SEKS

Kreacija svijeta je predodređena sex-izmima, kozmičkim, tantričkim, fizičkim, životinjskim, jer se sve dešava temeljem sjemena, rađanja i umiranja, kao vječna mijena materije od krutog do apsolutnog stanja.

Razlika između sexa životinja i čovjeka jest u uživanju. Životinje prirodno ne uživaju u sexu. Za njih to nije sex nego prirodna potreba za održanjem vrste. Životinje sve rade prirodno i ne skrivaju se kao čovjek. No, sve što je u blizini čovjeka, kao kućni ljubimci, nauče uživati. Maštari kod pojedinih vrsta životinja vide uživanja u sex igrama, međutim tu se radi o prirodnoj potrebi pripreme njihovih tijela za taj čin, što možda liči na uživanje (takvih primjera je puno).

Što reći o sexu, je li to normalna stvar?

Seksualnost čovjeka spada u prirodni koncept, što za sex ne možeš reći. Drugo je pitanje seksualnog čina zbog rađanja djece. Međutim, istine radi, svaki nenasilni sex je u funkciji buđenja ljubavi. Ekstaza je tantrički sex na dubljoj razini, koji vodi u prosvjetljenje.

U svakom slučaju sex je poželjan za čovjeka kada nije iz niskih pobuda nagona. U partnerstvu muškarca i žene, po pitanju sexa je sve jasno. Partneri se ponašaju u sexu sukladno osjećanjima, kemiji i alkemiji privlačenja ili iz nekih drugih pobuda.

Prava je stvar pretočiti sex u ljubav, iz običnih iluzornih površinskih uživanja, do najdubljih osjećanja u srcu i blaženstva koje ide snjim.

Znanja radi i istine, jedino prirodno uživanje jest blaženstvo ljubavi, sva druga uživanja spadaju u grijeh prema tijelu i duši.

Iz činjenice gdje ima ljubavi, sex nije potreban, proizilazi odgovor.

Između muškarca i žene sex i ljubav nikada nisu shvaćeni na pravi način i temeljem želja, neznanja i strasti, česte su rasprave, ljubomore, rastave i mržnje. Mnogi su zbog toga navukli na sebe mnoga nezadovoljstva i boli. Od njih se traži sex i ljubav, međutim ta iskustva su osobne prirode i služe pojedincu za otklanjanje vlastitih ograničenja, a ne kao sredstva zadovoljavanja drugih. Ako se sex i ljubav pokreću u pojedincu, onda se ne mogu dati drugome, nego kao zračenje i privlačnost, služe uređenju skladnog odnosa.

Izmišljeni društveni brak između muškarca i žene nema veze sa sexom i ljubavi među njima, zato se ubrzo pokaže kao nešto neprirodno.

Iluzorno je pokušavati nekome ograničavati seksualnost i ljubav, jer gdje je ljubavi i sexa, biti će ih još.



SVIJEST PRAKTIČNO UTJELOVLJENJE

Lako je reći ali dobro trebaš znati što ona jest.

Stvoren si od živog sjemena, s dušom i apsolutnom inteligencijom, kao neizbježno manifestiranje duše u fizičkom tijelu, zbog suštine svijeta i mijena koje se odvijaju u prostoru, čineći tu kreaciju vječnom.

Tvoja stvarnost je u nesvjesnom umu, koji funkcionira po principu obrazaca, pretočenih iz znanja u iskustvo. Obzirom da je tvoje znanje još uvijek ograničeno na iluzornu stvarnost ega, trebaš novog znanja za izlazak iz kaveza iluzije, kako bi radosno osjetio stvarnost života.

Ego je površinski doživljaj, bez istine.

Najbolji prirodni način rušenja iluzije ega jest LJUBAV, koja se bezuvjetno manifestira u dubini srca, neovisno od bilo čega iz vana, neovisno od bilo kog obrasca, navike ili nesvjesnog uma. Tvoja karma i karakter mogu biti zaprljani i srušeni, ali uz ljubav biti će oprani kao novi i tvoje će se ponašanje vratiti u normalu prirodnog toka.

Ti si sada i uvijek SVE, svjesno i nesvjesno, međutim trebaš biti u svakoj stanici tijela, kako bi uspostavio vezu sa stvarnim životom iznutra. Zato što nemaš najdublju vezu sa sobom iznutra, često si u grijehu prema duši, jer je malo ili nikako ne doživljavaš. Temeljem grijeha osjećaš strah, pohlepu, neiskrenost, mržnju i ponos, koji čine ego u branjenju i sebe držiš u kavezu iluzije života.

LJUBAV, LJUBAV i LJUBAV, to je jedini prirodan način za uspostaviti vezu s dušom, bilo svojom ili tuđom, u konačnici sve su one jedna velika duša.

Život kao stvarnost nema smisla ako nije jasan djeci. No ona još uživaju božansku vezu s dušom, nisu toliko zaprljana u karakteru, osjećaju srcem, nemaju društveno znanje ni iskustva, ali sve više postaju ovisnici obiteljskog odgoja u čemu se sve svodi na moralne obrasce ponašanja, a ne na ljubav.

Za dijete iluzija stvarnosti postaje jedina njegova moć prosuđivanja života, kada kroz fizičko tijelo duboko vjeruje da je to stvaran život, potiskujući dublja osjećanja.

Spoznao si da u prostoru izuzev materije, s licem Boga i naličjem svijesti, drugo ništa ne postoji. Iluzija o tvom životu ti nije potrebna, već pravo znanje s kojim ćeš konačno osjetiti sebe u cjelom biću, kada nećeš biti podvojen, ograničen i ovisan o tijelu. Ne možeš biti kreativan bez slobode, a sloboda nije moguća bez duha.

Život je jednostavniji od zraka i vode, a ti se moraš pitati i naučiti koje su njegove dimenzije. Dimenzija života je apsolutno čist prostor tvoga bića. Uviđaš tu jednostavnost, moraš se pročistiti, najprije tijelom, a onda duhom i svijesti će biti u izobilju, ljubavi također, radosti, blaženstva, Božanstva i milosti. Biti ćeš jednostavan, bez obzira na sva ograničenja i obrasce po kojima uviđaš stvarnost života.

Tijelo je fizičko i ne možeš utjeloviti svijest umišljanjem, već praktički fizičkim uranjanjem u sebe, temeljem najdubljih osjećanja, koja se manifestiraju u srcu. Svaka tehnika bi bila napor, zato je ljubav najbolja, jer nije tehnika, već prirodna moć zračenja, a sve što zrači živo je i stvarno.

Uroniti u sebe možeš gutanajem svijesti iz mozga u tijelo i dopremanjem do svih stanica. To se radi gutanjem knedle, bez zraka, vode i hrane. Tebi je taj obrazac poznat još kada si bio u majci, gutao si inteligenciju i tvoja duša je bila plemenita. To trebaš uraditi i sada.

Nekoliko puta prirodno udahni i izdahni. Nakon dubljeg izdaha nemoj udahnuti, nego progutaj knedlu. To će podići dijafragmu i zaljepiti za pluća i grudni koš. Proradiće vakuum, koji je moćan povući inteligenciju iz mozga u tijelo. Tako ćeš umjesto udaha, napuniti rezervoar životne sile, pravom prirodnom inteligencijom. Upravo je to hrana za dušu, a kada je duša sabrana, biti ćeš moćan.

Temeljem toga dobio si snagu i nagon. To imaju i životinje, zato se ne zadržavaš u nagonu, nego spiritualno ideš dalje u vođenju inteligencije kroz tijelo. Sada je postupak obrnut, ne uranjaš više, nego se penješ prema mozgu, uz kralježnicu. Mnogima to ne ide, jer imaju jake obrasce i navike uživanja u nagonu, sexu i hrani. Zato te upućujem na znanje i fizičko pročišćenje tijela i ljubav. Kada urediš prehranu odabranom hranom koja zadovoljava prirodne potrebe tijela, lako ćeš nahraniti dušu, jer se ona hrani vitalnim tijelom i tvojom sviješću, što znači probuđenom inteligencijom.

Cilj gutanja „prazne“ knedle i vakuuma jest uspostavljanje kotača života izvan glave i mozga. Na taj način će nesvjesno tijelo poprimiti sasvim novi obrazac koji je njemu već poznat iz perioda trudnoće. Kada tijelo mirno proradi bez disanja, ti ćeš se preporoditi, prvi put osjetiti stvaran život, toj radosti neće biti kraja, obuzet će te jeza, volja, jednostavno ćeš toliko zračiti da će sve tvoje stanice biti kao svjetlucave zvjezdice na nebu. To se prosvjetljenjem zove, a potpuno je praktična stvar.

Primjećuješ koliko je sve jednostavno i nije bilo nikakvih duhovnih formi koje još nisi spoznao, jer je život po prirodi duhovan, spontan, apsolutan i neovisan.

Tibetanci odavno znaju za tehnike preporađanja; Lame to koriste kada trebaju položiti ispit zrelosti u dugoj meditaciji, bez zraka, vode i hrane, i dobiti titule najviših duhovnih zvanja.

Dugo godina sam radio na toj spoznaji, međutim iz knjiga ništa nisam naučio, sve dok nisam praktično „umro“, gutajući praznu knedlu bez zraka.

Ljubav nije moguća dok ne izgubiš glavu i misli, skok u nepoznato nije moguć bez odlučnosti i svijest nije moguća u nečistom tijelu, jer se mora osloboditi duh.

Jednostavno je, nije iluzija, samo moraš proširiti znanje i stvoriti iskustva, kao što djeca dobro znaju igrati se jer to rade svaki dan.



PLEMENITA DUŠA

Sve što je stvoreno ima dušu, od najsuptilnije vibracije do univerzalne duše svijeta. Međutim, nisu sve duše plemenite jer ne zrače, ako su blokirane u objektu ili subjektu - čovjeku.

Kako oplemeniti dušu?

Princip oplemenjivanja duše čovjeka je jednostavan. Od male duše, blokirane u kavezu tijela, sa slabom aurom i ograničenim zračenjem, proširenim znanjem odabereš hranu za dušu, nahraniš je i ona postane velika, jasna, aura joj dobije svjetlije nijanse boja i počinje zračiti. Koliko vodiš računa o njoj, toliko će zračiti skupa s tijelom.

Hrana za dušu je mir i ljubav, i duhovne vrijednosti istina, svijest i sloboda, koje izviru iz kreativnosti pojedinca.

Duša kao metafizička stvarnost ne može zračiti bez tijela, zato i tijelo moraš pročistiti. kada će dobiti živost, kao da je balzamirano Božanstvom. Takvo tijelo se ne kvari i zrači kao dijamant. Hrana za tijelo je opet jednostavna, a tiče se znanja o prehrani. Tu najprije spada zrak, destilirana voda H2O, sokovi od svježeg voća i povrća.

Zašto baš ta hrana?

Zato jer se pokazalo da je prirodna, organska, živa, u navedenim namirnicama se nalazi u koloidnom obliku i kao takva se najlakše asimiliraa u tijelo i pomaže metaboliziranju duše. Uz to, ta hrana sadrži sve potrebne hranljive tvari. Ova hrana je znanjem pročišćena u samoj pripremi, prije konzumiranja i to je preduvjet da u tijelu neće biti taloga otpadnih tvari.

Naravno, metabolizam se može mučiti sa svakom pojedenom hranom u kojoj uživaš, međutim posljedica toga će biti nečisto tijelo, zapušene arterije, slaba krv i limfa, slab imunitet i životna sila. Nečisto tijelo ne zrači.



SVIJEST JE MATERIJALNA

Proučavajući duhovnost Istoka, samospoznaje radi, imaćeš jedno veliko mučenje jer ti ništa ne može biti jasno. Onostrano i nirvansko su dimenzije za iskusne učitelje života, a ti si samo početnik.

Tom mučenju moraš biti zahvalan, jer će te kad-tad dovesti u pročišćenje i preporod, kada ti život konačno postaje jasan.

Snebivanjem po kozmosu gubiš tlo pod nogama i shvatićeš da život ipak počinje i završava u tebi. Kada ostaviš Nebo i Zemlju po strani i uđeš u sebe, osjetićeš stvarnost.

Ne bih ništa komplicirao riječima, jer sve mora biti jednostavno. Da li je nešto crno ili bijelo, svijetlo ili mračno, svjesno ili nesvjesno, jedino možeš prosuditi kroz istinu i stvarnost.

Dilema je, što je u svijetu stvarnost, a što iluzija. Obzirom da je sve BOG kao JEDNO, dileme ne smije biti. Sve je stvarnost materije i tijela, kroz više stanja pročišćenja, od onog ovisnog i fizičkog, preko metafizičkog, do apsolutnog i slobodnog. Jednom riječi od nesvjesnog do svjesnog.

Početnik se prepadne kada mu svi ukazuju da je tijelo iluzija, a on ničeg drugog u sebi ne vidi izuzev tijela. U samospoznaji se ništa ne dešava, sve je onako kao i na početku, jedino što iluzija prelazi u stvarnost, na način direktnog najdubljeg osjećanja, bez posredovanja osjetila, misli i uma.

Najlakše ćeš spoznati život kroz jednostavnost postojanja, a to je apsolutna inteligencija. Takvo apstraktno stanje nije ništa drugo doli VAKUUM. Ako je vakuum univerzalna inteligencija, onda ćeš jednostavno spoznati sebe, jer je vakuum u svakoj stanici tijela i temeljem njega, fizičko, ograničeno i relativno tijelo, može prirodno pratiti metafizičku dušu i apsolutnu svijest.

Jednostavnost se postiže u par praktičnih koraka. Duhovna sluđivanja ti jedino ukazuju na činjenicu da se ništa ne završava onim što vidiš, onim što promiče pored tebe, nego je sve mnogo suptilnije i odvija se na planu vibracija. Ali ti ne radiš sa vibracijama, ograničen si na ove obične krupne stvari. Važno je da jednovremeno imaš svijest o apsolutnom stanju, vibracijama i krupnom planu materije. Svijest čovjeka je davno potvrđena evolutivno i prosvjetljenjem, ali se ovdje radi o pojedincu koji mora imati prošireno znanje da bi uronio u stvarnost života. S time ne trebaš žuriti, jer je mir u svemu jako potreban.

Pređi na stvar....

Sebe ćeš bolje uočiti ako skineš odjeću i potpuno ostaneš nag. Na golom tijelu bolje uviđaš stvarnu prirodu i ujedno otklanjaš komplekse ovisnosti o modi i iluzijama koje ih prate. Bez odjeće na sebi imaš povoljan feng shui života. Legni na leđa, opusti se, udahni i izdahni par puta, bez napora, kod dubljeg izdisaja prestani disanje i progutaj knedlu. Time se dijafragma podiže prema grudnom košu i plućima, stvarajući jak vakuum unutar tijela. Drži vakuum koliko ti godi. Time su sve stanice tijela fokusirane prema vakuumu koji direktno vuče prema prirodnoj inteligenciji, prema svijesti. Obzirom da svjesnost osjećaš u glavi, sada je trebaš pogurati prema vakuumu, prema stanicama, da se stanice i svijest spoje jednovremeno. To se dešava u grudnom košu, na liniji srca, tamo gdje je duša, srce, imunitet, ljubav i kreativnost.

Od grla gdje se manifestira istina, do spolovila, niz sredinu tijela i čakre, guraj na dolje svijest iz glave. Ponavljaj to i osjetićeš ugodu u smislu prave radosti.

U tebi je sve materijalizirano, osjetila, misli, emocije, sjećanja, um, ego, duh, duša, tijelo, nesvjest, svijest, apslolutno, metafizičko, fizičko, osvjetljeno, mračno, iluzija i stvarnost, to si TI jedno nepodvojeno, kao svjestan hodajući entitet i pravi Bog.

Pročišćenje je proces, koji na kraju završava preporodom, kada iz pretilog tijela imaš prirodnu vitalnost, kada je u tebi sve gola svijest, kada su iluzija i stvarnost jednovremene u jasnoći uvida. Tvoja životna sila, imunitet, ljubav i kreativnost, samo su rijeka toka svijesti, ovisne od tvoje budnosti i odlučnosti da si stvaran. To je stanje kada ništa ne moraš umišljati, nego sve doživljavaš u dubini srca, baš kao mala beba. Na taj način tvoje tijelo zrači, jer je pročišćeno, puno enzima koji su prirodni eliksir vitalnosti, dugovječnosti, zračenja, zbog čega se ne možeš pokvariti.

Shvatićeš da si pun stvarnosti i života, ništa ti iz vana nije potrebno, zbog čega bi bio ovisan i bez slobode.

I nemoj ništa logički prosuđivati i umišljati. Ono što neznaš uči i pitaj iskusne, jer život nije samo logika beskrajnih iluzija (svatko nudi svoju logiku), već STVARNOST.

Nikada nemoj miješati babe i žabe, život i obične ljudske potrebe. Nemoj mudrovati i uvjetovati, jer sve mora biti jednostavno, a uvjeravam te da je život jednostavniji i od samog daha.

Uz imunitet, ljubav, kreativnost i zračenje prema svima, jednostavno ćeš imati svega u izobilju. Običan čovjek to odavno ima, ali je njemu stalo do uživanja i zbog neznanja živi u iluziji.

Na kraju samospoznaje uviđaš da je život unutar tijela, da je glava, koliko praktična zbog osjetila u njoj, nepraktična zbog misli i uma, ali se sve svodi na svijest kada lako gutaš knedlu za sve ono što budi reakciju u tebi. Temeljem te reakcije gubiš moć prosuđivanja stvarnosti, a onda sve ide negativnom stranom božanskog života.

Svijest nije čudo ni apstrakcija, materijalna je u svemu i zato je moraš probuditi jednostavno.

Život nikada neće biti stvarnost dok ne materijaliziraš iluziju.

To je znanje i jednostavna alkemija vakuuma.

Kad god možeš budi jednostavan, jer je i život najjednostavnija forma.

Gutaj knedlu, drži vakuum i budi bez odjeće go po kući, jer je golo tijelo živo i bolje zrači bez odjeće i tako ćeš više pažnje usmjeriti na sebe.

Netko je previše materijaliziran, ovisan i strastven, drugi lebdi u oblacima u strahu od iluzije, a najbolje je biti svoj u tijelu, miran i stvaran.

Biti dugovječan je jednostavno i ovisi koliko si zainteresiran, budan i odlučan živjeti, jer je to velika odgovornost. Životna sila je beskrajni tok, ako je znanjem održiš. Nije svatko u tom smjeru. Mnogi odustanu od života i nije točno da su glupi, već vjeruju da će u novom životu biti uspješniji. Takvi su pesimisti, koji nemaju nikakvu odlučnost, zato ne zrače iznutra i napor su drugima.

Nije sporno, živjeće moralisti i duhovnjaci, ali je razlika u duši, ljubavi, svjetlosti iznutra i zračenju. Iluzionisti imaju želju, pate, ponose se moralom, svi bježe od njih i često su bolesni. Duhovni ljudi su radosni, čisti, preporođeni, kao anđeli.

dopuna

Da ne bi bilo zabune VAKUUM je DUH.

Jednostavnost života je u apsolutnoj inteligenciji, koja je vakuum ili duh u svakoj točki svijeta, u tvojim stanicama tijela. Običan čovjek nikada nije mogao shvatiti apsolutnu jednostavnost života u smislu bezvremenosti i vječnosti i nije imao pogodniji naziv od apsolutne inteligencije. Praktično značenje jest u preporađanju, u pročišćenju, u novom izdahu. Sve što radiš treba biti kao prvi put, kao klijanje sjemena, inteligentno, naivno, djetinjasto, bez umišljanja, bez reakcije. Apsolutna inteligencija - vakuum - duh jest beskrajna moć i u to stanje možeš uroniti nakon svakog dubljeg izdaha, običnim gutanjem knedle i dizanjem dijafragme. Apsolutna inteligencija je i apsolutni uvid. Prema tome, sve što je apsolutno, predstavlja JEDNO, stvarno, istinito, bez ostatka i bez drugih mogućnosti.

Budi jenostavan - budi duh.

Ne postoji slabost, crna rupa ili bol u tvom biću koju nećeš otkloniti duhom - vakuumom. Postiže se u trenutku, zato je tako jednostavno.

Duša ti je sabrana kada je u stanju novog sjemena, na početku. Moćna je, s najjačom aurom. Snjom zrači i tijelo.

Rastrgana duša je kada si pun svega, hrane, problema, misli, reakcije uma (aktivnost tijela sabire dušu).

Imaš dušu anđela ako se čistiš, resetiraš, dovodiš u mir, predaješ životu i sve bezuvjetno prihvaćaš kao beba.



PRIRODNI IMUNITET

Novorođene bebe imaju prirodni imunitet, što znači da ih štiti aktivna velika žlijezda TIMUS u grudima (ispred duše i srca), sa značenjem da su božanska, kada je sastav njihovog nejakog tijela od balzama koji se ne kvari, a to su prirodni enzimi, eliksir života, alkemijske kakvoće, kao živa voda (čista H2O) ili dijamant.

Kada je tijelo optimalno, kada se hraniš u granicama stvarnih potreba, odabranom prehranom, od encima u sebi, tijelo postaje vitalno i dugovječno, božanski zaštićeno kao kod bebe.

Odrastanjem imunitet slabi jer se duša rasipa na mnoge potrošače, dijeli se i usitnjava zbog stresova, nepravilne prehrane i svega onog što čini ponašanje pojedinca (svjesnog entiteta i nositelja duše). Često puta, zbog pretilosti, u tijelu ima više mutiranih stanica tijela (bolest), u odnosu na prirodni broj stanica.

Kada si udahnuo novi zrak, za dušu to znači smrt, zato tijelo oživljava jer kisik dolazi do stanica. Kada izdahneš, duša je sabrana i preporađa se u anđela, u duh, ali tijelo umire. Zato je dah prirodna inteligencija, kao elementarna svijest, živ si i mrtav ciklično i tako možeš ostati vječno, ako znaš, ako ti je život zanimljiv, ako se ne predaš neznanju.

Do 25 godine starosti, timus potpuno oslabi, praveći mjesto ljubavi, poznatom lotosovom cvijetu, na istom mjestu u grudima.

Što ako ne dođe do buđenja ljubavi?

Naravno, tada se sve komplicira, imunitet jako slabi i moguće su pojave mnogih bolesti.

Mnoge su posljedice neznanja, duša nije sabrana i imunitet obavezno slabi, kada se životna sila gasi.

Bez obzira na sve učinjene pogreške u pogledu života i imuniteta, sve se može popraviti, na istom mjestu gdje su slabosti i boli, uz malo više pažnje prema sebi, uvažavajući životne principe koji su uvijek prirodni i jednostavni.

Pročišćenje i preporod su normalne stvari za svjesnog čovjeka, nisu napor, lako se uče i jednostavno izvode, jedino je potrebno pravo znanje.

Prvi životni princip prirodnog samoiscjeljenja svih boli jest prirodna inteligencija, znanjem utjelovljena u tijelo i svijest.

Prirodna inteligencija nije ništa drugo doli VAKUUM (duh), jednostavno se pokreće i ako se pravilno shvati i pravilno izvodi, ne postoji bol u tijelu koja neće s njim nestati.

Prirodna inteligencija je uvijek prisutna u tebi, jer si temeljem nje živ, no nije ti se dalo naučiti, zbog zauzetosti na drugoj strani. Nikada nije kasno.



SNAGA ŽIVOTNA SILA I MOĆ

To su tri ljudska kvaliteta, od nesvjesnog uma - nagona, preko ljubavi i dugovječnosti, do moći zračenja i milosti.

SNAGA

Dobiješ je kada u sebe uneseš previše hrane, koju će duša metabolizirati u mišićnu masu, masna tkiva, ali to nije prirodno stanje tijela. Praktički je snaga upalni proces, kada se javlja povišena temperatura tijela. No čovjek je razumno biće, ne treba mu fizička snaga iznad stvarnih potreba tijela, nego znanje i svijest.

ŽIVOTNA SILA

To je stvarna živa sila u vidu vibracije, pohranjena u Kundalini rezervoaru, u spolovilima. Manifestira se kao nagon, koji čeka usmjerenje. Da li će životna sila biti kreativno usmjerena ili će hraniti ego, ovisi o znanju i razini svijesti.

MOĆ

Duhovne vrijednosti daju čovjeku jasnoću i moć, po uzoru na Božanstvo. Moć čovjeka zaista može biti beznačajna ili beskrajna kod prosvetljenih bića. Moć ovisi od znanja, čistoći tijela, karme i karaktera, kroz duhovnu jednostavnost prirodne inteligencije. Moćna bića mogu imati sitnu tjelesnu građu, ali je njihova duša toliko plemenita i zrači beskrajnom toplinom božanske milosti.

Život duše i tijela, kroz metaboliziranje duše u tijelo, kroz dijeljenje duše u sitnije dušice -stanice tijela, najbolje i najbrže podržava viša SVIJEST, onda DAH i čista VODA - H2O, destilirana voda.

To je sasvim dovoljno da si živ u prirodnom tijelu.

Za svaku fizičku aktivnost trebaš i životnu silu, a to se postiže pojačavanjem metaboliziranja duše, unošenjem hranljivih tvari u esencijalnom i koloidnom obliku. Prema tome, hranljive tvari ne grade fizičko tijelo, već samo ubrzavaju metaboliziranje duše. One su samo skela za zidanje kuće (tijela).

Uživanje u hrani je neznanje, strast, glupost i ovisnost, nezrelost i nedovoljna svijest o životu.

Za život duše i tijela potrebno je čiste vode H2O, oko 75 % sokova od svježeg voća, oko 25 % povrća, oko 5 % oraha ili drugih sjemenki.

Tijelo je sastavljeno od stanica tijela, a to nisu krute tvari, niti njima trebaju kruti kristali. Zrak voda i hranljive tvari u koloidnom obliku i organski žive, jedino dolaze u obzir, i jedino će obaviti funkciju u tijelu. Sve druge prehrambene navike su neznanje i iluzija. Minerali kao kristali nisu organske tvari i nemaju živost. Jedino u svježem voću i povrću, nama potrebne hranljive tvari su žive, kroz glukozu-fruktozu (voćni šećer), aminokiseline od ugljikohidrata, masne kiseline od masnoća, vitamini i minerali u koloidnom obliku. Kada se takve hranljive tvari unesu u tijelo ono postaje životno, lako se probavljuju i prirodno čiste iz tijela.

Uživanje u hrani je nešto potpuno nesvjesno, jer tijelu trebaju ograničene količine stvarnih potreba, a ne što te baka naučila.

Ako si već napravio grijeh prema duši i tijelu, iz neznanja, pohlepe, strasti, emocija, želja, intelektualno ili ideološki, za kaznu si dobio pretilost i sada u sebi možda nosiš dva tijela, jedno stvarno, prirodno i božansko, a ono drugo, mutirano. Duša ga je stvorila jer si previše unosio hranu, a ona je to metabolizirala.

Što je tu je, sve možeš popraviti na istom mjestu, ovoga puta proširenim znanjem o prehrani.

Uzimaj odabranu hranu za tijelo, to je destilirana voda čista H2O, sokovi od svježeg voća i povrća, kao najbolja hrana, koja se najlakše probavlja i sadrži organski i koloidno topive hranljive tvari, i duši daj njenu hranu, a to je MIR i LJUBAV.

Pretilost će tako nestati, Ostaće samo stvarno tijelo.

Shvatićeš da je svaka iluzija neznanje, kao grijeh koji završava bolešću.

Prirodno jesi inteligentan, ali to pokaži znanjem ponašanjem i duhom.


HRANLJIVE TVARI

Pod pojmom HRANA običan čovjek umišlja da sve što pojede od hrane, biti će od koristi za tijelo. Međutim to ni blizu nije istina, jer su HRANLJIVE TVARI, sasvim nešto drugo u odnosu na navike.

Hranljive tvari su prirodne, organske, žive, u koloidnom obliku, u smislu aminokiselina (ne kristali bjelančevina), prirodni šećeri - glukoza i fruktoza (ne kristali ugljikohidrata), masne kiseline (ne ulja i masti), mineralne tvari (ne kristali elemenata) i vitamini. Pokazalo se da hranljivih tvari ima najviše u sokovima od svježeg voća i povrća, orasima i još nekom zrnevlju, temeljem čega je sačinjen dnevni obrok hrane: 75 % sokovi od svježeg voća, 25 % sokovi od povrća i 5 % orašasti plodovi. Naravno i voda ulazi u hranu, a to je čista H2O, destilirana voda, jer su sve vode u prirodi toliko onečišćene krupnim kristalima elemenata i nisu pogodne za upotrebu. Zrak koji dišeš također je veoma nečist.

Duša u smislu nositelja božanskog života, sa tijelom čini cjelinu, koja je najbolja u granicama prirodnih kvaliteta. Život može podržati samo ono što je živo. Definitivno sve ima dušu, ali su mnoge stvari umjetne , kao neživa priroda. Sve ono iz čega se ne može roditi sjeme, nije živo.

Hrana koju jedeš potrebna ti je za dvije stvari; da se od hranljivih tvari podrži metaboliranje duše u stanice tijela i da dobiješ fizičku snagu.

Stanicama tijela trebaju samo navedene hranljive tvari, a za snagu tijela možeš pojesti svašta, jer sve što je veća fizička snaga od životne sile, predstavlja povišenu toplinu tijela, kao upalni proces, kada započinje dehidracija, koja je uzrok svim bolestima.

Naravno, većina voli imati mišićavo tijelo i sirovu snagu, ali cijena toga mora biti plaćena kroz taloženje viškova, otpada i otrova u tijelu. To dovodi do stvaranja krutih naslaga u arterijama i krvnim žilama, kao nedefinirano stanje pojave reumatskih problema, artroze, multiple i svih drugih bolesti krvi i limfe.

Tvoje tijelo nije računalo da će živjeti u neprirodnim uvjetima, neznanju i maltretiranju zbog uživanja u mnogim stvarima, zato je ozbiljno ugroženo i jedino mu ti možeš pomoći, ako osjećaš da je tvoje, skupa s dušom.

Optimalno tijelo, s encimima (katalizatorima) i hormonima (čistači, ima ih preko tisuću), može prepoznati 81 hranljivu tvar. Sve drugo je otpad, bez obzira na tvoje razmišljanje.

Pravilno grupirani enzimi održavaju tijelo čistim i vitalnim jer imaju božansku moć. Voda, kisik i encimi čine strukturu oko stanica, kao skela za gradnju kuće i kako se koja stanica obnovi, oni dalje prenose skelu, a hormoni čiste izumrle stanice.

U slučaju loše prehrane, pretilosti i dehidracije, encimi se ne snalaze i tijelo gubi imunitet, slabi životna sila i duša odlazi nedovršenog posla.

Znanje je laboratorij za pravilan izbor hrane. Što medicini vrijede sve suvremene kemijske pretrage tijela, ako na sve gledaju analitički, ne vezano za dušu i život? Njima je važno da čovjek jede i uživa u hrani, bez obzira da li je ona organska i živa ili je potpuno mrtva zbog industrijske obrade. Zaboravljaju da nije stvar života u gutanju hrane i zraka, nego u detoksikaciji tijela, od viškova i otrova.

Što će uopće strast i viškovi hrane u tijelu, ako će time biti život ugrožen? Valjda se te dileme danas mogu razriješiti znanjem.

No ništa nije slučajno, kome je do života stalo, povešće računa o njemu, oni drugi su odustali.

Ako se život svodi na strast, neznanje i bolest, to nije život.

Čovjek je prirodno predodređen na dugovječnost, jer ima svijest, koja je kod većine u nesvjesnom umu.

Uživati mogu samo nezreli, jedino prirodno uživanje je ljubav.

I božanska djeca se zbog uživanja kvare.

Sve ono prirodno iznutra tiče se blaženstva i možeš uživati, u ljubavi i radosti.

Svako drugo uživanje prema nečemu iz vana (hrani, sexu, novcu), grijeh je za dušu, jer nije prirodno i nema svrhu.

Želja i ovisnost su dokaz da li je nešto prirodno ili nije. U ljubavi i radosti ne možeš pretjerati, imati želju, niti biti ovisan. Prema svemu iz vana, imaš želju, pretjeruješ i postaješ ovisan.

Za čovjeka je najteže kada na vrijeme ne proširi znanje, ostari i ne sazri.



UMJETNA SVIJEST

Iz perspektive postojanja, u prostoru svijeta sve je apsolutno i apsolutno inteligentno, jer je pod utjecajem vakuuma, koji je za materiju potpuna suprotnost i reaktivnost.

Za čovjeka je najvažnija svjesnost i temeljem toga prosuđujemo stvarnost. Praktički je sve stvarno ali različite kakvoće, materija je fizičko i kruto stanje, zračenja su metafizička realnost, a vakuum je sam po sebi apsolutno stanje. U tom kontekstu, proilazi da je apsolutno stanje stvarnost, a na suprotnoj strani materija iluzija.

U prirodi je nešto živo, a nešto umjetno, ali su i jedno i drugo apsolutni i apsolutno inteligentni. Razlika je u aktivnosti stvaranja i reaktivnosti pročišćenja, što nazivamo evolucijom.

Nama je priroda značajna po atmosferi i zraku, vegetaciji i hrani, vodi, jer smo za opstanak vezani za organsku živu prirodu,a ne za umjetnu i mrtvu. Naravno, podnosimo i mrtvu prirodu, umjetnine i industrijsku hranu, međutim mnogo problema imamo od toga, jer prirodno nismo stvoreni za to.

Sve je izvjesnije da ljudska svijest ne vodi u prosvjetljenje pojedinca, već u promjeni same vrste, tako što će se genetika prilagoditi, agresivnim utjecajima novih tehnologija. Nove generacije djece, već su uveliko naviknute na industrijski prerađenu hranu, što za posljedicu ima rađanje beba sa tri zavojnice DNK. Takvi ljudi neće moći jesti prirodnu hranu, nego preparate iz kapsula, možda specijalnih sprejeva, jer se tehnološko čudo ne može smiriti, kada jedno otkriće širi mogućnost novom.

Na taj način ljudska svijest će ipak produžiti životni vijek čovjeka i to je svakako progres u evoluciji, ali se dovodi u pitanje što je organsko i živo. Valjda će sve biti neorganski živo.

Ne vidim drugačiju mogućnost, jer iz okvira svijeta, apsolutnog, vakuuma i prirodne inteligencije, ne možemo ići dalje.

Za prostor svijeta i Apsolut svejedno je da li je nešto prirodno ili nije. Prirodna i neka nova neprirodna svijest ovise o univerzalnoj svijesti i apsolutnoj inteligenciji.

U prostoru nije bitno da li je nešto kao cvijet ili srušeni most, ali za nas ljude - SADA, to je nezamislivo, ali potpuno izvjesno.

Navike se mijenjaju i ako se svjesno ne prilagodimo evolutivnim tokovima, taj tok će nas promijeniti, kroz nove generacije.

Sasvim je izvjesno da će nove tehnologije stvoriti umjetne stanice tijela, umjetne organe, a na kraju će biti i čovjek umjetno stvoren. To će biti pravi evolutivni pomak, a onda plavi planet Zemlja neće biti bitna, jer će postati iznurena starica koja mora umrijeti, jer su njeni potencijali iskorišćeni i živa priroda neće biti održiva. Uopće nije slučajno sve što nam se kroz povijest i evoluciju dešavalo. Uvijek se čudimo zašto prekrajači svijeta nemaju dušu, ali oni ipak imaju svoj cilj. Ne bez razloga troše milijarde dolara (koji potiču iz resursa Zemlje), da bi pronašli put novoj civilizaciji na nekom drugom mjestu svemira.

Bio sam djetinjast zašto duhovnjaci nisu usmjerili čovječanstvo prema Božanstvu, međutim potpuno je jasno da to nije moguće, ne zato jer oni nemaju znanje, nego što njihovo znanje ne može doći do izražaja kod običnog pojedinca.

Buddha i Isus su nam pokazali put, a sami znamo da je sve to osporavano, prikazivano bez istine i pojedinac u tom košmaru nije mogao pronaći slamku spasa, već je radije Božanstvu okrenuo leđa, jer su umjetnine postale cool, hit, moda, trend i iluzorna stvarnost.

Bez obzira što čovjek smjera i radi u kozmosu je uvijek red. Jača moć od apsolutnog ne postoji, gdje pravda i grijeh idu ruku pod ruku, kao stvarnost i iluzija, kao živo i mrtvo, ovisi iz koje perspektive to promatraš.

Nove tehnologije i umjetnine su nama ušle pod kožu, prihvatili smo ih, što nesvjesno, što iz pohlepe i strasti, ali su nam one promjenile smjer životnog puta. Pojedinci su na mukama pronaći sebe na putu Božanstva, ali u tome vide veliki otpor sredine. Religije su odavno perfidno prekrojene u korist suvremenog. Obrazovanje i ideologije također.

Navikli smo na živo, cvrkut ptica, cvijet, žubor vode, mrtvo nas užasava, ali u kozmosu su mrtvo i živo uvijek JEDNO.

Polako izvire na površinu davno osmišljen koncept psihe (umjesto duše) i lažnog morala. Većina su danas psihički poremećeni i lažnog ponosa, međutim psiha će biti pretočena u novu umjetnu svijest, a moralna iluzija će postati jedina stvarnost. Ništa slučajno nije, samo se pojedinac, još uvijek s dušom koprca u sredini gdje živo izumire. Novim ljudima duša neće značiti ništa, jer će umjetno biti stvarani i programirani.

Moramo znati čovjeku je ipak trebalo vremena da devastira Zemlju, a možete još zamisliti što će sve izmisliti da uništi svemir. Priroda je stvarana suptilno, s dušom, milijardama godina, čovjek će to ubrzati na nevjerojatnu umjetnu progresiju. Jednostavno neće čekati ništa, imat će moć leteti brzinom svjetlosti. Duhovnjaci su leteli sviješću, meditirali i astralno putovali, a novi čovjek će leteti cjelim bićem, koje će mu biti umjetno tijelo i svemirska letilica u jednom. Moćnici svijeta znaju da se i sunce hladi, zato će pokušati pronaći neko mlado sunce, ako će uopće biti svjetlost potrebna.



PROČIŠĆENJE I PREPOROD

Kada se rodiš u netaknutoj prirodi, odrastaš i sazrijevaš u njoj, jedeš prirodnu hranu i ponašaš se prirodno, uz ljubav koja te prati, jednostavno se pročišćuješ i preporađaš.

Osjećaš se cjelovito, nepodvojeno i umjesto nevidljive duše, samo duboko osjećaš ljubav, kao odgovor na prirodan tok života, mir i radost u srcu.

No nije sve tako savršeno, duša je manifestirana u tijelu kroz um i sva ograničenja koja idu snjim, preko površinskih osjećanja, sjećanja, umišljenu budućnost, misli, emocije i ego. Caruje um, TI si odgovoran pokazati mu put života znanjem.

Sabrana duša na vrhuncu ljubavne ekstaze, prelazi u prosvjetljenu dušu, koja duhom skida ruho tijela, prelazi u svjetlost i uranja u Boga (apsolutno stanje). Bog je svemoć bez manifestacije i zračenja, zato prosvjetljena duša više ne zrači, ali je ostalo prosvjetljeno tijelo koje zrači.

Pročišćenjem se duša umnožava i stvara novi kvalitet duše kroz duh.

Proizilazi da je u svemu bitno živjeti jednostavno i prirodno uz ljubav, naravno tko zna i može.

Razlika između ljubavi i sexa nije za razmatranje jer su to dvije različite stvari, međutim običan čovjek to svodi na relativno isto.

Ljubav se inteligentno pokreće u tijelu neovisno od bilo čega drugog i vodi prirodnom pročišćenju.

Sex je slabost čovjeka manifestirana u trenutku strasti, kroz nagon i nižu svijest.

Ako je u pitanju produžetak ljudske vrste, onda se dovodi u pitanje prosvjetljenje čovjeka, jer podržavajući sex od pročišćenja nema ništa. Kada si na strani ljubavi produžetak ljudske vrste nije u pitanju, jer si pročišćen do razine Boga kome ne treba nikakva vrsta.

Suvremeni tokovi života su suprotni smjer od prirodnih tokova i jedino ti preostaje prihvaćanje svega kako jest, jer je to ipak evolucija. Bez obzira na zbrku oko tebe, ne moraš imati zbrku u glavi i tijelu. Neka bude kaos i rat, ti ostani miran, čist, svjestan i slobodan, jer to nema veze sa sredinom u kojoj živiš.



PRIRODA SVIJESTI

Svijest, svijest, svijest, svjestan si samo čist, izvana i iznutra, jer je svijest fluidalno-vibracijsko stanje u tijelu, kakvoće čiste H2O.

Od viškova hrane i mentalnog smeća, u tijelu se fluidi mute, a vibracija u tom mulju postaje spora, samim tim jasnoća se gubi. Svijest je obično zračenje kristala vode.

Sve što je u tebi ukočeno predstavlja nesvijest, jer ti ništa ne možeš uraditi svojim tijelom bez svijesti, niti jedan pokret.

Svijest je biokemijski i alkemijski tok izmjena i vibracija u tijelu i potiče iz stanica tijela. Kada se poremeti metaboliziranje duše u tijelo, lošom prehranom, stresom ili nečim drugim, stanice ostaju bez vode i kisika ili bez hranljivih tvari. Tada se lanac svijesti prekida i na tom mjestu se pojavi blokada u vidu rupe u hologramu prostora tijela.

Svijest je prostorni hologram tijela, sa bezbroj neprekidnih lanaca u svim pravcima, tako da su sve stanice u tijelu uključene u taj proces.

Nesvjesno je ukočenost pogleda, nemoć muskulature, reumatske slabosti, artitis i slične bolesti, nesvjesno je i spolna prenadraženost, zbog erekcije muškarca i histerije žene, strasti, karakterne slabosti u strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji i ponosu. Nesvjesno je u moralu, religijama, ideologijama i društvenom obrazovanju. Nesvjesno je sve u čemu nema istine.

Mnogo toga je u tijelu i ponašanju čovjeka nesvjesno, međutim onako u hodu , mnoge se blokade popravljaju, jer se tiču mentalnog sadržaja, proširenog znanja i ponavljanja kroz aktivnosti.

Naravno, blokade svijesti mogu ostaviti na pojedinca dubokog traga, kada mu je život duše ugrožen.

Učenja Istoka govore kako smo ovdje u prolazu, u fizičkom tijelu. U tome nema istine, jer ništa u prostoru svijeta nije u prolazu, sve je sa svrhom i sve je na pravom mjestu, zato jer su mogućnosti vibracije, promjene i odnosi u prostoru ičinili da se nešto tako dogodi. U svakoj točkici prostora je centar svijeta, tako da je sve u centru, ništa nije negdje na periferiji.

Zbog toga je Bog svemoć i sveprisutnost prostora, jer nije u jednoj točki, već u svakoj točki prostora, u smislu apsolutnog vakuuma. Otuda je i lakše shvatiti da se i u tvojim stanicama tijela nalazi Bog (vakuum). Put od tebe do Boga, da li si jedno snjim ili nisi, jedino ovisi od prostornog holograma svijesti tvog tijela, kako su ti stanice u tijelu povezane i ima li u tim vezama prekida toka.

Tebi sada kao početniku ne treba sluđivanje s onostranim i duhovnim, jer je to još uvijek duboko u tebi i nije povezano kroz lanac svijesti, ali s proširenim znanjem i iskustvom, doći će na red i to. Najbitnije je krenuti od vidljivih stvari, od daha, vode, hrane, čišćenja tijela, vanjski i iznutra. Kada je tijelo oprano izvana, onda je čisto, ali kada je pročišćeno i iznutra, onda zrači. To dolazi od same vode, koja, kada je višom temperaturom destilirana u čistu, živu vodu H2O, podržava ti život i još ako je na minus temperaturi kristalizirala, njeno zračenje će biti jače. Zato učitelji života predlažu za piće destiliranu vodu, po mogućnosti zaleđenu, onda otopljenu na sobnoj temperaturi, sipanu u tamnoplavu staklenku, izloženu suncu najmanje na jedan sat i čuvanu na sobnoj temperaturi, jer se više neće pokvariti ako je u zatvornoj posudi. To je živa voda koja, ako se pravilno i u potrebnim količinama pije, najbolje revitalizira stanice, otklanja dehidraciju tijela, a samim tim i sve bolesti koje snjom proizilaze.

Beba po rođenju nema ništa razvijeno, pa ni svijest, zato samo spava, sa minimumom onih urođenih pokreta iz trudnoće. Međutim, malo po malo, lanci svijesti u tijelu se povezuju, stanice se povezuju i tijekom odrastanja tijela i sazrijevanja ličnosti, ipak dođe do jedne fine svijesti, naravno ako se stvari odvijaju prirodno.

Uz česta ponavljanja pokreta i radnji, samo tijelo se navikne oponašati znanje i na kraju zaživi svijest.

Kreativno je sve ono što te smiruje, što ti je jasno, što te ne blokira, što ti daje mir i radost.

Na žalost, biznis ne spada u kreativnost, već u neku ludu društvenu mašineriju koja ti blokira svijest i sve počneš odrađivati mehanički. Takve navike prave od čovjeka zombi i onda se pitamo što ćemo svi jednog dana postati hodajući automati, s veoma sofisticiranim softferom, u zamjenu za prirodnu svijest tijela.

Ni u kom slučaju odnos s Bogom i apsolutnom inteligencijom se ne mijenja, jer to ne ovisi od njih, oni su uvijek prisutni u prostoru, a na svjesnom entitetu je da li će za njih znati ili neće.

Tko može biti učitelj života?

Onaj tko ima toliko prošireno znanje i iskustva da s lakoćom uroni u tvoju dušu, preuzme odgovornost za sve tvoje slabosti i božanskom milosti povuče tvoje misli i um u njegovu dubinu da se sam uvjeriš u njegovo znanje. Tu se uspostavlja direktna veza učenika i učitelja, kao u slučaju bebe i majke

Kako pomaže učitelj života?

Kao prvo on je za tebe pojam proširenog znanja i iskusta. Ti si njegovim znanjem očaran, kao da je bacio magiju mudrosti na tebe. Dojam ti je da učitelj zrači kao dijmant i to ti veoma godi. Sva tvoja nemoć nadopunjuje nadopunjuje se njegovom moći. Ti nisi mogao uroniti u sebe, u dublja osjećanja i proširiti svijest, a sve činiš da uroniš duboko u učitelja. On je za tebe posrednik znanja i svijesti. Naravno, ista je inteligencija u učitelju i tebi, ali to nisi osjećao.

I što se dogodilo?

Nije ti učitelj prelio svijest, nego si ti svoju iluziju pretočio u svijest, zato jer si dopustio da stanu misli i um, i da koncentraciju usmjeriš na svijest učitelja.

U svakom slučaju iscjeljenja su stvar onoga tko osjeća bol ili pati. Naravno, autoritet kao učitelj života, slakoćom otklanja sve napetosti, strah i boli.

Ništa posebno, ti ćeš postati učitelj života i svojoj ćeš djeci uvijek govoriti kako si ti pravi učitelj a oni učenici. Da li si u pravu?



MATERIJA I NEMATERIJA

Materija i nematerija su potpuno ista stvar, s licem i naličjem. Kada shvatiš nemateriju kroz vakuum prostora, onda taj vakuum nikako ne mijenja kakvoću materije. Snaga vakuuma u materiji pokreće najsitnije čestice i od toga se stvaraju suptilne vibracije. Kada se cjeli lanac tih čestic pokrene, prostor je pun zračenja.

Teško možeš shvatiti suštinu toga iz jednostavnog razloga što materija nije samo jedan komad, a nematerija jest, u obliku beskrajnog vakuma.

Materiju sačinjavaju bezbroj komada, slobonih u prostoru nematerije. Svi ti komadi nisu iste kakvoće i sastava, već su kroz različita agregatna stanja slobodni u prostoru. Tu su i najsitnije čestice materije, vibracije čija se veličina mjeri metafizičkom realnošću.

Sve je jasno, sve je u prostoru, sve je JEDNO, a ipak se dešavaju stalne mijene, vrtnje, privlačenja, odbijanja, sudaranja, spajanja, cijepanja, tako da na kraju prostor svijeta obiluje od beskrajnih mogućnosti svega, naravno, temeljem same materije, vibracije i apsolutnog stanja.

Ništa u prostoru nije važnije jedno od drugog. Nema tu ni koke ni jajeta, jer je cjelina u pitanju.



DUHOVNA SUŠTINA LJUDSKOG BIĆA

Svijet u kome živimo, kao duhovna suština, ima veze samo sa sviješću čovjeka i temeljem toga su sva istraživanja i spoznaje.

Cjeli svijet je preslikan u ljudskom biću i umjesto beskrajnih mapa univerzuma, svemira, galaksija, kozmosa, nezamislivih dimenzija i brzine svjetlosti, jednostavno možeš spoznati sebe i biti će ti cjeli svijet jasan.

Na početku samospoznaje duhovnost nije bitna, jer si živ i duhovan. Samospoznaja ne smije biti napor, jer ni život prirodno nije napor, već jednostavan princip praznoga i punoga. Prazno je sve apsolutno čisto, a puno konačno tijelo. Puno i prazno su skupa u tijelu, nisu svjesni jedno drugog, izuzev u onom dijelu apsolutne inteligencije samog sjemena.

Tijelo čovjeka je taj svemogući, sveprisutni Bog, sadržan u samoj svijesti. Tijelo je svakako apsolutno intelignetno jer je živo, kada si budan i kada spavaš. Simbolizam tijela je krv i limfa, duša je srce, a svijest dah.

Tijelo je cjela duhovnost i preko njega i duše - srca, imaš sve što ti treba za samospoznaju.

Još si na početku, tijelo je živo, božansko i ne moraš se odmah uplitati u njegove slabosti - mentalni sadržaj. Promatraj ga kao novorođenu bebu koja spava.

Zastani na trenutak i uviđaš tu ništa nije sporno, sve je jednostavno, prirodno postavljeno, apsolutno inteligentno i vidjećeš kasnije tko će tu jednostavnost upropastiti. Inteligentna klica sjemena se mogla sama razviti, a tebi je teško spoznati sebe, iako si sposoban svojim sjemenom izroditi još milijarde tijela.

U cjeloj priči tijelo nezna za sebe, kao što nezna Bog. Život se svodi samo na dušu, koja se isključivo hrani vibracijama. Skup svih vibracija potrebnih duši, manifestira se u krupnom planu kroz ljubav i najdublja osjećanja vezana za srce. Duša i srce su jedno, nema veze koji ćeš izraz koristiti.

Zbrka nastaje kada dijete poraste, progovori, prohoda, počne misliti, jer gubi božanski duh i prelazi u građansku osobnost, kada se budi karakter, površinska osjećanja, emocije, sjećanja i sve te reakcije nazivamo um. Srce ti više nije bitno jer njime ne ideš među ljudima, nego tijelom. Tako potiskuješ dublja osjećanja, dušu, ljubav i svu pažnju poklanjaš onome što primaš iz vana. Za taj vanjski dio sebe, vremenom postaješ majstor, ali i ovisnik, zaboravljajući na pravi život iznutra. Tu počinje još veća zbrka, jer činiš pogreške (u hrani, aktivnostima, sexu), što za posljedicu ima zapostavljanje stanica tijela, zbog nesvjesnog unosa viškova od hrane i misli, što će ubrzo postati pravi otpad i mentalno smeće koje nesvjesno tijelo nije u stanju izbaciti.

Svijest je samo najobičnija koncentracija. Ako te netko zatvori u četiri zida, veoma brzo bi došao svijesti, jer ti pažnju ne odvlače sve one stvari na koje reagiraš. A svijest je prosta ili složena hologramska veza između svih stanica, kisika, čiste vode H2O i hranljivih tvari koje ih održavaju živim. Sve je tu jednostavno i jasno, nema nikakve potrebe sluđivati se galaksijama.

Svijest se budi u tebi, u tijelu, kada sva površinska osjećanja, kao neuhvatljiva, nestalna, kao iluzije, preseliš u ona prava duboka osjećanja u srcu. Život je pročišćeno stanje, bez utjecaja i iluzija, zato je tako duboko zaštićen u tebi, u srcu.

Kada je pročišćenje tijela u pitanju i to famozno apsolutno stanje, moram ti reći da ništa jednostavnije od toga nije. Kada materiju sagoriš, onaj pročišćeni dio je nematerija (naravno, pod vatrom se podrazumijeva svjetlost, a ne ostaci sagorjevanja), tako je materija i nematerija ili apsolutno stanje, u suštini JEDNO. Između ta dva stanja, unutar te cjeline, zbrku čini prostor ispunjen suptilnom vibracijom, tako da je u jednom prostoru tijela, jednovremeno kruta fizička materija, njeni dijelovi u vibracijama kao metafizičko stanje i onaj pročišćeni prostor sa vakuumom, kao apsolutnim stanjem ili apsolutnom inteligencijom.

Sve mogućnosti u tijelu, svi odnosi među stanicama, organima i njihovim funkcijama i sve moguće promjene, dolaze zbog vibracija, zbog duše - ritma srca, koje bezuvjetno nadgleda cjelu stvar života. Tijelo kao materija je statično, relativno, ograničeno, apsolutni vakuum je indiferentan, jedino duša u svim svojim oblicima (njeni oblici su sitne duše u svim stanicama, u fizičkom, mentalnom i intelektualnom aspektu i duhu do istine i svjetlosti), opstaje između vode, vatre i zraka u tijelu. Principijelno to i ti radiš u običnom životu, između vode, vatre i zraka.

Sa pravim znanjem čovjeku je svijet dokučiv kao na dlanu. Tu tajni nema, niti je potrebno Božanstvo. Prejaka izjava ali je istina. Božanstvo ima smisla kada znanje ne postoji, kao kod novorođene bebe, kada je svo znanje sabrano u najdublje osjećanje - bezuvjetnu ljubav u srcu. Taj obrazac jednostavnosti života potreban je uvijek, kao jedini prirodni princip uživanja, jer su sva druga uživanja grijeh, sa manjim i većim posljedicama, po stanice tijela i život duše. Kažem život duše, jer tijelo baš briga za život, ako nekome treba, neka misli o njemu.

Obzirom da je srce u materijalnom tijelu i ono je materijalno, Božanstvo je jedino moguće kroz ljubav i blaženstvo.

Sad možeš shvatiti zašto vladari svijeta nemaju dušu i srce, ne osjećaju ljubav, jer imaju cilj spoznati svijet, ali ne u smislu potrebe pojedinca, nego na globalnom planu materije, gdje Božanstvo jednostavno nije potrebno. Traži se najšire znanje, kako bi se tehnološkim procesima moglo upravljati najsuptilnijim česticama, skoro otkrivenim Higssovim bosonima.

Znanost se bavi vibracijama i zračenjima, a srce su prepustili pjesničkim dušama i medicini (koja nije zaiteresirana za dušu zbog mogućnosti novih tehnologija). Kako je čovjek otkrio vatru, počele su nove tehnologije, korak po korak, do ovoga što danas imamo.

U podsvijesti, čovjeku je prirodan život sve manje bitan, jer mu duboko u mozgu odzvanja informacija da ne brine ni o čemu jer su na pomolu nevjerojatne mogućnosti u liječenju bolesti, recikliranju organa, a nije isključeno stvaranje umjetnog čovjeka, koji će vjerodostojno imitirati živog. Oni razmišljaju, ako ukrote najsuptilniju česticu i vibraciju, postigli su cilj, sve drugo je rutina.

Svi suvremeni trendovi umjetnina upravo su s jednim ciljem, da se konačno postigne neovisnost civilizacije od ovisnosti od resursa Zemlje kojih sve manje ima.

Kao što si se sam uvjerio, nije ti trebala posebna duhovnost, već pravo znanje, kojim možeš shvatiti suštinu. Jednostavno je ako se zaista koncentriraš na dah, srce, na ljubav, a onda će proraditi sva biokemija, alkemija, fizika i metafizika, uključujući apsolutno stanje - vakuum, na najjednostavniji način kakav on jest.

Što se tiče dublje spoznaje, to prepuštam tebi, istražuj jogu, Tantru, Meditaciju, čakre, a sve je to već sadržano u opisanom jednostavnom poimanju duhovne suštine.

Na kraju svih spoznaja shvatićeš da je svijest samo jasan uvid, bez ostatka, kroz duh (vakuum), u kome bljesne svjetlost istine, nestane, a ostane samo apsolutna inteligencija.

O Bogu ti prosudi, svakako je stvaran, jer to si TI. Drugi Bog ne postoji. U spoznaji ćeš doći do kraja, kada sve nestaje, samo ostaje gola svijest, ako te bude ta razina onostranog interesirala.

Da bi bolje shvatio ovu jednostavnu priču, sjeti se učitelja života, koji su već ljudi u zrelijim godinama, ne rade nikakve duhovne tehnike, a bili su kao ti bez znanja, pročistili se, povezali stanice tijela kroz ljubav i svijest i sada im je sve jasno. Oni su Bogovi, oslobođeni svega, ne vole, ne misle, ne reagiraju, ali potpuno budni i prisutni u svemu i u tebi, zato zrače milostivo iz duše - srca, zato tebi njihovo zračenje veoma prija, siguran si od toga, kao da sve znaš kao oni, već si zaboravio na sve one nepotrebne stvari koje ti ruše koncentraciju, bez koje svijest nije moguća.

Učitelji života su samo jedno prošireno znanje i iskustvo. To možeš i ti postati.

Otkrio si da je prirodna inteligencija samo vakuum, svuda u tebi i savršeno služi kada duboko spavaš ili si u meditaciji. U svakom drugom slučaju bilo kakve reakcije uma, duša - srce mijenja ritam i to brzo i prirodno možeš popraviti fokusiranjem vakuuma na srce, upravo je to podignut ošit (dijafragma) za pluća i srce, kada će dah, točnije izdah pročistiti tijelo od otrova i tebi vratiti nastavak života.

Običan čovjek nema pojma da je njegov život limitiran na jedan udah i izdah, a nastavak je temeljem inteligencije i probuđene svijesti.

Tehnika vakuuma se lako uči, tim prije što se prakticira Kriya jogom, koja je u svemu čista fizička aktivnost tijela. U njoj nema nikakvih elemenata koncentracije, kao u drugim duhovnim tehnikama.

Isti si kao na početku samospoznaje, suštinski se ništa nije promijenilo, jedino si proširio znanje, koje ćeš lagano pretakati u iskustvo. Temeljem tog znanja ne moraš više reagirati kao struna, jer te sada štiti znanje, kao uvid na sva dešavanja oko tebe.

Već primjećuješ nikome ti nisi potreban. Svi misle da si odrastao, pitanje je da li je sazrelo tvoje sjeme svijesti? Ovisan si o društvu, religiji, zračenjima, kao malo dijete, no ono se igralo i osjećalo zaštićenim i slobodnim, a ti se osjećaš u strahu.

Slobodu ti nitko povratiti ne može, ona se budi kroz svijest. I sve je samo svijest.


ZAŠTO PITI DESTILIRANU VODU

Objašnjenje mora svima biti jasno bez ostatka.

Klica sjemena je živa iz nje se rađa živo tijelo.

Kako tijelo održati živim?

Već formirano tijelo sadrži prirodne stanice koje se obnavljaju, ali je u njima stalno prisutna prirodna inteligencija, u smislu održanja života. No prirodna inteligencija je samo vakuum, koji jednostavnim principom pročišćenja mrtvog, stvara prazan prostor za oživljavanje. Dah je taj princip, kroz udah (smrt) i izdah (oživljavanje). Ništa tako jednostavno, vječno budno i sveprisutno ne može biti kao vakuum prostora, no to je previše tehnički izraz i dobio je naziv apsolutna inteligencija.

Život tijela je održiv zbog vakuuma, zraka, destilirane vode - čiste H2O i hranljivih tvari, u organskom koloidnom obliku.

Vakuum je u stanicama prisutan, zrak udišeš onakav kakav jest, jedino možeš utjecati na vodu, odabirajući destiliranu vodu za piće i primjerenu organsku hranu.

U tijelu postoji struktura encima i hormona. Encimi su prirodna inteligencija u smislu kodova života, kao eliksir, balzam, zbog kojih se tijelo ne kvari. U suštini to su kristali žive vode.

Zato je najbolje piti destiliranu vodu, da se kroz probavu najviše encima iskoristi za oživljavanje stanica i zračenje tijela.

Kristali vode zrače kao dijamant, ali samo onda kada je tijelo čisto i prozračno, kada u njemu nema taloga, otpadnih tvari i smeća zbog kojih se ne bi zračenje osjetilo, jer je suptilno.

Jedini način da u tijelo uneseš hranljive tvari bez otpada, jest pijenje destilirane vode - čiste H2O i sokova od svježeg voća i povrća, jer se time očuva njihova živost i ne oksidiraju na zraku. Njih je u izobilju u svježem voću i povrću, oni su najbliži čistoći vode, imaju jednostavnu konzistenciju za probavu i kroz njih, oplemenjeni kristali vode zrače. Znaš i sam što destilirana voda znači kod infuzije i ljekovitih pripravaka.

Znanjem ćeš osmisliti prehranu i aktivno se uključiti u sam proces probave, na način pripreme sokova.

Izgleda da je destilirana voda veće otkriće za čovjeka nego vatra.

Ni jedna voda u prirodi nije čista H2O. Otkrićem vatre čovjek je imao priliku pročistiti vodu, međutim čini se da je voda mnogo misterioznija od onoga što možeš misliti o njoj, jer je živa.

U životnom smislu ni čista izvorska, planinska voda nije čista zbog krupnih kristala u njoj, minerala i svega drugog, što nije probavljivo kroz metabolizam tijela. Hranljive tvari moraju isključivo biti organske, žive i u koloidnom obliku, znači najfinije kakvoće. Zato piješ sokove sa izobiljem hranljivih tvari, a pijenjem destilirane vode, zadovoljavaš potrebe tijela za živom vodom H2O. Na 8 kg mase tijela dnevno trebaš popiti čašu vode (2 dl), najbolje kada ti je želudac prazan, ujutru i između obroka, najmanje na jedan sat poslije jela.

Na taj način u tijelu je sve čisto, od krvi, limfe, preko mokraće, znoja, sjemena muškarca, izlučevina žena i fekalija, s minimalnim količinama otpadnih plinova i otpadnih tvari od izumrlih stanica.

Zdravlje nikada neće biti dovedeno u pitanje ako se prehrani priđe znanjem. Ne samo prehrani nego životu u cjelini.

Čista voda, krv, limfa, znoj i mokraća moraju imati jednak okus, neutralno kao voda, ne slano i ne kiselo, kemijski alkalizirano i alkemijski s čistom vibracijom i živim zračenjem.

Jednostavnost i prirodna inteligencija klice iz sjemena, mora biti potvrđena kroz praktičan život, istinu i svijest o njemu.

Prvih dana života bebe, koja diše zrak i sisa majčino mlijeko, iz njenog tijela se izbaci samo ono prirodno inteligentno i ništa više. Zato mame uvijek ljube dječiju guzu, jer duboko znaju da je božanski čista. No i ta se guza prlja, zbog neznanja roditelja, kako bi na kraju ljudski izmet smrdio kao da je od tvora.

Mnogo godina proučavam duhovnost Istoka, samospoznaje radi, međutim destilirana voda je ravna bezuvjetnoj ljubavi i čistoj svijesti. Živa je i prirodna, u svemu inteligentna i pijući nju, zračiš i bez znanja.

Nitko i ništa na svijetu ne može biti tvoja ljubav, nego tvoja slabost. Zato je želja najveća nevolja. Prirodna inteligencija i Božanstvo su stvar apsolutne čistoće, bez ostatka. Život si samo TI, s uvažavanjem svega stvorenog.

Budisti su prilazili životu i apsolutnoj inteligenciji na veoma kompliciran način, neshvatljivim tehnikama i najsloženijom meditativnom i jogističkom praksom.

Koliko mi je poznato Šamani su imali znanje o živoj vodi (danas je to destilirana voda), kojom su liječili sve moguće bolesti.

Budi i ti jednostavan, pij destiliranu vodu, oživi i zrači.

Nedostatak ljubavi postaje kronična bolest većine, zbog čega su mnogi danas duševni bolesnici, čekajući kroz želju da im netko udjeli ljubav, međutim ona nije moguća izvan srca. Uvijek se pokazuje da su najjednostavnije stvari što život znače, najmanje istražene.

Društvo, kroz znanost, religiju, obrazovanje, medicinu, demokraciju, i da hoće ne može podržati jednostavnost života, jer bi većina umišljenih moralista ostali bez posla. Sve bi stalo, imajući u vidu činjenicu ovisnost čovječanstva o industrijski prerađenoj hrani, koja je u svemu mrtva priroda. Naravno, sve smo nekada imali kroz čistu prirodu, ali je cilj potpuno na drugoj strani, ka umjetninama, velikoj mogućnosti za uživanjima u iluziji života.

Moraš shvatiti da iluzija ne postoji, jer svi umišljaju da su u pravu, da su konačno svjesni. Svaka iluzija kao karakterna obrana ega, upravo izvire iz stvarnosti, kakvu pojedinac još ne prepoznaje. Međutim, pravo mjerilo je istina i kada ne živi u tebi, tek ćeš vidjeti svoga Boga kroz razna nezadovoljstva, strah, nejasnoću i boli. Jedino ti neko novo prošireno znanje može pokazati da li si u iluziji, jer ionako vjeruješ nebitnim stvarima.

Za društvo i velike umove, jednostavnost i priroda ne dolaze u obzir, zbog gubitka posla. U njihovim rukama je sve, mogu zaista raditi što hoće, jedino je život još uvijek u tvom srcu.



SVIJEST JE HOLOGRAMSKA MREŽA

O svijesti vjerojatno imaš svoje mišljenje, međutim ona je zaista krajnje jednostavna, temeljem prirodne inteligencije tijela.

Radi se o hologramskoj mreži praznog i punog u tijelu, vezano za samu materiju. Sa aspekta materije u kozmosu je sve živo, aktivno, vrti se, vibrira u sebi, međutim u prirodi se stvari odvijaju principom sjemena, tako imamo živu i mrtvu prirodu.

Uporedi tijelo sa jednom sobom. Ako je u sobi mnogo stvari, u jednom kaosu, onda u toj sobi ništa nije jasno. Kada sve stvari izbaciš iz sobe, ostaće prazan prostor, sa finim ehom koji odzvanja od zidova i to će biti jasan uvid, čista svijest.

Sve to vrijedi za tijelo. Kad kažem tijelo, mislim na prirodno tijelo sa optimalnim brojem tjelesnih stanica. Pretilo tijelo, mentalna reakcija ili bilo koja bolest, već nije čisto prirodno tijelo i predstavlja umanjenu jasnoću, kao nižu razinu svijesti.

Beba se rodi ali njeno tijelo još nije formirano do kraja. Zato beba nema svijest, ne hoda, ne misli, ne govori. Njeno tijelo funkcionira samo po pitanju elementarnog održanja života kroz dah, sisanje mlijeka, metabolizam i probavu. Sve drugo je u izgradnji stanica.

Od najfinijeg materijala u smislu postojanosti, tijelo će izgraditi mozak, kao najčistiji prostor za pohranu pročišćenih vibracija, u vidu elektromagnetskog zapisa. Međutim, ako se svijest ne utjelovi u cjelom tijelu, u svakoj stanici, uvijek će biti problem crnih rupa, nejasnoće i boli.

Pčelinje društvo najprije odnjeguje maticu, kao mozak koji će voditi društvo. Mozak je upravo ta matica, zaštićena u lubanji glave da joj se nikad ništa loše ne dogodi, daleko od svih mogućnosti prljanja, zbog unete hrane i drugih onečišćenja. Mozak je kao sterilna soba sa arhivom informacija, koje nisu ništa drugo nego iskustvo uma. Tu je svo znanje, iskustva i navike kroz koje je prošao um.

Život čovjeka nije moguć bez svijesti u smislu ljudskih kvaliteta. Zato služi formiranje tijela, odrastanje pojedinca i uporedo sazrijevanje svijesti, na način fizičkog pročišćenja, kada će u tijelu biti podjednako praznog prostora u smislu prirodne inteligencije i vakuuma i punog prostora u smislu same fizičke strukture kojom tijelo ima pojavu.

Utjelovljenje (implementacija) svijesti iz mozga u tijelo ide vertikalnom linijom života, u smislu zatvorenog kruga. Svijest se pogura do spolovila i pohrani u poznatom kazanu Kundalini (kod muškaraca su to testisi, kod žena jajnici, kao umanjeni mozak). Kvaliteta te svijesti je sirova, kao nagon, imenom ŽIVOTNA SILA. Ona se mora raspršiti u tijelu do svake stanice, čime će tijelo dobiti višu svjesnost.

Nova svijest dotiče opet iz glave, iz mozga, koji se napaja od osjetila koja su tik pored njega u glavi (osjetilo vida, sluha, mirisa i okusa je u glavi, jedino je osjetilo dodira svuda u koži). Sad već uviđaš kako se formira svijest, od opažanja, od osjećanja, emocija, od same reakcije uma.

Da li ćeš u svakoj reakciji uma imati uvid istine i stvarnosti ovisi od mnogo čimbenika, najprije od znanja, koja si tijekom odrastanja poprimio od sredine.

Dijete je nezrelo u svijesti do puberteta.

Poslije toga nastupa faza daljnjeg sazrijevanja svijesti koja završava oko 25-te godine.

Dalje kroz život dolazi faza kreativnosti i starenja.

Sve ono što si mogao glavom kroz zid, do 25-te godine, činio si zbog prirodnog imuniteta, zbog TIMUSA koji tebi služio umjesto mozga. Međutim, sada si odrastao, timus je pubertetom usahnuo i preselio se u srce. Dalji tok stvari i imuniteta ide preko srca, preko tvog umijeća življenja, preko moći prosuđivanja, preko znanja.

Dijetetu je koncentracija svijesti manifestirana kroz bezuvjetnu ljubav, zbog timusa. Zato se dijete bezbrižno igralo i upijalo sve promjene izvana. Zato djeca lako uče po nekoliko jezika jednovremeno. Dijete je čisto, još božansko, nepodjeljeno u svijesti. Odrastao čovjek to nije, jer je već navukao na sebe more problema kao prepreku svijesti.

Kada timusa nema više, bezuvjetna ljubav je preseljena u srce, ali ne tako prirodna i nadalje će biti samo ljubav. Tvoja ljubav će ubuduće ovisiti od mira u srcu, od najdubljih osjećanja u srcu, od čistoće tijela, znanja i od percipiranja stvarnosti života. Po pitanju ljubavi nemoj ni od koga ništa očekivati izvana, ona je tvoja prirodna potreba i samo se u tebi budi.

Valjda ćeš iz ovih redaka bliže shvatiti prirodu svijesti, da ne misliš kako ona dolazi s neba.

U slučaju čovjeka prirodna inteligencija može biti potpuno pretočena u svijest, na način fizičkog pročišćenja tijela. Ne smiješ gubiti iz vida da je i svijest materijalna i u svemu ima odlike materije. Može biti u vidu podsvjesnog uma, ograničena, viša ili apsolutna.

Biti ćeš jasnijeg uvida ako si uvijek spreman na igru, ako ne reagiraš emotivno, jer to je dokaz da si fleksibilan u mozgu i vitalan u tijelu. Odrasliji ljudi drže do nekog lažnog morala, ponosa i krutosti koja ide s tim. Za njih je dječija igra prošlost. Time pokazuju svu svoju nemoć, okreću se nebitnim stvarima, bježe od božanskog života i nesvjesno se pripremaju za zastrašujuću smrt. Ne moraš nikada umrijeti, u stvari ne moraš cjeloga života razmišljati o smrti. Takva razmišljanja bude strah, umanjuju kreativnost, ljudske kvalitete, čime se ponašanje čovjeka mora mijenjati.

Pij destiliranu vodu, pročisti tijelo i raduj se kroz ljubav, u punoj svijesti.



ŽELJA

Želja je najveća nemoć čovjeka, manifestirana kroz ponašanje, kreativnost, moć prosuđivanja stvarnosti i svijest.

U želji su sadržana sva ograničenja čovjeka, u smislu strasti. Zato neispunjena želja protivtežu nalazi u patnji.

Kod bebe koja još ne misli, postoji prirodna želja da sisa mlijeko i igra se. Beba još nema ni želju da piški i kaki, jer toga još nije svjesna.

Ako je ljubav jedina prirodna stvar u kojoj možeš uživati (sva druga uživanja su grijeh), onda su dječija želja za igrom i hranom za opstanak, jedine prirodne želje koje ne bude patnju.

Svaka druga želja se neizbježno pohranjuje u podsvjesni um i blokira buđenje svijesti. Podsvijest jest ravna prirodnoj inteligenciji, ali šta to vrijedi ako nije utjelovljena u svijest.

Upravo je glavni problem čovjeka što ne prepoznaje stvarnost života i što u tome ne vidi ispunjenje svih želja.

Temeljem želje ti nemaš mir u mislima jer očekuješ njeno ispunjenje. Ona je tebi bitnija od mira i života. Netko će reći pa nije to sve tako strašno. Međutim ti imaš bezbroj željica i želja, kada se sve one koncentriraju na tvoje sjećanje o njima, ode ti sva životna sila.

Ti zato ideš spavati da zaustaviš tok misli, da osvježiš životnu silu tijela, inače si gotov od umora. Fizička aktivnost tijela nije poseban napor, ako možeš raditi činićeš to, ako ti se ne radi nikom ništa, ali sa mislima nema šale, one same izviru, jer nisi pronašao rješenje.

No spavanje ništa nije riješilo, oživljavanjem sjećanja, iznova rušiš životnu silu. Pa tko je tu lud?

Zato je prošireno znanje jednostavan princip, ne samo za želje, nego za život u cjelini.

Zamisli tugu djeteta kada mu roditelj ne kupi igračku?

Zamisli čovjeka koji se milijun puta u životu razočarao zbog neispunjene želje?

Onda se nemoj čuditi ako je netko narušio ponašanje zbog neuroloških ili duševnih boli.

Svaka želja je potencijalna opasnost za bol.

Želja ti nikada nije potrebna, umjesto nje (jer želja pripada nezreloj djeci), budi svjestan, budi jednostavan u okvirima svojih kreativnih mogućnosti i stvarnih potreba tijela. A ono što je tvoja prirodna moć, nikada ne spada u želju. Ti uvijek želiš ono u čemu nemaš moć. I zato će svaka želja ostati tvoja slabost.

Pa ti razmisli koliko su strastvene želje opravdane, bilo za hranom, novcem, seksom, svejedno.

Ljubavna želja ne postoji, jer se ljubav individualno budi u srcu, neovisno od bilo čega ili bilo koga.



SUŠTINA ŽIVOTA

Život je toliko jednostavan da ga možeš u par riječi shvatiti, ako iza toga ne počneš mudrovati u prazno.

Jednostavnost života je temeljem apsolutne čistoće, očitovan kroz VAKUUM, iz milosti - APSOLUTNA INTELIGENCIJA.

Tu je početak i kraj postojanja kao VJEČNOST.

Gdje si ti u toj apsolutnosti, u toj vječnosti i vakuumu?

Kako si uopće živ u vakuumu, kako se ne ugušiš?

Ako hoćeš spoznati život, njegovu prirodu i kako je vječan, moraš probuditi svijest do najšireg znanja, da taj vječni život preslikaš, utjeloviš ili implementiraš u svoju svijest, koja neće biti ništa drugo, već isti taj VAKUUM, ovoga puta u smislu PRIRODNE INTELIGENCIJE, koja se odnosi na živu prirodu, a apsolutna inteligencija se odnosi na cjeli svijet i sve u njemu stvoreno.

Sad uviđaš da Bog uopće nije moguć bez TEBE, a TI nisi moguć bez svijesti. Nije suština života da imaš tijelo nego da si svjestan tog tijela i života u njemu.

Neopterećeni um i promućuran čovjek će ovo shvatiti bez dodatnih pitanja, jer je zaista jednostavno. No priča ima za cilj pojasniti suštinu života svima, svjesnima i manje svijesnim, probuđenima i onima koji spavaju, ona ih čeka kada se probude.

Vratimo se na suštinu na vakuum. Kao prvo vakuum nije moguć bez onoga tko ga stvara.

Tko stvara vakuum?

Idemo školski.... Vakuum stvara vibracija, kao metafizička realnost materije i kada zbog ubrzanja svjetlosti nestane u prostoru, iza sebe ne ostavlja ništa drugo izuzev vakuuma. Tako se, temeljem vibracija vakuum stvorio u prostoru svijeta i samim tim je kreacija svijeta cjelina i vječnost.

Dolazimo do točke same MATERIJE, kada moramo utvrditi da u prostoru svijeta, u tom vakuumu, ne postoji ništa drugo izuzev materiije, u fizičkom ili metafizičkom obliku, u vidu krutih tijela, žive i nežive prirode i slobodnih vibracija. Apsolutno stanje nadopunjuje materiju, pročišćuje i daje joj živost. Na taj način sve je samo MATERIJA, kao oblik, kao živa i neživa priroda, kao zračenje i kao apsolutno stanje (nematerija).

Ovo je već mnogo jasnije.

Ti si stvoren tako što se milijardama godina ta živa vibracija, već kao najsitnija dušica, spajala i dijelila, mijenjala oblike, postala krupnije živo tijelo, onda je to tijelo prohodalo, progovorilo, poprimilo svijest, jer je otjelovilo svoj početak postojanja iz apsolutne inteligencije. Tako si TI i prirodna inteligencija JEDNO i uvijek moraš znati TKO SI, kako se kroz običan život ne bi samo identificirao imenom i prezimenom, možda diplomom, položajem, imetkom. Sve što je svjetlost i zračenje u TEBI, tiče se samo ŽIVOTA, koga predstavlja tvoje srce (u njemu je utjelovljena duša, ona prva vibracija).

Moraš znati, kada iz sjemena krene zametak, prvo što se stvori jest TIMUS, a u regiji njega prva krvna žilica, kao buduće srce. Znači srce sa svojim kuckanjem je sve što imaš od života, jer nisi uvijek njega svjestan. Zato moraš održavati pravilan ritam srca kroz dah, da se ne prejedaš, u stvari ne moram ti ništa govoriti, srce ti uvijek sve kaže, jer je bezuvjetno budno i prisutno u tvom životu, bez obzira koliko si ti zainteresiran za njega, koliko si zahvalan postojanju, koliko si ljubazan i odgovoran.

Do 25-te godine na život možeš gledati iz kuta sentimentalnosti, preko božanske duše, preko blaženstva, milosti, preko Boga i bezuvjetne ljubavi, međutim poslije 25-te godine počinje doba starosti gdje sentimentalnosti nema mjesta, potrebno je prošireno znanje za svjesno upravljanje životom. Ostaješ TI, tvoja svijest, srce i tijelo. Važno je održati prisebnost, mir, kreativnost. Ako u svemu tome bude ljubavi i mjesta za igru, pa to je jako dobro, međutim, suvremeni život oduzima čovjeku slobodu, mir, žurba je na sve strane i zbrka u glavama ljudi.

Samo oni koji mogu u svakom trenutku progutati knedlu, radosno idu dalje kao da se oko njih ništa ne dešava.

Nitko se nije rodio da bi cjeloga života razmišljao i plašio se smrti.

Opet se život svodi na znanje, jer bez toga sve postaje sumnja.



KNEDLA

Simbolizam knedle u grlu je jednostavan i predstavlja suštinsko pitanje života.

Od knedle u grlu zastaje dah, gušiš se.

Zašto se stvori knedla?

Kada ne dišeš duboko, pogotovu kada ne izdišeš otrovne plinove iz tijela, bude ugrožena istina života koja se upravo manifestira u grlu, tiroidnim žlijezdama, a odnosi se na pluća, disanje, probavu, debelo crijevo i detoksikaciju tijela.

Svaka tvoja reakcija koja za posljedicu ima zastoj ili ubrzan rad srca, automatski utiče na dah i knedlu u grlu. Sva tvoja neslaganja s okolišem dovode u pitam mir tvog srca i eto knedle u tvom grlu koju moraš progutati, ako ti je do mira i života stalo.

Jednostavno, zar ne?

Kod beba je to izraženo, kod zaljubljenih pojedinaca, kod milostivih osoba.

Svaka svjesno progutana knedla je direktna svijest o životu.

Knedla je urođeni mehanizam prirodne inteligencije, kao dah, kada u podsvjesnom umu održavaš život tijela.

Promatrao sam kada čovjek umire, koliko se muči progutati knedlu i na kraju u tome ne uspije, uguši se i umre.



VITALNOST I DUGOVJEČNOST

Malo je nezrelo reći podmladiti se, jer je životni put zatvoreni krug, sastavljen samo od prirodnih faza, tako da je svaka od njih značajna.

Izreka kaže : „Sve u svoje vrijeme“. To znači ako si svaku fazu života proživio prirodno, nemaš se što podmlađivati, pa ti si uvijek mlad, samo prolazi vrijeme.

Stanice tijela se ionako vrlo često obnavljaju i u tebi je uvijek tijelo novo. Prirodno nije moguće vratiti se na neko tijelo iz prošlosti, jer se stanice tijela obnavljaju onakve kave one jesu. Obnavljaju se i one neprirodne stanice u tijelu, kao mutirane, kao pretilost ili kakva bolest. Neke bolesti traju veoma dugo, godinama, tako da se stanice svejedno obnavljaju, bez obzira na njihovo zatečeno stanje.

Mladalački izgled ne možeš povratiti u zrelijim godinama, i ako si godine potrošio u nebitnim stvarima, strastvima, u stresu i mnogim drugim negativnostima života.

Možeš sadašnje stanje popraviti do razine prirodne vitalnosti tijela, bez obzira koliko godina imaš. S takvim novim vitalnim tijelom i izgledom, možeš nastaviti život koliko ti hoćeš, jer on isključivo ovisi o tebi, tvom znanju i svemu onome što poduzimaš.

"Ako slučajno oboliš i ne mogneš ustati iz kreveta, ne uzimaj nipošto lijekove - lijekovi su otrov. Radije nemoj tri dana
ništa jesti. Bolest je posljedica otpadnih tvari koje se nagomilavaju u tvom tijelu. U ta tri dana popij svakih pola sata čašu čiste vode i ti ćeš opet biti zdrav".


JEDNOSTAVNOST SVIJESTI

O svijesti možeš razmišljati na više načina. međutim samo kada je možeš zamisliti kao nešto najjednostavnije, može ti biti jasno.

Svijest je prirodno inteligentna spiritualna moć dopuštenja svega, u trenutku prije reakcije uma. Značajna je za čovjeka u smislu sveprisutnosti i neograničenog trajanja. Neovisna je od bilo koje reakcije osjećanja, misli, uma, emocija, sjećanja. Može stvoriti najširi uvid i jasnoću u smislu prirodne intuicije, kada te dovodi u potpun mir, sa usklađenim ponašanjem, jer sve doživljavaš stvarno.

Strukturu svijesti čini cjelo biće, jer je cilj učiniti ga potpuno svjesnim, bez ostatka. To se postiže utjelovljenjem (implementacijom) svijesti iz onog najjasnijeg dijela u pinealnoj žlijezdi, hipofizi, mozgu, u svakoj stanici tijela. U pinealnoj žlijezdi je spiritualne čistoće, a idući prema tijelu, spiritualnost svijesti se gubi u reakciji uma, misli i vanjskim osjetilima.

Za potpunu svijest je potrebno unutarnje osjetilo - SRCE, jer je nepristrasno od vanjskih utjecaja i jedino reagira na istinu života.

Struktura svijesti je u skladu s prirodom tijela, jednostavna je i tiče se znanja, koje mora prethoditi vanjskim osjetilima. Temeljem znanja, u mozgu se formira svijest, kao pravi put kružnog toka.

Zbog relativnosti života, nisu svi u prilici proširivati znanje, zato se moraju prepustiti prirodnom znanju, koje izvire iz prirodne inteligencije samog tijela. To znanje izvire direktno iz srca i nazivamo ga LJUBAV. Ljubav nije ovisna od mozga i vanjskih osjetila, zato se njome prirodno utjelovljuje svijest.

Kako je sve počelo?

U samospoznaji će se pokazati da je srce početak i kraj svijesti i života.

Ovo je trenutak suočenja s istinom.

Svijesti se moraš predati srcem i tijelom, jer TI nisi pametniji od same prirodne inteligencije tijela. U mozgu je pročišćena svijest, ali sam mozak nije ništa bez tijela, pluća, srca, krvi.

Tijelo i glava su prilično podvojeni, spaja ih sve ono suštinsko što prolazi kroz grlo (najprije istina, očitovana kroz reakciju tiroidnih žlijezdi, probavu, debelo crijevo, pluća, metabolizam). Najbolje je kada ništa ne misliš i dopustiš da se glava i tijelo, mozak i srce, povežu onako kako prirodno znaju. Tim dopuštenjem, trenutačno ćeš osjetiti mir.

Definitivno, u tebi je neko znanje i iskustvo, ali to nije ništa u odnosu na prirodnu inteligenciju tijela. TI stalno misliš da si pametniji od „slijepog“ tijela, međutim ono ti uvijek šalje vidljive signale za sve grijehove koje činiš i za ukupno tvoje ponašanje, a TI uopće na to ne reagiraš, ali zato reagiraš na nebitne stvari izvana. Pitaj se tko je u toj situaciji pametniji, TI ili tijelo?

Jedno je sigurno, dok još nisi imao glavu, na samom početku klice tvog sjemena i zametka, imao si srce. Poznato je da se u zametku najprije formira TIMUS kao prirodni imunitet za buduće oblikovanje tijela, a u njemu se odmah formira prva krvna žilica koja će biti srce.

Zato srce uvijek moraš slušati i vjerovati mu više nego samom sebi, jer ono nije griješnik kao ti, ni u čemu ne uživa, bezuvjetno je prisutno u tvom životu, neovisno je i prava je žrtva za tvoj život.

Što misliš između svijesti i srca tko je kokoš a tko jaje?

Kada TI nisi postojao, SRCE je bilo.

Predajući se prirodnoj jednostavnosti života, osjetićeš veliku radost, uhvatiće te jeza kao znak da svijest teče kroz tijelo i moraš pitati sebe zašto uvijek reagiraš, nešto misliš i time blokiraš mir i svijest? Shvatićeš da život nisu misli, već mir i srce.

Naravno, površinska osjećanja će i dalje imati svoju ulogu i pratiti opažanja osjetila još jasnije, kada ih podržiš iznutra srcem. Tako se stvara prirodna intuicija, kada i slijepim površinskim osjećanjima, možeš bez razmišljanja i bez reakcije uma, prepoznati istinu. To će biti prava integracija znanja, iskustva i svijesti u tebi, kao znak zrelosti. Sve ono što znaju učitelji života, upravo se tiče znanja i iskustva. Oni u trenutku imaju potpunu jasnoću uvida, zaista ne moraju ništa misliti. Oni nisu ništa posebno u odnosu na tebe, samo su dopustili da im se svijest i život dogode.

Cilj je da si potpuno slobodan izvana i iznutra. Tu slobodu zaista sam uređuješ i nitko ti je ne može oduzeti. Tu slobodu je imao Isus, ali ga rijetko tko razumije. Isusa mnogi doživljavaju lažno religiozno, sentimentalno i na svaki drugi način, a ne svjesno.

Ako tražiš recept za mir, ljubav, radost, jasnoću, vitalnost i dugovječnost, potraži je najprije u proširenom znanju, a onda u cjelosti dopusti to znanje i iskustva da se utjelove u srce i tijelo.

Obzirom da građu tijela najviše čini živa voda - 70 %, najbistriji si umom pored čiste vode, bila to samo kapljica rose, potok, rijeka, jezero, more ili ocean. No, tih 70 % vode je sastavni dio tijela iznutra. To znači da ti uvijek treba živa voda u tijelu. Nemoj mudrovati, jedina živa voda koju ćeš naći oko sebe jest destilirana voda. Malo neshvatljivo, nisi navikao na nju, ali je ona ipak jedino dobra za piće, građu tijela, stvaranje kristala koji ne dozvoljavaju starenje i na kraju zrače. Njihovim zračenjem iznutra, zračiš i ti prema van, prema ljudima i svemu. Kažu da biljka osjeća zračenje srca, da točno vidiš kako se list pomjera ako si u ljubavi s njim. Tu je samo u pitanju zračenje aura, tijela i lista.

Pravo je znanje i svijest o životu piti destiliranu vodu, uz odabranu hranu najbližu njoj, organsku i živu, od vegetacije, sokova svježeg voća i povrća, koloidne kakvoće hranljivih tvari, od kojih tijelo ima najviše koristi, ne prlja se, uvijek je čisto, vitalno, ne mora biti ovapnjenih arterija i žila, i dugovječnost je tu.

Srce si morao upamtiti (i kada nisi bio svjestan) kao prvi obrazac bezuvjetne ljubavi, prema budućem božanskom biću.

Treba li još što pojasniti u vezi svijesti, srca, tijela, mira, ljubavi, radosti, vitalnosti, dugovječnosti, ili je uvijek u pitanju strast i koncentracija na nebitne stvari, kao neznanje, nemoć karaktera, neodgovornost i nezrelost.



MIR

Ako za trenutak mira trebaš neko posebno mjesto, vrijeme, prijatelja, posao, novac, hranu, piće, sex, putovanje ili šta drugo, tvoja je moć prilično slaba.

Zbog malo mira u srcu ne moraš ništa misliti ni raditi, jednostavno ga imaš SADA, pod uvjetom da ga zaista želiš.

Međutim, tvoje su želje sve drugo samo ne mir.

Poznat možeš biti samo po srcu, nikako po materijalnom bogatstvu, položaju i statusnom simbolu.

Kada ti srce zrači, od tebe se osjeća ljubav.

Svojom reakcijom i mislima, prekrivaš suptilnu svjetlucavost zračenja kristala žive vode iz srca. Na takvo tvoje ponašanje srce se neće ljutiti, jer je prirodno inteligentno i zrelo, ono ti uvijek daje priliku da sazriš.

Svi će na tebe gledati kao na podvojenu ličnost, imajući u vidu činjenicu da tvoje srce nije nizašta krivo, nego je ta podvojenost isključivo tvoje neznanje. Jednostavno si dužan pokazati drugima da si TI sa svojim srcem JEDNO.

Moraš shvatiti da za tvoje srce u svačijem srcu mjesta ima i svatko će ti dati srce ako se normalno ponašaš.

Jadno se osjeća onaj tko o svemu mora misliti, jer mu zaista ništa nije jasno. Takvog ubrzo zaboli glava, nekada se uplaši, nikada ne vidi istinu, životari, a tijelo mu obiluje od prirodne inteligencije. Nitko nije pošteđen od jada, ako se prepusti umišljanju, ako se nezna koncentrirati, ako ga svojom reakcijom uvijek komplicira i nikad nije jednostavan.


TIJELO DUH SVIJEST

Kada kreneš promatrati prostor i vrijeme, u njima ćeš otkriti postojanje svijeta.

Promatrajući cjelinu svijeta kao hologram, shvatićeš da se radi o jednoj, jedinoj i istoj materiji, u nekakvoj transformaciji, tranziciji, mijeni, vrtnji, u pokretu, usitnjavanju, ukrupnjavanju, prelaskom iz jednog u drugo stanje jednovremeno.

Temeljem aktivnosti u prostoru, dešavaju se mnoge druge vidljive i nevidljive stvari, u smislu uzroka i posljedica, beskrajnih mogućnosti za svim promjenama i odnosima, što u suštini predstavlja ŽIVOT MATERIJE.

Ako napraviš razliku između transmutacije materije i transcendiranja svijesti, ŽIVOT će biti jasniji.

To se može i praktično objasniti.

Zamisli svoje tijelo kao da je od leda, negdje u prostoru taj led lebdi nevjerojatno dugo i uplovilo je u atmosferu Zemlje, gdje je povišena temperatura, postoji zrak i voda. Komad leda se utopljava i kao da je počeo disati iznutra. Temperatura se podigla, jasno vidiš isparavanje vodene pare i otopljenu vodu.

Od onog komada leda, pod posebnim uvjetima imaš njegovu transformaciju, u vodenu paru i vodu, jednovremeno.

Na ovom primjeru leda, materija pokazuje svoju prirodu kao ŽIVOT. Uz toplinu, zrak i vodu, svaka materija će oživiti, kad - tad.

Tako je stvoren čovjek. Skoro milijardu godina je bilo potrebno evoluirati do ovog stupnja razvoja.

ŽIVOT nije ništa drugo doli jednovremenost materije u svim mogućim oblicima, kao bez vremena i bez prostora. Taj dio bez vremena i prostora je SVIJEST, kao najviša moć MATERIJE, u smislu APSOLUTNE INTELIGENCIJE, koja je beskrajno moćna kroz sveprisutnost, bezvremenost, manifestirano u svjesnom entitetu.

Ako imaš dovoljno prošireno znanje i ako to znanje možeš sagledati ili utjeloviti kroz SEBE, onda ćeš postići jasnoću uvida u život.

Tijelo, duh i svijest su samo stanja materije jednovremeno i nepodvojeno, zbog stvrorenih preduvjeta. Taj zatvoreni sustav je praktički uvijek živ, u različitim oblicima, nekada u nesvijesti, nekada u svijesti. Nesvjesno i svjesno imaju rastegljivost, mogu biti duboke i jasne ili površne i plitke.

Unutar same svijesti, jasne i zamagljene, čovjek ima osjećanja o samom životu, na koja sam utiče kroz skidanje magle ispred svijesti. Tako postaješ dežurni svetionik nad svojim putem života, jer bez svjetlosti, opet ćeš biti onaj komad leda.

Radi pokretanja svjesnosti, pokazalo se praktičnim prikazati je kroz iluziju tijela (koje spava nesvjesno) i svemoć Boga, kroz aktivnu formu vječne budnosti. To svakako pije vodu dok ne zatvoriš krug samospoznaje, kada na kraju puta jasno vidiš suštinu života, jednovremeno u svim fazama transformacije tijela.

Ako je život tijela ovisan o jednom udahu zraka, onda je oslobađanje duha sadržano u jednom izdahu. Dah se odvija prirodno, sinkronizirano, inteligentno, a tebi ostaje razmatranje onoga između udaha i izdaha, u čemu su sve tvoje aktivnosti. Onda ćeš shvatiti da moraš biti miran i dobro koncentriran između udaha i izdaha, da bi uopće ulovio što se sve dešava.

Spiritualnost ti daje mogućnost jednostavnosti svijesti, gdje ništa ne smije biti napor. Jednostavno si u svijesti slobodan šetati u sebi i van sebe jednovremeno i to te čini radosnim, kao da se igraš letenja, a tijelo miruje ili je u nekoj aktivnosti.

To što može čovjek postići kroz svijest, ne može ništa drugo u prirodi, ni biljka ni životinja, bez obzira što u svemu postoji apsolutna inteligencija. Znači svijest je evolutivna stvar materije ljudskog bića. Zato će netko biti zreliji i svjesniji od drugog, pažljviji i odgovorniji, a opet se to svodi na znanje implementirano u sam život.

Netko mora voditi tijelo kroz prostor i vrijeme, ono to ne može samo, iako u sebi sadrži apsolutan život. Ali život nije ništa ako nije osvjetljen, ako ga ne vidiš i ne osjećaš. Ono što po danu vidiš od svjetlosti, to po mraku moraš vidjeti zbog svijesti, koja je samo jedno prošireno znanje i iskustvo.

Došli smo do točke jasnoće života, kada sve to mora biti praktički postavljeno, recimo u jednom danu, kroz sistem svijetla i tame. U tom sklopu moraš održati tijelo vitalnim, moraš osloboditi duh i moraš biti miran, kako bi stvorio sklad.

Zrak već imaš, trebaa ti čista voda H2O, to je za naše prilike destilirana voda i ono malo esencijalnih hranljivih tvari. Nitko ne mora biti zbunjen oko vode i prehrane, jer ona mora biti osmišljena i jednostavna, primjerena samom životu. Strasti zaista ovdje nemaju mjesto, navike i svaka druga slabost ili ovisnost. Radi se o uspostavi mirnog života.

Ovdje nedostaje oslobađanje duha, jer svaka napetost u tijelu, razdražljivost, nejasnoća, reakcija, u suštini je nemiran duh, kome se mora dati prilika da napusti tijelo.

I to su mudraci istražili, tehnika za oslobađanje duha je jednostavna koliko i udah zraka, a sadržana je u samoj svijesti o duhu. Uči se lako, primjenjuje jednostavno, samo ako to želiš.

U hodu oslobađaš duh, gutaš knedle i otklanjaš svaku reakciju.

Stani uspravno ili legni. Opusti se kao krpa, neka sve klone, pogled, ruke, noge, neka na trenutak sve omlitavi u tebi. Osjetićeš da dublje dišeš. Ako se još samo dublje omlitaviš prestaćeš disati, a ošit (dijafragma) će sam krenuti prema grudnom košu, plućima i srcu. Dogodit će se vakuum, kao prirodna defibrilacija srca. Elektrošok za stimulaciju srca nije ništa u odnosu na vakuum. Tebi će to biti veoma ugodno i nećeš disati, da ne bi poremetio cjelu stvar. Eto u toj koncentraciji znanja i svijesti oslobodio si duh i nisi više napet.

To ponavljaj kad se sjetiš. Dovoljno je da od svake minute života odvojiš par sekundi za oslobađanje duha. Biti ćeš resetiran i nov, kao preporođen.

Svoje ponašanje prepusti samom životu, jednostavno, samo slijedi principe, kroz zrak, vodu i mir. Ako ti je i to previše, onda pređi na jednostavniju varijantu - LJUBAV. Ona će sve riješiti za tebe, samo uživaj, jer jedino ljubav nije strast.

Život iznutra je sasvim nešto drugo na osjećanja izvana. To moraš uskladiti i osjećati se jednovremeno svjesno iznutra i izvana.

Ako dopustiš život, tijelo, duh, ljubav i svijest, imaćeš i radost i mir.


EVOLUTIVNA ZRELOST

Materija u prostoru i vremenu stari, transformira se i evolutivno sazrijeva, od apsolutnog stanja, preko metafizičkog stanja, do fizičkog stanja i tako u krug.

Naša priroda je organska i neorganska, živa i mrtva. Upravo se to odnosi na evolutivnu zrelost same materije.

Sva živa priroda ima tu zrelost, na svoj način, preko različitih vrsta živih sistema.

Mrtva priroda pripada mineralnom svijetu, kristalnog, nerazgrađenog oblika.

Mi smo zainteresirani jednako za živu i mrtvu prirodu. Od žive imamo vegetaciju i hranljive tvari, od nežive prirode koristimo energetske resurse.

Iz pohlepe i neznanja čovjek se sve više okreće neživoj prirodi, točnije maksimalnom iskorišćavanju prirodnih resursa. Time se narušava prirodna ravnoteža. Kao što je nama vegetacija potrebna za život, tako je biljkama potrebni neživi minerali, koje će biljka učiniti živim, preko destilirane vode, zraka i svjetlosti. Takve koloidne otopine minerala u biljkama nama pogoduju u prehrani, jer dobivamo sve potrebne količine hranljivih tvari, u aminokiselinama, glukozi (voćnim šećerima), masnim kiselinama, mineralima i vitaminima.

Posebno je bitno napomenuti strukturu encima i hormona u tijelu, zbog kojih se tijelo ne kvari i prirodno se pročišćava, a sve temeljem zračenja neba i zemlje, svjetlosti i prirodne inteligencije (vakuuma).

Kada smo kod zračenja, moramo znati da se time pokazuje evolutivna zrelost materije. Ono što ne zrači, nezrelo je.

Sve što je živo, intenzivno zrači. To se odnosi i na novorođenu bebu. Kroz odrastanje i socijalno vođenje života (neprirodnim putem) i ta se beba počinje kvariti u krvi i tijelu, čime je njeno zračenje dovedeno u pitanje. Za živu prirodu vrijedi pravilo, ako iscrpi potencijale zračenja, mora umrijeti i preći u neživu prirodu.

Čovjeku je suđeno da zrači, a to je jedino moguće kroz formu ljubavi (bukvalno je to životna sila, kroz kreativnost), od nagona do ekstaze, istine, svjetlosti i slobode. Konačna sloboda se odnosi na kozmičku simfoniju svijesti, kada pročišćeno tijelo rezonira skupa s prostorom.

Bez mnogo priče, pročišćenje je prirodna stvar čovjeka, ljubav je prirodna stvar, čista krv je prirodna stvar, sve je to temeljem živog života, ni manje ni više, potrebno tijelu, prirodne mogućnosti to dopuštaju i evolutivna zrelost nalaže.

Ljubav

To je nešto prirodno u životu čovjeka, a tiče se onog nesvjesnog tijela (u smislu materije) i pročišćenog tijela u smislu svijesti. To unutarnje osjećanje sklada života, manifestira se kroz blaženstvo različitog intenziteta. To mogu biti žmarci, možda jeza, lotosov cvijet u grudima, najveća knedla od istine, najmirnija glava i najjači osjećaj slobode.

Ljubav je stvar života samog i tiče se životne sile. Sve što je živo, ima u sebi sokove blaženstva, u smislu encima koji apsolutnom čistoćom štite tijelo dajući mu prirodni imunitet.

Nagon čovjeka je izvor rijeke ljubavi i života. Ali šta to vrijedi ako ne znamo gdje se taj izvor nalazi, ako ne idemo k njemu, ako nismo prisutni kraj njega, ako ne pijemo tu živu vodu ljubavi?

Kada dođeš na izvor ljubavi i blaženstva, svakako ćeš doživjeti nekakav maksimum zadovoljstva. To je nama poznato kroz orgazam. Međutim, on toliko kratko traje da je bitan samo kao iskustvo. Ako sa sobom ne poneseš ljubav sa izvora, onda ta živa voda tebi ništa ne znači. Tražeći je u nečemu drugom izvan tijela, besmisleno je, kada je ona jedino u tvom izvoru životne sile.

I sve je to prirodno, inteligentno, ljudski i normalno, iznad svega jednostavno, samo traži budnost i prisutnost. Najprije znanje ili nečije iskustvo da ti pokaže kako se to radi.

Ekstaza

Predstavlja živu vodu iz rijeke ljubavi (iz životne sile i nagona), svuda u tijelu. U ekstazi ne postoji koncentracija na jedan užitak kao kod orgazma, već se trudiš i opustaš tijelo da orgazam uhvati svaku stanicu. Takva rezonantnost tijela daje ti najjasniji uvid života i to je najviša svijest.

Svijest

Samo čini sveukupnu budnost. Kada spavaš od svijesti nema ništa. Da, postoji ona, ali ti spavaš, nisi aktivan, a život nije u spavanju. Kod pročišćenog tijela uz optimalnu krv, budnost je potpuna. Takvi ljudi ne moraju spavati, nemaju što odmarati u tijelu. Spavanje je predah jer tijelo ne stigne preko dana počistiti umrle stanice, zato jer si stalno aktivan (hranom, mislima, sexom ili nečim drugim što troši životnu silu).

Svijest je slobodna simfonija, neovisna, ne možeš reći da je tvoja, kada je to samo eho stanja tijela.

Ako imaš buku u glavi od misli ili kakvu slabost, bol, svakako da će simfonija tijela biti narušena. Za svijest je potreban mir, čista krv i čisto tijelo. Naravno ljubav se podrazumijeva.

Ponašanje

Tko bi mogao odrediti kako treba izgledati ponašanje normalnog čovjeka? Naravno samo priroda života. Prema tome ponašanje će biti prirodno, ako je unutarnji sadržaj tijela prirodan, ako je krv optimalna, a tijelo nema taloga i zapušenih arterija.

Karma

Karma predstavlja najveći problem za prirodan tok života, jer upravo bilježi sve ono neprirodno što je urađeno u nizu preko predaka. Nećete povjerovati, ali karma nije ništa drugo doli same stanice krvi. Karma je bolest krvi. Pročišćenjem krvi karma se briše, bez obzira što je u njoj bilo zabilježeno, jer je to prirodna stvar, jer je čista krv prirodna inteligencija.

Intuicija

Opet sve vezano za čistu krv i tijelo, jer kada krv neometano struji kroz naša osjetila, žlijezde i organe, intuicija je neizbježna. S intuicijom čovjek ništa ne misli, već osjeća, u tome je i suština svijesti. Kada se intuicija proširi iz glave na cjelo tijelo, eto svijesti u cjelini, bez misli i maske ega.

Zdravlje

Uz optimalnu krv i pročišćeno tijelo, bolesti nemaju podložno tlo za razvoj u tijelu. To je sve.

Kreativnost

Kreativnost strogo podrazumijeva životnu silu, izraženu kroz moć čovjeka. Naravno, ona je najbolja samo života radi. Ako se moć rasipa radi strasti, onda ne možemo govoriti o kreativnosti. Sva materijalna ostvarenja nisu kreativnost.

Aktivnosti

Svaka aktivnost čovjeka koja izvire iz kreativnosti života, a služi njemu i obitelji, spada u ljudski kvalitet.

Prehrana

Ništa posebno. Ako znaš sastav čiste krvi, nemam ti što reći u vezi prehrane. Ako neznaš, to se lako uči. Jednostavno je i prirodno. Važno je da čista krv i tijelo nisu mogući bez organske hrane. To znači da umjetnine od industrijski prerađene hrane ne dolaze u obzir, jer nisu žive. Ne dolazi u obzir ni termička obrada namirnica hrane, jer time postaju neživa priroda - mrtve.

Znanje

Beskrajna enciklopedija znanja svakako je svijest, kao neovisno stanje tijela, koje u sebi sadrži najpovoljniji feng shui života, temeljem prirodno inteligentne živosti. Optimalna krv i prirodno tijelo, bez taloga i mutiranih stanica, daju najbolju rezonantnost svih stanica tijela, u smislu njihove slobode kretanja kroz krvotok, limfotok i organe, što sve skupa rezultira optimalnim otkucajima srca, a nama daje osjećaj mira, ugodnog blaženstva, volje u leđima i ukupne radosti. Nekako se osjećamo slobodni. To je samo prirodna stvar dovođenja tijela u rezonantnost s prostorom kozmosa.

Iskustvo

Enciklopedija znanja je zaista velika, međutim ima li to ikakvog smisla ako pojedinac nije čuo za to. Što vrijedi malom djetetu da će jednog dana biti zreo čovjek, ako će ono iz neznanja napraviti neku štetu?

Sirovo znanje bez pretakanja u iskustvo, nije ništa, kao što ni život nije ništa ako se njime ne koristiš.

Praktički nemamo izbora, jer koristeći se umjetninama, kroz hranu i energiju, u stvari napuštamo život i onda se pitamo od kuda bolesti, starost i opća nemoć.

Vitalnost i dugovječnost čovjeka predstavljaju znanje, iskustva, svijest i moć, a sve u čistoj krvi i mirnom srcu.

Strasti

Jedino je uživanje u ljubavi i životu prirodna strast, pročišćena, nije materijalna.

Što se tiče hrane, nije strast uživanje u potrebnim količinama hranljivih tvari.

Sva druga uživanja nisu prirodna i čine osjećanje grijeha, a to svi znamo da obavezno izaziva strah, pohlepu, neiskrenost, mržnju i ponos, u smislu rušenja karaktera i jačanje ega.

Seksualnost

Svakako je seksualnost prva karika u životu čovjeka, na samom izvoru rijeke života i ljubavi.

Da nije seksualnih moći, ne bi bilo ni ljudske vrste.

No, da nije neznanja i strasti, ne bi bilo ni grijehova prema tijelu u smislu nesvjesnog sexa.

Bilo kako bilo seksualnost čovjeka uprošćena smo na sex je poremećaj karaktera.

Istine radi ono što je uzrok, najbolji je lijek, tako sa pravilnim vođenjem svoje seksualnosti, prirodno revitaliziraš tijelo, jer je seksualnost ponajprije jaka hormonska struktura tijela, a to su prirodni čistači.

Znanje je u pitanju, jer sex bez znanja samo je suludo nipodaštavanje žive sile i gubljenje moći, a to svi znamo kako smo jadni nakon kratkotrajnog užitka orgazma. Kao da nam je netko oduzeo život. Pa ako je već tako, onda se orgazam mora provoditi svuda u tijelu, a ne kao eksplozija u jednoj točki.

To se lako uči, samo moraš odbaciti predrasude i ponašati se prema seksualnosti kao prema životu.

Prosvjetljenje

Nije ništa drugo doli najčistija krv kao u trenutku začeća. Tada tijelo prirodno zrači.

Jednostavnost

Život je temeljem prirodne inteligencije - vakuuma. Ako to uvažavaš, onda dopusti i slijedi tu inteligenciju. Ne moraš sumnjati jer si dio nje, živ si.

Život nije misao, niti strast, niti bilo što drugo što misliš, već prirodna svrha kreacije svijeta, koju nikad ne možeš narušiti jer je apsolutna moć, kroz beskrajni vakuum, jedino možeš srušiti sebe, time što ćeš od otpada u tijelu izgubiti vakuum u stanicama tijela i time dovodiš sebe do ruba.

Iscjeljenje

Mnogi vjeruju u nadprirodne moći, međutim ništa nadprirodno ne postoji, izvan apsolutne inteligencije. Ako je tako, onda u sebi sadržimo sva moguća iscjeljenja.

O čemu se radi?

Sve što čini reakciju tijela kroz poremećaj otkucaja srca, sve što onečišćuje krv i zatvara arterije i prirodne kanale u tijelu, stvara neki vid crne rupe. Onog trenutka kada se to mjesto pročisti, sve se vraća u normalu.

Moć iscjeljenja je u formi fascinacije, kada u nečijem znanju i iskustvu osjetiš duboku inspiraciju. Bukvalno dolazi do izjednačavanja tvog neznanja, tvoje bolesti, sa znanjem i čistoćom iscjelitelja. Od moći zračenja iscjelitelja, od njegovog stupnja čiste krvi i tijela, od njegove ljubavi ovisi razina tvoje inspiracije.

Međutim, životna inspiracija može biti samo od onoga što prirodno zrači. Zato nikakva umjetnina, nikakva sintetika (niti jedan umjetni lijek), ne mogu izliječiti crnu rupu (bolest).

Svaki umjetni lijek je najprije sumnja onoga tko ga pije. Onaj tko povjeruje u lijek, bukvalno je izliječen. Ne liječe tablete, nego tvoja vjera. Mnogo puta je to potvrđeno placebo efektima.

Prema tome, ne treba ti ni vjera ni sudbina, tvoja krv i čisto tijelo su prirodni učitelj i iscjelitelj, bolji ne postoji. Sve što je drugo, izvan tebe, nije prvo, uvijek će biti drugo, slabije od tebe.

Ni jedan priznati hipnotizer nema moć hipnotisati potpuno svjesnog čovjeka, prije će ovaj njega hipnotisati.



DUH

U svijetu samo jedno može biti stvarno, to je MATERIJA.

Njena priroda je da se stalno mijenja i tako stvara sve promjene, sve mogućnosti i uređuje sve odnose svijeta. Ona ima fizička, metafizička i duhovna svojstva.

Obzirom da si stvoren od te jedinstvene materije svijeta, u tebi postoje sva tri glavna vida materije i uvijek ćeš biti jedinstven, po kodovima DNK stvaranja.

Temeljem znanja i iskustva, materija nije tajna, niti njena stanja, koja su jedno prema drugom, po stvarnosti iluzorna.

Za tebe je zanimljiv onaj dio prostora svijeta gdje živiš, koji ti je blizak u smislu žive prirode.

Neće biti višak ako znaš da u tvojim stanicama tijela postoji vakuum, kao duh koji ti praktički podržava život. To je prirodno i jednostavno. Ali nije prirodno i postaje bolesno kada se trudiš da od sebe stvoriš samo duh tijela, bez krute materije, bez mentalnog sadržaja, intelekta, bez moći misli. U tom slučaju naginješ prema duševnom prostoru i tako uranjaš u kompletnu iluziju, što za posljedicu ima poremećaj prirodnog karaktera i posebno ponašanje, neprimjereno čovjeku.

U samospoznaji si okupiran mantrama: duša, duh, energija i uvjerenjem da je tijelo iluzija, da si TI iluzija, tvoja obitelj, posao, djeca, cvijet, potok, oblačić, sve je predstavljeno kao iluzija, s ciljem da konačno uroniš u stanje duha. Ali ne možeš ostati u tom prostoru, ipak si ti hodajuće biće u prirodi, srećeš ljude, pričaš sa njima, vrijeme se mijenja, ne možeš biti skamenjen i zaleđen u duhu.

Mantre su moćna tehnika za koncentraciju i pažnju misli. Ono što matraš, pretvaraš se u nju. Sebe materijaliziraš u predmet mantre. Od duhovnih mantri, moraš postati duševan pacijent i pitanje je da li ćeš uspijeti izvući se iz tog stanja. Upamti da je stanje duha negativno zračenje čovjeka, ako se poistovjetiš s njim, zar ti to treba?

Dovoljno je da se u jednoj minuti podsjetiš na vakuum u tvojim stanicama, recimo pet sekundi. Neka to bude sva tvoja veza s duhom. Drugo vrijeme posveti mislima, jer njihovim utjelovljenjem poprimaš beskrajnu moć svjetlosti i istine.

Preko svjetlih misli vidiš istinu u svemu, život ti je jasan, jednostavan si, zračiš pozitivno.

Uz svjetlu misao imaćeš jasnoću uvida što je duh i kada znaš da je to iluzija, on nestaje iz tvog tijela.

Ne smiješ dopustiti da misliš o duhu kao da je on jedina stvarnost, a da si ti iluzija, ako tako misliš, eto razloga za želju, za vjeru, sudbinu, za boga, božanstvo, gubitak kreativnosti, povlačenj od ljudi, mijenjanje karaktera i ponašanja.

Između vakuuma u stanicama (duh) i stvarnog tijela, postoji nešto što te čini najrazumnijim bićem u prirodi. Upravo govorimo o moći MISLI, tom biseru, što nitko drugi nema izuzev čovjeka.

Zato moraš znati da je misao sve što imaš od života. Preko svjetle misli, evo sada možeš prosvjetliti, biti raspoložan, probuditi ljubav, ponašati se bez ograničenja karaktera, bez ikakve emotivne reakcije.

Nudim ti da probaš i uvjeriš se SADA.

Svjetla misao nije naporna duhovna tehnika, nego stvarnost svjetle istine, koja ti osvjetljava život, sada, vodite, bez ikakve vjere, bez duše, bez energije, bez boga.

Crkva je zloupotrebila religiju srca čovjeka, ljubav i svjetlu misao, pripisujući te najviše ljudske kvalitete iluzornom duhu, bogu, nekakvom gospodinu iz tame. Nije bog svemoć, nego čovjek koga možeš dodirnuti, zagrliti, nasmijati, rasplakati, rastužiti, uveseliti, učiniti ništavnim i izuzetnim.

Uz svjetlu misao, istina te štiti trenutačno, iscjeljuješ crne rupe trenutačno, nestaju boli, vraća se osmjeh na licu, religija srca se popravlja, osjećaš ljubav iz dubine srca, jednostavno si radostan.

Jedino svjetlim mislima dobijaš potvrdu jednostavnosti života. Sve drugo je napor.

Hajde probaj i uvjeri se, misli u kontinuitetu o istini i svjetlosti: kada udišeš zrak misli o istini, kada izdišeš otrove misli na svjetlost. Tako ćeš shvatiti jednostavno da si ti samo beskrajna misao, beskrajna budnost, a kada ti malo ponestane koncentracije na svjetlost i istinu, ti slobodno zaspi, štitit će te budni ego, onaj isti ego negiran u duhu.

Kad shvatiš da si kao čovjek negiran u duhu, biti će ti jasno s kim imaš posla. Stavićeš prst na čelu, to mjesto trećeg oka odakle si uronio u iluziju duha, osjetićeš prirodno prizemljenje i nastaviti život u radosti, dovoljno moćan da se odupreš svim negativnostima.

Uz svjetlu misao ne možeš imati nečistu karmu, niti poremećen karakter, niti ego u obrani.

Zar ti to nije dovoljno da praviš jasnu razliku što je iluzija, a što stvarnost tijela (materije općenito). Sve je stvarnost i kroz jasnu misao, možeš stvoriti naviku da si sveprisutan u tim stvarnostima, da se ne smrzavaš u duhu i da se ne braniš u egu.

Ispada da čovječanstvo tone, da nema ljubavi, da ljudi postaju zombi. To je zato jer su se svi okrenuli nekakvim duhovnim tehnikama, čime pojedinac prestaje misliti. Kada ne misliš nema ni života, ni ljubavi, ni radosti. Probaj to i uvjeri se, sve je krivo predstavljeno. Život ti je jasan samo kada si budan, kada misliš. Djeca su više materijalizirana i ne misle. Da je misao loša, zašto bi dijete učilo misliti svojom glavom?

Točno je da modelari svijeta smišljaju virtualne zabave djeci da ona ne bi mislila i tako ih sigurno pretvaraju u zombi. Tako su nastala indigo djeca, kristalna djeca, a već se rađaju složenije mutacije neprirodne djece.

I na kraju shvati da preko svjetlih misli štitiš život, najprije srce. Kada jasno misliš, religija srca je prirodna. Kreneš li nešto glupo misliti, eto nemira u otkucajima srca. Zato dobro promisli zbog čega imaš poremećen tlak, zbog čega si nekada u strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji i ponosu. Pitaj se zbog čega vjeruješ, a stvaran si. Zbog čega si ovisan od sudbine, samo zato što ne misliš konstantno, nego se prepustaš sudbini.

Budnost čovjeka je prirodna moć kao bezuvjetna ljubav koju majka ima prema nejakoj bebi. Što majka radi, jednostavno svjetlo misli o životu bebe i to joj daje moć da ne mora spavati.

I kada bebi nije dobro, majka misli najbolje i to bebi pomogne. Moć istine i svjetlosti je najviša na svijetu.

Nemoj bježati od duha, u tebi je, neće te pojesti, podržava ti život, ali misli o njemu samo ono što on u stvarnosti jest.

Ako u stanicama tijela trebaš imati vakuum, zbog života, to ne znači da trebaš imati vakuum u mislima. Jer što bi ti radio da si u balonu s vakuumom? Umro bi trenutačno.

Zato se navikavaj jasno i svjetlo misliti, to nije napor, samo se navikni. Odbaci sve tehnike, učini život jednostavnim. Pij destiliranu ( čistu i živu) vodu i hrani se prirodno, onako kako si se hranio u trudnoći - esencijalnim hranljivim tvarima u koloidnom obliku.

Moraš to znati, nemoj nasjedati vjeri i sudbini, ponajmanje iluziji.

Misli jasno i svjetlo, da možeš u svakom trenutku istinito prosuđivati o svemu. Tako ćeš zračiti i biti zanimljiv čovjek, a ne duševni pacijent zbog duhovnih tehnika.

Stranica 2 od 8 Sve stranice