Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna - 2 - dio
SVJETLOST SU ZRAČENJA
U najširem smislu riječi pod pojmom svjetlosti podrazumijevamo sva zračenja neba i zemlje, uključujući svjetlost sunca.
Svjetlost predstavlja sve kvalitete vibracija i zračenja na svijetu, kao metafizički oblik materije.
Između apsolutnog stanja materije kroz formu vakuuma i fizičkog stanja materije kroz formu prirode (tijela), svjetlost je tranzicija ili prevođenje materije iz fizičkog u apsolutno stanje i obrnuto, što sve skupa liči na život materije.
Tako svjetlost ima sve mogućnosti, sve promjene i sve odnose materije kroz idividualizirane oblike i živote u prostoru i vremenu.
Jednom riječi, prostor, vrijeme zračenja, vakuum i materijalna priroda, čine cjelinu svijeta, kao jedna materija i jedan život.
Unutar te materije sve je u pokretu, fizički živo, metafizički živo ili apsolutno vječno.
Tvoje tijelo je najviši kvalitet što se mogao oblikovati od svih zračenja, ne zbog tijela nego zbog moći misli i spiritualnih moći. Unatoč tome što je tijelo fizičko, vremenski ograničeno, u istom tom vremenu (a vrijeme je svjetlost), tijelo može ostati vječno, ako se potrudiš da ga održiš na razini najviših kvaliteta zračenja, znači u formi svjetlosti. To se postiže ako kroz život tijela u njemu stvoriš kvalitet balzama, tvari od kojih se tijelo neće pokvariti, nego će poslije smrti preći u tranziciju stvaranja dijamanta i vječnosti. Jedino tako možeš biti siguran da ćeš ostati vječan. U svakoj drugoj misli imaš strah od smrti, manje ili više. Balzam tijela se stvara od encima (to je nešto od zračenja, kao klorofil biljke), a put do njega vodi preko destilirane vode i sokova od svježeg voća i povrća. Ti možeš imati druge navike u prehrani, ali ti iznosim ono što je najbolje.
Zračenja neba i zemlje predstavljaju konstantu, s tom razlikom što je nebo dominantnije u smislu postojanja, a zemlja je dominantnija za formu tijela. Tijelo je ograničeno zbog samog zračenja zemlje, jer i ona stari u vremenu. U jednom trenutku neće biti ni zemlje ni tijela, a ipak će ostati nebo.
Život materije (tijela) je krajnje jednostavan princip mogućnosti, spajanja i dijeljenja, privlačenja i odbijanja, i usklađivanja sa redom u kozmosu. Tebi se samo čini da se nešto dešava, a u suštini to je samo tvoj budni san, kada nisi u stanju jasno pratiti zračenja i život. Kada si budan ili kada spavaš, zračenja oko tvog tijela su jednako aktivna, ali ti ta zračenja jednako ne provodiš kroz tijelo. Tvoje tijelo je često inertno od zračenja, jer si ti u reakciji na prostor oko sebe.
Tvoje tijelo je samo ograničeni prostor, kao komadić ukupnog prostora svijeta materije.
Ti znaš da u komadu čelika postoje atomi koji brzinom svjetlosti kruže, ali je komad čelika miran i statičan, i postojan je onoliko koliko se može odruprijeti zubu vremena i starenju, zubu oksidacije i razgradnje svoje strukture.
Jednako tako i tvoje tijelo ima kvalitete postojanja, ali i slabosti vezane za njegovu razgradnju.
Zbog toga tijelo ne smije biti izvan zračenja, a o tome odlučuješ ti kroz moć misli. Mislima moraš biti odgovoran i budan nad tijelom, jer je ono slijepo i ograničeno samo na ego.
Malo je jasan pojam bezuvjetne ljubavi i mogu reći da je to prirodan kvalitet čovjeka, vidljiv kroz odnos majke prema bebi. Sama ljubav je rezultat odnosa misli i ega, odnosa zračenja neba i zemlje u tijelu i od nje imaš moć blaženstva. Ljubav je samo tvoja, ne možeš je nikome dati niti dobiti, ali možeš drugome pokazati da i on ima blaženstvo. Naravno, ne možeš sa svima to ostvariti, ali sa nekima možeš bolje. U svakom slučaju moraš znati da je ljubav tvoja unutarnja kemija, kao odgovor na čist karakter. Ljubav je slika karaktera, pa ti razmisli što to znači. Kad nemaš ljubav počni čistiti karakter i nemoj bez veze biti tužan, jer ti ljubav ne može doći iz vana. Temeljem ljubavi nemaš pravo nekome nametati svoju volju, jer nismo svi jednaki u karakteru i nemamo svi jednaku moć blaženstva od ljubavi. Tamo gdje ima posebne privlačnosti, veće su šanse za ljubav. Najveća šansa za ljubav si ti sam sa sobom i tu možeš ostvariti bezuvjetnu ljubav prema životu tijela. Kada to ostvariš imaćeš smisla za svaki odnos sa ljudima i nećeš imati potrebu reagirati emotivno.
Kada je stvarano fizičko tijelo u mikrokozmosu majke, nije bilo zračenja neba ili ga majka nije morala prenositi mislima na tebe, ili nije mogla. Zbog toga je tvoje tijelo oblikovano od jednog kvaliteta zračenja zemlje, materijalizirano je sa kvalitetom EGA. Ego jedino ima moć upravljati osjetilima tijela, samo unutar tijela. Tako ego budno prati kada si bez zraka, kada si gladan ili žedan, kada se trebaš znojiti, mokriti, osloboditi izmeta, utopliti se ili rashladiti, ali ego ima sve instikte kao što ima životinja, jer si ti kroz evoluciju upravo prošao fazu životinje i ostale su navike.
U zaborav odlazi samo ono što ima dva kvaliteta ispred. To znači čovjek će moći zaboraviti isntikt i intuiciju kada bude na razini veće evolutivne čistoće, sa više spirala u genetskom kodu. Dok se to ne dogodi, moraš se ponašati u skladu sa svojim moćima i kvalitetima. Međutim, zbog svih moći zračenja neba i svjetlosti, tebi je otvoren put za najviša ostvarenja, ne moraš čekati zub vremena i evolucije. Genetski kod možeš mijenjati sada.
Kad si se rodio, tvoje tijelo je bilo samo EGO. Međutim odmah te dočekalo zračenje neba i kvalitet tvog tijela se počeo mijenjati.
Pod utjecajima neba dobio si novi kvalitet u moći misli. Misli su podržale ego i ti imaš jasniji uvid onoga što opažaš. Osjetila su i dalje ista, ego je isti, samo im pomažeš mislima, jer misli to mogu, jer imaju moć brzine svjetlosti i sveprisutnosti uvida.
Tijelo postane živo od sjemena vrste, u uvjetima zračenja zemlje i vode, a postane misleće i svjesno pod utjecajima zračenja neba, uključujući zrak koga nije koristilo u trudnoći. Zrak je također utjecaj zemlje, jer je iz njene atmosfere.
Sada znaš zašto čovjek mora disati, zato jer živi na zemlji, praktički lebdi u atmosferi i ako mu išta treba za život, to je najprije zrak, a onda voda, u sadašnjem trenutku evolucije tijela.
Kada se tijelo usavrši i dobije više spirala u DNK, moći će živjeti i bez zraka.
Važno je napomenuti da ti i sada imaš moć promjene genetskog koda, na način zračenja neba, svjetlosti i tvojih misli. Kroz duhovnost Istoka ljudi su pokazali moć promjene genetskog koda, jer su mogli meditirati veoma dugo, možda tri godine, bez zraka, bez vode, bez odjeće i bez materijalnih uvjeta za život, samo na zračenja neba i zemlje, kako se to kaže na pranu.
Od neba i zemlje ti primaš zračenja u obliku piramide, tako što se piramida zračenja neba završava u pinealnoj žlijezdi, hipofize mozga, pretvarajući se u alkemiju misli a zračenje zemlje u testisima muškarca i jajnicima žene, pretvarajući se u kemiju ega tijela. Eto zašto su piramide najbolja forma prijema zračenja. Kada se piramida postavi na mjestu najviših zračenja, sa suhom klimom, onda ona može pružiti najviši kvalitet zračenja na tijelo. To su koristili faraoni i dane provodili u takozvanoj kraljevskoj palači piramide, s ciljem da tamo umru sa kvalitetom balzama u tijelu, kako bi ostali vječni. Međutim, sada znamo d mislima možeš ostvariti efekat piramida u svakom prostoru i vremenu. Pročišćenjem tijela, znanjem, destiliranom vodom i primjerenom prehranom se to može.
Kada se misli kao alkemija i ego kao kemija tijela, spoje u središnjoj točki tijela, poznatoj HARI, tvoje tijelo dobije čist karakter, što se odražava na najbolju religiju srca, najveći mir tijela i jasan uvid stvari.
U prostoru i vremenu ništa nije slučajno, jer je cjelina materije u pitanju, ali se tebi čini da se nešto dešava. Uvid ili privid u sva dešavanja ti ostvaruješ preko svjetlosti i zračenja, znači opet preko iste materije i istog tijela, preko misli, ega i karaktera koji označava njihov sklad.
Kada je dan ti vidiš kretanja ostalih entiteta žive i mrtve prirode. Kada je tamna noć, skoro ništa ne vidiš. Tvoje misli direktno ovise od svjetlosti neba i možeš ih zamisliti kroz formu sivog spektra svjetlosti. Kada sunce izlazi (ono ne izlazi, nego se zemlja rotira), tebi su misli jasnije i imaš bolju životnu silu, samim tim i volju. Zato se predlaže da čekaš izlazak sunca, da dobiješ volju za život.
Kako dan promiče, približavaš se večeri i noći, sunce zalazi, a tvoje misli ostaju bez svjetlosti i ti nemaš moć jasnog uvida. Točno znamo da u toku noći samo je dva sata potpuna tama, zbog zakrivljenja površine zemlje i položaja prema suncu i zračenjima. Jedino kroz ta dva sata duboko spavaš i ništa ne misliš. U drugim fazama noći ti obavezno sanjaš, ali često ne upamtiš san. San se pamti kada si miran. Ako si nakon buđenja okupiran problemom, trenutačno si zaboravio san.
Temeljem svjetlosti, zračenja, misli, ega i karaktera formira se UVID, kao odgovor na moći zračenja. Tako uvid možeš podizati do razine univerzalnog. Uvid nije sadržaj tijela, nego razina propusne moći tijela prema zračenjima.
Samim tim što si živ, imaš neki uvid i neku razinu svijesti. Ti si uvijek svjestan, ali često puta veoma ograničenog uvida. Zbog zakrivljenja površine zemlje čovjek ima prirodnu moć uvida do horizonta, a ono dalje pripada jasnijim mislima i višoj svijesti. To opet ovisi od koncentracije misli, čime one poprimaju viši kvalitet kroz višu frekfenciju svjetlosti i zračenja.
Imajući u vidu sve rečeno, tvoje tijelo prima sva zračenja svijeta u svakoj točki prostora i vremena, koja transformira u tijelo preko misli i ega. U običnoj priči nikada ne računamo na ego, jer ono predstavlja cjelinu tijela. Obično govorimo samo o mislima.
Tvoj život je onoliko jednostavan, koliko si budan i mislima povezan sa egom kroz vertikalu tijela, kroz organe i njihove funkcije, na kraju krajeva kroz dah.
Jednostavan si onoliko koliko držiš misli na vertikalu stvaranja i života tijela.
Bez obzira što si sada, koliko ti je znanje, obrazovanje, kakve su ti socijalne mogućnosti i potrebe, kakvi su ti problemi koji te muče, kakva ti je obitelj, da li si zdrav ili sklon bolestima, da li si miran ili emotivan, da li si poljuljan u karakteru zbog gena, kakve su ti navike i dubina džepa, da li si u vjeri, kulturan ili drzak, možeš se promijeniti SADA, kroz jednostavnu formu pozitivnih misli. Koz ego upijaš konstantu zračenja zemlje. Jedino ti nedostaje konstanta zračenja neba kroz pozitivne misli. Pozitivna misao je samo ono što se tiče vertikale stvaranja materije - tijela.
Ti si uvijek na potezu, tijelo ti je dato na poklon, zatekao si se u prostoru i vremenu, i odluči sada, da li dopustaš život ili ne, da li ti je život na prvom mjestu ili si ovisan o nebitnim stvarima. Ako si ovisan i to možeš mislima oprati.
Uvijek si ti na potezu i život tvog tijela jedino ovisi od tebe. Nitko ti ne može oduzeti slobodu stvaranja, ljubav i moć misli. Ako ti netko oduzme tijelo i dalje si živ, jer je materija neuništiva, a ne zato što tako piše u spisima.
ŽIVOT SVIJETA MATERIJE
Istraživači života se slažu da je svijet jedna materija, jednostavan kao točka prostora, razumljiv i djetetu od 10 godina.
Prema tome kada govorimo o životu općenito, podrazumijevamo život svijeta materije.
Slažemo se da se materija sastoji od stvarnosti i iluzije, od tijela i duha, kojim upravlja vrhovno znanje života, misao i svijest, kroz ponašanje ovisno o karakteru.
Ako je sve tako jednostavno, onda mi dopusti da izvedem definiciju života svijeta materije.
Stvarnost materije je NIŠTA, sve dugo je ILUZIJA.
Stvarnost materije kao idealno stanje, nazivamo apsolutno stanje, sadržano kroz vakuum prostora točke. Vakuum prostora predstavlja život materije, jer ga održava svjetlost - vrijeme - zračenja.
Idući iz centra ideala, iz izvora, prema vani, vakuum se dijeli i umnožava na individualne točkice prostora, koje su u svemu kao ideal, ali su samo krupnije od njega. To su individualizirani životi (u duhovnosti nazvani duša i energija). Međutim pojam duša samo komplicira spoznaju i uopće nije potrebna, kada sve mora biti jednostavno. Religije svijeta su prihvatile dušu kao melodično ime za manipuliranje ljudima i odbacili energiju, a radi se o istoj stvari.
Manipulacija se odnosi na predstavu više stvarnosti od same materije, a to je nezrelo i jedino služi onima koji vjeruju u boga, kao zamišljeni ideal idealnog.
Život mora biti jednostavan, onoliko jednostavan kao u dubokom spavanju, kada ničega nema, ni boga ni iluzije, samo te održava izvor.
Na taj način se materija širi unutar sebe same, sa identičnim kodom, ali sve to predstavlja iluziju na izvor.
Tako spoznajemo igru materije kroz prostor i vrijeme.
Prostor je apsolutno stanje materije u svakoj najsuptilnijoj točki prostornog holograma svijeta, a vrijeme je svjetlost, od idealno bijele do idealno crne boje spektra.
Svjetlost kao vrijeme predstavlja zračenje, pozitivno i negativno, i u njemu se sve oblikuje i razgrađuje. Tako se kroz igru svjetlosti materija zabavlja unutar sebe. U suštini zabavljaju se individualne forme oblika i života.
Temeljem vakuuma i zračenja stvorena je materijalna priroda, kao živa i mrtva.
Stvarnost i iluzija materije se dijele na granici ISTINE, a to je svjetlost u idealno bijeloj boji.
Svjetlost kao vrijeme i zračenje, predstavlja metafizičko stanje materije.
Najbolji oblik za upijanje zračenja neba i zemlje je piramida. Model genetskog koda predstavlja presjek piramide kroz lanac svjetlosti, pulziranja, spirale i održanja živog.
U jednom dijelu prostora, svjetlost zrači vidljivi spektar boja, povoljan za oblikovanje materijalne prirode. Zato je nama važan spektar duginih boja svjetlosti, jer on direktno oblikuje živu prirodu zemlje.
Materijaliziranje svjetlosti predstavlja fizičko stanje materije.
Od zračenja neba i zemlje, oblikuje se najprije atmosfera zemlje, a onda zrak i voda. Zato su zrak i voda suština žive prirode i vegetacije.
Savršenu pogodnost za razvoj života u prirodi daje kvalitet atmosfere u ionima, koji predstavljaju žive encime, zbog kojih neko tijelo može biti živo.
Tvoje tijelo je živo od zraka, čiste vode (destilirana voda), hemoglobina (izvedenog od klorofila, kao hranljive tvari, esencijalne vrijednosti, kakvoće koloidnog stanja iona). Tako tvoj metabolizam održava tijelo na razini zavidne finoće zračenja i vakuuma u stanicama tijela.
Naravno tijelo se održava raznim organima, njihovim funkcijama, preko krvi i limfe, preko srca i mozga.
Sve skupa tijelo odiše fizičkom snagom, metafizičkom živom silom i duhovnom moći. Radi se o fizičkoj kemiji krutih kristala i metafizičkoj alkemiji zračenja, kroz spektar svih kvaliteta tijela i materije u cjelini
Vrhunac kvaliteta u čovjeku je moć misli i moć svijesti. Uz misli i uvid TI (kao gen izvora), upravljaš individualnim životom, koji je u svemu ovisan od izvora.
Svijet ima moć vala oceana, a ti si samo komadić papira na tim valovima. Ako se njima prepustiš, imaš snagu oceana, ako si u reakciji, valovi će te potopiti. To se u tebi manifestira kroz karakter tijela, kroz misli i ego, kroz balans koji nazivamo religija srca. U suštini radi se o karakteru tijela.
Zračenje neba daje kvalitet misli, a zračenje zemlje daje kvalitete ega.
Prvo je stvoreno tijelo (ego), kroz formu trudnoće, a po rođenju, svjetlost, vrijeme i zračenje neba su stvorili moć misli u tijelu.
Temeljem moći tvojih misli, ti sam podižeš moć uvida (svijesti), koja može ići do razine apsolutnog.
Tijelo je funkcionalno temeljem genetskog koda sa dvije spirale, kod običnog čovjeka.
Međutim, kroz pozitivne misli, uz pravo životno znanje i iskustvo, uz vertikalu stvaranja i održanja tijela kroz dah, ti mijenjaš svoj kod, tako da on nekada ima minimum dvije spirale jer si živ, a nekada više spirala, jer si uzdigao tijelo na višoj razini svjetlosti i stvarnosti.
Čim više čistiš tijelo da bolje propusta zračenja, tvoj kod je savršeniji i ide ka idealnom kodu od 12 spirala. Sve su to moći svjetlosti i misli.
Uporedo sa metafizikom misli, odvija se alkemija duha. To je dokaz da je u optimalnom tijelu, zdravom tijelu i duh slobodan.
Uvijek je tu jedna materija u pitanju. Stvarnost i iluzija materije, kroz ponašanje tijela, samo su igra svjetlosti, boja, misli, osjećanja, sjećanja, intuicije, emocije, želja, jednom riječi svega mogućeg i nemogućeg, živog i mrtvog, stvarnog i nestvarnog, zamislivog i nezamislivog, po principu toplog i hladnog, dana i noći.
Jednom riječi sve je to život materije kao vrhovna misao čovjeka, vrhovno znanje i uvid u stvarnost, jednostavno kroz protokol ljubavi, mir, radost i slobodu stvaranja, onog istog života tijela.
Suština je dopustiti tijelu da živi prirodno, bez uživanja griješnika u njemu. Grijeh je neizbježan zbog svih mogućnosti čarolije.
Kada nezrelo dijete nema moć znanja, jasnih misli i uvida, mora griješiti i njemu je svaka pogreška u funkciji učenja života. Razvojem moći misli nedopustivo je koristiti se grijehom.
Drugim riječima, onaj tko je sklon grijehu, zapravo ne misli pozitivno i tu je ključ za rješenje svih slabosti čovjeka.
Ako je tijelo jednovremeno stvarnost i iluzija, onda onaj tko negativno misli, sam sebi stvara još veće iluzije od samog tijela. Tako se izmišljaju sva osjećanja i sve bolesti, a ljubav, radost i sloboda, se ne mogu izmisliti jer su kvaliteti istine života, bliže stvarnosti.
Sukladno stvarnim mogućnostima tijela i prirodnim potrebama, onaj tko ima znanje i pozitivno misli, mora znati urediti jedan dan života, mora znati gdje provoditi vrijeme, odabrati prostor, uživati u prirodi, jesti prirodnu hranu, piti čistu vodu.
Za organiziranje prirodnog života potrebno je pravo znanje, ono što izvire iz pozitivnih misli koje prate vertikalu života kroz dah. Udah je svjetlost i misao u smislu moći tijela, a izdah je potvrda života, kroz svijest.
Tijelo je ograničeno fizički, savitljivo mentalno i intelektualno, i u jednom trenutku slobodno kao duh. Sve se to može postići kroz mir, kroz ljubav, kroz istinu, kroz slobodu stvaranja, kroz čist zrak, čistu vodu, prirodnu hranu, kada u svemu nastojiš održati povoljan feng shui života, a to je jednostavno kroz zrak i vodu.
Vjera, sudbina, tehnike, strasti, želje, poremećen karakter, bol, samo su stanja kada ne misliš pozitivno, iako ti se cjelo vrijeme čini da misliš. Pozitivna misao nije želja, niti vjera, još manje ovisnost u nečemu.
Pozitivna misao je bezuvjetna budnost nad dahom, koji održava simfoniju karaktera, religiju srca i uvid. Slobodna misao je slobodna svjetlost, koju nemaš pravo blokirati. Negativnim mislima isključuješ slobodu održanja tijela.
Stvoren si od savršenstva moći svijeta materije, individualiziran si život te moći, a ti umišljaš nešto izvan toga, stvarno si ovisan od grijeha i ne mogu te sažaljevati ni u čemu. Na prvi pogled tvoj život je tvoja stvar, ali to ostavlja trag u prostornom hologramu života svijeta materije.
Hologram je neki novi naziv za točku prostor-vrijeme-materiju.
Za život ti nije potrebna mudrost, jer najveća mudrost je zrak i voda. Zrak imaš, još ti treba čista destilirana voda, jer je jedino ona podesna za metabolizam. Destilirana voda ima moć da pokupi sve slobodne kristale u tijelu koji predstavljaju otpad.
Ni jedna druga voda nema tu moć. Voda je živa, ne kvari se, u njoj si stvoren, ona čini 80 % tvog tijela. Najgore je što o toj vodi nemaš pojma, a život ti znači, jer ne misliš pozitivno.
Za pravilno organiziranje života koristi dan i noć. Ujutru si moćan i potrudi se da ne prljaš tijelo, da ne misliš ništa negativno, da ne praviš društvo željama. Samo diši i pij destiliranu vodu, uskoro će to postati tvoja navika. Sam ćeš shvatiti da je život tvog tijela ovisan o savršenstvu materije, a ne od hrane. Ako imaš u vidu minimalne potrebe tijela za živom hranom, kroz hranljive tvari: aminokiseline, mliječne kiseline, vitamine i minerale, onda moraš znati da ta hrana mora biti najprije živa i približna kvaliteti destilirane vode, po koloidnom svojstvima, da bi mogla proći metabolizam.
Hrana je najbolja u obliku sokova od svježeg voća i povrća, onako prijesna, bez soli, masti, termičke obrade, bez miješanja namirnica. To je umijeće življenja i radost, bez obzira na navike, znanje i tradiciju.
Kada piješ destiliranu vodu u njoj ne možeš pretjerati, jer se viškovi odmah izlučuju mokraćom. Ako piješ običnu vodu, ona ostaje u tijelu kao smeće, ali ne prolazi metabolizam i ne dolazi do stanica tijela. Tako izazivaš dehidraciju tijela, iako si pun vode. Dehidracija je početak svake bolesti.
Ako želiš život, onda on nudi prirodan protokol kroz dah, misao, čist karakter, ljubav, destiliranu vodu, slatke sokove, kreativan posao i mirno spavanje. Taj princip života je u svemu prirodan i jednostavan. Sve drugo je umišljanje, kao poremećen karakter, ovisnost i bolest.
Podne i sredinu dana iskoristi za aktivnosti, pij vodu, misli i sjeti se daha, popij sokove od povrća i uživaj.
Prije zalaska sunca obavi sve formalnosti oko pijenja vode, večere, koja je najobilniji obrok i pripremi se za spavanje. Budnost ovisi od koncentracije misli, a ne zato jer sate provodiš duboko u noći, kada su zračenja slabija, kada nema svjetlosti. Preko noći, ako ne spavaš, trošiš rezerve tijela koje si preko dana nakupio.
Kada se ujutru probudiš u ustima moraš imati slatku vodicu kao znak da ti je misao jasna i krv čista. Neprijatan zadah iz usta dokaz je kada ne misliš pozitivno i kada ti je sluzava krv.
Ujutru ideš mokriti i mokraća ti treba u svemu ličiti na destiliranu vodu, mora biti potpuno neslana, bez mirisa i okusa. To je dokaz da destilirana voda u krvi i limfi savršeno čisti tijelo.
Moraš znati da tvoje tijelo živi od onih živih encima, živih mjehurića u kojima je vakuum, čime se recikliraju stanice tijela. Hranljive tvari su samo ona zgusnuta svjetlost oko vakuuma i točno se zna koliko tijelu treba hranljivih tvari na dan. Svaki višak je otrov za tijelo, a ti moraš znati kako izgleda pravilan obrok hrane, koji se sastoji od 75 % sokova od svježeg voća i 20 % sokova od povrća. Ostatak od 5 % pripada orasima, sezamu, bademima, suncokretu i drugim zrnima. Primjećuješ da tu nema soli, ulja, brašna, žita, nema kuhanja, jer termičkom obradom umiru oni ioni.
Kada se samo jedan dan hranih pravilno, samo tijelo će ti reći da je to pravi princip. Ono što dišeš, piješ i jedeš, mora biti potvrđeno kroz nečistoće koje izbaciješ iz tijela. Bukvalno što si uneo u tijelo, slično trebaš izbaciti iz njega, jer tijelo živi od onih iona koji se ne vide u hrani.
Znanje je život, a ti se preslišaj koliko si spoznao život, koje su ti želje, prema čemu si ovisan, zbog čega reagiraš, osjećaš bol i nisi zadovoljan? A sve je tako jednostavno, jer materija je idealno NIŠTA.
Najveća je zbrka oko toga, što u tvom životu ništa nije idealno kao NIŠTA, većinski je u tebi SVAŠTA. I kada to shvatiš i postaviš gdje mu je mjesto po vertikali stvaranja, život će ti biti jasan. Ako ti još ništa nije jasno, znači nemaš pravo znanje, nemaš pozitivne misli, nemaš uvid, nisi slobodan, bez obzira šta ti o ovim stvarima misliš. Jer život je velika iluzija koju umišljaš da je stvarnost, a stvarnost je samo u stanicama tijela i čistoj krvi, a ne u tvojim željama i umišljanju.
Ako shvatiš ove riječi, shvatićeš da su želje iluzija, a ne tvoje tijelo. Tijelo je samo funkcionalna iluzija, kao mjesto odakle se vidi stvarnost. Ako hoćeš i svjetlost od koje si stvoren predstavlja najjednostavniju iluziju u odnosu na izvor. Znači nije problem u iluziji u kojoj si uronjen, nego u jednostavnosti nje same. Kada si u opsegu čiste svjetlosti i istine, nemaš zbrku, a to je cilj života, jer si tad miran. Manje je važno što je stvarnost, a što iluzija na kozmičkoj ravni. Ti si biće koje misli i osjeća i moraš imati mir.
Preko prirodne moći tijela kroz pozitivne misli možeš sagledati sva stanja materije jednovremeno, tako što ćeš živjeti jednostavno i slobodno, bez ovisnosti od želja ili bilo čega drugog. Bitan je sadržaj misli, koji definira karakter tijela, tvoje ponašanje i potrebu za grijehom.
Nemoj vjerovati u ništa i ne preispituj se da li si živ ili nisi. Umjesto toga budi ljubav, jer je ona neovisna, nju ništa ne može prevariti, bez obzira da li nešto znaš ili ti nije jasno. Kroz formu ljubavi imaćeš imunitet tijela, čist karakter i pravi smjer ka istini života.
Uživaj u ljubavi jer u tom uživanju ne činiš grijeh i ne možeš postati ovisan. Samo pazi ljubav ne može biti umišljena, ni želja ni patnja. Ljubav je mir u srcu.
Nije ljubav ako ti netko fali. Nije ljubav ako nekoga silno želiš. To je umišljanje. Ljubav je čist protokol stvaranja života kroz dah i misao.
Bezuvjetna ljubav je ideal budnosti misli u praćenju daha. Tu budnost ima majka kad rodi dijete. Ona prati svaki dah djeteta. Znači taj obrazac može imati svatko, ako želi.
ZNANJE I DILEME
Čudne se stvari dešavaju.
Stvoren si od savršene materije, od svih zračenja, od svjetlosti, nastavljaš tijelom proživljavati savršenost svijeta, a svakog trenutka dovodiš sve u dilemu, ispada kao da si potpuno nestvaran u odnosu na ono što jesi.
Jedini razlog su misli, kojima lutaš svuda oko sebe i najmanje te ima na mjestu promicanja života kroz tijelo.
Zato nemaš pravo znanje, zato si ograničen u moćima i zato se stalno praviš lud i moraš griješiti.
Krenimo od daha.
Dišeš plitko jer te strah da se nećeš otrovati od zraka.
Ne vidiš istinu jer si stegnut u grlima.
Slab ti je imunitet jer ne dopustaš ljubav u srcu.
Odnosi su ti loši, jer nemaš moć sagledavanja potreba ostalih ljudi.
Pun si želja i nisi odlučan odabrati pravu.
U strahu si za život, a nisi u njemu.
Koji si ti lik, jesi li stvaran ili si samo sjena, ovisna od svjetlosti, pa kada je dan ti se pojaviš, a kada je noć nema te nigdje?
Svaki dan se uvjeravaš da si živ, a ipak sumnjaš u taj život. Moraš znanjem i mislima uroniti ili zagnjuriti u dubinu života, da ti jednom za sva vremena tjelesna stanica pokaže da je u njoj vječni život, u smislu vakuuma, koji mora biti čuvan tako duboko. Kada se jedna stanica umori, smjenjuje je druga i to brzinom one iste svjetlosti i onih istih zračenja kojima si stvoren.
Život tvojih stanica i tijela ovisi od tebe, tvog znanja i misli, da li si prisutan u dahu, da li piješ čistu vodu, da li jedeš živu hranu.
Tu dileme nema.
Točno se zna što je živa a što mrtva priroda.
Ako navečer potopiš u vodu komad mesa, a u drugoj posudi zrno žita, ujutru ćeš vidjeti da je meso mrtvo, a zrno žita je pustilo živu klicu. Da li ti to nešto govori?
Živa priroda ima najviše kvalitete postojanja, ali samo kada su svi prisutni u živom tijelu.
Sve što je živo savršeno je postavljeno, ne trebaš ga soliti, kuhati, miješati sa drugim. Živo sadrži u sebi sve što je potrebno za život.
Mrtvoj prirodi trebaju neke stvari da se malo dulje održi na zraku i odupre oksidaciji.
Kuhinjska sol služi kao konzervans za mrtve namirnice, a za tebe predstavlja otrov. Prirodnog natrija dovoljno ima u povrću. Zato ne trebaš ništa soliti.
Klor služi za grubo pročišćavanje vode i dezinfekciju prostora, ali je on ujedno jak otrov, koji svakako ostaje u vodi koju piješ. Zato moraš piti destiliranu vodu koja je destilacijom savršeno pročišćena i postala živa.
Kada ono živo zrno žita skuhaš na vatri i ono postaje mrtvo. To znači da ne trebaš ništa kuhati.
Postoje mnoge obične stvari koje podržavaju slobodu stvaranja, za koje ti neznaš, praviš se lud ili reakcijom odbijaš.
Odbijajući nešto, zapravo negiraš slobodu prirodnog toka stvaranja. Tako činiš grijeh, ne misliš pozitivno, nisi budan i prisutan u dahu i lagano veneš, onoliko brzo koliko se slijepo tijelo može nositi sa vremenom.
Svome egu si nametnuo breme života, a ono je ograničeno na tijelo, kome nedostaje zračenje neba, a jedino ga može primiti kada pozitivno misliš.
Priča je toliko drska koliko se ti praviš lud i dokle će to trajati?
Da li postoji dan tvog otrežnjenja, napuštanja ovisnosti u grijehu i reakciji na život?
KULTURA
Da li si razmišljao da je kultura jedino namjenjena neznanju, a upravo se to odnosi na društvo u cjelini.
Kada je znanje u pitanju, a znanje je život, svaka reakcija je opravdana, jer život moramo štititi na svaki mogući način. Kultura nema veze sa životom.
Ako netko uporno griješi i time dovodi u pitanje mir drugih, takvo ponašanje nije dopušteno.
Svaki grijeh ima svoju svrhu i rangran je prihvatljivim kodeksima ponašanja u grupi. Ako je netko u dubljem grijehu od dozvoljenog, znači da je nezreo, nedorastao životu i da treba tuđu pomoć i skrb.
Ukrasti znanje nije grijeh, a pokazati znanje je odgovornost za druge, jer se sve to odnosi na jedan život materije.
STVARNOST
Što je stvarnost?
Nije moguće dati odgovor na to pitanje, jer nisi direktno u njoj.
Umjesto toga odgovor jedino možeš potražiti u razmišljanju, ali će to biti samo iluzija na stvarnost.
Kako možeš materijalizirati iluziju i dobiti potvrdu stvarnosti kroz formu iluzije?
Moraš se koristiti onim što imaš, onim što znaš, onim što opažaš, onim što možeš zamisliti.
Imaš tijelo, znaš mnoge stvari, opažaš mnoge stvari, možeš zamisliti svašta.
Prema tome imaš sve alate i kompletan laboratorij za dokazivanje istine stvarnosti.
Obzirom da je sama iluzija beskrajna, a točka promatranja je u tebi, to znači da moraš uključiti misli, kemiju i alkemiju u spoznaji stvarnosti.
Misli su ono što misliš, kemija je ego i tijelo, a alkemija je spiritualna moć.
I uranjanje u stvarnost počinje spiralom spoznaje, vođenom svjetlošću, znanjem i iskustvom. U suštini, stvarnost te sama vodi svom izvoru.
Beskraj je u pitanju i putovanje može potrajati 13,5 milijardi godina, ali eksperiment možeš završiti tako što ćeš mislima i brzinom svjetlosti uroniti u stanicu tijela na jednostavan način, preko fizičkog pročišćenja, preko čiste krvi, preko religije srca i preko jasnog uvida.
Spoznajom stanice tijela, spoznaćeš svijet i život materije.
Nije slučajno što je tvoje tijelo prilično savršeno i što ima moć misli, u odnosu na sve drugo u prirodi.
I što si spoznao?
Da je materija savršenstvo, sastavljena od stvarnosti i iluzije, od lica i naličja, od mogućeg i nemogućeg, od apsolutnog i fizičkog, od zamislivog i nezamislivog, od živog i mrtvog.
Kad sve zbrojiš i oduzmeš pojavila ti se istina o svemu što si istraživao, a ona je na sredini prostora i vremena, na sredini između stvarnosti i iluzije. Istina je križ života materije, kao svršen čin stvari, bez ostatka, sa beskrajnim mogućnostima u svim smjerovima, kroz simbol križa i četiri strane svijeta.
Što reći djeci o stvarnosti i iluziji, o životu materije?
Život je stvaran i nestvaran onoliko koliko znaš o njemu, ni manje ni više.
Obzirom da je materija savršena, onda savršenstvo jedino može biti NIŠTA.
Temeljem savršenstva NIŠTA, sve drugo je iluzija i stvarno nalazi se sa ove strane istine.
Kako NIŠTA može biti nešto?
NIŠTA je stvarnost koju ti nisi u stanju prepoznati sa svojom pretpostavkom fizičkog tijela, mislima i spiritualnom moći. Jedino kada uroniš u NIŠTA, spoznaja je moguća, ali u tome nema tebe, niti sve druge iluzije s kojima si došao do stvarnosti - NIŠTA.
Ne moraš sebe mučiti u razmišljanju, ali obrati pažnju na dimenzije NIŠTA, a ona je ipak dimenzionirana kroz BESKRAJ. U samom beskraju je sadržana suština. Beskraj se vidi kada na njega padne prašina, a ti skupljaš tu prašinu već 13,5 milijardi godina i nakupilo se dovoljno iluzije od prašine, da bi konačno mogao krenuti na put spoznaje stvarnosti beskraja.
Ako ti još nije jasno, razmišljaj ili pitaj.
Ž E LJ A
Sve se svodi na prvu želju bebe da udahne zrak i kasnije cjeli život tijela ovisi o toj želji, samo što je proširuješ novim željama i zaboraviš na onu pravu želju: Z R A K.
Sve što želiš kroz istinu, mora postati stvarno.
Ako želiš konačnu stvarnost, to možeš postići kroz pročišćenje tijela, znanjem, mislima i sviješću.
Ako želiš samo iluziju, onda se ona tiče materijalnog ostvarenja, imaćeš to kroz jaku koncentraciju misli na tu želju.
Želja je u suštini ponavljanje jedne misli.
Ti si sada možda u nečemu ograničen i imaš potrebu biti ovisan o želji.
Neki drugi su ovisni o mnogo većoj želji - VJERI.
Oni što im je sve jasno, nemaju nikakvu želju jer su svjesni života. Pozitivno misle.
Svaka slabost je samo nedostatak istine.
Svaka istina je jedino moguća kroz svjetlost i jasnu misao.
Prema tome kreni jasno misliti i jasno ponavljati želju, neka želja postane zrak sa kojim dišeš. Neka želja postane tvoj život. Zato želju izgovaraj na glas, ili u sebi, uz svaki udah zraka i ispuni je kroz duboki izdah.
Ona će se ostvariti samo ako je propustiš mislima kroz ISTINU u grlu.
Primjer:
Kada ti utrne noga, to je neprijatno i ti imaš jaku želju da trnci prestanu i to se stvarno dogodi.
Recimo da stvarno ne možeš hodati, ne moraš biti očajan zbog toga. Ako si prije mogao hodati, to ćeš moći ponovo, samo ako slabost pretvoriš u jaku želju, ako je mislima proguraš kroz istinu.
Na kraju krajeva ti si živ zato što misliš. Kako misliš tako se i osjećaš.
Ponavljaj želju:
ŽELIM HODATI
ŽELIM HODATI
ŽELIM HODATI
ŽELIM HODATI
ŽELIM HODATI
Čim više ponavljaš želju, to su misli jasnije u njoj i ona je sve bliža istini. Kada dovoljno poguraš misli kroz istinu, onda se dogodi sljedeće:
I S T I N A
Ona je jedna na granici, ne ponavlja se. Ili si prošao kroz nju ili nisi
Ako nisi, vrati se na početak.
Evo prošao si mislima i željom kroz istinu. Želja je potvrđena, sad imaš nastavak ispunjene želje:
HODAM
HODAM
HODAM
HODAM
HODAM
HODAM.
Ako mislima podržiš hodanje, ti stvarno hodaš. Naravno primjer je banalan, ali prirodan i istinit.
Obzirom da si uronjen u starim navikama, obzirom da koristiš stare obrasce pokreta, misli i ponašanja, treba ti malo vremena za promjenu navike, za promjenu šifre u mislima, kodovima i transferzalama ostvarenja želje.
Budi uporan jer život je ekspirement i cirkuska predstava za koju moraš imati znanje, iskustvo, mir i upornost da uspiješ u njoj.
S r e t n o, vidim već uspio si, nije bilo strašno.
PROKLETSTVO
U suštini prokletstvo predstavlja kršenje pravila igre i poštivanje reda slobode stvaranja.
Kada imaš želju koja nije u skladu sa stvarnim potrebama tijela i njenim mogućnostima, zasigurno činiš grijeh.
Većini ljudi se dešava da umišljaju život, znači ne misle o njemu.
Na drugoj strani imaju jaku želju ostvarenja nečega što predstavlja iluziju. Tako čine grijeh.
Kroz misli čovjek može izmisliti sve, život kao savršenu iluziju ili bilo koju drugu iluziju.
Razlika je u tome što koz životnu iluziju ne čini grijeh.
GRIJEH
Mnogi ga opravdavaju zbog spoznaje. To nije slučajno i vuče korijene iz djetinjstva, kada si svašta radio zbog spoznaje.
Međutim, sada imaš misli i ne moraš činiti grijeh da bi nešto spoznao.
Ako smatraš da bez grijeha ne možeš, ili neznaš prirodnu granicu grijeha, onda se posluži društvenom praksom, gdje se grijeh kažnjava kroz novčanu kaznu ili zatvor.
ŽELJA
Materijalna želja se javlja kada ti nije čista krv i kada nemaš moć pozitivnih misli, kada si ograničen u znanju i kada si ovisan.
Materijalna želja ima veze sa karakterom.
ZNANJE ILI INTUICIJA
Na život se utjecati može znanjem ili intuicijom, ovisno od moći misli, percepciji i želji.
PISANJE
U suštini nemam ništa novo za dodati, sve postoji ili je iluzija, ali dajem odgovor na pitanja onih koji ne misle i ne vide istinu. Osjetim u prostoru da postoji nečije pitanje i upetljam se oko njega.
Nema veze, nešto usput naučim.
ZNANJE ILI GRIJEH
Pazi ovako.
Život je zatvoreni krug tranzicije materije i na tom pute je sve, stvarnost i iluzija, svjetlost i istina, znanje i grijeh.
Ako nisi sklon pozitivnim mislima, kojima možeš preskakati etape životnog puta, onda moraš prihvatiti težu formu preko grijeha.
Svi oni koji pozitivno misle i drže se vertikale života i svog daha, bliži su istini i dalje od grijeha.
Ako ti spadaš u grupu onih kojima je strast, uživanje i grijeh jača strana od pozitivnih misli, onda budi spreman na izazov koji te čeka na putu života.
Uđi u malo jači grijeh, neka te oprži u mozgu, da te ta rana natjera na pozitivnu misao. Nikada se nezna, možda ti treba izolacija u samici zatvora da kreneš pozitivno misliti. I to je bolje od bolesti.
Sam si se uvjerio da ne voliš učiti niti misliti pozitivno, onda se nemoj mučiti dalje, kreni negativnom stranom, svejedno ćeš naići na istinu.
MATERIJA SVE I NIŠTA
Materija je vječno postojanje:
savršenstvo,
ideal,
život,
tijelo,
jedinstvo,
jednostavnost,
sveprisutnost,
svemoć,
prostor,
vrijeme,
svjetlost,
istina,
stvarnost,
iluzija,
križ,
znanje,
snaga,
životna sila,
moć
milost,
manifestirana,
nemanifestirana,
slika,
oblik,
predmet,
živo,
mrtvo,
muško,
žensko,
organizam,
biljka,
životinja,
čovjek,
svjesno,
nesvjesno,
toplo,
hladno,
gore,
dolje,
sve strane svijeta,
svaka točkica svijeta,
misao,
svijest,
ego,
karakter,
budnost,
san,
ljubav,
bog,
duša,
duh,
um,
mir,
stvaranje,
reakcija,
bolest,
radost,
uživanje,
vjera,
sudbina,
proročanstvo,
iscjeljenje.
MATERIJA JE SVE I NIŠTA, jednovremeno kao SVJETLOST i ISTINA.
Središte materije je u sredini vrtnje, ne u krajnostima SVE i NIŠTA.
Središte vrtnje materije je svjetlost u idealno bijeloj boji, koja se postiže u svakoj točki prostora svijeta, bez vremena. Upravo je bijela boja savršen mir i napetost materije, sa svim mogućnostima vibracije u njoj. Svi putevi izviru iz svjetlosti. Tako je svijet samo jedan prostorni hologram u kome se materija igra, svjetli i gasi se, pravi vatromet ili spava.
U igri materija mijenja sve oblike, može biti fizičko, metafizičko ili apsolutno stanje.
U trenutku može biti sve ili ništa.
Materija je svemoguća ali ne može sebe uništiti, jer je zauzela cjeli prostor i vrijeme svijeta. Kada bi se uništila, ne bi se mogla nigdje sahraniti. Zbog toga je savršena, jer nikada ne umre za stalno. Sve što je stvoreno jedino materiju koristi za svoj oblik, život i trajanje.
Ti si zabrinut za svoje tijelo, koje u sebi ima više organa, više funkcija, sistema, osjetila, reakcija. Napor je to uskladiti.
Jednostavnost ćeš postići ako ostaviš tijelo na miru, ako ostaviš sebe na miru i posvetiš se analizi materije. Između stvarnosti i iluzije, između sve ili ništa, uvijek imaš najmoćnije sredstvo svjetlost, kao istina koja te vodi ka materiji u svim smjerovima. Gdje god si krenuo, šta god si pomislio, ne možeš ići dalje bez svjetlosti i istine.
To je trenutak kada vrijeme stane, a život promiče neometano.
U tvom tijelu su sva tri stanja materije i zato imaš svu moć prosvijetliti tijelom i ostati vječan. To se postiže tako što ćeš spoznati život materije i tijela do kraja, usput uživati u svemu, slobodno stvarati i kada si sve probao, kada si se zadovoljio svega, ne moraš više to ponavljati i odlučiš se preseliti u vječnost, na prirodan način balzamiranja tijela, opet preko svjetlosti.
Cjeli život radiš na tome, jer nije jednostavno prevesti živo i relativno tijelo u savršenstvo vječnosti budućeg dijamanta.
Od ideje do rađanja vodi te apsolutna inteligencija, a od tijela do vječnosti, vodi te tvoja misao i svijest. To su dvije radnje tijela na jednom putu postojanja materije.
Život nije nikakva mudrost, niti može biti, jer je jednostavan u svemu. Najprostije rečeno život je svjetlost, zrak i voda, tako si i stvoren.
Nameće se pitanje zašto bi morao biti nešto izvan svog postojanja, izvan svog života, kada tako nešto nije moguće?
Ako imaš želju, možeš je odmah ostvariti u mislima, preko znanja o savršenstvu materije. Znanje je zlatna ribica tvog života koja ti ispunjava sve želje.
Smjer tvojih misli mora biti os vrtnje života tijela, po vertikali, onako kako se dah odvija, onako kako slobodno pada voda, jer su i zračenja po vertikali, od neba do zemlje i obrnuto.
U praznom prostoru ničega nema, zato ne postoji svjetlost. Ovdje na zemlji gdje je sve puno, postoji svjetlost, istina, stvaranje, zračenja, živa i mrtva priroda. Postoji gore i dolje, lijevo i desno, teško i lako, dan i noć, budnost i san. Možda je to samo iluzija, ali temeljem materije i ona postoji.
Bitno je da si miran i da ne osjećaš bol i patnju.
Bitno je da si čist u karakteru, kako ne bi remetio mir prostora oko sebe.
Bitno je da koristiš sve potencijale materije i prirode, ne na štetu drugih.
Bitno je da znaš svrhu života i da su ti svi braća i sestre, po materiji, životu i postojanju.
Bitno je da si jednostavan i u ljubavi sa cjelim svijetom.
Bitno je da uživaš u životu uz samo jednu želju, jednu istinu i jednu svjetlost.
To uživanje i svjetlost su život i ne mogu biti pretjerivaanje, ovisnost i grijeh.
Najprije moraš dobro poznavati život, a onda se igrati u njemu do mile volje, jer te znanje uvijek vraća na pravi put.
Nije problem maštati, imati želju, počiniti grijeh. Problem je osloboditi se te ovisnosti.
Konačni cilj je sloboda stvaranja, a ona se postiže kada slijediš vertikalu života, dah i istinu, kada proširiš znanje i stekneš pravo životno iskustvo.
Ako u odrastanju nisi imao ljubav, to ne znači da je sada ne možeš probuditi. Ono što nisu znali roditelji, ono što su te varali u školi i društvu, sam možeš popraviti ako pozitivno misliš, ako znaš što je život.
Nemaš potrebu biti zabrinut, pod vjerom i ovisan od sudbine, kada imaš moć svjetlosti u mislima, imaš moć stvaranja i oblikovanja života, imaš moć uživanja.
To znači da moraš postati zreo, a onda uživati. Ako to shvatiš obrnuto, onda si u grijehu, jer postaješ ovisan bez potrebe, kada sve imaš u sebi. Ovisnost je zbrka u grijehu koga se ne možeš osloboditi. Jedini način za izlazak iz ovsnosti je napuštanje samog grijeha.
Ako nisi shvatio, odbaci sve prema čemu si ovisan i grijeh će izaći iz tvojih misli.
Život je samo prosto znanje o materiji koja je sve i ništa.
Obrazovanje, crkva i duhovnost imaju cilj, kao što sve drugo ima cilj, ali to nema veze sa tvojim životom. Ne moraš bježati ni od čega, ne moraš biti u nikakvoj reakciji, jer uvijek imaš svjetlost u mislima, imaš istinu i slobodu, imaš svu moć svijeta. Nitko ti ništa ne može ako to nećeš, ako si miran i ako ti je sve jasno. Zračenja te uvijek podržavaju, bez obzira na prilike.
I kada si u zatvoru, onom društvenom ili kavezu misli, problema, želja i boli, zračenja su u tvojim pozitivnim mislima i uvijek si slobodan. Naravno ako to znaš.
Zato se nikada ne pravi lud, nemoj praviti scenu od života, jer život promiče i bez tebe, bez tvojih misli i bilo koje scene. Pozitivne misli ti služe da si slobodan i da uživaš u ljubavi do koje ti je stalo.
Ako nešto neznaš, to nije problem, uvijek postoji netko tko to zna, ili negdje piše. Pitaj, širi prijateljstvo. Budi naivan i nevin, budi bez znanja, jer to nije grijeh. Ne stidi se svoje naivnosti. Znaš da su djeca mila, jer su nevina i naivna. Kada znaš „sve“ nitko te ne voli, jer u tvom znanju nitko ne vidi istinu. Bolje je da neznaš ništa, ali da si istinit u smislu normalnog ponašanja.
Ništa do sada nisi propustio, jer ti se sve dešavalo zbog uzroka i posljedica, zbog svih problema, ali mogućnosti su beskrajne za mir i ljubav, za slobodu stvaranja.
Ajme ti si materija, svjetlost, sve i ništa, po principu dana i noći, budnosti i sna. Tako je i u tvom životu, za tvoju majku si princ, a za tvog šefa neradnik. To su dvije krajnosti, a ti si samo život tijela materije i misao koja te drži u svjetlosti.
Za svaki slučaj uzmi si život u svoje ruke i uživaj, on će ti sve reći dok si u zagrljaju s njim.
Ako možeš uzmi učitelja, ako ne možeš počni proučavati materiju, kroz svoj dah, kroz pročišćenje tijela. Idi redom, ništa ne preskači, jer život su karike DNK kodova. Ništa ne privlači i ne odbijaj, samo propuštaj kroz sebe, jer je svjetlost beskonačna kao izvor stvaranja, a nju prati tvoja misao. I kad spavaš ego je budan za tebe, zato budi dobar sa egom, nemoj ga tjerati da se brani od tebe, jer ćete oboje narušiti odnos i karakter tijela, a tijelo nije krivo za vaš dogovor.
Jednostavan si ako sebe možeš zamisliti da si bijela boja, ako se pred ogledalom vidiš kao mir i slika u bijeloj boji. Naravno vidiš ti mnogo boja na slici u ogledalu, zato moraš mnogo raditi na svom pročišćenju. Od svog tijela trebaš napraviti sjeme u vidu kristala leda, to je simbol svjetlosti i dugovječnosti. To ćeš postići ako piješ destiliranu vodu, jer ona je živa i ima moć da iz tvog tijela izbaci sve što je višak.
Obrazovanje i vjera ti nude mnogo zabluda, a destilirana voda ti stvarno ispire tijelo i čini ga prozračnim i svjetlim, jednostavno i prirodno, onako kako si u njoj stvoren od svjetlosti. Sada imaš tu istu svjetlost, dišeš i samo pij destiliranu vodu i vratićeš se u savršenstvo kakav si bio u trunoći.
Znanost tumači da voda mora sadržati minerale, ali ne kaže da oni moraju biti u obliku koloidnih iona, a ne u obliku kristala koji ne mogu proći kroz metabolizam tijela. Život je stvoren prirodno, bez vode iz gradskog vodovoda koja je puna otrovnog klora i drugih smrtonosnih tvari. Nikada se nezna koju će količinu klora sipati onaj radnik u noćnoj smjeni vodovoda, koji je u svađi sa ženom, koji nije primio plaću i koji sprema širu osvjetu. To su velike razlike i tema za tvoje razmišljanje. Sve se to odnosi i na hranu koju jedeš. Ti uživaš, nije sporno, ali od tvog uživanja tijelo pati i stvaraju se crne rupe u njemu i boli. Ne može industrijska hrana biti kvalitet tvog života, jer je termički obrađena i mrtva, jer ne sadrži kakvoću prirodnih hranljivih tvari, jer je soljena otrovnim natrijum kloridom i mnogim otrovima koji je održavaju da se ne kvari na zraku. Ti uživaš u tim otrovima i svakim danom postaješ iluminat koji će uništiti sebe i ovaj planet.
Ti uživaš u namirnicama od životinja jer su te tako navikli, ali duboko u sebi osjećaš grijeh, samo si ovisan pa ne vidiš način za promjenu prehrane.
Obrazac tvog života je svjetlost, zrak, destilirana voda i živa hrana. Tako si stvoren i tvoji enzimi i hormoni samo to prepoznaju, a ti samo uživaj. Nisi više dijete koje jede samo zato jer je gladno, nego moraš znati koje su stvarne potrebe tijela, nevezano za tvoje navike i uživanja, zalaziš u godine kada ti slabi imunitet zbog nemarnosti prema životu tijela.
Uvijek si ti na potezu. Što ćeš raditi osjetićeš sam i oni oko tebe, a za postojanje materije to nije bitno.
Ništa nije bitno jer je sve stvarnost i iluzija jednovremeno, ovisi gdje si sada.
Misli pozitivno, ne budi ovisan ni od čega, ne reagiraj na ništa, budi ideal sam sebi, jer je to prirodno i možeš napraviti već sada.
Možeš li postići mir da u tvom životu ništa i nitko ne bude umiješan?
DEHIDRACIJA TIJELA
Na život si okačen izravno i ništa nisi propustio, možda ti se samo tako čini.
Sada ti je važno usmjeriti misli, kao svjetlost koja pomaže, prema crnim rupama u tijelu, koje ne vidiš, zato moraš misliti na cjelo tijelo.
Destilirana voda je zakon prirode tijela za rješenje dehidracije, tog uzroka pojavi crnih rupa, sluzave krvi i svake boli. Ona je živa i moćna, po moći druga razina do istine, iza zraka, ali su naslage u arterijama i cirkulatornom sustavu već otvrdle u kamence i treba vodi vremena da ih polako otapa i izbacuje iz tijela. Zato moraš biti uporan, strpljiv i da pravilno izvodiš čišćenje tijela.
Nekoliko dana samo trebaš piti destiliranu vodu, da tijelo dovedeš na početak samorealiziranja. Ne brini zbog hrane, tijelu ona ne treba odmah sada. Ako osjećaš glad, to je samo posljedica žednih stanica. Za nekoliko dana ćeš se dovoljno pročistiti da jasno vidiš razliku što je uzrok bolima u tijelu.
Sa destiliranom vodom nikako ne možeš pretjerati, jer se ona brzo propušta kroz metabolizam. Kada osjetiš ugodnu vlažnost kože tijela, slatkoću u ustima, to je znak da si se pročistio i da možeš razmisliti o hrani, koja je svakako tvoj problem. Suha koža, perut, naslage mrtve kože na laktovima, koljenima, tabanima ili drugim mjestima na koži, samo su znak „neizlečive“ psorijaze, a u suštini se radi o dehidraciji tijela, već duže vremena.
Najteži oblik psorijaze se može sanirati destiliranom vodom za desetak dana pročišćenja tijela. Mnoge se boli i bolesti mogu sanirati u desetak dana uzdržavanja od hrane, zato jer se krv pročisti i dobije potrebnu brzinu svjetlosti, koja kao laser razbija kamence po stijenkama arterija. A to je moć vode, naravno svjetlosti i zračenja, jer voda je od njih stvorena.
Živa priroda postoji zbog destilirane vode u prirodi, koju biljke savršeno oživljavaju preko fotosinteze, jer direktno koriste svjetlost. Biljke jednostavno odstranjuju minerale iz nečiste vode koju piju iz zemlje i atmosfere. Zato nam vegetacija najviše treba u prehrani, zbog destilirane vode i klorofila, koji je esencija zračenja i hrana za tvoju krv, preko hemoglobina.
Tvoje tijelo je stvoreno u vodi, ima oko 80 % vode u sebi i svakako je najviše ovisno o vodi, zato o vodi moraš znati mnogo više, na pravi način i ne biti podložan navikama. Zato se destilirana voda koristi kod reanimacije povređenih tijela, infuzijom, naravno najprije se daje zrak. Tijelo je kao barka na vodi, na pučini oceana (života). Tu jedino pomaže mir i znanje, inače će barka potonuti od valova koji je zapljuskuju. Tvoje znanje je čist zrak, destilirana voda i jasna misao.
Ništa bolje nego kada sam sebe navikneš na prirodnu infuziju tijela, na pijenje destilirane vode.
Medicina zna sve, ali je to društvena djelatnost upošljenika kojima treba plaća i oni moraju raditi tako da bolesnih bude što više. Znaju oni kako treba liječiti bolesti, ali se prave gluhi, jer podržavaju industriju lijekova i umjetne hrane. Sve to ima cijenu, na jednoj strani zbog interesa, a na drugoj strani je neizbježna posljedica u dehidraciji tijela i svim bolestima.
To je zbrka, a samo je istina u tebi, koju moraš otkriti kroz jasne misli, a one nisu moguće bez čiste krvi. Krv samo može biti čista pijenjem destilirane vode.
Medicina kaže da su sve bolesti na psihičkoj bazi. Kao prvo psiha je izmišljena i izvedena od pojma duša. Kao takva je iluzija i neistina na prave uzroke u dehidraciji tijela.
Ne postoji bolest, izuzev degenerativnih, koja se ne može sanirati destiliranom vodom, na način pravilnog pročišćenja i dovođenja tijela u najbolju provodljivost svjetlosti i zračenja.
Mnogi muškarci pate od impotencije koja nije poremećaj tijela, nego posljedica duge dehidracije, čime pojedinac gubi seksualnu želju, zbog pada imuniteta i životne sile.
Moraš praviti razliku između snage tijela, žive sile i moći. To su tri ključna kvaliteta tijela. Ti možeš imati veliku sirovu snagu, jer jedeš nabildanu hranu, koja ti mutira mišiće, ali to ne znači da si ojačao imunitet. Svi oni koji su crveni u licu, nabreknute kože, za koje kažu da „pucaju od zdravlja“, zapravo su duboko nesretni ljudi, reaktivni, nemaju mir, samo gutaju hranu i piju svašta, mineralnu, pivo, vino i druge alkohole. Svi oni imaju poremećen karakter i tlak krvi.
Destilirana voda otklanja impotenciju za desetak dana. Muškarac ponovo bude ono što je mogao kao mladić, jer je to prirodna stvar. Čovjek ne gubi seksualnu moć do posljednjeg dana života, jer je ona potencijal života tijela. Dokazano je da „ona stvar“ kod muškarca raste do posljednjeg dana, ako se ne razbacuje sjemenom i ako održava tijelo vitkim, ako ima znanje i jasno misli.
Sličan slučaj je i kod žena, gdje je najveći procenat bolesti na spolovilima, u prvom redu jajnicima, histeriji, raznim miomima, upalama, neurednoj mjesečnici.
Kada žena pije destiliranu vodu i vodi računa o tijelu i prhrani, njena spolovila postaju prirodna. Vraća im se sva moć koju su imale kao djevojke. Uz to mjesčnica postane prirodna, tek toliko da znaju da je imaju, jer je krv čista i nema što izbacivati.
Zdravo tijelo žene je uvijek spremno za oplodnju bez ikakve pripreme, bez stresa, koji mnoge žene imaju tijekom mjesečnice. Ispada da žena cjeli mjesec živi u tom stresu, jer ne vodi računa o vodi i hrani. Ona je puna vode i hrane, ali su joj stanice tijela žedne i gladne. Zato je razdražljiva, kao da joj sve smeta i nitko je ne razumije, a sama je kriva.
Pravilno disanje nije moguće zbog dehidracije tijela. Mnogi ljudi plitko dišu i zadržavaju otrove, jer je dišni sustav ovisan od krvi. Elastičnost pluća i bronhija su ovisni od čiste krvi. Sve je u tijelu ovisno od krvi i limfe. Ti ne možeš jasno misliti bez čiste krvi, kada je ona sluzava i ne prolazi kroz sitne krvne žilice u mozgu i endokrinim žlijezdama koje fino reguliraju funkcije organa tijela.
Mnogi imaju naviku ne žvakati hranu i gutati je na brzinu. Tako pojedu mnogo više od stvarnih potreba tijela. Prepune želudac, zaustave njegovu peristaltiku, i dalje osjećaju glad, jer su im stanice stvarno gladne. Hrana koju su pojeli nema kvalitet da može proći metabolizam do stanica. Tako nastaje kaos i pobuna u tijelu, koji rezultira mnogim bolestima.
Bez dubokog daha, želudac, trbuh, ošit (dijafragma), pluća, omlitave, ti osjećaš umor od hrane, spava ti se, a u tijelu se samo stvaraju mutirane naslage sala. Muti ti se pred očima. Stanice tijela su i dalje gladne i žedne, ti bi i daje nešto jeo i pio, i tako se cjeli život vrtiš u krugu navika, strasti i želja koje nemaju veze sa životom stanica tijela.
Bez pravilnog daha, oko srca se ne stvara vakuum i ono nema snagu prenijeti taj impuls na stanice tijela, a njima je vakuum bitan kao obrazac života. Vakuum je u suštini apsolutna inteligencija materije, prevedena na nižu razinu prirodne inteligencije tijela. Bez vakuuma stanice su mrtve, a sluzava krv nije u stanju dopremiti čist kisik i tako nastaje autotoksija organizma, obično trovanje i šok, nekada manji, nekada opasan po život tijela.
Tako ti i dalje uživaš u jelu i piću svega onoga što nije destilirana voda i organska živa hrana koji trebaju stanicama i tijelu. Zbog uživanja u mrtvoj industrijskoj i termički uništenoj hrani i nečistoj vodi, mineralnoj ili iz gradskog vodovoda, ti pristaješ na bolest.
No ton nije slučajno, tako se ponašaju svi oni koji imaju strah od smrti, jer ih sam strah tjera da prekrate muke, da što prije umru.
Dokazano je tko se plaši visine, kada je na višem katu, ima želju skočiti kroz prozor, zato brzo bježi u prizemlje, dok nije prekasno, a drugi se smiju zbog toga, jer nemaju pojma što znači strah i poremećaj karaktera tijela i obrana ega.
Sa destiliranom vodom imaš šansu povratiti vitalnost tijelu, tim prije imajući u vidu prirodni proces obnavljanja stanica tijela. Znači, sve što si propustio uraditi, nikada nije kasno, uvijek imaš šansu, jer si okačen na savršeni život. Tvoje uživanje te košta.
Moraš naučiti da si samo materija u fizičkom tijelu koje jednovremeno oživljava sva tri stanja materije, da se to odvija inteligentno preko svjetlosti i tvojih misli, zato nemaš pravo igrati se životom tijela, jer i ono ima svoj cilj evolucije materije.
Tvoje ponašanje nije slučajno i to razumijem do detalja, ali ti nemaš pojma kako dalje.
Vratimo se ponovo na materiju, koja je u osnovi NIŠTA, stvarnost i iluzija jednovremeno, temeljem svjetlosti između njih u smislu istine života.
Da bi tvoje tijelo bilo cjelina materije, mora imati suprotnost u njemu. To znači da je rođeno a još nije umrlo i kao takvo predstavlja problem svjetlosti i zračenjima. Kada je stvoreno tijelo od svjetlosti, priroda je obećala da će ga nakon oblikovanja prepustiti zubu vremena i raspada, ali ti to ignoriraš, jer sve radiš po svome. Napustio si prirodu i odao se grijehu.
Iskupiti se možeš za grijeh jedino ako umreš, jer te on stalno proganja na to. U suštini nećeš umrijeti tvoj život, jer je on vječan, nego će umrijeti iluzija u tebi.
U drugom tekstu ću objasniti moje iskustvo bijele smrti (istine), koju koristim pred spavanje. Umrem, oslobodim se svake napetosti i mirno spavam. Ujutru se budim kao nov, preporođen, sve sam zaboravio od jučer i to je najbolje, da ne pamtiš ništa, jer život je samo SADA.
Ako ti baš treba neko sjećanje, lako ga možeš pronaći u arhivi sjećanja, ali ona ne mora biti stalno prisutna u tvojim mislima, kao napor.
Kada si se rodio, imao si traumu i strah od novog prostora, a svi oko tebe su se radovali.
Kod umiranja svi oni plaču za tobom, a ti se raduješ, jer samo ti vidiš bijelu boju svjetlosti i istinu života.
Za smrt iluzije tijela ne moraš čekati sudnji dan, prouči princip umiranja na nogama i to uradi čim prije, ne košta i ne boli, a trajno te oslobađa svih ovisnosti i straha od smrti. Izgleda kao prava smrt, a ti si i dalje živ, jer tijelo ne može umrijeti bez želje da to učini. Ništa nije moguće bez želje, pa ni jedan pokret prsta.
Da li primjećuješ kako se pojam i riječ NIŠTA, uvijek nameće ispred života. NIŠTA je savršenstvo materije, kao nula, „0“, ništica, kao desetina, stotina, tisuća, kao najveće bogatstvo koje svi grabe na glup način preko materijalnog i novca, stavljajući na bijeli papir, na istinu, nepotrebne nule u milijardama dolara i drugih valuta, stavljajući potpis kao prijenos vlasništva. To je samo farsa, svi imamo život i NIŠTA se ne može spoznati materijalnim.
Eto to je NIŠTA u tvom životu, jer ga nisi shvatio kroz istinu.
Udah jest život tijela, ali je izdah život materije koja je stvorila tijelo.
Ne možeš biti sebičan, jer nisi takav zamišljen.
Znaš li što te sve čeka kada ujutru ustaneš?
Ego traži da spava, jer je cjele noći bio budan.
Misao traži svjetlost, jer je počeo dan.
Pluća traže zrak.
Tijelo traži protezanje.
Spolovila traže orgazam.
Želudac traži hranu.
Slezina traži šećer.
Žučna vrećica traži emociju.
Srce traži ljubav.
Jetra traži vodu.
Bešika traži da mokriš.
Debelo crijevo traži da ga isprazniš od izmeta.
Grlo traži istinu.
Mozak traži jasnu misao kao ekstazu.
Sloboda traži uvid iznad glave u slobodnom prostoru izvan tijela.
Bolje da si ostao spavati, jer vidiš da te čeka zbrka u tijelu.
Ovo ti pišem da shvatiš važnost smrti, kao iluzije koja te spašava od svega, koja te oslobađa svake ovisnosti. Ti ionako živiš u iluziji želja, zato ti je najbolje skupi sve želje u smrt, umjesto da nervozno čekaš njihovo ispunjenje. Sigurno ćeš patiti zbog neke želje, jer vidiš da su sve važne. Svaka se bori za sebe, ni jedna želja te ne ostavlja na miru.
Kada umreš, nitko od tebe ne može tražiti ništa i zato si nakon smrti konačno slobodan.
Imajući iskustvo smrti, tvoja misao će uvijek potražiti spas u njoj. Smrt će postati obrazac i imperativ tvog života, a ne strah. Ti ionako ništa ne možeš raditi bez obrasca i želje, bez misli, znanja i iskustva. Učini sve da smrt postane tvoja navika, kao reset na protekli dan i kaos u tijelu. Preporađaj se kroz smrt.
Drevni narodi nisu bili opterećeni suvremenošću koju ti imaš, nego su na život gledali kao životinje, direktno, uz prirodu i svjetlost. Za njih je život bio istina. To za tebe već nije, jer ga u svemu doživljavaš kroz interes, uživanje, cijenu i bogatstvo.
Oni su liječili svaku bolest životom, inteligentno, tako što su bolesnog gurali da čim prije umre. Plesali su oko njega, molili se da umre, jer je njega bilo strah to uraditi. Od svih napora oko njega, on je stvarno umro, preznojio se u mukama i ponovo se rodio. Zapravo teško je bilo sahraniti iluziju, jer je ona okupirala tvoje tijelo.
Kada ti smrt postane prijatelj, kroz bijelu svjetlost i istinu, sve drugo oko tebe, šareno, manje je značajno od smrti.
Kod rođenja ti nemaš nikoga, niti znaš za radost i bol, ali te tjera inteligencija, kroz želju, korak po korak, onako kako priroda to može. Mnogi vjeruju u anđele koji te čuvaju, međutim to je glupost, jer tek vidiš život i muku kada se rodiš, kada nestanu svi anđeli, a ostaneš sam sa sobom kao goli pištolj.
Misao je nastavak zračenja svjetlosti i ona te direktno vodi u smrt, čime se proces evolucije materije neometano odvija. Bez obzira da li pristaješ na smrt sada ili ne, materija strpljivo čeka priliku kada nemaš budnost nad tijelom i svejedno ćeš morati umrijeti. Zato sahrani iluziju smrti koliko danas, time ćeš zadovoljiti materiju i ostavit će te na miru. Njoj je jedino bitno da ti znaš da je život samo materija. Kad to potvrdiš kroz smrt, slobodan si za sva vremena. Više ti život neće braniti ništa, jer si ga uvjerio da je u pravim rukama i da se nećeš opirati evoluciji.
Znači rađanje nije bilo početak života nego kraj. Pravi život počinje poslije smrti, naravno u iluziji tijela, jer je ono samo iluzija materije, stvoreno od najjače iluzije svjetlosti. Malo njih shvaća da je udah zraka smrt tijela, a izdah preporod i život, jer tijelo bez zraka može, ali u otrovima ne može. Otrovi su plinovita stanja materije, koji razgrađuju tijelo velikom brzinom i ono umire bez pitanja. Zato je destilirana voda suština života tijela, milostiva, strpljiva, izdašna, skoro najživlja u prirodi.
PRIČA
Još ćemo se dugo mučiti pričom o životu, tijelu, svjetlosti, istini, mislima, zraku, vodi, hrani, jer još uvijek nismo na razini istine. Uvijek nam izmakne zbog nepažnje, zbog slabe koncentracije misli na nju.
Ništa ne može biti jednostavno, ako nije potvrđeno istinom.
Nju jedino možeš potvrditi kada si u njoj, a preslika istine je tvoj mir, jasnoća u sebi i pristojno ponašanje prema drugima, kada ne reagiraš upadljivo.
SUŠTINA ŽIVOTA
Da.
Najprije moraš cijeniti subjektivnost stvari, jer da nije tako neki bi izgubili volju.
Nitko ne može biti bolji od drugoga, jer je u pitanju savršeni život.
Ako taj život bolje razumiješ, on ti pruža sve radosti.
Na drugoj strani, ako se glupo igraš sa životom, odmah dobiješ po leđima.
Naprosto je to kozmička pravda.
Kao ljudi uređujemo odnose, družimo se, sklapamo prijateljstva i širimo ljubav.
U tim odnosima nerijetko netko drugoga skrbi i to je problem odnosa među ljudima, jer se stvaraju mnoge ovisnosti, a znamo kada je netko ovisan on nema pravu želju, ne može misliti izvan ovisnosti, a samim tim ne dopušta protokol ljubavi u tijelu.
Na skali živog i mrtvog, crnog i bijelog prepoznajemo sve kvalitete života svijeta materije i čovjek ima moć da jednovremeno proživljava sva stanja materije. To je moguće sa optimalnim tijelom, kad si slobodan i kada se ponašaš u granicama svojih mogućnosti i stvarnih potreba tijela.
Svaki čovjek ima svoj životni put, u slobodnom stvaranju i svim smjerovima, dopuštajući u sebi razvoj svih moći, koje se tiču propuštanja zračenja, kroz istinu i svjetlost, kroz jaku želju i misli, kroz uvid.
Znanje je zajednički imenitelj svima nama u poznavanju života. Zato dijete ne može bez roditelja, a tragač života bez učitelja. U suštini sve može, ali u slučaju čovjeka to može biti mnogo brže.
Dovoljno je da jedan čovjek u svijetu spozna dublju suštinu, da nam svima olakša muke. To su mnogi uradili: Pitagora, Hipokrat, Ajnštajn, Tesla. Njihove spoznaje i materijalizirana otkrića, još nitko nije pobio.
Na drugoj strani imamo duhovna otkrića Buddhe i Isusa, ali su te spoznaje pretočene u manipulaciju naivnim ljudima. Od prirodne duhovnosti, nastale su sve religije svijeta, izmišljanjem boga, duše, uma, energije, kada je čovjek postao ovisan o vjeri i izgubio moć želje za životom i jasnim mislima. Vjernicima je imperativ života raj poslije. Izgubio je prirodnu moć buđenja ljubavi i svijesti.
Vjera u boga je put u osjećanja i isključivost, kada ti svi smetaju ako nisu na strani tvog boga. Zar to nije glavni problem odnosa, zbog same reakcije, koju ne smiješ ispoljavati. U vjeri se zavaravaš iluzijom boga, mrzeći druge što ga ne ljube. Zbog toga nastaju sva neslaganja, pa i ratovi.
Na sadašnjem stupnju naše evolucije, već je nedopustivo da dva prijatelja drugačije percipiraju život zbog vjere, demokracije i društvenih simbola.
aboravljamo da smo najprije od istog života materije, da smo od jedne vrste, da smo uvijek braća i sestre u ljubavi, bez obzira kako tko razumije suštinu stvari.
Ako se dijete rodi na pustom otoku, neće biti ovisno od vjere, demokracije, društva, nego će razviti najviše moći za opstanak u prirodi i sredini gdje se zateklo. Čemu onda nesporazumi i podvajanja?
Netko to vješto koristi, ali ne moramo biti žrtve te igre, ne moramo zbog toga sporiti vrijednosti života.
Umjesto toga čovjek u vjeri upražnjava tehnike, kojima nema kraja.
Podložan je osjećanjima koja nikuda ne vode, nego vjernika drže u iluziji života. Iz osjećanja nije moguća istina, jasna želja i pozitivna misao. Osjećanje samo rađa ovisnost. Osjećanje ne dopušta moć analize stvari i tu nema istine.
Samo miran i hladan u rekaciji, čovjek percipira suštinu života, neovisno od bilo čega drugog. Zato imamo divnih običnih ljudi sa skromnim znanjima, ali svejedno jasno cijene život.
A u suštini život nije tehnika, nudi savršeni protokol jednostavnosti življenja, po uzoru na najbolji feng shui života, zrak i vodu, dan i noć, želju i ljubav, misao i uvid.
Ne smiješ dopustiti da ti savršen život postane ovisnost i patnja, kada isključuješ želju, ljubav, misao i uvid, dovodeći u pitanje život ili smrt.
Ako se u spoznaji isključuje NEŠTO, onda to nije spoznaja. Suština svijeta je jedna materija, kao ideal NIŠTA, nule, ništice, sa suprotnostima u apsolutnom i fizičkom stanju i poveznicom u metafizičkom stanju svjetlosti, koje nazivamo istinom stvari.
Život su sve forme, stvarnost, iluzije, simboli i za jasan uvid moraš imati iskustvo svega. Ono što učitelj zna, to nije tvoja spoznaja, on je bio kao ti bez znanja, zato moraš postati sam svoj učitelj, neovisan od drugih.
Tako se postiže zrelost.
Znanje učitelja ili zanimljiv tekst u knjizi, samo je lakši put do implementiranja znanja u iskustvo, nikako kao tehnologija i tehnika za ovisnost.
Život mora biti u svemu jednostavan, najprije razumljiv, onda logičan, moguć kao želja i misao, jasan kao uvid. Ako želiš dublju analizu života, onda uranjaš u dublju stvarnost, u duh. Kroz protokol ljubavi prisutan si u svim stanjima, onoliko koliko ti je potrebno za radost i slobodu stvaranja, za mir i dobar imunitet, za prirodnu percepciju stvarnosti.
Zato svatko piše svoju životnu knjigu, ona se sama piše iz znanja i iskustva.
Isključivosti u duhu ili egu, ne daju dobre odnose među ljudima.
Neka srednja linija je LJUBAV, kao libela, sklad i klackalica između krajnosti duha i tijela, jer se ne može ni bez jednog ni bez drugog.
Upravo je to karakter tijela čovjeka i što je čistiji, to je čovjek mirniji, jasniji i kreativniji. Svatko može imati čist karakter ako to istinski želi, bez obzira na genetiku i naslijeđe, jer život je svemoguć, jednostavan i djeluje SADA.
Ti možeš biti NIŠTA po roditeljima, prostoru i vremenu kada si rođen, astrološkim prilikama, ali temljem znanja možeš i imaš obvezu popraviti pogreške u lancu stvaranja, pogreške roditelja i društva.
Temeljem tvoje zrelosti, ti postaješ NETKO i imaš sve mogućnosti pozitivnog zračenja.
Uvijek kažem, svi ljudi znaju sve, jer imaju život. Prave se gluhi jer im godi strast i ovisnost. Nisu odlučni zbog osjećanja i misli.
Zbog sitnih zadovoljstava žrtvuju tijelo, izlažu ga stresu i bolima, dovodeći u pitanje svoje ponašanje u društvu.
Vara se onaj tko misli da više zna od drugih, jer to nije moguće.
Svi smo od života materije, gdje ne postoji bolji.
Najbolji je onaj tko ne reagira i tko rezonira život, tko je optimalan, prirodan i čist, jasan sebi i drugima, tko ima prirodnu snagu tijela, životnu silu u volji, kreativnosti i sve moći u slobodi stvaranja.
Uostalom sve je relativno i podložno zubu vremena, samo je pitanje koliko si imun na bol i patnju.
Uživaj, uči život kroz simbole, ali se ne kiti njima, umjesto toga samo budi jednostavan.
Jednostavnost života je direktna radnja sada, na svjetlost i istinu, dana i noći, bez ovisnosti, na zrak i vodu sa malo hrane, uz osjećaj volje, moći tijela, slobodne misli i jasnoće uvida u sam život.
Život je jednostavan kada sebe okačiš na njega, kada nisi podvojen od njega, kada si ti njemu igrač, jer on ima moć promatranja, a ne ti. Ti jedino možeš pokazati životu koliko ga poznaješ, kroz pravila životne igre, kroz čisto tijelo, kroz karakter, kroz mir u srcu, ljubav, radost, istinu i slobodu.
Kada si radostan i moćan ni zbog čega, to je život.
Kad god se ti pojaviš ispred života, on gubi sjaj, a ti bez njega nisi NIŠTA.
Nije pametno pokazivati svoje relativno tijelo, pred savršenim životom.
Glupo je isticati materijalno bogatstvo ispred života.
Moraš biti najprije pristojan, zahvalan, pažljiv, ljubazan i odgovoran za život, čime će on u tebi prepoznati tvoju zrelost i daće ti mir.
Ti si za život samo dijete, on te promatra, podučava, ali ti dopušta sve, kroz ljubav, radost i bol. Ako znaš više od života, zašto si nekad tužan i plačeš. To život nikada ne radi, niti ga primjećuješ. Toliko je moćan da nema ni sjenu. Život je moćniji od tvog tijela, duha, istine i svjetlosti.
Tvoj domet života je svjetlost, jer samo toliko vidiš. Ako želiš vidjeti život u naličju, moraš uroniti u dubinu jasnijeg uvida, tamo gdje se ništa ne vidi jer nema svjetlosti.
Za početak budi samo miran, jasan, normalan i čist, a onda nastavi istraživanje života, ako želiš, ako dopustiš da u tvom tijelu pokaže sve moći.
Život nije samo tijelo, misao, duh i uvid, nego je sve to u jednom + onoliko nula, ništica, koliko možeš sagledati materiju kroz NIŠTA.
Materija je postojana u fizičkom, metafizičkom i duhovnom obliku, ali je ona savršenija i od tih stanja.
Materija je ideal kao savršenstvo NIŠTA, sa onoliko NULA: 000000000000, koliko ti možeš prepoznati.
Ako ti prepoznaješ samo tijelo, a ne vidiš život i materiju, onda si ovisan od tijela, ograničen u egu i karakteru, tvoje su moći ograničene, imunitet slab, razdražljiv si i ne percipiraš stvarnost.
Glupo je biti samo u duhu, umu ili intelektu.
Sloboda života se postiže kada si u svemu jednovrmeno, a to ti dopušta savršena materija.
Proizilazi da ti je najjednostavnije spoznati život kroz materiju, jer je ona jednostavna za analizu, a tvoje tijlo nije.
PREHRANA ČOVJEKA
Rođen si sa optimalnim tijelom, koje u sebi ima optimalan broj stanica, ni manje ni više.
Sada si sasvim drugačiji od optimalnog tijela. Ili si debeo ili mršav. Možda imaš i vitku liniju?
U konačnici izgled tvog tijela ovisi koliko je ono sposobno propuštati vodu. To dalje ovisi o tvom odnosu prema tijelu, o tvom znanju, prehrani, navikama i ovisnosti.
Tijelo je skoro 80 % vode, one žive vode, koja informatički ima moć upijanja zračenja svjetlosti i stvaranja žive prirode.
Ti piješ svašta i jedeš svašta, ali tijelo samo propušta ono kako je prirodno stvoreno. Metabolizam tijela točno prepoznaje čistu vodu i živu hranu i to propušta do stanica. Ono što je višak i otpad, ono što tijelo ne prepoznaje, a ti si i dalje uporan u piću i jelu, dovodi do stanja dehidracije tijela. To je stanje kad su stanice žedne, a tijelo puno nečiste vode.
Može se dogoditi da imaš finu liniju tijela, ali si ipak dehidrirao. Sve je moguće.
Kada očistiš tijelo od viškova hrane, otrova i mentalnog otpada, tijelo će imati onakvu liniju kakve su ti životne predispozicije, onako kako si sam sebe u ideji zamislio.
U prirodi je samo čista živa voda H2O. U našim uvjetima to je destilirana voda. Sve druge vode su nečiste, bez obzira na predrasude i tvoje mišljenje. Destiliranu vodu moraš piti radi metabolizma, stanica i života, a minerale uzimaš na drugi način. Minerali, vitamini, aminokiseline, masne kiseline, spadaju u hranljive tvari i to nema veze sa destiliranom vodom.
Drugo je pitanje što metabolizmu tijela najviše gode hranljive tvari u koloidnom obliku, znači u obliku iona, a ne kristala od minerala.
Destiliranu vodu piješ zbog potrebe tijela za vodom, a sokove od svježeg voća i povrća piješ zbog potrebe tijela za hranljivim tvarima od živih i organskih namirnica.
Destiliranu vodu moraš piti na 8 kg mase tijela po jednu čašu ili 2 dl, to je zbog održavanja životnosti tijela.
Hranljive tvari unosiš sokovima koji također sadrže destiliranu vodu, čime podržavaš konstrukciju tijela u mišićima i kostima. Sve u svemu, zbog visokog procenta vode, tijelo je živo, vitalno, mekano, prilagodljivo. Međutim, bez zračenja, tijelo je kao bačena krpa. Život tijela održavaš željom i mislima, jer misli imaju moć prenošenja zračenja svjetlosti. Destilirana voda je u tom slučaju savršen medij za propuštanje zračenja, za stalni priliv novih valova svjetlosti, jer su metabolizam, krv i limfa prirodno stvoreni da rade brzinom svjetlosti.
Tijelo uspravno stoji samo zbog svjetlosti, koja dolazi od misli.
Životinje su prostije građe i nakon rođenja mladunci instiktivno stanu na noge. Dijete to ne može, jer ima kompliciranu i neizgrađenu strukturu mozga.
Zato tvoja krv treba biti kao destilirana voda, da nije sluzava.
Sa destiliranom vodom ti ne možeš pretjerati, piješ i mokriš, ona ne zapušuje arterije, nego ima moć upijanja otrova i viškova. Ima moć razlaganja naslaga i kamenaca. Sa sokovima, salatama i drugom biljnom hranom, uvijek imaš pravu mjeru. Sokovi od svježeg voća i povrća su, iza destilirane vode, savršeni nastavak priče o životu, živoj hrani i zdravlju.
Prema vodi ne možeš stvoriti ovisnost, niti prema živoj hrani. Piješ i jedeš samo onoliko koliko ti paše. Djeca su ovisna o industrijskom šećeru, zato ne mogu pojesti ni jednu domaću jabuku. Ali zato jedu čokoladu non - stop, jer su već ovisna o njoj.
Sa prerađenom hranom je drugačije, stalno osjećaš glad, jer je tijelo ne prepoznaje. Ti piješ i jedeš, a stanice i dalje gladne. Umjesto toga razvijaju se neke nove stanice tijela, kao uljezi, kao crne rupe i buduće bolesti.
Industrijska hrana je mrtva za metabolizam tijela, jer je termički uništena, soljena otrovnim natrij kloridom, mnogim konzervansima, poboljšivačima okusa, često miješana sa drugim namirnica, samo okusa radi. U mrtvoj hrani nema živih vitamina encima, kojih obilato ima u živoj, organskoj hrani. Bez njih, encimi koje imaš u tijelu su nedovoljni za održavanje stanica živim. Encimi u tijelu su samo vodiči neprobavljene hrane da se pretvori u glukozu. Ako znanjem pomogneš svoj metabolizam, tijelo se neće mučiti. Zato je pravilna prehrana imperativ života, kada još u pripremi vidiš posljedice hrane, kada nemaš potrebu jesti zato što si gladan, nego jedeš zbog održanja vitalnosti tijela i dugovječnosti, zbog ljubavi i radosti.
Tvoje su misli najviši kvalitet tijela. Upravo ti tijelo daje moć misli. Zato moraš koristiti misli i znanje u prehrani tijela. Nije prirodno igrati se tijelom zbog strasti, jer njemu ne treba tvoje uživanje. Ako možeš uživaj bez tijela i ne muči ga, jer će u njemu nastati mutirane stanice, crne rupe i boli. Zbog tvog uživanja boli ćeš opet rješavati lijekovima, koji su samo kemijski otrovi. Znači ti se iživljavaš nad nedužnim tijelom, jer ono nema moć da ti se odupre.
To nije prirodno niti pravedno, još manje iz ljubavi prema tijelu.
E G O
Zbog ograničenog znanja, nezrelosti, ovisnosti ili čega drugog, često puta spavaš, lutaš mislima i nisi budan prema tijelu. Ono se brani preko prirodnog ega.
Ego je primoran braniti život emocijama i osjećanjima. To su jaka upozorenja na promjene izvan tijela.
Zato postoji želja, misao, istina i uvid, čime ćeš sagledati osjećanje i emociju.
Mislima i uvidom uvijek imaš vremena na vrijeme ublažiti emociju i zaštiti tijelo.
U tijelu je sve prirodno postavljeno, sve ima svoju svrhu, samo ti nisi budan niti dovoljno zreo i odgovoran.
Kao ličnost, čovjek ima prirodnu moć integracije svih kvaliteta i svih moći u sebi.
Zbog nepažnje, ovisnosti i nejasne misli, integracija ličnosti popušta, najprije kroz karakter, kada se ego stalno brani, jer je umoran od obrana, napada osjećanja i emocija. Postaje opasno kada tijelo izgubi moć obrane i tada imaš stanje boli.
Druga nepromišljenost ili dezintegracija čovjeka je dehidracija tijela.
Opet se radi o nedovoljnom znanju, zrelosti, iskustvu i ovisnosti, kada u mnogo čemu pretjeruješ. Tijelo tada ostane bez destilirane vode i sve kreće nizbrdo, sa nesagledivim posljedicama. Javljaju se mutirane stanice, crne rupe i najrazličitije boli.
Prevencija je u čistom zraku, destiliranoj vodi i pozitivnim zračenjima, najprije zagrejavanjem tijela. Često puta tijelo se mora rashladiti, ali se to opet postiže destiliranom vodom, uz post.
Zbog bilo koje vjere i sudbine, pored osjetila, ti budiš nepotrebna osjećanja, čime tjeraš ego da se brani. Kroz vjeru pokazuješ da ne misliš, jer tko misli, nema potrebu za vjerom. Nije ova priča komplicirana, nego moraš jasnije misliti i ići do kraja u analizi stvari.
Naravno da je najgora vjera u boga, zbog čega dobijam po nosu od mnogih, ali je to istina.
U tijelu nemaš rezervni ego za vjeru. Ego je jedan i on mora odgovoriti na tvoja izmišljena osjećanja. Kroz vjeru rušiš sam sebe, zato obavezno patiš. Ne možeš iz vjere i suosjećanja probuditi milost, jer se to tako ne radi. Dijete nije čulo za vjeru u boga, ali je milo, ne zbog duše i božanstva kako ti vjeruješ, nego zbog mirnog ega i čistog karaktera, a to je kvalitet koji svi prepoznajemo kroz milost djeteta, bez obzira na boju kože, rasu, njegov izgled ili simbol roditelja.
NIŠTA
Za igru je najmanje potrebno dvoje.
Život kao igra ima dvoje u licu i naličju.
Lice života je dobitak i to je pola od cjelog.
Naličje života je gubitak, kao žrtva, ali opet polovica cjelog.
Sve što je stvoreno mora biti žrtva evolucije bezuvjetno.
Zbog toga je MATERIJA ideal i NIŠTA.
Materija nikada nema igru i nema dva lica. Ona samo dopušta igru svemu što se želi igrati. Svaku igru podržava pravom svjetlosti. Iz svjetlosti možeš ići prema materijalizaciji ili prema duhu. Prema stvarnosti ili prema iluziji. Igra je moguća u svim smjerovima i svim točkama, ali je samo vidljiva po vertikali svjetlosti, istine i zračenja.
Zbog materije život je krajnje jednostavan i organiziran. Njemu uvijek nedostaje naličje u destrukciji života, kada sam korisnik mora srušiti život zbog evolucije materije. To znači, najprije moraš sam pristati na igru, inače te materija nikada ne primorava na to.
Sve što je stvoreno, samo je želja budućeg entiteta i individualiziranog života ili oblika.
NIŠTA je savršenstvo.
S V E postoji.
NEŠTO je živo.
Tko proučava simbole, može znati da NIŠTA i NEŠTO, imaju još pomoćni glagol „je“, kao stvarnost, kao „da“, kao „yes“.
Čovjek je sve i svašta, zato mu ne možeš NIŠTA.
On je komplicirano biće, sve radi po svojoj zamisli i nikada ne pristaje na žrtvu.
Za razliku od čovjeka, ostala priroda, živa i mrtva, spremna je na žrtvu.
Čovjek umišlja da je moćniji od materije, zato se tako ponaša. Na kraju postane ovisan i materija mu pokaže kako je ipak samo nezreo za igru, dajući mu šansu da se pročisti ako se želi vratiti na put života.
Život je stvoren iz materije i to najbolje znamo preko evolucije Zemlje, kada je na početku bila samo užarena kugla.
Počela se hladiti na površini, a temeljem svjetlosti i zračenja neba, u atmosferi Zemlje su stvoreni uvjeti za razvoj žive prirode.
To znači da je Zemlja postojala kao materija i prije prirode na njoj. Time dokazujemo značaj svjetlosti i zračenja, kao istine postojanja materije, jer u Zemlji i daje postoji užarena kugla koja joj daje život i sva zraćenja iznutra, od kojih je priroda na Zemlji podržana.
Živa priroda i tvoje tijelo su evolutivni pomak u pročišćenju materije. Preko moći misli, ti si najviši kvalitet što je priroda oblikovala. Jedini si u prirodi koji imaš moć svjetlosti.
Kada se istope resursi Zemlje, kada se ona ohladi, kada u atmosferi nestane vode i zraka, živa priroda će biti dovedena do ruba egzistencije. To nije prijatno zamisliti, ali je evolutivno opravdano.
Temeljem života i igre sa materijom, u sebi imaš sve potencijale za vrhunska ostvarenja, ali to ničemu ne služi, ako ih ne probudiš kroz moći tijela. Čovjeku treba mnogo, mnogo mira i boravka u prirodi, da mu tijelo proradi prirodno.
U gradu tijelo koristi gradske navike i buku, ovisno je o mnogim stvarima i ne vidi sebe.
Živa priroda iskazuje moći živog sa vrhuncem u posebnom vitaminu encimu, od čega se tijelo ne kvari.
Mrtva priroda ima druge kvalitete u kakvoći strukture materijala.
Materija kao savršenstvo i NIŠTA je tu, ti si kao sve i svašta tu, pa neka igra počne.
Odluči gdje ćeš biti poslije umiranja prirode na Zemlji?
Materija će te u tome podržati, ali ti moraš stvoriti nove navike, nove kodove DNK, nove spirale, novu hranu, možda bez zraka i vode.
Biti će potrebno da se seliš na neki novi planet koji je još mlad.
Nikad se nezna, imaš moć svjetlosti u mislima i istraži vodu i zrak na drugim planetima, ako ne želiš mijenjati ovisnost o njima.
Stranica 4 od 8 Sve stranice