enzime i AFA algu.

U listopadu novi članovi mogu dobiti ovaj program za samo 380,00 kuna.

Najvažniji sastojak koji koža treba je voda, a u koži je najveća rezerva vode. Većina nas cijeli život konzumira suhu hranu i pića ( čaj, kava, alkohol, šećer i kruh), koja zahtijeva puno vode kako bi se probavila i isprala iz organizma. Pijmo vodu!

Također, konzumirajmo hranu bogatu vodom, sirovo voće i povrće, a ako ga moramo skuhati, kuhajmo ga sasvim lagano. Osim vode tijelo će ovim putem dobiti minerale, vitamine i elemente u tragovima. Ne skrivajmo posljedice loše prehrane slojevima šminke.

Sva hranjiva potrebna našem tijelu u savršenom odnosu se nalaze u modro zelenim mikro algama, AFA algi.

Jedimo namirnice bogate antioksidantima. Slobodni radikali oštećuju naše stanice i tkiva što dovodi do preranog starenja, posebno se to vidi na koži. Jedimo antioksidante; svježe voće i povrće, orahe, sjemenke, klice, a najsnažniji su u bobičastom voću, kojeg možemo konzumirati cijelu godinu koristeći Berry power u kojem je brižno pripremljeno 15 vrsta bobičastog voća.

Budimo ljubazni prema svim našim organima, pa tako i našoj koži. Nemojmo je gušiti kemijom koja se nalazi u kremama i losionima, bez obzira na poznatu marku i primamljivu ambalažu.

Svaka stanica kože upija i koristi tvari s kojima je tretiramo, što znači da upija i sintetičke kemikalije često prisutne u sapunima, losionima, kremama, čak i sintetičkoj odjeći koju nosimo, koji mogu biti vrlo toksični i iritantni.

Zato je potrebno provjeriti sastojke koji se nalaze u proizvodu kojim se tretiramo. Imamo li uopće običaj pogledati sastojke u kozmetici koju koristimo?

Tržište je danas vrlo bogato prirodnim kozmetičkim proizvodima, pa kada već planiramo potrošiti novac na kozmetiku, potrošimo ga na prirodne proizvode koji će opravdati potrošeni novac.

Preporučam vam blagu Natural being kozmetiku koja pomaže harmoniji naše kože, bez agresivnih kemikalija i kompliciranih tretmana. Jednostavna, prirodna, posebno formulirana sa tri osnovna sastojka, novozelandskim medom i uljem biljke manuka, prirodnim vitaminom E, najčišćim biljnim sastojcima.

U paleti proizvoda je sredstvo za čišćenje lica, gel za toniranje, krema dnevna i noćna, krema za njegu područja oko očiju, kao i krema za ruke i tijelo. Svi proizvodi su vrlo izdašni, uspostavljaju odličnu komunikaciju sa kožom, čisteći je prije svega od ranije nakupljene kemije.

Između ostalih pogodnosti u listopadu imamo priliku za povoljnu kupnju ovih proizvoda.

- Uz tonik i sredstvo za čišćenje dobit ćemo gratis dnevnu kremu,

- Uz noćnu krema dobit ćemo kremu za oko očiju po simboličnoj cijeni.

- A kremu za ruke i tijelo ćemo dobiti gratis uz kupljene 3 AFA alge.

I to je cijeli komplet prirodne kozmetike, koji smo već odavno razmišljali kupiti. Savršeno!

Ponuda traje do kraja mjeseca tako da se možete prezbrojiti, promisliti i odlučiti napraviti kupovinu na način koji vam najviše odgovara, bilo da želite postati član i iskoristiti pogodnosti za novog člana, ili želite kupovati iz posebne ponude, ili pak nešto treće. Na raspolaganju sam za sva pitanja i sve mogućnosti.

Sva ljubaznost i pažnja prema unutrašnjem i vanjskom tijelu će nam se vratiti dobrim zdravljem, lijepom kožom i veseljem.


Pa neka nam zdravlja i veselja!

Ana





Koliko god bio trivijalan nekakav materijalni poklon, više mu se pažnje posveti nego lijepoj gesti ili srdačnom pozdravu, čime se kaže „Hvala“ za neko dobročinstvo u potrebi. A zapravo ni ne znamo pravu vrijednost takvih poklona, ni ne zavirimo u njih, uvjereni da se daju prazni, tek iz navike.

Takav odnos smo stvorili i prema vrlo vrijednom poklonu, kojeg svako jutro dobijemo kao naš osobni dar. Novi dan. Umjesto da ga otvorimo i damo pažnju svakoj sekundi, često mu niti vrpce ne razvežemo, jer „ionako znamo što je unutra“, uvjereni da je isti kao i onaj jučer.

No, posvetimo li mu pažnju koju zavrjeđuje, osjetit ćemo energiju koja oblikuje naše želje, misli i osjećaje, osvijestiti buđenje, disanje, ustajanje, hodanje. Suočit ćemo se sa mogućnosti izbora stava, riječi, djela i reakcije, svega što oblikuje naš karakter. Prestat ćemo se skrivati iza iluzije bespomoćnosti i prihvatiti moralnu odgovornost za vlastiti život.

Nažalost, navikli smo da nam svane novo jutro, iz navike ga uzimamo zdravo za gotovo što zamagljuje njegov značaj, izostaje „buđenje“, pa nastavljamo u začaranom krugu navika i stvorenih uvjerenja koje upravljaju našim životima.

Prije više od 200 godina, dr. Benjamin Franklin je bio u potrazi za moralnim savršenstvom, kada je shvatio da mu životom upravljaju navike. Odlučio je promijeniti život na način, da neke od svojih najgorih navika pretvori u neke od najboljih osobina, jer kako je rekao „naša neto vrijednost se obično određuje onim što je preostalo kad se od naše dobre motivacije oduzmu naše loše navike.“ Izumio je cijeli sustav koji mu je pomagao da se kroz snagu volje riješi loših navika i negativnih karakternih osobina. I nije išlo lako.

Dvjesto godina poslije, čovjek je u potrazi više nego ikada. Unatoč naprednih tehnoloških dostignuća i ideja, čini se da je stvoren samo privid blagostanja i prosperiteta, jer većina ljudi pati. „Borba za život“ potroši sve vrijeme i sve strpljenje, neosjetljivost je prisutna na svim razinama, među svim generacijama i prema svem životu planeta. Svatko je sagradio maksimalni zid oko svoje duše, a druženje s prirodom sveo na minimalnu razinu. Sve to guši dobre osjećaje, ostavljajući prazninu u koju se naseljavaju tuga, depresija i bolest.

Kad nas u ovakvom stanju nađu financijske poteškoće i kakve god krize, osjećaj bespomoćnosti i jada nas vodi u krivnju, u gadan konflikt sa samim sobom. Caruje nestašica jer obilje nije negdje tamo vani, ono raste, buja i cvijeta, unutar nas u skladu sa našim osjećajima.

Znamo da možemo imati sve bogatstvo svijeta, ako nemamo ljubavi, poštovanja i vremena za ljude, za svakog živog stvora, za svaki djelić prirode, puki smo siromasi.

Izlaz nam blokiraju razni čimbenici, a jedan od značajnih su naše navike. One dominiraju našim životima i čvrsto se drže čak i onda kada smo odlučni riješiti se onih loših, a njegovati samo one dobre. Potrebno je silno strpljenje i snaga volje, ali ako je odluka čvrsta, a cilj svetinja, ni jedno ni drugo neće nedostajati.

Dobre navike, korisni dnevni rituali, će nam pomoći zadržati unutarnju ravnotežu, u tijeku smjenjivanja stalnih životnih ciklusa, tako da nas promjene neće poljuljati nego će obogatiti sve aspekte našeg života. Dnevni ritual vježbanja, povremeno duboko disanje tijekom dana, dobra prehrana u mogućem ritmu, njegovanje dobrih odnosa, sve ono što podržava naše zdravlje i harmoniju, održat će nas u promjenama i prijelazima iz očekivanog u neočekivano.

"Mi smo ono što uvijek nanovo činimo. Izvrsnost dakle, nije čin nego navika." kaže slavni Aristotel.

Kad bi znali sa potpunom sigurnošću, da će svaka mala stvar koju danas učinimo biti kasnije prisutna u našoj budućnosti i u budućnosti naših prijatelja, silan bi trud ulagali na strpljivost, ljubaznost i ljubav i to bi nam postala navika. Njegujemo li ovakvu naviku, pa usprkos jurnjavi i problemima, pokažemo svakodnevno ljubav, brigu i suosjećanje prema svemu što živi, donosimo radost u druge živote, a u naš privlačimo one lijepe energije ugode koje otvaraju neki novi svijet. Na nama je samo da posijemo sjeme dobrote.

Neki čovjek je 1784. godine zamolio Benjamina Franklina, da mu posudi novac. Franklin mu je posudio novac, ali pod uvjetom da mu ga ne vraća, nego da u nekom trenutku pomogne nekome drugome u potrebi. U 2000-toj ovo je bio predložak za film „Šalji dalje“, u kojem Haley Joel Osment, igra dječaka koji je pokrenuo lanac dobrote, nadajući se da će promijeniti svijet.

Ova priča nam može poslužiti za promišljanje da kod davanja ili primanja poklona, oni budu sjeme koje će producirati daljnju dobrotu.

Dragi ljudi, dijelimo razmišljanja i saznanja, gradimo dobar odnos, dodajući mu iz dana u dan sve veću vrijednost, a sve u interesu da se dobro osjećamo, dobro izgledamo, da se damo svijetu u našem najboljem izdanju. Nadam se da će nam svaki novi dan biti poticaj da budemo najsretniji, najzdraviji, sa najvećom energijom, bez obzira na godine koje nosimo i uvjete u kojima živimo. Da budemo, zapravo, naša najbolja verzija koju samo zamisliti možemo.

Neka nam strpljenja i ljubavi!

Ana



Bombardirani smo negativnim porukama, slikama, pričama o nasilju, smrti i razaranju, gubicima, činjenicama o manjku mnogo čega što je čovjeku potrebno za normalan život. Pustimo li sve to da se nastani unutar nas, otrovat ćemo se strahom i nemoći, bavit ćemo se idejom prepuštanja, ništa ne činjenja, pogotovo kad znamo da se u skorije vrijeme ništa značajno neće promijeniti na bolje.

I upravo zato, koliko god izgledalo suludo i koliko god nam se činilo da nemamo uporište, bitno je hoćemo li svaki dan započeti i završiti sa pozitivnim porukama sebi i svijetu, zadržati optimističan um i aktivno tijelo, stvoriti vlastito mišljenje i stav o svemu što se događa, trudeći se pronaći odgovor na pitanje „što ja tu mogu učiniti?“.

Ili ćemo zapeti negdje između sa pripadajućim posljedicama. Jer tijelo reagira na naše misli i vanjske podražaje, a situacije koje u nama proizvode brigu i strah prepoznaje kao „bori se ili bježi“, pa proizvodi dodatnu energiju za akciju. Ako akcija izostane, nagomilana nepotrošena energija ostaje unutar nas, pa ubrzo pištimo kao ekspres lonac i završimo sa dijagnozom stresa, najblaže rečeno.

Dakle, ne bavimo se time da možemo pronaći neki zaklon i čekati da se, nekako pomoću nečega, sve riješi. Trebamo se odrediti i biti aktivni.

Sa svih strana pršte razne sugestije, nove informacije i ideje, koje će nas cimati i ljuljati samo ako ih uzimamo zdravo za gotovo. S toga, poslušajmo ih umom, srcem, utrobom, uskladimo ih sa našom jedinstvenosti, obradimo zdravim razumom, stvorimo jasno vlastito mišljenje i stav.

Zapanjujuće je velik broj ljudi koji svojevoljno prihvaćaju tuđe misli i stavove, bez ikakve sumnje i preispitivanja. Jeli to iz lijenosti, nedovoljne zainteresiranosti ili se pak podsvjesno osiguravamo, da u nekom momentu, ako stvari krenu naopako, možemo uprijeti prstom u onoga tko je to rekao, tko je krivac?!

A možda je tome razlog što smo od malena naučeni da, bez obzira na naše mišljenje, trebamo prihvatiti stav „stručnjaka“.

I upravo nas se i tretira tako kao da smo nesposobni formirati vlastito mišljenje. Recimo, kad gledamo bilo kakvu raspravu, političku, ekonomsku, religijsku, na kraju rasprave dođe stručnjak koji nam objasni što smo zapravo gledali, servira nam svoje mišljenje i zaključke, tako da ne dvojimo što o tome sami trebamo misliti, čime se mi uredno dalje služimo, bez preispitivanja.

Najstrašniji primjer naše indolentnosti je slijepo dopuštanje liječnicima da nam tijelo pune raznim upitno potrebnim lijekovima, dok se s naše i njihove strane zanemaruje čudesna mudrost koja prebiva unutar tog istog tijela.

Čuti sve što nam svijet nudi i tražiti savjet je poželjno i uglavnom može biti korisno, ali slijepim prihvaćanjem, bez razlučivanja, kršimo odgovornost prema sebi kao jedinstvenom i veličanstvenom duhovnom biću. Um bez razlučivanja je poput korijena stabla koje apsorbira sve što dotakne, pa čak i otrov koji će ga možda ubiti.

Nismo ovdje da igramo na sigurno, a nismo ni roboti koji samo slijede pravila. Stvoreni smo na sliku i priliku Božju, rođeni za stvaranje, imamo misiju izraziti našu mudrost, a ne slijepo prihvaćati stajališta ili doktrine, pa makar kakav stručnjak stajao iza toga.

To ni u kom slučaju ne znači da trebamo zanemariti riječ znanstvenika i stručnjaka i njihov ogroman doprinos, dapače, samo im treba dozvoliti i mogućnost pogreške, imajući u vidu faktor čovjek.

Prošli mjesec je New York Times izvijestio da su znanstvenici otkrili za više od 4.000.000 gena DNK, koje su do sada držali nepotrebnima, da zapravo igraju ključne uloge u kontroli ponašanja stanica, organa i drugih tkiva.

Ili banalni primjer promjene mišljenja o važnosti slijepog crijeva, koje se često znalo usput odstraniti pri nekim operativnim zahvatima. Mišljenja su da kod velikih probavnih problema, kada sa svim ostalim iz probavnog sustava odlaze i dobre bakterije i narušava se crijevna flora, dio bakterija se skloni u slijepo crijevo i kada opasnost prođe nastave raditi svoj posao.

Dakle, dobro je imati na umu da su znanstvenici smrtni i da u svojoj predanosti radu neke stvari vjerojatno zaborave. Jer ludo je zapravo misliti da nas je naš moćni kreator opremio s nečim što nam nije potrebno.

U svakom slučaju, odnos prema našem tijelu, organima, kao i prema svemu drugome, bit će u skladu sa našim uvjerenjem, mišljenjem i stavom, ili ćemo u nedostatku istoga slijepo prihvaćati tuđe sugestije, a kad stvari krenu naopako imat ćemo zadovoljštinu u tome da znamo tko je kriv.

Dragi ljudi, neka nam je um otvoren za sve sugestije i nove ideje, ali uradimo svatko svoj domaći, jer upravo sadašnjost treba našu jedinstvenost, naše mišljenje i naš stav. Krize s kojima se suočavamo, slom svih dosadašnjih sustava, su evolucijski katalizatori, koji nas pozivaju na duboke promjene u našoj viziji i vrijednostima, kako bi dali kvalitetan doprinos promjenama na globalnoj razini.

Napravimo li samo korak, On će napraviti deset, krenemo li na dodatnu milju, On će nam čistiti put, ali ni trenutak ranije.

Zahvalna što mi dozvoljavate da s vama dijelim moja razmišljanja, želim vam lijep dan.

Ana



Suštinsku vrijednost životu daju one male stvari koje nam ostaju kad odradimo sve planove, sve obaveze, sva moranja. Te male stvari su životni začini, koje život čine pitkijim i probavljivijim, baš kao i začini u jelu.

Vrhunski kulinarski stručnjak, kod pripreme jela, vjerojatno koristi iste osnovne namirnice kao i svi mi drugi, ali njegovo jelo ima sasvim drugačiji okus. Za taj božanstveni okus su zaslužni začini, toliko bitni da su često kulinarska tajna.

Naravno, svako jelo je jestivo i nahranit će nas, ali bez začina naše nepce neće uživati u okusima, a i teže ćemo ga probavljati.

Koliko god je nemoguće napraviti obrok od samih začina, bez osnovnih namirnica, toliko su neophodni u svakom jelu, radi punine okusa koji mu daju.

Životni začini imaju gotovo istu svrhu i značenje. Dodajući ih, život nam dobiva radosnu puninu okusa, a poslovne i druge obaveze se lakše probavljaju.

Jedan od divnih životnih začina je zajednički obrok sa rodbinom i prijateljima. Bez obzira koliko smo zauzeti, okupirani obavezama i terminima, nikada ne bi trebali propustiti priliku za takvo druženje. Ovako upriličen obrok će nam nahraniti ne samo tijelo nego i dušu. Ujedno, prilika nam je to da stvorimo još jače veze i bogatija zajednička sjećanja.

Stoga, pronađimo vrijeme u dnevnom rasporedu i provedimo ga s ljudima koji obogaćuju naš svijet. I naravno, budimo zahvalni što se imamo, što smo svi još uvijek tu i iskoristimo danu nam priliku jer sutra, tko zna.

Život je jednostavan. Prihvatimo li tu jednostavnost, kao i činjenicu da život nije problem za kojega trebamo naći rješenje, nego čudesna tajna koju treba živjeti iz trenutka u trenutak, imat ćemo vremena i načina za sve životne začine.

Budimo potpuno prisutni kod zajedničkog druženja. Prisutnost je jedan od najvrjednijih darova koji poklanjamo jedni drugima. Ne razmišljajmo o nečemu što smo radili jučer ili o onome što trebamo raditi sutra. Potpuna prisutnost će pridonijeti empatiji, radosti druženja i dobroj atmosferi.

Prihvaćajmo se onakvi kakvi jesmo. Svi drugačiji, jedinstveni, jer upravo takvi, u tom životnom trenutku, iz nekog bitnog razloga, potrebni smo jedni drugima. Željni smo priče, govorenja, razgovora, ali ne zaboravimo i čuti te drage ljude koje volimo. I ne zaboravimo da su oni, jednako kao i mi, iskra Božje ljubavi.

„Svaki čovjek brine da ga njegov bližnji ne prevari, a onda dođe dan kada počne brinuti da on sam ne prevari svoga bližnjega. Dalje sve ide dobro, jer je promijenio svoja kolica za trgovanje u sunčana bojna kola“.

Ralph Waldo Emerson, 1803-1882 Američki esejist, pjesnik i filozof

Dragi ljudi, bez obzira jesmo li mladi, kao proljeće i ljeto i puni obećanja i želja, ili ispunjeni mudrim plodovima života kao jesen i zima, sa neograničenom strašću i radošću, za pitkost i puninu života, dodajmo začine u našu svakodnevnicu.

Volim vas.

Ana




Ovako neusiljena, prijateljska komunikacija, protkana dobrom energijom, pomaže da se međusobno ohrabrimo, da se osjećamo jači, sa više samopouzdanja, da nastojimo uočiti bolje mogućnosti naslanjajući se na brojne blagoslove koji prebivaju u nama.

Jer dotiču nas razne krize; oporavljamo se od teških bolesti, od ozljeda ili gubitka, mjesecima ili godinama tražimo posao, mnogi pokušavamo tek preživjeti, prekinuti neke nasilne odnose. Ukratko, žene i muškarci, djevojčice i dječaci svih uzrasta, gotovo u svakom kutku svijeta se suočavaju sa raznim nedaćama, u potrazi za mjestom i načinom kako izgraditi bolji i uspješniji život.

Prilike nas tako odvedu na neko potpuno „stoto“ mjesto na planeti, gdje gradimo život u drugim vremenskim i prostornim uvjetima, sa drugim ljudima, dok je tamo ostala naša obitelj sa svim divnim običajima, bez čega je, mislili smo, živjeti nemoguće.

Novom životu, kojega tkaju neka druga događanja, neki drugi ljudi i neke druge navike, dajemo svu našu ljubav i pažnju, dodajemo i neke običaje, dašak starog doma, no, ne držimo se grčevito i ne utapamo u nostalgičnom prizivanju prošlog vremena, jer uvažavamo neminovnost promjene.

"Čovjek je dio cjeline, ograničen u vremenu i prostoru. On doživljava sebe, svoje misli i osjećaje kao nešto odvojeno od ostatka, što je vrsta optičke obmane njegove svijesti. Ova zabluda je vrsta zatvora za nas, ograničava nas na naše osobne želje i ljubav za samo nekoliko osoba najbližih nama. Naš zadatak mora biti da se oslobodimo tog zatvora, proširiti naš krug suosjećanja i prihvatiti sva živa bića i cjelinu prirode u svoj njezinoj ljepoti. Nitko nije u mogućnosti da to postigne u potpunosti, ali težnja za tim je sama po sebi dio oslobođenja i temelj za unutarnju sigurnost. " - Albert Einstein

Ne možemo pobjeći činjenici da smo kreatori svog života. Nekome će ta činjenica biti na sreću, a nekome nažalost. Kako god, sami sa svojim uvjerenjima i osjećajima stvaramo svoju stvarnost.

Jedan od razarajućih osjećaja je osjećaj odbačenosti od strane društva. Izaziva tjeskobu i depresiju, odmiče nas od nas samih i usmjerava na traženje rješenje negdje drugo. K tome, aktivira područje mozga koje regulira tjelesnu bol i stvaran osjećaj hladnoće, što nas dodatno čini jadnima. Ovakvi osjećaji posebno veliku štetu čine u hladnim zimskim danima, jer njihovom razvoju osim hladnoće pogoduje i smanjeno dnevno svjetlo.

A najpogubnija prisutnost osjećaja odbačenosti i usamljenosti, je u vrijeme blagdana, koji su evo pred vratima.

„Lonely This Christmas; „It’ll be lonely this Christmas, lonely and cold, it’ll be cold so cold, without you to hold’’.

Krivca ili uzrok ovako destruktivnim razmišljanjima o društvenoj odbačenosti, naravno, trebamo tražiti u nama samima.

Razmislimo malo. Kada se jutrom ustanemo bavimo li se mišlju kako ćemo baš taj dan nekome zagorčiti život, pokazati mu da je gnjida i da nije poželjan u društvu, ili se bavimo našim dnevnim obavezama, djecom, roditeljima i sl,

Isto tako kao što se mi ne bavimo tuđim sudbinama, tako se oni drugi ne bavi našom.

Postavlja nam se pitanje zašto imamo osjećaj da nas ljudi ne žele u svom društvu?

Odgovora je sigurno mnogo, ali je važno znati da ih možemo pronaći u nama samima, ako se malo potrudimo.

Možda, na primjer, u nama tinja uvjerenje da nismo dovoljno dobri, dovoljno zabavni ili dovoljno lijepi, a da bi nas svijet volio imati u svom društvu. Ovakva razmišljanja potiču pomanjkanje ljubavi prema sebi, pa se i sami grozimo vlastitog društva. No, kada shvatimo svu našu vrijednost i jedinstvenost, kad sami počnemo uživat sa sobom i svi drugi će uživati u našem društvu. Naš stav, naša razmišljanja i uvjerenja šalju poruku, energetske vibracije koje komuniciraju sa energijama iz okruženja.

Recept je dakle jednostavan. Promijenimo i izgradimo nova uvjerenja. Njegujmo se i volimo kao rijedak dragulj i dajmo se svijetu otvorena srca.

"Mnogi ljudi su zatvorenici vlastitih uvjerenja. Postoje mnoge knjige koje opisuju različite psihičke poremećaje. Mislim da je stvarno samo jedan poremećaj: Ja bih to nazvao 'iluzija odvojenosti'. Ako smatrate da ste odvojeni od izvora svega što je i odvojeni jedni od drugih, imat ćete sve vrste problema u svom životu. Iluzija odvojenosti daje nam ideju da nam onaj drugi može naškoditi, a da u isto vrijeme ne naškodimo sami sebi. Ne možete bombardirati drugu zemlju ako prihvaćate da su ta djeca vaša djeca. Ne možete donijeti odluku da se uništi prašuma tamo negdje, ako znate da je šuma dio eko sustava o kojem i vaš život ovisi. " - Rob Williams

Dragi ljudi, dio smo cjeline i svaki od sedam milijardi ljudi je tu da nas nečemu pouči, samo ako mi to želimo i ako smo spremni uložiti dodatan napor u tom smjeru.

No, mi često ni ne vidimo čovjeka ispred nas. U žurbi smo, rutinski odrađujemo razne poslove i ne primjećujemo ga. A kad bi mu bar uputili pozdrav i dodali još k tome njegovo ime. Velike li radosti.

Njegujmo stara i gradimo nova poznanstva. Toliko ima mogućnosti stvaranja dobrih odnosa, pa čak da od potpunog stranca napravimo dobrog znanca. Otvorenost i iskren interes prema ljudima će izbrisati svaki osjećaj isključenosti i društvene neprihvaćenosti.

Možda ćemo čak u nekom trenutku pomisliti kako su odjednom ljudi postali bolji, a samo smo sami promijenili uvjerenje i percepciju.

Trudimo se živjeti bez osuđivanja, dati bez očekivanja i ljubiti bez razloga.

Ana



Roditelji, nastavnici, profesori, svi mi, imamo svetu zadaću osnažiti našu djecu, tinejdžere, mlade osobe, da se osjećaju sigurno sa visokim samopoštovanjem, kako bi otkrili svoje vlastite vrijednosti i imali pripadajući status u svojim domovima, školama i raznim drugim ustanovama i organizacijama.

Zaklinjemo se primjenjivati sve vrijednosti empatije, dobre komunikacije i autentičnosti, razne druge alate, koji će im pomoći izgraditi otpornost na sve izazove s kojima se suočavaju, inspirirati ih da shvate da su sposobni stvoriti život kakav god žele i ohrabriti ih da slijede svoje srce i prihvate svoju divnu jedinstvenost, da budu snažni i uporni na putu učenja i saznanja kako bi otkrili svoje talente i dali svoj pravi potencijal.

Uspijevamo li kvalitetno odgovoriti zahtjevima ovog najvažnijeg zadatka koji je pred nas postavljen ili ostajemo zarobljeni između onoga što bi trebali činiti i onoga što se zaista događa u stvarnosti?

Ovo vrijeme obilježava činjenica da smo na svim razinama i u svim institucijama, dozvolili da nam financijski strahovi budu prepreka na putu ostvarenja dobrog življenja. Strah od ne imanja se uvukao u sve društvene pore, novac daje životu intonaciju, postao je mjera.

Zbornice u školama, koje su osmišljene za konstruktivan razgovor obrazovnog kadra i pronalazak najboljih rješenja, postala su mjesta destrukcije, gdje prevladavaju razgovori o plaćama, financijama, politici, štrajku. Nakon ovakvih tema, u razred se odlazi frustrirano i s ljutnjom, što naravno ne producira nikome nikakvo dobro.

Gotovo da se ne vidi i ne čuje onaj mladi čovjek radi čije dobrobiti su sve velebne zgrade i toliki učeni ljudi. Izgleda kao da ne stanuje više tu.

U hladno kišno jutro, on je u zadimljenom kafiću dupkom punom školaraca, gdje vlada neko čudno neartikulirano ponašanje. Posljedica je to, valjda, konflikta trenutne situacije i pravila koja im se od prvog razreda usađuju u glavu; država ti omogućava školovanje, izostanak sa nastave, makar i jedan sat, mora itekako biti opravdan, rad je ono što te čini boljim čovjekom i tako dalje.

Između raznih dosjetki i komentara i salvi smijeha na račun nastavničkog kadra, čuje se i prijedlog kako bi bilo dobro da i sami štrajkaju kad bude sat nastavnika, koji nema pojma o svom poslu, pa da mu ne dozvole ulazak u razred, nego da ga pošalju kući kao što su i njih danas poslali.

Topli domovi su postali mjesta gdje se uglavnom raspravlja kako platiti, kako kupiti, a za one male detalje da se čuju njihova srca, stopli duša, uglavnom se nema ni živaca ni vremena. A djeca su vrlo osjetljiva na tuđe osjećaje, a posebno na osjećaje boli i ljutnje i to kod svojih najbližih. Zatvore se tada u sebe, ne žele provocirati i obično ne izražavaju svoje osjećaje niti potrebe niti želje. Čini im se da je sve važnije od njih samih i pitaju se kako to da ih nitko ne razumije.

Ništa novo, pa i sami smo se toliko puta u životu tako osjećali. Bez obzira koliko detaljno pokušavali objasniti što mislimo činilo nam se da nas nitko ne razumije.

Zapravo, željeli smo da drugi vide stvari onako kako ih sami vidimo, sve dok nismo naučili da svatko ima svoju jedinstvenu percepciju. To je odrastanje, a put do tog saznanja je puno lakši uz tihu podršku okoline, koju trebaju naročito mladi ljudi.

Oni dolaze živjeti svoje pune potencijale, živjeti život pun strasti i optimizma, trebamo ih osnažiti. Najvažnija podrška i razumijevanje je prije svega u obitelji, potom u školama i ostalim ustanovama.

Iako je svako dijete rođeno s beskonačnom ljubavi i snažnim samopoštovanjem, najveća prepreka kvalitetnom razvoju mladog čovjeka je izostanak samopoštovanja. Tijekom vremena pod kontrolom drugih, ove vrijednosti počinju opadati, jer im se nametne stav da je važnije kako ih vide drugi nego što sami misle o sebi.

Sa tako usvojenim stavovima uplove u tinejdžersko doba, kada se javlja potreba za stvaranjem vlastitog identiteta i nastaju prvi ozbiljniji konflikti, jer se ne osjećaju dovoljno snažno, dovoljno se ne vole, misle da nisu dovoljno dobri i nemaju dovoljno samopoštovanja.

A upravo u to vrijeme su pod pritiskom očekivanja svojih roditelja i društva u cjelini. Nažalost, pravila su takva da se dobar ili loš postaje samo za djelić postotnog poena, jer cijeli obrazovni sustav je usmjeren samo na brojke, dok se na najvažniji dio procesa, samo učenje, gotovo zaboravlja. Djeca se gube, napuštaju talente s kojima su rođeni i postaju samo bezvoljna karika u postavljenim paradigmama ponašanja. Samo najhrabriji zadrže svoju autonomnost.

A svijet ne treba 10 posto sretne djece nego bar 90 posto. Nikada kao sada mladi ljudi nisu bili potrebitiji pažnje i podrške.

To su sutrašnje vođe, čelnici, to su ljudi u koje se uzdamo. Njihov doprinos boljem življenju će biti presudan. Pokušajmo razumjeti ono kroz što prolaze, kako bi bili u mogućnosti osnažiti ih.

Možda bi pomoglo da se prisjetimo vremena kada smo i sami bili tinejdžeri, iako su bila sasvim drugačija vremena, ispričajmo svoja iskustva iz tog doba.

Kako god, zadatak nam je pronaći način i uspostaviti takav odnos da u svakom trenutku čuju našu poruku:

„Ne brini, to je vrijeme odrastanja. Znam da si snažan i možeš sve iznijeti sam i znam da ćeš nam se dati u svom najboljem izdanju, no, ja sam uvijek tu, uz tebe, pa ako zatreba osloni se na mene bez obzira ide li ti dobro ili si negdje zapeo.“

Zagrlimo ih, pošaljimo im našu beskrajnu ljubav, zahvalimo im što su svojom prisutnošću obogatili naše živote i što nas potiču na učenje dok tražimo odgovore na mnoga njihova, izgovorena i neizgovorena, pitanja.



Ana



Prosinac je iznimno zahtjevno doba godine. Svemu onome što uredno svakodnevno nosimo kroz godinu, hladnoća nam donese moguću virozu, koju ćemo morati odraditi na nogama, jer je na poslu ludnica za kraj godine. K tome, u ovom najdražem nam vremenu, oživi snažna želja i potreba da učinimo radosnim sve drage nam ljude, a unutar nas samih se probudi dijete u nekom čudesnom iščekivanju.

Kako bi zdravi i snažni iznijeli sve izazove prosinca, da nam ne promakne radost Božića, ponovit ćemo ono što znamo!



Jedimo cjelovitu hranu s puno svježeg voća i povrća

Cjelovite namirnice sadrže više vlakana i vode od rafiniranih namirnica. Povrće, voće, grah i žitarice imaju najbolje omjere hranjivih tvari u odnosu na broj kalorija. Dakle, možemo ih se najesti do sitosti, sa oko 40% manje kalorija!
Zamislimo da imamo bon za besplatnu kupovinu u trgovini koja prodaje plemenite metale i dijamante, a možemo uzeti samo ono što stane u mali kovčeg. Bismo li ga ispuniti bakrom i olovom ili dijamantima, platinom i zlatom?
Povrće, voće, grah i cjelovite žitarice su dijamanti, platina i zlato u našoj prehrani. Oni nam daju najviše prehrambenih vrijednosti po kaloriji. Nasuprot tome su rafinirana ulja i prerađene žitarice. Oni su poput bakra i olova. Donose dodatnu težinu, a tijelu daju malu ili nikakvu vrijednost.
Prehrana sa naglaskom na povrće, voće, grah, cjelovite žitarice …, bez zasićenih masti, smanjuje krvni tlak i kolesterol, smanjuje rizik od srčanih bolesti, dijabetesa tipa 2, pretilosti i osteoporoze ....

Osim toga imajmo na umu da PH unutarnjih tekućina utječe na svaku stanicu u tijelu i na kraju na naše zdravstveno stanje. Optimalno funkcioniranje svih naših metaboličkih procesa ovisi o PH okruženju.
Većina namirnica koju najčešće konzumiramo su procesirana hrana koja stvara kiselost. Na primjer kruh, šećer, alkohol, kofein, meso, mliječni proizvodi i rafinirani ugljikohidrati. Kisela prehrana će tijekom vremena korodirati naše tkiva i narušiti osnovne stanične aktivnosti i funkcije. Bolest uspijeva u kiselom okruženju, pa je odabir alkalnih namirnica najbolji način za stvaranje dugoročnog zdravlja.

Alkalne namirnice su one koje već znamo da su dobre za nas: svježe povrće, salate, lisnato zeleno povrće, voće, orasi, sjemenke i zdrava ulja, nerafinirana, organska, hrana koja ima visok sadržaj vode.
Kisela hrana nam je također već poznata: prerađena i brza hrane, trans-masti, meso, mliječni proizvodi, šećer, kofein, bijeli kruh, bijela tjestenina i riža, začini, alkohol, čokolada, čips , sladoled i pizze.



Držimo tijelo hidratizirano
Istraživanje je pokazalo da je oko 90 posto ljudi kronično dehidrirano što ima veliki utjecaj na njihovu kvalitetu života. Pijmo vodu 6-10 čaša dnevno.
Ujutro ili u toku dana popijmo čašu mlake vode sa svježe iscijeđenim sokom od pola limuna. To pomaže očistiti probavni sustav, pokrenuti metabolizam i otkloniti višak kiseline. Voda s limunom je alkalna.

Održavajmo bar rutinske vježbe

Pola sata brzog hodanja ili 10 minuta brzog hodanja stepenicama, tibetanci, odlično.
Jednostavna vježbe disanja jednom ili dva puta dnevno će biti velika pomoć u uklanjanju viška kiseline iz krvi. Plus toga, omogućuju nam da se na trenutak zaustavimo, usredotočimo i opustimo.
Sjednimo udobno, zatvorimo oči i slijedimo ovaj uzorak:
Udahnimo napuhujući stomak i brojeći do četiri.
Držimo dah brojeći do četiri.
Izdahnimo brojeći do osam tako da nam se stomak prilijepi uz kičmu.
Ovo ponovimo 10 puta.

Uzmimo dodatke prehrani
Postoji toliko mnogo dodataka, svi obećavaju i tvrde da su bolji od drugih. Pa tako možemo uzeti Multivitaminski napitak, vitamin C, Riblje ulje, Cink, Magnezij, nešto za jačanje imuniteta i tako dalje.

Umjesto ovoliko zasebnih, sve potrebno ćemo dobiti u kapsuli AFA alge.

AFA alga stimulira tijelo stvarajući trilijune zdravih stanica, čisti ga od toksina i hrani sa svim potrebnim hranjivima. Sve hranjive tvari su u idealnim omjerima, što posebno pomaže u apsorpciji i obnovi stanica. Ova nevjerojatna koncentracija životne energije se vrlo brzo apsorbira čak i u bolesnom probavnom sustavu, te često daje značajne rezultate u roku od nekoliko dana.

Odlična vijest je da nam se upravo u ovom mjesecu AFA alga nudi sa 20 kapsula gratis!

Dragi ljudi, kvalitetnom prehranom i cjelokupnom brigom o zdravlju ojačat ćemo naš organizam, koji će tada vrlo lako amortizirati avanturu prazničnog jelovnika.



Neka nam je radostan prosinac!

Ana




U džepu nam ista količina novca, oko nas isti ljudi, u nama ista pitanja, a osjećamo se drugačije, lagano, neopterećeno, dotiče nas neka ugodna vibracija. Blagdansko je vrijeme! U oku iskri ljubav koja isključuje ego, a uključuje suosjećanje, u srcu oprost koji oslobađa, u nama i oko nas treperi radost, a povrh svega zahvalnost uz koju smo svjesni ovog obilja osjećaja i stvari već prisutnih u našim životima.



"Ustanimo i zahvalimo na zahvalnosti, koja je ne samo najveća vrlina nego je roditelj svih ostalih vrlina."
- Ciceron


Zahvalnost se prakticira već stoljećima, a novija istraživanja dokazuju da je to jedan od najbržih i najučinkovitijih načina za vraćanje ravnoteže i sklada.
Dr. Emmons, autor knjige "Hvala: Kako vas nova znanost zahvalnosti može učiniti sretnijima“, je izučavao zahvalnost gotovo deset godina i mnogi ga smatraju vodećim svjetskim autoritetom na tom području. Jedna od stvari koju njegove studije pokazuju, je da su oni koji prakticiraju zahvalnost više kreativni, brže izlaze iz raznih nedaća, imaju jači imunološki sustav i imaju bolje društvene odnose od onih koji to ne čine.

"Biti zahvalan ne znači da je sve u našim životima nužno savršeno i značajno. To samo znači da smo svjesni svih blagoslova koje imamo.", Dr. Emmons.



No, prakticirati zahvalnost nije baš jednostavno. Treba je strpljivo vježbati s namjerom da nam postane navika. Osim toga, možda nam se čini da nemamo baš radi čega biti zahvalni. U tu svrhu, dobro bi bilo napraviti kratku vježbu; zamislimo kako bi bilo da izgubimo sve blagoslove koje imamo, topli mirisni krevet u kom se ujutro budimo, sposobnost da vidimo prekrasan izlazak sunca i čujemo ptičji pjev, da hodamo, volimo, radimo, razmišljamo, a onda zamislimo da sve te stvari, jednu po jednu, dobijemo natrag. Srce bi nam prepuklo od silne radosti, a glas zahvalnosti uz neprestano zazivanje bi se čuo do neba; O Bože, hvala ti, hvala ti, hvala ti!



Kad počnemo razmišljati za što sve trebamo biti zahvalni pronaći ćemo nove užitke u običnoj svakodnevnici i otkriti svetinju u običnim malim stvarima.



"Zahvalnost je najstrastvenija transformirajuća sila u svemiru. Zahvalnost nam daruje poštovanje, dopuštajući nam da svakodnevno osjetimo božju prisutnost, transcendentne trenutke divljenja koji nas zauvijek mijenjaju kako bismo iskusili bolji život i bolji svijet. Obilje i nestašica su paralelne stvarnosti između kojih svaki dan, svjesno ili nesvjesno, biramo u kakvom svijetu ćemo stanovati. Prestanimo se fokusirati na ono što nedostaje u našem životu i dajmo potpunu pozornost na sve ono što imamo. ", Sarah Ban Breathnach u knjizi "Jednostavnost obilja".



Dragi ljudi, budimo zahvalni u svakoj prilici, pa i kad se suočimo s teškim izazovom, jer je to prilika za rast i učenje i kad imamo težak dan jer će zahvalnost umanjiti njegovu težinu. Posebno budimo zahvalni za dragocjeno vrijeme koje nam je dano. Koristimo ga mudro i ostavimo otisak ljubavi u svemu što činimo.

Potrudimo se biti izvor radosti nama samima i svim drugim ljudima koje na bilo koji način dotičemo.

Zahvalna za suradnju i dobru komunikaciju, želim vam sretne blagdane!

Ana


Svjesni smo snage riječi, a pogotovo onih najmoćnijih.... žao mi je, oprosti, hvala ti, volim te.. No, čini mi se da bi njima trebalo, radi njene osobite važnosti u našim životima, dodati i riječ „izbor“.

U tumačenju riječi "izbor, izabrati", ukratko se kaže da označava odabir iz niza mogućnosti po kriterijima volje i želje.

Odabir, dakle, iz niza mogućnosti, a mogućnosti su gotovo neograničene.

Možemo izabrati živjeti statičnim ili aktivnim životom, možemo vjerovati u uspješan život ili vjerovati da nikada nećemo doživjeti željeni uspjeh..

Možemo izabrati vjerovati u nešto i onda kada svi oko nas kažu da je to teška glupost. Oni koji su svijetu ostavili snažne stvari, koje koristimo i na koje se u svakoj prilici i potrebi naslanjamo, svi oni su imali zajedničko to što nisu odustajali od svoje vizije ni onda kada su ostajali usamljeni u svom uvjerenju, ni onda kada su doživljavali poruge i pokude, ni onda kada je gomila vikala „raspni“.

Dragi ljudi, mi biramo!

Pa čak i onda kada se odlučimo da nećemo oko toga trošiti vrijeme, da nećemo birati, izabrali smo, pa zašto onda radije ne izabrati bezuvjetnu ljubav i zdravlje, te svojim primjerom učiti druge, pogotovo svoju djecu o snazi izbora.

Neka nam naš izbor donese ostvarenje naših želja i snova koje njegujemo u našim srcima.

Neka nam zdravlja i radosti!

Ana


Dragi ljudi, prije nego zakoračimo u Novu godinu, dopustimo sebi da osjetimo zahvalnost, postignuće i slavlje, za sva iskustva koja su nas obogatila u 2012-toj godini.

Nije mala stvar živjeti upravo u ovom vremenu. S toga, danas, nekim malim radnjama osvijestimo činjenicu da smo živi.
Uživajmo, na primjer, bar nekoliko trenutaka u ljepoti prirode.

Možda ćemo baš danas imati prilike vidjeti spektakularni zalazak sunca, koji će nam izmamiti usklik sreće… jer čovjek živ je dok kliknut može „koje li ljepote Bože“…, ili će nam priroda podariti neku drugu ljepotu.

No što god da je, zaustavimo se i potpuno se predajmo prizoru. Osjetit ćemo mir i pozitivne vibracije i svu svoju malenkost i veličinu. Poboljšat ćemo vezu između stvarnosti, našeg unutarnjeg sustava i nepresušnog izvora i moći ćemo, bez velikog napora, slijediti naše unutarnje smjernice, gdje je veza između srca i mozga potpuna, kada je jedino moguća prava sreća.

Zahvalimo godini koja odlazi, za doživljaj, sve misli i želje koje se u nama rađaju, ostvarenje kojih ćemo graditi na novim saznanjima, ali i na iskustvu proteklog vremena. Zahvalimo za miran um i toplo srce puno ljubavi, koje smo njegovali i sačuvali, usprkos svim problemima.

Volim vas!

Ana



Blagdanska slavlja i praznične dane privodimo polako kraju i ako ne želimo drugačije, uskoro ćemo se ponovo naći u staroj „špranci“ dnevne kolotečine. Nervozni, namršteni, podložni ljudima i prilikama, jutrom ćemo okolo tražiti nagovještaj o tome kakav će nam biti dan i što možemo općenito očekivati od života.

I kao da nam baš ništa više ne znači ono mnoštvo dobrih želja i obilje radosti, polako će nas preuzimati pesimizam i beznađe. Vrlo lako će nam preko usta prelaziti negativnosti u smislu da je sve „shit“ i da se ništa dobroga ne može očekivati od nikoga i ničega, pa ni od ove godine.

A kakva će zaista biti? Koliki je naš utjecaj budući smo sustvaratelji zajedničkog dobra. I što bi rekli nekome dragomu, pogotovo kad znamo da misli i riječi impliciraju određena događanja?

Razgovaramo, na primjer, sa našim djetetom, maturantom, koji nam kaže da je svjestan toga da nije baš neki učenik, ali svejedno silno želi upisati dobar fakultet. Boji se mature, jer bi morao baš zagrijati stolicu za imati dobre rezultate, što mu ne ide jer nema tu naviku….. Na kraju, hvatajući se za slamku, doda da bi volio znati kakva će biti ova godina u kojoj bi on trebao sve to odraditi.

U ovakvom trenutku važna je svaka riječ i svaki čin jer je možebitno usmjerenje. K tome, njegovi zadaci ne trpe odlaganja, pa mu ne možemo reći da sačeka neku drugu, bolju godinu. Također, bi bilo suludo usmjeriti ga na novinske kolumniste ili ekonomske analitičare ili vrhunske svjetske političare, koji bi mu prema nekim njihovim predviđanjima rekli što može očekivati od ove godine, pa da svoje aktivnosti prema tome posloži.

Radije ćemo mu skrenuti pažnju na njegovu slobodu izbora i mogućnosti koje mu se nude i naglasiti da može učiniti sve i to dobro, ako je spreman poduzeti potrebne aktivnosti, čime će mu i ova godina biti odlična.

Dotaknut ćemo se detaljno njegovih problema, ogoliti ih potpuno, svesti ih na obična pitanja za koja samo treba pronaći odgovore. Sugerirat ćemo mu da promijeni svoja uvjerenja, kao na primjer uvjerenje da nije dorastao zadatku, kao i da promijeni dosadašnje navike, budući mu one nisu dale rezultate sa kojima je zadovoljan.

Kako mu je upis na fakultet zaista goruća želja, spremno će promijeniti navike i uvesti produktivnije aktivnosti, a prvi pozitivni rezultati će mu pomoći da promijeni svoja uvjerenja i da sebe vidi u novom boljem svijetlu.

Tako opremljenom ništa mu više neće izgledati kao nemoguća misija. Gotovo će moći opipati dobre rezultate, osjetiti okus zadovoljstva i radost dostignutog. Na krilima tih osjećaja i razmišljanja sve će obavljati s lakoćom, jer je eto imao sreće da mu je najvažnije životno pitanje palo u najbolju godinu ikada.

Naravno, „recept“ je primjenjiv na sve moguće situacije i ljude. Važno je ne dopustiti prilikama da nas skreću s puta i mijenjaju nas. Preuzmimo odgovornost i promijenimo prilike.

Koliko god je značajno da živimo u ovom čarobnom vremenu ubrzane promjene i pogodnosti novih konstelacija u svemiru, ništa se samo od sebe neće dogoditi. Također, nema sumnje da će i dalje biti teških kriza i upravo zato nam je, više nego ikada, potrebno mudro bodrenje i suradnja sa samim sobom.

Bez naše unutarnje snage sasvim sigurno ćemo dobiti sindrom "Ja to ne mogu radi ovoga ili onoga“, što će nas odvući u navike ništa ne činjenja i još dalje odmaknuti od življenja kakvo smo zaslužili.

Dakle, želimo li dobru godinu i sve ostalo vrijeme ispred nas, krenimo u akciju. To sigurno ne znači akcija kauča i kafića. Naprotiv, budimo odgovorni za svaku radnju koju obavimo tijekom dana. Prestanimo tražiti izgovore „nemam za to alata“ „nemam za to zanata“. Započnimo sa alatima i mogućnostima koje su nam dostupne, a s vremenom ćemo naučiti nove vještine, dobiti nove alate i otvorit će nam se nove mogućnosti.

Nadasve pazimo čime hranimo naš um. Ne možemo ni slutiti sa koliko smeća ga svakodnevno nahranimo. To utječe na jasnoću naših misli, a već smo svi prihvatili dokazanu činjenicu, da naše misli postaju naša stvarnost.

Dragi ljudi, uživajmo u činjenici da živimo u vremenu novih uvida, vremenu kada je sve veličanstveno i sve dostupno. Možemo stvoriti čudo u svakom aspektu našeg života. Naši odnosi mogu postati jaki, a ljubav duboka, naša tijela mogu postati snažna, a srca i um otvoreni, naš život i naš svijet se može potpuno probuditi. Toliko je divnih novih izazova i novih mogućnosti.

Promijenimo li naša uvjerenja i navike, ugradimo li u naš dan aktivnosti koje čuvaju naš kredibilitet, iskoristimo li bar neke od mogućnosti koje nam se nude, imat ćemo najbolju godinu ikada!

Pišimo se. Hrabrimo se. Podsjećajmo se da smo iskra božanske ljubavi i da se odgovori na sva naša pitanja nalaze unutar nas samih. Pronađimo ih, to je put rješenja svih kriza.

Budimo radosni i zahvalni!

Ana




Zaista djeluje zbunjujuće kad sa gnušanjem govorimo o novcu i svemu vezanom uz novac, izvikujući parole „samo nek nam je zdravlja“, a već slijedeće rečenice otkrivaju da se u našim glavama dobar život mjeri količinom novca koji imamo ili se nadamo imati.

U ovom našem svijetu i vremenu ne postoji drugi način da priskrbimo od onog najosnovnijeg pa do novih iskustava, putovanja, zdrave hrane, udobnog doma i da te dobrobiti dijelimo s drugima, čineći ovaj svijet boljim mjestom, a naše putovanje kroz život ugodnim i zabavnim.

Nema, dakle, nikakve dvojbe da nam je za dobro življenje potreban novac, pa želja da ga imamo ni u kom slučaju ne bi trebala značiti da smo pohlepni, nehumani ili bez karaktera.

Svejedno, kad je novac u pitanju prijetvorni smo. Ne želimo priznati da nam je neophodan radi stigme koju nosi, jer mnoštvo je nehumanih i nemoralnih radnji učinjeno u vezi i radi novca. Svakodnevno možemo vidjeti te ljude–slučajeve i na sam njihov spomen u nama raste ljutnja i prezir i likujemo kada se „tim bogatunima“ dogode loše stvari. Puni smo gorčine koja truje i nas i okoliš, a jednako loše ili čak i gore je to što nam oni postanu izgovor, pa nam se u momentu pojavi gotovo tračak zadovoljstva što postoje, jer evo oni su razlog za sva naša neimanja i životne konfuzije.

I tako nam loši primjeri grade životni okvir. Nataknu nam na nos naočale kroz koje promatramo sav svijet bez iznimke. Osjećamo se nemoćni, puni smo ljutnje i osuđivanja, pa se prema pravilu „kako unutra, tako i vani“, malo čemu možemo nadati.

A kada bi se, umjesto neprestanih prematanja negativnih primjera, bavili onima koji su, u istim ovim uvjetima, odlučili dati svoj doprinos svijetu i vijeku, pa hrabro zakoračili u posao, svojim ga strpljenjem, znanjem i voljom organizirali tako da od njega odlično žive oni i njihove obitelji, kao i mnogi drugi, te sa kolikim zadovoljstvom govore o svom doprinosu društvu na različitim razinama, pomoći ljudima u potrebi, uvjerili bi se da novac može donijeti dobrobit, kao i da je obilje neiscrpno.

Nikada nitko nije uzeo ničiji dio obilja. Na nama je koliku posudu ćemo ponijeti kad krenemo uzeti ga. Neki prijeđu dug put, a u ruci im samo čajna kašičica.

„Od svitanja čovječanstva, veliki duhovni učitelji su poučavali istu osnovnu lekciju: Obilje je naše pravo stečeno rođenjem i jedini razlog zašto ga ne živimo je zato što ga ne znamo prihvatiti, nismo sigurni da smo obilje zaslužili.“ Wallace D. Wattles 1910

Prijetvorni smo i dok prihvaćamo manjkavo tumačenje biblijskih poruka koje slave siromaštvo „Lakše će deva kroz ušicu igle nego bogataš u kraljevstvo nebesko.“, a u isto vrijeme nam je neugodno što nemamo dovoljno novca za potrebe obitelji, školovanje djece i sl. No, prisjetimo se tada biblijske priče o talentima, kad Gospodar kazni onoga tko nije sa dobivenim talentima ništa učinio.

Prazan džep ne znači siromaštvo, nego prazna glava i prazno srce, a provesti život u iščekivanju, ništa ne činjenju, ne iskoristiti talente s kojima smo rođeni je grijeh. Nažalost, mnogim talentima se ni vrpca ne razveže, ostanu neraspakirani, dok njihov vlasnik živi kao promatrač sa čvrstim stavom da svi, koji na bilo koji način doprinose svijetu, čine to kroz prijevare a ne kroz pošten rad.

Zbunjujuće je naše ponašanje i u odnosu na zdravlje.

Koliko smo puta slušali nekoga kako se žali da ga uvijek zakači nekakva bolest, pa dok objašnjava svoje zdravstvene probleme, uzme predah da povuče dim cigarete ili zagrize u sočni sendvič. Upozorimo li ga da mu cijelu zdravstvenu situaciju pogoršava cigareta i loša prehrana, te da bi trebao bar deset minuta dnevno ubrzati rad srca sa nekim vježbama, odgovorit će da se neće baš svega odreći jer se ionako od nečega mora umrijeti, a da mu je život priredio dovoljno vježbe i srčanih stresova i ne želi dodatno trošiti svoje slobodno vrijeme na to, ne uvažavajući činjenicu da život nije generalna proba i da smo dužni funkcionirati u najboljoj mogućoj izvedbi.

Dragi ljudi, imajmo uravnotežen pristup novcu i onome što može ili ne može učiniti za nas. Trudimo se razumjeti njegovu važnu ulogu u svim procesima i imajmo pozitivna a ne ograničavajuća uvjerenja, jer uvjerenja definiraju našu stvarnost.

Budimo čvrsto uvjereni da nam pripada obilje u ovoj oazi među zvijezdama. Slavimo Stvoritelja, ali ne čekajmo da nam padne milost s neba, nego uz njegovu podršku vrijedno radimo i budimo zahvalni.

Neka nam zdravlja, ali neka nam i novca i svekolikog obilja.

Ana


Pravo na rad je jedno između pet osnovnih ljudskih prava ( hrana, krov nad glavom, rad, zdravlje i obrazovanje), kroz kojeg ostvarujemo pristojan životni standarda, za sebe i obitelj. Svako pravo nosi sa sobom i odgovornost i što su veća prava veća je odgovornost, pa tako uz pravo na rad imamo obavezu raditi odgovorno, uključujući naše najbolje sposobnosti. Upravo smo ovaj detalj o obavezama i odgovornosti, često zaboravljali ili čak uopće nismo imali u fokusu. Neštedimice smo koristili dana nam prava, pa čak i neka „hibridna“, našom dovitljivošću, dodatno kreirana.

Svatko od nas je bar jednom svjedočio sličnoj priči: „Posao mi je odličan! Ne umorim se previše, ne radim vikende ni praznike, imam dosta godišnjeg, a mogu dobiti i slobodne dane kad mi zatreba…. Uzeo sam desetak dana bolovanja, ma nije mi ništa, samo moram obaviti neke stvari, a kako nije problem dobiti bolovanje za vrijeme dok plaća firma, bolje mi je to nego trošiti dane godišnjeg odmora.“

Ni riječi o obavezama, nigdje odgovornosti. I čemu smo se onda mogli nadati nego bolnim promjenama koje su nas trebale preodgojiti za drugačiji, odgovorniji pristup općenito, a posebno odgovorniji i moralniji pristup prema poslu. Tako je ova kriza, kao i sve druge krize, uz mnoge negativnosti donijela i dobre stvari.

Na promjene je uvelike utjecala mlađa generacija, koja uglavnom voli svoj posao i daje mu se maksimalno, a ako slučajno ne voli pronađe razlog da zavoli, a ako baš ne ide, puna samopouzdanja, sigurna u sebe i svoje kvalitete, bez imalo straha, promjeni. Mladi ljudi su svjesni da im posao ne garantira ugovor nego njihova odgovornost i predanost, to koliko ga cijene, koliko dobre energije u njega ugrade i koliko kroz njega doprinose društvu u cjelini.

Vole zahtjevne zadaće koje pomiču njihove mogućnosti, dodatno proširuju usvojena znanja i svladavaju nove vještine, što je obaveza svih nas. Bez obzira u kojoj smo životnoj dobi obaveza nam je rasti i razvijati se. S toga je korisno da su nam aktivnosti upravo toliko zahtjevne da nam dotiču i pomiču granice naših mogućnosti. To jača našu osobnost. U tu svrhu, oni mudriji, postavljaju sebi dodatne zadatke, svjesni da su sami odgovorni za svoj psihofizički razvoj.

„Kao ljudska bića, imamo neograničen potencijal za samostvarenjem. S toga imamo obvezu izgradnje naših fizičkih, emocionalnih, intelektualnih i duhovnih kapaciteta u svoj njihovoj punini. Ne može se previdjeti važnost odgovornosti u konceptu postizanja samospoznaje.“ Opća deklaracija o ljudskim odgovornostima, Beč, travanj. 1997.g.

Živi smo primjer svima oko nas, a prvenstveno našoj djeci. Jedan od najvećih darova koje im možemo dati je primjer odgovornosti uopće, a posebno odgovornosti prema poslu. Iz toga mogu naučiti kako odgovoran čovjek svojim stavom utječe na okruženje stvarajući povoljne okolnosti, što će im biti dodatna vještina za budućnost. Na temeljima tako usvojenih principa, u svojoj budućnosti će, bez obzira na stanje u gospodarstvu, moći biti prosperitetni i spremni prihvaćati poslovne izazove.

"Ljudi su uvijek krivili okolnosti za ono kakvi su sami. Ja ne vjerujem u krivnju okolnosti. Ljudi koji su uspjeli u ovom svijetu su oni koji su tražili i dobili okolnosti kakve su željeli, a ako ih nisu mogli pronaći, sami su ih napravili." George Bernard Shaw

Princip da je naša stvarnost odraz naših radnji i naših misli, je uvijek prisutan u našim životima, bili svjesni toga ili ne, samo u slučaju kada ga nismo svjesni vjerujemo da se stvari događaju tek tako, bez našeg utjecaja, pa se osjećamo kao žrtva koječega.

No, ako želimo dati najveći doprinos, a pogotovo ako pokušavamo pokrenuti vlastiti posao i učiniti ga uspješnim, nema mjesta za mentalitet žrtve. Stvorimo jasnu poslovnu viziju, pronađimo u tome nešto što hrani našu dušu, neka to bude naš san za kojeg smo sigurni da smo ga sposobni ostvariti i ne odgađajmo čekajući bolje uvjete, nego krenimo u pustolovinu.

„Ne čekajte trenutak kada će sve biti u savršenom redu, jer to nikada neće biti. Uvijek će postojati izazovi, prepreke i uvjeti će biti puno manje nego savršeni. Pa što. Započnite sada. Sa svakim korakom rasti ćete sve jači, sve vještiji, sa sve više samopouzdanja i bit ćete sve više uspješni.“ Mark Victor Hansen

Oni koji su imali pravu ideju nisu digli ruke u zrak i odustali radi trenutnih teških uvjeta ili kod prvog pogrešnog koraka. „Potrošiti život čineći greške je ne samo časnije nego i korisnije nego potrošiti ga ne čineći ništa.“, George Bernard Shaw. Uporni vrlo često trijumfiraju usprkos pogrešnim koracima, baš usred velikih nedaća.

Početkom 20. stoljeća dva brata su imala malu ideju, na kojoj su neumoljivo radili i koja se pretvorila u njihov veliki san.

17. prosinca 1903, se konačno ostvarila vizija braće Wright. Svojim avionom su uspjeli poletjeti, pa iako su preletjeli samo 37 metara, a let trajao samo 12 sekundi, bilo je to veliko postignuće. A nadahnuće im je bila jedna mala igračka.
"Kasno u jesen 1878, naš otac je jedne večeri došao kući s nekim predmetom djelomično skrivenim u rukama, i prije nego što smo mogli vidjeti što je to, bacio ga je u zrak. Umjesto da padne na pod, kao što smo i očekivali, letio je po sobi dok nije udario u strop, gdje je lepršao neko vrijeme i na kraju se srušio. "

Ova jednostavna igračka izrađena od bambusa, pluta i gume, fascinirala je braću Wright i u njima izazvala životni interes i ideju o letu čovjeka, iako su tada imali samo 7 i 11 godina.

Možemo samo pretpostaviti koji je broj pokušaja i promašaja doveo do povijesnog leta prije 110 godina. Nisu imali visoku stručnu spremu ili neke druge kvalifikacije, samo su slijedili ideju kojoj su posvetili svaku misao i svaku sekundu svog života.

Dragi ljudi, ako imamo ideju i odlučni smo uložiti sebe u njenu realizaciju, nema ograničenja u smislu nisam kvalificiran, nisam dovoljno inteligentan, ne znam prave ljude i slično.

Doduše, istina je da smo svaki dan bombardirani negativnostima; politika, cijene, gospodarstvo, kamatne stope, porezi, nasilje, vremenske neprilike, zdravstveni odgoj, …uvijek nešto… i da nam zaista treba vrhunska mentalna snaga da se održimo u sferi pozitivnog.

Na svu sreću, snaga našeg uma je upravo vrhunska, a odgovorno ponašanje jača moral i osjećaj slobode, pa ako je ideja prava, bez obzira kakvo je gospodarsko okruženje, pronaći ćemo način stvarajući bolje okolnosti i bolje uvjete.

Neka nam dobrih ideja, hrabrosti i saznanja da uvijek postoji način, no, ne zaboravimo, vrijeme je za potpunu odgovornost. Ne nečiju tuđu, globalnu, nego moju, tvoju, što je dobro, jer sfera našeg najvećeg utjecaja smo mi sami.

Potrudimo se da nam je lijep dan!

Ana



„Promjeni se ili umri“ je zaista zloguki naslov, ali kako celofan i mašna ne bi utjecali na suštinu, nisam se trudila pakirati.

Naravno da nam je lakše prihvatiti teoriju da smo nemoćni, slabi, neuki, neinformirani i grješni, da trebamo nekoga da nas vodi, toliko jadni da čak i u odnosu sa Stvoriteljem trebamo posrednika. Lakše je jer odgovornost za vlastiti život, koji je stvoren na sliku i priliku Božju, sa mnoštvom talenata i mogućnosti, prepuštamo drugome, osobama i institucijama, koji držeći nas u vlastitim zatvorima, ističu važnost svoje uloge i uopće svoje postojanje. Ali ako zatremo sve naše vrijednosti i ulogu koja nam je namijenjena, živimo li uopće ili smo već davno mrtvi, a čega u odbijanju saznanja, nismo niti svjesni.

No, htjeli mi to priznati ili ne, promjene nas zahvaćaju u sve većem broju i sve brže i bez obzira koliko smo kolebljivi i sa skepsom gledamo na tu neminovnost, polako postaju dio nas. U jednu ruku smo svjesni da promjena znači život, ali strah od nepoznatog i strah od odgovornosti, nas drži prikovane za stare „šprance“ i najradije bi da se ništa ne mijenja. E neće ići!

Promjena je potrebna, moguća i gotovo jednostavna, ako napustimo ulogu marionete, uključimo vlastiti um i puni suosjećanja za sav okolni svijet, donosimo vlastite odluke. Povećat će nam se inteligencija i poboljšat svaki aspekt života. Bolje ćemo vidjeti i više cijeniti svakodnevni život. Ne samo da će nam život biti bogatiji, nego ćemo vrlo lagano prolaziti kroz probleme, koji su nam inače izazivali ogroman stres.

U svrhu života i ostvarenja namijenjene uloge, odnosno funkcije, promjena je neophodna za sve sustave, svaku stanicu u ljudskom tijelu, čovjeka, prirodu i čovječanstvo u cjelini, kao i za one sustave, privredne subjekte, organizirane od strane čovjeka.

Uzmimo primjer jednog od prvih društvenih medija, gotovo kao današnji facebook, kada je fotografija bilježila važne životne trenutke, koji su se uvijek iznova pregledavali, dijelili s prijateljima i povezivali ljude. Bio je to uspješni poslovni div Kodak, koji je zanemarujući potrebu promjene, prošle godine podnio zahtjev za stečaj. Jer koliko god poslovni sustavi bili stabilni, stare istrošene metode neće osigurati opstanak u novim uvjetima.

Kodak je još 1990-te bio jedan od pet najvećih i najvrjednijih svjetskih brandova. Njegova propast je neshvatljiva jer je poznato da su još 1979-te znali da će im proizvodi uskoro biti zastarjeli, što potvrđuje njihov interni dopis u kojemu se predviđa da će do 2010-te tradicionalni film biti zamijenjen. A nisu se promijenili?

Firma je bila uvelike prožeta kulturom samodopadnog monopoliste, pa su zaključili zašto se mijenjati ako još uvijek dobro zarađuju. 1999-te tvrtka je još imala 16 milijardi dolara prihoda i 2,5 milijarde dolara godišnjeg profita. Potražnja za film je bila još uvijek jaka jer digitalna fotografija još nije bila zahvatila mase. No, tijekom prvog desetljeća novog milenija, Kodak bespomoćno gleda kako digitalna fotografija brzo zamjenjuje film i kako smartphone zauzima mjesto kamerama. 2009-te potpuno je zaustavljena proizvodnja, a početkom 2012-te pokrenut stečaj sa dugom od 2 milijarde dolara.

Naravno čovjek se u mnogome razlikuje od nekog poslovnog sustava, ali Kodakova priča nam može pomoći da računamo sa činjenicom, da je promjena već stigla iako je možda nismo svjesni. Da je došao kraj starom načinu življenja, ma koliko god nam je bilo ugodno. Naravno, nije lako preseliti se izvan dosadašnje zone udobnosti, učiti nove vještine, na drugi način vidjeti i tretirati sebe same, druge ljude i sva živa bića, cijelu Zemlju, ali to je jedini način da preživimo.

Promjena cijelog čovječanstva zavisi od naše pojedinačne promjene. Imate li osjećaj kako o čovječanstvu govorimo kao o nečem trećem. Čovječanstvo je krivo za ovo i ono, uništilo je Zemlju i slično, kao da je čovječanstvo neka troglava strašna zvijer. Mi smo to čovječanstvo, ja i ti, mi smo to uradili, mi smo uništiti produktivnost zemlje i vode, radi brze zarade i nekoliko privremenih radnih mjesta. I koliko god obrambenih zidova postavili u našem umu, ta činjenica ostaje i dalje prisutna i čeka naše buđenje.

Već dugo vremena uspješno održavamo iluziju da smo nadređeni prirodi, da nismo podložni njenim zakonima i evo došlo vrijeme da se pitamo, „zar smo mogli biti toliko glupi i nadati se da to nikada neće doći na naplatu“. Svaka najmanja živa stanica, u nama i oko nas, već moli, promijenimo se zaboga još nije kasno. Počnimo skupljati razbacane krhotine, jer uz zasluženu pažnju i nadasve poštovanje, Zemlja će pružiti visoku kvalitetu života svim ljudima sada i u vječnosti. I umjesto „još nije kasno“, možemo čak reći „nikada nije kasno“. Kao i svaka majka, ona nas čeka raširenih ruku, zna što treba, moćna je, budimo bezbrižni u njenom naručju.

„Mi smo Zemljina djeca, ona je naša majka. Moramo je poštovati i brinuti se za nju kao što i ona voli i brine se za nas. Zajedno možemo iznaći ključ za partnerstvo utemeljeno u učenju i dubokom mudrošću njezinog 3800000000-godišnjeg iskustva, njegovanju i proširenju životnih kapaciteta za inteligentnu samoorganizaciju, za kreativne inovacije i samo refleksivnu svijest.“ Dr. David Korten

U prirodi, sve vrste i pojedinci su u cjelini ostvarili pravo na udio u izobilju koje je potrebno, kroz njihov doprinos, za održavanje dobrobiti kao cjeline. Dugoročno, samo oni koji doprinose napreduju, a oni drugi nestaju.

Ali sve počinje sa jednom jedinom stanicom u našem tijelu, s nama kao jedinkom. Zaludu masovni iskoraci tisuća ljudi, u svrhu najsvetijeg čina, ako svaki pojedinac po povratku u svoja četiri zida, u svoju stvarnost, postaje ona ista bolesna, depresivna, tužna, nevoljena jedinka, sa istim činjenjima ili ne činjenjima. Na dlanu su nam ponuđene sve informacije, otvorimo se, gledajmo umom, ali gledajmo i srcem i nećemo pogriješiti.

Ljudsko tijelo se sastoji od nekoliko desetaka milijardi pojedinačnih živih stanica, svaka sa osobnom sposobnošću za upravljanje i održavanje vlastitog zdravlja i integriteta kod svih promjena i često stresnih okolnosti. Istovremeno, svaka stanica predano i odgovorno izvršava svoje dužnosti koje služe potrebama cijelog tijela, od kojih ovisi cjelokupno zdravlje i integritet. Radeći zajedno, ove stanice stvaraju i održavaju samoorganizaciju ljudskog organizma s potencijalom za postizanje izvanrednih fizičkih podviga, fizičke i intelektualne oštrine, daleko iznad mogućnosti bilo koje pojedinačne stanice. Sve što trebaju je naša briga da pravilnim odnosom, hranom i pozitivnim mislima, podržavamo njihov život i njihovu ulogu.

Važnost svake pojedine stanice za funkcioniranje cijelog tijela, je jednako kao važnost svakog pojedinog čovjeka u funkcioniranju čovječanstva, odnosno svake jedinke u funkcioniranju planete Zemlje.

"Osjećati žaljenje za sebe, i za sadašnje stanje, nije samo gubitak energije, nego najgora navika što bi je mogli imati.", rekao je Dale Carnegie (1888-1955), autor mnogih bestselera i poznati govornik.

Dragi ljudi, umjesto žaljenja počnimo tkati novu priču za nas i za čovječanstvo. Utkajmo cijelo naše biće, mozak, živčani sustav, maštu, intuitivne sposobnosti, u ostvarenje najdubljih namjera naše duše.

Naša životna priča i iskustvo će biti jedinstvena poruka svijetu, vrjednija nego što možemo i zamisliti. Dijeleći je možemo utjecati na razvoj novih saznanja u roditeljstvu, poslu, svekolikoj brizi za ljude. U svakom slučaju, našim doprinosom ćemo značajno podići razinu sreće u svijetu. Treba nam samo malo hrabrosti i zasjat ćemo kao krijesnica u ivanjskoj noći.

„Budi promjena koju želiš u svijetu“ je najcitiranija Gandhijeva poruka, koja je tako jednostavna i primjenjiva. Na svaku našu zamjerku za ljude, stvari i događanja oko nas, postavimo si pitanje „Što ja tu mogu učiniti. Može li moja vlastita promjena doprinijeti da to bude bolje.“, pogotovo ako nismo zadovoljni bilo kojim aspektom vlastitog života, jer kako kaže Aldous Leonard Huxley “Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami.”

Volim vas.

Ana



Znanstvenici su otkrili da se kod razdraganih razgovora oko mozga stvara energetski oblak, nazvan „oblak entuzijazma“, koji pomaže u mnogim moždanim aktivnostima. Razlog je to da se kod neusiljenih razgovora, na primjer uz kavu, kad je sve svedeno na istu razinu promišljanja, bez nadglasavanja, osjećamo dobro, sve dok nas kroz razgovor vodi zdrav osjećaj našeg cijelog bića, ne procjenjujući što je netko drugi mislio u sklopu onoga što je rekao.

Komunikacija je prekrasna stvar ako se održi na toj razini razumijevanja, dosljedno preispitujući misli i pretpostavke, jer svatko od nas donosi svoju prtljagu u svaku situaciju, a riječi mogu biti nejasne radi različitih stajališta. A tu su i predrasude, kao i činjenica da ne postoji apsolutna istina.

No, sve je uglavnom dobro dok se ne prevrši mjera, kad u dokonosti uma i vremena izgubimo kontrolu nad mislima i riječima, pa najbezazleniji razgovor postane mučan, a komandu, radi povrijeđenosti ili sličnog osjećaja, preuzme njegovo veličanstvo ego.

Razgovor tada krene žučnije, reda se kava za kavom, uključe se i dnevno politička događanja, koja nas tjeraju da se svrstamo za ili protiv, nadglasavamo se, lica se čak i fizički promijene, pjenimo se, a ego traži pobjedu. Žuč kaplje okolo, zaboravljaju se životni prioriteti, odlučno stajemo u službu nečije ideologije bez obzira što nam je tek površno poznata, boreći se zdušno.

Konačno se odlijepimo od stolca, iza nas ostaju narušeni odnosi, a ostatke prolivene žući po odjeći i obući razvlačimo okolo šireći zarazu, sve dok sva ne nestane, „dok se ne ohladimo“. A čiju smo bitku bili, najčešće ni ne znamo.

Ne usmjereni na konkretne aktivnosti i dobrobit dragih nam ljudi, kad druženje postane ubijanje vremena što bi trebalo nazvati zločinom, znamo se pjeniti i nad imaginarnim pričama o tome što će se možda dogoditi ili se moglo dogoditi ili bjesnimo da imamo pravo biti ljuti jer nam je učinjeno ovo ili ono. Takvo ponašanje je proizvod povrijeđenosti ega koji navijački uživa u neartikulaciji i kaosu, a ne mudrog promišljanja i kontrole misli i riječi, što nam je primjerenije.

I evo to je činjenica koja nas tjera na razmišljanje kako velika većina uglavnom ne promišlja što misli i govori, pa nam se nameće zaključak da živimo u svijetu kojeg kontrolira ego, a to je prijetnja svima nama.

Zadržati mir i spokojnost uma znači izbjeći sudbinu kolateralne žrtve u uvjetima vladavine ega. Neka nam bude strano bilo kakvo destruktivno ponašanje. Radimo svatko na sebi. Svijet će biti onakav kakav želimo, samo onda kad svatko od nas bude na toj razini. Uzalud su sva druga stremljenja i nastojanja, trenutak nekakvog boljitka, bez promjene pojedinca, sve je samo kozmetika koja nestane kod prvog umivanja. Budimo svjetlo, njegujmo ljubav i dijelimo je neštedimice. Htjeli mi to ili ne, vrijeme u kojem će čovjek biti svetinja, a ne potrošna roba, „topovsko meso“ u ostvarenju bilo čijih mizernih ciljeva, je tu pred našim nosom.

Ne zamarajmo se pitanjima zašto smo tu gdje jesmo, takvi kakvi jesmo. Niti ne tragajmo za eventualnim krivcima iz prošlih vremena, niti sebe okrivljujmo, jer bez obzira tražimo li krivca među drugim ljudima i okolnostima ili se sami bičujemo krivnjom, to je samo način odbacivanja odgovornosti promjene. Takvi smo kakvi smo!

"Kronično kajanje, što preporučuju svi moralisti, je nepoželjan osjećaj. Ako ste se ponašali loše, pokajte se, napravite nešto što to može promijeniti i dajte sebi zadatak da ćete se ubuduće ponašati bolje. Valjanje u blatu nije najbolji način da postanete čisti.“ Aldous Leonard Huxley

Najdetaljnija analiza prijeđenog puta, također, neće ništa promijeniti. Tu smo gdje jesmo! Odlučimo li krenuti, u bilo kojem pravcu, krećemo upravo iz tog mjesta sa novim planom i novim stavom, spremni uskladiti se sa mogućnostima koje život stavlja ispred nas.

Nije naravno moguće samo graciozno prijeći iz starih obrazaca ponašanja. Svi naši sustavi osjete promjenu i gotovo se sruše kako bi bili obnovljeni. Učini nam se da je svemu kraj. Promislimo, vjeruje li gusjenica da svijet završava kada počinje metamorfoza?!

Podsjetimo se povremeno, kada smo jako, jako sretni, nekako nam se čini da smo oduvijek sretni i da će zauvijek biti tako, a isto je tako i kada se osjećamo tužni ili usamljeni, ili depresivni, ili bolesni, ili uplašeni. Podsjetimo se i ne dopustimo da nama zavlada očaj.

Dragi ljudi, bez obzira na teškoće i konfuznost, još uvijek vjerujemo u ljude i u suštini smo optimisti. Upravo iz te činjenice nastaju sva naša traganja. Želimo rasti i uspjeti, ne isključujući druge iz tog procesa, nego dati najveći doprinos osobnom i zajedničkom rastu. No, strah je toliko veliki da nas drži prikovane u nekom „zaklonu“ iako se tu ne osjećamo nimalo dobro, jer statičnost je u suprotnosti sa našim željama i mogućnostima. Pa čak i onda kad neka poželjna a neuobičajena aktivnost nema nikakav rizik, premišljamo se tražeći „u čemu je kvaka“, iz straha da ne budemo prevareni.

„Nitko nas ne može prevariti niti povrijediti ako mu mi to ne dopustimo.“ „Snagu, hrabrost i povjerenje možemo dobiti iz svakog iskustva kojeg prestanemo promatrati sa strahom.“ Eleanor Roosevelt

Smiješimo se, jer čak i uz usiljeni osmjeh tijelo nam uzvraća dobrim osjećajem. Mršteći se šaljemo signal da nešto nije u redu i tijelo guramo u stres, a uz osmjeh tijelo proizvodi serotonin, privlačniji smo, imamo više samopouzdanja, čak pridonosimo boljem raspoloženju i drugih. Probajmo, pošaljimo osmjeh ljudima oko nas i čuvajmo se dokonosti.

Pozdravljam vas osmjehom.

Ana



Svakodnevno se susrećemo sa mnogim pitanjima na koje se od nas traži odgovor, a vrlo često nismo spremni odgovoriti tom zahtjevu, jer smo nervozni, imamo neku tupu glavobolju, misli su nam nejasne i slično.

Razlog tomu je stanična glad. Neprestano imamo potrebu za hranom, stalno nešto žvačemo, no kako organizam u dobivenim namirnicama ne pronalazi potrebna hranjiva, samo ih odloži u masne naslage kao smeće, a radi neutažene gladi ponovi zahtjev za hranom.

Ne reagirati na ovakvo stanje znači izabrati bolest. Tek tada kad smo dovedeni pred zid, kad više ne možemo nositi ni jednu od naših uloga, dajemo svaki novčić i svaku minutu, kako bi vratili zdravlje.

Pravo vrijeme za brigu o zdravlje je bilo još jučer, a sada nam za mudar izbor ostaje tek samo danas.

Posvetimo pažnju hrani, ojačajmo PNEI sustav

Naučno je dokazano da psiha posredstvom živčanog sustava utječe na endokrini i imuni sustav. Cijeli aparat psiho-.neuro-endokrino-imunološkog sustava, hipotalamus, hipofiza, vegetativni živčani sustav, žlijezde sa unutrašnjim lučenjem, krvotvorni aparat, timus itd, možemo držati na zavidnoj razini ako unosimo u organizam dovoljno kvalitetne hrane uz dovoljan broj obroka u toku dana.

Znamo da je upitna kvaliteta hrane koja nam se nudi, ali našu prehranu možemo dovesti na zavidnu razinu, sa svim potrebnim vitaminima, mineralima i ostalim hranjivima, upravo u omjeru koji mu treba, ako u prehranu uključimo mikroalge.

Znanstvenici su AFA algu nazvali eliksir za mozak i hrana za genije.

AFA alga održava dobro raspoloženje, ima jako dobar poticaj za pozornost i koncentraciju i djeluje općenito na stimulaciju energije, bilo fizičke ili psihičke. Jedan je od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizičku, emocionalnu i mentalnu energiju jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan način, podržavajući različite aspekte, poboljšava moždanu aktivnost i radnu sposobnost. Posebno utječe na koncentraciju i sposobnost učenja i pamćenja, hrani, balansira i harmonizira PNEI sustav, osobito hipotalamus i hipofizu, koje su odgovorne za cjelovitu regulaciju organizma.

Želja mi je da se svatko sam osvjedoči o snazi ove sićušne biljke, pa evo u nastavku neke od pogodnosti za kupovinu ovih odličnih proizvoda.

Posebno naglašavam da se novim članovima, u sklopu dobrodošlice, nudi još dodatna pogodnost za kupovinu, po jedan komad, COQ10, Lagani početak, Soladey četkica za zube i Superantioxidant, i to po 10-20% nižoj cijeni i od članske, za što će dobiti bonove koji se mogu iskoristiti u narednih 14 dana od dana učlanjenja.

Od ostalih pogodnosti evo najinteresantnijih:

...Uz 2 kom AFA alge 120 kapsula i 1 kom Colactiv3(Kolostrum sa probioticima), dobijemo gratis još 1 Colactiv3 (Kolostrum sa probioticima).

Colactiv3 - kolostrum sa probioticima

Bioaktivne molekule u kolostrumu uključuju tvari poput imunoglobulina, imunih faktora, faktora rasta i antioksidanata. Za početak, imunoglobulini u obliku antitijela i drugi imuni faktori djeluju kao stražari koji čuvaju od bolesti. Antitijela su velike molekule proteina koje proizvodi imuni sustav životinja za borbu i neutralizaciju stranih antigena koji su potencijalni uzročnici bolesti. Zanimljiva karakteristika antitijela je da su specifična i da se za svaki antigen proizvodi posebno antitijelo.

Dodavanje kolostruma smatra se učinkovitim jer se tako mogu spriječiti infekcije gastrointestinalnog sustava i drugih organa. Izravne koristi od kolostruma koje su opažene do sada su brojne i uključuju bolje opće zdravlje, sprječavanje bolesti, poboljšanu aktivnost, skraćenje perioda ozdravljenja, poboljšan oporavak i bolji imuni sustav. Sve izvrsne tvari u kolostrumu djeluju zajednički na takav način da povećavaju učinkovitost svake komponente.

Kolostrumu su dodani probiotici budući je stalno prisutna potreba za kritičnom ravnotežom među raznim bakterijama u crijevima, kako bi se ona održala zdrava. Ako se na bilo koji način prouzroči smanjenje broja dobrih bakterija to može dovesti do velikih problema s crijevima, a slijedom toga i do ozbiljnih bolesti. Ideja o unošenju dobrih bakterija da bi se održao zdrav gastrointestinalni sustav nije nova. Prvi ju je predložio dr. Elie Metchnikoff pred više od 100 godina.

Aquasource proizvod ColActive 3 nudi kolostrum s zajamčeno visokim razinama IGG-a. Dodatni laktoferin i značajne količine laktobacilusa acidofila, na milijune bakterija u jednoj kapsuli, su tu da bi pojačali ovu dokazano učinkovitu formulu.

…Uz 2 kom Zelene energije dobit ćemo gratis prirodnu kremu za ruke i tijelo na bazi manuka meda.

Zelena energija se već dokazala u mnogim slučajevima, od brzog izvlačenja iz gripoznih stanja do podrške uz teške terapije kao što je kemoterapija. To je moćna hranjiva formula, jedinstveni spoj AFA alge, Spiruline i Organic alfaalfe. Odlična hrana za trudnice i dojilje, malu djecu, starije ljude, rekovalescente, kao i kod oslabljenog imuniteta, alergije, astme, a posebno se preporuča malaksalim i bolećivim ljudima, teško bolesnoj djeci, trudnicama i dojiljama, osobama sklonim mršavljenju , za lakšu probavu, kod nesanice, osobama sa hipertrofijom prostate.

Na bilo koje pitanje u vezi nabavke i konzumacije ove izvrsne hrane, rado ću vam odgovoriti. Moje druženje s algama je započelo 1998.g. pa imam mnogo osobnog i drugih iskustava.

Pravilnom prehranom, bolje rečeno pravilnom brigom o svom organizmu, lako ćemo odraditi sve postavljene zadatke, iznaći odgovore na sva pitanja i što je najvažnije, osvijestiti svoj značaj u hijerarhiji odnosa u sklopu kojih živimo, koji sigurno nije zanemariv.

Duboko udahnimo i uživajmo u životu. Nalazimo se upravo na mjestu i u vremenu gdje trebamo biti. Na nama je samo biti spremni odgovoriti zahtjevu trenutka.

Lijep dan!

Ana



Dokazano je da bez odgovarajućih hranjivih tvari i fizičke aktivnosti tijelo stari brže nego što je normalno, a pogotovo nakon 40-te godine kada će tako zanemareno za svaku godinu ostarjeti još dodatnih šest mjeseci, sa 44 godine ćemo izgledati i osjećati se kao da nam je 48 i tako slijedom, naravno, ako tako izaberemo. Prisjetimo se kako ponekad znamo i sami komentirati kako je netko odjednom ostario.

Izgubimo mišićni tonus, koža nam postane tanka, kosti lakše, a naslage masti se udvostruče. Vaga doduše pokazuje isto, a ipak nešto „ne štima“. Bezvoljni i bez energije prihvatimo da je to normalno jer starimo.

Prestanimo prihvaćati i pravdati se starenjem

Baviti se samo bolima i bolestima, odustati od života i prihvatiti da svaka slijedeća godina može biti samo gora, je loš stav. Ako se ne možemo sami motivirati, okružimo se ljudima koji misle drugačije i koji žude za izazovima. Svaki izazov potiče cirkulaciju i misli, pa se osjećamo mlađi i poletniji, a jedan od najvećih izazova je preuzeti kontrolu nad svojim tijelom i zdravljem. Tijelo nema mjerač godina. Istraživanja su pokazala da su muškarci i žene čak u 90-tim bili u mogućnosti povratiti tonus u samo nekoliko tjedana jednostavnih vježbi sa utezima.

Zaboravimo prehranu bez masnoća

Ovih nekoliko desetljeća bezmasna hrana je pomama i samo ako pogledamo oko sebe vidimo što nam je takva prehrana učinila. Deblji smo i bolesniji i više nego ikada u povijesti, ovisni o šećeru i ugljikohidratima. Nažalost, sve loše navike smo prenijeli i na djecu.

Naravno treba izbjegavati loše masnoće, ali obavezno uključiti u prehranu one zdrave, jer su masnoće neophodne za regeneraciju hormonalnog i ostalih sustava. Obilno i bez straha koristimo hladno cijeđena ulja; maslinovo, sezamovo, konopljino, bučino, koja su ne samo hrana nego zaista lijek.

Ovome svakodnevno dodajmo dozu kompleksa masnih kiselina, koje sadrže hladno prešane biljne ekstrakte sjemena lana, sezama, suncokreta, bundeve, jezgra marelice i lješnjaka, pšenične klice, češnjaka, mrkve, limuna, naranče, crne i crvene borovnice, šipka, ribizle, s dodatkom ribljeg ulja i lecitina. Savršeno!

Izbjegavajmo kroničnu dehidraciju

Voda nije samo "dobra za nas" nego je neophodna. Osim toga voda otapa masti, potiskuje glad i obnavlja kožu. 6-8 čaša čiste vode svaki dan će se vidjeti na licu već za nekoliko tjedana. Također ćemo imati više energije, a bubrege i jetru ćemo poštedjeti kroničnog umora.

Brzo hodanje je blagodat za sve generacije

Za razliku od trčanja i napornih kardiovaskularnih vježbi, koje mogu ubrzati proces starenja povećanjem broja slobodnih radikala, brzo hodanje, jednostavna i učinkovita vježba, povećava ukupnu kondiciju, te zajedno sa prehranom i drugim vježbama, održava tijelo i duh u savršenoj formi.

Svakodnevno kratko a žustro hodanje poboljšava performanse srca i pluća, cirkulaciju, smanjuje krvni tlak i rizik od srčanog i moždanog udara, drži razinu šećera stabilnom, povećava gustoću kostiju, smanjuje faktore rizika povezane s tjeskobom, depresijom, osteoporozom, pretilosti i kardiovaskularnim bolestima.

"Hodanje je dobro za kosti, kardiovaskularni sustav i cirkulaciju. Pomaže drenaži viška tekućine u nogama i u prevenciji proširenih vena. Povećana opskrba kisikom pomaže oslobađanju otpadnih produkata iz tkiva. Za kralježnicu je hodanje, također, bolje nego trčanje, jer je manji stres na diskovima, a kosti dobiju više minerala i vitamina radi pojačane cirkulacije. Naša stopala su napravljene za hodanje i to je najbolji način za aktiviranje 50-ak mišića. Baš kao i bilo koji drugi mišići u tijelu, moraju se koristiti da bi zadržali svoju funkciju, Marcus Davis, osteopat

Maksimalnoj koristi doprinosi i stav pri hodanju. Zato hodajmo sa uvučenim trbuhom, stisnutim trbušnim mišićima i zategnutim mišićima stražnjice, a ako k tome hodamo sa blagim okretima u kukovima trošimo još više kalorija.
Tu su i psihološke prednosti, jer se pri hodanju oslobađaju hormoni sreće, serotonin i endorfin, što je razlog odličnom osjećaju na kraju i poticaj za ponovo.

Hodanje je odlično za mozak

Još uvijek nije jasno kako ova tjelesna aktivnost štiti i hrani mozak, ali istraživači nagađaju da sve aerobne aktivnosti, potiču zdravlje srca, koje pak obogaćuje krv hranjivima koja potom hrane mozak.

"Ljudi u svojim sedamdesetim godinama, koji su sudjelovali u raznim fizičkim vježbama, uključujući i hodanje nekoliko puta tjedno, imali su manje znakove starenja mozga, od onih koji su bili manje fizički aktivni," rekao je autor studije Alan J. Gow na Sveučilištu od Edinburgu.

Ovo je u suprotnosti s tradicionalnim uvjerenjem da stariji ljudi neizbježno postaju fizički nježniji sa manjom psihičkom oštrinom. Najnovija istraživanja sugeriraju da procesi starenja, uključujući smanjenje kognitivnih funkcija, može biti usporeno relativno umjerenim intervencijama kao što je hodanje.

Brzo hodanje nije samo za mlade

Dapače, to je ključ za održavanje snage, ravnoteže i mentalnog blagostanja kod starijih ljudi. Nove studije o Alzheimeru, predstavljene na Međunarodnoj konferenciji u Vancouveru, donose mnoštvo dokaza o tome da bi se stariji trebali maknuti s kauča, jer redovita tjelovježba, kao što je hodanje i trening snage, bilo sa utezima ili slično, poboljšava pamćenje i smanjuje učestalost trenutnih blokada mozga.

"Uočili smo pozitivne povezanosti između aerobnih aktivnost, posebno hodanja i kognitivnog zdravlja. Posljednja istraživanja pokazuju, da brzo hodanje, osim što poboljšava pokretljivost i snagu, vidno poboljšava funkciju mozga“, dr. William Thies, glavni medicinski stručnjak i znanstvenik za Alzheimerovu bolest.

Dragi ljudi, uključimo u dnevni ritam kratke vježbe snage, na primjer tibetance ili desetak minuta utega, ujutro, a sa prvim lijepim danima, jer evo proljeće samo što nije, obavezno pola sata brzog hodanja, poslijepodne. K tome, dodajmo prehrani AFA algu, najbolju hranu za mozak.

AFA, AFA, AFA…. Dosadna sam znam, no, ne mogu si pomoći. Sva silna iskustva, osobna i druga, u kojima je AFA alga odigrala ključnu ulogu u očuvanju i dostizanju zdravlja, obvezuju me podsjetiti nas da nam je ova mala biljka neophodna na jelovniku. Ne samo kao izvrsna hrana sa svim hranjivima u savršenom odnosu, nego kao zaštita od slobodnih radikala i čistač toksina. Osim toga, budući je lužnata od 9-11, održava razinu našeg pH.

Tijelo je ujutro kiselo, pH je negdje oko 6, jer se radi metaboličkih procesa tijekom noći troše rezerve kalcija. Zanemariti ovu jutarnju kiselost, ostaviti tijelo u tom stanju i još mu dodati šalicu kave, pa ga tijekom dana dodatno zakiselili nesretnim izborom hrane i lošim osjećajima, bilo bi ravno samoubojstvu.

Ali kada odmah ujutro pojedemo gram do gram i po AFA alge, sa velikom čašom vode, pH se vrlo brzo popne na oko 7, što je željena razina.

Preporučam da bar jedan dan u tjednu kontrolirate razinu pH. Urin trakice za kontrolu možete naći u svakoj ljekarni ili ih možete naručiti na http://www.omegalan.info/. 100 trakica, sa troškovima dostave, je otprilike 100 kuna.

Kada je tijelo previše kiselo, osim AFA alge, dodajmo prehrani više voća, lubenicu, mango, papaju, grejp, povrća špinat, brokula, češnjak i pijmo vodu sa limunovim sokom, no, ni u kom slučaju nemojmo jesti bijelo brašno, svinjetinu, govedinu, kamenice, sir i sladoled.

Jednodnevnom kontrolom pH ujutro, sredinom dana i navečer, sami ćemo se uvjeriti kako hrana koju smo pojeli i osjećaji koji su nama vladali, utječu na razinu pH našeg tijela.

Njegujmo dobro raspoloženje i očekujmo dobro, bez obzira u kojoj smo životnoj dobi. U sebi i oko sebe, drugim ljudima, događanjima i odnosima, tražimo samo dobro i dobit ćemo samo i jedino dobro.

Hvala vam na svim divnim porukama. Volim vas.

Ana



Svima nam je poznat osjećaj mira i sigurnosti kad je majka dobro, pa je svugdje ima i sve dostigne. U vodu, u vatru, ako treba. Nema te prepreke koju neće preskočiti ili mudro zaobići, kako bi u njenom djelokrugu odgovornosti sve funkcioniralo savršeno. I uz sav umni i fizički napor, u svaku poru, stopu, dodir, unosi beskrajno puno ljubavi i suosjećanja, a njena snaga i njeno zdravlje ima čudesan učinak na mentalno i fizičko stanje cijele obitelji.

Žena je uvijek intuitivno osjećala da ima jedinstvenu svrhu, što se u njenim razmišljanjima i aktivnostima uglavnom svodilo na djecu i obitelj. No sada, na rubu ovog evolucijskog pomaka, ona je svjesna svog potencijala i činjenice da je, na neki način, pozvana doprinijeti promijeni svijeta.

Dalaj Lama već odavna spominje stvaranje žene kao vođe pokreta globalnih promjena, u sklopu čega je doslovce rekao da će svijet biti spašen od strane zapadne žene, a u listopadu 2011-te godine u jednoj izjavi CNN-a stoji da bi, sudeći po svim pokazateljima, žene mogle postati "spasitelji globalne ekonomije".

Usprkos privilegijama koje je izborila tijekom posljednjih desetljeća, kod žena je rijetko bio prisutan osjećaj sreće i blagostanja. Uz sve nevjerojatne društvene uspjehe i pogodnosti, do kojih ju je doveo feminizam, žena je neprestano tragala za dubljim iskustvom ljubavi, intimnosti i povezanosti. Čeznula je za potpunijim životom jer u novoj ulozi nije pronašla osobno i duhovno ispunjenje, dapače, stalno joj je bio prisutan osjećaj tjeskobe i depresije.

Posljedica je to dugogodišnjeg kopiranja muškog ponašanja, u društvenim i poslovnim krugovima, funkcioniranja po muškom principu, umjesto da je koristila i pronosila jedinstvene prednosti ženskog mozga, ženskog principa razmišljanja i funkcioniranja.

Osvijestivši sve nedostatke ove prakse, žena se odlučila na promjenu, unoseći u sve pore društva ženu sa svim svojim jedinstvenostima, ugradnjom najvećih ljudskih vrijednosti kao što je ljubav, povezanost, pripadnost, kreativnost, smisao, što je, uz intuiciju i suosjećanje, moćno oružje kojim će ona voditi i preusmjeriti obitelj, zajednicu, poduzeće, naciju, svijet.

„Ženski mozak daje ženama neke jedinstvene prednosti u odnosu na muškarce. One imaju bolju intuiciju i samokontrolu, suosjećajnije su, čak su u mnogim slučajevima bolji rukovodioci zbog više suradničke prirode, ali su isto tako više nego muškarci samokritične i osjetljive na negativne misli i više je vjerojatno da će patiti od tjeskobe, depresije, pa čak i Alzheimera. S toga, ženama mora biti stalo da čuvaju zdravlje mozga kako bi dosljedno donosili prave odluke, bilo radi toga da ​​žive duže i imaju više energije, da budu bolji uzor svojoj djeci ili da smanje rizik od Alzheimera ili da imaju važan posao i utjecaj u moćnim društvenim krugovima. U ovom vremenu eskalacije pretilosti, dijabetesa, depresije i demencije, kada društvo u cjelini sve brže ide u krivom smjeru, žena će pravim odlukama doprinijeti promijeni toga smjera“, kaže neuroznanstvenik i psihijatar dr.Daniel G. Amen

Žena koja shvati jedinstvenost ženskog mozga, poklonit će mu potpunu pažnju kako bi funkcionirao punom snagom i nema toga što će je tada zaustaviti. Žene najčešće potiču na promjenu, one planiraju obroke, koordiniraju kućanske poslove, imaju nadzor nad djecom, učestvuju u društvenim događanjima i donose odluke. U bilo kojoj ulozi, dati će najbolji dio sebe svojoj obitelji, zajednici, planetu.

Nasuprot tome, ako fizički i emocionalno ne podržava svoju jedinstvenost i rasipa svoj najvrjedniji resurs, negativni ishodi su neminovni, uključujući depresiju, tjeskobu, poremećaj prehrane i drugo.

Iznenađujuće je kakve promjene nastaju kad žena zna što se od nje očekuje i u skladu s tim poduzme korake fizičke i psihičke brige o sebi, kako bi mogla odgovoriti na izazove. Uz to ona otkriva neslućene rezerve mira, snage, vitalnosti i ljubavi, uopće radostan život koji proizlazi iz zdravih misaonih obrazaca, a to otvara nove mogućnosti za svaki aspekt života.

Prije nekoliko dana, na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, se raspravljalo na temu „Žene kao put prema naprijed“. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Ban Ki-moon je sugerirao prisutnima, da se povećaju ulaganja i briga u žensko obrazovanje i zdravstvo, kako bi se osigurala njihova dobrobit, te ohrabrilo njihovo sudjelovanje u svjetskoj ekonomiji, budući se od žena očekuje značajan doprinos u promjeni negativnog smjera uopće.

Žena je usmjerena na izgradnju temelja, najmanju a najvažniju poru društva, obitelj, odakle se prema višim instancama šire fini koncentrični krugovi zdravih osjećaja za puninu življenja. Jer ona je donositeljica ljubavi, ali i mudrosti i mira i mjere i nepresušne vjere u muško-žensko partnerstvo za zajedničko stvaranje novog svijeta.

Uz pozdrav, čestitka za dan koji nas veseli, jer ga vežemo za čaroban osjećaj ljubavi ili nekoga možda rastuži jer mu je podsjetnik na prolaznost tog osjećaja, što naravno nije točno. Ljubav ne mora biti prolazna. Ljubav je imenica od glagola voljeti, pa ako se zauvijek želimo osjećati čarobno zaljubljeni, samo volimo. Volimo uvijek i zauvijek.

Sretno Valentinovo!

Ana




Često se u okviru neke neobavezne priče o današnjoj djeci, općenito o generaciji mladih, zna čuti rečenica „nije tako bilo kad sam ja bio dijete, znala su se pravila….“, a zaboravlja se, u tom trenutku i uopće, da su tadašnja djeca zapravo roditelji ove sadašnje djece. Ona nisu došla sa nekog drugog planeta.

Našim mislima i aktivnostima, kroz svaku ulogu koju obnašamo, doprinosimo promjenama u svijetu, no, najsnažniji i najdugoročniji utjecaj je kroz ulogu roditeljstva. Eho našeg roditeljstva se osjeća i kada sami više fizički nismo ovdje prisutni, jer djeca grade svoje živote i žive svoje roditeljstvo, na temeljima onoga što smo im gurali u njihove male drage glave, od prvog koraka i prve izgovorene riječi, pa sve dok su nas htjeli čuti.

Nevjerojatna je prilika koju dobijemo kroz ulogu roditeljstva. Isprepliću se tu privilegija i odgovornost, ali sa jednim jedinim ciljem da oko djeteta uspostavimo emocionalni štit, što bi mu trebalo pomoći da u životu zna vidjeti istinu, izdvojiti bitne stvari, da se osjeća sigurno, da njeguje zdravo samopoštovanje, da se ne boji emocija, da ne etiketira niti sudi…. , da jednostavno bude onaj koji jest, što je neprocjenjivo bogatstvo za cijeli život.

Ponekad pobrkamo prioritete, zaboravimo važnost roditeljstva i činjenicu da su djeca samo jednom djeca, pa se cijeli damo u neku drugu ulogu, a roditeljstvo obavljamo usput, konfuzno jer nemamo dovoljno vremena, postavljamo se kao kontrolori, vladari, a ne svjedoci i suučesnici dječjeg razvoja.

A kad nam je roditeljstvo primarna uloga, djecu ćemo bolje čuti, osjetiti njihove potrebe, razumjeti ih, pokazati im suosjećanje kad su ranjivi, jer u mnogim situacijama ni sami ne znaju što im se događa. Dozvolit ćemo im da se osjećaju kao čudo, iskra božje ljubavi, što zapravo i jesu, a mi sami ćemo se, radi spoznaje važnosti doprinosa, osloboditi neželjenih emocija, krivnje, ljutnje i drugih frustracija, koje znaju tinjati u nama kao posljedica nemoći i krivog usmjerenja.

Kad ih čujemo i osjećamo njihovu potrebu, stvaramo savez roditelj i dijete, pa se zajedno lakše nadiđu oni dani, koji su sastavni dio dječjeg razvoja, kad bude toliko prkosa da nam se kosa diže na glavi, pa odjednom više nemamo strpljenja, a naš ton i stav postane krut, učini nam se da više nemamo ni toliko ljubavi, a po glavi nam se počnu motati čudne kvalifikacije vlastitog djeteta i jedva primjetno nam prođe misao „kako je moje dijete tako loše“.

A znamo snagu misli! Ona se osjeća i u skladu s njom ćemo ispred sebe imati baš to što mislimo, baš takvo dijete. Još gore je ako takvu misao dijelimo i s drugima oko nas, pa se i oni pridruže takvim razmišljanjima. A sve zbog neke benigne sitnice kada nas dijete nije poslušalo i učinilo upravo ono što smo baš tada željeli da učini.

Nema loše djece. Ono što mi tumačimo kao dječji inat je vapaj za pomoć. Možda mu je, u tom trenutku, potrebna samostalnost, pažnja, prihvaćanje, uvažavanje, nešto što svi trebamo bar povremeno, jer svi želim biti shvaćeni i voljeni, čak dragocjeni.

Nije važno znati sve o podizanju savršene djece, važno je znati kako ih ohrabriti da budu sretni i uspješni i da donose prave odluke ... Čak i ako im ponašanje nije na zavidnoj visini, održati povjerenje i linije komunikacije uvijek otvorene.

Naučiti ih samopoštovanju, bitan sastojak razvoja. Ne dozvoliti da itko posije zrno sumnje što bi ga natjeralo da povjeruje da je manjkavo, nedopadljivo ili kako god nesavršeno.

Na sve načine pokazati i dokazati da je roditeljska ljubav bezuvjetna, da čak i onda kada roditelj ne odobrava neki čin i ponašanje djeteta, to ne utječe na njegovu ljubav.

Dijete zna kad napravi neki propust ili kakvu god grešku i sigurno se osjeća loše, jer je iznevjerio sebe i mnoge druge drage mu ljude. S toga, roditelj ne bi trebao stalno ukazivati na učinjeni propust, nego ga ohrabriti u onome što dobro radi, njegovati mu samopouzdanje i vjeru u njegove sposobnosti, stalno mu ukazivati na vrijedne osobine koje ima, na jedinstvenost talenata i svih darova koji svako dijete čine posebnim. Naučiti ga suosjećanju i zahvalnosti za sve blagoslove, jer svijet je beskrajan izvor bogatstva za one koji vjeruju u sebe i svoje sposobnosti.

Roditelj je kroz roditeljstvo vječni student, jer svako dijete je jedinstveno, sa jedinstvenim osobinama i traži jedinstveni pristup. Nažalost, dijete ne dolazi na svijet s uputama, gdje korak po korak možemo naučiti kako ga podići, osigurati mu da postane sretno, dobro prilagođeno i uspješno.

Bez bezgranične i bezuvjetne ljubavi, bilo bi nemoguće nositi se sa ovom zadaćom, a pogotovo što roditelj zna da će na osnovu njegovih misli, radnji i sugestija, djeca zauvijek oblikovati svoje postupke i svoj pristup životu. Energija, ljubav i prihvaćanje koje roditelji neštedimice dijele, su alati uz koje će djeca rasti i razvijati se u sretne i samouvjerene odrasle osobe sa zavidnom razinom empatije i visokim samopoštovanjem.

I tako prolazi vrijeme i odjednom ispred nas stoji odrastao čovjek, kojemu je život namijenio mnoga iskustva. Dobra ili loša, nije bitno, bitno je da je uz nas stekao samopoštovanje i da zna nositi ono što mu život servira. I bude nam drago kad se uvjerimo da je spreman uhvatiti se u koštac. I što god smo stariji bliže nam je shvaćanje da se najviše isplati ulagati u djecu. Taj ulog s godinama samo dobiva na vrijednosti.

Provedimo dan u slozi i razumijevanju sa našom djecom. Zahvalni za njihovo postojanje, recimo „volim te“, bez obzira koliko su stari.

Neka nam bude čudesno lijep dan!


Ana




Čuti i vidjeti ljepotu okoliša, zahvaliti vodi, dodirnuti drveće, osjetiti svetost zemlje i kamena..... , ispunjava veličanstvenim osjećajem punine i pripadanja!

Usprkos svoj toj ljepoti i opčinjenosti, dogodi se da smo odvojeni od prirode i da samo jurimo za nekim nedefiniranim nametnutim vrijednostima, i ne pitamo za cijenu. Okoliš niti ne uočavamo, a kamoli da svjedočimo njegovoj čudesnosti. Život nas uporno odvlači od istinskih vrijednosti.

Ništa ne može nadomjestiti osjećaje koji nas hrane i vraćaju u život dok smo uronjeni u svijet prirode. Bez obzira gledamo li stakleno jutro ili zanosni smiraj sunca, zvjezdano nebo ili samo beskrajno plavetnilo, hodamo li ili mirno sjedimo, čujemo li tek njen šapat ili silovite udare vjetra i glasnu grmljavinu.

Uz saznanje da je svaka naša intervencija u tom trenutku nepotrebna, osjećamo se u isto vrijeme maleni i beznačajni i veliki i ponosni, jer smo dio te siline. I upravo to shvaćanje, da smo dio nečeg većeg od nas samih, je najveći dar.

Priroda nas podsjeća na jednostavnost življenja i lakše shvaćanje nevolja koje nas zadese. Uz prirodu kreativnije i jasnije razmišljamo, lakše dišemo i bolje spavamo. Donosi nam mir, produbljuje naše promišljanje u nastajanju novih oplemenjujućih uvida, objava i smjernica. Samo jedan jedini trenutak dubokog uvida može u nama potaknuti nove stavove o životu i prioritetima, uopće. Za tili čas uspostavimo unutarnju ravnotežu, harmoniju i vitalnost, puneći se prostranstvima, zakonitostima i skladom, a sve to nas upućuje na razmišljanje o mudrijem načinu življenja.

Nova istraživanja su utvrdila da ljudi koji osjećaju snažnu vezu s prirodnom imaju brižniji stav, ne samo prema okolišu, nego i prema drugim ljudima. Općenito postaju bolji ljudi. Održavanje veze s prirodom, pa čak i kroz prisutnost sobne biljke ili umjetničkog djela s prikazom prirodnog okoliša, smanjuje razinu stresa i potiče ozdravljenje, a kamoli intenzivan boravak na otvorenom.

Jer nije dovoljna samo puka izloženost prirodi. Trebamo je primijetiti. Sigurno smo već svi zaključili kako gotovo svi pejzaži na fotografiji izgledaju tako lijepi, gotovo nestvarni. Razlog je samo što gledajući fotografiju to i vidimo, fokusirani smo upravo na taj prizor. Za razliku kada smo u prirodi, a um nam je nemiran, a misli lutaju ili smo toliko zaokupljeni svojim privatnim problemima, da uopće ne primjećujemo okoliš.

Potrebno je intenzivirati naš fokus. Vježbajmo, prisilimo se vidjeti, možda kroz objektiv fotoaparata ili kamere, ili opisujući prizor koji je pred nama, sve dok ne naučimo da umirimo tijelo i misli kada se susretnemo s prirodom.

Dubokim upijanjem iskustva iz prirode razvijat ćemo ljubav i brigu za dragu nam zemlju, dok će inače naš odnos prema prirodi ostati apstraktan i nikad nas neće duboko dotaknuti.

„Tek kad su promatrač i promatrano sjedinjeni, događa se istinska empatija, budi se ljubav u srcu promatrača. Tijelo nestaje i oslobođena duša izlazi vani. Naš identitet se širi izvan našeg fizičkog tijela, komuniciramo sa udaljenim horizontima, vidimo ptice prekrasnih boja i sve drugo što nas oduševljava. Sadržaj ljudske duše tada sadrži cijeli svijet.“… John Muir

Ljudi potpuno uronjeni u prirodu osjećaju euforiju, jedinstvo sa svim oko sebe, a sva ljepota svijeta tada stanuje u njima. Potiču se lijepe ljudske osobine kao poniznost, poštovanje, ljubav i radost u harmoniji i jedinstvom unutar i izvan sebe, jer sama priroda je naš učitelj.

Prirodno je za ljudska bića da žele i trebaju biti na otvorenom, jer su tradicionalno živjeli okruženi zelenilom i koliko god to bilo davno, još uvijek se bolje osjećaju u prirodi. Toliko smo usko povezani da ta veza ne može jednostavno nestati iz našeg sustava. Za sve što radimo osjećamo veću motiviranost, kad je zeleno oko nas. Na primjer, fizičkim aktivnostima u prirodi se posvećuje veća pažnja i dobiju bolji rezultati, jer se stvara snažna sinergija, nego u zatvorenom prostoru, tradicionalnoj teretani.

Prema nedavnom istraživanju, naš mozak i tijelo dobije mnogo više od biciklizma, trčanja ili šetnje na otvorenom nego nam dade bilo koja aktivnost u zatvorenom prostoru.

Zdrav učinak prirode se objašnjava time što se apsorbira sunčeva svjetlost, koja pomaže u zaštiti protiv mnogih bolesti, raka, depresije, osteoporoze…., bolje se regulira biološki sat, koji poboljšava spavanje i jedenje, a zrak u blizini stabala i biljaka je čišći, što smanjuje plućne probleme. I još su mnogi razlozi koji govore u prilog druženja s prirodom.

Dragi ljudi, potreba za vani je ukorijenjena u našim genima i vjerojatno bi potrošili puno manje vremena i novca na zdravlje, kada bi svakodnevno dobili dozu prirode, umjesto da se na svaki način od nje štitimo.

Kad smo posljednji put zaista zaronili u prirodu, kad smo dozvolili da nas opere kiša, osjećajući pritom svaku njenu kap na licu i bili zbog toga beskrajno sretni, unatoč svemu? Bez straha se izložili suncu?

Pogledamo li ponekad u zvjezdano nebo razmišljajući o nadasve divnom beskraju koji se već milijardama godina neprestano širi, koji nema kraja, kao i naš svijet koji je beskonačnost u oba smjera.

Zaronimo u prirodu kad god se sjetimo. Uvijek je pravi trenutak. A jedina stvar koju trebamo učiniti je obući dobre patike za hodanje i izaći!

Hvala vam! Volim vas!

Ana




Koliko god željeli, većini ljudi iz razno raznih razloga, nije moguće uzeti dnevnu količinu sunca, a tu su i naša postignuća koja nas dodatno odvajaju od svjetlosti; fluorescentna rasvjeta, razne zaštite od sunca, naočale, šeširi, odjeća, losioni. K tome jedemo meso, prerađenu hranu i kuhano povrće… Posljedice su kronični nedostatka svjetlosti, radi čega je, kao i kod neuhranjenosti, uskraćen potrebni nivo hranidbenih tvari i ritmičko stimuliranje, bitno za život zdravog bića.

Nobelovac Dr. L. Szent-Gyorgi je opisao osnovni životni proces kao mali strujni tok poslat nam od sunčeve svjetlosti. Bez svjetlosti nema zdravlja. Ovaj iskaz je ključ u razumijevanju značaja konzumiranja svježe biljne hrane, kao i drugih načina unošenja svijetla u naš organizam. Mi smo ljudske fotoćelije sa sunčevom svijetlosti kao osnovnom biološkom hranjivom tvari.

Dr Johanna Budwig nositelj diplome iz fizike, farmacije, biokemije i medicine, kombinirala je dubinu znanja kvantne fizike sa sveobuhvatnim znanjem ljudske biokemije i fiziologije, te zaključila:

„Ne samo da živa hrana bogata elektronima djeluje kao donator snažnih elektrona, nego elektronima bogata hrana djeluje kao sunčano rezonantno polje u tijelu koje privlači, sprema i povezuje sunčevu energiju u našem tijelu.

Energija dobivena tim sunčevim fotonima djeluje obrnuto procesu starenja. Iz točke gledanja kvantne fizike fotoni nikada ne stare, oni imaju brzinu vremena. Što više svjetlosti skupljamo u našem sistemu, to više obnavljamo zdravlje i unosimo energiju koja zaustavlja starenje ljudskog organizma.

Dr. Peter Naydenov, „Dvije namirnice najbogatije sunčevim elektronima, koje imaju sposobnost apsorpcije sučevih elektrona, su mikroalge, spirulina i AFA, te laneno sjeme u različitim oblicima, uključujući i laneno ulje.“

Kako spirulina raste u toplim predjelima, a AFA na visokoj nadmorskoj visini, imaju povećan beta-karoten i druge karotenoide, sisteme enzima i drugih bioloških sastojaka za bolje apsorbiranje pojačane sunčane i kozmičke radijacije.

Istraživanja su pokazala da su tri četvrtine ljudi hipersenzitivnih na sunčanu svjetlost bili u mogućnosti povećati vrijeme izlaganja suncu uz prehranu mikroalgama. Za one koji razumiju da smo mi ljudske fotoćelije koje često pate od nedostatka svjetlosti, ovo je izuzetno uzbudljiv pronalazak.“

Prema saznanjima moderne fizike, ne postoji druga živa stvar u prirodi koja više akumulira sunčeve elektrone od ljudskog bića. Svjetlost je naša pupčana vrpca sa svemirom.

Sposobnost da se ispunimo sunčevom kozmičkom energijom ovisi o hrani koju jedemo, a koja sadrži visoko sunčane elektrone. Naše zdravlje i svjesnost ovise o našoj sposobnosti da privlačimo, spremamo i dovodimo energiju elektrona koja je bitna za reguliranje svih životnih sila.

Rudolf Steiner, osnivač Antropozofske medicine i biodinamičkog vrtlarstva, mislio je da dozvoljavajući vanjskom svijetlu da uđe u naš sistem oslobađamo jednaku količinu našeg vlastitog unutarnjeg svijetla. Što više povećavamo sposobnost apsorpcije i asimilacije svijetlosti to više svjesni postajemo. Što se više mijenjamo povećanjem naše apsorpcije svijetlosti to više sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna "svjesne ishrane".“

Dragi ljudi, nedostatak svjetlosti možemo nadoknaditi sunčevim fotonima iz AFA alge. AFA alga je fotosintetski organizam, koji funkcionira kao biljka proizvodeći vlastitu hranu, od sunca. AFA je prvi protein, najstarija hrana na Zemlji, kompletna u najosnovnijem obliku, sa najvećom razinom klorofila, vitaminom B12, betakarotenom, željezom, proteinima, enzimima, aminokiselinama i mnogim drugim komplementarnim vrijednostima u potpunosti iskoristivim. Rezultat uzimanja AFA alge je povećana energija, uspostava ravnoteže u svim sustavima organizma, opskrba stanica kisikom i visoka razina fizičkog i mentalnog zdravlja.

U nastavku su ukratko izjave nekih stručnjaka i istraživača, u vezi dobrobiti AFA alge.

Dr Christian Drapeau – smatra da je najvažnije saznanje da modro-zelena AFA alga stimulira oslobađanje i migraciju matičnih stanica.

Starenjem broj i kvaliteta matičnih stanica koje cirkuliraju u tijelu se postepeno smanjuje, pa tijelo postaje osjetljivije na ozljede i druge opasnosti povezane sa starenjem. Korištenje AFA alge aktivira i oslobađa milijune odraslih matičnih stanica iz koštane srži i to vrlo brzo. Te matične stanice mogu migrirati i pričvrstiti se na bilo koju stanicu, tkivo, kost, mišić, hrskavicu, bilo gdje u tijelu gdje je potrebna obnova. Kad je Christian Drapeau objavio svoj prvi rad o matičnim stanicama, znanstveni studiji o toj temi su još bili u povojima. Njegova teorija da matične stanice, kreirane u koštanoj srži, pronalaze oštećena tkiva ili organe i obnavljaju ih, stvaraju zdrave stanice, u početku je bila ismijana od strane medicinskih znanosti.

Pa ipak od 2006. godine interes za to otkriće raste geometrijskim tempom i znanost konačno priznaje ovo fenomenalno otkriće koje je obećavajuće na svim područjima ljudskog ozdravljenja.

Dr. S. Gitte Jensen, „U roku od dva sata nakon što pojedemo 1,5 gram AFA alge, prosječno 40% prirodnih stanica ubojica (bilijun) slijeva se u krv i odlazi u tkiva. Otkriveno je da u nekim slučajevima prirodne stanice ubojice ostaju u krvotoku i poslije u dva do tri puta većem broju adhezijskih molekula nego što ih je bilo prije nego je konzumirana AFA.“

J. Abrams, profesor kemije - "AFA ima više bio-dostupnog klorofila od bilo koje druge hrane. U biokemijskim istraživačkim krugovima se zaključuje da je prisutnost klorofila u tako visokim količinama jasan pokazatelj da AFA daje izuzetno visoku životnu snagu. AFA je najbolja hrana dostupna na zemlji.“ zaključuje dr. Abrams

Dr. Baxter D. Montgomery, - dr. med sa Houston kardiološko društva, "Imali smo odlične rezultate sa AFA algom u našem programu liječenja bolesti, posebno za srčane bolesti, hiperlipidemiju i šećernu bolest.

Dr. Gabriel Cousens ortomolekularni psihijatar , "Kao liječnik radim s tisućama klijenata, i imao sam mnogo potvrda da AFA – Aphanizomenon flos algue pomaže vratiti ukupnu biokemijsku ravnotežu brinući o tijelu na staničnoj razini. Prekrasna i jedinstvena, za vrhunske performanse tijela, uma i duha, trebala bi biti uključena u bilo koji program za pomlađivanje i detoksikaciju, a svatko od nas bi je trebao uzimati svaki dan. "

Dr. Gabriel Cousens u svom izvješću o liječenju Alzheimera AFA algom, kaže: „rezultati ukazuju na to da se degenerativni proces kod ovih i sličnih bolesti zaista može zaustaviti korištenjem Aphanizomenon flos alge.“ On zagovara korištenje AFA alge posebno za uvjete vezane uz mentalno i emocionalno funkcioniranje.

Dr. Apsley nam pruža prekrasan izvor informacija o hranjivoj vrijednosti divlje modro-zelene alge. Prema njenim riječima, ljudi koji konzumiraju divlje modro-zelene alge redovito (barem 1 gram na dan) uživat će brojne zdravstvene beneficije kao i poboljšanje izgleda njihova tijela, koje će biti očišćeno i nahranjeno na staničnoj razini.

Christopher H. Hassell, MD - "Od kada su moji pacijenti počeli koristiti AFA proizvode, vidim da svi sustavi organizma pozitivno odgovaraju na ovu vrstu prirodne prehrane. Također sam zahvalan na ovim moćnim alatima u moje ime i ime moje obitelji."

Dr. Fred Bisci - "Kao Klinički nutricionist sa preko 40 godina iskustva, impresioniran sam i oduševljen kako AFA pomaže tako širok spektar zdravstvenih problema. Mogu samo zaključiti da AFA ima terapijsku raznovrsnost, njegujući tijelo i um na više metaboličkih smjerova i na najdubljim fiziološkim razinama. AFA potiče energiju zdravo i trajno, za razliku od uspona i padova nezdravih stimulansa."

Steven Schecter, ND - "Ne postoji bolja zaštita od zračenja i zagađivača okoliša od ovog vodenog povrća ... može spriječiti asimilaciju različitih zračenja, teških metala kao što su kadmij i ostali otrovi."

Dr. Theresa Dale, međunarodni pionir u energetskoj medicini, hormonalnom pomlađivanju i samopomoći u zdravstvenom odgoju. "Predlažem da svaka osoba koja želi zadržati zdravo fizičko i psihičko stanje koristi AFA na dnevnoj razini. AFA je hrana. Lakše ćete probaviti i asimilirati sve druge hranjive tvari. AFA je dobra za djecu, mlade i odrasle, za ljudi svake dobi.

Ključni nalaz korištenja AFA alge u prehrani djece je bilo poboljšanje memorije i koncentracije, uopće rezultata u naobrazbi, te značajno smanjenje toksičnih razina aluminija u organizmu, koje su u koleraciji sa učenjem.

Posebno važno za napomenuti je da su modro-zelene AFA alge pomoć za hiperaktivnu djecu

John Taylor, dr.sc., licencirani je psiholog i vodeći za ADHD područje, pionirski autoritet na kemiji mozga s aspektima poremećaja pomanjkanja pažnje (ADHD,) otac troje djece s ADHD, naglašava često kako je nedostatak hranjivih tvari povezan sa AD/HD i opisuje kako AFA (Blue Green Algae) pruža sve potrebne komponente za kvalitetnu prehranu. Statistička analiza podataka prikupljenih tijekom ovog studija pokazuje da je hranjenje algama, AFA algom, pomoglo djeci sa ADHD sindromom.

Lijep dan!

Ana



"Jeste li čuli za modro zelene alge iz Klamtskog jezera?, upita nutricionistica Terry McCracken roditelje koji su došli po savjet za prehranu djeteta sa ADHD. „To je najhranjivija hrana. Ne postoji još nešto takvo na planeti. Bez aditiva, ekstrakta ili punila bilo koje vrste. Sve je prirodno, divlje, onako kako nam je sama priroda pripremila, ubrano i osušeno tako da do nas dođe enzimski još živo. Sa AFA algom su rađene dvije studije vezane za ADHD, koje su dale osobito pozitivne rezultate. Djeca hranjena AFA algom su pokazala značajan napredak u raspoloženju, ukupnom ponašanju, a posebno umnim sposobnostima.“

Karl J. Abrams, profesor kemije, prehrambeni istraživač, ugledni autor knjige Attention Deficit Hyperactivity Disorder A Nutritional Approach, navodi mnoge argumente u prilog uvođenja u prehranu AFA alge kao prirodnu alternativu za ADHD:
„AFA alga čisti toksine, koji su uzročnici loše funkcije mozga, pogotovo aluminij, a uz to pomaže aktivirati svaku stanicu u tijelu. Naime, vanjsku površinu stanične membrane čini što je moguće fleksibilnijom, što omogućava apsorpciju hranjivih tvari, a k tome vrlo efikasno eliminira otpad. Dakle, ne samo da pomaže eliminirati toksine iz tijela, nego također pomaže tijelu apsorbirati hranjive tvari.
Nedavno, je provedeno nekoliko studija na temu, kako AFA plavo-zelene alga utječe na djecu i odrasle osobe s ADHD-om. Rezultati studija su bili vrlo obećavajući i to uz konzumaciju samo 1,5 gram alge dnevno. To je doista nevjerojatno da tako skromna količina AFA alge može učiniti toliko ogromne prednosti, kao što je značajan napredak u koncentraciji, slijeđenju uputa, ukupnoj sposobnosti komunikacije sa okolinom, a posebno u akademskim rezultatima.“

U svojoj drugoj knjizi Algae rescues, Karl J. Abrams kaže: "Taj maleni protein je snažan neurotransmitter. Sastoji se od arginina, lizina i prolina, a svaki od njih je dostupan u AFA algi. Zadivljujući učinak tog proteina je da poboljšava sposobnost učenja i uzdiže naš osjećaj blagostanja . To čini stimulirajući stanice mozga.“

Dr. Lidy Pelsser je provela 10 godina proučavajući stotine djece, kako bi razjasnila vezu između hrane i ADHD.

„Inače je ogroman utjecaj prehrane na zdravlje, no, ljudi su toliko zatvoreni za novi pogled. Hrana koja izaziva alergije ili bilo koji drugi problem u tijelu, uzrokuje crijevne infekcije, neravnotežu u sustavima, lošu apsorpciju nutritiva pa tijelo gladuje, a sve to se najviše reflektira na moždanu funkciju.

Zato se kod tretmana za ADHD, odmah na početku provodi eliminacijska dijeta. Uklanjaju se sve namirnice koje su općenito poznate kao uzročnici mogućih alergija ili sličnih zdravstvenih problema. U prehrani ostaje samo strogo zdrava hrana. Ako tada simptomi nestanu, eliminirane namirnice se počnu vraćati jedna po jedna. Čim neka od tih namirnica izazove problem, stavi se na popis "loše hrane“, koja se više ne smije konzumirati. Nakon četiri tjedna, koliko traje ovaj proces, popis obično sadrži tri do šest nepoželjnih namirnica.“

„Utvrdili smo da ovo funkcionira za preko 60 posto djece s ADHD-om“, objavljeno je prošle godine u časopisu The Lancet. „Uglavnom, ADHD se može liječiti pomoću eliminacije hrane koja uzrokuje problem, a lijekove treba uzeti samo ako se ovo pokaže neuspješno.“

Ovo je jako važno postignuće s obzirom da sve veći broj odraslih i djece s ADHD imaju velike poteškoće u funkcioniranju u društvu. Posebno djeca su stigmatizirana, što ozbiljno narušava njihovo samopouzdanje.

„Za sve, ama baš za sve, treba tražiti uzrok u crijevima!“ rekla bi dr. Jadranka Komadina Gačić, „i sreća da je tako, jer tako imamo mogućnost gotovo jednostavnog popravka stanja, bez teških intervencija.“

Ona kao i dr. Lydi Pelsser preporuča eliminacijsku dijetu, vođenje dnevnika o prehrani, kako bi se utvrdilo koja hrana izaziva problem i k tome se hraniti mikro algama, naročito naglašavajući staničnu glad o čemu se malo razmišlja.

„Malo ljudi razmišlja o problemima staničnog gladovanja. Naime, pošast današnjice postaje gojaznost. Iako ljudi unose u svoj organizam velike količine hrane, njihove stanice mogu gladovati pa se javlja umor, slabost, opće loše osjećanje...Makro- (bjelančevine, ugljikohidrati, masti) i mikronutrienti (vitamini i minerali) ne apsorbiraju se u dovoljnoj mjeri. Prvenstveno se to odnosi na esencijalne aminokiseline (ima ih 8, plus 2 uvjetno esencijalne), koje se, dakle, u organizmu ne mogu sintetizirati nego se moraju unijeti putem hrane.

Klamatska alga (Aphanisemenon flos aquae AFA alga) sadrži sve esencijalne aminokiseline u profilu koji se gotovo potpuno podudara sa potrebama čovjeka.

U „staničnom gladovanju“ važnu ulogu ima i tzv. stanični mikrotubularni aparat (u organizmu čovjeka), kojeg čine stanična stjenka i strukturirana citoplazma. Stanična stjenka fizički stvara a samim tim i razdvaja prostranstva citoplazmi dok su citoplazme neophodne za provođenje bioelektričnih procesa važnih u metabolizmu. Da bi organizam optimalno funkcionirao, neophodno je dobro stanje već rečenog «aparata». I zato je važna kvalitetna prehrana.

Zašto AFA alga? Važna osobina AFA-e je stanična membrana. Ona je izgrađena od tvari slične glikogenu te je iskoristiva 97% (bez velikog opterećenja probavnog sustava). Za razliku od toga, stanične stjenke viših biljaka su građene od celuloze, a budući čovjek nema enzime potrebne za njihovu razgradnju, veliki dio hranjivih sastojaka se ne može iskoristiti. Hranjive tvari AFA-e su zbog toga, lako dostupne svakoj stanici našeg tijela, tako da ih mogu gotovo maksimalno iskoristiti. Sadrži sve sastojke neophodne organizmu, djelo je prirode a ne djelo čovjeka, laboratorija i kemije, jer još uvijek čovjek nije uspio napraviti ono što postoji dugi niz godina u prirodi.“

Dragi ljudi, svako naše dijete trpi posljedice loše prehrane i otrova koje konzumira na razne načine. Svjedoci smo nervoze, apatije, netrpeljivosti, nezainteresiranosti, loših ocjena, viška kilograma, prištića po licu. Još dok su mala dosta dobro se nose s tim, jer im je jak imuno sustav s kojim su rođeni, koji pod stalnim pritiskom ipak popusti. Posebno teško je djevojčicama čiji hormonalni sustav sazrijeva već u osmoj godini, radi hormona prvenstveno iz hrane, a sa psiho sustavom su zapravo još djeca.

Radi prištića po licu smo spremni kupiti najskuplje kreme, omogućiti vrlo agresivne metode kod kozmetičarki, a ne pada nam na pamet, da koža samo odražava stanje organizma, koji se preko kože pokušava riješiti otrova i drugog smeća.

Čudno je što sve ovo vidimo, svega smo svjedoci, a svejedno reagiramo tek onda kad dijete postane klinički ili neki drugi slučaj.

Jednom prilikom sam negdje pročitala priču liječnika koji je kao dijete patio od ADHD. Govorio je o potpunom košmaru u glavi što zdrava osoba ne može niti pretpostaviti. Postao je liječnik kako bi iz tog saznanja „iz prve ruke“, pomagao onima koji se nose sa istim problemima.

A mi, možda trenutno nemamo bliska iskustva sa problemom poremećaja ponašanja, niti sa depresijom, niti ičim sličnim što sputava u življenju punine života, stvaranju dobrih odnosa i slično, a k tome imamo saznanja da nam priroda uvijek nudi rješenje, na nama je samo da prepoznamo.

Budimo donositelji dobre vijesti!

Ana




"Naša reakcija na stres je to što nas ubija, a ne sam stres" Dr. Hans Selye, Mađarski endokrinolog

Evolucija stresa - priča o našem davnom pretku, kojega zamišljamo kako je upravo pronašao grm prepun slasnih bobica i svečano odredio da mu to bude ručak, kad se u sred gozbe nađe oči u oči sa zubatim tigrom, kojemu već sline cure od zadovoljstva i slasti, jer je i on upravo pronašao svoj ručak.

Što se događa u tom trenutku u organizmu našeg pretka.

U istoj sekundi kad se suoči sa opasnosti, hipotalamus šalje poruku nadbubrežnoj žlijezdi da organizam treba biti spreman trčati brže, udarati jače, skakati više, vidjeti i čuti jasnije, misliti brže i sve to treba biti sposoban u samo nekoliko sekundi nego što je mogao ranije.

Srce počne pumpati dva do tri puta brže nego u normalnim okolnostima, šaljući hranjive tvari u glavne mišiće ruku i nogu. Krvni tlak u trenu poraste jer se kapilari zatvaraju tako da, radi eventualnih površinskih rana, ne iskrvari. Oči se nenormalno rašire u želji da vidi što bolje. Prestaju sve funkcije tijela koje nisu potrebne za borbu. Zaustavljena je probava, seksualne funkcije, pa čak je i imunološki sustav privremeno isključen. Ako je potrebno eliminira se čak i višak otpada da bi tijelo bilo što lakše. Odatle valjda ona rečenica…. Us.. sam se od straha….

Tijelo je odjednom u super naboju i naš davni predak, jedva izbjegavajući smrt, će poskočiti i potrčati brže nego je ikada trčao i kada već dobro odmakne, naći će sigurno mjesto gdje će leći i odmoriti svoje iscrpljeno tijelo.

Unatoč tehnološkim dostignućima, čovjek sada hoda okolo, u suštini sa istim umnim i tjelesnim sklopom kao i prije 25000 godina.

Zamislimo se sada na pauzi u sobi za kavu i doručak. U ruci imamo kavu i mirisan sendvič. Na otprilike trećem gutljaju kave i slasnom zalogaju koji krijepi, ugledamo šefa kako dolazi.

Njegov izraz lica, hod i sve ostalo odaje da je „ u lovu“. Uđe i promuklim glasom, koji ne trpi prigovor, reče „ Mogu li te vidjeti na trenutak u mom uredu, molim te“. Ono molim te nije ništa ublažilo dojam. Našli smo se oči u oči sa zubatim tigrom.

Naše tijelo reagira isto kao kod našeg pretka. Gotovo da možemo osjetiti krvni tlak kako se penje sve više i više, dok hodamo kroz hodnik do šefova ureda. Kroz glavu nam jure razne glasine koje smo čuli u posljednje vrijeme, a između njih posebno one o otpuštanju. Um nam nalaže bijeg, srce nenormalno pumpa krv, krvni tlak je ogroman, usta suha, ruke hladne i znojne, u jednom momentu čak imamo snažan poriv da odemo na zahod.

Šef nas uvede u svoj ured i zatvori vrata. Mogućnost bijega je svedena na nulu kao i mogućnost borbe. Sva stvorena energija je unutar nas, hara, imamo osjećaj da ćemo eksplodirati. Kad je šef počeo govoriti vidimo da je bila lažna uzbuna.

No bez obzira na to tijelo trpi štetu od nakupljene energije, koju ne možemo potrošiti niti u bijegu, niti u borbi, a nemamo ni mogućnost odmora. I tako iz dana u dan.

Stres je povezan sa vodećim uzročnicima smrti: srčanim bolestima, rakom pluća, cirozom jetre, nesrećama i samoubojstvima. Utječe na svaki aspekt ljudskog života, posao, osobne odnose, spavanje i prehrambene navike, na cjelokupno zdravlje i dobrobit.

Alarmantna je, na primjer, epidemija nesanice kao posljedice stresa, što nas ne treba čuditi ako znamo da dan za danom naše tijelo i um stenje pod stresom suvremenog življenja. Stres i nesanica nas dovode u stanje tolike iscrpljenosti, da se ne uspijevamo opustiti, ma koliko to željeli.

Upravo tada kada nam je opuštanje potrebno ko zrak koji dišemo, kada nam trebaju pozitivne misli i molitva… ne uspijevamo ništa od toga, radi prevelikog psihičkog i fizičkog umora.

Radi toga ne čekajmo tako krizne situacije nespremni. Svakodnevno, čak i u danima kad nam je sve savršeno i kad naša duša klikće od veselja i kad mislimo da bolje ne može biti, prakticirajmo opuštanje, dobre misli i molitvu. Tako ćemo puno lakše napraviti to isto i u kriznim situacijama.

Jačajmo našu nutarnju snagu, bez obzira kako se osjećamo i bit ćemo spremni mudro reagirati kad krenu negativne misli i emocije, koje nas odvlače u stanje ljutnje i bijesa, kad tijelo preplave hormoni stresa koji su, ako ih ne znamo ili ne možemo amortizirati, hrana za sve bolesti.

Sposobnost opuštanja i pozitivno razmišljanje je jednako važno za očuvanje zdravlja, kao i dobra prehrana i sve ostalo što spada u zdrav način življenja.

Hrpa savjeta i uputa je o tome kako se opuštati, a praksa pokazuje da svatko za sebe treba pronaći najbolji recept. No, sigurno nećemo pogriješiti ako krenemo u nasumičnu šetnju u prirodu, isključimo svu buku oko nas i čujemo one najtiše zvukove …. ili priuštimo sebi susret sa samim sobom kroz meditaciju ili na satu joge, tako da čujemo one najtiše poruke naše duše i tijela, koje inače ne čujemo.

Također je mnoštvo savjeta kako njegovati samo pozitivne misli. Najvažnije je osvijestiti svaku misao, pa kad čujemo onu lošu, samo naći njenu dobru suprotnost. Jednostavno, zar ne?!

Isplati se potruditi. Održavajući pozitivno stanje svijesti u krvi nam raste serotonin i endorfin, što nam pomaže da lakše izađemo iz naleta negativnih misli, osjećaja i uvjerenja, a hormoni stresa, zajedno sa krvnim tlakom, se značajno smanjuju. Hormonalni i imunološki sustav, kao i svi drugi, se uravnoteže bez lijekova ili drugih invazivnih postupaka.

"Kada smo istinski razumjeli i cijenimo koliko naša razmišljanja kontroliraju našu biologiju, možemo koristiti to znanje za stvaranje zdravlja i sreće. " Dr. Bruce H. Lipton PhD, autor „Biologija vjerovanja“

Kako god ovo vrijeme u kome živimo izgledalo, tu smo gdje jesmo, pa ako želimo imati bar donekle dobar život, trebamo naučiti nositi ga. Lakše i mudrije ćemo nositi stvari na koje naiđemo, odnosno koje nas sustignu, ako ojačamo um i tijelo.

Psiha posredstvom nervnog sustava utječe na endokrini i imuni sustav. Faktori psiho-.neuro-endokrino-imunološkog sustava su hipotalamus, hipofiza, vegetativni živčani sustav ( simpaticus i parasimpaticus ), žlijezde sa unutrašnjim lučenjem ( štitnjača, nadbubrežna, polova i gušterača), krvotvorni aparat, timus ….

Cijeli ovaj aparat možemo držati na zavidnoj razini ako se bar malo sebi posvetimo, pa ne propuštamo obroke, ali jedemo male porcije hrane sa niskim glikemičnim indeksom. Konzumiramo raznovrsne namirnice sa posebnim naglaskom na voće i povrće, radi vitamina i minerala, zelenu hranu, koštunjičavo voće i žitarice kinoa, zob, ječam, radi magnezija koji stabilizira živce, regulira šećer u krvi i pomaže u stresnim situacijama.

S obzirom na nutritivni sastav AFA alge, njenom konzumacijom osigurat ćemo organizmu sve ovdje navedeno i više od toga. Zovu je eliksir za mozak, hrana za genije. Hrani, okrjepljuje, balansira i harmonizira PNEI sustav, osobito hipotalamus i hipofizu. Posebno u stresnim situacijama je važna radi neuropeptida, jer seratonin umiruje i štiti od depresije, a dopamin nas čini aktivnima i radno sposobnim.

„Sve morsko povrće, sve alge, su korisne za nervni sustav ali je najdjelotvornija AFA alga. Ona bistri misao, balansira lijevu i desnu moždanu hemisferu i pomaže razvoju integralnog i holističkog mišljenja koje kombinira logiku s intuicijom. Uz AFA algu se razvijaju kreativne sposobnosti i povećava produktivnost mozga, stimulirajući epifizu, hipotalamus i hipofizu. Osim toga, AFA alga aktivira suptilna osjetila, regulira san, obnavlja živčane stanice i olakšava njihovu međusobnu vezu.“ Dr. Peter Naydenov, pedijatar, homeopat, algoterapeut.

Dragi ljudi, manje-više smo svi osjetili stres, paniku, kad ne prestajemo griješiti, kad nam ne ide, kad se ne možemo sabrati, ili kad pokušavamo učiniti nešto kreativno, za što znamo da smo inače sposobni, odjednom ni traga od ideje i konstruktivnosti.

Za razliku od trenutaka kad se osjećamo opušteno, kad smo sigurni u sebe i kad smo svjesni da se u nama nalazi cijeli protokol, po kojemu će sve doći na svoje mjesto, upravo onako kako zamišljamo. To je naše prirodno stanje; opušteni, okretni, sposobni završiti i najsloženije zadatke.

Pomognimo sebi održati se na toj razini. Hranimo se kvalitetno, uključimo u prehranu alge, ne preskačimo obroke, upriličimo bar pola sata fizičkih aktivnosti i bar nekoliko minutna susreta sa samim sobom u tišini.

I bit ćemo u stanju da najbolje moguće odrađujemo sve postavljene nam zadatke, rješavamo sve probleme i osvijestimo svoj značaj u hijerarhiji odnosa, koji sigurno nije zanemariv.

Duboko udahnimo i uživajmo u životu. Nalazimo se upravo na mjestu i u vremenu gdje trebamo biti.

Napravimo danas čudo!

Ana




Čudesan ples boja, ni traga sivoj a kamoli crnoj, a sve živo oko nas vibrira najčistijom energijom. Korak nam lak, gotovo ne dotičemo zemlju, pozdravljamo sve ljude, znane i neznane i susret sa svakim je čista radost. Ptice pjevaju ljepše nego ikada, more nježnije šumi, cvijeće je jarkijih boja i opojnijeg mirisa, a sunčeve zrake su tople taman toliko da nam dotaknu dušu i srce i još jače potaknu predivno stanje zaljubljenosti. Divno li je biti zaljubljen!

‎No, zaljubljenost dođe i prođe, ali zato je tu, ne manje divan, osjećaj ljubavi, koji ako ga njegujemo može trajati uvijek i zauvijek. Voljeti, voljeti, voljeti, jer ljubav liječi, budi i usmjerava i u našim najdubljim dubinama pronalazi, izvlači van i prostire pred svijetom, ono najbolje u nama.

„Kad bi samo mogli voljeti dovoljno, bili bi najsretnije i najmoćnije biće u svemiru.“… Emmet Fox

Iako se čini da je priča o ljubavi, o kakvoj god bila riječ, onoj u romantičnom smislu ili uopće ljubavi za život, trivijalna tema u ovim teškim vremenima, trebamo biti neumorni i neprestano ukazivati da je ljubav put.

Ili bi možda trebali naborati čelo i „mudro“ razglabati o trenutnoj situaciji, dorađujući nedavne loše događaje i čineći ih strašnijima nego što stvarno jesu, kako bi bili pravo uporište naše diskusije, mudrih tvrdnji i zlogukih predviđanja o konačnom svršetku svega što je ikada valjalo.

Naravno, dovoljno je samo kratko ali trezveno promišljanje, da zaključimo kuda bi nas odveo ovakav stav, što će nam širom otvariti oči, srce, mozak i budniji nego ikada, odlučit ćemo radije biti donositelji dobrog raspoloženja i dobre vijesti, nadasve izvor ljubavi, makar što se događalo.

Jer dokazano je da je ljubav najmoćnije oružje za otklanjanje unutarnjih i vanjskih teškoća na osobnoj razini, pa sve do planetarnih odnosa. Zato je dobro osloboditi se trauma, boli, ogrebotina, razderotina, svih teških i bolnih iskustva, ostaviti ih vremenu u kojem su nastali i načiniti mjesta za ljubav.

Opraštajući se od svijeta, Gabriel G. Marquez kaže:

„Bože moj, kad bih imao još jedan komadić života, ne bih pustio da prođe ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim. Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živio bih zaljubljen u ljubav. Dokazivao bih ljudima koliko griješe kada misle da su prestali zaljubljivati se jer su ostarjeli, a ne znaju da su ostarjeli jer su se prestali zaljubljivati.“

Pa naravno da nije lako. Biju nas strašne nevere i hladan vjetar zviždi oko ušiju, ispunjeni smo strahom da ćemo se razbiti o hridi, prema kojima nas neumoljivo nosi, a usprkos svemu, trebamo u nama pronaći iskru ljubavi za nas, za svijet oko nas, pa čak i za tu neveru koja nas šiba.

Spremni smo odgovoriti na sve životne izazove, a naročito u zahtjevnim vremenima, kada su naš um, duh i tijelo sabrani u jedno. Najveću ulogu u tome ima naš odnos prema nama samima. Posebno prehrana utječe, ne samo na naše fizičko tijelo, nego jednako i na um, a samim tim i na snagu duha. Gladni ljudi imaju malu energiju, lošeg su raspoloženja, skloni su depresiji i teško nose i najmanje teškoće.

Prof Sabella u Chicagu, koji je dugo bio posvećen istraživanju uma kod depresije, utvrdio je da depresivni ljudi imaju izrazito nizak feniletilamin. To je endogena molekula koja se proizvodi u našem tijelu, posebno u mozgu, koja aktivira glavne neurotransmitere, naročito dopamin i noradrenalin.

„Pheniletilamin (PEA) organizam proizvodi u velikom broju kad smo zaljubljeni, ne samo u drugu osobu, nego općenito zaljubljeni, u posao, krajolik, sliku, kada nas prožima oduševljenje i entuzijazam, kada smo puni razumijevanja, socijalizacije, i suosjećanja, kada smo definitivno povezani s osjećajima simpatije.

Dodavanje pheniletilamina kroz prehranu, značajno će poboljšati raspoloženje i smanjiti depresiju.“ smatra prof. Sabella.

I razne druge studije potvrđuju djelovanje PEA na raspoloženje, radi povećane proizvodnje endorfina, tvari koja stvara osjećaj općeg blagostanja i ima snažno proti stresno djelovanje.

PEA je prisutna u širokom rasponu namirnica, od čokolade do crnog vina, zrelih sireva i mahunarki, a najbogatiji izvor su AFA alge.

PEA u AFA algi ima nezamjenjivu ulogu u mentalnoj funkciji. Naučnici je, zbog sposobnosti promicanja razumijevanja i dobre volje, nazivaju molekula ljubavi.

Jedan gram sušene AFA alge sadrži oko 3 mg PEA, doza koja dnevno obnavlja njene rezerve, a u isto vrijeme ima izravne učinke na podizanju energije, pozornosti i koncentraciji. Prednosti uzimanja PEA iz AFA alge je činjenica da se uzima u snažnoj sinergiji sa ostalim hranjivim vrijednostima.

Zahvaljujući feniletilaminu AFA alga održava i poboljšava raspoloženje, ima jako dobar poticaj za pozornost i koncentraciju, djeluje općenito na stimulaciju energije, bilo fizičke, emocionalne ili psihološke. Jedan je od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizičku, emocionalnu i mentalnu energiju jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan način, podržavajući različite aspekte i različite faze stresa.

Nije lako ali se isplati. Isplati se ne podleći panici i strahu, ostati zdrav i snažan umom, duhom i tijelom, imajući na pameti činjenicu da svakoj oluji dođe kraj, da ni jedna nedaća, koja nam se dogodi, nije strašna ako nas nauči strpljenju, suosjećanju, razumijevanju, opraštanju i ljubavi. Zapravo, to i jest njena uloga.

Dočekat ćemo tada smiraj mudriji i bogatiji nego smo ikada bili, puni ljubavi za sav život. Bit ćemo najsretnije i najmoćnije biće u svemiru, bit ćemo ono što jesmo.

Ana



Vrijeme je ponovnog rađanja! Sva priroda klija, pupa, lista, cvijeta, rađaju se novi naraštaji kukaca, ptica, naše fizičko tijelo se obnavlja, stare stanice se ubrzano zamjenjuju novima,……, a kruna svemu je blagdan Uskrsa.

I tako uvijek sve iznova, svako proljeće nas se podsjeća da upravo imamo priliku, u obnovljeno fizičko tijelo nastaniti i obnovljen duh, a sve poteškoće, krivnju, nedaće i nesreće, ostaviti iza nas.

I te kako osjećamo važnost ovog blagdana. I te kako smo svjesni da je to puno više od kolača, obojenih jaja, pince, janjetine i mlade kapule, pa čak i od crkvenih obreda.

Prije dva tisućljeća, u trenutku kada je čista i bezuvjetna ljubav zasjenila sva loša djela i sve loše misli, dat je naputak koji vrijedi za sva vremena, za svakog čovjeka, bez obzira na vjeru i uvjerenje, baš kao što je i onda jednako vrijedio za vojnika, razbojnika, apostola, za cijeli puk.

Svakome od nas se čini da ima sto potreba koje treba zadovoljiti, a sve se zapravo svodi na potrebu dijeljenja čiste i bezuvjetne ljubavi, jer naše se duše dodiruju, naši osjećaji se miješaju u jedan zajednički iz kojega svi zajedno blagujemo, čiji okus svi probamo. S toga, valja voljeti, nikada ne suditi, nego u trenucima ljutnje, gnjeva, kušnje, voljeti još više.

Budimo zahvalni i odlučimo biti ono što jesmo, iskra Božje ljubavi.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Ana



Napokon proljeće. Vrijeme je da u naše domove ubacimo njegovu svježinu i živost.

Nered, prašni zidovi, podovi, namještaj, hrpe papira, odjeća godinama ne nošena, sve to zadržava staru opterećenu energiju, odražavajući kaos, ne samo u prostorima u kojima boravimo, nego i unutar nas.

Ako ne iskoristimo travanjski val nove energije, nego sa svim tim uplovimo duboko u svibanj, osjećat ćemo se poraženo i depresivno i stotinu puta ćemo se pitati zašto, a nećemo znati razlog.

Obnovimo prostor, oslobodimo se nekorisnih stvari, oslobodimo se svega što već ima prizvuk smeća,…… očistimo naš dom, osnažimo naš um.

Trebamo samo donijeti odluku, pronaći malo vremena, a naše vrijedne ruke, domišljatost i iskrice kreativnosti će učiniti čudo. Na kraju ćemo osjećati slatki umor pobjednika, sa ogromnom dozom oduševljenja potaknuto čistom energijom, koja će se zavrtjeti u prozračnom i mirisnom domu.

Očistimo podove, zidove,… ako negdje postoji vlaga ili gljivice, u sprej bocu pomiješajmo jednaku količinu vode i bijelog octa, dodajmo nekoliko kapi eteričnog ulja radi mirisa i poprskajmo kritična područja. Bijeli vinski ocat ubija plijesni i štetne bakterije.
A posljednje atome ustajalog zraka i mrtve energije izbacimo iz prostora na drevni način, kaduljom. Jednostavno je. Prije svega ispunimo srce pravom namjerom, kakav prostor želimo da nam bude. Otvorimo sve prozore i sva vrata za priliv svježeg zraka. Zapalimo par listova suhe kadulje na nekom zgodnom podlošku, pa sa onom namjerom kojom smo ispunili srce i kaduljom koja se dimi, obiđimo sve prostorije u kući. Kažu da ova drevna praksa donosi u prostor nove mogućnosti i kreativnu energiju. Probajmo!

No, kao što je naš dom zatrpan nepotrebnim stvarima, negdje po zaboravljenim ćoškovima, raznim smećem i lošom energijom, isto stanje je i sa našim tijelom.

Toksini skriveni u svakodnevnim stvarima nas polako, ali sistematično truju, ...alkohol, šećer, pesticidi, nezdrave masti, kemikalije koje se nalaze u kozmetici, vodi, zraku…... , primamljivo zapakirane razne stvari i hrana, proizvedene sa suvremenim kemikalijama u ovom suvremenom svijetu, tuš zavjese, šamponi ... nema kraja popisu.
Naša jetra nije u mogućnosti očistiti toliki otrov koji neprestano, na razne načine, ulazi u naš organizam. Radi prevelike toksičnosti nemamo energije, inertni smo, debljamo se, stalno su nam prisutne neke infekcije, prehlade, alergije, a misli su nam nejasne i konfuzne.

A proljeće je "sezona jetre", što je već odavno poznato u kineskoj medicini, pa bi pogotovo u ovim mjesecima, trebali podržati njen rad. Pokušajmo ograničiti unos kave i alkohola, jedimo citruse, papriku, kurkumu, pijmo čaja od đumbira i limun i med.

Naravno da želimo naše tijelo očistiti od otrova i ostalog smeća, počistiti sav nered koji se nakupio, za što postoji mnoštvo načina, od jednodnevnog posta svaki tjedan, do cijelih programa za čišćenje u koje je uključena i obnova bakterijske ravnoteže u crijevima.

O svim odličnim proizvodima koji su nam na raspolaganju za čišćenje organizma, probioticima koje trebamo dodati za obnovu crijevne flore, enzimima koji će pomoći u apsorpciji svih hranjiva, s veseljem ću opširno odgovoriti na svaki vaš upit.

Da, posebno je važno obnoviti probavni sustav jer je on mnogo više od toga. Odatle sve kreće, i zdravlje i bolest. U stvari, to je doslovno naš drugi mozak, a k tome i stanište 80% našeg imunološkog sustava.

Gotovo svaka studija je u probavnom sustavu pretilih osoba pronašla bakterijsku neravnotežu, više loših nego dobrih bakterija, pa se da zaključiti da je to jedan od razloga za pretilost. Ispravak ove neravnoteže će, dakle, imati neposredan učinak na mršavljenje, a to se može postići fermentiranim namirnicama, kiselim kupusom, kefirom, ili kvalitetnim probiotičkim proizvodima.

Nedavno objavljenim istraživanjem je utvrđeno da su osobe koje su svakodnevno uzimale probiotike uspjele za 12 tjedana smanjiti trbušne naslage.

Tako ćemo se čišćenjem organizma, obnovom crijevne flore i malim promjenama u prehrani, oslobodit onih nekoliko kilograma koje nam je skrivala zimska odjeća.

Posebno je važno isključiti sa jelovnika one najgore namirnice koje bi nas mogle blokirati na tom putu:

Šećer ... prekomjerni unos šećera često rezultira otpornosti na inzulin i dijabetesom tipa 2. Također, šećer djeluje kao gnojivo za loše zdravlje jer uništava dobre bakterije u crijevima. I ne samo čisti šećer, nego šećer u svim oblicima. Na primjer jogurti su također zaslađeni. Umjetni zaslađivači su čak gori od običnog šećera, jer se pokazalo da sadrže atom klora koji pogotovo ubija dobre bakterije u crijevima.

Slijedeće su obrađene, zapakirane namirnice, koje sadrže mnoge loše bakterije, kemikalije i aditive, i mnoge druge sastojke koji uništavaju naša crijeva i stvaraju otrovno okruženje u trbuhu, koje se brzo širi po cijelom tijelu .

Razmislimo i o pšenici i pšeničnim proizvodima, mlijeku i mliječnim proizvodima, mesu…..

Iz mnoštvo teorija o prehrani, o tome kako održati normalnu težinu i biti zdrav, može se zaključiti da ne postoje usuglašeni stavovi, zapravo da su mišljenja vrlo različita. Zato je važno da sve namirnice kombiniramo sa našim zdravim razumom i pronađemo što je za nas najbolje, no uvijek imajmo na umu da je hrana koja kontrolira razinu šećera u krvi u kombinaciji sa rutinskim vježbanjem, važna za poboljšanje osjetljivosti na inzulin, kardiovaskularno i ukupno zdravlje.

Počnimo sistematično misliti na sebe sa malim promjenama u dnevnoj rutini i imat ćemo rezultate u obliku veće energije, dobrog raspoloženja, što automatski utječe na brži metabolizam.

1. Prije nego što sjednemo za jelo, napravimo jednostavnu vježbu: udobno se smjestimo, udahnimo duboko brojeći polako do četiri ... zadržimo dah također do četiri ... izdahnimo do četiri ... zadržimo bez zraka do četiri. Ponovimo 4 puta. Radi ove jedne minute, koliko traje vježbica, osjećat ćemo se opušteno, snizit će nam se krvni tlak i broj otkucaja srca, a aktivirati parasimpatički živčani sustav. Bolje ćemo probavljati i apsorbirati hranu.

2. Vremenski razmak, od posljednjeg dnevnog obroka do prvog jutarnjeg, treba biti najmanje 14 sati. Tijelo će taj period iskoristiti za ubrzano sagorijevanje masnoća.

3. Predlažem vam, na neko vrijeme, mjesec, dva, provjeren jelovnik:

Ponedjeljak, srijeda i petak

Doručak:
2 žličice Lighten up-a ili 3 kapsule AFA alge
1 šalice nezaslađeno bademovo ili zobeno mlijeko
1/2 šalice nemasnog jogurta
1 šalica sada svježih jagoda, a može i smrznutih ili drugo voće po izboru
1/2 žličice cimeta
Ljeti se mogu dodati kocke leda

Rani ručak, oko 12 sati

Proteini; nemasna piletina, divljI losos ili puretina, tanki odresci veličine dlana.
Ugljikohidrati; pola šalice quinoe, ječma ili graha ili slatkog krumpira,
Vlaknasto povrće koje god želite, šparoge, brokula, cvjetača, grašak ili salata. Malo maslinovog ulja i začina po ukusu.

Večera najkasnije do 18 sati

2 žličice Lighten up-a ili 3 kapsule AFA alge
1 šalice nezaslađen zobeno ili bademovo mlijeko
½ šalice pirea od bundeve
1 žličica cimeta
½ žličice muškatnog oraščića
Ljeti se mogu dodati kockice leda

Oni koji ručaju kasno poslije podne, predlažem da zamjene večernji shake i ručak.

Ovi ukusni shakovi će doprinijeti ubrzanom metabolizmu.

Utorak, četvrtak i subota doručak i ručak po volji, a za večeru lagani obrok Lighten up-a, koji će doprinijeti čišćenju crijeva. Pojesti ga najkasnije do 18 sati.

U nedjelju sva tri obroka po volji, s tim da treći ne bude kasnije od 18 sati, nakon koga treba prestati jesti bilo što do prvog obroka idući dan.

Prije svakog obroka koji sadržava ugljikohidrate, uopće šećere, poželjno je pojesti pola žličice pravog ekstrakta cimeta, koji dobiven iz kore Indonezijskog ili Cejlonskog cimeta. Cimet će dramatično poboljšati osjetljivost na inzulin.

Svima nam je već poznato, ali je dobro spomenuti da je potrebno piti najmanje 8 velikih čaša vode dnevno, a ujutro može šalica zelenog čaja ili organske kave.

Vježbanje. Mnogi već zagovaraju vremenski kraće, a agresivnije vježbe, obrazlažući da je kod velikih napora tijelo izloženo dugotrajnom stresu i stvaranju slobodnih radikala. Evo primjera jedne rutinske kratke vježbe koja će poboljšati metabolizam:

30 sekundi čučnjeva, 30 sekundi sklekova, 30 sekundi stepa. Ponoviti 4 puta.
Ukupno vježba traje samo šest minuta, a kažu da će sagorjeti više masti nego duge kardio vježbe.

Dragi ljudi, proljeće je novi početak za prirodu i za nas. Zato ne smijemo zapostaviti ni područje našeg uma.
Ako dosljedno ne doživljavamo obilje, uspjeh, sreću i slobodu, vjerojatno je vrijeme za temeljito proljetno čišćenje podsvjesnog uma, koji je u velikoj mjeri zanemaren. Rezultat toga je da stalno okolo vučemo iste stare prašnjave kutije mentalnog smeća i zastarjelih uvjerenja, ponavljajući iste obrasce ograničenja i promašaja.

Izvucimo se, otvorimo se prema novim idejama i mogućnostima.

Uz pozdrav i veliko hvala za vrijeme koje ste odvojili na ovu moju poruku. Zaista je dugačka. Ispričavam se. No, nadam se da ste pronašli nešto korisno.

Ana

Jednako kao što stanje našeg tijela zavisi od stanja svake stanice u njemu, tako i stanje obitelji, poduzeća, države, svijeta, zavisi od zdravlja i mudrosti svakog pojedinog čovjeka. Obrnuto ne funkcionira, bez obzira što mislili, radili, čemu težili, obrnuto ne funkcionira.

„Ja ću biti drugačiji, bolji i doprinosit ću više, kad ovo društvo, država bude bolje i meni da više.“ …. To nema veze sa zdravom pameti. Ovo društvo, država, svijet, to smo ja i ti, mi svi zajedno i stanje je upravo onakvo kakav je naš zajednički doprinos.

Radost i prosperitet svakoga od nas pojedinačno, zavisi o radosti i prosperitetu drugih oko nas. Taj odnos funkcionira po principu spojenih posuda, dajemo i primamo i pozitivno i negativno i ne možemo se ograditi od događanja iz vanjskog svijeta, niti se vanjski svijet može ograditi od naših osjećaja i našeg činjenja, radi čega je važno da svaki pojedinac radi na osobnoj tj svekolikoj dobrobiti. Iz istog razloga se mnogi znanstvenici bave jedinkom, čovjekom, čak stanicom u tijelu čovjeka, a sve u cilju konačne dobrobiti svih, cijele planete, jer najvažnija karika svekolike dobrobiti je zdrav i radostan čovjek.

Kad je čovjek zdrav neće ga dodatno šokirati loše stvari, koje ulaze u njegov sustav, ili zaraziti jadom i čemerom. Zdrav čovjek će to primiti kao informaciju na koju će reagirati pitanjem „Što ja tu mogu učiniti. Koja je moja uloga u tome. Kako mogu doprinijeti?“.

Jer zdrav čovjek ima jasne misli, formiran stav, intuitivnost, mudrost, siguran je u svoje odluke, svjestan snage „leptirovih krila“ i zna da treba djelovati iz izvora svoje osobnosti. S toga se ne priklanja „bukačima“ od slučaja do slučaja, masovnim neredima makar pod kojim motom, jer bi izgubio svoju osobnost i svrhu, nego iz minute u minutu, u okvirima kakvi taj čas jesu, ostvaruje svoju svrhu dajući uvijek i nanovo najbolji dio sebe. On vidi stvari onakve kakve jesu ali bez panike, jer ima otvorene oči, ali i otvoreno srce.

Zataškavanje, prikrivanje, ne prihvaćanje stanja i uzroka, eventualno samo kozmetička intervencija, vodi do kad-tad gorkog buđenja i posljedica koje su proporcionalne vremenu njegovanja privida, vremenu zavaravanja. Nažalost, svjedoci smo da to pravilo vrijedi za sve sustave, od države, preko firme, obitelji, pa do nas samih, našeg organizma.

Dani su sve topliji. Malo pomalo skinuli smo zimsku odjeću, kapute, jakne, veste, otkrili dio po dio tijela i evo vrijeme bikinija samo što nije. S tom mišlju i skoro goli, pogledamo se u ogledalo i nastane panika.

To što vidimo doslovce nas šokira, a onda razljuti i počnemo se ponašati ne baš zdravo razumski. Ljutimo se na tijelo kao da je ono samo bez nas, cijelu zimu bilo negdje na odmoru, bez naše kontrole ljenčarilo, prežderavalo se i upravo nam se vratilo u tako groznom stanju?!

Ovakvu paniku možemo izbjeći samo ako smo u svakom trenutku svjesni svog fizičkog tijela, ako ga prihvaćamo takvog kao što jest, i ulažemo u njega da bude snažnije, zdravije….. i iznad svega da smo mu zahvalni.

Zahvalni nogama što nas nose, rukama kojima milujemo dijete, dotičemo cvijet, srcu koje u neprekidnom divnom ritmu hrani naš mozak, kojemu smo zahvalni za sve ideje, svu mudrost, …

Nažalost, često ga potpuno zaboravimo. Zaboravimo da naše fizičko tijelo treba našu pažnju kako bi dobro funkcioniralo i dobro izgledalo. Ponekad nam proleti neka takva misao, no, brzinski je pokopamo i obećamo sebi „ o tome ću sutra ili neki od slijedećih dana, a sada ću kao i jučer nabaciti na sebe odjeću da sakrijem, prikrijem, zakamufliram, na lice make up i debeli sloj pudera, jer od kreme, koliko god da je skupa, ništa“… i tako dan za danom

A onda dođe pet do podne, kada, ljutito, pribjegavamo drastičnim i nehumanim tretmanima, kao da ga želimo kazniti radi neposluha, umjesto da smo mu zahvalni za sve njegove poruke, koje nam šalje u obliku masnih naslaga, tromosti, pospanosti, depresije, osipa, lošeg stanja kože, kose, noktiju, akni, ništa mi se na da,…. umjesto da smo ih čitali kao zov u pomoć, upozorenje da žurno trebamo prestati sa lošom prehranom i uopće lošim tretmanom, jer ne stigne izbaciti sve otrove i lošu hranu pa ih skladišti u masne naslage, a zbog fizičke neaktivnosti nema kisika i stanice umiru.

A sve je zapravo tako jednostavno!

Tri osnovne stvari, koje ruše naše tijelo iznutra i dovode ga u ne baš zavidan izgled i formu, su loša prehrana, stres i izostanak fizičke aktivnosti, a svaka od njih za sebe i sve zajedno, čine naš organizam kiselim, što je uzrokom svih bolesti.

Njemački naučnik Otto Heinrich Warburg, je 1931.g. primio Nobelovu nagradu jer je kroz svoja istraživanja utvrdio da je osnovni uzrok raka prehrana namirnicama koje organizam čine kiselim, kao i fizička neaktivnost.

"Pomanjkanje kisika i kiselost su dvije strane iste medalje: ako netko ima jedno ima i drugo. Kisele supstance odbijaju kisik, s obzirom na bazične, koje privlače kisik. Stanica lišena kisika se za 48 sati može pretvoriti u stanicu raka. Za razliku od svake normalne stanice, koje imaju apsolutnu potrebu za kisikom, stanice tumora žive bez kisika, dapače, one su anaerobne i ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika.“ ….Otto Heinrich Warburg

Dr.George W.Crile, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu, izjavljuje: "Sve smrti takozvane "prirodne" nisu ništa drugo nego terminalna točka kisele zasićenosti."

S toga se krv neprestano sama regulira kako ne bi upala u metaboličku kiselost, koja nastaje ako se ph krvi spusti ispod 7. Za ovu regulaciju tijelo mora imati osnovne minerale, koje dobiva kroz prehranu, a ako ne koristit će rezerve iz tijela.“

Dr. Theodore A. Baroody u svojoj knjizi Alkalizirajte ili umrite: "U stvari, nisu važna bezbrojni nazivi bolesti, važno je to da sve bolesti, bez obzira kako se zvale, su rezultat previše kiselog organizma, pa čak i degenerativne bolesti."

Najveća kiselost je u jutarnjim satima jer organizam u toku noći obavlja metaboličke procese uravnotežuje ph krvi na teret zaliha. Čuli ste sigurno kako bolesnici znaju reći, kad odmakne jutro, da su preživjeli ovaj dan. Možemo samo zamisliti koja je sreća za organizam kada ga odmah nakon buđenja nahranimo AFA algom, koja svojom lužnatošću od 9-11, radi velikog postotka klorofila, ispravlja kiselost u kojoj smo se našli, a k tome popijemo i dovoljnu količinu vode. Ili suprotno od toga, kako je strašno za organizam ako na već postojeću kiselost dodamo veliku šalicu kave i zakiselimo ga dodatno.

Dragi ljudi, naravno da vam i dalje preporučam AFA algu. Za ne povjerovati je da će ta mala biljčica riješiti sve probleme, a hoće. Hranjivima koje se u njoj nalaze, nahranit će organizam, nahranit će nam mozak pa ćemo lakše nositi dan, a bit ćemo i dobro raspoloženi radi čega ćemo vrlo lako odraditi dnevnu dozu fizičkih aktivnosti.

Govorim o AFA algi jer o njoj mogu svjedočiti, a vjerojatno postoje i neke druge dobre namirnice koje će polučiti jednako dobre rezultate. U svakom slučaju njegujmo našu nutrinu, ne dozvolimo da smo „izvana gladac, a iznutra jadac“. Istražujmo, punimo se novim informacijama i saznanjima, a sve u cilju što kvalitetnijeg življenja, ne sutra, ne dogodine, nego sada i uvijek.

Sretan vam Praznik rada. Uživajte sa svojom obitelji i prijateljima uz ovo prekrasno proljetno vrijeme.

Ana




Prije svega, hvala! Hvala za sve vaše vrijeme, svu podršku, svu gomilu dobrih informacija koje smo razmijenili, pišući se već pune četiri godine. Jedni uz druge smo stekli nova saznanja koja su nam bila od koristi, bar kao maleni okidač za dalje u trenutku kad smo negdje zapeli.

Nevjerojatno lijep osjećaj je primati poruke zahvalnosti, ali zahvalnost ne pripada samo meni, nego svima nama, radi sve jednako uloženog truda da proslijedimo dobru informaciju ili učinimo neku drugu prijateljsku gestu. Svatko se trudio dati najbolji dio sebe, svijetu i vijeku, u danom trenutku.

I sreća da je tako, jer kakav ogroman gubitak bi bio pustiti da nam vrijeme dođe i prođe, da neprimijećeno nestane, jer izgubili bi ne samo taj dio vremena, nego i dio života. Kao pijesak kroz prste, nečujno ode u nepovrat, a pogotovo ako je ispunjeno ništa ne činjenjem, nesvjesnim dokoličarenjem …, ako u njemu nismo „nit suzu ronili, nit smijehom zvonili“.

E, ali dođe dan kad shvatimo svu njegovu vrijednost i očajnički tražimo još jedan dan ili bar jedan sat i sjetimo se svake izgubljene minute i zažalimo što je nismo, ma kako god, ali dubinski svjesno proživjeli.

U filmu „In time“, negdje tamo u budućnosti, vrijeme je zamijenilo novac. Sve se plaća vremenom, stanarina, hrana, putovanja… i jedini način da se ostane živ je zaraditi, ukrasti ili naslijediti još vremena.

"Nemam vremena brinuti o tome….", kaže na početku Justin Timberlake, dok sjajan zeleni sat na njegovoj podlaktici, odbrojava preostalo mu vrijeme. Sat, sa kojim se svi rađaju, počinje odbrojavanje sa prvim udahom, a kad se zaustavi na 00:00, nema više pomoći, život se ugasio, vrijeme je isteklo.

Ta činjenica da im vrijeme stalno curi, tjera ljude da očajni trče gdje god idu, ne bi li ga što manje potrošili i što više zaradili. Događaju se drastične situacije. Mlada žena, kojoj je vrijeme pri kraju, zna da ga može još dobiti na odredištu udaljenom dva sata hoda, no, sjajni sat na njenoj ruci pokazuje da ima još samo sat i pol. Odluči se ići autobusom, međutim vozna karta je upravo sa jednog poskupila na dva sata.

Film nosi poruku da prepoznamo svoje vlastite živote u vremenu koje imamo i koje istječe bez obzira što nam na ruci ne otkucava vremenski sat.

Zamislimo kako bi bilo super kada bi imali vremensku banku, u kojoj bi mogli uzeti dodatno vrijeme?! No, odmah nam se postavlja pitanje, čemu, ako ne znamo što učiniti s tim vremenom. Ako smo zbunjeni i neorganizirani, ako ne shvaćamo vrijednost danog trenutka, nikakvo dodatno vrijeme nam ne može pomoći.

Jedan od ključeva mirnog i kvalitetnog življenja je biti svjestan svog značaja u vremenu u kojem jesmo. Možemo uživati trošeći ga kako god, na način na koji god želimo, ako smo svjesni da je minuta koja je upravo istekla, nepovratna.

To saznanje nas tjera da posložimo stvari po prioritetima, da gotovo nikada ne dođemo u situaciju da obaveze koje su nam važne, našim nemarom, postanu, k tome, još i hitne. Panika nas tada zavrti u krug, izgubimo se, čini nam se da ničim više ne gospodarimo, da nas vrijeme „gazi“ i da baš za ništa nemamo vremena.

No, čak i tada, kad smo svjesni činjenice da nemamo vremena za gubljenje, dan za danom ustajemo ujutro bez ikakva plana, žureći se besciljno, dok vrijeme nepovratno odeeeee.

Nikakvo čudo. Gotovo da to i nije naša krivnja. Nitko nas nikada nije naučio kako dobro koristiti vrijeme i ispuniti svakodnevni život sa značenjem i svrhom.

Naš sustav nije postavljen da nas se nauči njegovati naše najbolje talente i najveće težnje, nego samo kako osigurati osnovni opstanak.

Obrazovni sustav je dizajniran za stvaranje dobrih radnika koji će se boriti za radna mjesta i graditi karijeru u životu. Ne potiče se razvoj najvećeg osobnog potencijala, da procvjeta u svoj svojoj snazi, niti stvara kreativne ljude, koji krče put naprijed za dobrobit planete. Oni stasaju samouki, do nedavno, šačica hrabrih, koji su prepoznali svoju jedinstvenost, a koja treba služiti svijetu.

Na sreću, nikada nije prekasno. Na vrijeme je kad god se krene. Dok god nam srce tuče, na vrijeme je. Jedini problem je što nam životni sat nije vidljiv i ne znamo koliko još ostaje do 00:00, zato stalno imajmo na umu da nije uputno odugovlačiti. Odugovlačenje je kradljivac vremena, a ono je neumoljivo u svom protoku. Možemo ga očajnički moliti da malo zastane dok se mi još snađemo, jer nam se čini da još nismo spremni…. zaludu, vrijeme je neumoljivo i juri dalje.

Dobro je promisliti što uradimo sa 24 sata koje svako jutro dobijemo. To je zaista ogromna količina vremena. 1440 minuta! Jesmo li zadovoljni kako ga potrošimo?

Postoje samo dvije prepreke koje će nas spriječiti da bolje upravljamo vremenom, da budemo učinkovitiji i zadovoljniji: nejasnoća i nedostatak motivacije.

Već smo rekli da zbunjeni um uvijek kaže ne. Ako nam ono što trebamo učiniti nije dovoljno jasno, mozak će stvoriti otpornost prema tome radi čega će izostati i motivacija.

Napravimo svoj vlastiti, jednostavan ali jasan, plan zadataka koje treba uraditi. Ne prepisujmo od nikoga, niti od onih najuspješnijih ili naj… što god, jer mi smo jedinstvena osoba i ne trebamo se bojati pokazati svoju pravu osobnost. Strah od različitosti i potreba da se prilagodimo postavljenom okviru, su lažne i destruktivne. Jedinstveni smo i svijet nas treba upravo takve. To je naše pravo, a i dužnost.

Donijeta odluka i plan se mogu korigirati, radi nekih novih saznanja, ali nikada ne odustati, ne iznevjeriti samog sebe, ne pronalaziti izgovore… od sutra ću, sad mi se neda.., tko zna jeli to to…. Potrebna nam je snaga volje.

Nitko nikada nije postigao nikakav uspjeh dok nije naučio koristiti snagu volje. Kada se nema snažna volja bitka je izgubljena.

Doba Kraljice Victorie (1819-1901) je bilo poznato kao jedno od najprosperitetnijih dinastija u povijesti. Viktorijanci su kroz povijest poznati po inteligenciji, brzom umu i drugim vrlinama. Siromaštvo je tada bilo gotovo uništeno, broj milijunaša je porastao ...Svi su bili sretni, ljubazni i suosjećajni ... Tajna ljudi tog vremena je eksplozivna snaga volje!

Znanstvenici tvrde da svatko može imati snažnu volju. To je mentalni mišić koji možemo trenirati.

U jednom restoranu u Londonu, Roy Baumeister, ugledni američki profesor socijalne psihologije, je naručio riblji ručak i čips, iako čips neće jesti. Naručio ga je samo da trenira svoju snagu volje.

„Snaga volje je“, tvrdi Baumeister tijekom ručka, „ono što nas razlikuje od životinja. To je sposobnost da ograničimo naše impulse, odolimo iskušenju, da učinimo ono što je pravo i dobro za nas na duge pruge, a ne ono što nam odgovara i želimo učiniti upravo sada. Snaga volje je središnja stvar u civilizaciji.“

Baumeister i drugi znanstvenici svjedoče stotinama genijalnih eksperimenata da je volja sila kojom kontroliramo i upravljamo našim mislima, impulsima i emocijama, sila koja nam pomaže ustrajati u teškim zadacima.

Dragi ljudi, stojim vam na raspolaganju za sva vaša pitanja i radujem se svim divnim porukama od vas kao i do sada, no, ovo je moja zadnja tema na ovakav način.

Želim vam svu mudrost svijeta u pronalaženju onoga što želite, u planiranju svojih postignuća i snažnu volju da to i ostvarite.

I naravno, neka vam svaki dan protekne u zdravlju i radosti, za što bi bilo dobro, kad god ste u mogućnosti, dodati svojoj prehrani alge.

Puuuuuuuuuno hvala!

Ana




Dobro zdravlje je samo uvjet, kojega treba zadovoljiti, kako bi, kroz sve male i velike uloge, pronašli smisao i ostvarili ciljeve.

Nešto čudno se događa u našem svijetu i našem vremenu. Objektivno govoreći, koliko god nam se činilo da nije točno, živimo u najboljim vremenima; manje je ratova nego u prethodnim stoljećima, manje ljudi umire od posljedica nasilja nego ikada prije u povijesti, sve manje djece umire od bolesti ili gladi, a s obzirom na sva dostignuća i dostupnost informacija, imamo duži život i uživamo ga ​​u relativno boljem zdravlju.
Usprkos svemu hara neviđena epidemija depresije i pesimizma.

Prije velike migracije u gradove, po veću naobrazbu, živjelo se na zemlji i veza sa obitelji je bila jasna, kao i uvijek prisutna podrška. Od samog početka se znao put kojim će se ići kroz život.

A onda su se otvorile mogućnosti i želje za većim doprinosom. Svaki dan nam je nudio mnoštvo izbora, što nam je omogućilo razviti pojedinačne identitete i dati jedinstveni doprinos društvu.

Međutim, kao i u svemu tako i u ovome postoji druga strana. Mnogi od nas su izgubili prirodnu vezu sa onim stvarima u životu koje nude smisao i svrhu, a nisu našli kvalitetno ispunjenje u novom izboru. K tome je došlo do nagle nestašice optimizma i inspiracije, što bi nas držalo uspravne u daljnjem traganju.

Nesigurni za svaki slijedeći korak, zavlačimo se u svoju ljušturu, hraneći crnilo i pesimizam, nadajući se nekom simptomu bolesti oko koga bi eventualno mogli istkati daljnju priču. I ono najvažnije osoba može biti zdrava samo u jedinstvu duha, psihe i tijela.

Njemački liječnik Rüdiger Dahlke, u svojoj knjizi „Ljekovita moć bolesti“ tvrdi da bolesni ljudi nisu samo nevine žrtve bolesti, nego su odgovorni za svoje bolesti. „Stvaramo bolesti našom psihom, a to je ujedno i temeljna razina na kojoj započinje iscjeljivanje. Bolest nije nešto što bismo trebali pokušati izbjeći, u stvari, potpuno zdravi ljudi uopće ni ne postoje. Umjesto toga, bolest je naša prilika da postanemo svjesni i saznamo zašto smo živi, da naučimo naše životne lekcije i kroz bolest otkrijemo naš cilj.“

Predstavnici medicinske struke su izrazili zgražanje. Ideja da je pacijent odgovoran za svoju bolest je neprihvatljiva u svijetu medicine, koja drži da je savršeno zdravlje to jest, izostanak bolesti, jedini razuman cilj.

"Problem je u tome što ljudi miješaju odgovornost i krivnju", kaže Dahlke.

" Kad sam tvrdio da je netko odgovoran za njegovu bolest, nisam rekao da je ta bolest njegova krivnja. Bolest pruža mogućnost odgovora, međutim, moramo znati što znači bolest u našim životima, što nam želi reći. Bolest predstavlja zadatak, a kada obavimo zadatak, možemo izliječiti tijelo."

Dahlke kaže da je kroz psihoterapiju shvatio da tijelo i duša rade na paralelnim stazama.

„Na primjer: stariji ljudi mogu patiti od "insuficijencije srca" Primarni simptom je da se srce širi. Na psihološkoj razini, izazov je živjeti s velikim, širokim otvorenim srcem. Ti ljudi se moraju otvoriti prema svijetu oko njih, a ne ostati izolirani"

"Zaljubljeni mladi ljudi često traže skrovište u prirodi. Ne žele biti u blizini svojih prijatelja ili u domovima svojih roditelja. Dakle, oni bi se, tako izloženi svakakvom vremenu, trebali lakše prehladiti, razboljeti se. Ali oni nikada dobiti gripu. Oni su tako sretni jedno s drugim. Ako pogledate povijest svoje gripe ili bolesti, naći ćete da se to dogodilo kad ste bili frustrirani i sami, odsječeni od ljudi."

U Dahlke viziji, nema mjesta za lošu sreću. On sam je sudjelovao na skijaškim natjecanjima u njegovim školskim danima, a karijeru je završio brutalno kad je slomio nogu tri puta u isto toliko godina.

"Uspjeh u sportu mi je donio prihvaćanje u novoj školi, ali me je zaslijepio u važnim drugim aspektima za mene. Da nisam slomio nogu tri puta, ja bi nastavio karijeru u sportu i nakon srednje škole i ne bih otišao na sveučilište, ne bi postao liječnik, a to je ono što volim biti danas. Nesreća je odnijela moj ​​život na pravi put.

Potiskujemo toliko stvari u životu, ne želimo ih čuti niti vidjeti, a kad se opustimo one izađu vani.

"Ono što izađe je ono što se u psihoterapiji često naziva "sjena ", dio nas samih koji ne želimo vidjeti,“ kaže Dahlke : "Sjena dobiva oblik u bolesti. Mnoge terapije potiskuju sjenu, a trebamo učiniti suprotno osvijetliti je. Ja sam zagovornik "cjelovite medicine“. Trebamo željeti da se integriraju svi aspekte našeg bića, pri čemu je i sjena vrlo važan aspekt.“

On je također otkrio važnost prehrane i postao vegetarijanac.

"Važno je ostaviti meso. Ako ste to učinili, otklonili ste temelj za puno vrsta raka, alergije, reumatizam, dijabetes 1 i 2 i jo mnogo toga.

Puno prirodnih lijekova ima mogućnost donijeti olakšanje i ozdravljenje pacijenta, tako da on može živjeti kao prije, ali iz moje perspektive, pacijent ne bi trebao živjeti kao prije. On bi trebao naučiti nešto od bolesti i promijeniti nešto u svom životu."

„ Uzrok pneumonije je izbjegavanje komunikacije i ako mi je život u opasnosti, naravno, uzet ću antibiotik, ali ću pokušati riješiti neki postojeći sukob na svjesnoj razini, a ne dopustiti mu da se utače u moje tijelo. Mogu samo reći da nisam uzeo antibiotike u posljednjih 35 godina.“

"Kemoterapija u slučaju raka? Kemoterapija nije dobar odgovor na rak", kaže Dahlke, no, ponekad je bolje nego ništa, a u nekim slučajevima to stvarno i radi. Ipak, ja bih preporučio psihoterapiju i promjenu prehrane, kao nešto što je bolje."

Dalhke je stekao puno poštovanja u Njemačkoj, kao i u Španjolskoj i Italiji. On bio u stanju izgraditi most prema mainstream medicini, gdje je njegov rad sve više prihvaćen. Već 10 godina je liječnik-trener u psihosomatskoj medicini, što se ne bi dogodilo da nije imao dokaze.

" Mi doista imamo fantastičan rezultate. To uključuje pacijente koji postaju ponovo zdravi, a koji nisu imali nikakvog izgleda sa stajališta mainstream medicine. Najvažnije u tome je da oni mijenjaju svoj način razmišljanja i stil života.

"Postoji puno čuda. Ona se mogu dogoditi, ali liječnik, najboljem slučaju, može pomoći da se čudo dogodi. Kao što je Paracelzus rekao, Medicus curat, natura Sanat : 'Liječnik brine ; priroda liječi.

"Mislim da dobar liječnik može u najboljem slučaju potaknuti energiju kod pacijenta tako da ga njegova unutarnja priroda može izliječiti. Na kraju, moramo shvatiti da nam naše bolesti mogu puno pomoći u tome, a liječnici mogu sve organizirati da se ne ometa taj proces."

Dragi ljudi, sve naše vrijeme potrošiti na bavljenje zdravljem bi zaista bilo suludo. Treba samo osvijestiti činjenicu važnosti zdravlja, uvažavajući u isto vrijeme krhkost i moć tijela, dati mu pripadajući tretman, prema vlastitim zahtjevima i mogućnostima, čime ćemo svesti zdravstvene probleme na najmanju moguću mjeru.

Saznanje da smo učinili najbolje moguće nas oslobađa daljnjeg bavljenja sa svojim zdravljem, pa sve svoje vrijeme i sav umni i fizički potencijal možemo staviti u službu svetih ciljeva… dati se maksimalno dragim ljudima, djeci, obitelji, prijateljima,… dati svoju mudrost, domišljatost, pamet, poslu, unaprijediti ga…

Veliki pozdrav!

Ana



Kao što val dotiče žal, pa nešto uzme a nešto ostavi, … pod jugom kad bijesno urla i mlati, pa cijeli žal izruje, a kad se smiri, i još dugo poslije, tiho mu šapće ….oprosti, oprosti, …..liže mu rane, nježno ga miluje…..,

Tako se dotiču i naši životi.

Dotičući se razmjenjujemo trenutna stanja naših duša, naša uvjerenja. Ponekad su to slapovi ljubavi, ponekad samo koja kap, a ponekad nas otruje ljutnja ili s nama zagospodari ego, pa u trenu napravimo krš i lom, u možda već godinama njegovanim odnosima.

Dobro je, s toga, da ne budemo previše strogi prema onome što se događa u nama i oko nas. Svrstajmo sve kao logično i razumljivo, nama prihvatljivo vrijeme naukovanja. I neka nam nedorečenog, neka nam nerazumljivog i nelogičnog. To su naši pokretači, donositelji novih saznanja, novih vidika, novih stavova, … donositelji svega onoga što polako mijenja našu percepciju, a stvarnost boji drugačijim bojama.

Pronađimo svijetle točke u našim životima, kojih sigurno ima i budimo zahvalni, od onih vrlo malih stvari koje nam još uvijek izmame osmjeh na lice, do onih velikih koje nas ispunjavaju i potvrđuju bit našeg postojanja ovdje i sada.

I budimo „široke ruke“ u ovom mjesecu darivanja, darivajući prije svega ljubav. Često puta nismo sigurni je li nešto što darujemo premalo ili previše, a naročito se preispitujemo kada su u pitanju naša djeca, no, sigurno nećemo pretjerati darivajući ogromne količine ljubavi, dapače, obogatit ćemo i sebe i njih.

Koliko god bilo teško i mračno, prosinac vrati vjeru u ljude i nadu za svakojako dobro, najavljujući ponovno svijetlo i skori odlazak mračne zime.

Milostivo nas usmjerava da pogledamo svijet dječjim očima, što donosi samo i jedino radost.

Pa neka nam radosti i zdravlja!

Ana




Uzbudljivo je razmišljati o potpuno novom vremenskom razdoblju, koje nam evo dolazi, netaknuto nam se nudi da ga oslikamo oduvijek željenom stvarnošću.

….. Uzmimo, dakle, paletu duginih boja, zaželimo, maštajmo, budimo najveći mogući sanjari. Obećajmo sebi da ćemo se više smijati, više voljeti, više živjeti, više davati, više dobivati, više slaviti život i još bolje spoznati osobne vrijednosti.

…..Prestanimo živjeti u strahu, jer život u strahu privlači još više straha.

„Snagu, hrabrost i povjerenje možemo dobiti iz svakog iskustva kojeg prestanemo promatrati sa strahom.“ kaže Eleanor Roosevelt

Mnogi će potvrditi činjenicu da im se cijeli svijet srušio, kada su iz nekog razloga, počeli funkcionirati u frekvencijskom području bijesa, straha i tuge.

Svi želimo biti pozitivni, puni samopouzdanja, želimo donositi sa sobom mir i radost,… Pa budimo to.
…Ispunimo naše živote mirom, živimo punim, živimo strasno, dijelimo radost življenja sa obitelji, prijateljima… , ali iznad svega, budimo ponizni i zahvalni za ono što već imamo, jer nam to donosi mir i samopoštovanje.

I naravno, ne zaboravimo zdravu prehranu i redovito vježbanje. Svaka stanica, svaki mišić, svaki djelić našeg tijela je stvoren da ga maksimalno koristimo, a što ga više koristimo to je veći protok energije, to je tijelo snažnije. Fizički, a samim tim i umno, smo tada spremniji na životne izazove, brže donošenje odluka, spremniji u činjenju prvih koraka, a znamo, ako mi napravimo prvi, On će nam se pridružiti i dati podršku u ostalim tisućama koraka.

Sviđa mi se razmišljati da će ova godina biti godina obilja, pa tako želim i vama obilje zdravlja, sreće, radosti, druženja, obilje novca i dobrog življenja.

Ana



Kad bi samo mogli zaustaviti te divne osjećaje tolerancije, suosjećanja i razumijevanja, koji su posljednjih petnaestak dana živjeli među ljudima i u ljudima.

Bilo je to vrijeme kad smo čuli jedni druge, prigrlili čudo života, živjeli i voljeli svim svojim bićem.

Kad bi samo mogli zadržati te osjećaje došlo bi do promjena nevjerojatnih razmjera u mnogim aspektima našeg života. Zavrtjela bi se nova energija i sasvim nečujno uplovili bi u eru mira, prosperiteta i sreće.

No, navike su nam drugačije. Kao da sa blagdanskim ruhom, u ormar spremimo i meki blagdanski vokabular, a na srce ugradimo protuprovalni alarm, dok blagi izraz lica zamijenimo borama i strogoćom.

Možda ni nismo svjesni da se sve naše dnevne obaveze, posao i ostalo, jednako hrane ljubavlju i dobrim odnosom i da su tako nahranjene podatnije, same se prilagođavaju našim zamislima i potrebama, bolje se usklađuju s nama, pa ih lakše obavljamo.

Potrudimo se radi toga zadržati blagdanski duh, doživljavajući svaki dan kao blagdan zaplešimo sa našim obavezama.

Poštujmo vrijeme. Godina je relativno kratka ili duga, zavisi od naših zamisli koje smo planirali učiniti u tom razdoblju.

Jer za tren oka evo nam Uskrsa, a onda još malo pa ljeto godišnji odmori, kada se sve aktivnosti svedu na pola gasa. Rujan, listopad i studeni je razdoblje koje se može jednako dobro iskoristiti kao ovo od siječnja do lipnja i eto nas, za čas, u razdoblju blagdana Božića i Nove godine.

Krenimo bez straha ili nekakvog grča. Puni elana krenimo u pravcu ostvarenja naših zamisli, ostavljajući iza sebe trag ljubavi i zadovoljstva.

Za dobar početak!

Ana




Nakon svih postignuća, uradaka mudrosti i pameti onih najmudrijih i najpametnijih, nakon nesebičnog truda onih čija luč svijetli zauvijek, na čije svjetlo se naslanjamo, onih koje citiramo i na čiju mudrost i djela se zaklinjemo, nakon brojnih ratova, sukoba razne vrste, uvjetovanih različitim idejama i razlozima, nakon plača tolike gladne, gole i bose djece i mnogih angažiranih na zadatku utjehe, da svaki plač i svaka nevolja nestane, nakon raznorazne neprestane borbe za svekoliku dobrobit….. evo nas u svijetu u kome nitko ne želi biti.

Evo nas u teškom konfliktu sa svim, svačim i svakim. Ridamo nad vlastitom sudbinom, upirući prstom na strahote oko nas, gusto sivilo, nit crne, nit bijele, a kamoli neke druge iz lepeze predivnih boja. Prozivamo krivce, imaginarne ili stvarne zločince i zločinačke klike…. I svatko se kune da ovakav svijet nije njegova zasluga.

Zapravo, najvjerojatnije, ovo i nije bio ničiji plan, nego je rezultat uzajamnog djelovanja mnogih stavova, odluka i inicijativa, jednako kao i ništa ne činjenja u pripadajućem vremenu koje je određivalo sudbinu svijeta.

No, što je tu je. Na sreću ili nažalost, natrag se ne može niti radi popravke, niti radi promjene, ali nam može poslužiti za naukovanje, jer ostaje činjenica da je trebalo nekoliko milijardi godina evolucije da dođemo do ove točke, i ma kako god nam izgledalo, ovo je točka sa koje krećemo učiniti svijet boljim mjestom.

Albert Einstein je veliku mudrost, kao što to obično čine mudri ljudi, sažeo u ovoj kratkoj rečenici:

„Ni jedan problem se ne može riješiti na istoj razini svijesti koja ga je stvorila.“

Citirano nebrojeno puta, napisano tamo gdje stoji i ne stoji, uzeto kao potvrda raznih teorija, poznato čini mi se svakome, ali s obzirom na rezultate koje imamo, ništa se od rečenog nije praktično primijenilo, a kamoli da je uzeto kao recept.

Svi se jednako ponašamo kao jučer, prekjučer, kao naši roditelji, naši preci i svatko je uvjeren da netko drugi treba učiniti nešto drugačije. Ali vrijeme i prilike nas tjeraju da se upitamo koga ili što čekamo.

Čekamo li nekoga sa čarobnom palicom, čiji je zadatak reći „neka bude bolje“, a koji je možda u dubokom snu već duže vrijeme, pa je zanemario tu svoju zadaću?!

Ili možda čekamo politička, ekonomska ili neka druga rješenja za koja već sada znamo kolika dobra mogu donijeti, samo zato što temeljena na uskogrudnom i uglavnom materijalnom uporištu, što nisu u skladu sa univerzalnim zakonima. A potrebna nam je tek mala količina znanja i razumijevanja o povezanosti i nepromjenjivosti univerzalnih zakona, pa da možemo predvidjeti posljedice neodgovornosti provođenja mogućih takvih rješenja, ma na koju god sferu života na zemlji se odnosila.

Kako god, možda je istina da je ekonomija grozna i da su svi društveni sustavi grozni, da su svi političari nemoralni, potkupljivi,…. Možda je istina da svijet nikada neće postati bolje mjesto.

Možda je istina, a možda i nije. Na nama je da odlučimo kakav stav ćemo zauzeti na početnom stajalištu, sa kojih pozicija ćemo krenuti u i koje ćemo braniti.

Možemo reći što god hoćemo, čak prikupiti dokaze za sve što nam um može dočarati i ništa neće biti daleko od istine. Zato je važno biti sebi potpuno jasan, odrediti se i imati neprestano na umu kakav želimo da ovaj svijet izgleda sutra, jer će to uvjetovati naše današnje ponašanje.

Proces promjena nam izgleda gotovo nemoguć ako se usmjerimo na promjene vanjskog svijeta. Lakše je izvodljiv ako nam je cilj promijeniti svoj svijet, čime će se naravno mijenjati i svijet oko nas.

Dakle, prestanimo biti zabrinuti i pogledajmo što možemo učiniti.

Dokazano je da su naše istinske mogućnosti izvan onoga što možemo zamisliti, a pogotovo su veće od onoga što možemo vidjeti ili osjetiti. To je beskonačan djelokrug mogućnosti, koje intelekt ne može spoznati.

Jedinstveni smo, ali naša jedinstvenost ne znači da ono što radimo na osobnoj razini ne utječe na druge ili da na nas ne utječu vanjska događanja. Sve funkcionira prema zakonu spojenih posuda. Svatko od nas je, u svojoj jedinstvenosti, dio velike slagalice. Samim tim ideja da svatko pojedinačno treba brinuti samo za članove svoje obitelji, ne doprinosi naročito napretku.

Ako želimo svekoliku dobrobit, a želimo jer nas prema zakonu spojenih posuda dotiče svačija nevolja i svačija radost, trebamo iskoračiti izvan tog koncepta i jaaaaako proširiti naš obiteljski krug, ……pa čak i do svega stvorenoga. Riješiti se ograničenih pogleda i njegovati viziju koja poštuje divnu raznolikost koja postoji na našem planetu.

Razmišljajmo o sebi kao čuvaru dva neprocjenjiva dara, dar života i dar izbora. Kvaliteta izbora će odrediti kvalitetu našeg života, a samim tim i kvalitetu života svega oko nas. S toga kod izbora trebamo biti odgovorni.

Sto postotna odgovornost nam daje snagu za potragu za rješenjem, priliku da učinimo nešto drugačije i da to učinimo odmah sada, da učinimo nešto što će napraviti razliku između do jučerašnjeg pokušavanja preživljavanja, prežvakavanja istih misli i istih činjenja iz pozicije žrtve i današnje pozicije odgovorne osobe koja je preuzela kontrolu.

Bolji život se ne događa radeći duže ili teže na poslu, povijest nas je to podučila, nego radeći duže i temeljitije na sebi, njegovanju nematerijalne imovine, onoga što nam se ne može oduzeti makar kakvi ekonomski, financijski, socijalni ili drugi uvjeti vladali. To je ono što nas čini imunima na stanje u gospodarstvu i sve druge vanjske čimbenike.

Kada živimo u situaciji u kojoj nam se mogućnost za zaradu, kojom osiguravamo hranu i dom za sebe i obitelji, može oduzeti u bilo kojem trenutku i potpuno je izvan naše kontrole, moramo jačati naše unutarnje resurse, ulagati u nove vještine, učiti nove jezike, čitati, čitati, čitati… Raditi na sebi, ulagati u sebe. To nam nitko nikada ne može oduzeti.

Vanjski svijet se ne mijenja tako brzo, ali se mijenja naš odnos prema tom svijetu. I dalje ćemo kad uključimo TV ili uzmemo novine vidjeti zastrašujuće vijesti, ali ćemo sve to drugačije doživljavati, bez panike jer znamo da postoji izlaz. To je rezultat njegovanja naših unutarnjih resursa i ulaganja u nematerijalnu imovinu, podizanja naše osobne vrijednosti i spremnosti uhvatiti se u koštac s čime god.

Zaista nije moguće biti istinski sretan živeći život u društvu, gdje su najviše vrijednosti usmjerene na sportske rezultate, pjevače, dijete koje skidaju kilograme, rješavaju nas celulita i slično.

Mi znamo u našim srcima i mislima da mora postojati nešto drugo, nešto više.

Naravno, sve je to dio našeg života i divno je radovati se rezultatima omiljenog tima, proživljavati uzbuđenje pobjede, međutim, to nije suština života, tu nije kraj svega.

Na raspolaganju nam je život kojeg trebamo kvalitetno živjeti, kreirati ga više oslanjajući se na instinkte i osjećaje koji se nalaze u nama, što će nas dovesti u poziciju da smo manje osjetljivi na vanjske utjecaje. Oni će i dalje biti isti. Promjena će se dogoditi samo u našoj svijesti.

Prisjetimo se kako nas zna fascinirati naše psihičko stanje ujutro kad se probudimo. Ponekad se osjećamo potpuno bezvoljni i neiskoristivi i čini nam se da ćemo imati grozan dan, a ponekad imamo divno stanje svijesti koja nas upućuje na to da je ispred nas divan veliki dan. I zaista bude tako!

Neobjašnjivo raspoloženje koje nam nosi poruku da imam moć izbora, da imamo moć svjesne odluke izabrati misliti ono što nam se sviđa.

Nitko od nas nije učinio ništa kako bi stekao tu moć. Rođeni smo se s njom i slobodnom voljom da biramo. To je nevjerojatno moćno oružje koje imamo na raspolaganju koje uz koje imamo mogućnost birati kako reagiramo na probleme, a kvaliteta života je izravno vezana za to koliko dosljedno i učinkovito koristimo ovo oružje.

Nadam se, dragi ljudi, da ste se probudili sa divnim stanjem svijesti za ljepotu ovog dana. Nadam se također da ćete danas donijeti odluku o ulaganju u svoju nematerijalnu imovinu, pa makar što to značilo, od čitanja nekog dobrog štiva, do upisa na tečaj novog jezika ili na tečaj za neku drugu vještinu o čemu odavna razmišljate.

Mali koraci promjene našeg pojedinačnog svijeta će polako ali sigurno mijenjati vanjski svijet i vidjet ćemo ga u svoj njegovoj ljepoti i šarenilu boja. Bit će to mjesto na kojem želimo biti, mi i generacije koje dolaze.

Želim vam zaista lijep i učinkovit ovaj dan.

Ana




Dva sveučilišna profesora, Justin Kruger i David Dunning, su učinila opsežna istraživanja na temu nekompetentnosti, što je rezultiralo popularnim nazivom Dunning - Kruger efekt.

Njihova tvrdnja je da nekompetentni ljudi često pate od zablude superiornosti, radi čega precjenjuju svoje sposobnosti, odnosno, imaju toliko nisku razinu znanja da ne mogu valjano procijeniti vlastite sposobnosti, ne vide razinu vlastite nekompetencije, niti mogu priznati višu razinu sposobnosti kod drugih.

U slučaju naše zbunjenosti, zabrinutosti i osjećaja potlačenosti od strane nesposobnih i nekompetentnih, dobro je sjetiti se kompetentnog Albert Einsteina, koji je jednom rekao … "što više učim ,više shvaćam koliko ne znam"… Malo znanja, kao što vidimo, može biti jako opasno i zato učiti, učiti, učiti, ne žudeći za superiornosti nego za kompetencijom.

Sretni su oni blagoslovljeni visokim stupnjem kompetencije u svom resoru djelovanja. Njihov doprinos svijetu i vremenu je nemjerljiv, bez obzira što ponekad ostaje neprimijećen. Oni drže razapeta jedra, održavaju željeni pravac, spremni zaploviti čim zapuše povoljan vjetar. Jedino zahvaljujući njima ugledat ćemo željeni žal.

Dobro vam jutro, dragi ljudi! Radosno prepoznajmo svaku iskricu dobra u današnjem danu, a one događaje koji će, ali samo po našem sudu, možda biti loši, ponesimo kao dio našeg življenja, sa saznanjem da će i to proći.

Ana



Takva sam osoba da osobna pozitivna iskustva prenosim svima znanim i neznanim, sa jednom jedinom željom da sa sretnim i zadovoljnim ljudima, ovaj svijet postane bolje mjesto. Već godinama sam usvojila činjenicu da prehrana utječe na naše fizičko i duhovno stanje, a samim tim na stav koji imamo u životu, a stav utječe na naše izbore, a izbori utječu na kvalitetu života, pa se radi kvalitetne prehrane već 16 godina družim intenzivno sa AFA algom i svakodnevno svjedočim efektima ove male biljčice, kod ljudi koji se je uključili u prehranu. I na „sva usta“ pričam svima o tome.

No, usprkos svemu, svakodnevno susrećem ljude, koji se tuže na zaboravnost, razdražljivost, mentalni umor, depresiju, nesanicu, zbunjeni su, nemaju jasne misli, krenuli su u razne bolesti, što je sve pokazatelj gladnog organizma, a posebno nedostatka folne kiseline i klorofila. A upravo ove dvije hranjive tvari se u izobilju nalaze u zelenju, a posebno u velikim količinama u AFA algi.

Kod njih sva moja priča o snažnim efektima AFA alge i potrebi njene konzumacije, izaziva skepticizam i ne žele niti uzeti u obzir takvu mogućnost rješenja njihovog problema.

Život ovoga našeg vremena nas usmjerava prema ovoj maloj biljčici, staroj tri milijarde godina, nevidljivom vodenom cvijetu, AFA algi, u kojoj su sva hranjiva u idealnim omjerima, upravo onakvim kako naš organizam zahtjeva, iskoristiva u potpunosti, koja k nama dođe sa ničim dodanim i ničim oduzetim.

David Howell, voditelj homeopatskog koledža u Ujedinjenom kraljevstvu, gorljivi zagovornika AFA alge, priznaje da ovako velike dobrobiti mogu izazvati skepticizam. Howell se uvjerio u vrijednosti AFA algi zbog iznenadnog poboljšanja stanja kod nekih pacijenata koje je liječio homeopatski, a koji su uz homeopatske lijekove počeli uzimati i modro zelene alge:

„Odjednom je liječenje imalo bolje rezultate“, kaže Howell. „Zaključili smo da, njihova tijela nisu imala pravu nutricionističku ravnotežu da bi iskoristila homeopatske lijekove i tek kad su počeli jesti alge, lijekovi su počeli djelovati kako smo očekivali.

Vjerujem da alge pomažu da tijelo radi učinkovitije pa tako apsorbira više vitamina i minerala iz sve ostale hrane koju konzumiramo. No, kako god da djeluju, sve je više onih koji se okreću prema tom dodatku kojeg mogu uzimati svi, uključujući djecu i trudnice“. zaključuje Howell.

Mnoge slučajeve učinka je teško objasniti. Jedna osamdesetogodišnjakinja koja je prošla kemoterapiju zbog raka štitnjače bila je toliko iscrpljena nakon liječenja da su liječnici bili skeptični oko njezina preživljavanja. Nakon jednog mjeseca uzimanja algi, konkretno Zelene energije, potpuno se oporavila.

Jedna teorija kaže da, osim što priskrbljuje jednu dozu hranjivih tvari koje nekim ljudima nedostaju, kao B vitamini, zink, magnezij, željezo i masne kiseline, alge organizam opskrbljuju kisikom, a to pomaže boljem prijenosu hranjivih tvari do organa kojima su potrebni.

Prema Penny Davenport, neovisnoj nutricionistkinji, taj okisgenirajući učinak modro zelenih algi može biti posljedica njihovog djelovanja na zagađivače:

„U današnje vrijeme tijelo ima vrlo malo kisika jer je zagađenje sveprisutno. Alge na sebe vežu teške metale i odstranjuju ih iz tijela.“ Kaže Penny

Dr. Gabriel Cousens, američki nutricionist i zagovornik modrozelenih algi izjavio je:

„Možda je najveća vrijednost AFA algi u njihovom pozitivnom učinku na hipofizu, epifizu i hipotalamus u mozgu. Izgleda da ima neki posebni učinak na energetiku mozga i njegovu funkciju.“

Ovdje možete poslušati vrlo kratku priču čovjeka kojemu je AFA alga pomogla da se izvuče iz depresije:



Dragi ljudi, budimo gladni zdravlja, dobrog raspoloženja, novih informacija i uvijek boljeg življenja. Svaki dan napravimo jedan mali korak naprijed, izvan one naučene šprance zone udobnosti koja govori „ne talasaj, dobro ti je, a vidi kako je onome loše“. Naprotiv, talasajmo, tražimo više, razvijajmo se u mudra bića koja korak po korak ispunjavaju svoju svrhu na ovoj planeti.

Želim vam savršen vikend.

Ana



Kosti se neprestano troše i nanovo izgrađuju. Izgradnja nadilazi trošenje sve do 30-te, kada se dostigne vrhunac koštane mase, nakon čega se polako počinje gubiti gustoća kostiju, a gubitak se ubrza tijekom menopauze. No, važno je znati da puno toga možemo učiniti kako bi sačuvali koštanu masu.

Najvažnija je prehrana

Uravnotežena prehrana temeljena na povrću i voću, sjemenkama, orašastim plodovima i nemasnim proteinima, nahranit će i održavati tijelo u kiselo-alkalnoj ravnoteži.

Metabolička acidoza, kiseli pH, je rezultat previše životinjskih proteina, žitarica, šećera, gaziranih pića, konzervansa i sl. Organizam, u toj situaciji, spašava pH ravnotežu uzimajući kalcij iz kostiju, što slabi mineralnu gustoću kostiju.

Često se u cilju održavanja zdravlja kostiju, odlučimo za neke dodatke, kao na primjer kalcij. No, tada trebamo imati na umu da mikronutrijenti djeluju u interakciji jedni s drugima i da nećemo imati korist od uzimanja samo jednog, u konkretnom i kalcija, nego treba obratiti pozornost na vitamine D i K.

Vitamin D je presudan za apsorpciju kalcija u organizmu.

Izlaganje sunčevoj svjetlosti je jednostavan i najbolji način da se dobiju dovoljne količine vitamina D. To je jedna od najmoćnijih terapija. Ne postoji lijek, tehnologija niti kirurški zahvat, koji ima toliku moć iscjeljenja kao prirodna sunčeva svjetlost, naročito u razdoblju između travnja i rujna. Za ostalo vrijeme bi ga trebalo nadopuniti iz drugih prirodnih izvora, kao što je organski vitamin D.
Adekvatna razina vitamina D je cijelog života potrebna za metabolizam kalcija. Osim toga, niska razina vitamina D je povezana sa opasnim bolestima poput raka, dijabetesa, bolesti srca, depresijom i poremećajem cirkulacije.

Kroničan nedostatak vitamina D se ne može riješiti preko noći. Potrebni su mjeseci i mjeseci izlaganja suncu ili uzimanja dodatka vitamina D.

Vitamin K je izuzetno važan u zaštiti kostiju, jer je neophodan u stvaranju osteokaIcina, proteina kostiju, koji djeluje kao ljepilo kod vezivanja kalcija u kostima. Po bogatstvu ovog vitamina prednjači karfiol, sve druge vrste zelenog povrća, avokado, kivi, banane, meso, mlijeko, jaja.

Vitamin K je topljiv u mastima, višak se zadržava u jetri, radi čega rijetko nedostaje organizmu. Međutim, ukoliko postoji neko oboljenje probavnog sustava, jetre ili neko od oboljenja radi čega organizma slabo apsorbira masnoće, postoji rizik nedostatka vitamina K.

Važno je očuvati i izgraditi mišićnu masu

Poput koštane mase i mišićna masa dostiže svoj vrhunac u mladosti, a zatim se postupno smanjuje. Znanstvenici imaju potvrdu da alkalna prehrana pomaže da se sačuva mišićna masa i u kasnijoj dobi, a zna se da tjelovježba pomaže u izgradnji kostiju. Naše kosti se prilagođavaju težini kojom ih opteretimo, pa tako što ih više koristimo one postaju jače. Intenzivan trening omogućuje mnogim ženama da povrate kvalitetne kosti i izgrade mišiće.
Čak i jednostavna aerobna vježba tri puta tjedno po pola sata, ili redoviti nježan ali moćan pilates, može učiniti čudo u sprečavanju gubitka koštane mase. Preporučam svakodnevno, najmanje pola sata brzog hodanja, a ako još k tome dodamo 5 tibetanaca, savršeno!

Hormoni Radi nedostatka estrogena, milijuni žena je stavljeno na hormonsku nadomjesnu terapiju za vrijeme menopauze, no nakon pozornijeg proučavanja, znanstvenici su otkrili da veliki gubitak koštane mase nastaje prije zadnje mjesečnice.

Istaknuti kanadski endokrinolog dr. Jerilynn Prije i drugi su proveli istraživanje o utjecaju progesterona na kosti. Utvrđeno je da progesteron i kosti imaju složen odnos i da progesteron može utjecati na izgradnju kostiju, jer je to hormon koji se prvi snižava u perimenopauzi, ali ni to ne znači da treba uzimati hormonsku terapiju kao nadomjestak.

Sve stvari u životu se odvijaju ciklički, uključujući i hormone i tijelo se sigurno može prilagoditi novonastaloj situaciji. Mi samo moramo paziti da ga kvalitetno podržavamo uravnoteženom prehranom, sa puno svježeg voća i povrća, visokokvalitetnim proteinima i mastima i biljnim terapijama za hormonalni balans.

Mršavljenje u perimenopauzi i menopauzi

Nagli gubitak težine u perimenopauza i menopauzi može biti značajan faktor rizika za gubitak koštane mase.

Gubitak težine nije nužno sam po sebi nezdrav, dapače, ali ako se planira izgubiti na težini tijekom perimenopauze i menopauze, moraju se poduzeti rigorozne mjere za zaštitu kostiju.

Brojke pokazuju da 10% gubitka tjelesne težine daje oko 1% gubitka koštane mase.

Dakle, žena koja se približava menopauzi ili je već, a želi ili treba izgubiti na težini, treba to učiniti na promišljen način koji je usmjeren ka poboljšanju ukupnog zdravlja, tako da ne gubi kosti zajedno s težinom.

Ključ je kompletna potpora tijekom mršavljenja: zdrava prehrana i odgovarajući prehrambeni dodaci ( AFA alga i proizvodi na bazi AFA alge ), tjelovježba koje izgrađuju mišiće, održavanje pH ravnoteže i razine vitamina D i K..

Kronični upalni procesi su još jedan uzročnik gubitka kostiju, kao i bolesti dijabetes, bolesti srca, visok krvni tlak i kolesterol, pa i alergije na hranu koja je uzročnik kroničnih crijevnih bolesti, što utječe na sposobnost apsorpcije hranjivih tvari za izgradnju kostiju.

Smanjiti upalne procese u organizmu, riješiti probleme probavnog sustava. Pozorno pratiti i utvrditi postoji li alergija na neku hranu, pogotovo su rizični pšenica, mliječni proizvodi, soja, orasi, jaja. Smanjiti unos šećera, kofeina, jer rafinirani ugljikohidrati imaju tendenciju da povećaju upalni proces i kiselost krvi. Kompleks masnih kiselina sa omega3 i omega6 u pravom omjeru, pokazalo se smanjuju upale, alkalna prehrana.

Smanjite fizički i emocionalni stres

Naša tijela su pod ogromnim stresom tijekom cijele hormonske tranzicije, bilo da je to pubertet, trudnoća, menopauza, a zajedno sa tim dolazi i emocionalni stres. Stres potiče više razine kortizola, što može dovesti do stanične smrti, apoptoza ili osteoblastičnih stanica.

Stres također može proizaći iz loše prehrane, alergije na hranu ili od lijekova. Smanjenje stresa je važan čimbenik i bez obzira na zauzetost, stres ne bi trebao biti zanemaren.

Tehnike za poboljšanje emocionalne snage imaju presudnu ulogu u borbi protiv gubitka koštane mase…. meditirajmo, jogirajmo, džogirajmo…. Vježbe će uz smanjenje stresa ojačati mišiće, izgraditi kosti, poboljšati ukupnu ravnotežu.

Neka nam ljubavi, razumijevanja i sunca u nepresušnim količinama.

Ugodan vikend!

Ana





Živimo u stanju stalnog kaosa, jurimo iz jedne krize u drugu, uvijek u strahu od one koja nas čeka možda već na slijedećem koraku. Sva naša pažnja, sa ono malo energije koju pronađemo, je usmjerena na gašenje požara, a krivce za trenutnu situaciju pronalazimo u vanjskom svijetu, čime se branimo da ne možemo preuzeti odgovornost za nastale događaje niti za vlastita činjenja.

Kako god mislili, koga god okrivljavali, život u kaosu crpi našu energiju, narušava odnose, potiče ovisnosti kroz koje pokušavamo pronaći kratkotrajan mir, remeti redovne aktivnosti, a dugoročno donosi velike zdravstvene i druge probleme.

S toga, želimo li drugačije, trebamo prihvatiti činjenicu da imamo puno više kontrole nad našim životima nego što to sebi priznajemo. U većini slučajeva nemamo vlast nad onim što se događa vani, ali imamo vlast nad nečim puno važnijim, a to je naša reakcija na te događaje. Mudra i nadasve mirna reakcija je put kojim ćemo uvesti red u naše kaotične živote i pronaći pravi odnos sa događajima i svijetom oko nas.

Naravno, za to nam je potrebna unutarnja snaga, koju crpimo iz obnovljivih izvora naše unutarnje energije;

kad provodimo vrijeme s obitelji i prijateljima, kad njegujemo dušu umjetnosti, glazbom, plesom, kad se družimo s prirodom, kad svjesno dišemo….

Iznad svega je važno da smo svjesni trenutka u kojem jesmo. Makar koliko bilo teško, pronađimo uporište kako bi u njemu uživali i cijenili ga. Zagrlimo to vrijeme, taj trenutak, kao najveću dragocjenost.

Tako ćemo izgraditi unutarnji mir i povratiti kontrolu nad našim odlukama i izborima.

Unutarnji mir je najveći obnovljivi izvor energije koji će njegovati našu nutrinu i kolika god bila količina vanjske buke i nereda, mir će biti naš odgovor.

Vanjski svijet nam uvijek vrati ono što mu pošaljemo. Baš kao što ogledalo ili bistra voda zrcale naše lice, tako i ljudi s kojima komuniciramo zrcale našu nutrinu.

Kad osvijestimo ovu mudrost dobit ćemo odgovor na pitanje, koje često čujemo, a i sami znamo reći… zašto se meni uvijek ovo događa?....

Dragi ljudi, želimo li biti voljeni, cijenjeni član društva, nesebično, ne birajući, dijelimo ljubav i poštovanje, baš kao što sunce ne bira koga će ogrijati a koga ne, niti kiša bira čija će polja natopiti, a čija ne.

I sjetimo se toga kad god na licu osjetimo toplu sunčanu zraku ili kap kiše.

Lijep dan!

Ana



Kako bi se zaštitila od iritacije nekim nepozvanim posjetiteljem, koje dospije u unutrašnjost kroz otvor za hranjenje i zastane između plašta i ljuske, školjka ga odmah počinje oblagati sedefom. Bilo da je to zrnce pijeska ili neko drugo strano tijelo, sloj po sloj sedefa, mineralne tvari koju nazivaju „ majka bisera“, pretvara tu smetnju u prekrasni biser.

Ovaj savršeni prirodni proces čovjek, naravno, nije iskoristio kao poticaj za razmišljanje u pravcu.. ako je ta mala školjka tako savršeno opremljena, možda i ja imam način da od mojih teškoća napravim nešto poput bisera.

Ne, čovjek je taj proces iskoristio za organiziranje farmi kultiviranih bisera, za čije stvaranje se reže mali prorez u plaštu školjke gdje se ubacuje neko iritativno zrnce kako bi se potakao proces izlučivanja sedefa, a čak samo rezanje plašta je dovoljno iritantno da se izazove taj proces. Grozim se na svaku ovakvu manipulaciju napravljenu radi nezajažljivosti.

Pada mi na pamet koja bi reakcija školjke bila da razmišlja kao čovjek, kad joj dospije zrnce pijeska u unutrašnjost; usmjerila bi se na traženje krivca i optužila, na primjer, hobotnicu da svojim dugim krakovima kovitla pijesak dok se kreće po dnu, te na taj način ugrožava cijelu vrstu školjki. Čak bi uvjerila sebe i druge da je to neka zavjera protiv školjki općenito, a da je hobotnica potplaćeni izvršitelj. S tim uvjerenjem, podigle bi se sve „ugrožene“ školjke i tražile referendum za donošenje zakona kojim se određuje, da krakovi hobotnice ne smiju biti duži od 20 cm i da se u tu svrhu odmah počnu cijepiti mlade hobotnice, a onima koje već imaju duže krakove, da se onemogući kretanje, kao društveno nepoželjnima, jer su drugačije nego je propisano.

I kada bi konačno zadovoljno zaključila da je sve uređeno na željeni način, školjka bi osjetila da je nešto žulja i shvatila da je tu već duže vrijeme neželjeni gost, koji ju je toliko izgrebao da joj prijeti dugotrajni opravak ili čak smrt. U žaru borbe, dok je rješenje problema tražila tamo negdje vani, zaboravila je koristiti alat kojim je opremljena, zaboravila je taj grubi trun obložiti sedefom.

Svatko od nas ima zrnca šljunka koja ga žuljaju. Neki su skriveni i žuljaju nas godinama, kao neriješene sumnje, strah, krivnja, .. namjerno ih ignoriramo iako njihovu prisutnost osjećamo svaki dan i mogu nas stajati života.

Često kamenčić dođe kao loše iskustvo koje može biti poticaj da napravimo nešto dobro, pravi biser. Potrebno je samo vidjeti šansu, vjerovati da smo opremljeni potrebnim alatima, zaroniti duboko u sebe, pronaći ih i prisjetiti se kako funkcioniraju.

Istresimo cipele, dragi ljudi i čvrstim korakom, puni samopouzdanja krenimo u ovaj dan. Prisjetimo se povremeno da od onog što je žulja školjka napravi biser.

Ana



Knjiga pjesama Linde Ellis, koja nosi vrlo intrigantan naslov „Dash“, mene je, kao i mnoge, potakla na razmišljanje o tome koliko cijenimo život, zapravo, kako živimo, kako našim življenjem utječemo na druge i što oni zaista mogu reći o našem životu, ciljevima, težnjama… zar sve to stane u jednu malu crticu između broja koji označava naše rođenje i broja koji označava našu smrt.

Sva naša lutanja, traženja, dostignuća, odluke kojima smo učvrstili sve naše stavove i brzo odustajanje od istih, spoznajući, na manje ili više bolan ili zahtjevan način, neku novu dimenziju koja nas vodi u ponovno građenje, ciglu po ciglu od temelja, svjesni da će možda neko novo saznanje, kao tajfun, ponovo sve očistiti … zar sve to stane u malu beznačajnu crticu.

Svako dijete dočekamo kao Mesiju jer je svako predodređeno za nevjerojatne stvari. Otuda slavlje. No, onda ga odmah počnemo popravljati, kao što popravljamo i svu ostalu Prirodu, svodimo ga na našu razinu razmišljanja, uguravamo u naše forme.

S toga, čim počne samostalno razmišljati, kao i gotovo svatko od nas, postane dvoje ljudi.

Jedno je osoba koju dajemo onima oko nas, sa fasadom za koju vjerujemo da nas najbolje predstavlja, zapravo da nas predstavlja onako kako nas oni žele vidjeti. Taj vanjski identitet, kojega dajemo svijetu, ima vrlo male ili nikakve veze sa našim unutarnjim identitetom.

Drugo je osoba koju držimo pod sigurnosnim ključem, mekana, nježna i iznimno osjetljiva, koju držimo daleko od povećala drugih, koja je često puta zanemarena i od nas samih.

Cijelo životna borba je postati jedinstvena osoba. Osoba koja je pronašla svrhu svog postojanja i postigla mir. Zato smo na putu vječnog traganja za mogućim rješenjima i načinima prevladavanja emocionalnih i drugih zamki, na kojem smo neminovno praćeni strahom od neuspjeha, osude, a iznad svega strahom od neprihvaćanja.

I kolika god iskustva imali, nespremni smo za svaki slijedeći trenutak, jer se baš svaki razlikuje od onog već proživljenog. Tražimo u starim ili tek objavljenim knjigama, iako nitko ne može pronaći upute za život u niti jednoj knjizi, svejedno, iščitavamo, pretražujemo, uspoređujemo, pokušavamo čak primijeniti, uglavnom neuspješno.

No, tragamo neumorno, suočeni s nepobitnom stvarnošću promjene i prolaznosti, koju često ne možemo shvatiti niti prihvatiti. Koračamo kroz razine duhovne svijesti na kojima se smjenjuju bijeda, brige i bol, što odbija cijelo naše biće, kao i sa radosti, ljubavi i poštovanjem prema svakom trenutku života, što miluje svaku našu stanicu.

Tako, vremenom naučimo prepoznati sebe upravo tamo gdje je zasijano sjeme tuge, uzdići se iznad svih okolnosti i početi se ostvarivati tamo gdje je zasijano sjeme radosti.

Pa kad promislimo o tako kompleksnom življenju, njegovoj važnosti, neizrečenosti, nedorečenosti i tajnosti, jasno je da drugi mogu malo reći o nečijem životu, ciljevima, težnjama i ostvarenjima.

Njima ostaje jedino da između datuma rođenja i smrti napišu crticu, a svakome ponaosob da, radi sveg života na zemlji, napravi što kvalitetniji sadržaj te crtice, prisjećajući se povremeno konačne istine, da svi moramo umrijeti.

Marco Aurelije, u „Samome sebi“ kaže:

„Nastoj steći znanje o tome kako se sve mijenja, prelazeći jedno u drugo, stalno se time zanimaj i vježbaj u toj oblasti znanja. Ništa drugo neće stvoriti istinsku veličinu duha. Čovjek se u tom trenutku oslobađa tijela, pa se, svjestan da će uskoro sve morati odbaciti i oprostiti se s ljudima, u svojim djelima sav posvećuje pravednosti, dok se u ostalim događajima predaje Prirodi.“

„Ono što udjeljuje Priroda svakome je korisno. Korisno je upravo onda kada mu udjeljuje.“

Dragi ljudi, iskoristimo čudesnu energiju svibnja. Budimo svjesni svoje vlastite vrijednosti. Zapitajmo se dajemo li koliko smo sposobni dati, odnosno, dobivamo li ono što smatramo da nam pripada. Napravimo mjesta i vremena za oboje i za bolje.

Ovaj svibanj će biti prekrasan mjesec za ostvarenje svoje osobnosti i uživanje u životu divne jednostavnosti! Ne zaboravimo se zaustaviti i pomirisati cvijet!

Ana




Poznat nam je osjećaj „leptirića“ u trbuhu, u trenutku nekakvog značajnog iščekivanja, događanja pred javni nastup ili uslijed neke slične nervoze. Jedan je to od mnogih pokazatelja uzročno-posljedične povezanosti mozga i probavnog sustava. Neki znanstvenici naglašavaju važnost probavnog sustava u toj povezanosti, do te mjere, da ga nazivaju drugi mozak.

I zaista bi bilo pogrešno tako kompleksno sačinjen sustav, sa sto milijuna neurona koji ga povezuju sa mozgom, koji ima stalne i snažne refleksije na stanje cijelog organizma, doživljavati kao mehanizam koji samo probavlja hranu. Njegova uloga je puno veća od pukog probavljača hrane, jer velikim dijelom određuje naše mentalno stanje i igra ključnu ulogu u održavanju sveukupnog imunog sustava.

Komunikacija je neprestana u oba pravca, kao što uznemireni mozak šalje signale u crijeva, tako i uznemirena crijeva šalju signale u mozak.

Ljutnja , tjeskoba , tuga , ushićenje… svi jaki osjećaji ostavljaju svoje otiske i izazivaju različite simptome u crijevima, utječu na stvarnu fiziologiju crijeva. Drugim riječima, stres ili depresija ili drugi psihološki faktori, mogu utjecati na kretanje i kontrakcije u probavnom sustavu, uzrokovati upale i povećati osjetljivost na infekcije.

Isto tako loša funkcija probavnog sustava, ostavlja otiske na psihičkoj razini.

Kada se osjećamo umorni, radno nesposobni, kada imamo glavobolju i probleme s pamćenjem, dokazano je da je tome uzrok, gotovo uvijek, začepljenje organizma otpadnim i štetnim tvarima, odnosno usporen rad crijeva.

"Probavni sustav je previše kompliciran da bi služio samo za probavu i izbacivanje smeća putem debelog crijeva", kaže Emeran Mayer, profesor fiziologije, psihijatrije i behavioralnih znanosti. „Moje istraživanje crijevnog živčanog sustava me dovelo na pomisao da će se u psihijatriji morati, osim samog mozga kojega nosimo na ramenima, proširiti liječenje na drugi mozak, to jest na crijeva.“
„O tretmanu probavnog trakta moramo razmišljati na dnevnoj razini. Zanemarivati ga znači dramatično povećati rizik za nastanak mnogih bolesti, kao i kontinuiranu borbu sa težinom. Istraživanja su utvrdila povezanost neadekvatne razine probiotika sa različitim zdravstvenim problemima. Kod pretilih osoba je također pronađena veća količina loših bakterija u odnosu na dobre.“

Zaključak mnogih studija je da je svakodnevni dodatak probiotika gotovo važniji nego dnevna doza vitamina.

No, radije uvedimo u prehranu kvalitetne namirnice koje u svojim riznicama imaju sva hranjiva, pa čak i probiotike, kao što su alge.

Alge sadrže i vitamine i minerale i preko 2000 različitih enzima, a k tome još blagotvorno utječu na jačanje crijevne flore, povećavajući količinu laktobacilusa i bifidusa, čime se smanjuje opasnost od razvoja patogenih bakterija kao što su Escherichia coli i Candida albicans.

Prosječne dnevne potrebe odraslih osoba za algama su oko 1 gram, a ako je organizam iscrpljen ili već postoji ozbiljno oboljenje, doza se treba povećati nekoliko puta s ciljem bržeg obnavljanja i normalizacije biokemijskih pokazatelja. Nije moguće predozirati se budući su hrana, a ne lijek.

Blagotvornost ove namirnice, kod mnogih, se osjeti već u prvih nekoliko dana, dok neki mogu imati potrebu za većim količinama ili učinak osjete tek nakon mjesec i više dana.

Uz alge se rješavaju problemi na fizičkoj i na psihičkoj razini, pa i oni skriveni, kao problem " staničnog gladovanja", no, ne treba očekivati trenutačna čuda.

Pravi rezultati su vidljivi tek nakon 3-6 mjeseci, ovisno o stanju organizma, a ako uistinu želimo temeljito promijeniti stvari, na dubljem nivou, alge nam trebaju biti godinama svakodnevna namirnica i vremenom ćemo doslovno preustrojiti tijelo i uživati u stvarnom zagrljaju zdravlja i vitalnosti.

Alge na jelovniku znače temeljitu brigu o jednom i drugom mozgu, što ne znači da ćemo biti oslobođeni nenajavljenih psihičkih ili fizičkih potresa. Ni govora, život će se i dalje odvijati po istim zakonitostima, bez upozorenja za promjene, koje vrlo često dolaze u trenutku kada mislimo da vladamo situacijom.

No, bit će drugačije to što ćemo se sa svim tim potresima bolje nositi, jer je nahranjeno i dobro održavano tijelo u stanju, u vrlo kratkom vremenu, stvoriti ponovnu ravnotežu, bez obzira koliko je zaljuljano.

Veliki pozdrav!

Ana



Koliko god nam se činio surov …. C'est la vie!

Katastrofe oduzimaju dah, misao, riječ, i ne samo onima kojima se dogode, nego svima koje zahvati njihova jeka. Za trenutak prestajemo disati, misliti, govoriti, stojimo nepokretni i nijemi, dok nam se pred očima izmjenjuju do nedavne slike udobnog življenja. A upravo na to smo do malo prije imali stotinu prigovora.

I blagoslovljen je onaj koji se, u tom trenutku, sjeti priče kralja Solomona i njegova prstena na kom je pisalo „I to će proći“.

Loše stvari se događaju i da bi se lakše s njima suočili, lakše ih nosili, dobro ih je prepoznati kao sastavni dio života. Sve ono što se nekome, negdje, nekada dogodilo, može se dogoditi bilo kome drugome, bilo gdje drugdje, bilo kada.
I bez obzira koliko smo pametni, uspješni i koliko god dobro planirali, nepredviđene okolnosti su moguće i s njima treba računati. Zapravo, niti nemamo drugog izbora nego ih prihvatiti kao sastavni dio života.

Što ne znači da neprestano trebamo biti opterećeni s nečim mogućim lošim, živjeti u strahu od onog što nas očekuje iza svakog slijedećeg ugla. Ni govora. Treba samo znati postaviti događaje u kontekst prostora i vremena, u odnos koji pokazuje relativnost dobroga, odnosno lošega. Naučit ćemo tako vidjeti stvari na drugi način, pronaći u svakoj situaciji, ma koliko god bila strašna, neku malu i najmanju dobrotu, za koju ćemo se moći uhvatiti, kao brodolomac za splav, a za koju ćemo moći biti zahvalni. A zahvalnost, zahvalnost je čudo, zahvalnost gradi, pokreće energiju, čisti misli i pronalazi izlaz i najvažnije, otvara srce za dotok još više dobroga.

Loši događaji nas podsjećaju da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo, daju nam priliku da činimo dobro, da suosjećamo, pomažemo, volontiramo, a posebno nas podsjećaju da zahvaljujemo na daru života, na zdravlju, snazi i mudrosti i da nikada ne izgubimo iz vida činjenicu da je sve u životu relativno, pa tako i problem koji nam se doseli u život. Na nama ostaje da imamo dovoljno mudrosti kad se s njime suočimo i odlučujemo za koji kraj ćemo ga uzeti.

Pa i onda kad nam izgleda da je život samo neprestan niz problema, koji se redaju jedan za drugim, izdvojimo jedan po jedan i postavimo ih u relativan odnos.

Svaku bolest koja nam se dogodi doživljavamo kao problem, ali ako nismo zahvaćeni nekim teškim terminalnim bolestima ili onima koje oduzimaju osnovne životne funkcije, zapravo, imamo puno razloga za biti zahvalni, pa zahvalni i na tom podsjećanju da trebamo biti zahvalni.

Milijuni ljudi su nezadovoljni sa svojim relativno lošim primanjima, a milijuni drugih koji dobivaju samo par dolara dnevno, doživljavaju sve ove nezadovoljnike kao bogataše.

Usamljenost, financijski problemi, državne represije, ljude baca u očaj pa se razbole ili imaju strašne emocionalne poremećaje, stanje koje devastira ono najvrjednije što čovjek ima, vrijeme i energiju. A dovoljno bi bilo postaviti sebi pitanje „u odnosu na što mi je to problem?“

Razmišljati o problemima u relativnom svijetlu, ne zatvarati ih u ekspres lonac da kuhaju do točke eksplozije, donosi razumijevanje i prihvaćanje, što smanjuje ukupno opterećenje, a otvara prostor za duboko disanje, mudro razmišljanje, zahvalnost i akciju. K tome, problem je smanjen do njegove relativne veličine i nevjerojatno je koliko je lakše s njim rukovati, koliko se lakše s njime nositi.

U sebi, na sebi i okolo sebe, cijeli život, vučemo daleko više prtljage nego nam je potrebno, a bilo bi dobro, kao u avio kompanijama, postaviti neka ograničenja za prtljagu koju nosimo i obavezu plaćanja u zahvalnosti.

Kako god, povremeno se dogodi da se priroda umiješa i optuži nas za višak prtljage, jer ona koja na kraju plaća cijeli ceh, ne može sebi priuštiti platiti toliku cijenu, ne može više nositi toliku količinu loših emocija, loših riječi, bespotrebnih stvari… i sve to bez trunke zahvalnosti.

No nikada nismo potpuno napušteni, izgubljeni. Svjedoci smo da u vrijeme teške katastrofe, bilo osobne ili šire, svi dobijemo dodatnu snagu i mudrost, prihvatimo novu razinu razmišljanja i spremni smo uraditi stvari za koje nikada nismo mislili da ih možemo uraditi.

A nakon svega tu je prilika za novi početak, za gradnju sa novim boljim materijalima, bojama i oblicima, jer stvari su nam jasnije, bolje ih vidimo, na drugačiji način, sve postavljamo u drugačije okvire… samo povjerenja, snage i strpljenja.

I naravno, budimo zahvalni za sve što imamo, pa i za ono što mislimo da nam pripada, a još nemamo. I ne zaboravimo one u potrebi.

http://www.youtube.com/watch?v=803XRvxaiss

Ana



Dr. Jeffrey Bland, u intervjuu povodom njegove nove knjige „The Disease Delusion“, na pitanje, pokušava li već samim naslovom reći da bolest zapravo ne postoji nego je samo obmana, je odgovorio:

„Ne baš. Ono što mi zovemo "bolest" je rezultat neravnoteže u jednom ili više od sedam osnovnih fizioloških procesa.
Za razliku od perioda akutnih bolesti, sada imamo novu vrstu poremećaja, koji je postao dominantan problem, a koje nazivamo kronične bolesti. To su bolesti srca, dijabetes, pretilost, artritis, demencija i druge. Ovim kroničnim bolestima se pristupa na pogrešan način, pokušavaju se koristiti isti alati koji su se koristili za liječenje akutnih bolesti. Nažalost, ne možemo ih riješiti tabletom. One se ne liječe jednim lijekom, nego se mora koristiti složeniji pristup, preko načina života, prehrane i okoliša. Svaki od ovih poremećaja zahtijeva personalizirani pristup u liječenju.
Ono što želim reći je da su to bolesti koje zapravo nisu bolesti, radi čega trebamo sustav koji je usmjeren na postizanje zdravlja, a ne samo na liječenje „bolesti“. Na kraju krajeva, ishod za kojim smo u potrazi je zdravlje, radi čega ne možemo sve aktivnosti svesti samo na liječenje bolesti. Pokušavajmo potaknuti ljude da budu zdravi.

Također, veliko otkriće našeg doba je da geni, sami po sebi, ne uzrokuju bolesti, osim kada su pod utjecajem okoliša, koji štetno djeluje na pojedini organizam. Tada se dogodi ono što mi zovemo bolest. No, promjenom okoliša će se promijeniti način na koji naši geni komuniciraju sa našim tijelom i rezultat će biti zdravlje.“

Dr. Bland, ovaj oblik zdravstvene zaštite definira kao funkcionalna medicina, koja se fokusira na razumijevanje uzroka kroničnih bolesti i njihovom liječenju pomoću kompleksnog pristupa načinu života i prehrani, a sve dizajnirano kako bi se zadovoljile specifične potrebe pojedinca. On razbija naše poimanje bolesti i tvrdi da je bolest lažni idol i da ne postoji na način na koji mi o njoj razmišljamo.

I zaista, ništa neće pomoći osobi, koja ima simptome tuge, beznađa, nesanicu, nedostatak interesa za svakodnevne aktivnosti i sl, kad joj se kaže da ima depresiju, jer depresija nije uzrok tih simptoma. Depresija je samo naziv nekakvog stanja.

Uzroci za sve "bolesti" stavljene pod isti naziv, mogu znatno varirati od osobe do osobe, pa tako depresija može biti rezultat propusnih crijeva uzrokovanih alergijama, usporene funkcije štitnjače, višegodišnjeg korištenja lijeka za refluks što dovodi do manjka vitamina B12, slabo izlaganje suncu i manjak vitamina D, manjak omega3, prehrana bogata tunom koja izazva toksičnost živom ili previše šećera u prehrani što dovodi do stanja pred-dijabetesa, prevelika upotreba antibiotika što mijenja crijevnu floru, a samim tim i kemiju mozga i još stotine drugih raznih uzroka. Baš sve, od prehrane, okoliša, načina života, utječe na ravnotežu tj neravnotežu u nekom od sustava i uzrokovati neki poremećaj, ali nam ama baš ništa ne pomaže ako znamo ime toga poremećaja, te „bolesti“, jer nam to ništa ne govori o istinskom uzroku.

Otvara se ovdje još jedno pitanje; Bježe li ljudi u neku od „bolesti“ radi ostvarenja identiteta, značaja i pažnje, jer nisu u mogućnosti, radi malog samopouzdanja i samopoštovanja, kao i velike nesigurnosti u ovom poludjelom svijetu, ostvariti se na neki drugi način, na primjer, kroz razvoj nekoga od talenata? Pitanje o kojemu se traži dublje promišljanje svakog na osobnoj razini. Odgovor bi mogao biti smjerokaz za rješenje problema.

Kako god bilo, personalizacija potrage za zdravljem će sigurno donijeti bolje rezultate u zaustavljanju ove epidemije kroničnih bolesti.

Za razliku od vremena prije antibiotika, kad su ljudi umirali od akutnih infekcija, žene od jednostavne porodiljske groznice, streptokok grla uzrokovao zatajenje srca, a udovi amputirani zbog zaražene rane, kronične bolesti traže drugačiji pristup, traže tretiranje korijena simptoma i uspostavu ravnoteže svih sustava, traže da dovedemo tijelo u stanje samoregulacije, radi čega svatko treba preuzeti odgovornost za osobno zdravlje.

Velika je sreća da su se znanstvenici – entuzijasti, shvaćajući potrebu drugačijeg tretiranja i čovjeka i prirode, uputili tražiti odgovor u prirodi i pronašli pravu riznicu super hrana, između kojih onu najviše prilagođenu potrebama čovjeka, AFA algu.

AFA alga nosi odgovor za fizičko i psihičko stanje čovjeka. To je biljka sa najvećim udjelom klorofila, a znamo da je klorofil zaslužan za naše postojanje. AFA uravnotežuje sve sustave, temeljito hrani tijelo na staničnoj razini, a isto tako temeljito čisti nakupljene toksine koji su inače prepreka redovnim metaboličkim procesima. Spriječit će mnoge bolesti koje nastaju kao posljedica lošeg raspoloženja, loših misli, naročito osjećaja bezizlaznosti, jer osim koncentracije hranjivih tvari u savršenom omjeru, ona kvalitetno hrani moždane stanice i ima snažan učinak na živčani sustav, što se reflektira kroz opći porast mentalne budnosti i izdržljivosti, dobru memoriju, lakše rješavanje problema, kreativnost, kvalitetan san, veći osjećaj blagostanja, razvoju intuicije..

U mojih 16 godina druženja sa algama, mnogo puta sam čula pitanje, „ako je AFA alga tako dobra, kako to da nema nigdje reklame?“, a ja obično odgovorim pitanjem „jeste li negdje vidjeli reklamu za brokulu?“

Bez obzira što nemaju reklamu, ja ipak biram algu i brokulu, pogotovo nakon dugogodišnjih osobnih iskustava u konzumaciji algi i ostalog bilja, kroz vegetarijanstvo. I naravno, pokušavam potaknuti ljude da budu zdravi!

Veliki pozdrav

Ana




Bilo kroz ljude koji „slučajno“ dođu u naš život, bilo kroz događaje koji nas se naročito dojme, svakodnevno imamo priliku za učenje nečeg novog ili fokusiranje na ono što već znamo, a nikako da provedemo u djelo. I svatko je u isto vrijeme i učitelj i učenik.

Vijest o smrti Robina Williamsa svijet je dočekao s nevjericom. Onaj koji je drugima podizao raspoloženje, vraćao volju za životom, sam sebi je presudio.

„Robinova trezvenost je bila netaknuta i on je bio hrabar dok se borio sa depresijom, anksioznošću, kao i sa ranom fazom Parkinsonove bolesti, koju još nije bio spreman podijeliti sa svijetom.

Nadamo se da će njegov tragični odlazak probuditi druge koji će smoći snage da potraže njegu i podršku koja im je potrebna kako bi se osjećali manje uplašeno i tako izborili svoje bitke.“…. Susan Schneider, Robinova supruga.

Kao i velika većina, tako je i Robin bio dvoje ljudi. Jedno je bila osoba koju je davao svijetu, sa fasadom za koju je pretpostavljao da je svijet želi vidjeti, a drugo je bila osoba koju je držao pod sigurnosnim ključem, daleko od očiju drugih, sa svim strahovima, nesiguran, bojažljiv… A cjeloživotna borba svakoga od nas je postati jedna osoba, za što mnogima uzmanjka snage, izgube jasnoću misli, optimizam i samopouzdanje, baš u presudnom trenutku.

Jasnoća misli i pozitivan stav grade divno stanje uma, optimizam, samopouzdanje, ljubav prema svijetu, na krilima čega se život lakše nosi, kroz teškoće se lakše brodi. No, za to je potrebno kvalitetno hraniti mozak.
Još 1951.g. psihijatri Abram Hoffer i Humphry Osmond, su odlučili pronaći lijek za shizofreniju, što je tradicionalna psihijatrija smatrala nemogućim. Njihov rad je iznjedrio primarnu teoriju o liječenju ljudi koji pate od mentalnih bolesti, pomoću prehrane, zdrave, ne prerađene hrane, sa velikim dozama vitamina.

Nešto kasnije Linus Pauling, američki znanstvenik, dva puta dobitnik Nobelove nagrade, postao je poznat, između ostalog, kroz propagiranjem drevnog oblika liječenja, što je nazvao "orthomolecular", - "prave molekule u pravim količinama."

Hoffer, Osmond i Pauling su bili daleko ispred svog vremena. Bilo je to doba buđenja farmaceutske industrije i uvođenja novih antipsihotičnih lijekova. Potrošači su povjerovali u ideju "čarobne pilule", pa je od tada sve do danas psihijatrija u velikoj mjeri pod kontrolom farmaceutske industrije. Hoffer, Osmond, Pauling i stotine istomišljenika liječnika, su imali ozbiljne prigovore od strane svoje struke za šarlatanski pristup. Tek sada, 60 godina kasnije, prihvaća se činjenica da su možda ipak bili u pravu.

Danas možemo naći na stotine studija koje potvrđuju ogromnu ulogu hrane u održavanju dobrog zdravlja, a pogotovo u održavanja zdravlja mozga.

Namirnice koju se posebno preporučuju su one bogate omega3 masnim kiselinama, koje poboljšavaju kognitivne funkcije, a također su anti upalne, pa one bogate antioksidantima (vitamin A,C i E) što pomaže boljem dotoku krvi u mozak, pa bogate polifenolima radi bolje funkcije mozga i manjeg odumiranja stanica, one bogate dopaminom za povećanje koncentracije i motivacije, pa one bogate vitaminima B skupine posebno B6 i B12, za pamćenje i koncentraciju i obavezno one sa vlaknima radi održavanja uravnotežene razine energije, da moždane i sve druge stanice u tijelu dobivaju dovoljno energije, kako bi funkcionirale optimalno.

Sve navedeno možemo naći u namirnicama koje su nam dostupne, ako imamo sreće pa živimo u takvom okruženju, no, ako smo u nedostatku vremena ili nismo sigurni u kvalitetu namirnica koje nam se nude, možemo jednostavno u prehranu uključiti AFA algu, koja u savršenom omjeru hranjivih tvari sadrži sve što nam je potrebno.

Zapravo, najveća vrijednost AFA alge i jest njen učinak na živčani sustav i to zahvaljujući pheniletilaminu i njegovoj nezamjenjivoj ulozi na mentalne funkcije. Pheniletilamin, kratko PEA, je endogena molekula koja aktivira glavne neurotransmitere, naročito dopamin i noradrenalin.

Prof Sabella u Chicagu, je dugo bio posvećen istraživanju, te utvrdio da depresivni ljudi imaju izrazito nizak pheniletilamin(PEA), pa dodavanje istoga značajno i brzo poboljšava raspoloženje i smanjuje depresiju, jer dovodi do povećane proizvodnje endorfina, tvari koja stvara osjećaj blagostanja i ima snažnu proti stresnu aktivnost.

„AFA alge su najbogatiji izvor pheniletilamina radi čega se vrlo brzo poboljšava raspoloženje, gradi optimizam i samopouzdanje. Depresiju i drugi slične poremećaje možemo ukloniti konzumiranjem AFA alge upravo radi pheniletilamina. Tek nekoliko grama klamatske AFA alge ima bolji rezultat nego 10mg amfetamina, posebno zato što je amfetaminu potrebno dodavati i druge hranjive tvari, koje AFA alga već sadrži.

Jedan gram sušene AFA alge sadrži oko 3 mg PEA. Ova doza može, ako se uzima svaki dan, obnoviti PEA rezerve, a u isto vrijeme imati izravne učinke na energiju koja pomaže pozornosti i koncentraciji. AFA alga je jedan od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizičku, emocionalnu i mentalnu energiju, jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan način.“ …navodi prof. Sabella u svom izvješću

Dr. Gabriel Cousens je osnivač "Tree of Life Rejuvenation Center" Patagonia, Arizona, gdje se pacijenti hrane pomno biranim namirnicama i AFA algom.

"Kao liječnik radim s tisućama klijenata i imao sam mnogo potvrda da AFA pomaže vratiti ukupnu biokemijsku ravnotežu brinući o tijelu na staničnoj razini. Prekrasna i jedinstvena, za vrhunske performanse tijela, uma i duha, trebala bi biti uključena u bilo koji program za pomlađivanje i detoksikaciju, a svatko od nas bi je trebao uzimati svaki dan. "

„Nakon što sam osobno doživio i svjedočio poboljšanju kvalitete moždanih funkcija mojih pacijenata koji su konzumirali modro-zelenu AFA algu, Aphanizomenon flos-aqua, i kad sam pročitao još neka izvješća, bio sam zainteresiran kakve će učinke AFA imati na Alzheimerovu bolest.

Nakon 12 mjeseci terapije AFA algom ( 5 grama dnevno) od dva temeljito dokumentirana slučaja, jedan je pokazao povratak nekih značajnih funkcija, a drugi prestanak progresivne degeneracije. Oba su službeno prijavljena na osnovu čega je i službeno potvrđeno da se AFA alga koristi u liječenju Alzheimera, Parkinsa, Multiple i Dijabetesa.“

Dr Gabreil Cousens je patentirao svoje otkriće o utjecaju AFA alge na moždane funkcije.
Budući se trudim da, bez obzira na važnost informacija, mailovi ne budu dugački, ostaje mi samo prostora za kratak pozdrav.

Pa dragi moji, uživajte u ostatku ljeta, a za jasne misli i pozitivan stav, nahranite mozak.

Ana




Koliko smo samo puta doveli u pitanje neko lijepo prijateljstvo, dobre obiteljske i druge odnose i veze, namećući osobni stav ili čak neko trenutno mišljenje, kao apsolutnu istinu. Sa jadnim argumentima, pribjegavali bi povišenom tonu, nervoznoj gestikulaciji, naglašavajući svaku riječ kao da su nam sugovornici gluhi ili ne govorimo istim jezikom. Kao da je pitanje života i smrti.

Doduše, sami ne bi ni bili svjesni stvorene napetosti niti pritiska, sve dok ne bi zašutjeli. Tada bi nam nastala tišina sasula u lice istinu o našoj netoleranciji, ne poštivanju tuđeg mišljenja, neugodnoj i napetoj atmosferi za koju smo zaslužni samo i jedino mi …. i bilo bi nam neugodno. Svejedno, ispriku u bilo kom obliku i sadržaju, većina bi odnijela sa sobom doma, a oni rijetki sretnici bi se iskreno ispričali, stvarajući priliku za zajedničko prijateljsko skupljanje krhotina, kao poslije oluje koja je upravo protutnjila.

Milijuni ljudi vjeruju da postoji apsolutna istina, a također milijuni drugih vjeruju da se samo po sebi razumije, da je sve u životu relativno, što implicira da je svačije mišljenje jednako valjano s obzirom na osobno određenje, nivo saznanja, okolnosti trenutka i interpretacije stvari i događaja kroz oči promatrača.

No, kao što je rekao Winston Churchill: "Istina je neosporna. Zloba je može napadati, neznanje je može ismijavati, ali na kraju, ona je tu. "

I kako god bilo, kojoj god grupi pripadali, možda čak nekoj trećoj, uputno je ne vršiti pritisak na druge, pogotovo ne u trenucima nekakvog dokonog razgovora, rezultat kojega ne određuje život ili smrt. Pa čak ni onda. Pa čak ni onda. Svatko pokušava izbjeći ljude koji su naporni i koji svojom prisutnošću stvaraju nervozu, gužvu i galamu.

Imala sam prilike slušati neke ljude kako sasvim lagano rješavaju ozbiljne poslovne i druge probleme. Bez uzrujavanja, bez stresa, bez galame i znojenja, pa čak kad su i sami bili uzrokom nastalom problemu. Prosto je bila uživancija promatrati ih kako se nose sa nastalom situacijom. Ispričaju se ako moraju, ohrabre sebe i druge ako trebaju, cijelo vrijeme iskreno se smiješeći, a nakon razgovora nastave veselo čavrljati s ljudima oko sebe.

Stvarajmo prilike za dobar osjećaj drugih, jer postoje velike šanse da ćemo to isto dobiti natrag. Smiješimo se iskreno, ne govorimo brzo niti preglasno, ne optužujmo, usredotočimo se na dostojanstven stav, a emocije držimo pod kontrolom. Donosimo sebi i drugima mir i razumijevanje.

Tko je rekao da je lako? Naravno da nije ali se isplati potruditi se.

I sama znam upasti u zamku ega, huškača koji bi najradije da ima svako malo razloga ispustiti tarzanovski pobjedonosni poklič. No, sve brže prepoznajem krivo skretanje, ako treba ispričam se i nastavim razgovor ali na bitno drugačiji način.

U svakome od nas, u sjeni ega, stanuje onaj koji želi donositi mir i dobar osjećaj. On se ne gura za riječ, ali kad mu je damo, prije svega će spojit srce i mozak i razgovor će dobiti drugačiju intonaciju. Strpljivo ćemo slušati druge, moguće prijepore ćemo lakše rješavati, razgovor će teći lagano, bez nervoze i pritiska.

Uputno je prihvatiti činjenicu da nismo sveznajući i da je da je dobro čuti mišljenje drugih jer oni istu stvar gledaju iz drugog kuta, pa vide nešto što sami ne vidimo. Također, razvijati samokontrolu pomoću koje možemo vladati emocijama i nikada ne zaboraviti da je preko puta čovjek sa svim svojim tegobama i nejasnoćama. Potruditi se shvatiti ga.

Dokazano je da privlačimo ljude poput nas, pa ako želimo biti okruženi mirnim, pristojnim i staloženim ljudima, moramo prvo sami takvi biti.

No, biti ljubazan ne znači pustiti ljude da nas iskorištavaju. Biti ljubazan, naravno, ali i promišljen i čvrstog karaktera, biti osoba koja se drži svojih odluka i dogovora i na koju se uvijek možemo osloniti.

Kada shvatimo da ono što većina ljudi stvarno želi je jednostavno da se osjećaju dobro, za što je potrebno samo nekoliko dobro izabranih riječi, shvatit ćemo koliko je život jednostavan i kako lako se ljudi mogu učiniti sretnima. I ne treba nam velika mudrost, razbijati glavu koje su to riječi, što trebamo reći. Samo prepustimo stvari mirotvorcu u nama.

Cijelu noć, do pred jutro, pljuštala je kiša, pa prestala, ali nebo je i dalje puno crnih oblaka. No, ne trebamo biti grintavi, nervozni. Sunce je i dalje tamo, uredno prelazi svoj put. I bez obzira što je trenutno potpuno zaklonjeno oblacima, ono obavlja svoj posao i čim se oblaci raziđu bit će spremno zasjati najljepšim sjajem.

Neka nam sunce bude uzor. Samo radimo svoj posao, kako bi u danom trenutku bili spremni pokazati se u najboljem izdanju.



Želim lijep dan.

Ana




Zamislimo, kako bi bilo dobro da možemo tijelom trgovati, po principu staro za novo, recimo. Da ovo bolesno, umorno i bez energije, uz nekakvu nadoplatu, zamijenimo za novo mlađe, puno poleta, energije i zdravlja. Zar bi pitali za cijenu, u obzir bi došao i kredit ako se ne bi moglo drugačije, jer „Bože moj, to je novo tijelo, nov život, s tim ću moći bolje raditi, više voljeti, dočekati da mi djeca završe studij, pa unučad, a sve to mi je jako važno, a i obaveza je svih nas da primjereno odradim sve namijenjene nam uloge“.

I dok razmišljamo o ovoj spasonosnoj ideji, proces „staro za novo“ se upravo događa. Unutar tijela se neprestano isprepliću život i smrt, a njegova sveta zadaća je održati nas na životu, sve dok postoje bar minimalni uvjeti za to. Stare, bolesne, mrtve stanice se zamjenjuje potpuno novima, jetra se obnovi u 6 tjedana, koža u mjesec dana, sluznice želuca u 5 dana i tako redom, stanica po stanica, organ po organ, kroz određeno vrijeme cijelo tijelo bude potpuno regenerirano, novo.

Ipak se, usprkos toj potpunoj obnovi, ne oslobodimo zdravstvenih problema, neprestanog umora, starenja…. iz razloga što novo tijelo podvrgavamo istom tretmanu kao i ono prije njega, hranimo ga istom hranom, drogiramo šećerom, pekarskim proizvodima, alkoholom, cigaretama i kavom, umna aktivnost nam se svodi na loše misli i stres, a fizički smo potpuno neaktivni. I dok god ponavljamo ovakav odnos prema sebi, dotle ćemo dobivati novo tijelo sa svim starim problemima.

Ako sve radimo isto kao što smo radili, ne možemo očekivati rezultate drugačije od onih koje smo imali.

No, važno je znati da nikada nije prekasno. Nije bitno kakav nam je bio životni stil, koliko dugo nismo brinuli o psiho fizičkom zdravlju, nezdravo se hranili, konzumirali previše alkohola, cigareta, kave, kolikim zagađenjima i stresu smo bili izloženi, ….. uvijek imamo novu šansu.

Uz kvalitetnu prehranu, sposobnost samostalne regeneracije nam omogućuje brisanje zdravstvenih grijeha iz prošlosti i izgradnju potpuno novog tijela, punog zdravlja i energije i ne postoji zdravstveni problem kojemu se ne može pomoći pravom hranom. O tome se govori na svim razinama, u znanstvenim, stručnim i nestručnim krugovima, vrlo glasno i vrlo argumentirano, a ona davna Hipokratova "Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana" , gotovo je postala mantra. No, bolesnih, umornih, depresivnih ljudi i onih bez energije je svakim danom sve više. Prakticiranje prihvaćene teorije zahtijeva preuzimanje odgovornosti, preusmjeravanje fokusa i mijenjanje navika.

Doduše, misao o tome što jedemo je stalno prisutna jer sve više razmišljamo o namirnicama koje kupujemo, prepoznajemo one sumnjive kvalitete i nastojimo izbjeći ih. Iz mora informacija pokušavamo pronaći one prave radi što bolje informiranosti i čak se trudimo čuti zahtjeve tijela i pokušavamo odgovoriti mu, na najbolji mogući način, u ponuđenim nam uvjetima.

Kako bi ustrajali na putu kvalitetne brige o tijelu, poželjna je podrška svih prema svima, što je ujedno i doprinos cjelokupnoj dobrobiti društva. Loš izbor prehrane nije rezultat zločestoće ili loše namjere nego loše navike. Na primjer coca cola na stolu. Svatko već zna što samo 1 čaša toga i takvoga pića čini organizmu, a pogotovo mladom. Coca cola na stolu je uglavnom rezultat nepromišljanja i navike ili udovoljavanja eventualnim očekivanjima, jer nitko ne bi svjesno nekome naštetio, pogotovo ne najbližima i najdražima.

Podsjećajmo na vodu koja na najbolji način potvrđuje uzrečicu arhitekta Miesa „manje je više“.

Propagirajmo prehranu bogatu povrćem i voćem koja povećava razinu energije, potiče imunološki sustav, smanjuje rizik od bolesti… iako znamo da je ono što nam se nudi, s obzirom na uzgoj, skladištenje i transport, siromašnije vitaminima i mineralima od onog potpuno dozrelog na voćki i upravo ubranog. Siromaštvo nutrientima, osiromašeno tlo i tretiranje kemikalijama, nas upućuje na organski uzgoj, što je super ako smo u mogućnosti, a ako nismo potrudimo se izabrati najbolje od ponuđenog. U svakom slučaju kada ga pripremimo kod kuće, uz dodatak najvažnijeg začina na svijetu, biti će bolje nego procesirana hrana u kojoj se krije tko zna što.

Radi spomenutog manjka vitamina i minerala, često se odlučimo za multivitaminski dodatak, što nije baš mudra odluka. Prema istraživanju, konzumacijom multivitaminima se ne dobivaju stvarne zdravstvene beneficije, jer ih tijelo slabo apsorbira budući ih ne prepoznaje kao hranu, jer su izolirani i stavljeni u sintetičke kemijske strukture. Radi loše apsorpcije većina se tih vitamina i minerala izluči vani preko mokraće, radi čega su je znanstvenici nazvali „skupa mokraća“.

Najbolji dodatak prehrani je tzv super hrana. Super hrana je po definiciji hrana s visokim koncentracijama različitih hranjivih tvari i fitonutrijenata, sadržaj koje donosi iznimne zdravstvene beneficije.

Znanstvenici su se složili da su mikroalge, Chlorella, spirulina i AFA alga, radi kompletnosti sadržaja i visoke iskoristivosti, najbolje super hrane koje se mogu koristiti za održavanje dobrog zdravlja i kao dodatak za prirodno liječenje određenih zdravstvenih problema. Također odlične super hrane su trava mlade pšenice i trava mladog ječma. Mikroalgama i mladim travama pšenice i ječma je zajednička velika količina klorofila, koji snažno podržava imuno sustav i koji je zaslužan za naše postojanje. Prehrambena svojstva svake od njih daju poticaj ukupnom zdravlju i dobrobiti i za koju god se odlučimo uživat ćemo u njenim pogodnostima.

Ja vam, naravno, preporučam AFA algu, s obzirom na dugogodišnje osobno iskustvo i dobrobiti mnogih koji su je konzumirali bar 3 mjeseca, a pogotovo onih kojima je AFA postala svakodnevna namirnica.

Kažu da se u godinu dana tijelo regenerira 98%, što znači, ako se sada odlučimo za kvalitetniju prehranu i bolji ukupan odnos prema svom tijelu, u ovo doba iduće godine ćemo imati zaista potpuno novo tijelo, zdravije, s puno energije, osnaženog imuno sustava, tako da nećemo loviti svaki virus, prehladu, a problemi s tlakom, masnoćom i slične male poteškoće, koje su nas neprestano grickale, će biti iza nas.

Naravno, ako to želimo. No, ako se baš dobro osjećamo u našem starom tijelu i uživamo u načinu kako živimo i što jedemo, posljedice čega su nam već dobro poznate. Ne dajmo se smetati. Kad budemo spremni za promjenu, ako postoji i minimalna mogućnost, tijelo će nam dati novu šansu.

Uživajmo u vlastitom izboru i sjetimo se povremeno da nije bitno koliko nego kako.

Ana





A gomila je vikala „ raspni, raspni“…

"Između ostalih nevolja, glupost ima i ovu osobinu - uvijek se ponavlja." …. Seneka

Sve je rečeno, svi sve znamo, znanstvenici su dokazali naše učešće u stvarnosti koju živimo, snagu naših misli, riječi. Dokazano je da zakoni svemira funkcioniraju bez greške, a pogotovo zakon uzroka i posljedice. Na ovakve teme svi nervozno klimamo glavo, jer su već postale ofucane i dosadne i nema se što nova reći, a svejedno, koliko ih god znali i prihvaćali, svejedno činimo drugačije.

Činimo se mali, jadni, ovisni, nesavršeni, iz čega izvlačimo najniže strasti i energije, iz čega nastaju loše misli i još gore riječi i čini, pa se odvučemo u još veću nesretnost, u depresiju, u bolest, a onda za tu novu nesretnost tražimo krivce, i tako u krug.

No, u nekim mirnim trenucima, kad nestane navijača koji nas potiču, tapšu kako smo super jer imamo petlje izgovoriti i učiniti, kako smo cool, sastanemo se sami sa sobom, svjesni da trebamo promijeniti navike, pronaći u sebi prave uzroke koji nam gomilaju probleme.

Nesretna je istina da su te navike toliko ukorijenjene u nama da treba snažna volja i ogroman trud za promijeniti ih. Obrasci naših misli, osjećaja i činjenja su stvorili utore u mozgu kojima najlakše, gotovo automatski, pristupamo.

Rješenje je u stvaranju novih obrazaca, misli, činjenja, stvaranju novih utora, koji će nam biti bolja alternativa, pa ćemo u trenutku kad trebamo reagirati na neku situaciju promisliti koji utor ćemo koristiti, sve dok ta nova navika ne postane automatska.

Treba se potruditi, kao i za sve vrijedne stvari, a nagrada je velika!

Jedna mala priča:

U nekoj prašumi je bilo smješteno selo čiji su mještani, već generacijama, odlazili na rijeku dobro utabanom stazom, oko koje je bilo nepregledno gusto raslinje. Do rijeke je trebao sat vremena hoda, što se prelazilo i nekoliko puta u danu. Jednoga dana se jedan mladi čovjek popeo na vrlo visoku platanu, pogledao prema rijeci i zaključio da bi se drugim pravcem moglo doći do rijeke za duplo manje vremena. Sutradan je uzeo mačetu i krenuo sjeći raslinje u zamišljenom pravcu. Bio je to vrlo naporan posao. Povremeno bi se javile sumnje hoće li uspjeti i jeli to uopće dobra ideja, a onda bi se sjetio koliko olakšanje će taj novi put donijeti ljudima i nastavio još srčanije. I u predvečerje se našao na rijeci. Stvorio je novi put koji će svačiji život učiniti lakšim. No, uzalud se nadao da će obitelj, prijatelji i drugi biti oduševljeni time što je učinio. Proći će dosta vremena prije nego se potpuno usvoji novi put i potpuno zaboravi stari.

Ljudi su bića navike i nemaju tendenciju vjerovati u nove stvari. Oni će i dalje koristiti stari put, ako ih se na neki način ne motivira da koriste novi, a ako se ne bude koristio vrlo brzo će zarasti. A kad se jednom krene koristiti, malo pomalo, stari put će polako prekriti raslinje i bit će zaboravljen.

Naš alat za pravljenje novog puta, novih utora u mozgu je drugačiji način razmišljanja, saznanje da nas ne ljute tuđe riječi i tuđa činjenja, nego misli koje pletemo oko toga. Krenemo li u tom pravcu, trebamo znati da je snaga navike vrlo moćna, te s toga, dok god se potpuno ne zaborave stari utori, potreban je mali odmak prije svake reakcije. „Ispeci pa reci“ „Izbroji do deset“, su jednostavne stare upute. Sve dok stare putove ne prekrije raslinje i ne budu zaboravljeni.

Ili odustanimo?!

"Za mene je najveća hrabrost biti sretan. Vrlo je kukavički biti nesretan. Ništa vam ne treba da budete nesretni. Svaka kukavica to može, svaka budala. Svatko je sposoban da bude nesretan, ali je potrebna velika hrabrost da se zaista bude sretan, jer to je uzlazni posao.

Obično mislimo „ pa što, svatko želi biti sretan. To je sasvim pogrešno. Vrlo rijetko čovjek želi biti sretan, ma sta pričao. Vrlo je rijetko čovjek spreman biti sretan. Ljudi toliko ulažu u vlastitu nesreću. Obožavaju da su nesretni. U stvari, sretni su u svojoj nesreći.

Čovjek uistinu postaje čovjek kada prihvati cjelokupnu odgovornost za sve ono sto jest. To je prva hrabrost, to je najveća hrabrost. Vrlo teško ju je prihvatiti zato sto um govori: ako si odgovoran zašto to radiš? Pa kako bi ovo izbjegli kažemo da je neko drugi odgovoran." kaže Osho

Ako već imamo moć izbora izaberimo misliti da nitko nema ništa protiv nas, nego su njegove riječi i činjenja rezultat njegovih vlastitih teškoća, nejasnoća, njegove vlastite borbe. Birajmo biti mudri i sretni jer će to svačiji život učiniti lakšim. Tko će ako neću ja, ako nećeš ti, ako neće on… tko će?!

Želim vam nadasve lijep i radostan ovaj dan, tjedan, mjesec… život.

Ana



Mnoge stvari se navode kao uzročnici bolesti; hrana, stres, fizička neaktivnost, manjak spavanja, umna opterećenost, pesimizam, što jest točno. Međutim, sve to prije svega utječe na probavni sustav, kao da tu položi sjeme problema koji će započeti svoj razvoj, pa se s pravom kaže da je uzrok svake bolesti unutar našeg probavnog sustava. I sreća da je tako. Veliki i nepremostivi problem bi bio kad bi se uzrok nalazio u susjedovom dvorištu, a pogotovo u susjedovim crijevima.

Ovako nam je po volji izabrati. Ništa nas ne sprječava da uvedemo red i spriječimo veću štetu, a možemo se i oglušiti na sve češće pozive da interveniramo.

Sto trilijuna živih bakterija, dobrih i loših, boravi u našim crijevima. Jedne i druge imaju važnu ulogu u redovnim metaboličkim procesima, no trebaju biti u ravnoteži, a idealan odnos je 9:1 u korist dobrih. Neravnoteža, pogotovo dugotrajna, uništava eko sustav u crijevima, čime se remete metabolički procesi, što se prenosi na ostale sustave, tijelo se ne uspijeva samo regulirati, gubi svoju funkciju samo izlječenja, nastaju bolesna stanja.

Analizama je utvrđeno, da čak i kod najbanalnije pretilosti loše bakterije imaju daleko veću razinu u odnosu na dobre. Osobe, koje su sudjelovale u ovim analizama, a koje su nakon dobivenih rezultata poduzele određene aktivnosti radi uravnoteženja, uspjele su smanjiti abdominalne naslage za gotovo 5 posto. To je dodatno potvrdilo da je neravnoteža bakterija u crijevima veliki razlog i za prekomjernu težinu.

Najveće ubojice temelja zdravog imunološkog sustava, eko sustava u crijevima, su antibiotici, jer uništavaju sve, pa i zdrave bakterije koje prirodno štite tijelo. One se nalaze u crijevima, na površini kože, u rodnici, u respiratornom traktu i bez njih imunološki sustav nije u mogućnosti organizirati snažan napad, pa čak ni na običan virus gripe.

Poigramo li se antibioticima, ako zapadnemo u stanje gripe, curenja nosa, grlobolje…. naš imuno sustav će postati bogalj.
Postoji mnogo drugih načina da se liječi ili čak potpuno izbjegnu infekcije tijekom sezone gripe.

Na primjer, korištenja fermentiranih namirnica koje su bogate "dobrim" bakterijama i koje pomažu ravnoteži ukupnih bakterija u crijevima. S toga je poželjno u prehranu uključiti fermentirane namirnice kao što je lassi(indijski napitak od jogurta), kiseli kupus koji je prošao cijeli proces fermentacije, kefir(fermentirano sirovo mlijeko), jogurt, običan nezaslađen, treba izbjegavati obrađeni jogurt sa šećerom ili umjetnim sladilima jer donosi više štete nego koristi.

No, teško je samo ovim namirnicama uravnotežiti eko sustav crijeva, naročito ako je neravnoteža dugotrajna i ako već osjećamo neke ne bezazlene simptome. K tome, pitanje je unosimo li na taj način sve sojeve bakterija i koliku količinu ovih namirnica bi trebali svakodnevno pojesti.

Radi toga preporučam Kolostrum sa probioticima, prebioticima i kompleksnim lipidima, proizvod čija se blagotvornost osjeti već nakon nekoliko dana. Stomak ravan, a stolica uredna.

Kombinacija ovih jedinstvenih tvari, Kolostruma sa probioticima, prebioticima i kompleksnim lipidima, je možda najjača formula dobrog zdravlja.

Dodavanje kolostruma smatra se učinkovitim jer se tako mogu spriječiti infekcije gastrointestinalnog sustava i drugih organa, a najučinkovitije je kod sprječavanja i liječenja proljeva i drugih infekcija.

Imuni faktori, u kolostrumu, uključuju laktoferin, transferin, citokine, lizozime, laktoperoksidazu i faktor transfera i svi imaju vrlo raznoliko djelovanje koje uključuje jačanje imunog sustava.

Proizvod koji preporučam je najbolji kolostrum, sa zajamčeno visokim razinama IGG-a. Dodatni laktoferin i značajne količine laktobacilusa acidofila- na milijune bakterija u jednoj kapsuli- tu su da bi pojačali ovu dokazano učinkovitu formulu.

Neposredna i drastična poboljšanja u našem vlastitom svijetu i svijetu oko nas, možemo napraviti sami i jedino ako imamo najveće blago na svijetu, zdravlje, a u zdravlju ćemo uživati jednostavnim svakodnevnim promišljanjima, prilagodbama i potrebnim promjenama načina na koji kupujemo, jedemo, hodamo, živimo, načina na koji osjećamo sami sebe.

Evo ponedjeljak je, a od ponedjeljka se započinju počeci, pa krenimo od danas bar sa drugačijim promišljanjima. Nećemo valjda čekati onaj slijedeći.

A ja kao i obično stojim na raspolaganju za sva vaša pitanja, nedoumice, nejasnoće… raduje me svaki vaš mail.

Neka nam zdravlja i radosti i nek nam je uspješan početak novog radnog tjedna.

Ana


Koristim priliku podijeliti s vama i ova promišljanja:

Prihvaćanje istine da nismo samo glumci, koliko god bi samo to željeli biti ili još bolje manje važni statisti, nego smo i producenti i režiseri, i sami smo kreirali to što živimo, izbija iz ruku oružje kojim smo do tada branili našu utvrdu samosažaljenja, valjajući se u blatu krivnje i okrivljavanja svakoga i svačega. To saznanje nas, kao udar ledenog vjetra, sledi, ukopa na mjestu, i dođe nam da se vratimo ili prosto nestanemo. No, samo naprijed se može i mora, uz bljesak istine o snazi novog oružja, čiji smo upravo postali vlasnici, kojim tek trebamo naučiti rukovati….

Ana



Svijet je postao nikada manji i kreće se sve brže, a mi upiremo pogled prema sutra, iščekujući bolja vremena.

Dan za danom, dođemo u svoje zlatne godine, vrijeme kad zbrajamo rezultate, mjerimo količinu sreće i zadovoljstva koje smo imali kroz život. I gotovo svi, a pogotovo oni koji su imali neku „veću“ rolu, postave isto pitanje: "Je li to sve?"

I doživimo isti onaj osjećaj kao kad smo na nekoj gozbi, pa u očekivanju najboljeg jela koje će možda biti slijedeće posluženo, propustimo prvo, drugo .. i odjednom pred nas dođe desert. Gladni, pokušavamo se prisjetiti svega što nam je bilo ponuđeno, tugujući nad propuštenim prilikama, razmišljajući o mogućim začinima i okusima kojima su jela sigurno obilovala, a koja nismo niti kušali ili tek ovlaš. No, prekasno je. Ostaje nam samo da polako uživamo u desertu, nadajući se da će potrajati ili ćemo dobiti bar još jednu porciju, kao utjehu.

Mudro je intenzivno živjeti svako vrijeme, bez obzira kako ga okarakterizirali. Dobro i loše uvijek idu zajedno. Omjer njihova učešća se doduše mijenja, pa nekada prevlada jedno, a nekada drugo, ali su tu, ruku pod ruku. Bez svjesno proživljenog svakog dana, bez kušanja svih njegovih okusa, propustit ćemo ono dobro skriveno u gomili smeća.

Također, valja imati na umu da su vremena uvijek najbolja ili najgora, sretna ili nesretna, a da ta ocjena zavisi od našeg trenutnog vrlo promjenjivog osjećaja, pa je nespretno cijelo neko razdoblje okarakterizirati bilo kao najbolje, bilo kao najgore.

Uostalom, trajno stanje sreće je nemoguće. Upravo loša događanja su važan sastavni dio života, referentna točka. Na primjer bol, loše zdravlje i slično je referentna točka za doživljaj zadovoljstva kada bol popusti, kada nam je zdravlje dobro, nemati nešto jako potrebno je referentna točka za doživljavaj zadovoljstva kad to imamo, …. Sam život nam ne bi bio dragocjen bez stvarnosti smrti. Pomisao na smrt nas usmjerava na to da više cijenimo život.

Carl Jung: "Čak i sretan život ne može postojati bez tame, a riječ sretan bi izgubila svoje značenje da je ne balansira tuga.“

Vrijeme u kojem upravo jesmo, kada su do neba visoke stope nezaposlenosti, bolne osobne i nacionalne razine duga, mračni gospodarski izgledi, je okarakterizirano kao najgore vrijeme. Nažalost, upravo to mnogima dođe kao opravdanje za sva nesuvisla ponašanja, sve izgovorene ružne riječi, učinjeni ružni čini, pa loše postaje još gore. I to se radi sa takvim guštom kao da se za takove ružnoće koristi nečije tuđe vrijeme, kao da zaboravimo da je ovo jedino vrijeme koje imamo, koje je prepuno i mnoštvom dobrih događanja, zanemarenih radi prevelike buke ovih loših.

Dobro bi bilo da nevolja, kakva god i kolika god jest, ne napravi od nas drugu, goru osobu.

Pogledajmo stvari u njihovoj relativnoj važnosti. Probleme, nepravdu i nedaće stavimo u pravu perspektivu.
Promišljajmo. Kad nam se dogodi neki izvanredan doživljaj, mislimo da je sve savršeno i osjećamo se pomalo nepravedni što smo ikada loše mislili o životu i svijetu, a već slijedeći dan možda izgubimo ​​posao, radi čega će ovaj lijepi doživljaj potpuno izgubiti svoj značaj. Zaboravit ćemo dobar osjećaj sa kojim smo mogli micati planine, a punit ćemo se ljutnjom na svijet, tražiti krivca i sve i svatko će biti loš i nevaljao.

Opterećeni ovim novim stanjem postajemo pogodno tlo za razvoj bolesti, loših odnosa u obitelji … i odjednom se nađemo u moru problema. A imali smo samo jedan.

S toga, prakticirajmo uspoređivati, stavljati u odnos, odrediti referentnu točku, pogledajmo stvari u relativnom svijetlu.

Vidjeti stvari u relativnom svjetlu je vještina koja će nam osigurati mnoge kvalitetne godine u životu. Pa čak i ovo vrijeme će nam izgledati drugačije jer koliko god bila strašna ova kriza, kao i svaka druga oduvijek i zauvijek, u nekim aspektima donosi neka dobra, donosi novu priliku, revoluciju novih vrijednosti, koje se rađaju uz porođajne bolove.

Razumijevanje i prihvaćanje će nam sigurno uštedjeti puno trošenja i fizičkog i umnog, jer relativnost je kao čarobni štapić, samo ga trebamo naučiti koristiti.

Na kraju, svedimo priču na jednostavno i praktično, a to znači ne čekajmo neka duuuuuga dobra razdoblja, nekog drugog boljeg vremena, nego iskoristiti pojačano stanje svijesti svakog kratkog, najkraćeg, čarobnog trenutka sadašnjosti i uradimo ono što možemo uraditi, uspnimo se na slijedeću stepenicu ma koliko god malena bila.

Dobro nam došao prosinac, najljepši mjesec u godini.

Ana




Naše vrijeme na zemlji je i škola i avantura

Mnoga nesretna življenja su potvrdila da je moguće ostvariti sve ciljeve u životu, a propustiti sam život. Život, između ostalog, treba biti sačinjen od mnoštva radosnih trenutaka i zaista će imati malo smisla ako ćemo se radovati samo u času kad dostignemo zacrtani cilj.

Vozači Harley Davidsona imaju vrlo prikladnu izreku ... važno je putovanje, a ne odredište.

Naravno, vozači Harley Davidsona moraju uzeti u obzir rupe na cesti i druge prepreke koje im se nađu na putu, a mi moramo uzeti u obzir beskrupulozne osobe i događaje, što nam može dodatno uvećati neku ionako lošu situaciju ili trenutak. No, zapamtimo, sve to na što naiđemo su samo aktivatori, ako im dozvolimo, jer za upravljačem je uvijek osoba koju svako jutro vidimo u ogledalu i samo ona je odgovorna za sigurno kretanje u željenom smjeru.
Potrebno je malo se potruditi za održati željeni smjer. Dobre stvari nam trebaju postati navika, a ne samo povremeno uraditi pokoju dobru stvar. Krenimo od najbanalnijeg ritma spavanja, rano leći i rano ustati, vježbanja, samodiscipline u jelu, radi izbjegavanja prekomjerne težine … do onog najvažnijeg, naučiti nešto novo svaki dan. Učimo!

Bogatstvo leži u njegovanju onoga što nam nikada ne može biti oduzeto, bez obzira na stanje u gospodarstvu i druge vanjske čimbenike. Učimo uvijek nova znanja, nove vještine, nove jezike. Ta nematerijalna imovina nas čini imunima i u najvećim krizama.

I ako može, bez velikog premišljanja i izgovora. Bez sutra ću. Sve dok smo tu imamo priliku i imamo pravo biti sretni, a kako ne znamo do kada smo, iskoristimo tu priliku upravo sada. Danas napravimo nešto izvanredno, nešto što će definirati našu svrhu i biti temelj za sreću u vremenu koje dolazi.

Viktor Frankl kaže da je sreća nuspojava životne svrhe.

Pedesetih godina prošlog stoljeća, Frankl je pisao o masovnoj neurozi toga doba i te godine naziva godinama bez smisla, bez svrhe, radi čega predviđa dramatičan porast problema u društvu. I zaista, dolaze burne šezdesete, kad mladi na sve strane protestiraju u potrazi za uzrokom lošeg stanja.

Danas se mnogi stručnjaci slažu da je velik dio nezadovoljstva mladih, tijekom posljednjih pedeset godina, posljedica nedostatka svrhe u njihovim životima.

Imati valjanu svrhu i življenje u sadašnjosti, je garancija da ne propustimo život. Budućnost ne treba našu pažnju, ona se uvijek naslanja na ono što uradimo sada, danas. Sva iskustva, kojima nam životi obiluju, kako dobra tako i loša, su praksa za mnoge dobre stvari koje nas očekuju u budućnosti. Nikada, ni pod koju cijenu, nemojmo zaboraviti da sva dobra ovoga svijeta čekaju na nas, a na nama je da napravimo za njih temelje danas.

S tom mišlju vam želim izraziti zahvalnost za naše zajedničko putovanje kroz prostor i vrijeme godine koja nam evo izmiče. Bila je to zaista zahtjevna godina, toliko zahtjevna da su se, radi uzajamne podrške, jačali odnosi u obitelji i među prijateljima.

Ja sam još dodatno imala divne kontakte sa svima vama. Hvala za vašu duhovitost, domišljatost i svu ostalu podršku u kojoj ste bili nesebični. Pronalazili smo zajedničke dodirne točke u razmišljanjima, što me je dodatno oplemenilo i u mom umu učvrstilo načela, koncepte i tehnike aktivnosti koje dijelim sa svijetom. To je potvrda moje svrhe.

Želim vam sretne i radosne blagdane. Provedite ih u miru i blagostanju. Za blagostanje ne trebamo novac. Blago stanje se ne kupuje, ono uvijek stanuje u našoj nutrini, očekujući naš poziv.

Učimo! Naše vrijeme na Zemlji je i škola i avantura. Ulažimo sebe maksimalno u svaki trenutak, učinimo svjestan napor za bolje, živeći uistinu pošteno prema sebi, svima i svemu, počevši od danas.

Neka nam zdravlja i radosti i ljubavi do neba i natrag.

Ana



Sačuvajmo u sjećanju ovaj poseban trenutak, ovo vrijeme kad jače osjećamo podršku, milost i blagoslove, jer će to biti vrijedan oslonac za nastavak putovanja, sa optimizmom u našim dušama i dobrom voljom u našim srcima.

Svima vama, vašim obiteljima i prijateljima, želim sve najbolje za Božić i Novu godinu.

Ana




Dragi ljudi,

izuzetno važno je cijeniti i zahvaljivati za sve proživljeno, no, jednako je važno ne držati se čvrsto tih svojih priča, nego dozvoliti svakodnevno iskustvo novoga, dozvoliti vidjeti i prihvatiti čudo neke nove priče i njenog događanja u stvarnom vremenu.

Pogledati, dakle, preko ograde, otkriti nove kreativnosti i obogatiti svakodnevne aktivnosti, kao što su odijevanje, kuhanje, pospremanje, … redovni posao, pronalaženjem značajnih i inspirativnih izazova, novih interakcija sa sobom i s drugima.

Čar je u tome što ne možemo niti naslutiti što nas sve čeka i za što smo sve sposobni, dok ne otvorimo prozore i vrata… možda nova karijera ili novi umjetnički izražaj ili promicanje neke vještine emocionalnog izražavanja o čemu smo potajno sanjali…. Tko zna, tko zna…. Sama činjenica da smo se jutros probudili i da imamo stotine, tisuće mogućnosti, graniči sa čudom, a to je tek početak.

Oprostimo se sa vremenom koje nam je donijelo mnoštvo različitih iskustava, koja kao prekrasan šareni cvjetni buket poljskog i drugog cvijeća, ali i drače, krasi proteklo vrijeme i daje snagu za dalje i bolje.

Dočekajmo Novo vrijeme široko raširenih ruku očekujući najbolju moguću priču ikada.

Sretna nam Nova godina!



Kako lako postajemo lovina onoga što nam se nudi pod maskom demokracije, medijskih interpretacija, pa čak i nekakvog usputnog mrmorenja. Uzimamo zdravo za gotovo i ono što se ruga našoj logici, izbacuje nas iz cipela, iz vlastite kože.

Možda nemamo povjerenja u vlastitu procjenu ili ne vidimo svrhu, a zaista bi trebali promišljati, u svakom slučaju, sa emocionalnim odmakom odgovorno tumačiti, uvažavajući zakonitosti uzroka i posljedice. U protivnom smo na pravom putu da se nađemo u zamci žrtve, što je ravno samoubojstvu. Status žrtve psihički paralizira, doživljavamo sebe kao bespomoćnu žrtvu u nepravednom svijetu i nemamo ni ideje ni snage da sami pokušamo poboljšati svoj život. Bez stava i mišljenja, bez unutarnjeg poticaja za dalje i bolje, utičemo se za spas političarima, udrugama, strankama, raznoraznim mesijskim udruženjima, koji se organiziraju „u pravi čas kao izbavitelji“.

Kako samo postojanje „izbavitelja“ zavisi od broja žrtava, neprestano nam šapću na uho … imate pravo na obrazovanje, na dobar posao, na redovitu plaću, na pristojno stanovanje, na kvalitetno liječenje, na odlazak na odmor…. Sve to je obaveza društva prema vama, a mi smo tu da vam to omogućimo. Vi ne trebate o ničemu brinuti, čak niti razmišljati, vaš zadatak je samo da nam vjerujete i da nas slijedite…. Baš primamljivo.

Razoružani predamo kormilo naše sadašnjosti i budućnosti u ruke koga god, a ne zapitamo se tko je to „društvo“ koje nam je obavezno sve dati, jesmo li mi također to društvo i ako jesmo, znači li to da i mi trebamo nešto dati. Ne pitamo se. Šteta, jer to je pitanje koje otvara stotine drugih pitanja i donosi mnoštvo spasonosnih odgovora.

Naravno da svi želimo dobar, ugodan i udoban život. Život koji uključuje sva prava dobivena rođenjem, pa i iznad toga imamo još tisuću želja. No, dobro je razlučiti što je želja, što su mogućnosti, a što potreba. Jer ako nam sve želje postanu i potreba, ako prihvatimo onaj šapat bez osobnog promišljanja i stava, prihvatit ćemo status žrtve sa svime što on nosi.

Trgovat ćemo životom usprkos tome što se životom, pogotovo ovim koji je okrunjen mogućnošću izbora, ne bi trebalo trgovati.

Nažalost, sve veći broj ljudi prihvaća status žrtve, gube motivaciju za rad u vlastito ime, a samim tim su lišeni onog divnog osjećaja samopoštovanja, koji pršti u čovjeku kao vatromet, kad se postignu rezultati vlastitim zaslugama. Za njih je vrijeme stalo, oni nemaju nove priče.

Najbrojnije su žrtve farmakološke i prehrambene industrije, ali kako uvijek nekako ispadne da je novac najvažniji, tako su i najglasnije žrtve financijskih manipulacija.

Novac! Novac ima veliku poveznicu sa stvaranjem vrijednosti na tržištu, što znači da ga nečije vrijedne ruke uz mudri um moraju stvoriti. Na našu sreću uvijek ima onih upornih stvaratelja, od kojih su mnogi također iskusili ovu krizu na razne načine, pa i tako što su izgubili posao, ali su imali snažno samopoštovanje i povjerenje u vlastite snage, vjerovali u svoju procjenu, nisu se bojali greške i nisu puštali kormilo.

Nakon prvog šoka su odlučili iskoristiti slobodno vrijeme za prepoznati svoje talente, što ih je usmjerilo u kom djelokrugu će se nadalje ostvarivati, kako bi bili od koristi sebi i drugima.

Oni u ovim teškim vremenima ulažu u sebe, razvijaju sebe i nove poslove. Posrću pod udarima krize, koja ne bira, padaju pod teretom problema, ali se dižu i nastavljaju, mijenjaju koncept ako treba, ali ne odustaju. Zadovoljni sa sobom, puni samopoštovanja, jer i u ovakvim uvjetima doprinose sebi i drugima, školstvu, zdravstvu, potrebitima….. društvu.

Da, postavlja nam se pitanje, što bi se dogodilo da se i oni prestanu boriti, da prestanu stvarati, da odustanu.

( ovdje ni u kom slučaju ne mislim na one koji su se na bilo koji način nemoralno okoristili i stvorili financijska carstva na tuđoj nevolji. Oni su također žrtve, ali žrtve svoje pohlepe i nemorala, oni su najteže breme čovječanstva uopće, jer radi ljudske slabosti utječu na moralnu vertikalu.)

Neprestano se suočavamo sa zaključkom da mi kao jedinke ne možemo riješiti velike i zastrašujuće probleme koji su se nadvili nad čovječanstvo, baš kao što smo sigurni da ih mi kao jedinke nismo niti stvorili.

Nažalost, stvorili smo ih, malo po malo, ali smo ih stvorili. Svatko je dao svoj doprinos svojim sitnim neodgovornim činjenjem, uz nekakav komentar u smislu… pa što, ovo je sitnica u odnosu na ono koliko su oni ukrali, srušili, uništili, zagadili… Stvorili smo ih i svojim nečinjenjem iako smo dobro znali što trebamo činiti.

Slijedom toga rješenje je u istom načinu, odgovornih malenih osobnih doprinosa, svjesnih izbora, za osobnu i zajedničku dobrobit, dosljednim, a ne samo reprezentativnim djelovanjem.

Sva bučna revolucionarna rješenja popravljanja čovječanstva, bljesnu snažno, traju nekoliko desetljeća, a buđenje je, doduše u tehnološki naprednijem, ali bremenitijem svijetu. I svašta se nešto nakupilo dok smo tulumarili, a mi jedinke ostale iste. I dalje tvrdoglavo ne želimo prihvatiti činjenicu da je naš život rezultat naših izbora i odluka, nego uporno tražimo krivca za sve nedaće koje nas sustignu, za sve ono što ne ispadne kako smo planirali.

A nema krivog i pravog koraka niti rezultata. Sve je to šarenilo življenja. Nešto što nam je u nekom trenutku izgledalo izvrsno, u nekom slijedećem se može pokazati potpuno drugačije (svježi primjer su švicarci ). No, mi donosimo odluke u najboljoj vjeri i stojimo iza njih.

Traženje krivca nas odvlači sa bitnih stvari, troši nam energiju i vrijeme, postajemo žrtva. Nažalost, opsjednuti smo traženjem krivca umjesto da se bavimo preslagivanjem po prioritetima i pravilnim odlukama u tom smjeru.

Na primjer: Ako nas netko gurne u duboko more, slučajno ili namjerno nebitno, i mi u želji da sačuvamo situaciju kao dokaz njegove krivnje, ne želimo plivati, nego nakon nekog vremena iscrpljeni potonemo, utopimo se, tko je kriv za našu smrt. Prema važećem zakonu bi to bio čovjek koji nas je gurnuo, što je u najmanju ruku upitno, jer mi nismo ništa uradili da do toga ne dođe. Mi smo izabrali smrt samo da bi ugodili osvetničkom egu koji je tražio da se čovjek proglasi krivim.

Nije mi namjera biti kritična prema bilo kome. Moja razmišljanja su samo proizvod želje da sebe, a možda i nekoga od vas, potaknem na neko svrsishodnije promišljanje i aktivnosti. Jednostavno da se ne osjećamo bespomoćni kakva god bila situacija, nego da iskoristimo vlastite resurse, koji su nam se možda uspavali, da se ne bojimo osobnog nastupa, da budemo od koristi i sebi i drugima bez obzira u kakvom svijetu živimo.

I koliko god nam izgledalo da se život igra s nama i da mu je cilj pobijediti nas, bar mu nemojmo u tome pomagati. Prekinimo neprestan dotok svemu što umanjuje našu sposobnost za naprijed, ne podcjenjujmo sebe, zagrlimo svoje prednosti, učimo iz svojih slabosti, uživajmo u svojoj svrsi i miru uma.

Dobro nam došla veljača.

Ana





„Kada bih osjetio da više ne mogu izdržati stvarnost, potražio bih izlaz u slobodi svoga uma.“, kaže Viktor Frankl koji je u nevjerojatnoj snazi uma pronašao jedini način kako preživjeti u holokaustu, u uvjetima kada se čovjeku uzima sve što ima ubijajući mu svaku želju za životom.

Sloboda uma je ono nešto što nam nitko ne može oduzeti i to saznanje nam daje moć da se otvorenih očiju suočimo, da vidimo mogućnosti i da vjerujemo da se čak i u najtežim prilikama može ostvariti životni smisao, a smisao vraća vjeru u život i budi odgovornost prema vlastitim izborima.

“Sve se čovjeku može uzeti, osim posljednje od ljudskih sloboda, pravo na izbor stava u bilo kakvim danim okolnostima, pravo na izbor vlastitog puta.“

Po oslobođenju Frankl je obogatio psihoterapijsko liječenje logoterapijom, liječenjem smislom. On ne priznaje nikakav determinizam.

„Čovjek je, u osnovi, slobodno i odgovorno biće, sposoban otkrivati životne vrijednosti, uz savjest kao "organ smisla", koja ga kroz to vodi.“ kaže Frankl.

Dokazano je, dakle, da je moguće ostvariti osobnu slobodu uz osobnu odgovornost, prestati biti nijemi promatrač svojih frustracija i tegoba, istrgnuti se iz gomile ljudi bez osobnosti, uspraviti se i zagospodariti svojim životom. Nemoguće je samo ako nemamo povjerenja u snagu vlastitog uma, radi čega se previše naslanjamo na ljude ili institucije, od kojih slobodu očekujemo, pretpostavljajući da će oni bolje učiniti za nas od nas samih. Ne, oni su za to nemoćni.

Stvarnost koju upravo doživljavamo je fenomen koji se ponavlja desetljećima, stoljećima .. čini se, oduvijek;

ljudi na ulicama prosvjeduju nezadovoljni izabranom ekipom, pokazujući to svoje nezadovoljstvo na razne načine i tražeći da ti izabrani predaju vlast. Ova špranca se ponavlja i ponavljat će se sve dok se ne prihvati činjenica da sama promjena vlasti ne donosi rješenje problema. Doduše, promjenom se dogodi neka vrsta provjetravanja, učini se površinska kozmetika, no, ispod te gornje glazure i dalje žive i razvijaju se isti problemi, koji nakon određenog vremena ponovo isplivaju na površinu. I ljudi ponovo izađu na ulice tražeći promjenu vlasti.

Ni jedna vlast, ni jedan vođa, koliko god da je plemenit i mudar, ni jedna država, kako god dobro da je organizirana, nema moć korjenito popraviti tuđe živote. Vladar može svojom mudrosti i plemenitom namjerom dati drugačiji okvir, ali taj okvir je učinjen prema njegovoj percepciji stvarnosti, njegovom viđenju problema i njegovim potrebama, nadajući se da će to i drugima odgovarati.

On ne može dati sreću, samopoštovanje, visoke moralne standarde i sve drugo što je potrebno da bi osoba živjela smislen život. Sve to treba svatko za sebe pronaći, svatko sebi omogućiti, jer svaki čovjek ima svoje specifičnosti koje ga razlikuju od ostalih.

Zato se univerzalna beskrajna raznolikost ruga svim pokušajima čovječanstva na uniformiranoj provedbi zakona, ustava i propisa. No, vladati milijunima različitih ljudi je jedino tako moguće. K tome, sve radi lakšeg upravljanja masama, svaka se vladavina temelji na uniformiranju pojedinih grupacija, sukladnih po uvjerenju i uguranih u okvire nastale na osnovu onoga što se događalo i projekcijom mogućih događanja, što svaku osobu, čak i sa minimalno izraženom snagom individualnosti, mora frustrirati.

Stoljećima se nije našlo načina da se očuva suverenitet svakog čovjeka, nego se ljudi, bez obzira na različite ideje, razmišljanja, stavove i ciljeve, moraju uklopiti u neki zajednički okvir gdje se mogu teško ili nikako slobodno izraziti.

Svijet, dakle, nije slobodan i tko zna hoće li ikada biti, tim više je na svakoj osobi da pronađe slobodu u ovako neslobodnom svijetu, a ne dozvoliti luksuz čekanja kada će nam svijet biti po volji, kako bi se tek tada izrazili.

Harry Browne je autor knjige „Kako sam pronašao slobodu u neslobodnom svijetu“, iz 1973., koja je prije nekoliko godina ponovo izdana u digitalnom formatu.

Browne tvrdi da bez obzira na to koliko se osjećali potlačeno, a tlačitelj može biti karijera, dug, obitelj, vlast, duboka sloboda je dostupna svakome onome tko je spreman platiti cijenu i bez obzira na to koliko je cijena velika, gotovo uvijek je jeftina u odnosu na slobodu koju dobijemo.

„Biti slobodan u neslobodnih svijetu nije nemoguće kao što se može činiti na prvi pogled. Dok čekamo i nadamo se slobodnom društvu, pobrinimo se da nam vlastiti život, uključujući i obitelj, bude što slobodniji i što sretniji. Potrošimo ga onako kako smo izabrali, preuzimanjem odgovornosti za svoje postupke. Slobodna osoba nema neprijatelja da preuzmu odgovornost za njezine postupke.“

Za kraj još malo nepresušnog Viktora Frankla uz jednu lijepu priču.

Viktor Frankl je dragocjenu moć suprotstavljanja bolu i patnji s dostojanstvom i hrabrošću nazvao ”prkosna moć duha”.

Elzeard Bouffier, nesretan nakon smrti žene i sina, ne nalazi razloga za daljnji život na svom imanju i odlazi u planine. Uz prkosnu moć duha njemu je uspjelo napraviti djelo dostojno samog Boga. Taj osamljeni pastir je u razdoblju između 1910. i 1945. posadio na tisuće stabala hrasta, bukve, javora, breza, joha i oskoruša. 1947. godine kada je umro u dobi od 89 godina, ostavio je iza sebe jedan od najljepših parkova Francuske.

https://www.youtube.com/watch?v=Z79LoK_3vDE

Ožujak je, proljeće na vratima. Možemo samo pretpostaviti koliko milijardi sjemenja je počelo klijati i svako od njih će niknuti tamo gdje se našlo, neće čekati plodniju zemlju ili možda slijedeće proljeće sa boljim vremenom.

I kolika je to energija u zemlji i na zemlji, svud okolo nas. Iskoristimo je, uhvatimo val.

Neka nam zdravlja, radosti, a najviše samopouzdanja koje stavlja osmjeh na lice i iskru u oko.

Ana



Majka Priroda je nevjerojatno velikodušna u načinu na koji nam servira voće i povrće bogato vitaminima, mineralima, svim hranjivim tvarima koje su nam potrebne za kvalitetan tretman našeg tijela, tako da možemo uživati ​​u dugom i zdravom životu.
I svaka biljka i voćka ima svoju ulogu, jedna drugu dopunjavaju, a sve zajedno zadovoljavaju sve naše potrebe.

Posebno treba istaknuti one koje imaju i ljekovita svojstva, no, ovaj put neću govoriti o AFA algi jer smatram da smo to apsolvirali, nego o kokosu koji toliko obiluje ljekovitim svojstvima da su ga na Filipinima nazivali "stablom života."

Prije početka Drugog svjetskog rata, ljudi koji su živjeli u otočnim zemljama, konzumirali su uglavnom rižu, korijenje, usjeve i povrće i k tome su uzimali obilje kokosa, koji je nadomještao sve potrebne nutritive i svojom ljekovitošću čuvao zdravlje. Generacijama su ga otočani smatrali da je "Lijek za sve bolesti".

Kokos je korišten kako bi se ublažio kašalj, zatvor, pothranjenost, kožne infekcije, zubobolje, bolesti uha, gripa… i još mnogo toga.
Poslije Drugog svjetskog rata SAD su proglasile da su rafinirana biljna ulja "zdravija", što je naravno bilo daleko od istine, ali "zdravstvena panika" koja je zavladala je bila dovoljno da se javnost odluči za rafinirana biljna ulja, koja su bila daleko jeftinija za proizvodnju.

Tako je prije nekoliko desetljeća počela redovita praksa prerade većine namirnica, izmjena onoga što je dala priroda u „bolji proizvod“.

Cjelovite, hranjive prirodne namirnice, koje bi trebale doći sa polja ravno do našeg stola, su pre prerađene, natovarene kemikalijama kako bi savršeno izgledale, a sve radi bolje prodaje.

Isto se događalo i sa mastima. Više od četiri desetljeća zdravi izvori masti su zamijenjeni procesiranim, hidrogeniziranim, biljnim uljima, za što je čovječanstvo platilo ceh kroz bolesti srca, raka, dijabetesa, pretilosti i cijeli niz drugih katastrofalnih bolesti koje su dosegle razmjere epidemije.

I konačno smo shvatili da je sve što je rečeno laž i da je prirodno-ne prerađeno najbolje za nas. Među uljima kokosovo ulje se pokazalo izvrsno kod zaštitite od virusa, bakterija, infekcija, raka, štitnjače, moždanih i srčanih problema ... plus uljepšava kožu…. pa čak i sagorijeva masnoće!

Dakle, ne samo da je izvrsno za kuhanje radi toga što podnosi visoke temperature, nego ima dugu listu ostalih dobrobiti za zdravlje;
- antibakterijsko, zaustavlja bakterije koje uzrokuju bolesti desni i infekcije grla, infekcije mokraćnog sustava i čireva
- antikancerogeno, sprječava bolesne stanice raka da se šire i jača imunitet
- protugljivično, uništava infekcije koje promiču gljive i kvasac bakterije(kandida).
- anti-upalno, antimikrobno, antioksidantno, antiparazitno,

- antivirusno, pomaže ubiti opasne viruse koji uzrokuju gripu, ospice, hepatitis i još mnogo toga.

Ovo sve potvrđuje moje osobno iskustvo sa kokosovim uljem i zato vam savjetujem da ga uključite u prehranu. Ja ga radije pojedem sirova. Izvrsna okusa na koji god hoćete način. Ako vam smeta miris kokosa kupite ono bez mirisa, ali uvijek pazite na kvalitetu.

Rođeni smo za mir, radost i zdravlje, pa neka tako bude.

Ana




U zimu 1535. godine, brod francuskog istraživača Jacques Cartier, je ostao okovan ledom u rijeci St. Lawrence, sadašnji Quebec. Bez kvalitetne prehrane posada se razboljela, većina od skorbuta radi nedostatka vitamina C i gotovo pola njih je izgubilo bitku sa bolesti. Kad su ih pronašli Indijanci i oni živi su već bili na izmaku snaga. Indijanci su ih liječili čajem pripremljenim od kore bora, s čime su se vrlo brzo svi potpuno oporavili, pripisujući čaju čudesne osobine.

Naknadna istraživanja su utvrdila da je čaj bio pripremljen od kore Eastern White Cedar.

Godine 1951., francuski istraživač Dr. Jacques Masquelier navodno je pročitao ovaj izvještaj u Cartierovim spisima i počeo potragu da točno utvrdi koji su aktivni sastojci u tom čaju. Osim velikih količina vitamina C i drugih važnih sastojaka dr. Masquelier se usredotočio na Proantocijanidi iz kore Mediteranskog bora i taj spoj patentirao kao pycnogenol.

Mnogi znanstvenici su naknadno istraživali i još uvijek istražuju ovaj vrijedni sastojak. Tvrde da je pycnogenol vrlo snažan antioksidant, učinkovitiji od vitamina C i E, temeljit u uklanjanju slobodnih radikala.

Upravo proizvod koji danas i sutra možemo kupiti vrlo povoljno, sadrži taj moćni antioxidant Pycnogenol, ekstrakt kore mediteranskog bora (Pinus Pinaster). Osim toga sadrži i crvenu dunaliella algu, cijenjenu zbog visokog udjela Beta-karotena, pšenične klice, Ginko Biloba, Beta-karoten, zeleni čaj, borovnicu, mliječni trn (silbum marianum) prirodni vitamin E. Svaki od ovih sastojaka ima snažan i jedinstveni učinak na organizam, ali u kombinaciji njihov efekt je znatno jači.

Proizvod smanjuje jakost alergija (osobito peludne), astme, psorijaze i dr. kožnih oboljenja, pomaže pri liječenju čira na želucu, ima blagotvoran učinak na zglobove čineći ih gipkijima, poboljšava vid i pamćenje, jača vene, arterije i kapilare i djeluje protuupalno.

Danas i sutra ga možemo kupiti uz AFA algu od 120 kapsula, što je čarobna kombinacija, a pogotovo u vrijeme alergija, snažnih proljetnih metaboličkih procesa.

Ovdje sam radi vaših pitanja, mogućih nejasnoća i druge pomoći.

I naravno, neka nam je savršen dan, a ako baš ne bude savršen, neka nam mudrosti i strpljenja da ga iznesemo najbolje moguće.

Ana




Loša prehrana, namirnice prepune hormonima, pogotovo meso i mlijeko, dovode do neravnoteže u hormonskom sustavu što se kod tinejdžera manifestira kroz kožne probleme, a kod djevojaka dodatno i kroz razne probleme sa menstruacijama, a posebno ih je sve više sa dg policističnih jajnika.

Budući imam dobar primjer, od prije nekoliko godina, gdje se problem policističnih jajnika uspješno i brzo riješio, u nastavku je sadržaj maila koji sam tada dobila.

„Šaljem vam ovaj mail jer mi je želja da ovo moje iskustvo pomogne djevojkama koje imaju iste ili slične probleme. Prije petnaestak dana sam posjetila ginekologinju, nakon što skoro tri mjeseca nisam dobila menzis. Dijagnoza je bila da imam policistične jajnike, zapravo 1 jajnik, i savjetovala mi je „dobroston“ hormonalne tablete.
Jako sam željela dovesti organizam u ravnotežu, ali ako je moguće bez hormona, tj prirodnim putem. Posredno sam se obratila liječnici, koja je ujedno i homeopat i algoterapeut. Napomenula je da takve probleme nažalost ima 90% djevojaka i preporučila da uzimam AFA algu, kompleks masnih kiselina i moon rise kremu, pa ako se za mjesec dana ništa ne dogodi, da postoji dobar homeopatski lijek.

AFA-u sam već od ranije koristila, 2 kapsule dnevno, a sada sam povećala na 4 ( 2 ujutro, 2 u toku dana), počela sam uzimati kompleks masnih kiselina 2 x 20 kapi dnevno, a moon rise kremom sam mazala donji dio trbuha, ujutro i uvečer. Nakon samo tjedan dana dobila sam lijepi obilni menzis.

Ne kažem da je problem potpuno nestao, ali sam na pravom putu. Za vrijeme menzisa tj. tjedan dana, ne koristim kremu, a onda ću nastaviti sve zajedno nekoliko mjeseci dok se sve ne uredi. Pozdrav!

Naknadno sam kontaktirala djevojku koja mi je potvrdila da je moon rise kremu koristila još samo naredni mjesec, dok nije ponovo uredno dobila menstruaciju. Dalje je, radi ukupnog zdravlja, nastavila uzimati AFA algu i Kompleks masnih kiselina.

Dr. Naydenov: Zašto je moon rise dobro rješenje?

Osnovna razlika između korištenja sintetskog progesterona i Moon rise kreme je slijedeća:

- Kad se žena liječi sa umjetnim progesteronom, povećava se njegova količina u krvi, zbog čega hipofiza šalje jajnicima signal za smanjenje proizvodnje istog, a posljedica toga je hormonalni disbalans, onih hormona čiji je progesteron prekursor ( predhodnik); estrogena i samog prirodnog progesterona.

- Kod žena koje koriste Moon rise kremu ne dolazi do podražaja hipofize, budući krema sadrži tvari koje na nju ne djeluju, a osiguravaju građevni materijal za stvaranje spolnih hormona i njihovog prirodnog uravnoteženja.

Najbolji rezultati postižu se kombinacijom Moon rise kreme, Kompleksa masnih kiselina i AFA alge, dok kod starijih žena predlažem i superantioxidant.

Moon rise je koristan za sve djevojke-žene, od prve menstruacije do duboke starosti u svrhu potpomaganja pravilne funkcije jajnika, poboljšanja hormonalne ravnoteže, a kasnije i borbe s osteoporozom i zloćudnim oboljenjima.

Postoji izuzetak; kremu ne trebaju upotrebljavati trudnice i dojilje.

Moon rise je specijalna krema sa ekstraktom divljeg jama kao glavne supstance. Sadrži i druge prirodne tvari korisne ženskom endokrinom sustavu kao npr: ružino ulje, badem, šafran, avokado, jojobu….

Korisni efekti i prednosti: Pomlađuje i osvježava organizam, regulira menstrualni ciklus, potpomaže funkcioniranje jajnika, kožu čini glatkom mekom i elastičnom, olakšava PMS, prirodan antidepresiv bez nuspojava, normalizira šećer u krvi, štiti od raka ženskih spolnih organa i mliječnih žlijezda

Iz knjige „Zelene zrake svjetlosti“ dr. Naydenov

Cilj ove obavijesti je da možemo pomoći onome tko ima neki od ovih problema, a pogotovo djevojčicama u najosjetljivijem razdoblju.

Lijep dan dragi svi.

Ana



Prije svega želim s vama podijeliti recept za odličan kruh. Ono što nas inače smeta kod kruha koji svakodnevno koristimo je kvasac, aditivi i vrsta pšenice.

Recept:

Sve namirnice kupim u trgovinama zdrave hrane, a posebno je važno da se kukuruzno brašno može kupiti integralno mljeveno na kamen.

Kao mjeru uzmem šalicu od 3 dcl;

2 šalice zobenih pahuljica
1 šalica kukuruznog brašna
1/2 šalice pirovog brašna (dinkel, spelt)
1/2 šalice heljdinog ili slanutkovog ili raženog ili prosenog

Zobene pahuljice namočim navečer ( a može i neposredno prije), u njih dodam 1 kašičicu šećera i 1 kašičicu soli.

Brašna pomiješam i dodam 1 kašičicu sode bikarbone.
U brašna dodam namočene pahuljice i zamijesim kruh. Ne pretvrdo.

Ostavim ga toliko dok se pećnica ne zagrije na 180. Tijesto stavim u namazanu srednju posudu za pečenje i pečem 45-50 minuta.
Zdrav i ukusan i traje, a to tražimo!

Drugo, obavijest o pogodnosti danas i sutra:

AFA alga i Kompleks masnih kiselina su dva izvrsna dodatka koja sinergijski donose cijelu hrpu dobrobiti, a danas i sutra ih dobijemo sa uštedom od 88,00 kuna.

Posebno mi je drago da je ova ponuda došla u trenutku vašeg velikog interesa za kupovinu Moon rise kreme, AFA alge i Kompleksa masnih kiselina, radi problema o kojima smo govorili u prethodnoj obavijesti.

Kao potvrdu dobre odluke evo još dva primjera koja sam dobila naknadno:

1. Uzimala sam AFA alge i MOON RISE hormonsku kremu i konačno sam dobila Ms nakon samo tjedan dana, dali je to moguće? A toliko sam se mučila!?

Da li je to povezano, vjerovatno je, nisam imala moj uobičajeni živčani, prejedački prištavi pms. Ćak mi se i povlače tvrdokorni podkožni prištići, hvala ti! M.N.

2. Imala sam vrlo ozbiljne "valunge" prelila bi me vrućina u trenutku tokom dana više puta, a jednako tako i po noći, uz dodatni poremećaj sna. Do te mjere da bi se morala ustati iz kreveta i potpuno se presvući jer bi bila potpuno mokra. Počela sam uzimati redovito AFA alge i moon rise. Moram ti ovo reći jer želim da podjeliš sa drugim ženama, spasila si me. Ona kremica koju si mi dala je pravo čudo, mažem se već 2 tjedna, valunzi su se jako prprijedili, i puno bolje spavam a i mirnija sam. Nema nervoze, imam puno više energije. Nako n toliko godina patnje ovo je blagoslov!

Hvala ti! V. K.


O AFA algi kao i o kompleksu masnih kiselina, već sve znamo, ali evo tek redak dva:

AFA alge pomažu da tijelo radi učinkovitije pa tako apsorbira više vitamina i minerala i iz sve ostale hrane koju konzumiramo. No, kako god da djeluju, sve je više onih koji se okreću prema tom dodatku kojeg mogu uzimati svi, uključujući djecu i trudnice.

Osim što priskrbljuje kompletnu dozu hranjivih tvari, važno je istaknuti da priskrbljuje one koji ljudima najčešće nedostaju, kao B vitamini, zink, magnezij, željezo, a također organizam opskrbljuju kisikom, što pomaže boljem prijenosu hranjivih tvari do organa kojima su potrebni.

Prema Penny Davenport, neovisnoj nutricionistkinji, taj okisgenirajući učinak modro zelenih algi može biti posljedica njihovog djelovanja na zagađivače: „U današnje vrijeme tijelo ima vrlo malo kisika jer je zagađenje sveprisutno. Alge na sebe vežu teške metale i odstranjuju ih iz tijela.“ kaže Penny

Dr. Gabriel Cousens, američki nutricionist i zagovornik modrozelenih algi izjavio je: „Možda je najveća vrijednost AFA algi u njihovom pozitivnom učinku na hipofizu, epifizu i hipotalamus u mozgu. Izgleda da ima neki posebni učinak na energetiku mozga i njegovu funkciju.“

Naše tijelo treba masnoće ali one dobre i zato je Kompleks masnih kiselina dobar izbor jer sadrži puni spektar dobrih masnih kiselina. Tu su hladno prešani biljni ekstrakti sjemena lana, sezama, suncokreta, bundeve, jezgra marelice i lješnjaka, pšenične klice, češnjak, mrkvu, limun, naranču maslinu, crnu i crvenu borovnicu, šipak, ribizlu, i lecitin, uključujući sve osnovne (esencijalne) masne kiseline koje se ne proizvode u ljudskom organizmu te se moraju unositi hranom, kao i dva osnovna oblika esencijalnih masnih kiselina, Omega 3 i Omega 6, u idealnom omjeru.

Neka nam je tijelo zdravo, neka pršti od energije, kako bi lakše pronalazili prave odgovore na mnoštvo pitanja koja nam svakodnevnica servira, a na koja jedino sami možemo pronaći pravi odgovor.

Lijep dan!

Ana

 

Stranica 4 od 6 Sve stranice