Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Prepoznavanje vanzemaljskih otmica kod djece



Kada pričamo o djeci i vanzemaljskim otmicama, ulazimo u područje koje je prilično zamagljeno, ako ne razumijemo ili nemamo više informacija o onome, što nam moguće – ona govore ili ne shvaćamo što moguće znače, crteži koje crtaju!

Osnovni problem je taj, što je vrlo teško razdvojiti u pokušaju objektivnog sagledavanja događanja – što je istina – a što dječja mašta!

Dječju maštu bi svakako trebali promatrati i kroz ono što dijete okružuje i čemu je «izloženo» tokom svog svakodnevnog života. Ali, upravo je u tome problem, jer danas su izložena određenim utjecajima, moguće baš iz razloga, da se stvarna događanja sakriju.

Dakle, ono što se djeci danas nudi, možda i nije slučajno – već smišljeno s namjerom.

Kako su nekada bajke bile «krivci» za strahove (a same bajke mogle bi se promatrati i kroz filter prenešenog značenja!), tako i danas možemo razloge za nešto što nazivamo «noćnom morom», pronaći u tim istim bajkama (ako ih čitamo djeci), ali i u novonastalim pričama, crtanim filmovima i igračkama kojima se igraju.

Svjedoci smo i prilično «nakaznog» okruženja, u kojem je seks, nasilje, konzumacija alkohola i droge postalo svakodnevica, čak i poželjeno ponašanje koje nam nude idoli, što isto djeluje na njih, kao uostalom i na nas. I ne čudi onda, ako dijete razvija strahove čisto kao ogledalnu sliku svijeta u kojem živi, ako ni zbog čega drugoga – zato što je sve oko njega viđeno u suprotnosti s njegovom unutrašnjošću ili komponentama Duše, Duha i Uma.

Kada dijete noću plače i tvrdi da mu je u sobi bio dinosaur, koji ga proganja – nećete se možda, nimalo začuditi baš iz svih do sada navedenih razloga – jer normalno je da njegova omiljena igračka, odigra eventualno i tu «zlu» ulogu.

Sami ćete sebi lijepo objasniti, da je to sasvim normalno, ako je, recimo i prekasno leglo ili pojelo navečer nešto «preteško».

Druga objašnjenja, možda nećete ni tražiti, jer ćete «zapeti» na samome početku – a on je u samom liku dinosaura!



crtež L., 4 godina

Današnji pristup toj životinji je takav, da je on toliko drag i simpatičan, da se njime «odijevaju» čokolade, sakupljaju se sličice pod krinkom edukacije iz prirode i evolucije, a može se naći u raznim izvedbama, u liku gumenih malih koje dijete može koristiti za žuljanje desni dok mu rastu zubi ili plišanih velikih s kojima može i spavati. Tu uglavnom gigantsku životinju, koja zasigurno nije bila nježna, gurate u ruke djeci ne shvaćajući uopće što činite, niti kad ste krvoločnost pustili u zagrljaj djeteta.

Nije ovo pretjerivanje, dragi Spielberg je iskreno to prikazao u filmu «Jurski park», u kojem je oživio Tiranosaura koji proganja ljude.

U biti se o njima malo zna, spominju se i u Bibliji, kao Behemot - «prvijenac Božjeg stvaranja»! Nadalje spominje se i kao Levijatan, ljuskavo biće, s vatrom iz ustiju, pa se nekako često baš dinosaur može nazvati i zmajem. A sama riječ dinosaur, grčkog je porijekla – dinosauria – a znači – strašni gušter! U mom radu – oni su stalni gosti!

Kad pričamo o djeci i «napadima» na njih, zato je dobro proširiti sliku viđenja, što svakako znači da bi trebali sagledati i sebe unutar toga!

Pogotovo ako je riječ o slučaju, gdje dijete noćne more i «halucinacije» ima često, te se smisao njegova kreveta kao dijela namještaja gubi, jer noći provodi u krevetu roditelja.

Ovakve situacije, često izazivaju strogost odgoja i inzistiranje da se dijete ostavlja u svojoj sobi/krevetu – ne bi li naučilo «osamostaljivanje». To je tako uobičajena preporuka dječjih psihologa, da se dijete pušta da plače – ne bi li samo zaspalo! I sve pod krinkom – da ga slučajno ne razmazite! Okrutnost ovakvog dobronamjernog savjeta je strašna.

Rijetki će u takvom ponašanju spram djeteta, prepoznati malu začkuljicu unutar koje se sakriva i činjenica da takvo dijete ometa intimu roditelja.

I na koncu, to rezultira jednim događanjem koje je već toliko isprepleteno – a sve učesnike dovodi u stanje straha/grizodušja/ljutnje i rezultira najčešće još većim nerazumijevanjem!

Jer – neosporno je da napadano dijete nije samo u tome, napadnuta je cijela obitelj! Što najčešće ne prepoznajemo.

Ako se jedan od roditelja ipak pita što se događa djetetu, a drugi moguće to neće na taj način htjeti dalje promišljati, već će inzistirati na tezi da se to ionako događalo svima i da je riječ o sasvim prirodnim stvarima, razvijat će se unutra obitelji daljnja nerazumijevanja. U konačnici, to može dovesti do lančane reakcije – koja se najčešće ispoljava time da dijete ostaje samo!

Kad se nađe samo i shvati da ga ne razumiju, zvat će u pomoć. Možda će i zašutjeti, a možda će pričati bez riječi: crtežima!

Međutim i tu vrijedi ona, da je moguće crtež koji dijete nacrta, a unutar sebe ima vidljive elemente nasilja, straha, čudnih oblika, povezati s utjecajima okoline, televizije, kompjuterskih igara. Ili ga jednostavno proglasiti nedužnom škrabotinom! Naravno, većina crteža i može biti obična škrabotina – zato je dobro naučiti prepoznati razliku, kad je škrabotina, a kad podsvijesna potreba!

Ponuda svega navedenog, od igara do dječjeg televizijskog programa s ciljem da se dijete subliminalno programira je šarolika, pa je sasvim normalno danas, odgledati crtić u kojem neki tamo zločesti gmaz krade i vadi ljudske Duše, leteći tanjuri se spuštaju i zrakama podižu životinje i ljude u svoje letjelice.

I nije ovdje stvar samo u crtanim filmovima, isto je s igricama na mobitelima, kompjuterima – jer, sve one sadrže ove iste elemente. Pa bi bilo dobro znati i što dijete gleda, čita i čime se igra.

Sve to zajedno, uključujući stres kojem ste izloženi kroz brigu, kako za dijete tako i za sebe i svoje potrebe, može vas kao roditelja dovesti u situaciju da jednostavno nećete vjerovati svojoj djeci!

Točnije, znati ćete da se boje – jer noćna plakanja su vrlo uvjerljiva kao i panika koju dijete tada ispoljava, ali nećete vjerovati da je to utjecaj nečega što se zaista događa.

Zbunjenost obično dovede do toga, da ćete izabrati krivca u tim vanjskim utjecajima, a on možda neće biti pravi, iako za dio takvih događanja nije isključiv.

No, tu je moguće da ste i sami izloženi činu vanzemaljskih otmica, što onda iz vašeg vlastitog straha, može utjecati i na prosudbu straha te njegovih uzroka i kod vaše djece.

Najčešće je, na žalost – problem baš u ovome!

Jer, ako mislite da pišem ludosti i paranoje – teško da ćete bilo što od ovoga što slijedi u tekstu – kod vašeg djeteta zaista i vidjeti!

A ako i vidite točno to što pokažem – smatrat ćete slučajnošću, pa pribjeći onoj: «hm, da, možda se to i događa – ali ne meni i ne mom djetetu. Toga sigurno ima, tamo negdje u Americi. Ako sam ja preživio svoje strahove u djetinjstvu – preživjet će i moje dijete – jer to je normalno!»

Ovdje vrijedi ona, da u većini slučajeva nije «problem» u djeci – već u roditeljima.

U ovom slučaju pak – «problem» nije ni u roditeljima, jer većina roditelja otimane djece i sami su otimana djeca!

Često zato viđam, da baš događanja s djecom, budu pokretač da se i roditelji zapitaju o sebi samima. I da dijete «dovede» roditelje do poticaja kojim mijenjaju kut percepcije, a time i do načina na koji dolaze do objašnjenja svojih vlastitih strahova.

Kako prepoznati crteže koji možda nisu samo obična škrabotina?

Najbolje s pravim crtežima jednog običnog malog djeteta! Za ovakvu analizu, svakako nije dovoljan samo jedan crtež, primjerice na ovom ništa ne izgleda neobično. Sasvim je normalno da dijete crta likove u boji! I bilo bi to sasvim normalno da unutar rada s otetima – neki likovi koje se nalazi u interakciji s ljudima nemaju baš te boje. Dapače, plavi je jako često vrlo nezgodan.



Lara, 3 godine

Lara čiji je ovo crtež, kao i ostali koje ću u nastavku objasniti – ima 27 godina. Crteži su nastali kad je bila 3 i 4 godine staro dijete. U radu s njom, otkrile smo da je od ranog djetinjstva, izložena vanzemaljskim otmicama. One su je na određeni način odredile, točnije – duboko unutar nje formirale strahove, koji su se u ovom svijesnom stanju, zbog neravnoteže unutarnjeg bivanja – ispoljavali prvenstveno kroz emocionalne blokade.

Nadalje, snovi više nisu bili samo snovi, a poput većine otimanih, tokom vremena razvila je mogućnost viđenja otimača vrlo jasno u u svojoj sobi. Sve je češće dolazila u situaciju da se nekih događanja iz noći, ujutro ne sjeća, ali izgled sobe i razbacanost garderobe, pričalo bi neku drugu priču.

Da nije riječ o halucinacijama, svjedoči i ostatak njezine obitelji, koji je baš poput nje u svojim sobama znao viđati neke vrste vanzemaljaca! Ovakva događanja izazivaju vrlo veliku zbunjenost, a svakako djeluju izuzetno traumatično. I kad se iscrpe sve mogućnosti za takva događnja (umor, stres, halucinacije izazvane pretjeranom konzumacijom alkohola) ostaje i ova – da je možda riječ o nečemu što se zaista događa.

Prema crtežima koje je crtala – dolazimo do toga da je u biti kao trogodišnje dijete upozoravala na to što joj se događa! Pričala je o tome na svoj način, da viđa patuljka koji joj stoji u sobi i kojeg se jako boji! Nitko na to nije reagirao, prestala je to spominjati. Ali nije šutjela – pričala je i dalje na jedini mogući način - onaj koji je tada kao izbor imala – crtanjem.

Na sljedećih nekoliko crteža pojavljuju se određeni simboli koji se ponavljaju, simboli nečega što bi se moglo nazvati suncem, mašnom i simbol poluge s dvije kugle!



Lara, crtež 1.



Lara, crtež 2.



Lara, crtež 3.



Lara, crtež 4.



Lara, crtež 5.



Lara, crtež 6.



Lara, crtež 7.



Lara, crtež 8.



Lara, crtež 9.

Svi ti simboli, koliko god uobičajeno izgledali i bili lagani za crtanje djetetu starom 3, 4 ili 5 godina, vidljivi su i pronalaze se vezani za razne teme i događanja. Na crtežu broj 9. mogu se pronaći svi na jednome mjestu, mašne, sunca, nešto što izgleda kao TV, kukci i nešto što izgleda kao "pismo".

Ovo je jedna zgodna sličica:



Vezana je uz Annunakije, a ima unutar sebe elemente crteža 7. a ako usporedimo «Anunnakijevski» lijevi gornji kut na fotografiji i skupinu okruglih oblika s Larinim svijetlo plavim krugom, zatim simbolom «sunca» na crtežu 7. i 5. djelomice nacrtano i na 6. pa na crtežu 2. - dolazimo do sličnosti. Očito je da sunce Lara nije crtala takvo, što se vidi na slici broj 8. gdje je sunce nasmijano s očima i ustima. Točnije, crtala ga je na način na koji se prikazivalo nekada davno – ako je uopće riječ o suncu.

Ponovno ću se vratiti na slučaj Roswell. Dio materijala tada nađenog imao je po sebi određene gravure – ili simbole. O tome su već i tada izvještavali svjedoci. Dio tih simbola izgleda ovako:





Sasvim ćete lagano otkriti Larinu «mašnu».

Skeptici će sada "a pro po" simbola iz Roswella reći, da je nevjerojatno da su u javnost «izašle» takve informacije, te mora da su lažne, ali koliko su god truda uložili u zataškavanje svega oko Roswella, dio se događanja uvijek zadrži – ako ništa drugo u pričama očevidaca i njihovih potomaka. I kad tad «ispliva» na svijetlo dana!

Konačno, godine prolaze i dio ljudi uključenih u te događaje, odlučio je prije smrti podijeliti s javnošću neke informacije. Jedan od njih je i Philip J. Corso – autor knjige «Dan poslije Roswella» koji je u svom djelu opisao što se od tada nađene «opreme», s navodnog palog vanzemaljskog broda, danas koristi i kako je to ubrzalo tehnička dostignuća našega doba.

Spominje laser, integrirane čipove, satelite, sve što mi danas poznajemo kao «napredak», moguće je dio vanzemaljske tehnologije nađene baš tada.

U tom kontekstu – ovi simboli za koje se kaže da su vezani uz to događanje i pad NLO-a u Roswellu – postaju interesantni, jer traže odgovor na pitanje – zašto ih nalazimo na crtežima djece? I gdje su ih djeca vidjela?

Na crtežima 3., 4. i 5. pojavljuje se varijanta simbola kojeg možemo pronaći u raznim oblicima u još jednoj priči!

Trilateral Insignia – ili u prijevodu zastava vanzemaljaca – veže se za priču koja otkriva kako vladajući znaju više od nas. I ne samo da znaju, oni rade i to stalno, ali ne za nas! Rade za njih i za sebe. Zato i jesu tajna vlada. I zato znaju za otmice.

Znak koji ih povezuje je ovaj:



ili u drugačijoj varijanti ovaj:



U ovom tekstu ima više informacija kako o znaku, tako i o tajnoj vladi i njezinom djelovanju.

Svakako je dobro pogledati i kako izgleda zviježđe Oriona:



Jel to mašna????? Obzirom da kad se radi s otetima – nađeni implantati i oni koji su ih postavljali navode Orion kao mjesto s kojeg dolaze. Sam Orion (Orionski pojas) povezan je i s gradnjom piramida u Egiptu.

Naime, položaj piramida u Gizi odgovara položaju zvijezda Orionovog pojasa:





Ovo spominjem zato, što uopće nije ne važno u kontekstu vanzemaljskih otmica! Dapače – izuzetno je važno! Osim svima poznatih Sivih ili Greysa, ona puno «opasnija» ekipa pojavaljuje se u radu kroz likove koji bi svojom simbolikom/izgledom upućivali na Ozirisa, Ra ili Horusa. Horus se zna pokazivati u radu i kao «kokoš» ili ptica!

Kako izgledaju te kokoši kad ih nacrtaju? Ovako:



Larina "kokoš"

Na trenutak ću se odmaknuti od crteža djece, ali u biti i neću jer ovi koji slijede su crteži danas odraslih – ali nastalih kao viđenja onoga što im se događalo dok su bili mala djeca!

Kada oteti crtaju ono što su vidjeli, najčešće kao znakove na uniformama otimača navode trokutove, strelice, a ponekad i simbole krila – krilatog diska, te nešto što izgleda kao dio Ozirisove krune:



Ozirisova kruna



Krilati diskovi

Ilustrirat ću to sada primjerom - Ana je danas, 19 godina stara djevojka, koja je ovu otmicu (koju je onda i nacrtala) doživjela kao trogodišnjakinja. Jasno joj je rečeno da su bića koja su joj to radila (između ostalog gurala cijevi s kamerama u analni i vaginalni otvor) s Oriona, ali i s Zirona ili Zigrona. Riječ je bila o T- rexu, a uz njega otmici je prisustvovalo i 5 Sivih, niskih i nekih vrlo visokih (ženke!), s sluzi po prstima koja jako smrdi.



Mali i veliki Sivi, Ana, 19 godina - dob otmice - 5 godina



T-rex, Anin crtež iz iste sesije

I slijedi ovaj:



Simbol koji se nalazio na lijevoj strani prsa, uvećano nacrtan, sadrži petokraku, te varijacije Ozirisove krune i krilatog diska!

Petokraka zvijezda - prikazana na ovom znaku kojeg je Ana vidjela na uniformama bića koja izgledaju kao svijetli ljudi – s repovima, na mjestu gdje se čuvaju klonovi ljudi ispod Altlantskog oceana, u smjeru Južne Afrike) osim što je simbol koji je znan kao komunistički znak i Pentagram - jedan je od simbola za Božicu ili mogli bismo reći i Peti element. Što može biti jedno novo istraživanje, zašto petokraka.

Dakle, svakakve varijante krila, poput ovih – isto su tako vrlo česta!

Potrebno je osim ovih simbola, pokušati razaznati što djeca crtaju, jer jako često crtaju crteže koji doslovno opisuju otmicu.

Tako nije neobično da se na crtežu, vidi dijete u ležećem položaju, spojeno na nešto što ne možete objasniti.



Larin crtež



Crtež dječaka E., star 6 godina - žrtva otmica - poput Lare i on ih može vidjeti u svijesnom stanju!



Crtež A. danas odrasle žene, nastao nakon regresije u kojoj je nakon probijanja "paravn memorije" vraćena u otmicu kad je imala 5 godina!

Sva tri crteža imaju jednu te istu poveznicu – prostor u kojem se nalaze je okrugli!

Evo još jednog crteža s interneta!



I crtež klijentice A. koja je u istoj sesiji (iz koje je crtež otmice i otimača) nakon "razbijanja" paravan memorije, proživjela ponovno ono što je pamtila kao šetnju po livadi i veliku oluju (pamtila je sivi, tamni gusti oblak nad sobom!) i strah!



Gotovo je ista stvar s zamišljenim prijateljima. Svakako je dobro istražiti kako ti prijatelji s kojima se djeca «druže» izgledaju, obzirom da se prvi kontakti s djecom pretežno događaju u trenucima kada se oni djeci predstavljaju kao «spasitelji» ili na taj način maskiraju sebe kroz paravan memoriju.

Što se samih likova koje crtaju tiče – sljedeća stvar koja bi mogla izazvati vašu pažnju su ruke i prsti likova. Ako stalno crtaju ruku s 6 prstiju – ne mora značiti da je riječ o tome da dijete ne zna izbrojati prste. Dapače, u radu je za mene to vrlo vrijedna informacija.



Ovaj Larin crtež prikazuje «patujka» koji iz zraka dolazi nad kuću, okolo su «mašne» i očito još jedno biće. Patuljak ima simboličnu kapu, nosi «poklon» što je jako čest način podmićivanja djece, a ako mu sada izbrojite prsteotkrit ćete da ih ima 6! Na jednoj su ruci zašiljeniji. To ne čudi, jer prsti i njihov oblik su često poput noževa, kandži, svakako ne dragi i simpatični.

Evo još jednog Larina crteža ruke i jednog prsta:



A evo još prikaza prstiju!



Ups - prstići "izmišljenih" likova u filmovima! Ah, dragi Kruger - lik koji napada u snovima!

Zanimljiv je prikaz iiz sesije s A., njezini "gosti" isto su imali upadljive prste:



Općenito su prsti važni, jer očito je da su ponekad «alat» rada na otetom!

Nadalje, slijede crteži Vladimira, 40 godišnjaka, koji je ove crteže crtao u dobi od 17 i 20 godina. Vladimir je tek danas svijestan što je crtao. Kako je nakon suicidalnih situacija odlučio «raditi na sebi» te saznati što mu se događa, tokom hipnoze i regresije sa sebe je maknuo implantate i upoznao sve koji su na bilo koji način bili s njime u interakciji – još od ranog djetinjstva. Njegovi crteži govore, da je podsvijesno, vrlo jasno mogao detektirati što mu se događa i tko to radi! Na žalost samo podsvijesno, svijesno je tonuo u mrak! Opaske na njima su Vladimirove! Crtež koji prikazuje uzimanje sjemena – je crtež u kojem se mogu vidjeti prsti kao «alat».









Vrlo čest "gost" vanzemaljskih otmica je i meduza, lignja, hobotnica!







Osim ovoga - još jedan crtež na kojem se vidi "kaciga" - najčešće je riječ o implantatu! Netko to naziva "maskom".



Što se dječjih crteža tiče, često će na njima biti i letjelice! One su bile čest motiv i Lari:







U ovom posljednjem primjeru, vidljiva su dva znaka "sunca", a oko jednoga, nacrtan je skup svijetlo plavih loptica, viđenih već na crtežu br. 7! Dakle, riječ je o isto ponavljajućem simbolu - iste boje. Moguće da je i crtež broj 7 - prikaz letjelice! Na prvom crtežu ovih letjelica, taj je krug crven i unutar njega je isto "sunce"!

Pretražujući internetom u potrazi za simbolima Roswella, naišla sam na ovaj tekst – koji se lijepo uklapa u sve ovo o čemu sam pisala! Zahvaljujem Filipu na prijevodu!

Žrtvin simbol – misterija (zagonetka) koja traje

piše: Chris Holly

U posljednjih nekoliko godina, u potrazi sam za simbolom kojeg osoba, otimana tijekom cijelog života, crta od svoje treće godine.

Žrtva se prvo sjeća čudnih događaja, koji su se počeli pojavljivati u njenom životu, u dobi od otprilike 3 godine. U to je vrijeme započelo, njezino neprestano crtanje (škrabanje) ovog zagonetnog simbola.

Dok je bila dijete, žrtvi je ovaj simbol bio pokazivan noću na zidovima. Tijekom nekoliko godina, bio je to redoviti noćni događaj. Pošto su imali još djece, žrtvini su roditelji držali to za dječju noćnu moru i nisu tome pridavali pažnju.

Žrtva se također prisjeća čudnih događaja u to vrijeme, uključujući otimanja za vrijeme igre i vraćanja iz visina putem bijele zrake svjetla.

Simbol je neprekidna linija, crtana jednim potezom, kojeg bi trogodišnje dijete trebalo imati problema svladati, što ovdje nije bio slučaj.

Uz normalne crteže tipičnog trogodišnjeg djeteta, žrtva je neprestano crtala ovaj simbol. To se nastavilo tijekom cijelog djetinjstva, sa svakim crtežom kojeg je žrtva napravila. Kada bi je roditelji pitali za značenje, odgovorila bi im: "To sam ja!". Cijelo iskušenje oko simbola, postajalo je vrlo čudno za obitelj i za dijete.

Simbol se nastavio pojavljivati u školskim i umjetničkim uradcima, i posvuda gdje je dijete moglo škrabati ili crtati. U dobi od otprilike 8 godina, škola je zahtijevala da ono prestane sa dodavanjem simbola svim svojim radovima.

Žrtva mi je rekla da je, pošto je to postalo važnim dijelom njezine osobnosti, bio potreban veliki trud i ogromna koncentracija i fokus, kako ne bi crtala taj simbol.

Danas, u dobi od 60 godina, ova je žrtva otmica provela cijeli život noseći ovaj simbol. Navika, ili ritual automatskog crtanja ovog simbola je kontrolirana, ali ga se i dan danas može naći posvuda na stvarima poput bankovnih knjižica, kalendara, bilježaka i svemu što nije poslovne, ili neke druge važne prirode.

Čudno je, da bi dijete razvilo takav složeni jednopotezni simbol u toj ranoj dobi. da se potreba za neprestanim ponavljanjem tog simbola, nastavila tijekom cijelog života, dok osoba istovremeno nije pokazivala nikakve znakove, drugih kompulzivnih karakternih osobina.

Ispitivala sam moje čitatelje jesu li ikada vidjeli ili imaju saznanja o ovom simbolu u posljednje dvije godine.

Mnogo dobrih ljudi pokušalo mi je pomoći, međutim većina sugestija nije bila niti blizu ovom jednopoteznom simbolu.

Dvoje ljudi dalo mi je materijal, koji bi mogao dati neke odgovore ovoj zagonetki. Nadam se da bi ovim posljednjim pozivom mojim čitateljima, i onima koji imaju interes i neki uvid ili znanje vezane uz ovaj simbol, mogli pronaći odgovore na ovu zagonetku.

Tražila sam žrtvu otmice da još jednom nacrta ovaj simbol i pokaže mi kako ga se crta jednim brzim potezom olovke. Ona crta taj simbol takvom brzinom da je nemoguće je pratiti. Tako da smo podijelili taj proces na korake, kako bi se vidjeli pravci koji se koriste da bi ga se narctalo jednim brzim potezom.

Ukoliko se već vidjeli upravo taj simbol ili imate neke informacije o njegovom značenju, molim vas da mi se javite.

Zasada ovaj simbol ostaje zagonetka, kao i cijeli život ove otimane osobe.

Budite oprezni i uvijek obraćajte pozornost na svoju okolinu.





I što vidimo? Sasvim jednostavno ovo bi mogla biti i petokraka zvijezda!

Ovime završavam ovaj tekst, koji se u svom nastajanju, na trenutke učinio kao nemoguć za pisanje!

Prvenstveno zbog toga, što bi detaljnije objašnjenje zahtijevalo puno više mjesta i vremena, pa bi na koncu završila ne dugim tekstom – već sasvim solidnom knjigom u dva dijela!

Međutim, smatram da je za samostalno istraživanje – ovo sasvim dovoljno, a u ostalim tekstovima koji slijede bit će više informacija o našim otimačima! Slika o njima, zahvaljujući svima koji odluče uroniti u sebe, a ono što nađu podijeliti sa svima nama – svakoga dana postaje sve jasnija.

Završavam s još jednom verzijom prikaza simbola iz Roswella! Obratite pažnju na njih i vratite se korak po korak - Larinim crtežima - većinu ovih ljubičastih crtarija pronaći ćete bez problema!

I nakon svega izloženog - ostaje činjenica, da niti jedno dijete ne treba živjeti u strahu. Djeca pričaju o njemu i kad šute! A ako odrastu u strahu, on će ih voditi dalje i dovesti do toga da kao roditelji, jednoga dana vođeni njime - «okrenu glavu» od svoje strahom zaplakane djece.