U proteklih nekoliko mjeseci smo uživali u emisiji The voice. Mladi ljudi kojima je glazba dodala jednu novu dimenziju ljudskosti, ljepote i nevinosti, koji se sa stvarnosti vjerojatno dodiruju na drugi način, nesebično su prostirali svoje bogatstvo pred nas, prenoseći nas u neke nove svjetove. I zaključila sam koliko sam sretna što ih mogu gledati i slušati, baš u ovom trenutku kad prevladava retorika crnila i besciljnosti, jer oni kao da nam poručuju… može drugačije..

I sve crnilo i sve besciljnosti protumačim kao porođajnu muku rađanja boljeg svijeta, kojeg evo već naziremo. I tko zna po koji put shvatim koliku sreću imamo prisustvovati i dati svoj doprinos ovom značajnom vremenu.

U našoj umopediji pod „bogat“ nalazimo … onaj koji ima mnogo novca, kuća, automobila… Ni spomena o nutarnjem bogatstvu talenta ili onom vanjskom što oduvijek i zauvijek postoji u svim našim životima, kao: bezbroj zvijezda za sanjarenje, mnoštvo stabala koja nam nude sjenu za odmaranje i plodove za hranu, šuma za šetanje, plaža za kupanje, stijena za penjanje, kiše za umivanje, ritma za plesanje, mora i rijeka za plovidbu, prijatelja za druženje i neprijatelja koji nam mogu postati prijatelji, poznanika da ih pozdravimo i stranaca da ih upoznamo, životinja za tješenje, glazbe za slušanje, knjiga za čitanje, …… toliko je toga da za ovo kratko vrijeme dok smo tu, pogotovo ovako zabavljeni nevažnim važnim stvarima, ne uspijemo niti dotaći, a kamoli nešto više.

Napose što velika većina to niti ne osjeća kao bogatstvo. Osjećaju ga i u njemu uživaju samo rijetki koji su shvatili sve mudrosti življenja, nesebične lučonoše koji visoko uzdignutom bakljom pokazuju put, koje uvažavamo, čija učenja pozdravljamo, čak jedni drugima „pod nos“ stavljamo njihove mudrosti, ali se rijetko odlučimo da bi sami trebali nešto uraditi, promijeniti neke stvari u svom vlastitom životu.

Dapače, uz svu savladanu teoriju, na njihovim ramenima, mi živimo život iz navike, živimo APP (ako prođe prođe).

I naravno da nam se svijet sruši, doživimo poniranje u bezdan, kada se dogode značajne promjene u vremenu i prostoru oko nas, jer tko zna kada, pod kojim uvjetima i iz kojih navika, su postavljene koordinate po kojima vozimo. Neke su čak preuzete od prethodnih generacija, pa se žalimo na genetske predispozicije.

Kukamo, plačemo…, bez imalo samopoštovanja nudimo okolo ono najintimnije, trgujući sa svačim i svakim, ne bili nešto ušićarili u kojem god obliku, materijalno ili bar riječ dvije suosjećanja, tapšanje po ramenu…, nestašica dostojanstva.

Na prosvjedu čitam transparent „Vratite nam naše dostojanstvo“.

Dostojanstvo nam nitko ne može uzeti niti dati, niti nas tko može tretirati dostojanstveno… ono izrasta u nama za nas. Ono je mjera, granica koju ne prelazimo bez obzira na prilike koje se dogode, jer se rađa iz samopoštovanja. S toga, zahtijevati dostojanstvo od drugih je krajnja obmana.

Ljudi upadaju u zamku radi disproporcije između želja i mogućnosti, očekujući, k tome, da će se posložiti optimalni uvjeti za svih, što je nemoguće jer znamo da su uvjeti jedinstveni za svakog pojedinca. Također, s obzirom na naše ograničeno vrijeme, energiju, vještine, financijska sredstva, moramo dobro izvagati što želimo, jer nas upravo ta dobra mjera dijeli od uspjeha i neuspjeha, od smislenog i besmislenog života.

Ne dostizanje željenog često vuče sa sobom posljedice gubitka samopouzdanja i samopoštovanje, jer nam je ostvarenje trebalo osigurati divljenje i poštovanje drugih, radi čega zaista ne treba patiti, jer je najvažnije naše mišljenje o nama samima. Ono je iskreno ne patvoreno, ne nastaje iz nekog interesa i znamo da se baš uvijek razlikuje od onoga što drugi misle o nama.

Kroz svoje riječi i djela ne trebamo zahtijevati divljenje i poštovanje od drugih da bi se održali na životu.

Priroda nam je takva da bez obzira na sva bogatstva koja imamo, uvijek postavljamo nove izazove i nastojimo ih dohvatiti. Savršeno. Odmjerimo vlastite snage, postrojimo resurse, ojačajmo samopouzdanje i krenimo u avanturu. Slobodna volja je super izum. Koristimo je.

Ana



Ovaj tekst je zavrijedio našu pažnju, radi vrijednog iskustva autora, kao i radi njegova zadovoljstva koje se iščitava i nakon 10 godina.

"Imao sam 128 kilograma. Preko interneta sam tražio razne vrste dijeta i pokušavao sam smršaviti na razne načine, ali bezuspješno, jer bi se nakon 1-2 mjeseca mršavljenja, vratio na staru težinu. Niti jedan učinak dijeta tj. mršavljenja nije bio trajan. Tek kada sam se upoznao s AFA algom, preko jednog prijatelja koji mi je ispričao o tome kako AFA alga djeluje na organizam i savjetovao me kako ju koristiti za dijetu u mršavljenju. Koristio sam AFA algu po 20 kapsula (x 400 mg) dnevno i tako tijekom 3 mjeseca. U 3 mjeseca smršavio sam 21 kilogram. Nakon toga, sam uzimao po 10 kapsula dnevno, tijekom narednih 7 mjeseci (dakle ukupno korištenje je bilo tijekom 10 mjeseci). Moj broj hlača bio je 63, a nakon toga sam mogao obući hlače 52-54. Obim struka mi je 108 centimetara. Ta je težina ostala i narednih 10 godina, tako da sam sa s 128 kg, došao na 89 kilograma koliko imam i sada. Dizao sam se oko 07.00 h ujutro i uzimao po 5 kapsula AFA algi s 3 dcl vode i nakon sat vremena bih uzeo još 3 dl vode, a nakon toga bih normalno doručkovao. Oko 11.00 h sam ponovno uzeo vodu, tj. čašu od 3 dl vode i ponovno oko 12.00 h još 3 dl vode. Oko 14.00 h bih ručao, a onda oko 15.00 h bih uzeo 5 kapsula AFA alge s 3 dl vode i nastavio bih s vodom. Navečer oko 19.00 h bih opet uzeo 5 kapsula AFA algi s 3 dl vode i nastavio s vodom. Iz prehrane sam izbacio sve papreno, ljuto, kiselo i slano, odnosno uzimao sam ovakvu vrstu hrane u vrlo malim količinama. Sladio sam stevijom ili natreenom, a solio vrlo malo. Ostalih preinaka u mojoj prehrani nije bilo. Fizički sam bio vrlo aktivan tijekom cijelog dana, tj. Radio sam fizički zahtjevan posao i šetao. Osjećao sam se izvrsno, a pogotovo kada sam vidio da gubim kilograme. Nisam se toliko zamarao na poslu kao prije, bio sam elastičan i gibak, dobre volje i vedre naravi."

K.M. 47 godina, Zagreb, 2015. godina


AFA je odradila svoj dio posla, očistila i nahranila sve stanice, pa je tijelo bilo u mogućnosti odraditi svoj dio, uravnotežiti sve sustave i riješiti se balasta.

Niti treba niti se ima što ovome dodati, osim kratka obavijest da u svibnju imamo mogućnost kupovine AFA alge sa 20 kapsula gratis. Dakle, umjesto 120, u pakiranju se dobije 140 kapsula, što nije zanemarivo.

I pronađimo razlog za radost u ovom šarenom, mirisnom, mjesecu cvijeća. Da, razlog za radost uvijek postoji, kako god nam se činilo. Doduše, ponekad moramo skinuti dosta mulja, naplavina i krame da ga pronađemo, no, vrijedno je truda.

Dobro nam došao svibanj.

Ana




"Voli sve, služi svima", je slogan na kojem Isaac Tigrett, specifična osoba svijeta biznisa, glazbe i kulture, temelji svoja razmišljanja, posao, cjelokupan život.

Evo najinteresantnijeg dijela njegove priče:
„Bilo je to 1974. godine, kada sam prvi put otišao u Puttaparthi u Indiji. Primijetio sam jedan mali drveni znak na vratima preko puta kantine u ašramu. Taj znak je još tamo. Na njemu piše: "Voli sve, služi svima". Pomislio sam: "Smjestio me u ovaj zapanjujući ludi svijet i ludi posao". Ta mi se poruka tako snažno dopala da sam pomislio: "Sigurno da je ovo jedina stvar koja je bitna u ovom životu i želim to uvesti u svoj posao". Ta jedna kratka poruka promijenila je čitav moj život. Vratio sam se u Ameriku i počeo to propovijedati svom društvu.

To se nalazi u mom srcu, uvijek sam to osjećao: "Voli sve, služi svima", to je ono zašto smo rođeni, zašto smo ovdje, nema druge stvari za razmišljanje. I tako je ta poruka postala moto mog posla. U svakom Hard Rock Cafeu širom svijeta vidjet ćete natpis: "Voli sve, služi svima" tiskano je to na milijunima majica i svim drugim proizvodima brenda. Običavao sam držati govor o tome svom društvu jednom mjesečno u nekom od Hard Rrock Cafea u svijetu, i tako sam vodio svoj posao. Moram reći da je poruka: "Voli sve, služi svima", postala moto mog društva i svih ljudi koji su se divili onome što smo radili. To je bio jedini način da se uspješno proživi i stvara.“

A o duhovnosti, uspješnom biznisu i novcu kaže:
„Velika je razlika između religije i duhovnosti. Religija je u osnovi 'korporacija koja ne plaća porez'.

Duhovnost je individualno putovanje na isto mjesto na koje svi idemo, bez obzira tko smo i koje smo religije.

Ljudi kažu: "O, ne možeš biti duhovan i imati novac!" To je besmislica, apsolutna besmislica. Ono što ne može je obožavati novac i biti duhovno angažiran. Došao sam do točke gdje sam kroz meditaciju dosegao određeno stanje uma. Shvatio sam da sam postao nevezan za mnoge stvari, materijalne stvari o kojima ionako nikada nisam naročito brinuo.

Imam 66 godina, ne znam koliko vremena mi je ostalo, ali vam mogu reći jednu stvar, najvrjedniji imetak koji imam je vrijeme. To je važnije od svega drugog i ne želim ga rasipati.

Ne rasipajte vrijeme, ne rasipajte hranu, ne rasipajte novac, ni energiju!“ Isaac Tigrett

Ovo je srž dobrog življenja i zaista se nema što dodati. Trudimo se svi zajedno da idemo u tom pravcu.

S ljubavlju

Ana



Klorofil je krvotok biljke. Kroz proces fotosinteze biljka upija sunčevu energiju i pretvara je u pigment zvan klorofil, supstancu posebno korisnu za naš organizam.

Mnoge studije su proučavale strukturu i djelovanja klorofila, a neka otkrića su bila toliko značajna da su za njih dodijeljene Nobelove nagrade.

Jedan od nagrađenih je dr. Franz Fisher sa svojim istraživačkim timom, a njihovo otkriće je da je klorofil po svojoj kemijskoj strukturi gotovo identičan, crvenoj krvnoj stanici, hemoglobinu. Od pedeset atoma ove dvije molekule samo su dva različita: željezo je središnji atom hemoglobina, a magnezij je središnji atom klorofila.

Klorofil sadrži više svjetlosne energije od bilo kojeg drugog elementa i temelj je svakog života na zemlji.

Pročišćava, detoksicira, djeluje protuupalno i hrani. Dovodi crvena krvna zrnca u normalu u roku od 4 do 5 dana, pa čak i kod onih osoba koje su iznimno slabokrvne. Čisti organizam, pomaže očistiti jetru i neutralizirati toksine. Blagotvoran je kod problema šećera u krvi. Hraneći se klorofilom bitno smanjujemo količinu štetnih kemikalija koje ulaze u krvotok iz želučano-crijevnog trakta.

Anti-mutagena moć klorofila popravlja oštećene stanice čime se smanjuje rizik nastanka teških oboljenja.

Prevencija klorofilom, dokazano je, vrlo je uspješna, a također je snažno njegovo djelovanje na brži oporavak teško oboljelih, ako se hrane velikim količinama klorofila; svježi sok pšenice ili ječma ili nekih drugih zelenih biljaka, na primjer kelja ili ako se u prehranu uključe mikroalge.

Važno svojstvo klorofila je njegov potencijal za učinkovitu borbu protiv metastaza. Dokazano je da klorofil preuzima aktivnu ulogu u kontroli enzima koji su uključeni u mitozu. Kontrolom stanične diobe razvoj tumora može biti značajno usporen jer se klorofilom stanica osposobi za samopopravku, čime se efikasno smanjuje mogućnost tumorskim stanicama da se prenose na druge zdrave dijelove tijela.

Od svega zelenog Modro zelena AFA alga je najzelenija.

Ova mikroskopska biljka funkcionira kao i ostale biljke proizvodeći vlastitu hranu fotosintezom iz sunčeve svjetlosti.

AFA raste u podneblju sa 300 sunčanih dana u godini, što je vrlo pogodno za njen rast i razmnožavanje. Metodologijom žetve se prvenstveno omogućava da AFA alge zadrže visoku razinu klorofila u suhoj tvari. AFA alga sadrži tri puta više klorifila nego spirulina, a tri i po puta više nego kelj, koji ima najveću razinu klorofila od svega zelenog povrća.

Dakle, osim blagodati svih nutritivnih vrijednosti AFA algom unosimo obilje svijetla, osnovnu biološku hranjivu tvar ljudskih fotoćelija.

Mislite na klorofil bar toliko da svako jutro, uz ostale fine namirnice, ubacite u blender i list svježeg kelja.

Uz pozdrav i jedno veliko hvala za mogućnost da smo zajedno na ovom putovanju.

Ana




Mlad čovjek, niti punih dvadeset, zatekao se sa svojom dragom u Zagrebu na početku Drugog svjetskog rata. Još u gimnaziji su bili velika ljubav i odlučili su zajedno u Zagreb na visoke škole. No, sustigla su ih strašna vremena kad se u trenutku odraste jer se moraju donositi odluke koje određuju život, sa uvjerenjem da su baš te one prave.

Volio je on svoju Hrvatsku, a svatko zna kako se u tim godinama voli žena, domovina, majka.... Vjerovao je onima koji su lijepo pričali o Hrvatskoj samostalnosti i složio se s njima da je to narod zaslužio. Vjerovao je kao što i danas mladost vjeruje i ide čista srca, a svejedno zaglavi u kojekakvim mutnim situacijama.
Stavio se u službu domovine i otišao u domobrane i vrlo brzo, kao i mnogi mladi stasiti domobrani, bio poslan u Austriju u oficirsku školu. A ona je ostala sama na nekoj zagrebačkoj mansardi.
Rat je pustošio, kako vani, tako i unutra. Pustošio je ljudske duše, srca.., izgubila je oca, ali njihova ljubav se pri svakom susretu, uvijek iznova rađala. U rujnu 44-te ga je vidjela zadnji put i tada ostala trudna. Nikada nije bila dovoljno snalažljiva, više gladna nego sita, provodila je dane čekajući ga.

I tako je došao svibanj 45-te, njoj stomak do zuba, svaki dan treba roditi. Po ulici se počelo govoriti da se očekuju partizani u Zagrebu, a iza toga su slijedile strašne priče o njihovom odnosu prema svima koji su bili na drugoj strani, a pogotovo da su okrutni sa trudnim ženama. Propaganda je bila strašna, a možda je i bilo istine, jer zloća izvire iz pojedinaca i u vrijeme mira, a kamoli ne pod okriljem rata, kad izgleda da je sve dozvoljeno.

Panika, strah... Kome da se obrati za pomoć. Susjedi joj kažu da kao i mnogi, sutra rano napuštaju Zagreb, pa ako želi može s njima sjesti na zaprežna kola. I tako se odluči krenuti. Put je trajao i trajao, ceste su bile zakrčene zaprežnim kolima, automobilima, ljudima… Danima su se vozili, stajali, pa opet kretali, no, nisu uspjeli prijeći granicu. U Mariboru su smješteni u logor, a nakon nekoliko dana ona je vraćena u Zagreb. Dijete se rodilo 29-tog svibnja, a njega, oca svog djeteta, nikada više nije vidjela.
….
Ova priča iz prve ruke mi je postala još teža kad sam se osamdesetih upoznala sa sadržajem knjige "Ministar i pokolji" Nikolaja Tolstoja. Bila sam užasnuta činjenicama koje je iznio. Svakakve misli su mi se rojile glavom. No, s vremenom sam naučila sve događaje promatrati na drugi način, pa već duže vrijeme i sve intenzivnije razmišljam kako bi bilo dobro naći dodirnu točku svih naših stradanja, uokviriti ih istom mišlju za njihov pokoj i pustiti ih da spavaju. Svi smo već umorni od stalnih prijepora. I mi živi i oni mrtvi.

Baštinimo i dijelimo mir i radost.

Ana





Radimo, odgajamo djecu, ratujemo, ulažemo nadnaravne umne i fizičke napore zadovoljenju uloga koje nosimo, ostvarenju naše svrhe i smisla življenja, a onda kao što to obično biva, život donese promjenu, ostanemo bez radnog mjesta, odemo u mirovinu, djeca postanu ljudi i ne trebaju nas više na takav način, a rat završi.

Potpuno nespremni nađemo se u novom životnom trenutku, bez epoleta, bez činova, bez zaduženja. Osjećamo se pokradeni, osiromašeni…

Kroz život smo se izjednačili s ulogom koju smo nosili, pa bez nje nema ni nas. Bilo smo potrebni, čak neophodni, važna karika, koračali utabanim stazama, život je imao svoj ritam, nosile ga navike. A onda osvane potpuno drugačiji dan kada je sve to netragom nestalo.

I umjesto da prihvatimo neminovnost promjene i pronađemo smisao u trenutku, u danu, u novom životnom razdoblju, mi se kao najveći gubitnici očajnički držimo za ostatke nečega čega više nema i što nam svakim časom sve više izmiče.

Punimo se ljutnjom, mržnjom, tražimo „krivce“, ulažemo svu mudrost, umijeće i energiju za uništenje ili bar diskreditaciju istih. No, to nam ne donosi ni zadovoljstvo ni mir. I dalje se osjećamo jadni, nepotrebni, depresivni, bespomoćni, pa tražimo moć kroz neka trenutna zadovoljstva, jedemo previše, pijemo previše, opsjednuti smo konformizmom, konvencionalnošću.

Uglavnom, raspadamo se, upadamo u konflikte sa sobom i drugima, jer zapravo znamo da je naše ponašanje suludo i da nema povratka. Umorni smo od svega, a život od nas zahtjeva samo jedno, da pronađemo smisao u novim uvjetima i novom vremenu, jer je naša egzistencija uvijek upravljena ka zadaći koju trebamo ispuniti, ka svrsi i smislu.

Pronaći smisao, svrhu, u svakom životnom periodu je imperativ življenja, jer dok god se ne pronađe smisao, caruje besmisao.

Uz ogromne mogućnosti koje svaki živ čovjek nosi sa sobom i pravilan odnos prema okolnostima, prema onome što se zbiva nama i drugima oko nas, uz pozitivne vrline kao što je suosjećanje, vrlo lako ćemo zajahati novi savršen val.

Mnogi problemi nastaju iz prevelike zaokupljenosti samim sobom, pa tako i sami od sebe nestanu kada prebacimo pažnju sa sebe na druge, kad uspijemo vidjeti u kakvim okolnostima žive i sa čime se sve nose drugi ljudi.

„Kada ljudi izgube smisao, a dobiju mnogo vremena i mogu činiti što god hoće, ako ne pronađu novu svrhu padaju u provaliju bez smisla, „egzistencijalni vakuum“, kaže Viktor Frankl.

Provalije bez smisla se doživljavaju kroz cijeli život, ali u kraćim vremenskim razdobljima, kao što je na primjer vikend.

Radoholičarima, onima koji su se izjednačili sa svojim poslom i ne nalaze zadovoljstvo u nikakvim drugim aktivnostima, vikend je vrijeme kada se ubijaju od dosade, pa nalaze izlaz u piću ili prevelikom jelu i drugim sličnim aktivnostima.

Srednjoškolci, u odsustvu redovnih zadataka, a ne pronalaženju novih, vikendom nalaze vrijeme za manje ili veće nestašluke. Sve uglavnom iz dosade što je najčešći znak praznine.

No, svima njima dođe ponedjeljak kada se vraćaju redovnom ritmu, pa se ovakvim prazninama ne pridaje veliki značaj, a zapravo bi trebalo.

Vikendi su vrijeme za trening, vrijeme kada bi se trebali pripremiti za onaj životni trenutak kada nas ponedjeljak neće vratiti u staru kolotečinu.

Zato su blagoslovljeni oni koji se kroz život vikendom bave nečim sasvim drugim, planinarenjem, vrtlarenjem, izletima i koji u to sve uključe i djecu, bez obzira koliko su velika ili mala.

A evo nam lipnja koji nas sa svim lijepim što nosi poziva na druženje. Zove nas vani, u brda, na more, na igrališta, u polje. Neka bar vikendom život bude igra, zajedno sa onima do kojih nam je stalo.

Ana





Na osnovu stotina znanstvenih istraživačkih projekata, koji su otkrili nevjerojatne učinke AFA modro-zelene alge na održavanje zdravlja, pomoći kod liječena i jačanje imunološkog sustava, napisane su mnoge knjige od strane različitih stručnjaka, liječnika, biologa, kemičara, nutricionista. ….

Dr Christian Drapeau je istraživao utjecaj hranjivih tvari AFA alge na mobilizaciju milijuna matičnih stanica iz koštane srži.

Rezultat ovog pionirskog istraživanja, u posljednja dva desetljeća prošlog stoljeća, je saznanje da modro-zelena AFA alga potiče migraciju matičnih stanica iz koštane srži koje održavaju funkcioniranje organa i tkiva u tijelu.

Starenjem broj i kvaliteta matičnih stanica koje cirkuliraju u tijelu se postepeno smanjuje, ostavljajući tijelo osjetljivije na ozljede i druge opasnosti povezane sa starenjem. Korištenjem AFA alge potiče se, vrlo brzo, aktiviranje i oslobađanje milijuna odraslih matičnih stanica, koje migriraju i mogu se pričvrstiti na bilo koju stanicu, tkiva, kosti, mišića, hrskavice, bilo gdje u tijelu gdje treba popravak. Matične stanice se mogu shvatiti kao "master" stanice koje cirkuliraju sa zadatkom pronalaska i zamijene nefunkcionalne stanice, radi održavanja prirodnog procesa optimalnog zdravlja.

Kad je Christian Drapeau objavio svoj prvi rad, da matične stanice kreirane u koštanoj srži imaju zadatak pronalaziti oštećena tkiva ili organe, te ih obnavljati stvarajući zdrave stanice na tom mjestu, njegova teorija je u početku bila ismijana od strane medicinskih znanosti jer su znanstveni studiji o toj temi još bili u povojima. No, od 2006-te godine interes za to otkriće raste geometrijskim tempom i znanost konačno priznaje ovo fenomenalno otkriće, obećavajuće na svim područjima ljudskog ozdravljenja.

Uloga AFA alge u migraciji matičnih stanica je zapravo njena najveća dobrobit, ali ne i jedina.

Nakon opsežnih istraživanja o utjecaju AFA alge na imunološki i endokrini sustav, kao i na opće stanje, otkriveno je da konzumiranje AFA alge ima dubok i jedinstven učinak na prirodne stanice ubojice, bijele krvne stanice koje drže prvu liniju obrane. Dva sata nakon što se konzumira bar 1,5 gram AFA alge, oko 40% prirodnih stanica ubojica (bilijun) slijeva se u krv i odlazi u tkiva, a u nekim slučajevima ostaju u krvotoku i poslije u dva do tri puta većem broju adhezijskih molekula nego što ih je bilo prije nego je konzumirana AFA alga.

Mehanizme pomoću kojih AFA djeluje na tijelo i njene zdravstvene prednosti je tek nedavno znanost u potpunosti objasnila i prihvatila. Ovo su neke od najviše isticanih prednosti koje se pripisuju AFA algi:

1) stimulira oslobađanje matične stanice iz koštane srži, dakle, nezamjenljiv prirodni proizvod za regeneraciju i ozdravljenje.

2) potiče migraciju prirodnih stanica ubojica, vrsta limfocita koji su uključeni u uklanjanje kancerogenih i virusom inficiranih stanica, te nudi snažnu imunološku podršku

3) odličan izvor visoko Omega-3 masne kiseline, karotenoida i klorofila koji promovira zdravo srce i koristi se u liječenju ADD

4) sadrži phycocyanin, plavi pigment, koji pomaže u spriječavnju upala i boli te zaštiti tijela od teških metala, pesticida i druge toksičnosti

5) značajan izvor feniletilamina (PEA), poznat za povećanje mentalne budnosti, koncentracije, podizanja raspoloženja, ublažavanje depresije i simptoma ADD

6) bogat izvor svih vitamina i minerala



Evo još nekoliko kratkih izjava od strane raznih znanstvenika:

Karl J. Abrams, profesor kemije - "AFA ima više bio-dostupnog klorofila od bilo koje druge hrane. U biokemijskim istraživačkim krugovima se zaključuje da je prisutnost klorofila u tako visokim količinama jasan pokazatelj da AFA daje izuzetno visoku životnu snagu. Ovaj bitan dio vitalnosti pomaže da AFA sa svojim širokim spektrom hranjivih vrijednosti stoji na apsolutnom vrhu. Za mene, to djelomično objašnjava tajnu kako AFA može imati toliko pozitivnih zdravstvenih beneficija“.

Profesor Abrahams je autor knjige „Alge za Spas“ kao i „Attention Deficit poremećaj, hiperaktivnost - Prehrambeni pristup“

AFA je najbolja hrana dostupna na zemlji kaže u svojoj knjizi, dr. Abrams

Dr. Baxter D. Montgomery, "Imali smo odlične rezultate sa AFA algom u našem programu liječenja srčanih bolesti, hiperlipidemije i šećerne bolesti. Primjetio sam, u roku od nekoliko dana od kada počnu piti AFA algu, skok u izdržljivosti tijekom treninga, nevjerojatno poboljšanu mentalnu jasnoću i sposobnost da ostanu fokusirani. Naši bolesnici su komentirali da gube želju za "lošom hranom". Mi smo zaprepašteni i presretni radi ogromnih rezultata koje vidimo uz redovitu konzumaciju ove životne super hrane. "

Dr. Gabriel Cousens MD, ortomolekularni psihijatar u Petaluma, Kalifornija, "Kao liječnik radim s tisućama klijenata, i imao sam mnogo potvrda da AFA pomaže vratiti ukupnu biokemijsku ravnotežu brinući o tijelu na staničnoj razini. Prekrasna i jedinstvena, za vrhunske performanse tijela, uma i duha, trebala bi biti uključena u svaki program za pomlađivanje i detoksikaciju, a svatko od nas bi je trebao uzimati svaki dan. "

„Nakon što sam svjedočio poboljšanju kvalitete moždanih funkcija mojih bolesnika modro-zelenom AFA algom, i kad sam pročitao još neka izvješća, bio sam zainteresiran kakve će učinke imati na Alzheimerovu bolest, budući ima pozitivne terapijske rezultate kod ljudi čije mentalno funkcioniranje općenito izgleda lijeno.

Nakon 12 mjeseci terapije AFA algom oboljelih od Alzheimera ( 5 grama dnevno), pokazao se povratak nekih značajnih funkcija i prestanak progresivne degeneracije. Preliminarni rezultati su ukazali na to da se degenerativni proces kod ovih i sličnih bolesti zaista može zaustaviti korištenjem AFA alge, što je temeljito dokumentirano, službeno prijavljeno, te službeno potvrđeno da se AFA alga koristi u liječenju Alzheimera, Parkinsa, Multiple i Dijabetesa.“

Dr. Apsley nam pruža prekrasan izvor informacija o hranjivoj vrijednosti divlje modro-zelene alge. Veliki udio hrane za potrošnju je vrlo zatrovan, odnosno uzgaja se sa kemikalijama, a sadrži mali dio vitamina i minerala koji su potrebni za optimalno zdravlje. Dr. Apsley nudi nadu i rješenje onima koji žele cjelovitu prehranu, koja nije genetski izmijenjena na bilo koji način. Divlje modro-zelene alge imaju visok profil na sve tri osnove: bjelančevine, ugljikohidrate i masti. „Ta prirodna super hrana je jedna od najbogatijih poznatih izvora B-12, što je posebno važno za vegetarijance poput mene. Također je odličan izvor Omega 3 i 6 masnih kiselina“. Prema riječima dr. Apsley, ljudi koji konzumiraju divlje modro-zelene alge redovito (barem 1 gram na dan) uživat će brojne zdravstvene beneficije kao i poboljšanje izgleda njihova tijela, Christopher H. Hassell, MD - "Od kada su moji pacijenti počeli koristiti AFA proizvode, vidim da svi sustavi organizma pozitivno odgovaraju na ovu vrstu prirodne prehrane. Također sam zahvalan na ovim moćnim alatima u moje ime i ime moje obitelji."

Dr. Fred Bisci - "Kao Klinički nutricionist sa preko 40 godina iskustva, impresioniran sam i oduševljen kako AFA pomaže tako širokom spektru zdravstvenih problema. Mogu samo zaključiti da AFA ima terapijsku raznovrsnost, njegujući tijelo i um na više metaboličkih smjerova i na najdubljim fiziološkim razinama. AFA potiče energiju zdravo i trajno, za razliku od uspona i padova nezdravih stimulansa kao što su šećer, kofein i svi kemijski dodaci."

Steven Schecter, ND "Ne postoji bolja zaštita od zračenja i zagađivača okoliša od ovog vodenog povrća ... može spriječiti asimilaciju različitih zračenja, teških metala kao što su kadmij i ostali otrovi."

Dr. Theresa Dale, Ph.D., ND "Predlažem da svaka osoba koja želi zadržati zdravo fizičko i psihičko stanje koristi AFA na dnevnoj razini. AFA je hrana. Lakše ćete probaviti i asimilirati sve druge hranjive tvari. AFA je dobra za djecu, mlade i odrasle, za ljudi svake dobi."

Dr. Dale je međunarodni pionir u energetskoj medicini, hormonalnom pomlađivanju i samopomoći u zdravstvenom odgoju.

Dr. Gillian McKeith dr.sc. Klinički Nutricionist, govori o svojoj strasti za divljim modro zelenim algama i navodi mnoge značajne zdravstvene prednosti koje su ona i njezini pacijenti iskusili. "Gotovo 98 posto pacijenata vidim u mojoj kliničkoj praksi sa manjkom jednog ili više minerala i vitamina. Ipak, naše zdravlje ovisi o potpunoj apsorpciji dostupnih hranjivih tvari u obliku koji naša tijela mogu koristiti. Čak nedostatak i samo jednog elementa može izazvati lančanu reakciju. Postoje mnogi razlozi za lošu apsorpciju hranjivih sastojaka kao na primjer tromost tijela, višak nezdrave sluzi uz zidove tankog crijeva , hrana siromašna nutrijentima, nezdrav probavni sustav. Moguće je da osoba konstantno može uzimati vitamine ili minerale u tabletama kao dodatak, sa malo ili nikakve koristi ako biokemijski sistem za apsorpciju ne funkcionira ispravno. Za razliku od kemijskog dodatka u tabletama i većine druge hrane, stopa asimilacije AFA alge je veća od 90 posto. To znači da tijelo prihvaća algu kao hranu, upija je sa nenadmašnom učinkovitosti i brzinom kao ni jednu drugu prirodnu ili možda neprirodnu tvar. Dakle, čak i ako osoba ima neispravan sustav interne apsorpcije, sve hranjive vrijednosti alge će apsorbirati vrlo lako.

John Taylor, dr.sc., licencirani je psiholog i vodeći stručnjak za ADHD područje, pionirski autoritet na kemiji mozga s aspektima poremećaja pomanjkanja pažnje (ADHD,) otac troje djece s ADHD. Autor je prvih knjiga koje pružaju opsežne odgovore na AD / HD pitanja. Poznat je autor jedanaest knjiga, više od 60 članaka u časopisima i stručnim brošurama i održao preko 250 kreativnih obrazovnih radionica.

John Taylor, dr.sc., naglašava često kako je nedostatak hranjivih tvari povezan sa AD/HD i opisuje kako AFA (Blue Green Algae) pruža sve potrebne komponente.

Izvori:

Journal of American Association nutraceutical - Aphanizomenon Flos aqua – AFA Utjecaj na cirkulaciju i funkciju imunoloških stanica u ljudi

Bruno J, J Gittelman, Tuchfeld B. Sniženje aluminija, uz bolju detoksikaciju, poboljšane i kognitivne, bihevioralne ocjene od strane djece koja jedu flos-aquae Aphanizomenon. Poslao za objavljivanje, 2001.

Buletsa B, Ihnatovych sam, Lupych P, Pulyk O. učestalost, struktura i klinički problemi multiple skleroze u Transcarpathian području na temelju epidemiološke studije podataka. Listopad-prosinac 1996, (10-12) :163-5

Cousens, G. Izvještaj o liječenju Alzheimerove flos-aquae Aphanizomenon, Orthomedicine, (zima / proljeće), Vol. No. 8, 1-2, 1985 (Editor's note: AFA alge su korištene u ovoj studiji.)



---




Koliko god prihvaćali činjenicu neminovnosti raznih događanja, pa i onih loših, nepredvidivih i još gorih, nikada nismo spremni iskusiti ih na vlastitoj koži. Slede nas, blokiraju, izbace iz kolotečine, samo um neprestano vrti iste strahote koje su nam se dogodile i niže misli o još goroj budućnosti, dodatno strašeći nas.

Ne možemo ni spavati ni jesti, ne vidimo i ne osjećamo ništa drugo nego naš jad. Valjamo se u našoj boli uvjereni da su se sve ovozemaljske i onozemaljske sile urotile protiv nas danas i zauvijek. Savjeti prijatelja i rodbine nas frustriraju i obično izazovu bijes, pa ne rijetko okončamo razgovor rečenicom „ što vi znate, nemate pojma“, s nekakvom prostotom ili psovkom umjesto uskličnika.

A kamoli da možemo zamisliti da postoji neka vrijedna lekcija u toj traumi ili da je to nužan korak u našem razvoju.

Kad bi naš životni put bio pravocrtan, do cilja bi stigli kao puki siromašak. Skretanja u rukavce, sve usputne dobre i loše stvari i ljudi, sve što susretnemo i sve što nas susretne, s čim živimo bar djelić sekunde, u kakvim god vremenima, dodaje nam zrnce bogatstva, a krizna vremena nas, još dodatno, natjeraju da se posložimo i oslobodimo usputno nakupljenog balasta, uzročnika loših navika, koje su remetile ravnotežu u nama i oko nas.

Svaka kriza može biti strašna kazna ili moćan učitelj, zavisno od toga smatramo li se žrtvom ili vidimo priliku za osobni rast, na vlastitu i opću dobrobit.

Kao kad radi nekog važnog događaja moramo „okrenuti kuću naopako“, očistiti svaki pedalj, baciti stvari koje nam ne služe, uraditi ogroman posao kojim u početku baš i nismo oduševljeni. No, po završetku uživamo u urednosti i čistoći doma, novom rasporedu namještaja i slika, moguće novoj boji zidova, dobroj energiji koja vibrira u svakoj prostoriji i potiho smo zahvalni onom važnom događaju, tako mrskom na početku.

U vremenima krize svatko susreće sebe, na vlastitom poligonu, a naše reakcije su mjerilo koliko smo snažni, veliki, mudri. One pokazuju tko smo, određuju kuda ćemo se kretati i tko ćemo postati.

Teško je općenito govoriti o osobnim emocionalnim krizama jer ih svatko nosi na svoj način i svatko treba svoje vrijeme za prevladati ih, ali bi za svakoga bilo dobro imati na umu da sve prolazi pa će i to proći i ne izolirati se od ljudi nego se družiti. Osim toga, dobro je imati kontrolu nad mislima, truditi se razmišljati racionalno, pa kad dođe vrijeme, imati snagu voditi ispunjen i smislen život, kad god taj dan došao.

A kako odgovoriti na probleme koji utječu na sve nas na dnevnoj bazi; korupcija, loša vodstva, ljudi se okreću protiv ljudi, države protiv država, a temeljne vrijednosti, kao što su čast, poštovanje i vladavina prava, više nisu pravilo nego iznimka. Kako možemo promijeniti ovakvo stanje?

Jedino promjenom stanja u nama samima, odgovor je koji se teško prihvaća, ali kako god nam izgledao nebulozno. To je jedini put. Bez toga ne ide.

„Što ja tu mogu učiniti?“ je najvažnije pitanje koje trebamo postaviti u ključnim trenucima, a onda djelovati na osobnoj razini sa osobnim mogućnostima i mudrostima.

„Što bi mogao ili trebao učiniti netko drugi?“, donijeti će malu ili nikakvu korist, a pogotovo „Što mi možemo tu učiniti?“ Kolektivno djelovanje se potiče samo kako bi se izbjegla osobna odgovornost, a bez osobne odgovornosti možemo valjati što god nam padne na pamet.

Uostalom, činjenica jest da svijet nema problema nego pojedinci koji čine taj svijet i oni, svatko za sebe, trebaju akciju i promjene, a promjena svakog pojedinca mijenja obitelj, zajednicu i na kraju svijet.

Pametno je biti oprezan i ne dopustiti da nas ponese instinkt stada, bez obzira na obećanja predvodnika da nam to može pomoći da postanemo sretniji pojedinac, što je besmisleno, jer u skupini gubimo našu individualnost, gubimo dragocjeno vrijeme i nemamo mogućnosti suočavati se sa preprekama u vlastitom životu.

Ako želimo napraviti ozbiljan doprinos svjetskom miru i blagostanju, koristimo svoje vrijeme i energiju da poboljšamo jednu jedinu osobu, sami sebe. Trudimo se dati kvalitetan odgovor na pitanje „što ja tu mogu učiniti“, a on zavisi od naše informiranosti, znanja i mudrosti. Dakle, informirajmo se, učimo, uključujmo pamet i zdrav razum, razmišljajmo o primjeni univerzalnih principa koji rade u svim vremenima, i dobrim i lošim.

Potrudimo se, uključimo sve resurse, jer je neizmjerno važan svaki, pa i najmanji doprinos, koji vodi promjeni ovog trenda. Jer ako generacije djece odrastaju bez mirnog utočišta i uspješnog uzora, ako im nitko ne ukazuje na razliku između dobra i lošeg, između rada i milostinje, između rata i mira, na kakvim temeljima će oni graditi svoj svijet.

I neka nam svaka kriza bude ono što jest, prilika i moćan učitelj.

Ana





Na mekim životnim odmorištima, koloritnim proplancima, kao i na strmim neprohodnim stazama ili u tamnim virovima, kad nam se čini da smo na izmaku snage ili kad pucamo od zdravlja i sreće, baš uvijek i baš svugdje, na nas čeka kapljica mudrosti, nektar čisti, odgovor na davno pitanje, komadić za kojim tragamo, kojeg u gomili razne naplavine trebamo uočiti i eventualno prihvatiti, prihvaćajući neminovnost promjene, ali iznad svega cijeneći našu jedinstvenost. Jer svi smo mi ovdje da budemo ono što jesmo.

Sve ono što život prostre pred nas, tek našim kvalitetnim promišljanjem, uključujući intuiciju, osobnost, potrebu i trenutak, će pokazati svoju pravu vrijednost, kada ćemo moći lako izbrati, odlučiti koliko, kako, kada ili hoće li uopće nešto od ponuđenog ući u naš život.

U protivnom biramo prepustiti se, biti žrtva riječi, slike, događaja, života koji vrije na stotine načina i koji na isto toliko načina nosi neku poruku.

Lakšem pronalasku poruke koju nam govornik, tekst, film, događaj, pokušava prenijeti, a u kojoj se možda nalazi odgovor na neko od naših pitanja uvelike će pomoći pozitivan pristup, koji će usmjeriti naša razmišljanja u smjeru; može li to što sam upravo vidio, čuo, pročitao, meni ovakvom kakav jesam, u trenutku koji jest, pomoći da napravim bolji posao ili imam bolje zdravlje, bolji život uopće.

Tako ćemo uvijek nanovo proširivati i produbljivati ono što mislimo da znamo, a zapravo znamo tek ovlaš, pa i ono čime smo potpuno ovladali i o čemu imamo jasan stav, koji je kao i sve drugo podložan promijeni. Jer kako se sami mijenjamo od razine svake stanice, pa dalje, tako se mijenja i sve oko nas, stvara se nova percepcija i dolazi do promjene misli, uvjerenja i stava.

Dobar pristup nam obično blokira naša programiranost da u svemu prvo tražimo lošu namjeru, moguće negativnosti koje bi nas mogle zadesiti, pa se radi sumnjičavosti i straha da nas netko ne bi „preveslao“, informiramo tek površno ili nikako, radi čega nerijetko propustimo i neke vrijedne informacije koje su bile namijenjene baš nama.

Druga krajnost je kad uzimamo stvari „zdravo za gotovo“ bez proučavanja i promišljanja, ali i bez ikakve osobne odgovornosti. Jednostavno izaberemo prepustiti kormilo nekome ili nečemu, prepustiti se situaciji takvoj kakva jest, koja nas satire, rastavlja, radi od nas neku drugu osobu, a nama jedino ostaje mogućnost okrivljivati ljude i vrijeme, upirući prstom u potencijalne krivce.

Strah od pogrešne odluke je neosnovan dok je god kormilo u našim rukama i dok god imamo pozitivan pristup prema životu uopće, jer pozitivno razmišljanje pomaže izgraditi bolji i optimističniji stav što je temelj za gradnju dobrog života.

Stručnjaci kažu da čak ne smeta ni ako su nam pozitivne misli iracionalne. One će svejedno poboljšati naš osjećaj sreće, blagostanja i zadovoljstva životom.

Martin Seligman, osnivač pozitivne psihologije, preporuča jednostavnu vježbu:

„Na kraju svakog dana zapišite 3 stvari koje su bile dobre u tom danu. Za to je potrebno samo nekoliko minuta, a u praksi je utvrđeno, da se ova vježba, već za tjedan dana, odrazi na rast pozitivnosti i samopoštovanja.“

To isto bi mogli napraviti sa svakim člankom koji pročitamo, svakim zadatkom koji učinimo, svakim razgovorom koji vodimo, … napraviti samo kratki uvid i pronaći bar jednu ili tri ili koliko god, važno je samo da tragamo za onim pozitivnim što je bilo vrijedno naše pažnje i vremena.

Jedna od ključnih tajni sreće i uspjeha je u svemu tražiti dobro. Duboko svjesni svega pozitivnog i svega negativnog, na kraju svega namjerno tražiti i pronaći ono dobro koje će nam ostati kao zadnji okus za sjećanje, koji će na sebe privući dobro iz našeg slijedećeg koraka.

Kako god okrenemo, vidimo da nema detaljnih uputa za upotrebu onoga što život pred nas stavi, bez obzira na svu mudrost stručnjaka, znanstvenika, alternativaca, koji se zaista trude uobličiti i priložiti smislene upute. Svatko od nas, sebe i sve oko sebe vidi, osjeća i treba na svoj način, s toga, svatko treba napraviti svoj domaći, osobnu procjenu, a date smjernice, eventualno, mogu biti značajna pomoć u obavljanju tog zadatka.

Dobro je imati na umu, da najveće zasluge za našu propast i za naš uspjeh ima čovjek kojega jutrom susrećemo u ogledalu. Zato mu, baš svako jutro, zaželimo srdačno dobro jutro i dajmo podršku, naoružajmo ga pozitivizmom i samopoštovanjem, utuvimo mu u glavu da zaslužuje svu ljepotu i radost svijeta, kako bi svaku sekundu dana koji slijedi potrošio mudro baš kao da je posljednja.

Dobro nam došao kolovoz. Već je i poodmakao. Vruće je, gužva, družimo se sa puno više ljudi nego inače, zaneseni smo morem, suncem, divnim plažama, dokoličarenjem, ljetnim šušurom, …. želimo zaista savršeno ljeto i upravo zato, ma gdje god bili, svaki dan uradimo svoj domaći.


Ana





Vrč ide na vodu dok se ne razbije

Trgujemo, trampimo svoju snagu, hrabrost, mudrost i dragocjeno vrijeme, u vječnoj potrazi za izvorom radosnih i pozitivnih iskustava i osiguranju što boljeg života. I nije da nam baš ne ide. Dogodi se dobar uradak, neko postignuće, radostan događaj, ali ostane gotovo neprimijećen radi stalnog osjećaja da nam još nešto nedostaje i vječnog traganja za načinom kako priskrbiti više svega, više novca, više prijatelja, više druženja, više slobodnih dana, više jela, više pića, veće frižidere,…

No, ništa od toga ne može ispuniti prazninu koja nastane kad čovjek nedostaje sam sebi. Zaboravljen, u žurbi, negdje u nekakvom zapećku ili ostavljen po putu kao balast, kad se činilo da se stvari bolje obavljaju bez sebe, otuđio se od sebe samoga i osudio na vječno traganje.

Pogotovo u proteklih nekoliko desetljeća, što se može povezati sa snažnim znanstvenim i tehnološkim dostignućima, s kojima teško držimo korak, ne možemo pratiti i razumjeti, a kamoli da novonastale proizvode i procese prilagodimo sebi i svojim potrebama. Pa onda ta silna žurba, koja nas potiče da prihvaćamo instant rješenja i instant zadovoljenje samo površnih potreba, dok svoje istinske potrebe zaboravljamo.

Uglavnom, umjesto da stvari služe nama, mi služimo stvarima, prilagođavajući se tom čudesnom novom svijetu automobila, računala, mobitela, brze hrane…. Rezultat je devastacija tijela i duše i potpuna psihofizička nespremnost za izazove koje život prostire pred nas.

„Vrč ide na vodu dok se ne razbije“, kaže stara narodna mudrost.

Gotovo nesvjesni svoje sudbe i teškog konflikta unutar nas, „pucamo po šavovima“, pa tako izmrcvareni postajemo ljepilo za lešinare u obliku svih niskih emocija koje nas žderu. Postajemo ljepilo za nedaće i patnju, dok s drugima dijelimo isti zrak, vodu, hranu i najvećeg pokretača i dobrog i lošeg, istu misao.

Bolestan duh može iznjedriti samo bolesnu misao iz koje se rađa bolesna ideja i evo zla putuje svijetom, negdje se zadrži duže negdje kraće, ali je neprestano prisutno, možda više nego ikada u modernoj povijesti. Barjaktari zla i oni koji zlo osuđuju, izmjenjuju uloge i svakom izmjenom usavršavaju svoje izvođenje, nastojeći u ostvarenju biti bolji od svog prethodnika. Tako su i zlo i gnušanje na zlo već gotovo dovedeni do savršenstva, a svijet ne može doći sebi da s toliko žara sam sebe gura u bezdan. I taman kad izgleda da ne može gore, trenutni barjaktar zla zloguko objavi da može, i te kako.

Listaju se stari spisi, tumače riječi davnih proroka, traži se odgovor na pitanje „jeli ovo kraj svijeta?“.

„O Bože, ovo je kraj svijeta", kaže gusjenica.
„Ma ne, to je samo početak", kaže leptir.

Činjenica da smo dio cjeline koja je upravo onakva kakav dio sebe svatko od nas u nju ugradi, jednako veseli i užasava, jer dok gunđamo na svakodnevno prisutne strahote, ne možemo a da se ne upitamo koji dio od ovoga je moj. Nisam znao, nisam umio, nisam mislio, nisam razumio, su prihvatljiva obrazloženja, ali ne mijenjaju učinjeno.

Znamo li što je zlo, odnosno, mijenja li se naše poimanje zla od slučaja do slučaja, zavisno s koje nas strane dotiče? Je li zlo ubiti neku životinju ili nekoga tko je počinio strašno djelo? Jesu li zlo prirodne katastrofe, bolesti, potresi, tornada?

A što ako i dobro i zlo postoji radi pravog odnosa prema životu i razvoja života uopće, jer, tko može više cijeniti dobro zdravlje od osobe koja je izliječena od teške bolesti ili cijeniti ​​dobar obrok od osobe koju je glad dovela na rub života i konačno, tko može više cijeniti život od onoga koji je smrti u oči gledao?

Do kakvog god zaključka došli, lakše ćemo se nositi sa svime što se događa, ako o tome promišljamo i imamo vlastiti stav, ali bez oznaka „dobro“ ili „loše“, jer ne možemo znati što to u konačnici donosi. Cilj je izbjeći medijsku interpretaciju događaja, koja nas vuče u crnu rupu i zatvara poklopac. I inače, kad god postoji velika medijska pozornost, radije ignorirajmo histeriju i razmišljajmo možemo li išta iz toga naučiti ili išta učiniti da bude bolje, a onda prepustimo stvari onome tko uredno postavlja sve u ravnotežu.

Jasno je vidljiv društveni proces koji svakoga pokušava strpati u isti okvir, a ono što viri odreže, jer je tako lakše „uređivati“ ljudske potrebe i odnose. Pokušava nas se pretvoriti u klonove, umanjujući našu različitost i osobnu težnju, što je moguće samo ako čovjek sam sebe napusti, pa ne čuje onaj sićušni unutarnji glas koji neumorno šapće da smo jedinstveni, da je naša osobnost, naša snaga, mudrost i intuicija skrivena unutar nas, vrlo živa i postojana u svim uvjetima. Uči nas da možemo izgubiti sve što imamo, ali ne i domišljatost, kreativnost i snagu volje, što je osnova za nova stvaranja. Uči nas mudrosti prihvaćanja prirodnog zakona ritma, smjene dobra i zla, života i smrti, …

Evo već miriše jesen. Još malo i osjetit ćemo šuštanje lišća pod nogama, a onda ugledati gotovo gole grane. Tu i tamo još će se grčevito držati poneki suhi listić, radi čega sigurno neće utihnuti jesenji vjetrovi i oluje, dapače, neka zakržljala stabla čak neće preživjeti zimu. Sve da bi ponovno rađanje bilo što potpunije i što ljepše. Ritam prirode se odvija bez greške, bez panike, bez pompe i dotiče jednako kraljevstvo čovjeka kao i kraljevstvo prirode.

Pustimo neka nas dotakne jesen sa svime što donosi, jer sve je za neko dobro.

Kaže Osho:

“Stari bor propovijeda mudrost, a divlja ptica cijuče istinu. – značajan haiku.

Vi samo trebate biti dovoljno pažljivi, i otkrit ćete da je čitava priroda prepuna mudrosti i da čitava egzistencija propovijeda istinu iz raznih izvora.“

Hvala vam puno što postojite.

Ana




Poznanica u šezdesetima, po zanimanju arhitektica, slikarica sa najčudnijim tehnikama, izvrsna fotografkinja, već nekoliko desetljeća druži s prirodom u ulozi promatračice ptica, što ju je usmjerilo da u potrazi za ptičjim svijetom postane svjetska putnica i obiđe na desetke egzotičnih odredišta….

U proljeće 2014 mi je, onako usput, rekla da ima „podstanara“ u svojim plućima, što ju je na kratko izbacilo iz kolotečine, tek nekoliko mjeseci, za koje vrijeme je bila na redovitoj terapiji, reducirala prehranu, izbacila sve ugljikohidrate i šećere, posvetila se svom tijelu i duhu, no ni tada nije mirovala nego je u dogovoru sa knjižnicama i kulturnim centrima organizirala putopisne reportaže, gdje je rado pričala o svojim putovanjima uz predivne popratne fotografije.

Ali čim se osjetila dovoljno snažna za putovanja, krenula je, bilo kao vodič grupe ili sama, obišla je mnoga odredišta i evo danas nas pozdravlja iz Malezije.

„Evo vam saljem pusu iz Malezije. Uzasno je vruce i vlazno. U kontuinitetu hodam u mokroj odjeci. Ali svi su stanovnici, kao uoatalom sto iz prilozenog vidite, vrlo prijatni, uvijek sa osmjehom. Ovdje je samohrana majka vragolastog dvojca.

Ovdje nema gudina, samo tapira. Nema ni onih sirotih komaraca. OČito ce ih najhitnije trebati staviti pod zastitu. Malezija je u svom razvitku tu negdje usporediva sa Amerikom. Neki dan sam bila u apoteci (u jednom manjem gradu) jer me jos boli koljeno i kupila svicarsku voltaren kremu, pa sam priupitala za cijene sredstva protiv malarije. On mi je poslagao oko 10 razlicitih kutija po cijeni od 5 dolara do 40 dolara,poznate marke.

Samo ptica ima slabo. Barem ovdje u Taman Negara. Nadam se da ce biti bolje na Borneu. U stvari ptica ima ali bi trebalo ici duboko u sumu i tamo nociti. Kretanje sa teskom fotoopremom, uz brdo i niz brdo po toj vrucini je je jako otezano i sporo. Treba nositi i pitku vodu. Barem 3 litra za jedan dan. Jutra su maglena pa je problem sa fotkama.“

Evo potvrde one mudrosti „ ne određuje te ono što ti se događa, nego ono kako ti to nosiš, kako na to reagiraš“ i potvrde da je naš život rezultat naših izbora.

Davorka je mogla prestati živjeti svoj život onaj dan kad je doznala svoju dijagnozu i prepustiti se onome što joj se kaže da treba činiti, provoditi jutra u ambulantama čekajući nove nalaze krvi, mokraće, nove markere, povremeno ležati u bolnici, ali je izabrala da umre tek kad zaista umre, a do tada će sama sebi organizirati život.

https://www.facebook.com/davorka.kitonic?fref=ufi

Evo je u emisiji „Nemiran duh“

https://www.youtube.com/watch?v=wVoWDsROAYw



Sve nam dođe za nauk.

Ana





Dodaci prehrani su samo jedan od načina na koji možemo osigurati prehrambeni unos važnih hranjivih tvari. To je vrlo praktično rješenje da na brzinu osiguramo svakodnevnu dozu svih onih tvari neophodnih za zdravlje i dobrobit cijele naše obitelji. Saznanje da je dijete dobro nahranjeno donosi roditeljima gomilu sreće i mira.

Nakon odluke da obogatimo našu prehranu sa nekim dodatkom, važno je hoćemo li imati dovoljno sreće pa izabrati pravi od mnogih koji nam se nude.

Prije 18 godina, izabrala sam odličan dodatak ne zato što sam bila previše mudra ili dovoljno informirana, nego samo zato što sam imala sreće da je pravi proizvod došao do mene u trenutku kad mi je bio potreban.

Tada sam se prvi put susrela s mikroalgama, o kojima nisam znala baš ništa, te s toga nisam niti imala velika očekivanja. Bila sam sigurna da ne može biti ništa loše jer mi ih je preporučila osoba koja je uvijek, bez ikakvih kalkulacija, rado doprinosila svekolikoj dobrobiti.

Tako je započelo moje druženje s algama. Umjesto prve jutarnje kave, dan mi je počinjao sa nekoliko kapsula zelenog praha i čašom, dvije vode.

Tek kad sam osjetila da lakše nosim dan, da drugačije vidim svijet, počela sam se informirati, pokušavajući doznati što mi to život čini ljepšim. Pitala sam prijateljicu koja mi je preporučila, da mi kaže nešto više, no, rekla je da ne zna mnogo i dodala: „To ti je Božja mana, samo je još trebao naći načina da svakome bude dostupna besplatno.“ (Poslije sam negdje pročitala da se kod Asteca modro zelena alga prihvaćala kao božansko jelo, s kojim su se hranili vojnici i plemenitaši.)

Pretraživala sam Internet, tražila literaturu, potvrde urednosti proizvoda, kontaktirala ljude koji su također koristili alge, radila sve ono što nam svima padne na pamet. Pogotovo kada nam se nešto prezentira sa pregršt superlativa, naše sumnje budu još veće.

Prvo što me oduševilo bilo je stanište AFA alge - Klamatsko jezero, koje se nalazi u podnožju planine Shasta. Planina Shasta se cijeni kao jedno od najsvetijih mjesta na planetu, mjesto rijetke ljepote, mjesto hodočašća za mistike i raj za ljubitelje prirode i znatiželjnike iz cijelog svijeta. Vjeruje se da je okolo ove ogromne planine veliki planetarni vrtlog, prolaz između ovog i tajnih svjetova. I baš tu je smještena riznica cijelog svijeta.

S vremenom sam zaključila da nije upitna ni predanost firme visokoj kvaliteti proizvoda i njihova težnja ka čistoći svih procesa - od branja algi i kontrole kod branja, proizvodnje i ponovne kontrole, pa sve do pakiranja u Trufil kapsule koje sadrže 100% aktivne biljne tvari i to sve bez punila ili veziva bilo koje vrste. Radi tolike težnje čistoći firma koristi vlastiti patentirani proces sušenja, kako bi bili sigurni da su potpuno sačuvali hranjivu vrijednost algi. Iz istog razloga, u svojim proizvodima koriste prirodni COQ10, a ne puno jeftiniji sintetski.

Iako sam, prvih nekoliko godina, proizvode morala naručivati iz Engleske, plaćati 30% veću maloprodajnu cijenu, nije mi palo na pamet da tada, a niti kasnije kroz svih ovih 18 godina, probam neki drugi dodatak prehrani. Dapače. Budući je moje iskustvo bila potvrda mog pravog izbora, bila sam energična u uvođenju algi u prehranu svih članova moje obitelji. Naravno, uvažavajući da možda čista AFA, bez obzira na njenu izvrsnost, ne odgovara jedinstvenosti svake osobe. Možda je to Zelena energija ili Sea power ili samo spirulina ili Chlorela…

S vremenom je svatko za sebe pronašao ono što mu odgovara i što ga drži u dobrom zdravlju; moja starija kćer koristi Zelenu energiju i moon rise kremu, mlađa koristi AFA algu, Sea power i Kompleks masnih kiselina, zet AFA algu i i Sea power, sin AFA algu i COQ10, nevjesta Zelenu energiju i Sea power, veliki unuk AFA algu, a mali Zelenu energiju, brat COQ10, njegova žena AFA algu ili Zelenu energiju, njihova kćer i sin AFA algu i tako dalje. Imam veliku obitelj u kojoj još uvijek ima onih koji nisu nikada niti probali neki od proizvoda, a ima i onih koji, kad je frka, viroza, gripa ili sl, traže interventno desetak dvadeset kapsula Zelene energije, što ih podigne i to je to. Ja koristim zelenu energiju, Sea power i COQ10. Povremeno svatko od nas uzme još nešto, naročito ako možemo jeftinije kupiti kroz pogodnosti - na primjer Organski vitamin D kroz zimu ili Bifidus i Acidofilus, da se uredi probavni sustav, a kad god smo u mogućnosti dodamo Enzime sa AFA algom, radi manjka enzima u hrani koju kuhamo.

Najveći nedostatak kod konzumacije AFA alge je njena cijena, koja je obično nešto veća od ostalih, no, njene prednosti su puno veće od razlike cijene koja se plati.

Naime, AFA se bere u divljem izvoru, za razliku od drugih algi koje se uzgajaju u bazenima, što znači da kvalitetu i sadržaj AFA alge određuje priroda, a ne čovjek.

Uvjerena sam da je stručni tim AquaSource vrlo strastven u pronalasku prirodnih rješenja za poboljšanje zdravlja i da ima vrlo veliku odgovornost u tom smjeru. Svi njihovi proizvodi su pomno pripremljeni, s ciljem da djeluju u harmoniji sa našim tijelom, podržavajući njegove prirodne procese i prirodnu obranu, doprinoseći vitalnosti i ljepoti tijela i duše.

Jer, sve što konzumiramo ostavlja svoje vibracije u našem tijelu i duši. Na nama je samo da otkrijemo pravu kombinaciju onoga što ćemo progutati.

Lijep dan

Ana

Za početak školske godine se vežu razne teme, od kojih su mnoge vrlo daleko od obrazovanja i istinske brige o djeci; roditelji se žale da nemaju novca za opremiti dijete u školu, a i inače im je svega dosta, obrazovni kadar se žali da nemaju adekvatne plaće i zato će najvjerojatnije štrajkati, a djeca, izložena toj suludoj nebuloznoj vjetrometini, kreću u novu školsku godinu sa brigama i jednih i drugih u svojoj torbi.

U školi ih dočeka nervozni ritam, jer se treba prijeći ogromno zadano gradivo, nema se vremena za tjelesne aktivnosti, niti bilo koje druge dodatne aktivnosti i nije bitno jeli itko išta shvatio, važno je prijeći zadano gradivo.

Nestalo radosne cike u školskim dvorištima. Djeca hodaju ozbiljna, zabrinuta, ljuta, ne razumiju i ne mogu kvalitetno odgovoriti zahtjevima koji se pred njih postavljaju.

Usprkos životu za koga tvrdimo da je zahtjevan iznad svake mjere, zahtjevniji nego ikad, zadatak nam je pomoći djeci da se snađu u vremenu u kojem jesu, u vremenu kada rastu i razvijaju se. Mi svi dajemo doprinos odgoju mladih ljudi čije će trenutno ponašanje, ali i uloga u budućnosti, u velike, zavisiti od toga što im sada damo.

Jedino sa ispravno usmjerenom našom brigom i pažnjom, moći će uspješno svladavati postavljene zadatke, pronaći vrijeme za njegovati vlastite talente, graditi dobar odnos prema roditeljima i prijateljima, a posebno prema samima sebi, družiti se sa prirodom i uživati u fizičkim aktivnostima.

Posebno treba brinuti o fizičkim aktivnostima jer osim što pridonose zdravlju, jačaju aktivnost mozga i pogoduju boljem pamćenju, a upravo su fizičke aktivnosti, kako u školi tako i van škole, potpuno zanemarene.

No, iznad svega treba brinuti o pravilnoj prehrani, uvažavati činjenicu da će neke namirnice učiniti veliku štetu organizmu, a posebno mozgu, dok će neke druge posebno pomoći razvoju moždanih funkcija.

Tako, ako se naša redovita prehrana sastoji od namirnica koje sadrže antioksidante, Omega-3 masne kiseline i vlakna, mozak će moći obraditi više informacija, bolje će se odupirati stresnim uvjetima, povećati će se intelektualni kapacitet i poboljšati memorija.
Mozak ne može dobro funkcionirati u nazočnosti štetnih kemikalija. Neke kemikalije se neizbježne, ali postoji puno onih koje se svjesno uzimaju kroz različite vrste hrane, kao što su čips, fast food, gazirana pića ili pića koja sadrže kemijska bojila i slično.

Sastojci iz ovakve hrane ne samo da zaustave poboljšanje funkcija mozga nego imaju značajan doprinos u smanjenju intelektualnih kapaciteta.

Uz konzumaciju ovih namirnica mozak se ne razvija, ne napreduje, nego čak gubi dostignute sposobnosti.

Moramo biti svjesni što želimo našem djetetu. Želimo li da nam dijete „nekako pomoću nečega“ samo prelazi iz razreda u razred, dovoljno je da imamo džoker profesore kod kojih će ono uzeti dopunske sate kako bi izvuklo dvojku, mi platimo profesoru satnicu i to je to.

Ako mu pak želimo pomoći u razvoju njegovih vlastitih resursa, da stekne samopoštovanje, samopouzdanje, sigurnost, dobru koncentraciju i memoriju, kako bi mogao dati i dobiti najviše u budućem životu, naša podrška treba biti sveobuhvatna.

Velika pomoć u razvoju dječjeg intelekta je zdrava prehrana sa malo zdravih masnoća, a sa puno voća i svježeg povrća, a ako mu ka ovome osiguramo gram AFA alge dnevno uživat ćemo u njegovoj radosti kako se sam dobro nosi sa datim mu zadacima.

Majka priroda je sve ove namirnice zapakirala sa stotinama različitih hranjivih tvari dizajniranih tako kako bi ih naše tijelo najlakše apsorbiralo, a pogotovo je taj idealni odnos hranjiva prisutan u AFA algi.

Pedijatar, dr. Peter Naydenov je svoje predavanje, sa temom kako alga utječe na djecu, započeo pitanjem „želite li da su vam djeca pametna?“, a onda i dao odgovor „hranite ih AFA algom!

Dr. Claudia Jarratt i njeno osoblje su 1997 proveli istraživanje sa uključenih 142 djece, koji su deset tjedana jeli između 0,5 i 1 gr AFA alge dnevno.

Rezultati su bili slijedeći: poboljšane socijalnih vještina, smanjenje anksioznost i depresije, djeca su bila manje polemična, kontrolirala su ponašanje i bila razumno zahtjevna, imala su povećanu sposobnost da slijede upute i da se usredotoče na zadatke.

Jeffrey Bruno, dr.sc., Joe-Jo Gittelman, i Barry Tuchfeld, su1998 proveli istraživanje sa 31 djetetom u posebnom programu za čitanje. Djeca su 3 mjeseca jeli 1,5 do 3 gr AFA alge na dan.

Rezultati: značajno poboljšanje ponašanja, bolji odnos sa roditeljima i nastavnicima, poboljšanje memorije, poboljšanje ocjena i poboljšanje koncentracije.

Ključni nalaz: Skupina koja je uzimala AFA algu pokazala je značajno smanjenje toksičnih razina aluminija u organizmu. Otrovne razine aluminija su u korelaciji sa učenjem.

John Taylor, dr.sc., licencirani je psiholog i vodeći za ADHD područje, pionirski autoritet za kemiju mozga, s aspektima na poremećaju pažnje ADHD.

Taylor je autor prvih knjiga koje pružaju opsežne odgovore na ADHD pitanja. Poznati je autor jedanaest knjiga, više od 60 članaka u časopisima i stručnim brošurama, a održao je preko 250 kreativnih obrazovnih radionica.
John Taylor, dr.sc., često naglašava kako je ADHD povezan sa nedostatkom hranjivih tvari i opisuje kako AFA (Blue Green Algae) pruža organizmu sve potrebne komponente.

Pronaći prekidač za skrivenu moć mozga i otključati nevjerojatnu memoriju, koncentraciju i tako važnu kreativnost, sposobnost da se stvari vide drugačije i dođe do novih otkrića, kao i sve ostale sposobnosti, nije nešto što je namijenjeno samo odabranima. To je prirodni dio ljudskog ponašanja.

Nažalost, često su te sposobnosti blokirane jer se nema povjerenja u vlastite sposobnosti stvaranja.

Albert Bandura je jedan od velikih psihologa: samo Freud, Skinner i Piaget su citirani više od njega. Bandura kaže da povjerenje vlastitu učinkovitost, mijenja ne samo jednu osobu, nego bi moglo promijeniti svijet, u isto vrijeme.

„Idemo pomoći ljudima da shvate da su oni, naravno, kreativni i da bi trebali pustiti svoje ideje da lete“, kaže Bandura

Naučimo djecu da puste svoje ideje da lete, ne budimo škrti u pohvalama, razvijajmo njihovo samopoštovanje i samopouzdanje, uvažavajmo probleme na koje nailaze i naučimo ih da su problemi samo pitanja koja traže odgovor, radi čega su izazov i poticaj.

Neka nam mudrosti i dobrog zdravlja.

Ugodan vikend!

Ana

 

 

Dr. Wayn Dyer je 30.07. završio svoje putovanje kroz našu zajedničku stvarnost. Iza sebe je ostavio nekoliko knjiga i mnoge druge alate korisne na putu samospoznaje i samoostvarenja. Pred sam odlazak, napisao je pismo koje započinje slijedećim rečenicama:

„Znam da sam podijelio s vama jedno veliko pitanje o kojem treba razmišljati, Kako mogu služiti? Koliko smo puta u životu fokusirani na puko ispunjavanje naše svrhe ili smo pak izgubljeni tražeći ju, često zaboravljajući da u međuvremenu postoji mnogo života koje dodirujemo samo jednostavnom činjenicom da živimo svaki dan.“

Ovo nas tako lijepo podsjeća na činjenicu da dijelimo isti prostor, isto vrijeme, istu energiju, da se naši životi dodiruju, htjeli mi to ili ne.

„Ah, tko će na sve misliti“, znamo u brzini promrmljati suglasnost i ujedno ispriku, pretpostavljajući tome prijeteće klupko nedefiniranih obaveza, strahova i nesigurnosti, koje nas sprječava posvetiti pažnju sadržaju trenutka, bez obzira o čemu se radilo, obiteljsko i prijateljsko druženje ili posao, radi čega ne prepoznajemo priliku radosnog služenja.

I tako u bunilu mogućnosti i nejasnih želja, ishitrenih misli i činjenja, lako se dovedemo pred vrata sudnice ili ludnice ili bolnice, gdje se tek prenemo i u čudu zapitamo Kako sam ovdje dospio?

Ljude koji jutrom nerado odlaze na posao, doguraju ga nekako do kraja dana, pa ga sutra opet ispočetka prihvate i guraju do kraja dana, Camus vidi kao Sizife našeg doba. A Sizifova muka prestaje u trenutku kad se prepozna prilika i pronađe odgovor na pitanje Kako mogu služiti u dotičnoj situaciji?.

Camus se bavi i apsurdom u odnosu svijeta i čovjeka, gdje svijet na divlju čežnju za jasnoćom i smislom, koja izvire iz čovjekovog srca, odgovara šutnjom, mukom, tišinom. Daje važnost čovjeku, jedinki, ispred mase, potiče ga da usprkos tomu što svijet ostaje gluh na njegov vapaj, on sam ne treba odgovoriti mukom i prestati sa potragom za smislom i značenjem, za srećom, jer „strpljiva potraga za srećom nije luksuz ili puka potreba nego naša moralna obaveza.“ kaže Camus.

A sretan se postaje kad se pronađe smisao u služenju svijetu i vijeku u kojemu jesmo. Služiti iz trenutka u trenutak na način koji nam je dostupan, bez guranja, bez kompliciranja, bez silovanja ikoga i ičega.

Nije svatko spreman pritisnuti gas do kraja i bez velikog razmišljanja uskočiti u pretpostavljenu priliku. I to je u redu. Ne trebamo se mjeriti niti uspoređivati po osnovu bilo kakvog činjenja i bilo kakvog imanja. Zamislimo mora velika i mala, oceane i jednu najmanju njihovu kap koja sadrži sve što sadrže svi beskonačni oceani zajedno. Dovoljno je dakle biti kap.

I evo na kraju poruka kojom je Wayn Dyer završio svoje posljednje pismo:

„Razmislite gdje se možete otvoriti prema pozitivnoj promijeni i načinu na koji možete pomoći svijetu da pronađe svoju harmoniju.

Slijedite ono što vas uzbuđuje. Za mene je to pisanje. Znam da tada ispunjavam svoju svrhu. Kada se povežete s tim i osjećate to, Bog razgovara s Vama. Volite sebe, postavite svu namjeru i fokus u smjeru kako ćete dobro to napraviti. Vi ste prekrasno biće koje je jedno s Bogom i dio ste svega onog sto je dobro u kreaciji. Mi smo svi povezani, rođeni s univerzalnim pravom na sreću.

Budite dobri jedni prema drugima i zagrlite Božansku Ljubav. Započnite tako da budete dobri sami prema sebi, doživljavajte se s ljubavlju. Uzgajajte dobre misli koje motiviraju stvaranje emocija potrebnih za poboljšanje, emocija koje vas uzdižu do višeg stanja svijesti gdje vas doživljaj o samome sebi obgrljuje i postaje jedno s vašim višim ja. Očekujte to od sebe. Širite ljubav prema svemu sto vas okružuje i dočekajte spremno njen povratak.

Veliki pozdrav uz zahvalnost što ste tu, što mogu s vama dijeliti i po potrebi vam služiti.

Ana

 

 

 

Ispadamo gotovo dječje bezazleno neodgovorni kad navodimo razloge zašto ne konzumiramo dovoljno vode, tjelovježbe i zelenja, „ne sjetim se“, „ne volim to“, „ne da mi se“…. koliko god su nam poznate dobrobiti jednoga i drugoga i trećega i koliko god smo odrasli. Nažalost, rezultati takvog ponašanja su najmanje bezazleni.

Svakodnevno, na primjer, susrećemo ljude koji se žale na glavobolju, a znanstveno je dokazano da je dehidracija prvi uzrok glavobolja svih vrsta, slijedi je tjelovježba, a onda prehrana siromašna zelenjem.

A ljudi sa glavoboljama „ko u priči“ kojima se neda, ne sjete se, nemaju vremena, pa su se odlučili prihvatiti glavobolju kao dio svog imidža, kao životni stil.

O vodi svi sve znamo, no, o njenoj važnosti za život, kao i o svemu što nam je stalno dostupno, uopće ne razmišljamo. Zaboravljamo njenu ulogu.

Voda ima stotinu različitih osobina, a ona koju je otkrio francuski virolog, nobelovac, Luc Montagnier, dodatno uvećava njenu važnost i naglašava potrebu ostvarenja našeg dobrog odnosa u komunikaciji s njom, bilo mišlju, riječju ili djelom. Voda memorira naše misli i informacije iz okruženja, pa ih tako prikupljene emitira, te može služiti kao provodnik informacija što je izuzetno značajno za sve žive stvari jer je voda osnovni sastojak života. Na primjer, u našem tijelu ima stotinu puta više molekula vode nego svih drugih molekula zajedno.

Možemo raditi najbolje moguće tretmane, piti najskuplje lijekove, ali ništa, baš ništa, niti sok, niti čajevi niti bilo koje druge tekućine ne mogu zamijeniti vodu. Još ako je podvrgnemo tretmanu, na primjer, čarobnog Vivaldija i pošaljemo joj misli zahvalnosti i ljubavi uz neku slatku molitvu ili joj utisnemo neku konkretnu poruku prije nego je pijemo, voda će učiniti čudo u našem tijelu.

Premalo fizičkih aktivnosti, premalo tjelovježbe, je drugi uzrok „bezazlene“ glavobolje, pa neurolozi propisuju vježbe jednako često kao i lijekove. 30 minuta dnevno jogging ili brzo hodanje. Vježbanje ima veliki utjecaj na krvožilni sustav, ublažava stres i pomaže kod spavanja, a možemo samo zamisliti naše rasulo ako nam je krvožilni sustav u neredu, ako smo neprestano pod stresom i ako ne spavamo.

Šteta da ne možemo naći pola sata dnevno za tjelovježbu, po mogućnosti ujutro jer je jutarnja tjelovježba dvostruko učinkovitija. Onaj tko izmisli tjelovježbu u kapsulama bit će slavljen do vijeka.

Prehrana bez povrća, bez zelenila, bez klorofila koji podržava naš imuno sustav, doprinosi lošem općem psihofizičkom stanju.

Izgovori za konzumaciju malih ili nikakvih količina zelenja se uglavnom svode na „ ne volim, ne sviđa mi se“, a često se doda „ni djeca neće da mi jedu povrće pa se ljutim svaki dan na njih“. Čudno očekivanje, jer ako sami ne jedemo povrće što možemo očekivati od djece.

Doduše, priprema povrća zahtjeva malo više truda, bilo da pravimo salate, kuhamo, pirjamo, što god radili treba se potruditi da tanjur bude ugodan oku, pun bojica i da je dobrog okusa, dok je puno lakše uvaliti u pećnicu, ubojitu kombinaciju mesa i krumpira, nakon čega smo teški, umorni, napuhani i bez energije, a stanice vape da su gladne iako je bilo „mljaci“.

Dobre odluke u prehrani se donose kad prihvatimo pravilo da ne živimo da bi jeli nego jedemo da bi živjeli.

Zelena hrana je puna klorofila, puna života, pa je njena konzumacija jedna od najboljih stvari koju možemo učiniti za sebe. Jesti zeleno i to u značajnim količinama, pogotovo je korisno ujutro radi brze apsorpcije i alkalizacije, uravnoteženja pH faktora. Ujutro smo najkiseliji jer se u toku noći odvijaju metabolički procesi koji po potrebi troše kalcij iz zaliha, pa je jutarnje zelenje gotovo neophodno jer alkalizira tijelo, dajući kostima potrebne vitalne hranjive tvari. Kada je pH u ravnoteži tijelo se može usredotočiti da energiju usmjeri na jačanje imuniteta i borbu protiv degenerativnih bolesti.

Svojevremeno sam mjesec dana indikatorskim trakicama kontrolirala pH i uvjerila se u istinitost jutarnje kiselosti i snažan utjecaj algi na alkalizaciju koji se mjerio već nakon 40 minuta od kako bi ih popila.

Jutarnji obrok zelenja je najlakše i najbrže uzeti u obliku neke od dostupnih nam super dodataka, kao mlada trava ječma, mlada trava pšenice, mikro alge ili slično, koji u maloj količini sadrže sve što naše tijelo treba.

Na primjer gram i po do dva grama mikro algi ekvivalent je pet-šest salata. Ja naravno preporučam AFA algu jer je najbogatija klorofilom, a i osobno sam se uvjerila u njenu dobrobit. Svima nam je već poznato da AFA alga hrani tijelo na staničnoj razini, što se ne može postići „praznom“ hranom bez obzira koliko je pojeli, pa stanice ostaju gladne. A ako su stanice gladne one umiru, tijelo gubi energiju, imuno sustav povlači svoje straže i ostavlja širom otvorena vrata, kroz koja se ušuljaju neželjeni uljezi, koji zadovoljno naprave banket.

Jutros, kao i svako jutro, mogli smo čuti poruke našeg tijela, kod nekih je to već vapaj, s toga, premjestimo se sa zadnjeg sjedišta naprijed i preuzmimo komande.

Dobar početak novog radnog tjedna uz zdravlje i radost.

 

Ana

 

 

 

Ljudi često, one neke druge ljude koje nalaze odgovornima za što god, pogrdno nazivaju životinjskim imenima, najčešće dvojeći između krotke ovce i krvoločnog vuka, dok u literaturi, u basnama i drugim pričama iz životinjskog svijeta, susrećemo životinje sa karakternim osobinama ljudi, a sve te priče nose snažne poruke i pouke, naravno, za nas ljude.

 

G.I.Gudrijeff, armensko-grčki mistik i filozof, je često pričao priču koja govori o bogatašu, vlasniku velikog stada ovaca, ujedno vrlo škrtom da bi zaposlio pastire ili potrošio novce na podizanje ograde oko pašnjaka, nadajući se da će ovce tek tako biti poslušne i neće bježati. Ovce su znale da im je život bezvrijedan, da je njihovom vlasniku važno samo njihovo meso i koža i da će u tu svrhu jedna po jedna biti zaklane. Nastojale su se spasiti bježeći u šumu gdje im je život također bio nesiguran, ali je postojala mala mrvica nade da će promijeniti svoju sudbinu. Vlasnik je bio bijesan jer se stado svakodnevno smanjivalo, pa se ozbiljno prihvatio posla da riješi problem, bez dodatnog troška. Mislio je mislio i smislio lijek za njihovo ponašanje. Kako je poznavao tajne hipnoze, ovce je hipnotizirao i u tom stanju im pričao o njegovoj velikoj ljubavi prema njima, te da će učiniti sve za njihovo dobro. Svoju priču je okrunio uvjeravajući ih da su one zapravo besmrtne i da uopće nisu ovce nego su neke lavovi, neke orlovi, neke ljudi, a kako on treba samo ovčju kožu i ovčje meso, ne treba ih biti strah za život. I njegovoj brizi je došao kraj. Ovce su preko dana mirno pasle na pašnjaku i na kraju dana se krotko vraćale svome dobrom vlasniku, ne uzrujavajući se kad bi neka bila zaklana, jer bi to bila samo obična smrtna ovca.

 

I eto nam pouke; dok god su ovce bile ono što jesu, samo ovce, jasno su razlučivale opasnosti i tražile moguća rješenja, a nakon kupljene priče, živjele su u iluziji sve dok tu lošu trgovinu nisu platile vlastitom kožom.

 

No, nema čovjeka koji nije bar jednom u životu na taj način naučio veliku lekciju. Jednostavno se nađemo u trenutku slabosti, potrebni pomoći izvana, kada prazne hvalospjeve čujemo kao najljepšu muziku i dozvolimo da budemo odvučeni u neki iluzorni rukavac, iako negdje u nutrini znamo pravu istinu. A kada dođe „pay day“, a na našu sreću cijena bude manja od golog života, neprocjenjiv je osjećaj sreće povratka u vlastitu ulogu, neprocjenjiva je radost trenutka kada se nađemo, nakon što smo se izgubili.

 

A da bi znali tko smo, kakvi smo, kako reagiramo u nekim situacijama, što su prepreke a što prednosti našeg karaktera, trebamo zagaziti u svoju nutrinu sa stotinu lica, u vrtlog emocija koje se isprepliću i ključaju, od kojih svaka misli da ima pravo prvenstva.

 

"Čovjek nema jedno individualno JA. Tu su, umjesto toga, stotine i tisuće odvojenih malih "ja", vrlo često potpuno nepoznatih jedno drugom, koji nikad ne dolaze u dodir, čak su neprijateljski jedni prema drugima, međusobno se isključuju i nespojivi su. Svake minute, svakog trenutka, čovjek govori ili razmišlja kao "ja". I svaki put mu je to „ja“ drugačije.“ kaže  G.I. Gurdjieff

 

Najzahtjevniji zadatak je postići vlastitu cjelovitost. Sve svoje osobnosti, sva mala i velika „ja“ složiti u usklađeni orkestar, gdje će pod mudrom dirigentskom palicom čuti jedno drugoga i nadopunjavati se stvarajući divnu usklađenu melodiju. U protivnom, može se dogoditi da cijeli život provedemo plaćajući ceh neke odluke ili čina jednog od naših malih „ja“, ishitreno učinjenog iz ljutnje ili iz inata.

 

A jesu li ljudi ovce ili vukovi? Samo ako zanemarimo činjenicu da i vuk i ovca služe svojoj svrsi u skladu sa prirodnim zakonima, moguće je razmišljati o ljudima sa tim osobinama. I čini se da nema jednoznačnog odgovora. Dok god ljudi ne znaju tko su i što su, nađu se i u jednoj i drugoj ulozi, pa su tako neki poslušne ovce u obitelji, a vukovi na poslu ili obrnuto.

 

Zapravo, svašta smo nešto dok nismo ono što jesmo. Odatle svi konflikti, patnje i nejasnoće, odatle osjećaj ugroženosti koji se javlja upravo u ovakvim vremenima agresivne sugestije što bi trebali ili morali činiti, proizvod čega je osjećaj nemoći.

Samo čovjek koji ne pozna sebe i ne shvaća taj fantastičan spoj i bezgranične mogućnosti uma, tijela i duha, osjeća da je nemoćan i da je rob tuđih odluka. Ne, nismo nemoćni, možda smo malo kruti, možda uzimamo stvari preozbiljno, a život je igra i dobro bi bilo potruditi se i sudjelovati u pisanju njenih pravila.

 

Kako god bilo, uvijek dođe ponedjeljak s novim pitanjima i zaduženjima i sa onim što smo ostavili za taj famozni ponedjeljak, pa se nađemo pred neminovnim donošenjem  odluka koje zahtijevaju nova činjenja, radi čega moramo napraviti mnoštvo izbora, sve jednako važnih za stvarnost koju živimo.

 

A vrijeme neumitno prolazi i evo ga već je studeni. Birajmo sunčanu stranu ulice stvarno i figurativno.

 

Ana

 

 

 

Baš me veseli kad sam u mogućnosti podijeliti neko iskustvo, saznanje ili proslijediti korisnu informaciju, nadajući se da će doći do onoga kome je upravo potrebna. Također sam svjesna da svi u isto vrijeme ne tragamo za istim, pa će nekome sve ovo biti bezvrijedno, nepotrebno, možda ću biti dosadna, u kom slučaju preporučam tipku „delete“.

U svrhu stvaranja dobrih navika na dnevnoj razini, ponovimo nekoliko zaista bitnih stvari;

Disanje i čišćenje limfnog sustava
Kisik sakuplja hemoglobin i distribuira ga trilijunima stanica gdje se potom koristi za gorivo i oslobađanje energije. Optimalna oksigenacija stanica se postiže kroz pravilnu prehranu, unos tekućine i vježbe, a jedan od najboljih načina je naučiti pravilno disati.
Preporučeno je 3 puta dnevno prakticirati: udisati 8 sekundi, zadržati dah 16 sekundi, a zatim izdisati 16 sekundi… ponoviti 10 puta. Ako je naporno početi sa 4, 8, 8.

Limfni sustav je mreža tkiva i organa odgovornih za čišćenje i hranjenje tijela. No, za razliku od kardiovaskularnog sustava, limfni sustav nema vlastite pumpe za cirkulaciju, tako da kretanje limfe ovisi o tjelesnoj aktivnosti.
Istraživanja su pokazala da tjelovježba koja uključuje suprotnost gravitaciji utječe najviše na pokretanje limfe. Tako će 20-30 minuta skakanja ili odskakanja, po mogućnosti na "skakaču" osigurati idealne uvjete za čišćenje limfnog sustava. Skokovi pomažu osloboditi tijelo od toksina, stanica raka, otpada, zarobljenih proteina, bakterija, virusa i drugog otpada u tijelu.

Voda
Ne možemo nikada dovoljno naglasiti važnost vode. Bez nje će izostati bitne tjelesne funkcije kao što je probava, cirkulacija i izlučivanje otpada. Ona nosi hranjive tvari do svih vitalnih tjelesnih supstanci, igra ključnu ulogu u održavanju tjelesne temperature i neophodna je za rast i obnovu tijela.

Dobre masnoće
Potpuno uklanjanje masnoća iz prehrane je loše za naše tijelo, budući su masti jako važne za cjelokupno zdravlje, naravno, zdrave masti.

Prehranu treba dopuniti esencijalnim masnim kiselinama. Konzumirati namirnice sa zdravim mastima u njihovom prirodnom stanju: avokado, bademi, lješnjaci, sjemenke bundeve i suncokreta, ulja kao što je laneno, maslinovo, kokosovo i riblje ulje.

Dodati Kompleks masnih kiselina… više u privitku.

Alkalnost – jesti zeleno
Previše kiselosti u tjelesnim tkivima je uzrok mnogim zdravstvenim poteškoćama. Alkalnost podupire stanični život, a naš doprinos se svodi na:

- konzumaciju 70-80% alkalnih namirnica (zeleno povrće, bademi, avokado, limun, limes, itd),
- izbjegavanje namirnica koje su lišene života: životinjsko meso, mliječne proizvode, rafiniranu bijelu hranu, šećere, kofein, itd
- korištenje dodataka prehrani s kvalitetnim zelenjem, kao što su alge koje donose unutarnju ravnotežu i čistu energiju,
- povremeno testiranje pH faktora
- jednostavno, dodavanje svježeg limuna vodi koju pijemo.

Aerobna tjelovježba
Aerobne vježbe, uz pravilnu prehranu, troše masnoće kao primarno gorivo i oslobađaju nas nakupljenih otrova.
Preporuča se 30 minuta kvalitetnog vježbanja 3-5 puta tjedno, šetnja, trčanje, plivanje, bicikl, ili slično. Utvrditi svoj idealni aerobni trening srca: 180 minus svoju dob. Važno je da bude zabavno i motivirajuće, možda uz glazbu…

Zdrava prehrana
Naš cilj je svakodnevno konzumirati namirnice koje će nam pomoći održavati naše tijelo zdravim. U tu svrhu dobro je:

- jesti organsku hranu i pravilno kombinirati namirnice (jesti voće samo na prazan želudac, ne jesti ugljikohidrate i proteine ​​zajedno, jesti zeleno povrće / salatu s proteinima ili s ugljikohidratima, ne kombinirati masti s proteinima,

- 70% prehrane treba biti živa hrana, 10% biljne bjelančevine i kvalitetna riba, 10% ugljikohidrati i 10% kvalitetna ulja,

- ne jesti prevelike obroke - jesti manje, tako da možemo živjeti dugo jesti više!

- ne piti vodu u toku jela, nego pola sata prije jela i jedan sat poslije.

Koristiti mišićno koštani sustav
Dizajnirani smo za gibanje. Pomaknimo se! Izbjegavajmo živjeti u kutiji. Koristimo Snaga uma i srca
Tisućama godina, alternativni oblici liječenja i održavanja dobrog zdravlja su fokusirani na unutarnju sposobnost tijela za održavanje i popravljanje zdravlja, a jedan od najmoćnijih bioloških mehanizama je u našem umu. Taj mehanizam koristi i učinkovito režira naše misli i emocije, te ako se potrudimo, to može biti jedan od najmoćnijih saveznika pri ublažavanju bolesti i povećanju energije i vitalnosti.
Stražarimo na vratima našeg uma, odobrimo prolaz samo pozitivnim sjećanjima i pozitivnim budućim vizijama. Jačajmo emocije, kao što su zahvalnost, hrabrost, vjeru, odlučnost, suosjećanja i ljubav, a izbjegavajmo sve one koje nam otvaraju vrata vlastitog pakla.

Iskoristimo ljekovitu moć srca. Preporuča se tri puta dnevno, zaustaviti se i usmjeriti um, dah, emocije, na područje oko srca.

Oslobodimo se otrova

Loše masti
Prerađene masti i ulja treba ukloniti ili dramatično smanjiti potrošnju.

Životinjsko meso
Bezbroj studija i nebrojene količine istraživanja su pokazala izravnu vezu životinjskog mesa sa kroničnim bolestima, kao što su bolesti srca, dijabetes i rak. Ako se ne možemo potpuno odreći mesa, izbacimo ga mjesečno bar 10 dana u komadu, da se tijelo oslobodi otrova. Proteini trebaju doći iz biljnih izvora, koji su učinkovitiji i imaju više antioksidanta, vlakana i minerala.
Kada je na jelovniku meso, kombinirajmo ga sa zelenim povrćem, salatom, jedimo ga usred dana i odaberimo ono iz prirodnog uzgoja.

Mliječni proizvodi
Nedavne studije o učincima mliječnih proizvoda pokazuju da oni doprinose osteoporozi, bubrežnim problemima i nekim oblicima raka. U jednoj od najuglednijih prehrambenih studija, do danas, voditelja istraživanja dr T. Colin Campbell, otkriveno je da rak raste na kazeinu, koji čini 87% kravljeg mlijeka. Također je utvrđeno da žene čija prehrana obiluje namirnicama životinjskog podrijetla izlučuju više kalcija u mokraći, posljedica čega su krhke kosti.

Uklonimo ili drastično smanjimo potrošnju mliječnih proizvoda, a dnevni unos kalcija osigurajmo iz biljaka bogatim kalcijem. Koristimo neko od izvrsnih biljnih mlijeka.

Kiselost organizma
U kiselom organizmu rastu virusi, bakterije, kvasci i plijesni, veliki uništavatelji stanica i tkiva u ljudskom tijelu.
Za smanjenje i uklanjanje kiselosti nek nam se prehrana sastoji od žive alkalne hrana: tamno zeleno i žuto povrće, soja, orasi, klice, žitarice i esencijalne masne kiseline. Ovakva prehrana će smanjiti pretjerano zakiseljavanje krvi i tkiva.
Povremeno, po nekoliko dana, potpuno isključimo kofein, šećer, ocat, alkohol, nikotin …. Dodajmo prehrani energiju algi.

U privitku je ponešto informacija o svim, vrlo kvalitetnim i vrijednim proizvodima tvrtke Aquasource, koji vam mogu pomoći u održavanju i poboljšanju zdravlja.

Koliko god nam se sve ovo činilo poznatim dobro se podsjetiti i bar nešto uključiti u dnevnu rutinu.

Neka nam radosti i zdravlja.

Ana

 

Prošlo je tako malo vremena, tek petnaestak dana, još uvijek naiđemo na pokoju ukrasnu trakicu, šareni papir ili borovu iglicu, a već ni traga blještavilu, radosti, dobrom raspoloženju i dobrim željama, od gomile kojih baš niti jednu nismo prigrlili, nastavili je njegovati, maziti i paziti.

Svakodnevnica se, malo pomalo, ispunila starim navikama, svatko se  upregao u poznatu brazdu, stavio jaram izrađen po uputama „sam svoj majstor“, i nastavio trošiti dan za danom, sa nijemim emocijama ljutnje i tuge za nečim nedefiniranim, pa i tračkom srama pri pomisli da se, u nekom radosnom trenutku, nadao drugačijem.

Nastavili smo vući kofere pune svega i svačega, jer nismo imali  „ni živaca ni vremena“ srediti misli i stvari, odrediti se. A dobro bi bilo da smo krenuli bez velike prtljage, sa samo pomno izabranim stvarima, saznanjima, navikama, ljudima i odnosima, a ostalo, brige, frustracije, intrige, ostavili prošlom vremenu kojemu i pripadaju.

Ponovo sve izgleda isto kao i lani;  ljudi zaraženi mentalitetom žrtve ne žele preuzeti odgovornost za svoje postupke, za svoj život, i to samo svoj drugo ničiji.

Velika strašna i ujedno divna istina je da nam nitko na svijetu nije ništa dužan, da smo mi sami jamstvo za svaki rezultat, da nam se ništa ne može dogoditi bez nas i da nam se, tek tako, ne može ostvariti ono što ovlaš samo poželimo. 

Stara anegdota govori kako je neki čovjek, u noći punog mjeseca, kada se kažu ostvaruju želje, provirio kroz prozor sa željom da dobije veliko blago, ali umjesto da kaže „Bože, daj mi veliko blago“ zbog uzbuđenja i brzine, rekao je „Bože, daj mi veliku glavu“. I ostao tako do slijedećeg punog mjeseca.

Dakle, sreća da nam se ne ostvaruju tek ovlaš izgovorene želje, jer bi se čuda događala oko nas, nego je potrebno uskladiti cijeli naš orkestar u tom pravcu.

Svaki put započinje prvim korakom, bez obzira koliko je dug i koliko važan. Životni cilj nam je da budemo dobro u smislu da radosno kličemo svakom novom danu, da uživamo u životu i ako dnevno doživimo trenutke radosti, jedan, dva, pet, u tim trenucima smo ostvarili životni cilj. Zato naš prvi korak nek bude razmišljanje na dnevnoj razini.

Ostvarenje dnevnih ciljeva nas pokreće, ruši rutinu, vodi u ravnotežu i bolji život uopće. Razmislimo imamo li mogućnosti uključiti u dan bar neke od poželjnih aktivnosti:

meditirati, šetati, gimnasticirati, kuhati zdravo, jesti doručak, jesti više voće i povrća, čitati bar pola sata, pisati bar pola sata… Zapravo, nije važna količina vremena koliko dosljednost. Svaki dan po nekoliko dodatnih minuta će utjecati na ukupnu sreću i blagostanje.

Naravno, osim dnevnih ciljeva možemo općenito raditi na kreativnosti, prijateljstvu, putovanjima, duhovnosti, financijama, obrazovanju…. I sve bez straha.

Učimo od djece. Pogledajmo kako se odlično nose sa izazovima i nezgodama u svakodnevnim aktivnostima. Ona idu u susret novim stvarima i spremna su učiniti sve što je potrebno kako bi naučili nešto novo. Hrabro istražuju svijet oko sebe, ne izbjegavaju izazove, griješe, pa što, često koriste maštu, a kad je potrebno zanemare ili promijene pravila igre.

Ovo posljednje mi se najviše sviđa. Promjena stava, mišljenja, pravila, je rezultat novih saznanja i rasta. Kineska poslovica kaže „Ako čovjek ne mijenja svoje mišljenje ili je vrlo mudar ili je budala.“

Mi odrasli, za razliku od djece, nerado prihvaćamo novo, volimo se zadržavati negdje između jer isto tako nerado preuzimamo odgovornost za ono staro, već poznato.

Ne preuzimanje odgovornosti znači zanemarivanje, a najveća tendencija zanemarivanja je prema osobnom zdravlju. Ne trebamo naglašavati koliko je ukupno zdravlje važno i kako delikatna ravnoteža koja postoji u nama, može biti narušena od strane negativnih vanjskih i unutarnjih utjecaja, kao i tjelesnih i psihičkih bolesti.
Zdrava prehrana, vježbanje i san je sveto trojstvo za dobro zdravlje. Iz tog razloga je potrebno postaviti one dnevne ciljeve.

Informirajmo se, učimo, kombinirajmo tuđa saznanja sa vlastitim iskustvima.

U pismu kolegi, Isaac Newton je rekao da je njegov uspjeh bio sagrađen na postignućima drugih. "Ako sam vidio dalje, to znači da sam stajao na ramenima divova. Uspjesi divova nam pomažu vidjeti dalje od prepreka i tobožnjih ograničenja, na koja naiđemo. Pomažu nam otvoriti naš um sa skrivenim mogućnostima koje možda prije nismo vidjeli.

„Ruku na srce“ već toliko toga znamo, toliko je već rečeno, da bi naš život bio najljepša pjesma kad bi sve to i primjenjivali.  Ali zaboravimo, ne sjetimo se, budemo malo lijeni…

Raduje me nastavak našeg zajedničkog putovanja. Nek nam je dobar vjetar u jedrima.

Ana

Kad se proglasi vrijeme karnevala svi tužni pajaci, sve kreature i karikature, sve bitange, svi lopovi, kauboji, prinčevi i princeze, kraljevi bez kraljevstva, svi nebulozni događaji, radnje razne, rečenice izmišljene, prazne, sve sjedne na svoje mjesto i bude jestivo i pitko.

Baš kao i kad dobar režiser uzme neku sekvencu iz stvarnog života, koja je razljutila, ražalostila, raspametila tolike ljude,  pa napravi od tog „materijala“ odličnu tragikomediju. Oduševljeni ju gledamo je ne jednom nego dvaput i više. Aplaudiramo, čak se i smijemo, pa i do suza. Jer od nas se pritom ne traži ništa, baš nikakvo promišljanje. Režiseri, producenti i kostimografi, odradili su svoj posao, glumci su naučili tekst, scenograf je postavio scenu, a nama je omogućeno promatrati samo onim dijelom mozga koji nam služi za zabavu, za smijeh, za „bijeg od stvarnosti“. No, predstavi dođe kraj i htjeli ili ne htjeli moramo se vratiti, možda u tu istu sekvencu iz stvarnog života, gdje nam se postavljaju pitanja i traže od nas odgovori, pretpostavljajući da smo sposobni odgovoriti.

Upravo radi dobre pripreme za život i prihvaćanje istog, koliko god on bio težak, u prošlosti su se obavljali razni rituali i njegovali običaji, koji su u tom pomagali. Pa tako i karneval. Strašnim maskama, velikom galamom i neartikuliranim glasanjem, u davnim počecima, tjerali su se svi strašni zlodusi, a njihov vođa, krivac za sve nevolje, bio bi spaljen na lomači. To je označavalo pobjedu nad zimom, oskudicom i drugim raznim nevoljama, pa se moglo krenuti u novo proljeće bez opterećenja, s velikim nadanjima za dobru sjetvu i dobru žetvu. Običaj je naknadno obogaćen „bakanalijama“, budući, po katoličkom učenju, poslije karnevala slijedi četrdeset dana mira i posta, trebalo je pojesti sve zalihe hrane, a prvenstveno mesa. Pilo se, jelo i lakrdijalo do iznemoglosti. U ovo naše vrijeme, običaj je uglavnom protkan konzumerizmom, donekle se slijedi forma, ali bez dubljeg značenja.

Kraj karnevala je trenutak za skidanje karnevalskih maski, a dani koji slijede, korizma, vrijeme je za borbu sa vlastitim demonima i zlodusima, vrijeme za skidanje one maske koju već toliko dugo nosimo, tako da nas već pomalo i žulja i ne dozvoljava nam da se izrazimo na način na koji bi željeli. Ipak, na kraju odustajemo. Na samu pomisao da ju skinemo, čini nam se da ćemo pred svijetom ostati potpuno goli, prozirni i bez zaštite.  A i tko zna što nas čeka iza maske.

Joseph Campbell, u svojoj knjizi „Junak s tisuću lica“, kaže o nesvjesnom:

„ ljudsko se kraljevstvo, podno razmjerno uredne majušne nastambe koju nazivamo sviješću, spušta u neslućene Aladinove špilje. Ondje se ne kriju tek dragulji, već i opasni džini: neželjene ili odbojne psihološke moći koje se nismo sjetili ili pak usudili uklopiti u svoje živote.“

„One su opasne jer prijete tkivu sigurnosti u koje smo utkali sebe i svoju obitelj. Ali u isti mah su i vraški zamamne, jer nose ključeve koji nam otvaraju cijelo prostranstvo pustolovine otkrivanja sebe samih, pustolovine koju priželjkujemo i koje se plašimo.“

Na kraju, uz veliki pozdrav, evo link za odličnu pjesmu, koju je napisao Charles C. Finn, a odnosi se na masku koju nosimo.

https://www.youtube.com/watch?v=8fIj1ohOYPc

Ana

 

Često ističemo mediteransku prehranu kao vrlo zdravu i ona to jest, ali je danas već prava rijetkost. Gotovo je nemoguće pronaći ljude, pa i u najzabitnijim krajevima, koji nisu prihvatili zapadnjački način prehrane. Malo pomalo napuštena je prehrana temeljena na zdravim namirnicama sa malo kalorija, povrće, voće, mahunarke, riba, maslinovo ulje i vrlo rijetko mesa, što je mediteranska prehrana.

Što god su ljudi imućniji to im je prehrana gora po zdravlje. Koriste se namirnice koje uzrokuje pretilost, kardiovaskularne bolesti, hipertenziju, dijabetes, osteoporozu, rak debelog crijeva, prostate i dojke, te mnoge autoimune bolesti i alkoholizam, koje je bilo nemoguće naći u populacijama koje su se hranile tradicionalno.

Karakteristike zapadne prehrane:
1. Životinjski proizvodi se koriste kao središnji obrok, u značajnim količinama i gotovo svaki dan, dok su u tradicionalnim društvima, uključujući dugovječne svjetske kulture, životinjski proizvodi rijetki i koriste se povremeno. Komad mesa koji će pojesti jedna osoba za jedan obrok, u zapadnim kulturama, hranit će cijelu obitelj tjedan dana u zemljama Azije.
2. Redovita konzumacija procesiranih biljnih ulja.
3. Redovita konzumacija prerađenog brašna i šećera. Prerađeni šećeri i brašna su bili potpuno nepoznati u prošlosti. Kruh je bio grube strukture i teško ga je bilo žvakati, a ne ovako pahuljast koji ćemo jesti danas. Bijeli šećer nije postojao.
4. Napitci, tekuće kalorije, što uključuje alkohol, voćne sokove, gazirana pića i slično. U tradicionalnoj prehrani jednostavno nisu postojali ili su bili konzumira vrlo umjereno.
5. Mnogo natrija - U tradicionalnoj prehrani se koristi općenito vrlo malo soli, a u nekim slučajevima, sol je nepoznata.
6. Zapadna prehrana je puna namirnica koje su se u prošlosti smatrale delicijama. Majoneza, bogati umaci, maslac, jaja, punomasni mliječni proizvodi, meso, vino, pivo, rakija, sladoled, bijeli kruh, kolači, muffins, kroasani, čokolada, …. kao da se jede torta svaki dan, umjesto jednom godišnje na svoj rođendan.

A prehrana koja vodi do zdravlja se temelji na biljnoj hrani i fizičkim aktivnostima koje doprinose bržem metabolizmu, tako da se obično pojede samo onoliko kalorija koliko se i potrošilo.

Nekoliko jednostavnih savjeta:
Povremeni post od kojeg većina ljudi može imati koristi u poboljšanju zdravlja i dugovječnosti.
Temeljiti prehranu na nekoliko jednostavnih škrobnih namirnica, kao što su riža, grah, krumpir ili slatki krumpir. Dodati svježe povrće i voće i začina po ukusu.

Zamijeniti jedan ili više kuhanih obroka sirovim obrokom.
Eliminirati sva procesirana ulja iz prehrane, a sve masnoće koristiti vrlo štedljivo.

 

Pozdrav

Ana

 

Stranica 5 od 6 Sve stranice