S T R A S T



Nije slučajna jer izvire iz želje, ljubavi, misli, svijesti i slobodi prema životu.

Kao takva nije ovisnost, ako ne ideš izvan vertikale života tijela.

SVE ti je dato od prirode. NIŠTA ne ostavljaj za sutra. Uživaj SADA.



Koristi svjetlost kroz dan i noć, za stvaranje i odmor tijela.

Ako je nastavak svjetlosti u tijelu kao najviši kvalitet u vidu moći misli, onda stalno misli ili imaj uvid u život, kao iskustvo i znanje, kao zrelost.



Uvijek dopusti život u sebi, bez ostatka.



Ne dopusti da te lažu, misli sam, jer onaj tko te laže ima isti život kao ti, a jedino te laže iz koristi.



Vjera i sudbina ti ne trebaju, jer time odbijaš život.



Priroda ti je dala najviši kvalitet kroz udah i duh.



Moraš joj vratiti uzeto, kroz izdah i svijest.



Između DOBITKA i GUBITKA (daha i izdaha), jednostavno moraš misliti.



Ako je život jednostavan bez ostatka, a tvoje misli svjetlost, onda misli jasno, bez ostatka.



Rođenjem si dobio SVE.



Red je da vratiš samo NIŠTA, time što ćeš kroz misli shvatiti da je život izveden iz materije i njenog ideala kroz NIŠTA, kroz piramidu, svjetlost, istinu, prostor, vrijeme, prirodu, spoznaju, kroz fiziku, metafiziku i Apsolut, jednostavno u igri je

SVE i NIŠTA.



Ako izvan SVE i NIŠTA, umišljaš nešto još, kao vjeru, onda nisi čist u karakteru i tvoj se ego u vjeri brani, a to znaš po osjećanjima, jer si od vjere samo blijed i nemoćan.



Vjera je samo negativan kvalitet moći misli i nije svijest.



Ako je SVE iz interesa i ima cijenu, ne moraš od sebe tražiti NIŠTA, jer upravo imaš najveće bogatstvo kroz tijelo i SVE.



Ti si SVE i NIŠTA jednovremeno, ne moraš biti ovisan ni od čega drugog.



Između SVE i NIŠTA, dijeli te želja, ljubav, misao, uvid i sloboda za stvaranjem života,

po vertikali tijela, po spiralama DNK, po piramidi analize materije.



Gdje god da si na putu života, imaš uvijek SVE i NIŠTA, u tebi je početak i kraj. Ne moraš NIŠTA, niti se sjećati, niti razmišljati o budućnosti. Što je bilo i što će biti vidiš SADA kroz svoj život.



Bilo ti je najslađe kad si se igrao kao dijete.



TI i dalje jesi dijete prirode i traži sve što ti treba, dobićeš, to nije sramno.



Grijeh je kada umišljaš stvari, ponašaš se nenormalno i od sebe praviš ovisnika, tražeći izobilje izvan tijela, a u tijelu ga već imaš.



Misli, misli, misli, analiziraj život, život, život, to nije napor, nego uživanje u čaroliji.



I duh je sadržan u SVE i NIŠTA, zato ne ulazi u nepoznato, ako nemaš iskustvo za vratiti se u normalan život.



Ako si već ogrezao u duhu, to ne znači da imaš iskustvo nirvane i zato pij destiliranu vodu, jer ti samo ona, poslije daha, može vratiti pozitivnu misao i želju i ljubav za životom. Nemoj biti ovisan i ograničen u duhu. Kroz život, ti si cjelovit, fizički, mentalno i duhovno.



Sva osjećanja ćeš pobijediti običnom analizom materije, kada se osjećanja i emocije predaju. Misao je mir za reakciju, emociju, osjećanja i nagon.



Ona predstavlja kvalitet tvog tijela i moć, kroz davanje, kroz idah i vraćanje duga prirodi.



Nemoj biti dužan, jer je to grijeh koji ne blijedi. Grijeh prema životu je trajni ožiljak, kao podsjećanje, ako se ne vratiš u vertikalu i libelu.



Onaj tko te stvara, brine o tebi i prašta ti sve, samo ako ga moliš. Ako život vidi da si izvan njega, on ti se ne miješa, ali ti uvijek pruža pomoć, ako znaš i ako tražiš.



Život ti ispunjava SVE želje, kada si rođenjem dobio tijelo, a ujedno ti ispunjava i želju za smrt, kad se ispereš od grijeha, kada tijelo pročistiš i balzamiraš, kada nisi NIŠTA ostao dužan.



Ne postoji ni raj ni pakao, postoji samo patnja zbog želje prema ovisnosti izvan tijela.



I svaka je bol umišljena, cijenu plaća tijelo, a ti se iživljavaš, umjesto da uživaš.



Ako je za tebe iluzija ovisnosti SVE, onda nisi shvatio stvarnost života NIŠTA.



S T R A S T



Nije slučajna jer izvire iz želje, ljubavi, misli, svijesti i slobodi prema životu.

Kao takva nije ovisnost, ako ne ideš izvan vertikale života tijela.

SVE ti je dato od prirode. NIŠTA ne ostavljaj za sutra. Uživaj SADA.



Koristi svjetlost kroz dan i noć, za stvaranje i odmor tijela.

Ako je nastavak svjetlosti u tijelu kao najviši kvalitet u vidu moći misli, onda stalno misli ili imaj uvid u život, kao iskustvo i znanje, kao zrelost.



Uvijek dopusti život u sebi, bez ostatka.



Ne dopusti da te lažu, misli sam, jer onaj tko te laže ima isti život kao ti, a jedino te laže iz koristi.



Vjera i sudbina ti ne trebaju, jer time odbijaš život.



Priroda ti je dala najviši kvalitet kroz udah i duh.



Moraš joj vratiti uzeto, kroz izdah i svijesti.



Između DOBITKA i GUBITKA (daha i izdaha), jednostavno moraš misliti.



Ako je život jednostavan bez ostatka, a tvoje misli svjetlost, onda misli jasno, bez ostatka.



Rođenjem si dobio SVE.



Red je da vratiš samo NIŠTA, time što ćeš kroz misli shvatiti da je život izveden iz materije i njenog ideala kroz NIŠTA, kroz piramidu, svjetlost, istinu, prostor, vrijeme, prirodu, spoznaju, kroz fiziku, metafiziku i Apsolut, jednostavno u igri je

SVE i NIŠTA.



Ako izvan SVE i NIŠTA, umišljaš nešto još, kao vjeru, onda nisi čist u karakteru i tvoj se ego u vjeri brani, a to znaš po osjećanjima, jer si od vjere samo blijed i nemoćan.



Vjera je samo negativan kvalitet moći misli i nije svijest.



Ako je SVE iz interesa i ima cijenu, ne moraš od sebe tražiti NIŠTA, jer upravo imaš najveće bogatstvo kroz tijelo i SVE.



Ti si SVE i NIŠTA jednovremeno, ne moraš biti ovisan ni od čega drugog.



Između SVE i NIŠTA, dijeli te želja, ljubav, misao, uvid i sloboda za stvaranjem života,

po vertikali tijela, po spiralama DNK, po piramidi analize materije.



Gdje god da si na putu života, imaš uvijek SVE i NIŠTA, u tebi je početak i kraj. Ne moraš ništa, niti se sjećati, niti razmišljati o budućnosti. Što je bilo i što će biti vidiš SADA kroz svoj život.



Bilo ti je najslađe kad si se igrao kao dijete.



TI i dalje jesi dijete prirode i traži sve što ti treba, dobićeš, to nije sramno.



Grijeh je kada umišljaš stvari, ponašaš se nenormalno i od sebe praviš ovisnika, tražeći izobilje izvan tijela, a u tijelu ga već imaš.



Misli, misli, misli, analiziraj život, život, život, to nije napor, nego uživanje u čaroliji.



I duh je sadržan u SVE i NIŠTA, zato ne ulazi u nepoznato, ako nemaš iskustvo za vratiti se u normalan život.



Ako si već ogrezao u duhu, to ne znači da imaš iskustvo nirvane i zato pij destiliranu vodu, jer ti samo ona, poslije daha, može vratiti pozitivnu misao i želju i ljubav za životom. Nemoj biti ovisan i ograničen u duhu. Kroz život, ti si cjelovit, fizički, mentalno i duhovno.



Sva osjećanja ćeš pobijediti običnom analizom materije, kada se osjećanja i emocije predaju. Misao je mir za reakciju, emociju, osjećanja i nagon.



Ona predstavlja kvalitet tvog tijela i moć, kroz davanje, kroz idah i vraćanje duga prirodi.



Nemoj biti dužan, jer je to grijeh koji ne blijedi. Grijeh prema životu je trajni ožiljak, kao podsjećanje, ako se ne vratiš u vertikalu i libelu.



Onaj tko te stvara, brine o tebi i prašta ti sve, samo ako ga moliš. Ako život vidi da si izvan njega, on ti se ne miješa, ali ti uvijek pruža pomoć, ako znaš i ako tražiš.



Život ti ispunjava SVE želje, kada si rođenjem dobio tijelo, a ujedno ti ispunjava i želju za smrt, kad se ispereš od grijeha, kada tijelo pročistiš i balzamiraš, kada nisi NIŠTA ostao dužan.



Ne postoji ni raj ni pakao, postoji samo patnja zbog želje prema ovisnosti izvan tijela.



I svaka je bol umišljena, cijenu plaća tijelo, a ti se iživljavaš, umjesto da uživaš.



Ako je za tebe iluzija ovisnosti SVE, onda nisi shvatio stvarnost života NIŠTA.





MANIPULACIJA

Nema sumnje da je najveća svjetska manipulacija vjera u Boga, jer da nije tako, ne bi čovječanstvo patilo od ovisnosti vjere u boga sa nesagledivim posljedicama, kada se vjera miješa u SVE i SVAŠTA svijeta, kontrolirajući time pojedinca kroz vlastitu slobodu stvaranja života tijela.

Sve što nije izvodljivo dokazima i znanost tumači da je iluzija. Kud ćeš veće iluzije od Boga.

Tu se medicina pridružuje kroz izmišljenu psihu.

Ono što je uvijek opipljivo, jednostavno razumljivo i djetetu, bez ostatka, kroz logiku stvari, jest MATERIJA, to savršenstvo SVE i NIŠTA, kroz sva tri stanja: fizičko, metafizičko i apsolutno.

Duhovnost je također religija do meditacije, iz prostog razloga što početnik ulazi u istraživanje apsolutnog stanja, bez iskustva duha i ne mora ga nikada imati.

Samo onaj zna istinu što je osmislio manipulaciju vjere u boga, jer je ona tako znalački konstruirana da je ne može otkriti ni nobelovac, jer vjernik i istraživač materije žive od interesa spoznaje za koju još nemaju pravo znanje.

Tko u analizi materije, kroz vrh piramide, duboko uroni u život tijela, do same stanice, do spirale DNK, sve mu bude jasno kao na dlanu, kad spozna da vjera u boga jedino služi interesu vrhuške čovječanstva, nemoćnim ideologijama, propalim društvima i demokraciji koja se kako-tako koprca.

Pred vratima smo nove svjesne evolucije, kad moramo vratiti dug prirodi i oprati svaki grijeh. Moramo ući sa golim životom i čistim tijelom, bez iluzija, predrasuda, vjere, bez karme, bez duha, jer samo mu ime kaže: NOVA SVJESNA EVOLUCIJA. Što je svijest čovjeka doli potvrđeno znanje o životu kroz najvišu moć misli?

Tu zaista nema mjesta vjeri ni sudbini.

Konačno, vrh crkve mora priznati manipulaciju kroz vjeru u boga i reći otvoreno, bez srama da je bog = materija, da je religija = religija srca, da je duša = mozak sa energijom, da je um misao, kao duh ako je pozitivna misao, ili nesvjesni um ako je negativna misao, kao križ uzet od prsjecanja dviju spirala DNK stanice tijela, kada se njihove sile poništavaju, dajući savršeni kvalitet materije = NIŠTA.

Savršenstvo materije kroz ideal NIŠTA moraš shvatiti da je to svođenje svih sila svijeta u sklad koji nije ni najmanja točka, nego je više od toga kao NIŠTA. Praktički je NIŠTA nukleus svijeta i to je ikorišćeno za savršenu manipulaciju bogom.

Neka crkva to prizna, a morat će, jer evolucija zaista nikoga ne čeka, vjeru najmanje.

U duhu ti ne moraš ništa spoznati, ali ćeš kroz proste formule materije spoznati i onaj ideal NIŠTA, bez ostatka. SVE je od materije i života, zato je stvarno, živo i jednostavno, ne može biti vjera, kao fatamorgana boga i psihe čovjeka, kao ovisnost bez lijeka, umišljene boli koja ne postoji.

U tome je suština manipulacije, da cjelo čovječanstvo pati u duši, nipodaštavajući život pojedinca i nadajući se obećanom raju.

Znači kroz vjeru se ipak tijelo smatra iluzijom, što se kroz materiju mnogo jasnije vidi.

Vjernik nikada ne može imati dubok dah i uživanje, jer mu to vjera brani. A život je samo prirodno uživanje i nije ovisnost kao vjera.

SVE je jasno, interes je u pitanju, a mi ćemo se natezati bez rješenja, jer je materija i bog jedna stvarnost, samo kroz materiju jednostavna i saglediva, a kroz boga čista misterija koja ti nikada ne daje mir.



SAMOSPOZNAJA KROZ SIMBOL FASCIKLE





Samospoznaja je sadržana u simbolu fascikle, sa značenjem: ono što ne vidiš na prvi pogled u sebi, možeš spoznati kroz analizu materije tijela na papiru koji je u fascikli. Tako će znanje u fascikli postati znanje i bogatstvo života.

Za početak neznaš NIŠTA (ideal materije), a trebaš istražiti SVE (život materije tijela).



Nešto vidiš na sebi i od toga kreni u samospoznaji. Lagano uranjaj u sebe, onako kako te sam život i materija vodi, jer je u njima pravo znanje svijeta.



Materijal fascikle nije bitan, jer su materijali mrtva priroda, a znanje unutar fascikle, poslije spoznaje biti će živo.



Nabavi fasciklu između nebo plave i indigo boje, koja označava istinu, prema svjetlosti, zračenjima ljubavi i životu, prema uvidu i slobodi stvaranja.



U fascikli trebaš imati čist list papira koji će upijati znanje iz samoanalize, ono što si sam otkrio. Slobodno stavljaj i račune za mobitel i komunalije, važno da je u njoj znanje života, a ti je nosiš uz sebe, kao simbol, sve dok znanje ne potvrdiš kroz život tijela.



U proširivanju znanja, analiziraj život tijela, samo kroz materiju i sva stanja: fizičko, metafizičko i apsolutno, kroz tijelo, misli i svijest i budi neovisan istražitelj, ne bavi se sobom, nego idealom materije - NIŠTA. Teško je otkriti vezu s idealom, iz perspektive tijela - SVE, jer je u njemu velika zbrka, ponašaš se različito, tako da ne možeš zamisliti da u toj konfuziji tijela postoji veza sa idealom.



Poslije samospoznaje, svi istražitelji materije tijela i života, moraju imati jedinstveno znanje o postojanju svijeta.

Zbog toga ljubav i život imaju moć spojiti sve ljude svijeta i sve što u njemu postoji. Uz to, imaju moć liječiti boli, crne rupe i sve negativnosti, kroz poremćene odnose za mir u svijetu.



Fasciklu moraš nositi uvijek kuda kreneš, SVE dok ne saznaš suštinu života tijela, kroz ideal NIŠTA. To će biti pravo bogatstvo i biti ćeš miran, oslobođen svih želja, ovisnosti i briga.



Ako ne vidiš život, ako si prezauzet, proširi znanje kroz obične formule materije, bez tehnika, bez napora, prirodno i jednostavno, onako logično kako je i sam život logičan.



Za dublje istraživanje apsolutnog stanja materije kroz duh, sam odluči da li te toliko privlači spoznaja onostranog i nirvane. U svakom slučaju iz smospoznaje ćeš dovoljno spoznati apsolutno stanje materije i duh čovjeka, jer se sve svodi na vertikalu života tijela, na ljubav, karakter, misli, svijest i slobodu stvaranja.



Samospoznaja života isključuje ovisnost o vjeri, sudbini ili bilo čega drugog što predstavlja iluziju više na materiju. Sama materija je stvarnost i iluzija jednovremeno i ništa drugo na ovom svijetu ne postoji. Ako ne postoji, ne moraš biti ovisan o njemu.



Ti visiš o životu kao po tankoj niti koja ti je oko vrata (istina), i od tvoje budnosti i znanja ovisi da li si živ ili nisi.



Praktički imaš SVE (život tijela), ili nemaš NIŠTA (ideal materije), ako znaš.



Najbolje kada izvršiš samospoznaju do kraja, kada stekneš uvid u život i slobodu stvaranja, tada ne misliš na SVE i NIŠTA, jer duboko znaš da su oboje u tebi kao jedna materija, bez predrasude, bez ovisnosti o vjeri, nego direktno, prirodno i jednostavno, temljem života materije tijela i ljubavi, zahvalnosti, pažnje i odgovornosti prema njemu (sebi - materiji).



NIŠTA je centar svijeta i možda je čudno kako može biti u tebi kada je svijet beskrajan, međutim, bez NIŠTA, bez tog ideala tvoj život nije moguć, jer bi se zatrpao od viškova koje ti SVE nudi. Nema veze kako ideal djeluje, važno da te može pročistiti.



Kroz samospoznaju, ono SVE na površini tijela, analiziraš i svodiš ka jednostavnijim formama, prema idealu, kad uranjaš u sebe, u fokus, u sažetak, u vrhovno znanje, u stanicu tijela, u sam život. Upravo te vuče ideal NIŠTA, iako ga ne možeš dodirnuti. Važno je da se u samospoznaji i analizi materije, u pročišćenoj formi, ti ipak smiriš, kada imaš SVE.



Suština samospoznaje i analize materije jest u tome da znaš kako u sebi, u svom tijelu već imaš SVE i ne moraš biti ovisan od onoga iz vana, izuzev zraka što dišeš, vode i malo hrane. Definitivno možeš i bez toga, ako znaš.



U samospoznaji trebaš naučiti da je život sažetak SVE u tvom tijelu, kao stvarnost i iluzija jednovremeno, kao uzrok i posljedica, obična promjena polarnosti, znanje i neznanje, čisto i nečisto, jasno i maglovito, dan i noć, zdravo i bolesno, želja i mir, ljubav i radost, podložno pročišćenju prema idealu NIŠTA.



Posebno je važno znati da si ti uvijek dijete, ovoga puta malo zrelije. Ako si sada iznad 25 godina, zakoračio si u starost, ali ne i zrelost, slobodno se i dalje igraj. Zrelost jedino podrazumijeva zahvalnost, pažnju, ljubaznost i odgovornost prema životu i idealu, kao znanje, što ti je bilo nezamislivo u djetinjstvu, jer ti je igra bila važnija od ideala. Povratićeš stari sjaj ako se počneš ponašati kao dijete, sklono igri i ljubavi. Vjera, moral, sudbina i ozbiljnost ti nisu potrebni, jer ćeš time narušiti prirodu tijela, karakter i ponašanje u cjelini.



Kroz samospoznaju ćeš naučiti da je život krajnje jednostavan i vezan za centar vrtnje svijeta u idealu NIŠTA, iako je na prvi pogled opća zbrka. Kada zbrku analiziraš i ona postaje jednostavna.

Kroz samospoznaju i analizu materije, trajno se oslobađaš vjere, sudbine, ovisnosti, želje, duše, energije, duha, uma, tehnika, simbola i znaš da je život zaista jednostavan kao igra i ljubav, da si konačno dorastao toj jednostavnosti. Oslobodićeš se zabluda, predrasuda i dilema o životu, jer ćeš imati pravo znanje o njemu.



Biti će ti jasno da ti NIŠTA ne fali, jer imaš SVE.



Ako misliš da ti nedostaje život, u suštini ti nedostaje ZNANJE.



Ako vjeruješ u boga, nedostaje ti samospoznaja (kroz jednostavnu analizu materije).



Ako ti je slab karakter, znači ne udišeš život, nedostaje ti ljubav (a ona je u tebi, jer je ljubav život).



Treba ti ideal NIŠTA da se držiš za njega, jer nisi biljka ni životinja, koja može bez NIŠTA, bez znanja i ideala.



Ovisnost se liječi jednostavno i prirodno DAVANJEM, kroz ljubav i izdah, svega onoga što si uzeo od prirode (materije), a nisi vratio višak.



Shvatićeš da si TI uvijek živ, a materija (tijelo) mijenja stanja i to znanje te oslobađa svake napetosti, straha, svake ovisnosti i želje.



E sad, opet se postavlja ono staro pitanje: TKO SAM?



To ćeš u samospoznaji otkriti do kraja, bez ostatka, što nije moguće u vjeri, duhu, tehnikama, simbolima i mrtvim stvarima koje te čine ovisnim. Život je živ i kao takav samo može biti ideal i stvarnost. Ono SVE okačeno na život (tijelo), jest relativna, prolazna, objektivna stvarnost i to ne treba da te brine. Važno da si ti ideal, označen kao NIŠTA i temeljem te spoznaje, miran si i slobodan.



Tijelu daj ono optimalno što mu treba, lako ćeš to naučiti iz anatomije i prehrane, a sebi daj NIŠTA, jer si idealan u analizi života.



To je bingo.......




E L E M E N T I



Vatra



Svi oni čiji je primarni element vatra, ili u kombinaciji svojih brojeva imaju izražen element vatre u karakteru ili volji, svakako imaju višu moć jasnoće uvida od drugih, iz prostog razloga što je Vatra pročišćena materija kao duh.



Svi znamo što je vatra u prirodi, znači oganj koji guta SVE, sa neograničenom moći, jer živi od zraka i svjetlosti. Samo kada se vatra (oganj) ugasi, duh se materijalizirao u pepeo i tada je miran, prizemljen, prešao je u stanje mineralizacije i novog elementa Zemlja.



Ljudi u elementu Vatra imaju veliki problem nemirnog duha u sebi i najviše što mogu ponuditi drugima jest zračenje u vidu ZBRKE.



Duh u boci (tijelu) je velika napetost i opasnost za tijelo, ali i za sve one u blizini tog tijela. U tom slučaju osoba mora biti ovisna o materijalnim stvarima, da bi hranila Vatru, a što je ovisnost nego slabost i narušeni karakter tijela, kada je ponašanje čovjeka različito.



Ako nemaju prošireno znanje i završenu samospoznaju, osuđeni su na mučenje unutar sbe, od duha koga ne znaju otpustiti iz tijela. Zato im jako treba materijalizam, treba im analiza materije, koja jedino može razobličiti duh, raznizati ga, rasturiti ga i prevesti iz asolutnog stanja da nastavi put prizemljenja u tijelu.



Kada se tu dodaju osjećanja, kao primitivniji oblik misli, onda je zbrka Vatre još veća po okoliš.



U svakom slučaju ljudi elementa Vatre nisu sami cjeloviti, jer im uvijek fali gorivo za Vatru.



Čovjek nije samo jedan element, jer u prirodi ništa nije samo jedan element, jer je podložno prostoru i vremenu, podložno je oksidaciji i starenju.

Prirodno je da svatko u sebi proživljava sve elemente, sve znakove i sve simbole, kako bi imao osjećaj cjeline prostora i života.Kako bi svoje tijelo prirodno pročišćavao.



Zadržati se na jednom mjestu puta je utopija i nepoznavanje života, gdje je jedini lijek jednostavna analiza stvari.



Duhovne tehnike su važne samo kada si potpuno predan njima, ali to ne znači da ćeš od njih imati spiritualno iskustvo i moć oslobađanja duha za trajno, kao prošireno znanje o apsolutnom.



Između SVE i NIŠTA, cirkulira svjetlost koja u prirodi stvara najviši kvalitet u živom, kroz sve elemente, kroz sve atrološke znakove, kroz sve forme i simbole. Zato je zabluda biti ograničen u svom elementu ili svom znaku horoskopa. Zanimljiv si samo kada si cjelovit, bez znaka, simbola ili ograničenja u karakteru. Cjelovit si samo kada si SVE, a to jedino možeš biti ako vidiš SVE u jednom pogledu kroz ideal NIŠTA.



Svijet je beskrajan da bi ti išta spoznao do kraja i ono što znaš samo je nešto s površine što vidiš očima i možeš okusiti i dodirnuti. Suština stvari je najsuptilnija i tiče se zumiranja kroz mnogo, mnogo nula.



Upravo je ta ništica ideal spoznaje. Ti misli što hoćeš o sebi i bilo čemu, ali ćeš znati život samo kroz ideal, kroz SVE ga ne možeš znati, jer je to nemoguće, previše si sitan komadić da bi vidio svijet u jednom pogledu.



Pred novom svjesnom evolucijom, primitivno je biti ograničen, bilo u vjeri, osjećanjima, nagonu, duhu, materijalizmu, karakteru, ponašanju, bilo u čemu, kada imaš savršenu moć misli i uvida, kada možeš korisiti svjetlost do punog sjaja, samo na način kada si miran, kada analiziraš i promatraš, kada kroz sebe propustaš sve, kao što rijeka krvi struji po arterijama, bez kraja. Zamisli sada nekoga tko zaustavi život u jednom osjećanju, u jednoj izmišljenoj duši? To je u najmanju ruku nezrelo.
SVE je tako cjelovito i univerzalno , i jedino ga možeš sagledati kroz fokus NIŠTA, jer drugačije nije moguće.



Pravilo je, da proširiti znanje jedino možeš od noga što već znaš, kada lagano uranjaš u suštinu, jer te sama suština osvješćuje.



Svaka misao koja još nema moć znanja, ljubavi i života, još uvijek je primitivna, kao mentalno smeće ili nezrelo sjeme.
Zato služi svjetlost da kroz nju misao poprimi najvišu moć, tek si tada slobodan, jer većeg savršenstva od svjetlosti nema, u smislu života tijela.



N I Š T A nije ni bolje ni lošije od S V E drugo, prema tome moraš duboko promisliti što život jest.

Život je između, kao svjetlost, a ti postaješ svjetlost kada zračiš od jasne misli i slobodnog uvida.



Zato bez ideala NIŠTA ne idi nikuda, a uvijek budi SVE, da nisi ovisan od NIŠTA.



Ovo je već zatvoreni krug života, kada ne možeš razgraničiti što je starije koka ili jaje. Treba i koka i jaje, ali samo kroz ideal.



Mnogima sam već dosadan sa tim SVE i NIŠTA, ali to je suština života i najbolji put do znanja.



Pojam tijela, misli, duha i slobode, upravo je sadržan u idealu NIŠTA, ako znaš.



Ni jedna spoznaja nije cjelovita ako ŽIVOT (znanje), ne potvrdi sam sebe, na način mira, ljubavi, jasne misli i uvida, bez TEBE, jer si ti konzument života, istraživač i ideal, neovisan od bilo čega drugog.



Tako je SVE cjelovito i TI si cjelovit jer si kroz spoznaju potvrdio NIŠTA.



Sve spoznaje, znanstvene, religijske, duhovne, ideološke, stručne ili kako već, moraju biti u okviru SVE i NIŠTA, sa neutralnim analitičarem, svjesnim entitetom koji misli. Jer što je analiza nego MISAO i uvid od misli.



Problem je kada se spoznaja koristi kao instrument manipulacije zbog interesa, kao što je slučaj vjere i demokracije.



Spoznaja nema cijenu i moraš je braniti kao život, svim sredstvima, iako ćeš nekada biti trn u oku manipulatorima spoznaje.



Kroz misli ti uviđaš SVE i kada ti se čini da nije osvjetljeno, jer NIŠTA na svijetu nije i ne može biti bez svjetlosti i zračenja svega osvjetljenog. Jednom osvjetljeno, mrtvo ili živo, uvijek zrači, pozitivno ili negativno, prijatno ili neprijatno, zdravo ili štetno.



SVE predstavlja kvarljivu robu, koja u vremenu (svjetlosti) oksidira, stari i poluraspada se, mijenjajući oblik i stanje same materije.

Jedino NIŠTA se ne kvari, nego je uvijek vječno.



Ljudi se osjećaju bijedno kao da nemaju život, jer ga ne ZNAJU. Samo ono što znaš daje ti moć i budeš slobodan, a to su uvijek proste formule materije.



Ti ne možeš misliti jasno ako ne dopustiš analizu i život, ako ne dopustiš svjetlost i zračenje koje već imaš u sebi. Preskakati život nije moguće, niti je moguće proširiti znanje sporadično.



Ljudi nikako da shvate moć MISLI i kako je ona povezana sa svjetlošću.
Kada udišeš zrak ti ne misliš i možemo reći da je tada svjetlost u fazi oblikovanja tijela, bez tebe. Kada izdišeš otrove od oblikovanog tijela, počinješ misliti jer ti treba novi udah. Onaj trenutak zabrinutosti kada izdahneš duboko je bezuvjetna misao o životu. Tada je svjetlost potvrđena kroz istinu, a ti si dobio moć misli. Da nije toga, čovjek bi se usrao od straha smrti, jer svaki izdah je smrt tijela, iako privremen.

Znači izdah je preporađanje i vječnost, potvrđen kroz jasnoću misli da ti se neće ništa loše dogoditi. Takva jasna misao ima moć duha, probija tjeme glave, ide u etar, u zrak i ti ostvaruješ uvid u život, a to nazivamo najviša svjest čovjeka. Može ona biti još veća, ako ideš dalje prema nirvani i idealu NIŠTA, kada nestaje tvoje tijelo ali i TI nestaješ, ostaje samo ideal NIŠTA.

Rođenjem si ušao u problem u život tijela, u SVE. Sada si sit svega i želiš NIŠTA u tijelu. To se postiže kroz smrt iluzije, a ne tijela. Kada tijelo stvarno umre, onda ćeš imati pravo iskustvo života, koje sada nemaš, a nemaš ni prošireno znanje, zato nemaš ni MIR, zato si zbunjen sa idealom NIŠTA, zato si ovisan o mnogim nebitnim stvarima, a imaš SVE u tijelu i zraku oko tebe.



Duhovno nadmudrivanje je bez osnove, jer u meditaciju, kontemplaciju i eventualni duh ulaziš sam.

Analiza materije iz obične perspektive tijela, onako u hodu je nešto pravo i tiče se znanja i života sviju nas. Svi analiziramo život jer nemamo pravo znanje o njemu, nisu nas naučili, nisu ga ni oni spoznali.



U duhovnosti je istraživanje usmjereno na dublje razine, ali svejedno, u samoj analizi materije, između SVE i NIŠTA i duh je uključen, uključeno je apsolutno stanje i vakuum.



Bog, duša, um, duh, energija, vjera, su samo višak u elementarnoj spoznaji, tim prije jer ti iz njih ne izlaziš, nego ostaješ zarobljen u kavezu.

U običnoj analizi, ti si zaista miran, neovisan promatrač, onako kako treba biti. NIšta tebe ne nervira, nego istražuješ koliko možeš. U analizi ti nisi reakcionar, cijeniš sve ono što je netko prije tebe spoznao. U vjeri i duhovnosti, to ne možeš, jer si ovisan i ne MISLIŠ. Netko ti je oduzeo moć misli, jer te drži nisko u osjećanjima.Tebi svjetlost ne dopire grlo, istinu i pinealnu žlijezdu. Možda sve završi do linije srca, ali to nije cjelovita spoznaja života, to nije pravo znanje, to nije MIR, a može biti ljubav i um.



Uostalom potrebna je jednostavnost bez ičega, bez rasprave. Ljubav u raspravi nije moguća, pa ni život, ni znanje. To se mora dogoditi samo od sebe kao kvalitet više i kao moć više.



Duh je čarolija, pa to je tako jasno, međutim problem je duh u kavezu (u tijelu), kada je netko pokrenuo um prema duhu, a nije ga u stanju osloboditi i onda je probelm sebi i drugima, jer mu je oduzeta moć MISLI.

Tko navaljuje u vjeri i duhu, naporan je, jer to od njega nitko ne traži.

Drugo je kada netko poznaje duh i vjeru, a drži do jednostavnosti života. To je već respekt.

Jedno je sigurno, svijet u kome živimo je cjelovita priča, manifestiran ili ne, sadrži apsolutno SVE i NIŠTA jednovremeno, koje sagledavamo kroz idividualizirane živote, um svjetlost, znanje, misao i uvid.



NIŠTA tu ne nedostaje.



Imamo nobelovce, najmoćnije umove, kozmička istraživanja, nanotehnologiju, dominantnu religiju, upornu demokraciju, moć kapitala, ali u toj cjelovitosti ugrožen je svjestan entitet, kao netko odgovoran za znanje, život i spoznaju svijeta.



I da apsurd bude veći, spoznaju samo rade moćnici, a o rezultatima spoznaje ne obavještavaju pojedinca, nego spoznajom manipuliraju, praveći od svega čudo i fatamorganu, radi lova u mutnom. Tu nisu čista posla, ništa tu nije od znanja, života i ljubav, tu ne može biti MIR.



Jedino TI, kao pojedinac i smrtnik možeš si priuštiti malo mira ako na SVE gledaš neutralno, bez reakcije, jer te ionako nitko NIŠTA ne pita.

Diši, pij malo čiste vode, pojedi po nešto živo i slatko, uči život od sebe samog, od onoga što već znaš, jer vidiš da te svi manipuliraju, da ti nitko ne govori istinu. Nju moraš sam spoznati, od iste svjetlosti kojom te i oni drže u mraku. Iskoristi svjetlost kroz moć misli i osvjetli njihove manipulacije, laži, samo na način da se smiriš, jer im ionako ne možeš ništa.

Svrha života je da samorealiziraš sebe u slobodnoj misli i idealu, ne miješajući se u tuđe istraživanje.

Uvijek ima dobrih ljudi, traži i dobićeš SVE. Najvažnije da ti nitko ne može oduzeti slobodu misli, a kada si slobodan imaš SVE i operi sebe kroz ideal NIŠTA.



S V J E T L O S T



Upravo svjetlost može SVE.

Ona te stvorila iz NŠTA.



Život tijela i sada podržava ista svjetlost, ali ti to ne dopustaš onako kako je prirodno postavljeno.

Razlog takvog ponašanja jest ovisnost koju si dobio rođenjem, kada si počinio prvi grijeh prema svjetlosti. Taj obrazac je toliko jak da ga ne možeš napustiti. Jači je nego kada bi se preplašio od zmije otrovnice.



Stvoren si u mraku, samo od zračenja svetlosti, u tijelu majke.



Pri rođenju te dočekala svjetlost, kao radost za budući život, ali nisi bio svjestan te poruke, uplašio si se od prirode i potražio nešto još. To još je bio prvi udah zraka, kao prvi grijeh na savršeni život, koji je bio i bez zraka. Drugi grijeh je tvoje prvo sisanje mlijeka.



Tako si nastavio sa grijehom, koga i sada činiš kroz sve ovisnosti.



Zato grijeh stavljaš ispred života, zato ne prepoznaješ svjetlost, zato si ograničen u znanju, zato imaš želja još izvan života i zato patiš.



Ista ta svjetlost te ponovo spašava. Dala ti je moć misli, da se izbaviš za grijeh.



Kada udišeš zrak, ti ne dopustaš svjetlost i ne možeš misliti. Tako zrak samo podržava tijelo.



Jedino kada izdišeš taj nečist zrak, kao dokaz da tijelo nije od njega čisto, pri dubokom izdahu, uplašiš se za život i naglo počneš misliti. Onda ti svjetlost priskače u pomoć i iza misli ti daje potvrdu života kroz istinu, a to direktno gutaš u grlu, kao slatku vodicu , kao eliksir života.



Čovjek ima moć misli samo kada izdiše. To je trenutak istine i pojave moći duha. To je odskočna daska za svijest koja se stvara od uvida izvan glave i mozga, izvan tijela.



Zato se kaže da je ljudska misao najviši kvalitet žive prirode, niži u instiktu životinja i još niži u klorofilu biljaka.



Cilj života je sloboda.



Nju jedino možeš imati kada izdahneš (čitaj kada umreš, jer svaki izdah je kratkotrajna smrt tijela). Obzirom da plitko udišeš i plitko izdišeš, tvoj život se odvija po principu „na žličicu“, zato nemaš mir, nisi siguran u život, nemaš potvrdu da će trajati koliko ti želiš.



Upravo si pokazao da ne želiš život, da želiš nešto izvan života.



Ako se oslobodiš ovisnosti, pročistiš tijelo i zadržiš samo ono elementarno, zrak i vodu, imaš šansu za velika ostvarenja života.



To nije samo prazna priča, uvjerićeš se ako probaš.



Svi oni koji su prešli na destiliranu vodu i sokove od svježeg voća i povrća, uvažavaju slobodu svih ljudi, uvažavaju vjeru i duhovnost, ovisnost i svako uživanje pojedinca, ali ujedno iznose svoja iskustva posebnih moći tijela i misli, na jednostavan, prirodan način uz zrak, kao elementarni život i destiliranu vodu, koja čini skoro 80 % tijela.





ZNANJE



Svijet je toliko beskrajan da to ne možeš ni zamisliti, još manje pokušati istražiti.

U toj beskrajnosti ipak je sve jednostavno i izvjesno.

Najveći dokaz ti je sam život, koji se odvija kada si budan i kada spavaš.
Komplicirano je usuditi se istražiti svijet koga ispunjava sav prostor i vrijeme, sve sile.

Ti si u tome nemoćan, ali postoji prirodna moć, kao prirodna inteligencija kojom možeš spoznati svijet kroz sebe, svoje tijelo, kroz minijaturu svijeta, ali opet cjelovito, jer si ti SVE i NIŠTA od svijeta spoznaje.

U suštini ti ne istražuješ NIŠTA, nego pokušavaš pronaći mir.

Zato je kreacija svijeta apsolutno inteligentna i sama te vodi preko jednostavnih formi materije, da SVE možeš spoznati direktno, iz života samog, igrajući se istraživača, onako u zabavi, bez razloga. U tom istraživanju ti postaješ miran i ujedno znaš život, jer je on postao tvoje iskustvo.

Istraživanje svijeta se sastoji u davanju odgovora na nejasna pitanja.



To mora biti jednostavno i bez ostatka, jer od istraživanja, spoznaje i znanja neće biti ništa.

Koristiš jednostavan alat SVE i NIŠTA i između te krajnosti pronalaziš odgovore.

Ako je SVE i NIŠTA jedino što postoji na svijetu, onda je u njima suština. Igrajući se tom suštinom, proširuješ znanje o životu i postojanju, kada složene forme života, možda iluzije, sagledavaš kroz uprošćenu i logičnu materiju.

Tko se već na početku iznenadi da je suština samospoznaje dvije riječi SVE i NIŠTA, taj zaista još mnogo mora učiti iz običnog života, ono što je izvan tijela. Svakako taj još mora biti ovisan izvan tijela.

Tko prihvati analizu kroz SVE i NIŠTA, ušao je u svjetski laboratorij života materije i postojanja, ušao je u najveću riznicu znanja, opet jednostavno, kroz dvije riječi.

Mudraci Istoka nisu mogli u ono doba pretpostaviti nanotehnologiju koju danas imamo, ali su temeljem SVE i NIŠTA opet spoznali materiju do ideala.





EVOLUCIJA



Kolikogod zvučalo paradoksalno, priroda je kroz čovjeka dala najviši kvalitet što je mogla.
To znači da je čovjek za prirodu put njene evolucije.
Zamisli samo da čovjek ne rabi prirodu, biljni i životinjski svijet bi opet morali stvoriti nekakav kvalitet za pročišćenje, jer se nebi moglo hodati zemljom od rastinja?

Sve što čovjek radi ima svrhu, bez obzira što je uvijek grijeh u pitanju, jer za svjetlost i idealnu materiju i sama priroda je grijeh.

Na prvi pogled čovjek radi SVE, ali ne radi NIŠTA drugo od onoga što mu prostor i vrijeme dopuštaju.



PRIMITIVIZAM

Imajući u vidu SVE i NIŠTA od života, jedino TI možeš biti primitivan, ograničenog znanja, smanjene moći misli i prosuđivanja, ovisan o mnogim nebitnim stvarima izvan života.
Na drugoj strani tvoje tijelo, na prvi pogled ograničeno i mateijalno, savršeno je inteligentno, na najvišoj razini stupnja evolucije žive prirode, koje se bezuvjetno drži života, iako si prema njemu bezobziran.

Ti se skrivaš iza ideala i umišljaš ga, a tijelo je cjelovito, ono ga proživljava direktno, jer je u njemu SVE što nedostaje idealu NIŠTA.



IDEAL

Ne reagiram na N I Š T A, jer je to za mene ideal.



ČOVJEK



Svaki se čovjek pravi važan, a u suštini je potpuno nemoćan i ovisan od svega. Tijelo je za čovjeka SVE, živo, prirodno i inteligentno, a on bez njega nije NIŠTA.

Previše očekuješ od čovjeka, a on je samo ovisnik od tijela, zraka, vode, hrane, prirode, svjetlosti, materije, ovisan je od svega. Zato se čovjek tako ponaša, uvijek kao griješnik.





ZNANJE



Prošireno znanje je samo uvid u život, uz svjetlost i misli, kada jasnije praviš razliku između SVE i NIŠTA, između tijela i „ja“, između života svega i ideala.




Ž I V O T



Na samom se početku nameće potreba za razumljivom pričom o jednostavnosti općeg života i postojanja. Priča mora imati početak i kraj, uzrok i posljedicu, u načelu, koju možemo proširivati i analizirati do beskraja svijeta u kome se život odvija.



Polaziš od onog temeljnog i najvećeg, a to je beskrajni prostor svijeta, kao ekementarni čimbenik života. No ne možeš kroz priču mahati beskrajem, nego ga moraš svesti na početak tog prostora, na zamišljeni strogi centar vrtnje. Obzirom da je taj centar suptilniji od najsitnije točke prostora, jezički ga ne možeš nikako drugačije označiti nego kao suštinu, ideal, nultu točku, ili jednostavno i razumljivo NIŠTA (u vjeri je to bog). Tako će NIŠTA u ovoj priči označavati cjelovit prostora svijeta. Ideal je kozmička pravda, kao ideja slobodnog stvaranja svega. Nitko za NIŠTA ne može biti kriv u postojanju. SVE je odgovorno za sebe, u onoj mjeri koliko svjestan entitet to može. Na kraju SVE se jednostavno i prirodno vraća u NIŠTA, kada mu SVE postane napor i bol.



Suprotnost od NIŠTA u samom prostoru svijeta je SVE (u vjeri je to tijelo) drugo.



SVE drugo je VRIJEME, koje predstavlja svjetlost sa svojom konstantom kroz prostor. Tako će vrijeme biti posljedica stvaranja svakog individualiziranog oblika i života, bez obzira na veličinu. Ono što vrijeme (svjetlost) stvori, na kraju će razgraditi, ako stvoreno izgubi moć održati se u zračenju vremena.



Živa tvar, u tvom slučaju TIJELO, najprije predstavlja ograničen prostor tijela, kao kap vode koja pluta u oceanu cjelovitog prostora svijeta. Tako je tijelo individualizirani život unutar univerzalnog života svijeta.



Pravda svijeta je zadovoljena jednom materijom koja je jednovremeno prostor i vrijeme, svjetlost stvaranja, kroz sve forme, oblike i živote, kroz sva njena stanja: apsolutno, metafizičko i fizičko.

Priča o životu i postojanju mora biti svima jasna, a život razumljiv jednostavno kroz NIŠTA i SVE.

Ovo će biti posebno važno kasnije kroz život, kada se pojavi grijeh i ovisnost, kada se pojavi želja, misao, bol i patnja, kada će biti potrebno da ljubavlju riješiš svaki problem, opet na jednostavan princip života materije kroz relaciju SVE i NIŠTA. Tijelo će kroz život biti SVE, a NIŠTA će biti ideal za njegovo pročišćenje i vraćanje u izvor ili početak života.



Tako možeš zamisliti da je SVE i NIŠTA uvijek prisutno, jer ne mogu jedno bez drugoga. Život je bezuvjetni brak SVE i NIŠTA, a bezuvjetan je zao što se materija vjenčala sama sa sobom, koja je oplemenila sebe i stvorila šareni svijet boja, iz vječnosti mraka i crne boje, preko bijele svjetlosti. Materija je žensko, kao SVE, a ideal je muško kao NIŠTA. Tako je i u našoj objektivnoj prirodi, kada žena zatrudni, iznese trudnoću i na kraju rodi dijete. Muškarac se tu ne vidi, ali bez njega se dijete nije moglo roditi.

Tako ćeš shvatiti da život počinje uvijek iz izvora, iz ideala, iz NIŠTA, ali to NIŠTA je stvarnost centra vrtnje svijeta, kao nukleus i beskrajna moć svijeta, koja se dijeli na niže moći prostora, kroz vrijeme i svjetlost, kroz idividualizirane živote. SVE stvoreno je kodirano idealom NIŠTA i podliježe vremenu i svjetlosti, podliježe zubu starenja, pročišćenja i evoluciji.

U slučaju čovjeka, već postoji evolutivno sjeme, stvarano milijunima godina, kako bi danas krenulo iz sjemena običnog spolnog odnosa muškarca i žene.

Moraš shvatiti da i prije rođenja tijela život postoji kao NIŠTA i jednako će postojati vječno i poslije smrti fizičkog tijela.

Bitno je napomenuti jednostavnost razumijevanja života i postojanja kroz analizu materije, kako bi se logikom mogla analizirati sva stanja materije. Kada je potrebno dublje analizirati metafiziku ili apsolutno stanje, onda istraživač ima na raspolaganju razne tehnike duhovne spoznaje, što ne mora uroditi spiritualnim iskustvom nirvane.

U običnom životu je dovoljno razumijeti život do razine ljubavi, mira, uređenih odnosa, čistog karaktera, istine, jasne misli i uvida, do radosti i slobode stvaranja.

Sama ljubav, kao zamjenica života, kao vertikalni protokol svjetlosti, ispunjava životni put svjetlosti tijela od udaha do izdaha, gdje dolazi do posebnih kvaliteta tijela i do buđenja posebnih moći.



Već si kompletan za igru života, za njegov početak. Život je krenuo iz NIŠTA i sada je u formi sjemena. Obično sjeme biljaka u prirodi se razvija u život biljke, jednostavno, uz zrak, vodu i svjetlost, fotosintezom i klorofilom.



Kod životinja je sjeme usavršeno tako da se ono javlja u najpogodnijem trenutku zračenja atmosfere u prirodi zemlje. Životinje se pare samo potrebe radi održanja i evolucije, a nikada zbog uživanja.



Kod tijela čovjeka je evolucija sjemena još naprednija, čovjek može pokrenuti sjeme i novo rađanje, kad hoće, zato što ima uzvišenu moć misli, što nitko drugi u prirodi nema.

Moć misli čovjeka se prenosi i na životinje oko njega, kada ih on tjera na reprodukciju kad njemu treba, što u slobodnoj prirodi ostalih životinja nije tako. To je dokaz da je život SVE i NIŠTA, kao svjetlost sažeta u mislima čovjeka.



Evolutivno naslijeđe čovjeka je materija, zato je tijelo materijalno, onda njen ideal zato čovjek po rođenju nije NIŠTA, jer još nije primio dovoljno svjetlosti, nije tijelo stvorilo kvalitet i moć misli. Naslijeđe je genetsko, kroz DNA spirale tijela. Naslijeđe svjetlosti je klorofil iz biljaka, iz vegetacije, zelenila i atmosfere. Naslijeđe je i instikt životinje, kao intuicija.



Sve su to kvaliteti materije sublimirani u kvalitet tijela.



U trudnoći tijelo ne diše, niti je imalo dišne organe na početku oblikovanja, ali je svakako živo. Trudnoća je posebno stanje kao mikrokozmos, kada su ubrzanja jednaka čistoj svjetlosti, bez atmosfere i usporenja. Zato je progresija razvoja fetusa za jedan sat linearnog vremena, kozmičko vrijeme deset milijuna godina. Za devet mjeseci se tijelo u cjelosti oblikuje i kada se rodi, zbog atmosfere na zemlji, to oblikovanje se potpuno uspori i za sljedećih devet mjeseci tijelo samo poprimi koju kilu više, zubiće, pokrete, ali sva svjetlost odlazi na kreiranje aktivnosti mozga (u vjeri je to duša), kada se formira poseban kvalitet tijela i posebna moć misli (u vjeri je to um).



Život kao suština postojanja je direktna igra prostora i vremena (svjetlosti), tijela i ideala (u vjeri duh), SVE i NIŠTA, misli i svijesti, s ciljem konačne slobode stvaranja samog života, bez ovisnosti od materijalne prirode, što predstavlja cilj evolucije materije, kada se spirale DNA stanica tijela usavršavaju do mogućih 12, sada ih je 2.

Kroz ovu priču ćeš sam uvidjeti što je znanje - život, a što vjera - potreba za znanjem i samospoznajom. Znanje je direktan život, a vjera je posredan život, preko iluzije boga, duše i duha. Vjera predstavlja ovisnost i bez obzira na sentimentalnost prema božanstvu i pjesničkoj duši, moraš imati u vidu da se radi o aktivnosti mozga tijela u mislima, da se radi o transformiranju materije i samo ćeš kroz nju direktno razumijeti život i znati ga sada jednostavno i prirodno, bez vjere u njega. To je bitno jer ti život dišeš direktno, ne možeš disati preko boga. Bitno je kada dišeš ti nisi ovisan ni o kome, a kada si u vjeri ti si ovisan o bogu, duši i osjećanjima. U vjeri je svjetlost još više usporena, ne postoje misli, nego samo osjećanja, kao ljubav prema božanstvu i kao ograničena sloboda kroz kvalitet duha.



Svjetlost stvara moć misli, a vjera zadržava te misli u osjećanjima, zbog interesa vjere, zbog manipulacije ljudima kroz ideologije, kroz vladavine i današnju demokraciju. Ljubav kao životni tok, bude u vjeri zaustavljena na razini srca, kao prirodni imunitet, ali to nije vrh SVE, postoji nešto još do ideala. U vjeri ne postoji sloboda stvaranja, jer je sve božja volja. U bibliji nema stvaranja, samo se moraš moliti. Suludo je moliti se nečemu - ŽIVOTU, na koji si izravno okačen. Kada si na život okačen srcem i osjećanjima, onda je to napor, jer srce to ne može izdržati. Kada si o život okačen jasnim mislima, duhom i sviješću, onda se slobodno voziš po životu, izravno kroz sva stanja, od udaha zraka, preko istine, osjećanja, posebnog kvaliteta životne sile, nagona, seksualne moći, želje, kvaliteta odnosa, imuniteta tijela, ponovo kroz istinu koja će potvrditi život u jasnim mislima, sa posebnom snagom duha, koji izbija tjeme glave i u prostoru iznad stvaraš uvid u život, radostan si i slobodno ga podržavaš, kada usput radiš ono što želiš, potpuno svjestan tijela i postojanja, bez ovisnosti i straha, bez vjere, nego izravno kako te svjetlost vodi.

Besmisleno je čekati na udah zraka od boga, kada to radiš u spavanju i bez njega. Ujutru kada se probudiš, umjesto da si izravno slobodan, ti se kačiš na boga, kao da si sam nesposoban živjeti.

Slobodni ljudi su radosni, puni ljubavi, poletnosti, druže se i možeš na njih računati.

Ovi ostali u vjeri su isključivi, njima je sloboda zabranjena, osobito sloboda ljubavi, jer jedino moraju ljubiti gospodina. Kada nedjeljom idu na misu u bogomolju, oni mrze susjede koji tamo ne idu, pa je li to život dostojan čovjeka? Da li to može netko objasniti ili je sve božja volja, da ti ideš u crkvu, a oni drugi da sjede u kafiću? Zbog vjere i mržnje koja izvire iz nje, kao negativna ljubav u svijetu, dolazi do sukoba i ratova, gdje opet crkva vodi glavnu riječ i raspolaže kapitalom svijeta. Demokracija je prozirna, nije održiva, ideologije također, a u vjeru nitko ne smije dirnuti, jer je unutar vjere bog i duša. Primitivno je to, ali svejedno stvara najveći kapital svijeta. Većina je u to uključena, podržava iluziju, zbog vlastite koristi, zbog lojalnosti društvu, zbog posla i plaće, bez obzira što se to na djecu reflektira negativno. Djeci treba igra i život, bez ovisnosti od društva, obrazovanja i vjere. Tko to njima brani i zbog kakvog interesa? No ipak je tu umiješana evolucija, koja kroz svjetlost nalazi sve forme postojanja i opravdanost toga, koliko god neke stvari izgledale paradoksalno i koliko god te neke pojave iritiraju. Kada promisliš, SVE ima svrhu, jer ionako je SVE NIŠTA.



Ako je materija jedna, svijet, svjetlost, sunce, zrak, voda, priroda i zračenja kroz život tijela, ako je ljubav jedna, čemu podjele, jer prije vjere nije bilo vjere, a život tijela je bio. Tko je tu prevaren? Tko je izmišljen kasnije? Da li je manipulacija život ili vjera?

Tko sada reagira na ova pitanja, da li onaj slobodan ili onaj pogođeni vjernik? Pa nisam ga ubio prostom logikom stvari i života. Duboko razumijem ograničenost u osjećanjima, sentimentalnosti i pjesničkom izrazu, kada ne možeš reći „moj mozgu ja te volim“, nego kažeš „o dušo moja“, ali se time ne mora manipulirati.

Vjernici su svakako izmanipulirani, jer je vjera djelo vrhunskih majstora života. Bibliju nije pisao pastir, nego netko koga je car prisilio da stvori nešto veoma jako za nepismeno pučanstvo. Na početku vjera i duhovnost su možda imali smisla, ali danas to više ne drži vodu, iz prostog razloga što imamo prošireno znanje o životu, mnogi danas meditiraju, mogu dublje sagledati stvarnost, kada se skida paučina vjere sa prirodnog života.



Polako dolazi vrijeme otrežnjenja, da se jasno pokaže što je znanje o životu, a što zabluda. Sa vjerom se ne može mahati u nedogled, jer smo pred vratima nove svjesne evolucije, koja ne drži do božje volje, nego do evolutivne potrebe pročišćenja same materije tijela.

Znači li to da će vjernici ostati u osjećanjima, a ovi neposlušni i slobodni će dobiti novu moć kodova stanica tijela? Vjernici će i dalje biti u bogomoljama, a ovi slobodni će letjeti na mars, jer zemlja je pred izdahom, a vjernici to prihvaćaju zbog božje volje. Živjeću još onoliko i više godina da ih vidim hoće li imati hrabrosti popustiti u vjeri ili će nestati skupa sa živom prirodom. No, sve mi je jasno kao na dlanu, jedino nemam moć da ih ovoga trenutka animiram na život.

Život, preko misli i uvida je direktno praćenje vremena i brzine svjetlosti, što u osjećanjima nije moguće. Nije moguće ni u nagonu, seksu, želji ili uživanju u hrani, piću i drugim nebitnim stvarima.



Moraš znati da si rođenjem počinio grijeh, kao trajni obrazac ovisnosti, zato jer si počeo disati, zato jer si počeo sisati mlijeko (buduća prehrana). Preko stvorenog grijeha postao si životno ovisan, a prije rođenja to nisi bio. Svjetlost koja te oblikovala u trudnoći, kao zračenje tijela majke, sada će ti pomoći da u tebi stvori poseban kvalitet i moć misli, snažan duh i uvid, da se ponovo vratiš u onaj izvor, u onaj ideal odakle si i došao.



Vjernike razumiješ do kraja, bez ostatka, jer je to u analizi života veoma vidljivo, ali oni ne žele tuđa mišljenja, ponajviše ne ona protiv vjere u boga. Kod vjernika ne postoji ni racio, ni logika, jer su ograničeni u vlastitoj iluziji.



Često uđem u crkvu, ali se nikome ne molim, jer znam život direktno. Smiješni su mi oni koji tamo dođu povijeni u srcu kao da su na izmaku života. Jedini uspravan je svećenik koji dobro zna što je vjera, ali ona njemu godi zbog plaće i komfornog života. I sa njim popričam otvoreno o svemu. Nitko od svećenika mi nije sporio priču o životu tijela kroz materiju, ali smo skupa dogovorno prešli preko nametnute vjere, jer je to viši interes. Zanimljivo je što me vjernici mrze kada čitaju ovu priču, a sa svećenicima sam jako dobar.



Pjesma kaže: „pusti, pusti vjeru....“, vratimo se na znanje o životu, gdje smo najtanji, jer ga imamo u izobilju, pa ne znamo što ćemo s njim.





Rodio si se, kreće život, javlja se prvi strah, trebaš zrak i ego ti dopušta da ga udahneš, jer je strah bio jači od ega. A strah je prvi poremećaj karaktera, kao prva karakterna obrana.



Počinio si prvi grijeh.



No to nije SVE, igra počinje pohlepom, drugom karakternom obranom, jer želiš vodu i hranu. Ego ponovo popušta i ti sisaš majčino mlijeko.

Već imaš dva jaka obrasca ovisnosti za budući život.

Dani idu, mozak se razvija, počinješ osjećati, gledaš, raspoznaješ stvari i ljude oko sebe, ne misliš, ali preko svjetlosti, preko boja aura ljudi i predmeta prepoznaješ njihove kvalitete. Tako jednostavno prepoznaješ majku, jer jedino na njoj vidiš zlatnu boju bezuvjetne ljubavi, tu boju nemaju drugi prisutni pored tvog kreveta. Neki te jako plaše magličastim bojama aure, jer imaju jake probleme i ne zrače pozitivno. Oni to ne vide, jer su ograničeni u karakteru, a ti si još čist i SVE ti jasno, iako još NIŠTA ne misliš. Ne misliš ali jako osjećaš i to ti je poseban obrazac ovisnosti o osjećanjima i emocijama.

Sam ego ti daje moć intuicije i točno znaš kad si gladan i žedan, ali ti ego ne daje da nešto izbaciš iz tijela. Zato ne piškiš i ne kakiš, SVE dok tijelo to ne mora uraditi. To je obrazac dobitka života na koji uvijek računaš i sve što je u tijelu ti zadržavaš, bilo da su otrovi u pitanju, višak hrane, mutirane stanice tijela, boli, negativne želje, sjećanja, bilo koja druga reakcija. SVE su to tvoja iskustva života tijela, ti drugo NIŠTA neznaš, još nisi proširio znanje o životu.



Udah zraka prolazi grlo, to je tjesnac i sirova potvrda budućeg života tijela. Zrak u plućima, kroz metabolizam krvi obnavlja stanice tijela i time poprimaš poseban kvalitet, kao moć životne sile u vidu nagona i seksualne moći, radi reprodukcije života. Reprodukcija života nije rađanje novog djeteta kroz spermu, nego ne dopustiti stvaranje sperme, a vrhunac svjetlosti u predorgazmu usmjeriti na ljubav i imunitet tijela. To znači ti moraš mislima upravljati kvalitetima tijela. Sada ti dolaziš do izražaja, tvoje znanje i zrelost, čime ćeš potvrditi da li si ZA ili PROTIV života.



Opireš se, zadržavaš dah, ali imaš potrebu za novih zrakom, zato nerado izdišeš. Kroz izdah zraka se duboko preplašiš za život, jer nisi siguran ima li zraka izvan tijela i usta, jer si još mali i neznaš misliti. SVE ti se dešava intuitivno, NIŠTA iz znanja. Tako će tvoj život biti obilježen intutivnim uvidom i sviješću. Tvoja će sloboda biti intuitivna i život u cjelini. SVE ćeš moći predosjetiti, samo kada si miran, samo kada si uz život, a to je stanje prirodnog imuniteta, ljubavi, jasne želje i misli, jakog duha i slobodnog uvida. To je stanje potvrde istine i svjetlosti života.



Udišeš život, gutaš ga zrakom, gutaš svjetlost i SVE to podržava život tijela, ali to nije cjelovit život, jer moraš zadovoljiti i ideal, a to si TI. Pri udahu su tvoje misli sirove, slabog kvaliteta, tek na razini osjećanja, nagona i sex potencijala. Pri izdahu, tijelo je pročišćeno, krv brže struji, stvorio se vakuum oko srca, krv može ući u sve žilice mozga, sve organe, sve funkcije endokrinog sustava čime se život uređuje do kraja.

Tako ona ulazna svjetlost u tvom fizičkom tijelu poprima najviši kvalitet u moći misli, duha i iznad tjemena glave završava u svijesti, kao univerzalnom životu. Tako je individualni život tijela, kroz vertikalu daha, kroz vertikalu stvaranja, kroz svjetlost i istinu, povezan sa univerzalnim životom svijeta materije. Tako je SVE od tijela povezano sa idealom NIŠTA.



Sve što bih ti dalje pričao, možeš logički promisliti, jer sam ti zatvorio krug i životni put tijela. Osvjetlio si ga istinom, udahom, podržao život tijela i zadovoljio sebe, tako možeš biti miran jer život ide dalje sam od sebe, a ti budi ovisan tek toliko da ne činiš veći grijeh. Diši, pij vodu i hranu, jer ne možeš gutati krutu hranu, nego slatku vodicu iz usta, a ti sam odaberi što je slatko kada jedeš, a što nije. Što je živo, a što mrtvo, samo budi realan, nemoj ovisiti od okusa, nego razmisli, analiziraj SVE, jer od toga ovisi da li ćeš u konačnici života dobiti pročišćenje kroz NIŠTA, kroz mir, bez koga život nema slobodu. Uz to probaj SVE iz radoznalosti, ali još bolje promisli o svemu, da se ne uvališ u ovisnost.



Imaj uvijek u mislima da je ljubav inačica života, kada ne moraš misliti, nego direktno uranjati u život. I kada ti ne ide, kada osjećaš bol, grli ljubav, skoči u rijeku ljubavi, ona ima moć da te okupa, da ti spere sve nečistoće i mentalno smeće, da ti od tijela napravi NIŠTA u trenutku, da te oslobodi od SVE. Uči i stvaraj naviku da je tvoje tijelo kao SVE samo slika u ogledalu ideala NIŠTA, iako ti se sada čini drugačije. Ti osjećaš da je tijelo stvarno, a TI (ideal) nisi i tu jedino pomaže znanje i analiza materije, kada sam shvatiš suštinu, bez ostatka.



U realiziranju života moraš uvijek računati na univerzalnost postojanja, jer tvoj život tijela nije NIŠTA u odnosu na cjelinu svijeta, ali je ujedno SVE što imaš od te cjeline. Temeljem tog znanja i direktne vertikale života, kroz običan dah, ne moraš reagirati na NIŠTA, jer iza toga postoji SVE slobodno, kao što ti želiš biti slobodan. Tvojom reakcijom remetiš nečiji mir i nemaš na to pravo. Imaš pravo na samospoznaju i analizu stvari. Imaš pravo da ti SVE bude jasno, držeći se jednostavnosti života kroz formu ideala NIŠTA.



Zato neka ti NIŠTA bude SVE u životu.



Na prvi pogled je ponavljanje riječi SVE i NIŠTA malo dosadno, ali je to uvijek jednostavna suština života i postojanja. Bez toga ti nemaš razumijevanje života bez ostatka. Samo si tako jednostavan sam sebi, a drugima zračiš pozitivno.



Svakako je SVE i NIŠTA nešto najjednostavnije, u poređenju sa kompliciranom duhovnosti i vjerom, kada iluzija tijela postaje kompletna fatamorgana neznanja. A ne mora biti tako, jer je materija jednostavna, jer je tijelo logična, fizička, misaona, inrelektualna, duhovna i svjesna pojava materije, gdje si i TI sadržan.



Nemoj NIŠTA komplicirati ako želiš da ti život tijela bude jasan. Kada postigneš potvrdu života kroz znanje, onda uživaj koliko želiš, onda istražuj sva stanja materije i života, ovoga puta mirno, bez reakcije i vjere, bez osjećanja, nego onako neutralno kao promatrač, jer tako treba biti.



S početka ove priče ti si samo početnik i učenik. Sada si postao učitelj jer si priču života utjelovio kroz svjetlost, kroz znanje i potvrdio sebi kroz misli, duh i jasnoću uvida. Tako je znanje sam život, nije ničije. Nema veze tko istražuje život, jer se znanje svakako proširuje. Ono što je netko zabilježio u spisima, tebi je jednostavno dostupno, ali to ne vrijedi NIŠTA, ako ne zaživi u tvojim mislima, ako ne bude potvrđeno tvojom istinom u grlu, tvojim dahom i duhom.



SVE je život - znanje, a NIŠTA je potvrda svega, jer je tako kreiran svijet. NIŠTA se rasipa preko svjetlosti beskrajnim prostorom, postaje SVE stvoreno i ponovo se vraća u izvor.



NIŠTA je uvijek NIŠTA, kao jedina stvarnost života, u kome su SVE niže stvarnosti, kao iluzije na ideal.



Bol nastaje kada neznaš život, kada ga tražiš u ovisnost izvan tijela, kada odbijaš svjetlost, iako to nije moguće, kada od jedne iluzije tijela pokušavaš stvoriti sve druge iluzije i to je zaista napor, kao crna rupa, nepodnošljiva u tijelu. Ako promjeniš smjer, SVE - tijelo, boli i crne rupe, ispireš kroz NIŠTA, jer se to može, ali jednostavno kroz zrak i vodu, kroz ljubav kao prirodni imunitet, kroz destiliranu vodu i sokove od svježeg voća i povrća, jer to nije grijeh, nego uživanje. To je prirodno postavljeno.



Shvati, život je znanje i materijalizirana svjetlost iz ideala NIŠTA, koje je vječno crno, a u tvojoj prirodi šareno, kao SVE boje spektra. Zato ti je život šaren u svemu, mislima, osjećanjima, želji, ljubavi, bolima, uvidu. NIŠTA ti nije jasno, jer ne dopustaš mir. Jedino kada ne zadržavaš svjetlost u tijelu, kada je svom brzinom propustaš kroz misli, duh i uvid, ne vide se njene boje, samo osjećaš radost od života. Tek tada po prvi put osjetiš da si TI znanje i život direktno, bez vjere, bez posrednika i ovisnosti.



Nakon spoznaje i pročišćenja tijela, u tebi se stvori poseban kvalitet vidljiv u spavanju, kada spavaš budan, kada si krajnje miran i vidiš život direktno kao na dlanu. Toj radosti i čaroliji nema kraja, jer tu nema boli, nema problema, nije san, nije iluzija, nego je čista stvarnost života, onako prirodno, neovisno od bilo čega. Tu nema ni tebe, ni ljubavi. Nema ničega, ali je istinito i vječno. Iz takve perspektive ti se ne budiš, jer si već budan. Običan čovjek ima san, jer živi u kaosu, nemoćan da izbjegne zbrku, jer nema znanje. Prosvjetljen čovjek je vječno budan i kada spava.



Onda se oni tvoji pitaju kako si posebno pametan, kako na svako pitanje imaš pravi odgovor, a ništa posebno, jednostavno se baviš analizom materije života tijela, gdje nema TEBE, niti si TI bitan u životu. Zašto bi bio bitan, ako si izravno u njemu. Sebičnost je prava izdvajati sebe od života, što za posljedicu ima šizoidno ponašanje i strah od smrti.

Bitni su samo oni koji ne misle, oni koji umišljaju, oni koji ne dišu duboko, oni koji vjeruju, oni koji su još nezrela djeca, bez obzira na godine starosti.



Takvima život nije bitan, ali su im bitni vjera, simboli i sve druge ovisnosti, a to je nezrelo.




JEDNOSTAVNOST



Svi znamo što je jednostavno, ali gdje toga ima?



Promatrajući druge, njihovi problemi nekako izgledaju jednostavniji i moguće ih je sagledati i riješiti.



Čovjek naprosto ne može sam sebi biti jednostavan, jer uopće nije SAM.

I onda kada možeš biti miran, nisi jednostavan jer ne misliš. Tebi se čini da misliš, ali zbog straha dokazuješ da ti je udah plitak, a strah je samo to i ništa više.



U prijevodu, strah je nisko u spolovilima, koja su zbog plitkog daha ostala bez krvi i kisika, ostala su hladna. Taj osjećaj hladnoće stvara nelagodu i neizvjesnost, manifestiranu kao strah, različitog intenziteta, koji ćeš ti pojačati kroz iluziju koristeći se stvarnim motivom iz života. Ti ćeš strah okačiti za nešto, jer ga ne vidiš kao dah. Ti sam sebi želiš pojačati mali strah da ga bolje osjetiš, a onda je kasno, strah počinje vladati tobom.



Zato uključi svjetlost da ti pomogne. Počni misliti o strahu, diši duboko, neka toplina krvi pregrije spolovila, neka se stvori nagon i sex želja. Slobodno dovedi sebe do orgazma, ali nedaj da se dogodi. Pregrijanost spolovila sprži strah, a onda ga kao otpad, najprije kroz imunitet i ljubav, a onda kroz istinu u grlu, progutaj ga i mislima izbaci kroz duh, tjeme glave, neka se rasprši u eteru prostora.

Drugi put već znaš kako se nositi sa strahom. U svakom slučaju ne bježi od njega, imaj ga u kavezu, a ne da on tebe drži kao zvjer u kavezu.



Strah je samo upozorenje ega da ne dišeš pravilno, jer se zbog toga remeti karakter tijela.

Moraš raditi na otklanjanju uzroka straha kroz praćenje daha, kroz misli o dahu, sa posebnim osvrtom na izdah i vakuum oko srca.



Pravilno disanje je kada udahom zraka osjetiš toplinu u spolovilima, zadržiš to koliko ti ugodno i bez zadržavanja sadržaja, mislima podržiš dubok izdah istrošenog zraka.



Poslije dubokog izdaha, kada su pluća prazna, zadrži dah i uvjeri sam sebe kako je život moguć i bez zraka, jer si tako stvoren u trudnoći. Od te navike zadržavanja daha, stvaraš jak vakuum oko srca, zbog stezanja ošita (dijafragme), što za posljedicu ima povlačenje krvi prema periferiji tijela, prema sitnim krvnim žilicama, osobito u mozgu i žlijezdama.



Ne postoji tehnika disanja, nego postoji promišljanje i budnost u dahu. Tehnika je sama životna potreba udaha i izdaha, a mislima određuješ dubinu. Ako ti je do dubljeg života stalo, udišeš ga i izdišeš duboko. Ako si plitak u dahu, život je također na žličicu i moguće su boli.



Upamti, misao podržava dah, a od daha ovisi karakter tijela, imunitet, ljubav i mir.



Kako god ga okreneš, moraš biti budan u životu, a to jednostavno provjeravaš kroz radost i volju.



I gdje je jednostavnost?



Naravno u tebi, jer sam vidiš da je izvan sebe SVE jednostavno. Nebo je uvijek veselo i kada je oblačno, svjetlost također, vegetacija i SVE ostalo. Samo TI uprskaš stvar, jer NIŠTA ne misliš, sklon si uživanju, osjećanjima i zadržavanju zračenja. Ti uživaš kada se zračiš samo u jednoj točki, recimo u spolovilima, zaboravljajući da i ostali dijelovi tijela, ostali organi trebaju to zračenje. Uživaš da hranom i okusima zračiš jezik i usta, ne razmišljajući za posljedice po krv i limfu.



Zato je svjetlost lijek, kao istina, kao misao, kao stvoreni duh i kao slobodan uvid života. Svjetlost je najjače zračenje u prostoru koja ti zadovoljava sve želje za uživanjem, samo to moraš znati mislima doznačiti svuda u tijelu. Običnom vizualizacijom sadržaja zračenja, do svakog organa, do svake točke tijela možeš dovesti laser svjetlosti i iscijeliti crnu rupu i bol. To nije ništa posebno, svatko to može naučiti, ako zna i želi.



Ono što ti radi iscjelitelj to možeš i ti, jer je on običan smrtnik kao i ti, ali on misli, a ti uživaš.



Nije dovoljno što se ležiš na suncu, ako ne misliš o životu, tijelu, organima, funkcijama. Bez obzira na svu moć svjetlosti, ona u tvojim mislima nije podržana i kao takvu je tijelo ne propušta. U suštini tijelo proživljava negativno, istrošeno zračenje svjetlosti, jer živi od pokvarenog zraka, jer ne izdišeš otrove.

Bez misli ništa u tijelu ne radi normalno, zato jer si svu pozornost usmjerio na osjećanja, na strast i ovisnost. Jedino kada spavaš, kada isključiš sebe iz života, ego sam preuzima sve funkcije tijela i zato mirno spavaš, ali i dalje se petljaš kroz san. Najviše 2 sata tijekom noći daš priliku egu da se odmori od tebe, a to je onaj period noći kada je sunce na potpuno drugoj strani od tebe, iza zemlje. Tada prirodno osjetiš da nema svjetlosti i onda se prepustiš egu, jer duboko znaš da je ego inteligentan prirodno a TI nisi.



Zamisli da si svih 24 sata života prepušten egu, kao u trudnoći? Bio bi savršeno miran i neovisan. Disao bi pravilno, pio vodu, hranio se živom hranom zdravo i uživao. Imao bi čist karakter i ponašanje bez reakcije. Za tebe bi život bio jednostavan kao SVE i NIŠTA, bezuvjetno i jednovremeno.



Ne moraš se pitati zašto to ne možeš, jednostavno griješan si u postavkama života.

Zato se koprcaj u željama i patnji, muči se uvijek kada ne misliš, valjda ćeš iz boli izvući pouku, kada nemaš drugog izbora.



Izreka kaže: „Pametan misli - ovisnik uživa“.







JEDNOSTAVNOST





SVE već postoji inteligentno, na fizičkoj, metafizičkoj i apsolutnoj ravni, podržano, u vremenu i prostoru, podržano idealom NIŠTA.



Svako sjeme, bez obzira koliko je fizički sitno, suštinski je prirodno inteligentno da nastavi evolutivni tok. Praktički je i sjeme u evolutivnom toku, samo malo izdvojeno od direktnih utjecaja zračenja koja ubrzavaju njegovu evoluciju. SVE opstaje zbog prostora i vremena, a sjeme je održivo što u sebi uvijek ima dovoljno vode za preživljavanje i izobilje zraka oko sebe u kome su sva zračenja neba i zemlje.

Sjeme čovjeka se ne čuva na zraku, nekoj vrećici ili ostavi. Ono je najbliže svjetlosti i stvara se u trenutku, uvijek novo i živo, a to je evolucija materije tijela dopustila, kako bi čovjek održao kontinuitet sa svjetlošću, kako ne bi sebe usporio u evoluciji.

Kroz trudnoću, sjeme se razvilo u fizičko tijelo, koje u sebi ima svoje kvalitete i moći, očitovane u egu i početnoj svijesti, potpuno dovoljnoj za nastavak života.


Po rođenju beba je savršeno inteligentna za nastaviti evoluciju tijela. Zbog ega, tijelo se navikava na otvoreni prostor prirode, na zrak, zato ga udiše i inteligentno prepoznaje kako je zrak njen budući elementarni život. SVE je u bebi podržano svjesno, iako još ne misli, niti govori. Svejedno beba zna plakati i to je moć svijesti i govora.



Poslije zraka, beba - tijelo prepoznaje mogućnost opstanka kroz vodu u atmosferi i početnoj hrani u ionskom obliku. Zato traži sisanje mlijeka, guta ga i podriguje, svjesno odobravajući mlijeko kao buduću vodu i hranu za život tijela.



Kroz odrastanje tijela, dijete se jednostavno adaptira na ponuđene uvjete, lako uči i usvaja SVE, čime se prvi put susretne. Naravno, u tom susretanju sa realnim životom tijela, dijete usvaja loše navike roditelja, sredine i društva, poprima sve ovisnosti, iako mu to nije potrebno za život. Kasnije će dijete uvidjeti pogreške i samo raditi na proširivanju znanja, u smislu skidanja magle sa svijesti i života, jer će imati cilj ponovo biti slobodno, kao pri rođenju.



Dijete će biti pod utjecajima tradicije sredine, vjere, demokracije i društva, iako u svemu tome ima više interesa nego prirodnih postavki života.



Svakoga inteligencija prati, zbog same materije tijela, koje usput, kroz život i transformiranje, stvara bolje kvalitete kroz viših moći.



Uz svjetlost i zračenja neba i zemlje, tijelo počinje intenzivno zračiti ljubav, koja se manifestira znanjem. Ljubav je mladom biću obrazac života i znanja. Ako ti ponestane ljubavi, u smislu da zaboraviš na nju, još uvijek imaš moć proširiti znanje i vratiti se bliže samoj inteligenciji. Svaka ovisnost udaljava čovjeka od vertikale slobode stvaranja života i inteligencije i jedino patnja i boli mogu natjerati pojedinca da se vrati u normalu.

Manifestirana ljubav u tijelu poprima kvalitet i moć misli, jer se o ljubavi zaista mora misliti. Ona je održiva samo ako misliš na nju. Zato kažemo da je ljubav direktan protokol života. Ljubav je beskrajna rijeka čiste krvi u čovjeku, u svemu kao čista voda koja život u prirodi znači. Svi moraju znati da je ljubav neovisna o drugome, ali podsjećanjem na drugoga, ljubav postaje izražena. U suštini ljubav je protokol aktivnih i pozitivnih misli i duha, čime se svjetlost i zračenje tijela ne zadržava. Bilo bi dosadno da se sam u sebi podsjećaš na ljubav, jer si sam sebi dovoljan. Ljubav mora ići preko partnerstva i prijateljstva, preko hrane, zraka i vode, jer je to obrazac života i grijeha, bez koga se ne može.

Svatko zna da je sam sebi dovoljan, ali se nitko time ne zadovoljava.

Kako pojedinac sazrijeva, život se komplicira, kada se suočava sa novim problemima, željama i bolima.

Uz misli, koje su samo moć ljubavi, svjetlosti i najbolje zračinje vlastitog tijela, ne postoji problem, želja ili bol koja ne može biti riješena, jer je materija tijela inteligentna i svemoguća, jer SVE u tijelu uvijek usmjerava ka pročišćenju, ka vječnosti, ka idealu NIŠTA.



Tako ti sam otkrivaš jednostavnost života, iako ti nitko to nije pokazao. Otkrivaš da možeš kroz jednostavan i elementarni dah, probuditi u sebi SVE što ti treba: silu tijela, seksualnost, imunitet, istinu, jasnu moć misli, izgraditi duh i osloboditi ga kroz uvid i svijest, kroz slobodu vlastitog kreiranja života.

Lakše je ako ti učitelj pokaže jednostavnost života, ali ako nemaš učitelja, a roditelji i sredina ne nude više kvalitete, onda moraš sam sve uraditi.

Moraš prepoznati život, jednostavno kroz ljubav, kroz duboko razmišljanje, kroz prošireno znanje o životu, čime se bezuvjetno vežeš na njega i postaješ jedno s njim, prirodno, jednostavno i svjesno, dovoljno inteligentno za sva ostvarenja.



Otkrio si da se jednostavnost života sastoji u budnosti, sveprisutnosti i praćenju vlastitog daha.
Misliti o dahu je savršenstvo koje čovjek može ostvariti, bez napora, ako to razumije i želi, ako sebi dopusti mir i neovisnost, ako nije podložan vjeri i sudbini, ako shvati da je život najveća prirodna enciklopedija znanja, koja se usvaja u jednom praćenom i dubokom dahu, na način brzine svjetlosti.

Jednostavno ti postaješ jednostavan i živiš slobodno, opet sa svrhom evolucije tijela, kada dobro znaš što znači svki dan života i šta sve trebaš napraviti za život tijela.

Obzirom da si od idealne materije, predstoji ti ideal, a to postižeš tako što ćeš raditi svjesno, duhovno, istinito, misaono i ljubavno i navoditi vlastito tijelo da u sebi stvara encime za vječnost, da tijelo prevodi svoj imunitet u višu razinu postojanja.
Tako se od esencije sjemena tijela, ne prosipa sperma, nego se esencija koristi za stvaranje eliksira vitalnosti tijela i dugovječnosti.



U tome ti pomaže svakodnevni mir, čist karakter i ponašanje, svjesnost o potrebi zraka, destilirane vode i sokova od svježeg voća i povrća, kao najbolje hranljive tvari, žive, organske i koloidne u ionima, za prirodnu gradnju suštine stanica i tijela.

SVE je moguće od materije i SVE može biti komplicirano, jer je u prostoru i vremenu SVE aktivno i zrači, ali TI imaš individualizirani život u tijelu i moraš odabrati samo ono što te uzdiže i čini slobodnim u toj kompliciranosti. Bez obzira na sva dešavanja oko tebe, nitko ti ne može ugroziti mir, ljubav, misli, duh, istinu, svijest i slobodu stvaranja života, pa i kada si u ratu zarobljen. SVE ludosti viših sila će proći, a u tebi uvijek postoji prirodna inteligencija koja ti daje najvišu moć misli, duha, svijesti i opstanka u vlastitoj slobodi, kada si siguran da NIŠTA nije nedostižno i da je jednostavnost uvijek potrebna.



Nekada je Buddha prepoznao inteligenciju tijela kroz dah i prosvjetlio.
To je uradio i Isus, ali ga trenutak prosvjetljenja zadesio na početku stvaranja vjere i religije.
Ništa tu nije slučajno.
Pogrešku u vjeri su počeli ispravljati Hipokrat, Pitagora, Ajnštajn, Tesla i mnogi drugi, ali je već kasno, interes stvaranja vjere je dugo najmoćniji na svijetu.



Nije suština u vjeri, ideologijama, društvu, demokraciji i ograničenjima slobode stvaranja, nego u budnosti i ljubavi pojedinca koji je moćan misliti o svom životu. Zato mnogi pokušavaju individualno popraviti stanje u svijetu, kroz vlastito duhovno pročišćenje ili jednostavnost življenja, sa znanjem da će se pojaviti netko dovoljno moćan da savlada SVE negativitete u prirodi gdje hoda čovjek.



Danas se taj interes vjere mora razbiti o glavi moćnika, kako bi evolucija čovjeka mogla ići dalje, ili će uslijediti nešto što nitko ne može pretpostaviti.



Trebaš znati da očekivani ulazak čovjeka u novu svjesnu evoluciju ne znači preseljenje na neki drugi planet, zbog starenja zemlje. Suština je u genetskoj strukturi tijela, koje se adaptira na postojeće kvalitete i zračenja devastirane prirode.

Stanice tijela se obnavljaju brzinom svjetlosti, tako se i genetika obnavlja, sukladno prostoru i vremenu, sukladno novim kvalitetima zračenja. Tijelo je uvijek inteligentno adaptirati se na ponuđene uvjete opstanka. Uopće ne čudi što djeca danas ne vole prirodnu hranu. Više ih privlače prerađeni okusi mrtve industrijske hrane. To je postalo primjetno izraženo poslije osamdesetih, s pojavom indigo djece, a onda su uslijedila kristalna djeca, negdje oko 1995. godine. Danas se genetika novorođenih beba usmjerava ka tri zavojnice spirala DNK, kakve primjere rođenja imamo. Nitko nije genetski limitiran, samo je predodređen kvalitetima zračenja u prostoru gdje živi. U prosvjetljenju su moguće svih 12 spirala, ne čekajući na evoluciju čovječanstva, jer je svatko od nas poseban živi entitet, podložan vlastitoj evoluciji tijela.

Obzirom da moćnici svijeta ne popuštaju u novim tehnologijama, niti to mogu, za očekivati je da će sve uskoro biti satkano od umjetnina. Nije bitno da li će to uslijediti sutra, za 200 godina ili kasnije. Krupna dešavanja su moguća za manje od 100 godina, ako imaš u vidu tempo industrijalizacije i moć nanotehnologije.



Bez obzira što sada imaš i što će se dogoditi, uvijek možeš misliti i biti jednostavan. Ako je suština života znanje i dah, a dah se sastoji od udaha (smrt) i izdaha (preporod), ne trebaš se plašiti nikakvog smaknuća i nestanka planeta, jer si ionako svjestan da fizičko tijelo nije kraj života.

Ti dobro znaš da mnogi imaju materijalna bogatstva za život na tisuću godina, ali su svejedno ograničeni u znanju, karakteru i ponašanju, i ne mogu biti jednostavni.



Prouči dah, neka on postane tvoj život, prošireno znanje, mir, ljubav, istina, misao, duh, svijest i sloboda, i uživaj, jer te NIŠTA ne može iznenaditi. Znaš SVE, a drugo ne postoji.

Ako je život ideal, onda je tvoje znanje i jednostavnost, potvrda tog ideala.





NADMUDRIVANJE

NIŠTA na svijetu ne može biti inteligentnije od same materije, jer je ona SVE što postoji, u bilo kom obliku, životu ili stanju.

Svatko se treba potruditi spoznati život kroz prošireno znanje o materiji tijela, jer ono definitivno može SVE, ali je to individualni čin, neovisno od drugih. Naravno, kada je znanje u pitanju, ono nije ničije vlasništvo, imamo pravo proširivati ga i koristiti bez ograničenja. Krađa znanja nije moguća, kao što ne možeš ukrasti tuđi život.

Prema tome, induvidualno je šta tko sada zna o životu, jer od tog znanja u konačnosti ovisi jednostavnost pojedinca, njegova moć ljubavi i zračenja na druge ljude. U tome nitko nije limitiran.

Tko je pored vlastitog tijela i svjetlosti, ograničen na vjeru ili duhovnost, ili nešto drugo, to je u početku njegov problem, ali i problem suštine. Svakako smeta kada u prostoru postoji nešto krivo postavljeno, nešto opasno za taj prostor, nešto što negativno zrači. Čovjek nije opasan zato što ima snagu tijela, nego što ima moć mržnje, koja se širi kao ljubav, jer izvire na istom mjestu gdje i ljubav. Od ljubavi svi uživamo, a od mržnje možemo i rat provocirati.

Kako je znanje najveće bogatstvo čovjeka, upravo kao sam život, jedino je ono mjerilo vrijednosti čovjeka.



Život tijela je individualiziran, ti vidiš kroz svoje oči, čuješ svojim ušima, dodiruješ, mirišeš, jedeš i to je osobno tvoje, ali tvoje tijelo je cjelina prostora, jednog života i jednog postojanja materije, jedne svjetlosti, jedne istine i zračenja koje svi osjećamo. To znači individualizirani život ne može biti samo tvoja stvar, nego moraš biti prirodnog ponašanja prema svemu što te okružuje.

Zato postoje zajedničke vrijednosti kojima smo zahvalni jedinstveno, koje su svima razumljive bez ostatka. Ljubav, istinu, život, slobodu, svijest, misao razumiju svi ljudi svijeta, bez obzira na podneblje, vjeru, jezičke razlike, jer je to od zračenja. Temeljem života, znanja i ljubavi, svi smo braća i sestre, bez obzira što nas dijele i bez obzira što ti vjeruješ u te podjele. Jer da nije tako ti ne bi bio u vjeri, različit od slobodnih ljudi i ubijeđen si kako je vjera i prije života. SVE je smiješno, jer da nije tako bilo bi tužno, žalosno i nepodnošljivo. Ovako NIŠTA nije bitno, samo može uznemiriti vibraciju prostora.

Ako ti uporno navodiš nekoga, koristiš simbole, ovisnost u vjeri, kopiraš citate i youtube prezentacije, onda si zaista još nezreo, jer je cilj biti jednostavan, onako kakav si u prirodnim postavkama. Kada u tebi prepoznajem tuđe simbole, onda si mi kompliciran, onda vidim da si ponosan i ograničen u karakteru, a kako da ti pomognem kada umišljaš da si pametniji od mene, a to uopće nije bitno. Pamet je nešto osobno, a znanje je životno.



Život je znanje, ljubav i dopuštenje da se dogodi SVE i da na NIŠTA ne reagiraš, jer nisi bolji ni od čega drugog.

Ako ti ne smeta plastična mrtva igračka s kojom se dijete igra, valjda sam bolji od te plastike, valjda u meni postoji nešto živo, zajedničko tebi?

SVE ima svoju evoluciju, svoj individualni život, koga ti nemaš pravo osporavati i prekrajati.



Ova grupica i općenito nije mjesto za nadmudrivanje, dokazivanje i prepucavanje, nije sabor za repliku, nego prostorčić svijeta, gdje svatko ima pravo i mjesto malo pričati sa sobom, pa ako se netko drugi nadoveže na tu priču, moguće je proširivanje znanja.

Nije dopušteno da nadmudrivanjem ono lijepo bude prekriveno neznanjem i mržnjom, jer je netko „bolji“. Nitko nije bolji, svatko je za sebe naj-naj. Kome netko smeta, ne mora biti u njegovom prostoru.

Ako je ovdje netko došao nepozvan radi druženja, neka ostane koliko mu drago, ali da ne soli pamet drugima i da ne uznemirava osobno nikoga.

Što se života tiče i znanja tiče, svatko neka priča što zna, bilo to i pogrešno, već će se netko javiti da pojasni stvar i tako se širi ljubav, a život postaje jasniji u znanju, bez vjere i sudbine koja ga samo zamagljuje.







ZDRAVLJE



Sve što je živo, zdravo je ako su prirodne postavke prisutne.



Još uvijek je nebo, svjetlost, zemlja, priroda i zračenja u granicama održivosti, zdravlja i sreće, bez obzira što svaki pojedinac komplicira sebi život.



Svaka bol tijela je samo prirodno upozorenje, kao nedostatak svjetlosti u nekom organu, funkciji tijela ili nekoj točki, bilo u osjećanju ili kostima, kao crna rupa kojoj treba pomoć.

U prirodnim postavkama tijelo je savršeno inteligentno, nesebično, preko ega bezuvjetno budno i tu bolima nema mjesta.

Problem je u nositelju tijela koji se iživljava nad njim, koji je nepažljiv prema njemu, nezahvalan, neljubazan i neodgovoran, a često i bezobziran. Ta bezobzirnost se tiče same svjetlosti, koju TI zbog ovisnosti, zbog osjećanja ili čega drugog, oduzimaš od tijela i usmjeravaš na nešto nebitno, na nešto što ionako prima istu svjetlost. Sve što želiš iz vana osvjetljeno je istom svjetlosti, ali kada to želiš, oduzeo si svjetlost od svog tijela i to boli, to je crna rupa, jer se ego buni, a karakter te upozorava.



Zato se djeca bune kada pored majke imaš i švalerku, jer oduzimaš zračenje ljubavi.



Strah, pohlepa, neiskrenost, mržnja i ponos, samo su upozorenja tijela. To nisu neizliječive slabosti. Karakter se čisti u trenutku, ako to dopustiš, ako misliš, ako si preventivno okrenut zdravlju.



Medicina je nemoćna jer se bavi bolestima, nitko tu ne priča o zdravlju. Prirodne boli tijela pokušavaju liječiti umjetnim lijekovima koji su čisti otrovi. To znači da se svakim lijekom iz ljekarne tijelo traumira i šokira u regiji crne rupe. Tu svjetlosti nema i dalje, ali je od lijeka narkoza prisutna. Bol nestane samo kada misliš o njoj, jer misao je svjetlost, kao laser koja liječi SVE, jer je stvorila SVE.



NIŠTA ne postoji što svjetlost i misao ne mogu izliječiti, jer je sve stvoreno od NIŠTA i svjetlosti.



Kada misliš direktno si u životu, direktno si zdrav, budan si prisutan i preventivan, ispred si svake slabosti. Tada bol ne živi, tada TI uživaš.



Mnogi najprije umisle bol, a onda se njome zabavljaju, naravno kod složene liječničke procedure. To su ljudi koji ne dopuštaju ljubav, koji se ne druže, koji reagiraju na SVE, kojima je emocija važnija od MISLI. To su oni koji se druže sa kućnim ljubimcima, a ne sa prijateljima. To su oni koji vjeruju, a ne proširuju znanje. To su oni koji reagiraju a ne misle.



Bol ne postoji ako si preventivan, jer se stalno pokazuje da se čovjek uvijek liječi sam ako pokrene volju.



Zato ne smiješ sažaljevati bolesnog, jer moraš znati da je umislio bol. Trebaš mu još reći da to nije NIŠTA, postoje još teže boli, neka sam sebi dopusti veću bol. A kako je emotivan i reakcionaran, pokazat će ti da neće biti bolestan. Bolest je samo inat, kao obrazac iz djetinjstva, za neispunjenu želju.



Svatko se ubija u osjećanjima kada ga sažaljevaš, ali ako mu kažeš ubij se već jednom, onda se on ohladi, jer nije spreman umrijeti.



U svakom slučaju zdravlje je znanje i potvrda života, kao dokaz budnosti u dahu, mislima, duhu i slobodi. Zdravlje je uvijek prirodan imunitet i ljubav. Tko zna zdravlje, zna mnogo toga o životu.





Z N A NJ E



Ne postoji veće znanje od života materije tijela.

Međutim, materiju poznajemo samo kroz površinsku sliku tijela, kroz emocije, osjećanja, želje, boli, istinu, ljubav, ali je SVE to veoma površno, tako da na kraju NIŠTA nije jasno u vezi samog postojanja.



Nije poznato fizičko stanje tvari, još manje svjetlost i metafizika, mentalni sadržaj tijela i intelekt, a ponajmanje duh i apsolutno stanje materije. O idealu nema ni govora.



Nemaš pojma o zraku, destiliranoj vodi hranljivim tvarima u koloidnom obliku, a kako ćeš imati pojma o nevidljivim stanicama tijela, o spiralama DNK, o crnim rupama, bolima, vibracijama i svega onoga što život jest.



Nije to nesreća ni sreća, tim prije imajući u vidu činjenicu da ne možeš biti ispred evolucije materije tijela.



Kao griješnik i idealista, kao reakcionar i vjernik, kao bolesnik, ograničen si u spoznaji, kada ispada da si ovisan od života, kada podvajaš sebe od života, kada ti se život u cjelosti bezuvjetno nudi, a ti ga odbijaš, nepromišljeno, bez duha i nesvjesno.



Nešto se krupno valja iznad naših glava, u prostoru svijeta. Valjda se to oduvijek valja, samo sada jasnije osjećamo. Možda osjećamo približavanje Vege i Polarisa, te velike utjecajne planete na atmosferu zemlje i život u prirodi. Bitna je 2.036 i 2.104 godina, kada će utjecaji tih planeta biti veoma izraženi kao zračenja, na ponašanje ljudi i žive prirode. Ti utjecaji su pozitivni za ljude i živu prirodu.



S druge strane SVE više smo ogrezli u umjetninama, ponajviše u industrijskoj mrtvoj hrani i nečistoj vodi. Zrak u atmosferi je također previše zagađen.

SVE skupa daje prikaz na zemlji, kao poseban kvalitet u ponašanju ljudi. Ti ne slutiš da su neko vrijeme tvoje stanice tijela u pripremi za još jednu ili više spirala, od dvije osnovne koje sada elementarno imaš. SVE se to postiže novim tehnologijama, novim kvalitetima i moćima zračenja, a SVE stvoreno nešto zrači, bez obzira na konstantu svjetlosti. Svjetlost nije u pitanju, nego zub vremena stvorenog, koji se polako mijenja, stari, gubi moć opstanka u fizičkoj formi.



Zato kažem, znanje je direktna preslika života, kao odraz svih kvaliteta i moći zračenja. Više od toga se ne može, niti se može nazad u evoluciji materije.



Tvoje tijelo, pa i cjeli planet su ništica u odnosu na prostor svijeta i svjetlost. Suština je što je planet star, izrabljen, kao što tijelo čovjeka u vremenu ostari.

Planet bi mogao biti očuvan i produžio vijek opstanka, samo kada bi taj griješnik čovjek popravio svoju genetsku strukturu, kada ne bi morao devastirati prirodu i bogatstva zemlje.



Tijelo ne stari zato što se stanice ne obnavljaju, nego zato što TI ne podržavaš njihovo obnavljanje, zato jer ne misliš, zato jer umišljaš da možeš uživati vječno, zato jer imaš vječni život. TI vjeruješ da je život tijelo i tu si se prevario, ali ne možeš popraviti stanje jer nemaš prošireno znanje, a već si duboko postao ovisan.

SVE je točno, samo je tijelo u tome ugroženo i podložno zubu vremena, položno smrti.
Ne vodiš računa o tijelu, naravno da ne vodiš računa ni o kome, pa ni o planetu.



Sada si na klackalici preispitivanja, da li možeš nešto popraviti i urazumiti se ili je već kasno?

Ne brini, nastavi uživati, ionako ni do sada nisi cijenio život. Kako to da si se sjetio njega?



Frka ti od smrti, a neznaš pobijediti strah, zato uči, nikada nije kasno.




M A T E R I J A



Svijet u kome živiš je jedinstvo kao postojanje sa savršenstvom u centru vrtnje i nižim inteligencijama izvan centra, u smislu apsolutnog, metafizičkog i fizičkog stanja, u smislu svih svojstava i moći individualiziranih oblika ili života.

Savršeno i stvarno je samo nešto cjelo, vječno i neponovljivo. Nešto što se ne može više dijeliti niti biti nešto bolje. SVE drugo je inteligentno i moćno na svoj način, ali kao iluzija na savršenstvo.


Ako centar svijeta ima beskrajnu moć, svakako je stvarnost u odnosu na zrno pijeska na periferiji svijeta.



Razlika stavrnosti i iluzije je vidljiva u svijesti čovjeka, posebno izražena u dubokoj meditaciji, jer je to stanje dubokog mira, koga čovjek nema u običnom delanju.



Fizičko tijelo je skup svih inteligencija u njemu, sa posebnom moći svijesti o savršenstvu i vječnom postojanju. Najviše što u tijelu može biti jest apsolutna inteligencija vakuuma u stanicama.



Svjesnost tijela se postiže njegovim životom i vezom sa univerzalnim prostorom, preko više inteligencije svjetlosti, preko koje tijelo živi, usavršavajući sebe kroz svoju evoluciju, onoliko inteligentno koliko mu priroda stvari to dopušta.



Optimalno, vitalno, čisto i zdravo tijelo ima prirodan ego i čist karakter u kome je moguća spiritualna moć svijesti, kao preslika univerzalne svijesti prostora. Ako je univerzalni prostor proziran kao staklo i zrak, kao nešto bez boje, mirisa i okusa, onda tijelo takvo nije, zato je svijest u njemu ograničena.

Kroz pročišćenje je moguće dovesti tijelo na razinu univerzalne svijesti u posebnom stanju duboke meditacije. Jednom implementirana svijest u tijelu, kao njegovo iskustvo i znanje, održava tijelo na toj razini svijesti, bez obzira gdje se ono nalazi u prostoru.



U samom životu tijela i njegovoj evoluciji od ideje, sjemena, začeća, trudnoće, rođenja, odrastanja, sazrijevanja i osvješćivanja, stvaraju se svi njegovi kvaliteti i sve njegove moći. U tijelu je SVE bitno i NIŠTA nije za odbaciti. SVE ono što ne pripada prirodnom životu tijela, svjestan entitet u njemu bi trebao odbaciti. To se najprije odnosi na navike raznih ovisnosti zbog same prirode sredine i ograničene moći adaptiranja tijela u njoj.



Čovjek se rodi zbog dopuštenja ideala i viših inteligencija, što će kasnije opravdati kroz svoje znanje i zrelost, kada će sam pokušati potvrditi inteligenciju u sebi.



Naravno može se dogoditi da život tijela prođe na nižoj razini svijesti čovjeka, zbog ovisnosti koja ga je opčinila i zadržala u materijalnim ograničenjima, kada nije imao vremena uzdignuti sebe na višim razinama svijesti. Takvo ponašanje nije bitno za cjelinu postojanja, ali svakako određuje kvalitet života pojedinca, njegovu radost ili patnje.



Inteligencija tijela će odlučiti dokle ono živi i kada ne može više opstati u toj ravni, oduzima mu moć života i prevodi ga u elementarno stanje oblika. Na taj način se ništa nije dogodilo, samo je potvrđena iluzija tijela.



Svjesno tijelo je nešto drugo i može opstati po želji, kada prepoznaje put ideala i određuje prostor i vrijeme u kome će čekati pojavu ideala. To je u prirodi uradio dijamant i zato ima najvišu vrijednost, kakvoću i moć. Dijamant je nama put postojanja jer je sam sebe potvrdio i mi to prepoznajemo. Veličina dijamanta nam govori što je on mogao biti na početku. Kroz njega ćemo istražiti da i mi možemo postići njegovo stanje, savršenstvo i postojanje, jer je on stvoren od univerzalne svijesti duha kojim se i mi služimo.



Svijest je najviša moć slobode, koncentracije, mira i znanja. To je stanje meditacije, kao spavanje u hodu ili budno sanjanje.

Svijest je dopuštenje brzine svjetlosti u sebi, kada se poništava otpor vremena. To znači da se trebaš navikavati da živiš cjelim bićem a ne samo u točki emocije, osjećanja, želje, mašte, u vjeri ili sudbini.



Svijest je najviše iskustvo tijela, kao najviše znanje o životu i postojanju. To je prava radost i sloboda užitka bez razloga, bez ovisnosti. Ako se toliko smiriš, tvoje će disanje prestati, jer ćeš pokazati tijelu da mu ni zrak nije potreban.



Svaka ovisnost tijela o materijalnim zadovoljstvima izvana, dokaz je plitkog daha, nemirnog duha u tijelu, ograničenog znanja i moći misli.



Kada se potpuno prepustiš ljubavi, ona ima moć da te uvede u svjesnost.



Pogrešno je kad roditelji od djece traže da uče ili nešto drugo. Na taj način djeca gube moć slobode, igre i radosti, nego stvaraju reakciju na traženje roditelja. Tako je u svim odnosima. Kada nešto tražiš od drugoga, kao da si ga blokirao u svijesti. Zato je važno da svaki čovjek živi jednostavno, čim manje ovisan od drugih, na razini vlastitih moći i potrebe tijela.

Pogrešno je kada partneri u braku ili bilo kom drugom odnosu nameću svoju volju drugome i pokušavaju ga ograničavati po svome.



Jedino tako možeš biti slobodan, bez reagiranja, kad znanje dolazi do izražaja, kada je mir izvjestan, kada je koncentracija na život, kao volja jaka.



Osjećanja, navike, želje, vjera, dokaz su nedovoljnog promišljanja i nezrelosti, kada svijest nije moguća na višim razinama.



Ako je svijest nešto univerzalno, vezano za prostor i vrijeme, onda se moraš navikavati gutati taj prostor i vrijeme (svjetlost i duh), kroz dah, dubokim udahom duha i još dubljim oslobađanjem iskorišćenog sadržaja. Nemiran duh u tijelu je samo višak plinovitih otrova, od kojih se tijelo guši.



Jednostavnost daha je u dubokom udahu i izdahu, u gutanju duha i svijesti. Kroz dah, ti ostvaruješ vezu prostora tijela, sa univerzalnim prostorom svijeta i na taj način poprimaš kvalitete i moć univerzalnog.



Svijest je beskrajna i vječna. Kao takva nije ovisnost niti svojina, ali je svakako umijeće da uroniš u nju kroz znanje, slobodu, ljubav i mir.



Nitko ne može biti svjestan ako ne diše duboko i ako se ne smiri. Svaka zbrka kao žurba u ponašanju je niža svijest i poremećaj prirodnog ega, kada se obavezno ispolji po neka karakterna obrana, kroz strah, pohlepu, neiskrenost, mržnju ili ponos.



Za sve nas je od posebne važnosti ponašanje u smislu dobročinstva, prijateljstva, opće ljubavi, pravde, kada svatko nastoji održati mir, proširivati znanje i radovati se bez razloga.



Tko se u odnosima ističe, bahati, reagira, ponižava druge, pravi se važan, pokazuje materijalno, tko nameće emocije, osjećanja, strast i vjeru, dokaz je nedovoljne zrelosti, kada su moguće sve slabosti.



Na drugoj strani kad netko ima zrelost, ljubav, kada promišlja i najviše se raduje životu, osjetiš u njemu poseban kvalitet preko očiju, osjetiš da zrači dobrotom, njegove su oči milije od drugih i taj te privlači. Njemu ništa ne namećeš, jer ako to uradiš pokvarićeš milinu.



To se uči, jer je život samo znanje i svijest.



Jednostavnost se očituje kroz znanje, slobodu, mir i radost, kada je svaka ovisnost svedena na najmanju mjeru. Ako je i vjera ovisnost, bespredmetno je potencirati je i njoj trebaju razmisliti oni koji su joj podložni.



Beba kao simbol čistoće čovjeka i milosti, je mirna, slobodna, radosna, bez razloga, bez reagiranja, bez misli, ali univerzalno svjesna života. Svi smo mi prošli to iskustvo, ali smo zaboravili na njega i svatko treba vratiti sebe u to stanje, ako zna i može, ako ima volju.



Beba je mila zbog svijesti, ali je ujedno najmanje ovisna o običnom životu, koji će za nju biti veliki izazov da ga spozna, po cijeni gubitka svijesti na račun prirodne ovisnosti tijela.



To je igra na SVE i NIŠTA, želju, patnju ili mir, jednovremeno. SVE se može, jer je sadržano u prirodnim postavkama čovjeka, ali je ipak individualna stvar života tijela pojedinca, koje je samo posljedica svih uzroka zbog čega ono postoji.



Svjetlost kao duh nije zalutala u čovjeku i ona ne gubi vrijeme zbog njegove ograničenosti, međutim to je jedna materija i ona pruža šansu tijelu da se održi i pročisti na najvišoj razini.



Svjetlost znači život, ali nije milostiva, jer je savršena i bliža idealu. Milostiv može biti samo pojedinac koji zna što je svjetlost.



Iz perspektive svijesti običnog čovjeka, stvarnost je njegova emocija, osjećanje, želja ili mašta, ali to ne znači da je istina. To je samo ograničenost pojedinca u smislu ispoljene ovisnosti i zastoja na putu života. Svijest prevazilazi svaku ovisnost, svaki zastoj i ograničenost misli. Svijest je uvijek sama sebi dovoljno, a ako je nekome stalo do nje, mora je gutati dahom i istinom.



Nije mir osjećanje i emocija u srcu. Zbog toga mnogi ne mogu spavati u miru. Nepristojno je kada odrastao čovjek pokazuje emocije i osjećanja, možda se njima i ponosi. Ne može biti dobro kada netko dominira, negativno zrači i stvara zbrku oko sebe.



Društvo ti nudi ograničenu univerzalnost, a ti moraš prepoznati apsolutnu univerzalnost života. Sama imenica DRUŠTVO govori da to nije život pojedinca, da to ne može biti sloboda, znanje, mir i radost. Jednostavnost je kada je jedno svjesno, a ne kada društvo nameće kolektivnu svijest.

Pojedinac koji zna život i ima svijest, nema moć rušiti društvo, ali će svakako živjeti na svoj način izvan svih utjecaja društva i naravno biti će parazit tog društva. Ali taj parazit, ako je od čistog sjemena, ima moć jednoga dana srušiti iluziju društva. Zato je svaki pojedinac bitan, jer je u svakom čovjeku genije ako se u znanju pokaže.



Čovječanstvu sada treba genije, ali sve genitalije pojedinaca još nemaju taj kvalitet i moć novog prosvjetitelja.



Dijamant je ta moć, ali nju čuvaju samo pojedinci, kao najveće bogatstvo. Svijest svakome nudi moć dijamanta tijela, kada ćeš od običnog seksualnog potencijala, sa znanjem u miru i radosti, stvoriti relikvije u tijelu, kao savršenstvo kojim se može pročistiti cjelo čovječanstvo, bez vjere, ovisnosti, bez novaca, posebnih želja, boli i razočarenja.

Znanje je kada sex potencijal, umjesto bačene sperme, pretakaš u dijamant tijela i ono postaje prozračno za svjetlost.



To se postiže pročišćenjem tijela, dubokim dahom, istinom, destiliranom vodom i slatkim sokovima od svježeg voća i povrća, negdje na selu sa dragim ljudima.



SVE je zbrka, ali i u njoj postoji svijest, koju samo pojedinac može probuditi.



Kada umišljanje ima kvalitet i moć slobodnog duha, nije napor.



Boli kada umišljaš emociju, osjećanje, želju, kad maštaš i kada nemaš mir.



Zato umišljaj svjetlost, a ne moraš ni to, gutaj svjetlost u dahu.



Jednostavnost je izravna vožnja po životu, bez zadržavanja, jer je on cjelovit, ne možeš ga zaustaviti niti dijeliti. Kada to pokušaš, samo postaješ ovisan, rušiš karakter, a život je već otišao dalje od tebe i onda ga je teško stići u kašnjenju vremena. Tako se razočaraš u osjećanjima, izgubiš volju i moć, ostariš i gotovo je.



Ali kada si odlučan, može biti i pogrešno, lako ćeš pronaći ono pravo, jer se na pogreškama uči. Gutajući svjetlost, duh i svijest, postaješ pun toga sadržaja i zračiš skupa s njim.



U bilo kojoj ovisnosti, strasti, uživanju, nepromišljeno baciš sav potencijal moći tijela, najviše kroz spermu i za par sekundi svatiš da si prosipao bogatstvo i prizvao bijedu. No ovisnost je jača, nisi izvukao pouku i ponovo uranjaš u bijedu zbog par sekundi uživanja.



Ako ćemo o jednostavnosti života nešto znati, ne možemo preskočiti svjetlost, zrak i vodu, kao nešto životno, bezbojno, bez mirisa i okusa. Kada malo promisliš i počneš disati duboko, osjetiš potrebu da piješ čistu vodu. Tako zbog sebe i obitelji kupiš destilator za vodu (može se kupiti za 200 eura) i kada napraviš prvu turu destilirane vode, uvidiš sv zablude vode iz gradskog vodovoda. Točno vidiš živu vodu kada je destilirna i svo smeće što je ostalo u destilatoru. Naravno, malo istražiš što je čista H2O, kako bi odbacio predrasude o mineralima.
Hranljive tvari nisu minerali nego IONI koji tijelo čine živim, uz destiliranu vodu i zrak.

Iona ima najviše u zelenilu, slatkom voću i povrću, kada ih (opet preko posebnog sokovnika), piješ i uživaš u čistoći tijela.



Tako svijest dolazi do izražaja i preko novih tehnologija. Usvajaš novo znanje, ali zadržavaš jednostavnost života.
Kada je čovjek otkrio vatru, trebao je pročišćavati vodu u prirodi, a ne da peče meso od nedužnih životinja. Ali, usladilo mu se. Dolazi vrijeme da svatko shvati suštinu života i cilj, ako to želi.



Kitovi žive od planktona u čistim vodama oceana.

Slonovi žive samo od lišća vegetacije u krajevima sa najtoplijom klimom.

Tamo je i najslađe voće.

Tamo su prve piramide znanja i svijesti čovjeka.

Te velike životinje tijelom, evolutivno prikupljaju moć instikta za prijelaz u moć svijesti.



Prošla civilizacija je završila sa dinosaurima.

Ova će završiti kada nestane kitova, slonova i glisti, kao dokaz da Zemlja stari i gubi moć održanja čiste atmosfere i žive prirode. Ona i dalje ostaje na istom mjestu Mliječnog puta, ali kao olupina sa mnogo većom temperaturom.

Šarena priroda je izobilje vegetacije, zraka, vode, klorofila, minerala, svega potrebnog, ali je ujedno dio prolaznosti i evolucije. Vječno je samo ono stvarno i neponovljivo. Živa priroda to nije, jer je u svemu relativna i ograničena, ovisna i nejasna sama sebi, iako inteligentna na svoj način održivosti.



Život učiš i znaš preko svjetlosti, jer je ona tvoja suština i najbliža stvarnosti. No svjetlost nije samo dan nego i noć, koje se ne trebaš plašiti, jer imaš svijest da je to cjelina koja pokreće i oslikava stvarnost i iluziju.



Piramide su hramovi svjetlosti, bez vjere, građene po biopiramidi svijesti čovjeka i u svemu potvrđene bez ostatka. Njihova geometrija je preslika materije u svim stanjima i moćima. Preciznost u gradnji piramida danas potvrđujemo moćnim kompjuterima i to je dokaz da su one prikaz svjetlosti, ne kao vjera i mudrost, nego kao ljudska svijest bliska stvarnosti materije. Od DNK spirale tvojih stanica naći ćeš sve odgovore života i postojanja materije, do ideala, bez ostatka i time jedino možeš objasniti sebi da si savršen, da ne moraš biti u strahu ni zbog čega, da ne moraš ovisiti ni od čega, kada imaš moć svijesti.



Ali moraš imati mir i uroniti duboko do svojih spirala, koje su samo beskrajne piramide lanca života i svjetlosti. Treba ti bezuvjetni mir, jer su one suptilne i ne vide se kod jačih vibracija.



Piramide su dokaz da je netko davno spoznao spirale stanica tijela. Nitko ne smije danas uskratiti sebi samospoznaju, jer bez nje život nema pun smisao.



Zbrka je velika, dileme na sve strane. Jedino rješenje je samospoznaja koja ti daje sve odgovore.



Za početak je dovoljno da znaš da je netko već uradio samospoznaju, da je to napisao, a ti sam istraži do kraja. Kada bi netko drugi mogao spoznati život tijela, onda bi najprije majka to uradila svojoj djeci, ali to nije moguće. Život je individualna stvar i traži individualnu potvrdu svijesti.

Znanost je upravo ograničena, jer nikada ne spoznaje život, nego pojedina stanja materije. Život nije stvar znanosti i društva, nego svijest pojedinca.



Dolazi vrijeme za objavu NOVOG SANSKRITA (New Sanscrit), bez cenzure, ali se to više tiče pojedinca, a ne pisanog dokumenta, kada će svatko imati svijest dubokog razumijevanja života. Naravno svi smo uključeni u proširivanju znanja i skidanju paučine sa života, na kome visimo uspavano, jedino smo budni prema ovisnosti sa strane.



Znanje nije ničije vlasništo, kao ni svijest, istina, ili duh koga mnogi drže u kavezu tijela i od toga imaju problema.

Stranica 6 od 8 Sve stranice