Jedan moj dragi prijatelj u procesu je stvaranja sentimentnog rječnika hrvatskog jezika. To je nešto što još nikad nije bilo napravljeno i tek je nedavno ugledalo svjetlo dana. Što bi to bilo? Rječnik u kojem je opisano kakvo sentimentno značenje ima pojedina riječ - pozitivno, negativno ili neutralno.

Dakle, bili toga svjesni ili ne, sam jezik je već kolektivno, društveno opterećen dualnošću, sudom - podjelom da dobro i loše. I kroz komunikaciju na određenom jeziku, uglavnom nesvjesno prihvaćamo ova nadodana značenja za svaku riječ.

Tako na primjer riječ odustajanje ili odustati sa sobom nosi negativnu konotaciju, prizvuk. I kad je konotacija određene riječi čvrsto kolektivno definirana u našoj podsvijesti, teško nam je biti otvoreni i imati mogućnost da je shvatimo na razne načine.

Zbog društvenog uvjetovanja - da je odustajanje nešto loše, da se to ne smije, tj. ako od nečega odustanemo, to znači da smo mi na neki način loši (u najširem mogućem smislu), naš um se čvrsto drži za stanje pokušavanja, stremljenja, borbe, upiranja, ulaganja napora. Međutim, upravo to držanje našeg uma je ono što nas drži u stanju disharmonije, rastrganosti, nepotpunosti, čekanja, osjećaja težine…

Odustajanje je nešto do čega svi u jednom trenutku života dolazimo. U trenutku zasićenosti pokušavanjem, trenutku prestanka borbe. Govorim prvenstveno o unutarnjem stanju odustajanja za razliku od unutarnjeg stanja držanja, a koje često, ali ne nužno prati i vanjsko odustajanje od raznih stvari koje smo radili ili koje smo radili na neki specifičan način. Na to stanje mogli bi ukazati i riječima pomirenost, prihvaćanje, predavanje…

Odustajanje u najdubljem smislu značenja te riječi je nešto najvrjednije što nam se može desiti, nešto što nas vodi prema veličanstvenosti našeg bića, prema duboko ispunjenom životu. Naime, to je odustajanje od potrage, pokušaja, tj. onoga u što nas uvjerava naš vlastiti osobni um, odustajanje od vjerovanja da se moramo truditi, upirati, mučiti se da bi nešto od života dobili, tj. da bi posredno ili neposredno dobili ono što svi žele - mir, sigurnost, ispunjenost, osjećaj svrhe i obilja. To vjerovanje dolazi u najrazličitijim oblicima:

• u primjeru “rada na sebi”: “Moram se kontinuirano truditi, redovito raditi tehnike, meditirati, vježbati, nešto osvještavati, čistiti… da bi stekao/stekla mir, sreću, sigurnost, samopouzdanje…”
• u primjeru posla i materijalne egzistencije: “Moram čim više upirati, truditi se, raditi, žrtvovati… da bi stekao/stekla ono što će mi donijeti osjećaj sigurnosti i obilja.”
• u primjeru ljubavnih odnosa: “Moram se truditi, izlaziti, upoznavati nove osobe, uređivati se, kreirati pozitivnu sliku u očima drugih da bi stekao/stekla ono za što vjerujem da će me ispuniti - ljubavnu vezu.”