SVIJEST I UM O HRANI I VODI

Pišem onako kako mi dođe, rijetko sređujem tekst. Duboko osjećam rupe u energetskom polju unutar sebe, a jednako tako i izvan sebe. Trudim se koliko mogu popravit to stanje, preko znanja, mira, aure, jer se to hologramski i spiritualno može. Koliko u tome uspijevam, otvoreno je pitanje. Uvijek je bilo i biti će onih „za“ i onih „protiv“ . Netko će sebe pronaći između ovih redaka i time malo proširiti svoje znanje, a netko neće ni čitati, govoreći da tu nema ničeg novog. Naravno nema novog, jer svijet nije od jučer, niti je svijest čovjeka od jučer.

Suvremena fizika ne može objasniti promjenu u sjaju vode, koja je u tehničkom smislu čisti fizikalni proces i sastoji se od električnog izbijanja zraka oko kapljice. Glavni je razlog tome činjenica da velika većina današnjih „znanstvenika“ potpuno zanemaruje našu svijest (razmjenu informacija) u percepciji stvarnosti. Povećanje aure oko kapljice vode ne može se objasniti bez energije i vibracije naše svijesti. Eksperimenti s aurom vode pružaju dokaze da naš um, ako je primjereno izvježban, može doista mijenjati materiju.

Sposobnost vode da „zapamti“ svjesnu informaciju zapravo je zapanjujuća. Ne samo da je voda glavni sastojak naše prehrane, već je i naše tijelo sazdano mahom od vode koja čini preko 70 % tjelesne mase. Ne čudi onda što naša svijest i sposobnost koncentracije itekako može uvjetovati naše tjelesno stanje. Mentalne vježbe mogu dramatično promijeniti ljudsku auru i ubrzati samoozdravljenje.

Također je vrlo vjerojatno da je tajna života usko povezana sa sposobnošću vode da pohrani i obnovi svjesne informacije. Postoje više vrsta vode, a nama je ovoga puta zanimljiva blago lužnata voda stvorena pri metaboliziranju duše u tijelu.

Obično kažemo da se u tijelu odvija metabolizam uz biokemiju i alkemiju, međutim, imajući u vidu um i svijest, slobodno možemo reći da se radi o bio-elektro-kemiji, na razini atomske fizike i alkemije duha. Za metabolizam je veoma važan red i optimalni uvjeti. Kod viškova hrane i vode u tijelu, metaboliziranje je otežano i tada tijelo pravi deponije nedovoljno probavljene hrane, kojih se teško oslobađa, ako mu ne date priliku.

Sva dosadašnja znanja nisu dovoljna za potpuno sagledavanje života. Dolazi vrijeme kada se moramo zabaviti pravim znanjem kojim ćemo postaviti sve na svoje mjesto u prostornom hologramu svijeta. Nije teško naslutiti o kom se znanju radi; upravo je apsolutna inteligencija najveća riznica znanja svijeta, a čovjek je može, temeljem spiritualnih moći i usmjerenosti pažnje uma, isčitavati i pretraživati kao na Internetu, u trenutku svijesti i uma.

Kada je riječ o hrani, ono što unosimo u tijelo, detoksikacijom se izbaci 99,99 % tog sadržaja. Znači, tjelesne stanice veoma malo energije primaju od metabolizirane hrane. Ipak je život neovisan od hrane ili bilo čega materijalnog ili metafizičkog.

O životu, hrani, vodi, svijetu, Bogu, svijesti, umu, tijelu, bolestima, ljubavi, radosti i mnogo čemu drugom, veoma malo znamo i ono što znamo nije temeljem istine.

Za život i obnavljanje stanica tijela potreban je šećer, točnije, ugljikohidrat, polisaharid, kao glukoza i nešto malo fosfornih tvari. I tijelo je tako stvoreno, od sjemena, energije preko duše, glukoze i fosfora u tragovima, u ambijentu vode i mikrokozmosu materice majke.

Moramo se pitati u kojim namirnicama hrane najviše ima onoga što pogoduje životu i obnovi tjelesnih stanica. Naravno, već je poznato da se radi o integralnim žitaricama, od ječma, riže, pšenice, kukuruza, raži, zobi, prosa, kamuta, amaranta, kvinoe, te kukuruza i heljde koje ne spadaju baš u čiste žitarice, zbog visokog sadržaja bjelančevina. Pohlepni prekrajači svijeta sa sojom su uprskali stvar jer su je učinili GMO, neprimjerenom za ljudsku prehranu, tako da sve više njenu ulogu preuzima slanutak.

Voda je posebna priča, o kojoj zaista veoma malo znamo, a malo je i znanstveno istražena.

Čovjeku je voda važna po pitanju prehrane i pijenja. U tome je i najveći kamen spoticanja, gdje se neznanje direktno očituje na nekontrolirani unos vode, što preko hrane, što pijenjem, a za posljedicu ima prekomjerne viškove vode u tijelu, koja obavezno prouzroči jin stanje organizma, sa značenjem da se na taj način podržava rast svih mikroorganizama u tijelu.

Izbor namirnica prehrane mora biti takav da u njima već postoji optimalna količina vode, a to su upravo integralne žitarice, u kojima ima i preko 90 % vode; još kada se uzme u obzir termička obrada kuhanjem, onda sve postaje jasno, da dodatno pijenje vode uopće nije potrebno. Svi oni koji se hrane makrobiotičkom dijetom, integralnim žitaricama, dobro znaju da im voda za pijenje, ili juha nije potrebna. Uz to, nije potrebno, ni povrće, ni voće.

Voda iz vana se ponaša kao hrana i stvara kiseli efekat u tijelu što pogoduje razvoju mikroorganizama.
Voda koju stvara tijelo preko metabolizma, blago je lužnatog sadržaja i u njoj mikroorganizmi ne opstaju.

Sigurna zaštita od mikroorganizama iznutra je blago lužnati sadržaj želudačnih sokova, jer se tako tvori čistija krv i limfa. Svim bolestima pogoduje kisela krv.

Što se tiče zaštite od mikroorganizama iz vana, preko kože, tu je stvar obrnuta, zaštita treba biti kiselog sadržaja. Od davnina su ljudi mazali ruke i kožu limunom, đumbirom, alkoholom i octmom, jer od toga koža postaje kisela i odbija mikrobe.

Kroz istinu se jasno uočava da voda od metabolizma ima pH 7, zato su i makrobiotičke preporuke riže u tom smjeru, jer je riža jedina namirnica koja prirodno ima pH 5, temeljem odnosa kalija i natrija 5:1. Nutricionisti uzimaju omjer kalija i natrija u određivanju kakvoće namirnica.

Kada je u pitanju voda koju trebamo piti, onda mi je teško to napisati, jer je riječ o destiliranoj vodi, najobičnijim postupkom.

Poznato je da izvorska, čista voda, kada se duboko smrzne, mijenja svoju strukturu i kao takva je kvalitetnija za piće, naravno na sobnoj temperaturi.

Voda je svakako izvor života tijela, jer je i sama živa, najbolje regulira toplinu, a i u duhovnom smislu pokazuje posebna svojstva. Priču o vodi možemo proširiti na njenu jednostavnu kemijsku formulu H2O, s punim značenjem da najbolje podržava materiju, ali je i najbrže razgrađuje. Ujedno vodik iz vode je najbolje gorivo, a kisik najbolje podržava element Vatre, sagorjevanje i oksidaciju.

Piti dodatnu vodu ili ne, jednostavno možemo spoznati kroz broj mokrenja pojedinca u toku 24 sata. Normala je da muškarci mokre 4-5 puta, a žene 3-4 puta. Naravno na taj broj utiče količina vode u tijelu, vrsta unete hrane, stres i ostalo.

Hraneći se integralnim žitaricama i ne piti dodatnu vodu, ne znači da ćete dehidrirati, naprotiv samo ćete naviknuti tijelo na pravilan odnos prema duši. Podsjećanja radi, duša najlakše metabolira čistu pranu, što znači da svaki unos hrane i vode, samo komplicira stvar. Pravilnim izborom hrane i znanjem, svi rizici se mogu svesti na najmanju mjeru. Život nikada ne ovisi od hrane, vode, energije ili bilo čega drugog, izuzev svijesti. Dok je svijesti, dotle je i život tijela i duše. Kada bi sakupili svu energiju svijeta, ne bi mogli povratiti u život nekoga u stanju traume, besvijesti ili umiranja. Jedino povratak svijesti, oživljava čovjeka, a zašto? Zato što je svijest, kao i život od istog oca Boga.

Jednostavno, voda je pravo čudo zbog nedovoljnog znanja o njoj.

Od ovih riječi netko će se naježiti, imajući u vidu stare navike po pitanju hrane i vode, ali smo vrlo blizu osvjetljavanja istine o hrani, vodi, Bogu-životu i postojanju svijeta.

U svakom slučaju istina je jedini prirodni parametar na osnovu koje možemo prosuđivati da li nešto podržava život ili ne, da li je nešto na evolutivnom putu ili se protivi tome. Tu moramo isključiti, tradiciju, navike, strast pojedinca, dubok džep, intelektualni pristup, neznanje i sve ostalo što bi za posljedicu imalo negativan efekat na sam život.

Znanstvenici ne miruju i uporno pokušavaju spoznati život i svijet, međutim, upravo oni nemaju pojma o istini, o duhovnim vrijednostima, pohlepni su za titulama i novcem, zato do pravih rezultata istraživanja nikada neće doći.

Pojedincu ništa od tih istraživanja nije potrebno, jer se vlastitim umom može uzdignuti do najjasnijeg uvida u život i postojanje.

Bolesti ne postoje, jedino pojedinac može imati rupe u energetskom tijelu, zbog kojih osjeća neugodu, strah ili bol i također to stanje može aurom prenijeti na druge. Čovjek poremećenog karaktera najprije ima strah, koji je duboko ukorijenjen u nesvjesnom umu. Ako se taj plaši bolesti bubrega, upravo će time napraviti energetsku rupu u regiji bubrega i to će biti bolest. Jednako tako, kada se pojedinac posveti duhovnim vrijednostima, istini, svijesti i slobodi, kada se tijelom pročisti, bolesti nestaju, jer se energetske rupe trenutačno mogu zacijeliti. Naravno, u priči je to jednostavno, ali sprovesti takvu proceduru u nesvjesnom umu nije ni malo lako, jer zahtjeva pročišćenje karme.

Kada je u pitanju rak, od čega sve više ljudi poboljeva, upravo se radi o umišljenoj bolesti, koja se godinama priprema u podsvjesnom umu, da bi na kraju i same tjelesne stanice prihvatile naredbu uma i počele mutirati u rak. Stvori se previše ugljičnog dioksida i tjelesne stanice se počinju drugačije ponašati. Svi procesi u tijelu čovjeka su temeljem metaboliziranja duše, to znači da su svi ovisni o suptilnoj energiji.

Bez znanja i istine ništa jasno ne možemo spoznati, pa ni vlastiti život duše na koju je okačeno fizičko tijelo. Čovjek je u svakom slučaju duhovan, kao Bog-život, za koga se veže duša, a za dušu tijelo. To je JEDNO. Obzirom da ništa nije slučajno, ni ova naša slijepost o životu nije slučajna, ali je svakako sastavni dio evolutivnog toka. Sve što postoji (apsolutno, metafizički ili relativno), ima svrhu, tako i prolazno vrijeme, u kome sve stari, oksidira, raspada se i prelazi u višu stvarnost. Upravo je svaki čovjek mikrokozmos, sa svim aspektima stvarnosti, materijalne, duševne i duhovne.

Koliko vam je stalo do tijela, plavog neba, mora, zelene vegetacije i šarene prirode, odlučujete sami, jer je to kozmička pravda, apsolutno savršena, bez ostatka. Svijest o životu je osobni mir zbog apsolutne vječnosti, pravi Bog , u svakoj stanici tijela i mnogo suptilnije od toga.

Život moramo kroz znanje razumijeti, preko uma i duha potvrditi i osvijetliti u istini i preko svijesti duboko doživjeti u sebi.

Obzirom da svijest izvire iz apsolutne inteligencije, jedino je moguća jasnim uvidom; potrebno je napraviti nekoliko faznih pomaka u frekfentnom opsegu duše, od opažanja, misli uma i duha, do svjetlosti istine, kada se svijest javlja. To znači, svijest je uvijek prisutna u tjelesnim stanicama, u onom dijelu apsolutnog vakuuma (što predstavlja Bog-život), ali je potrebno spiritualno, duhom doći do toga. Od same reakcije uma i znanja, ovisi da li će doći do fokusiranja duha na istinu i pojavu jasnog uvida. Naravno, svijest nije ovisna ni od čega, pa ni od razmišljanja. Jednostavno svijest je uvije prisutna, samo ako imate iskustvo takvog uvida. Sam proces inkarnacije duše traje čitav život, kada se znanjem stalno penjete ka višim spoznajama i jasnijem uvidu. Jedino sama duša najbolje zna što je svijest, što je apsolutna inteligencija, jer je i sama krenula od Izvora. U tom smislu, preko uma i duha, duša izlazi iz tijela i iznad tjemena glave, možda na metar, gdje se spaja s keteričkim oklopom (kauzalnim tijelom kozmosa) i to je trenutak jasnoće i svijesti.

Svijest ne možete zamisliti, niti posjedovati, jednostavno se njome samo možete služiti i to u trenutku, brzinom svjetlosti. Ono što vrijedi za život, vrijedi i za svijest, duhovno je i božanstveno.

Um je u čovjeku sve i sama evolucija čovjeka upravo se tiče evoluiranja uma. Ako je beba rođena božanska, a malo kasnije, zbog uma, zaboravila na Božanstvo, to znači da sa umom nešto nije u redu. Kada naučite pisati desnom rukom, to ne znači da je ruka postala svjesna, nego je um moćan upravljati njome kad god je to potrebno.

Nove generacije djece, nazvane kristalna djeca, pokazuju da jednovremeno mogu raditi više radnji.

Transcendiranjem uma, također se dokazuje kako se njime može veoma brzo napredovati.

Ponašanje stanica tijela, duše, aure, upravo se tiče usmjerenosti pažnje uma. Genetska struktura čovjeka se popravlja evoluiranjem uma. Da li ste zdravi, zadovoljni, u ljubavi ili bilo kom drugom raspoloženju, samo je pitanje stanja vašeg uma. Pogrešno se tumači strujanje energije kroz tijelo, tim prije imajući u vidu što ništa ne može blokirati energiju. Točno je da u ovisnosti usmjerenog uma, imate doživljaj ugode života ili neko drugo stanje, neizvjesnost, strah, bolest. Mnogo su puta pojedinci dokazali da su se riješili „neizliječivih“ bolesti, samo zato jer su promijenili stare navike uma.

Suvišno je govoriti, ali zbog početnika to moramo, da je vaše ukupno raspoloženje u svemu ovisno od uma. U duhovnosti se teško napreduje zbog neznanja, zbog toga što je svaki čovjek uvijek duhovan, zbog života u sebi, tako da vi ne možete postati duhovni, ako već jeste. Ali samo znanje proširuje svjesnost.

Ako išta trebate raditi po pitanju duhovnog rasta, onda neka to bude rad na treningu uma, preko najjednostavnijih formi pročišćenja tijela, fizičkih aktivnosti, joge i meditacije. Sve te forme imaju veze sa dahom, kao elementarnom svijesti čovjeka. Dubokom koncentracijom, vlastiti um možete usmjeriti na bilo koji djelić tijela, na bilo koju energetsku rupu, na bilo koju bol. Ne samo to, um možete usmjeriti i prema drugoj osobi. Pomoć drugima upravo se tiče božanske milosti, kada vi kao davatelj, popravljate stanje primatelja, jer on nema potrebnog znanja da to sam uradi. U suštini ništa ne dajete od sebe, samo navodite um primatelja da se pokrene, iz nesvjesnog uma, u nešto usmjereno, čime se slabosti otklanjaju. I na kraju ispada da je nekome pomogla vjera u sebe; a u suštini to nema veze sa nikakvim vjerovanjem, niti sudbinom, nego sa vođenjem uma.

Vaše tijelo, do posljednje stanice, reagira baš kao i vaš um. Sve ono što umislite, bude realizirano preko uma, jer je on jedini vodič duše kroz tijelo. Zato ne umišljajte ništa, oslobodite sebe i um i živite bezbrižno u miru.

Tko upravlja umom?

Um je ista ona duša, koja te podržava od početka, od vibracije, samo što sada ima mnogo veći posao, nego dok je samo brinula o oblikovanju tijela. Sada duša i dalje oblikuje tijelo, mijenja stanice, ali ujedno prati sve promjene iz vana. Sada tvoja duša ima i novo ime - UM, u stalnoj evoluciji. Kada nisi prisutan u umu, kada mu znanjem ne pomažeš da savlada sve izazove iz vana, onda se on prepušta onome što je najjače, dovodeći u pitanje metaboliziranje duše, a time i život. Upravo tako počinje bolest.

Umom upravlja inteligencija života, ona univerzalna i apsolutna koju nazivamo Bog. Znači Bog si TI i nikada nemoj biti tužan, nikada nemoj imati želju, jer želja je samo priznanje da ne umiješ voditi svoj um. To rade samo nezrela djeca i zbog neostvarenih želja obično plaču, a Ti ne možeš plakati jer te sram, već postaješ tužan, obuzima te potajna patnja. Inteligencija nikada ne utiče na tebe jer je apsolutna, a ti se ponašaš u relativnoj stvarnosti, onako kako vodiš um. Obično neki kažu: kakav je to Bog ako ne pomaže; ali Bog nezna za sebe, za njega znaš samo TI.

Pravo je pitanje tko stoji iza tebe, tko te štiti, tko reagira na sve vanjske podražaje? U svakom slučaju je u pitanju UM koga usmjeravaš na pomoć od znanja, a znanje od svjesnosti i inteligencije. Jedino po toj vertikali možeš biti na Putu života. Kada navikneš um da može biti slobodni šetač i sveprisutan u tvom životu, onda zaista imaš život.

Naravno, um ima beskrajno mnogo reagiranja, baš onoliko koliko je moguće igrati se svjetlom. Temeljem stanja uma govorimo o nesvjesnom umu, usmjerenom umu, svjesnom umu, osjećanju, opažanju, mislima, emocijima, sjećanju, budnom stanju, snu, transu, bolesti, ljubavi, radosti, duši, duhu, egu, imaš volju, nemaš volju, mrzi te, kreativan si, znaš, nemaš pojma, vruće ti, smrzavaš se, imaš energiju, osjećaš se prazno, strah te, ništa ti ne treba, ne voliš nikoga, patiš zbog nečega, bijesan si, miran si, a uvijek iza tih pojmova stoji um. Bog-život, kao apsolutna inteligencija u tebi je na jednoj strani, tijelo je na drugoj strani, a između je UM. Život nezna za um, niti tijelo zna za um, ali zato UM zna za život i tijelo. Um je neumoran i šteta ga je ne iskoristiti. Šteta je držati usmjerenost pažnje uma samo u jednoj točki, to je već neznanje. Čarolija doživljaja života upravo je UM, sa kojim možeš napraviti spektakularnu igru svega što uopće možeš poželjeti ili zamisliti.

Kada um spustiš nisko u ravan nagona, onda imaš snagu životinje. Ako taj isti um podigneš na najvišu razinu božanske ljubavi, onda si milostiv.

Zašto uopće vaspitavamo djecu i obrazujemo ih? Upravo zbog novih znanja, kako bi lakše njime upravljali umom i konačno bili slobodni ljudi. Međutim, roditelji su također preslika društvenih normi, nemaju pravo znanje i zato ne mogu pravilno usmjeravati djecu. U društvu sve vodi jednom cilju, društvenoj poslušnosti, a to nije sloboda čovjeka, bez obzira na demokraciju. Jedino pojedincu ostaje prostor u kome se on sam mora snalaziti, a to nije jednostavno, kada nisi podržan od sredine u kojoj živiš. Kada jednom duhovnost postane moda, biti će lako afirmirana i manifestirana, jer ona postoji, samo netko treba dati zeleno svjetlo, kada svi krenu za njim.

I kada bi zlatna ribica ispunila sve tvoje životne želje, a onda te sreo susjed i pitao: „Gdje bi sada želio biti“?, kakav bi bio tvoj odgovor? Naravno, jedini odgovor je cilj života - SLOBODA.

Moramo biti jasni do kraja. Nije stvar u iluziji ili mašti, ili prevari uma, nego u dokazivanju samom sebi kako je ŽIVOT božanstven, kako je neovisan od bilo čega materijalnog, kako je to najljepša čarolija svijeta. Temeljem takvog znanja, spoznaje i dubokog doživljaja života u sebi, postaješ MIR, a kada je mir sve je na svom mjestu.

Po pitanju svijesti i uma, stvar je u pravom znanju, temeljem koga ti nešto može biti jasno.

Najjednostavnije je urediti život preko ljubavi, jer ti za nju nije potrebno nikakvo znanje. Kada si ispunjen ljubavlju, onda prikupljaj znanje za neko dublje duhovno putovanje, a dotle, nemoj se smarati duhovnim, jer to nema nikakve veze sa ovozemaljskom realnošću.

Usmjeriti um, savladati branu ega, izgraditi duh i na kraju biti svjestan i slobodan, ovisi od znanja, od umijeća življenja.

Da li će doživljaj života biti slatkoooooo, ili ćeš morati dodvati rafinirni šećer, ipak ovisi od znanja. Mora li sve slatko biti od šećera, ako znamo da je najslađi šećer na svijetu, koncentrat kiseline 3000 puta slađi od šećera. Slatko ili ne, stvar je odgoja, navike uma, gdje je strast isključena.

Da utvrdimo, šećer da, ali kao polisaharid iz žitarica, iz koga se izdvaja glukoza u uvjetima metabolizma, a ne iz dućana.

Većina ljudi uživa u slatkom, u keksima, brašnu, kruhu, ali to nije ona glukoza od koje žive tjelesne stanice. Samo iz složenih šećera žitarica, kroz probavni sustav i metaboliziranje duše, sve postaje prirodno energizirano, baš kao što je životu potrebno.

Kada um tako navikneš, postaće tvoje poslušno unutarnje dijete, a ti radostan zbog toga.

I tako život, koga si bio zapostavio zbog želja, strasti i nebitnih stvari, ponovo poprima božansku notu, a ti zračiš, samo ovoga puta znaš zašto.

Princip života je uvijek jednostavan i sastoji se od DAVANJA i to najjednostavnijeg prirodnog davanja onoga što možeš imati u izobilju, a to je ljubav prema Božanstvu. Obzirom da je Božanstvo vezano za dušu, ljubav se odnosi na cjeli svijet, jer sve ima dušu, pa i ono zrno pijeska.

Svi oni koji nisu na liniji ljubavi, zaista nemaju što dati, jer zbog neznanja, ograničenosti uma, zbog pohlepe, želje za posjedovanjem, nikada nisu u prilici nešto odvojiti radi davanja. Njima je sve malo. Oči su im ovolike, uprte prema vani, kada uopće ne doživljavaju sebe.

Od Izvora prema Izvoru, čovjek je najprije Apsolut, onda individualizirana duša, sjeme vrste, oblikovano tijelo, još uvijek sve božansko, ali rođenjem, za dušu i za tijelo postaje otvoreni problem njihovog usklađenja. Tek onda nastupaju mnogi problemi, hodanja, govora, osjetila, misli, uma, ega, duha, da bi na kraju nekako došao do istine života, temeljem koje konačno možeš biti svjestan i slobodan. Cjeli život čovjek potroši da bi spoznao sebe, da bi se ostvario kroz cilj slobode. Tko na početku shvati suštinu života da je uistinu Bog, njemu sve ide bez napora i jasno. A ostali, ipak se moraju više puta vraćati u školu života.

Kada sebi prilaziš sa negiranjem da nešto ne možeš napraviti, onda zaista postaješ bespomoćan. Na drugoj strani kada koncentracijom daš sebi sugestiju kako sve možeš napraviti, onda se u tebi budi kreativnost. Jednako tako i drugima možeš pomagati. Zbog Božanstva, u tebi je beskrajna moć, samo je pitanje da li to znaš iskoristiti.

Dovodeći sebe u stanje bilo kakve ovisnosti, jednostavno gubiš moć. Oslanjajući se na nešto drugo iz vana, zapostavljaš sve božanske moći koje su već u tebi.

Uvijek vrijedi pravilo, tvoje postojanje je stvar vječne mijene, uzroka i posljedice, evolucije stvorenog. U tom lancu ti si samo točkica, beznačajan ako si izdvojen od cjeline, ili kreativan i moćan, ako sebe doživljavaš kroz Božanstvo.

Ovo što ću ti reći moraš posebno upamtiti; navodiš li um prema dolje, prema nesvjesnom umu, ili prema van, prema linearnom vremenu, vraćaš se u vibracijski plan kozmičkih dešavanja koji se odigrao prije mnogo desetaka milujuna godina, a ti nesvjesno samo to preživljavaš kroz fizičko tijelo kao nekakav kasni val, kao eho.

Na drugoj strani, kada koncentracijom navodiš um prema duhu, prema gore, prema istini i svijesti, vraćaš se u najvišu dimenziju jedine duhovne stvarnosti - SADA. Ništa na svijetu nije SADA, izuzev duhovne suštine, izuzev Boga-života. Ti uvijek odlučuješ, živiš sada ili si negdje odlutao umom u prostoru i vremenu. Takvo preživljavanje nije život, već rascjep života, kao strah; tijelo je ovdje, a um negdje, umjesto da oboje budu uvijek JEDNO.

Vjerojatno imaš problema, često nemaš mir, ali nisi više nezrelo dijete, nitko ti ne može pomoći ako nemaš znanje. Sam si sebe doveo u iluziju kada ti se čini da život ovisi od tebe, a u suštini sve je obrnuto, ne treba biti nikakve ovisnosti, niti podvojenosti. Svi pokušaji da nešto iz vana uneseš u sebe, mira radi, beskorisni su, jer si zatrpan viškovima, najprije se trebaš pročistiti, ali najteže je obrisati sve aktivnosti uma, zapisane u karmi.

Svi oni koji konzumiraju namirnice hrane životinjskog porijekla u mnogo su težoj situaciji kada je pročišćenje u pitanju, iz jednostavnog razloga što kroz životinjske hormone i karmu, vraćaju sebe na nižu razinu evolutivnog puta.

Takvi će se nasmijati na ovu priču u vezi integralnih žitarica, jer naprosto uživaju u mesu. Njihovo je to pravo, ali je zasigurno i zajednička rupa u energetskom polju holograma.

Život je definitivno božanstven, a čovjek pravi Bog, to i ptice znaju, međutim većina ljudi nema taj doživljaj, jer im nedostaje znanje.



PRAKTIČNA DUHOVNOST

Kako povratiti mir, osloboditi se želja, misli i patnji?

Tvoj duhovni život mora u svemu biti jednostavan i praktičan, bez obzira što je na prvi pogled nevidljiv.

Praktična strana duhovnog života se sastoji u tome da proširivanjem znanja širiš prostor svoga bića izvan sebe. Umjesto da cjelog života imaš želju prigrabiti više materijalnih stvari iz vana, ti znanjem proširuješ vidike, tvoja duša postaje slobodnija, širi joj se aura, a time oslobađa duh, što će na kraju postati istina, svijest i sloboda, kao stvarne duhovne vrijednosti i tvoj cilj.

To je pravi način i Put kada princip DAVANJA u tebi ima punog smisla. Evolutivni tok traži od tebe da se mijenjaš na putu povratka ka Izvoru, a kako ćeš se mijenjati ako nećeš sebe dati, ako se duhovno ne oslobodiš tijela? Zato ništa ne grabi, već daj sve što imaš, a ono što stvarno i vrijedno imaš u sebi jest duhovni vječni život i možeš ga svakome dati, naravno kroz simbolizam srca i ljubavi.

Širenje prostora tvog bića se postiže u astralnom tijelu, na liniji srca, upravo u regiji gdje se stvara imunitet i budi ljubav. To je polazište kada se osmjeliš izaći iz tijela na spiritualan način duha; kao da srebrnom niti ostaješ povezan sa svojim bićem, a suštinski si izašao iz sebe. Otišao si beskrajno daleko, na sva ona mjesta koja poznaješ i gdje ćeš prvi put biti. Povratak u sebe je jednostavan, jer si preko niti vezan da se ne izgubiš u prostoru.

Umijeće življenja se sastoji od moći prosuđivanja, od načina kako se postavljaš prema svemu, kako uređuješ odnose prema ljudima i stvarima, i širiš prijateljstva. Tako se njeguju vrline čovjeka, ljubav, Božanstvo, kreativnost, zahvalnost, pažnja i odgovornost.

Kroz znanja mijenjaš sebe; tvoj feng shui prostora dobiva pravo usmjerenje, ti si na Putu života, koji postaje osvjetljen i sve jasniji. Na jednak način pomažeš drugima , jer i oni primjećuju da zračiš iznutra.

Početnik će pitati gdje počinje životni Put, a odgovor je krajnje jednostavan - u svakom pojedincu, u svakoj duši i biću, u svakom srcu. Postavljanjem sebe u prostoru i vremenu na najbolji mogući način, kada te ne šibaju vjetrovi utjecaja iz vana, znači da si na putu. Put života jednostavno osjetiš kroz dubok i miran dah. Svaka tvoja reakcija na vanjske podražaje označava skretanje s puta, jer svijest čovjeka je uvijek brža od reakcije uma u tijelu. Kada si prema svim utjecajima određen i miran, znači da ti je sve već jasno. To ne znači da ne smiješ imati emociju ili da postaneš gluh i slijep prema onome što opažaš, naprotiv, trebaš svoja osjetila zamijeniti duhovnim osjetilom - sviješću.

Sva ograničenja tvog karaktera koja prate karmu, jednostavno nestaju, jer se to zaista spiritualno može. Polako poprimaš onu notu što si praktički jedinstven na svijetu. To se veoma dobro uklapa u JEDNO s Božanstvom.

Dijete je puno želja, veoma osjetljivo i nemirno samo zato jer je nezrelo, jer nema potrebnih znanja i iskustava.



SVIJEST I UM

Kada si svjestan onda si i budan. U stanju pune svjesnosti bezuvjetno si prisutan u životu, čak i budno spavaš.

Um ti uvijek pomaže dok ne postigneš punu svijest, jer je neumoran; dok spavaš on radi u podsvijesti.

No svijest je prava sloboda, a um je uvijek napor, jer se ponaša kao nestašno dijete, nikada mu znanja nije dosta. Pun je želja a kada ih ne ispuniš prelazi u patnju. Ipak je to dijete u tebi i boli te.

Prilikom uranjanja u svjesnost snagu ti daje Božanstvo, jednostavnim principom vakuuma, koji se iz vana prenosi na biće iznutra. Tada ne moraš ni disati.

Da li uopće možeš zamisliti duhovnu stvarnost, Božanstvo i svijest, obzirom da ti iz perspektive tijela mnoge stvari ne mogu biti jasne? Potpuna je suprotnost u svjesnosti između nesvjesnog uma i nadsvijesti; razlikuju se baš kao zemlja i nebo; u zemlji ništa ne vidiš, a na nebu je sve jasno.

No duhovne vrijednosti nisu nametljive iz jednostavnog razloga što su izravno prisutne u tebi kroz život, ali su na glup način zaboravljene, zbog nebitnih utjecaja iz vana, zbog osjećanja, misli i uma koji ne može doći do iskustva ako mu to znanjem ne pokažeš.

Vrteći se u krugu i tražeći istinu što je starije koka ili jaje, spoznaješ da je ipak Božanstvo suština života, svijesti i postojanja. Duša i tijelo su samo dokaz nesavršenosti metafizičkog i fizičkog, u odnosu na Apsolut.

Kao dijete znanje usvjajaš od roditelja. Kasnije, znanje usvajaš od duhovnog učitelja ili vodiča. Ali tvoj um jedino može dobiti znanje od TEBE.

Ti nisi stvaran u tijelu, niti u duši; jedino možeš biti stvaran u svijesti. Dok duboko spavaš dokazuješ sebi svu nestvarnost.

Može li se čovjek ikako prizvati svijesti?

Naravno može, jedino trebaš stati na pravi PUT.

Put života, je put istine, svijesti i slobode, kao viša stvarnost, od ove fizičke koja te smara svaki dan.

Bez mnogo priče, Put vodi preko daha (elementarne svijesti), a na tebi je da pribaviš potrebno znanje o disanju i da budeš stalno prisutan u njemu. To je sve.



LJUBAV JE PUT


Ljubav te prati od samog rođenja, preko bezuvjetne ljubavi majke i roditelja. To je posebno stanje kada doživljavaš Božanstvo, kroz posebno blaženstvo i milost. Ljubav spada u osobno iskustvo, ali po mjestu gdje se manifestira u tijelu, u astralnom polju, na liniji srca, na granici između fizičkog i duhovnog, između tri fizičke i tri duhovne čakre, možemo reći da se ljubav odnosi i na grupu, u širenju duhovnih veza božanske milosti.

Manje-više svatko ima iskustvo ljubavi, međutim nisu je svi zadržali odrastanjem, već je kod nekih pažnja uma usmjerena na neke nebitne životne stvari. Kod takvih je ljubav potisnuta i moraju je ponovo oživljavati.

Svi oni koji duboko osjećaju ljubav, na pravom su Putu života duše, jer je u prirodi ljubavi da čovjeku daje jasnoću, budi duh i sigurno vodi ka istini, svijesti i slobodi. Zato kažemo da je ljubav preduvjet duhovnosti svakog pojedinca.

Neki smatraju da je ljubav seksualna želja ili obično voljenje. To ne može biti ljubav, jer se vezanost za Božanstvo tako ne manifestira.

Kroz samospoznaju i samorealiziranje, svatko treba čim više, preko znanja, koristiti više frekfencije stvarnosti, čime se duša prirodno izgrađuje u duh.

Sama ljubav nije, niti može biti duhovna stvarnost, jer joj je uloga posredovanje između fizičkog i duhovnog aspekta, između osjećanja i mira, između nagona i svijesti, međutim svjesna osoba je svakako sveprisutna u svim aspektima života, tako da je ljubav uvijek manifestirana.

Ne možeš se ničemu tako predati kao ljubavi, jer te ona direktno uvodi u blaženstvo i milost od Božanstva. Čarolija ljubavi je moćna i od pojedinca ne pravi ovisnika, kao što je slučaj sa nagonom. Ljubav se jednostavno predaje duhu, čime si iz blaženstva uplovio u čistu svijest. Naravno, u svijesti je sve sadržano, pa i ljubav.



komentar:

Svaki je čovjek duhovan, jer je živ.

Nitko ne bi mogao probuditi duhovnost da mu nije svih iskustava od duše, sjemena, od mikrokozmosa majke, od rođenja. Vidiš i sam da se teško možeš vratiti na ono što si bio u trenutku rođenja, a zamisli da moraš pokrenuti život, bez života, to baš nije moguće. Takav perpetum mobile ne postoji. Možeš se udaljiti od života prilično, ali ako si i dalje u stanju povratiti svijest, život ćeš imati. I oni poslije smrti imaju drugu šansu, kroz reinkarnaciju. Ponovo idu sve od početka, ponovo se rode u novom životu duše i ponovo pokušaju osvijestiti se do potrebne razine. Božanstvo je nešto apsolutno, inteligentno i može urediti život individualizirane duše, bez obzira kroz kakve rupe ona prolazi.

Kada netko napravi mnogo rupa u svom energetskom polju, onda mu eterično tijelo ne može obavljati funkciju; dolazi do pojave bolesti, pa i smrti.

Što se poslije dešava?

Ono što je pokvareno - tijelo, odbacuje se, a čista duša ulazi u drugi život preko nove inkarnacije. To znači da zadržava karmu, ali će zamijeniti istrošeno tijelo. Neki prođu kroz mnogo života, a da pri tome nisu postigli duhovno i svjesno oslobađanje duše.

Dok imaš život sve je izvjesno i podržano Božanstvom, ali kada se previše udaljiš od životnog puta, jednostavno ne vidiš način povratka i nemaš izbora, duša te napušta konačno.



ISTINA SVIJEST SLOBODA

Istina, svijest i sloboda su temelj duhovnosti čovjeka i života općenito.

Jedino kroz njih nemaš strah i neizvjesnost, život ti je jednostavno jasan u svim aspektima.

Bez pravog znanja ove duhovne vrijednosti nisu vidljive, niti stvaraju dublji doživljaj u sebi.

Sve skupa čine životni put čovjeka, po vertikali širenja duše i oslobađanja duha.

Potrebno je znati da si zamišljen u ideji.

Dobio si na poklon dušu.

Predstavljaš sjeme ljudske vrste i jedinstven si na svijetu.

Duša ti oblikovala tijelo.

Rodio si se u ovoj materijalnoj prirodi, uz bezuvjetnu ljubav roditelja.

Božanstven si u svemu, iako još nisi svjestan.

Počeo sisati, jesti hranu.

Progovorio si.

Počeo hodati.

Tijelo i dalje raste.

Možeš opažati, misliti, aktivirao ti se um.

Iz dana u dan imaš sve više navika.

Učiš od roditelja, sredine, društva.

Postao si podložan i ovisan, nešto ti godi, sa nečim se ne slažeš, lagano se dijeliš u sebi, između tijela i intelekta.

Kako si zreliji sve je više želja.

Znanje ne prati tvoje potrebe i mogućnosti.

Nisi baš usklađen.

Nedostaje ti mir.

Imaš svega u izobilju, ali ti ipak nedostaje život.

Postaješ nemoćan, bez volje, bez ljubavi, bez smisla kako dalje.

Okrenut si prema van, ne vidiš vlastitu dubinu.

Osjećaš nepravilan rad srca.

Kao da ne dišeš, nema nigdje tvog daha.

Naporno je to izdržati i mučiti se.

Počeo si tražiti PUT.

Hm, našao si ga u tuđim iskustvima.

Počeo si učiti i odmah ti lakše, vidiš smisla u tome.

Uz znanje si postao moćniji, kao da si ovladao širim prostorom oko sebe. I jesi proširila ti se aura.

Postao si odlučniji, nisi više zbunjen.

Nekako ti sve jasnije.

I ljubav se vratila.

Mijenjaš se, a ono iz vana ostaje kako jest, u tome je suština.

Povratio ti se mir.

Osjećaš snagu svog daha.

Vidiš smisao života.

Drži se novih znanja, na pravom si putu, nisi više napor ni sebi ni drugima, a život, pa uvijek je duhovan, zašto ne bi bio i TI?



SVIJET I SPOZNAJA


Svijet u kome živimo predstavlja jedinstvo duhovne suštine, energije i materijalne prirode.

Prostor svijeta definira njegovu kreaciju.

Duhovna suština svijeta je beskraj, apsolutni vakuum, koga nazivamo Apsolut, hologramski u svakoj točkici prostora.

Veći dio prostora svijeta čini energija sa svojom metafizičkom realnošću.

Beznačajni dio prostora svijeta pripada materijalnoj prirodi.

Vrijeme kao posebna dimenzija prostora svijeta prati materijalnu prirodu.

Svijet je JEDNO nepodvojeno, kao jedan život.

Od najjednostavnijih formi najsuptilnijih tvorevina, preko subatomskih čestica, atoma, molekula, do elemenata, biljaka, životinja i čovjeka, širenjem valova, energija oblikuje sve što se počne stvarati u prostoru svijeta. Ista ta energija u povratnom smjeru razgrađuje i pročišćava sve što je stvoreno, vraćajući se najčistijoj svjetlosti istine i Izvoru.

Apsolutna inteligencija je praktički prisutna u svemu, ali su mehanizmi postojanja specifični za svaki oblik i vrstu.

Sve stvoreno, djelo je jedinstvenog kozmičkog reda, nama poznate evolucije i ima dušu. Ništa ne može biti izuzetak. Temeljem duše, sve se odvija nesvjesno, recimo kod biljaka fotosintezom, kod životinja instinktom, jedino kod čovjeka postoji svijest.

Za čovjeka je posebno važno što se ponaša kao izuzetak, iako posjeduje spiritualne moći i može biti prosvjetljeno biće? Čovjek je u svemu griješnik bez presedana.

Postavlja se pitanje gdje je Bog u prostoru svijeta?

Bog je u svemu Apsolut, koji po duhovnoj terminologiji pripada svijesti čovjeka i ničemu drugom. Preko duše i spiritualnih moći, čovjek može uzdignuti sebe do razine Božanstva, kada prestaju svi antagonizmi, jer je to trenutak samospoznaje, samoostvarenja, apsolutne svijesti i uranjanja u JEDNO.

Spoznati svijet jedino možemo preko sebe, sredine u kojoj živimo, svega onoga što opažamo do horizonta, znanjem, pročišćenjem i raznim tehnikama joge i meditacije, kada postajemo svjesni potencijala u sebi, koji je samo komadić svijeta.

Jedinstvo svijeta je savršen i pravedan kozmički red, bez izuzetka i ostatka. Tom redu i pravdi jedino možemo uzvratiti kroz ljubav i Božanstvo, biti zahvalni, pažljivi i odgovorni što postojimo.

I sam život izvire iz Boga, kao beskrajno stablo koje se stalno grana na živote individualiziranih duša.

Početak spoznaje života je moguć samo kroz jedan Put i to obrnutim smjerom nego nas je duša stvorila.

Krupni plan neba i zvijezde koje vidimo, pomaže nam u proširivanju znanja do razine potpunog uvida, a to znači uranjanje u ocean svijeta, obzirom da je naše biće kao najsitnija točkica prostora svijeta, ili kap vode beskrajnog oceana.

Zbog spiritualnih moći, preko apsolutne svijesti, postaješ pravi Bog.

Naravno ništa ne ide bez pravog znanja i bez navika, koje lagano prerastaju u iskustva.

Početak samospoznaje i početak životnog puta kreće iz daha i završava u njemu, preporađanjem ili prosvjetljenjem. Bezuvjetna prisutnost u dahu vodi u svjesnost i konačni cilj slobode.

Život je najjednostavniji na svijetu i sva ponašanja pojedinca izvan te jednostavnosti, ravno je nezrelosti, neznanju i neosvještenosti. To se najbolje vidi po Božanstvu, koje većina ne razumije.

Nedovoljno znanje o tijelu još više se odražava na poznavanje duše i Boga.

Zbog toga centar tvog tvog života nikada ne možeš biti TI, sa imenom, prezimenom, diplomom, položajem u društvu, novcem, obitelji, djecom, čak ni tijelom.

Simbolizam života duše i tijela jest srce, kome ništa nije potrebno izuzev mira.

Sve drugo što radiš zbog života, nepotrebno je i liči neznanju, jer je život duhovna stvarnost, neovisan od bilo čega materijalnog i metafizičkog.

Dahu je potrebna prisutnost, srcu mir, a životu ljubav. Sve to zrači toplinom, svjetlošću i božanskom milošću, u smislu slobode, bez ostatka.

Život je istinski Bog i jedino ga svjesno možeš doživjeti u sebi i dopustiti postojanje te čarolije.

Biti svjestan znači osjećati se jasno, kao da je sva moć svijeta tvoja, kao da si kap vode beskrajne moći oceana, JEDNO snjim. Spiritualno se to može postići, naravno uz pravo znanje i pročišćenje.

U stanju pune svijesti ne postoji materijalna ovisnost, ego, ljubav, želja, ne postoji ništa, sve je podređeno univerzalnom, u smislu božanske milosti i slobode.


JEDNOSTAVNOST ŽIVOTA

Život mora biti krajnje jednostavan, nenametljiv, bez napora, svima drag, u svemu kao Božanstvo, moćan kao prostor, istinit kao svjetlost, jasan kao svijest i slobodan kao beskraj vječnosti.

Jednostavnost života izvire iz vakuuma prostora Apsoluta, prenosi se na čistu vibraciju energije, materijalizira u fizičkom tijelu i kao svjesnost se ponovo vraća Izvoru.

Život je uvijek podržan Božanstvom, kako u nesvjesnom, tako i u svjesnom stanju uživaoca, uz bezuvjetnu podršku apsolutne inteligencije.

Da bi život imao smisao, moraš biti bezuvjetno prisutan u njemu, preko svijesti, koju opet koristiš od same inteligencije.

Sve počinje sa prostorom i završava u njemu. Zbog ograničenosti materije, potrebno je neko vrijeme da se slože svi čimbenici života.

Prostor tvog bića je ovisan o dahu, čime sebe povezuješ sa cjelinom prostora izvan tvoje kože.
Prisutnost i praćenje daha dovodi te u sklad sa univerzalnim postojanjem, jer kada je prostor izvan tijela jednak prostoru u tijelu, onda si ti krajnje jednostavan, miran, životan.

No dah je kao nemirni mjehurić zraka libele, u svemu kao intuitivna svjesnost, koji prati odnos duše i tijela, manifestirajući se kroz otkucaje srca koje osjećaš.

Jednostavnost života je u tome što prema njemu nemaš nikakvu obvezu, jedino trebaš biti bezuvjetno prisutan u njemu kroz stalnu budnost.

Moraš shvatiti da je život pravi Bog, neovisan od tvog ponašanja, znanja, navika. On će uvijek biti Bog, a da li ćeš TI postati toga svjestan, upravo ovisi od TEBE, od tvog znanja i umijeća. Samo te svijest dijeli od bezuvjetne ljubavi, od blaženstva i božanske milosti, od istine, mira i slobode. Ali i svijest nije tvoja i ona je univerzalna, samo joj trebaš dopustiti da dahom uđe u tebe, a kada osjetiš tu moć i čaroliju, poslije će biti lako. Zbog ograničenosti fizičkog tijela, tvoj dah trebaš pretočiti u duh i tada ćeš postati svjestan života.

Nemamo potrebe proširivati ovu priču, jer život mora biti jednostavan. Sve se svodi na pročišćenje, na jasnoću, na mir.

Životni put ne može biti krivudav, jer njime struji energija brzine svjetlosti i uvijek mora biti čist. Zato ne smiješ ništa komplicirati, odbijati, blokirati, posjedovati i tjerati po svome, jer je sve stvar beskraja čiji si i TI sastavni dio.

Zbog suvremenih tokova život je u svemu izgubio jednostavnost i za većinu ljudi postaje napor. Pojedinac je primoran sve više misliti, nema mir, zaboravio je ljubav i prave vrijednosti, a u njemu se uselila želja, koja će prije postati patnja nego biti ispunjena. Mnogo je danas onih koji sebe vide u mraku i kavezu života, često u velikim patnjama i teškim bolestima. Naravno, neznanje je jedini krivac, iako se čini da je za život čovjeka uvijek netko drugi kriv. Uz pravo znanje jasnije reagiraš kada život postaje jednostavniji.

Ako si odlučan povratiti radost života, onda mu priđi na jedini mogući način, preko duhovnih principa, jer je on u svemu duhovne prirode.

Da li si TI jednostavan ovisi od mira u tebi. Neki ljudi vode računa o hrani, kulturi stanovanja i mnogim drugim stvarima, ali u konačnici nisu jednostavni, jer nemaju mirne misli, jake su im emotivne reakcije, podložni su osjećanjima, sjećanjima, a ego im se brani kroz jednu ili više karakternih obrana, preko straha, pohlepe, neiskrenosti, mržnje i ponosa.

komentar

Pravo znanje kanalizira misli, a one smiruju osjetila, tako se um lakše prepušta višoj vibraciji - duhu, a on svijesti.

Osvješćivanje tijela ima i praktičnu manifestaciju, ispoljenu kroz nagon, nesigurnost, tremor nogu i ruku, šmrcanje u nosu, zujanje u ušima, suzenje očiju, sušenje usta, promjenu glasa, nemirne misli i niz drugih fizičkih manifestacija.

Sve se to dešava zbog ega koji se upravo brani pred umom koji hoće po svaku cijenu preći u duh. Kada postoji pravo znanje, kontemplacijom pomažeš umu, koncentrirajući ga prema duhu. Prevođenjem uma u duh, ego se ponaša kao napušteno dijete, međutim, pojavom svjesnosti ego kao da ne postoji.

Pravo znanje je kada koračaš putem istine, gdje se um predaje, a svjetlost obasjava svijest. U suštini od nesvijesti do nadsvijesti samo se dešava svjetlosni prijelaz iz tame u kojoj ništa ne vidiš, uranjajući sve dublje u jasnoću uvida, moći i slobode.



ISTINA O HRANI

Hranu koju jedeš ima veze sa kulturom i navikama, koje nisu u skladu sa znanjem i istinom, u pogledu metaboliziranja duše u fizičkom tijelu.

Kada želiš nešto pojesti, automatski dolazi do pokretanja metabolizma i to još u žučnoj vrećici koja reagira na tvoju želju. Enzimi, hormoni i drugi čimbenici metabolizma kreću u akciju razgradnje hrane. Najbolje je da njihov rad uvijek bude optimalan i to ovisi od tvog znanja o hrani.

Prerađeni i rafinirani industrijski okusi hrane, pogotovu šećera, alkohola, kave, čokolade i drugih, čine metabolizam ekstremno brzim, sa efektom lažnog užitka i drogiranosti. To stvara jaku ovisnost, koja zasigurno vodi u bolest.

Kroz znanje o hrani točno znaš suštinu i efekte konzumirane hrane i tako se ponašaš.

Znanost promatra hranu kroz fizičke zakone materije, ne uvažavajući njen učinak na sve aspekte života.

Poznato je da se od ukupne količine pojedene hrane 99,99 % izbaci iz tijela, dok se zanemarljivi dio metabolizira u krv, limfu i životnu silu. To ukazuje da optimalno fizičko tijelo ne živi od hrane, već od energije. Na taj način znanost o hrani veoma malo zna, kao što malo zna o vodi, vatri i ostalim elementima.

Hrani prilaziš da bude raznovrsna, sa izobiljem bjelančevina, ugljikohidrata, minerala, vitamina, masti i ulja, temeljem nekakvih kalorija. Pitanje je kakve to veze ima sa pročišćenjem tijela, jer, jedna je stvar znanost, logika i biokemija tvari, a druga stvar energija i život. Niti je dobar prebrz metabolizam, niti onaj veoma usporen, a sve to ovisi o namirnicama koje jedeš.

Hrani moraš prilaziti temeljem istine života, a ne uživanja. Sladokusci kao da nemaju pojma da se i od kraljevske trpeze hrana u želucu ponaša kao obične splačine. Na taj način samo podržavaju ego.

Prerađena hrana je podložna brzoj oksidaciji čime se munjevito mijenja nutritivna kakvoća. Primjera radi, zrna od žitarica su veoma postojana, prirodna, mogu proklijati i stvoriti novi život, ali kada se ta zrna samelju u brašno, ono već oksidira za dva sata. Jednako tako sok od iscjeđene jabuke na otvorenom zraku ne živi dulje od pola sata. Sok od lubenice ne živi ni minutu. Zamisli onda hranu koja mjesecima stoji u magacinima velikih trgovačkih lanaca. Svakako se radi o potpuno mrtvoj hrani koja je umjetno zaštićena od kvarenja, sa veoma jakim konzervansima. Kada pogledaš sastav nekakve slastice ili bilo kog prerađenog proizvoda, vidiš da u njemu bude na desetine raznih dodataka. Možeš li uopće zamisliti kako će se to razgraditi u želucu? Ti se onda slijepo usudiš kupiti tu hranu i pojesti je sa užitkom. U vegetarijanstvu i makrobiotičkoj prehrani teži se da pripremljena hrana ne sadrži više od četiri sastojka, upravo zbog kasnije razgradnje.

Mora ti biti jasno da je najbolja hrana koju možeš prirodno čuvati na sobnoj temperaturi i fermentirana hrana sa dodatkom samo morske soli, jer ona daje blago lužnati učinak želudačnih sokova, od kojih kasnije nastaje zdravija krv i limfa.

Kada pitaš dijete zašto jedemo hranu, ono odgovara zato jer smo gladni. Naravno, ne možeš se ponašati kao dijete, nego o hrani moraš znati mnogo više.

Već se rađaju bebe sa tri spirale DNK, kojima ova hrana ne godi, nego im treba čiste energije. To ukazuje da će neke nove generacije sa više spirala DNK (čak 12), živjeti bez ove hrane na koju si navikao. Svakako će to biti evolutivni pomak ka višoj razini stvarnosti, od ove sada.

Imajući u vidu sve više prerađene industrijske hrane, koja ni u čemu ne liči prirodnoj, jasno ukazuje na činjenicu da se po pitanju hrane navikavaš kao ribe u nečistoj vodi, bez znanja i odluke da nešto popraviš na tom planu.

Utisak je, život ti ovisi od nekakvih nebitnih stvari i s njim uopće nisi u stanju upravljati.

U samospoznaji života dolaziš do istine o svemu, pa i o hrani. Naravno, istina je uvijek na suprotnoj strani.

Ova priča nije za one koji životu prilaze sa znanjem, istinom, jasno i slobodno.



ŽIVOT JE PRIRODNA SVJESNOST

Postojanje je život, u svemu jednostavan i neovisan, koga mogu razumijeti i djeca od desetak godina. Strah od života, bez mira i slobode, umišljaš sam i ponašaš se kao ovisnik u nebitnim stvarima, iako si božansko biće, jedinstven na svijetu.

Što trebaš znati o životu?

Sam život predstavlja apsolutnu inteligenciju, koju ćeš shvatiti odrastanjem, sazrijevanjem, znanjem i doživljajem u dubini svoga bića.

Radi se o zatvorenom krugu - životnom putu, sastavljenom od više faza stvarnosti.

Original života je duhovna božanska stvarnost, kao vječnost.

Druga faza života je duša, koju prati metafizička realnost energije.

Treća faza života je fizičko tijelo, materijalno, objektivno, relativno i prolazno u vremenu.

Promatrajući ove faze, možeš zaključiti da je život cjelina JEDNO, izražen u tvom biću, kroz više aspekata: duhovni, intelektualni, mentalni i fizički. Osjetilima opažaš fizičko tijelo, a sviješću doživljavaš dublju stvarnost života, nekada nesvjesno, nekada jasnije, a mogao bi postići i stanje nadsvijesti.

Duhovni aspekt života je tvoj anđeo čuvar, predstavlja vječnost i slobodu, ali tebi to ništa ne znači ako nisi postigao svijest na nižim razinama.

U spoznaju života trebaš od nečega krenuti i to će biti početak tvog životnog puta. Naravno, jedino možeš krenuti od vidljivog i opipljivog tijela, jer dušu i sam život još ne vidiš. U suštini život je vječan, to ćeš shvatiti mnogo kasnije, a tebi preostaje osvjetljavanje puta na kome ćeš spoznati sve točke života.

Početak je tvoj DAH, koga slobodno možeš zamisliti kao DUH. Udah predstavlja oživljavanje tijela, ali i zatvaranje duha (u bocu), a izdah predstavlja preporađanje, u smislu oslobađanja duha. Kroz simbolizam daha možeš sagledati cjeli životni put. Ako si već krenuo u samospoznaju, onda moraš biti odlučan, budan i prisutan na putu kako bi mogao doživjeti što će se sve dogoditi. To znači moraš pratiti svoj dah; a to se postiže vizualizacijom, koncentracijom i dubljim promišljanjem (kontemplacijom). Tvoj dah je za tebe novorođena beba, nad kojom moraš biti bezuvjetno budan i voditi računa da slučajno ne prestane disati.

Često ćeš se umoriti od praćenja daha i prirodno ćeš zaspati. Dok spavaš tvoj um je i dalje budan, ali ovoga puta u nesvjesnom umu. Zato ti se dah usporio, a tijelo ohladilo. Ponovnim buđenjem, opet nastavljaš pratiti dah i život.

Znanje o životu i prisutnost u dahu definira tvoje ponašanje.

Za udah si odgovoran ti i navikavaj se da bude što mirniji i dublji, a izdah je nešto drugo, dogodit će se i bez tvoje volje, jer mu sam život nalaže pročišćenje i preporod.

Već možeš zamisliti životni put kao zatvoreni krug daha (udaha i izdaha), manifestiran u tvojoj svijesti. Znači, na životnom putu si na nekoj razini svijesti, nekada u nesvjesnom, nekada u nagonskom, nekada u ljubavnom, a nekada u najjasnijem uvidu. I tako si prisutan u životu, preko daha. Međutim, to rade i životinje, a čovjek je ipak evoluirao do više razine spiritualnih moći.

Što bi to moglo biti?

Tvoj dah ukazuje na fizičko postojanje tijela, konzumiranje hrane, seksualnost i mnoge druge stvari koje radiš, s voljom, željom, uspješno ili neuspješno, često naporno i uz boli, a život ti nudi potpunu kreativnost i slobodu, samo kada uroniš duboko u sebe, u božanstvo, u istinu i svijest.

Pročišćenjem tijela, jogom i meditacijom, možeš postići prosvjetljenje, nadsvijest i slobodu, kada ne moraš misliti o dahu, hrani, tijelu ili bilo čemu drugom, na prirodan i komforan način, putem znanja, kada se služiš apsolutnom inteligencijom koja uvijek postoji u tebi. Mnogi ljudi griješe, kada imaju želju, pate, neodlučni su, bolesni i nesvjesni svega onoga što im život istinski pruža.

Život je apsolutno znanje, kojim možeš proširiti sebe od jedne točke do beskraja prostora, hologramski u svim smjerovima, u smislu svjesnosti i potpunog uvida. Na taj način postaješ pravi Bog, o kome mnogi nemaju pojma što jest, a ti se zaista osjećaš moćno kao Bog, jer nisi više samo beznačajno tijelo, nego si čitav Svemir, bezvremen, beskrajan i vječan. To već nije nikakva izmišljotina, nego jedina duhovna stvarnost, ona koju nisi poznavao na početku životnog puta. Tek sada, u nadsvijesti, oslobođen si svega, pa i onog daha sa kojim si se toliko uzdigao. Postao si JEDNO s apsolutnom inteligencijom i tvoje tijelo više nije bitno. Ali to ne znači da si poludio i udaljio se od običnog života, nego si u svemu postao prirodan i jednostavan.

Sada ti upravljaš životom, možeš raditi što god hoćeš, sve ti je jasno i za svaku životnu situaciju u trenutku ispravno reagiraš. Ne samo to i drugima možeš biti od velike pomoći.

Za tebe više ne postoji strah, želja, patnja, bol, strast, jer si postao božanska milost, koja je samo tebi jasna, a drugi mogu sanjati o njoj.

Vidiš da se oko tebe priroda uvijek mijenja, ali i u toj stalnoj mijeni postoji red kao vječno postojanje, koje jedino možeš prepoznati u svijesti.

Ljubav i znanje te vode u mir, svijest i radost života.




KOLIKO ZNAŠ O ŽIVOTU

Sve što postoji na svijetu stvoreno je iz Izvora u prostoru duhovne suštine, kao individualizirani život duše. Duša se metabolizira u fizičko tijelo, koje odrasta i sazrijeva preko uma. Život je u svemu podržan prirodnom inteligencijom, a u slučaju tijela, uz znanje um prerasta u iskustvo i preko duha nalazi istinu, budi intuitivnu svjesnost i ponovno se vraća Izvoru, u smislu konačne slobode.

Životni put ovisi od samog sjemena i karme. Najbolje je kada se životni put realizira po vertikali evolutivne zrelosti, neovisno od vremena i svih materijalnih utjecaja iz vana.

Trebaš naučiti i znati da si u svemu božansko biće, kao istina i duhovna stvarnost, manifestiran fizičkim tijelom, koje je ograničeno kao materija, relativno i prolazno u vremenu, ali sa spiritualnim moćima, preko kojih možeš potpuno spoznati život u svim aspektima. Tako će tvoje ponašanje biti vođeno osjetilima, mislima i umom, koga možeš prevesti u duh, istinu i svijest.

Ljubav, blaženstvo i milost definiraju karakter, ponašanje i kreativnost, čime postižeš potreban mir i lakoću ostvarenja svih zamisli, u skladu sa stvarnim mogućnostima i potrebama.

Kreativnost je znak pročišćene karme, volje, moći i radosti, temeljem koje lako realiziraš materijalne potrebe.

Jednostavan si kada imaš znanje, kada si miran, kada ti je sve jasno i naravno kada dobro činiš drugima. Tako se razvija moć prosuđivanja i sve postaje lakše.

Većina ljudi ima naviku iz djetinjstva, da uvijek nešto očekuju u životu. Samim rođenjem, po pitanju života, već si realizirao sebe, nemaš što drugo očekivati, jer si svakako na Putu koga ćeš sam osvjetljavati u svijesti ili ćeš ići stranputicom kroz želje, patnje, strasti i boli. Trebaš se navikavati duboko osjećati sebe, a ne očekivati nekakav zamišljeni život koji nema nikakve veze s tobom, jer ti već jesi život. Sve drugo što bi se moglo dogoditi, samo je materijalne prirode i nema nikakve veze sa duhovnim životom. Ako je tijelo prolazno, onda su i sva materijalna ostvarenja prolazna. Zato ideal ne možeš tražiti u materijalnom, već u duhovnom.

Mnogi ljudi nešto žele, planiraju, smaraju se nepotrebnim mislima i time postaju komplicirani, zbunjeni, uvijek u kaosu, bez mira, bez ljubavi i radosti. Takvi lako ostaju bez volje, bez snage i skloni su nagovoru, vjeri i sudbini.

Život je nešto veoma konkretno, prirodno i jednostavno, ako ga neznanjem sam ne zakompliciraš.

Biti ćeš miran i radostan samo kada si prisutan, budan i koncentriran na dah, kada si u skladu, libeli i životu, koji te uvijek vodi Putim savršenstva, ako imaš znanje to napraviti.

Suština duhovnog plana jest što na toj razini uvida nemaš zbrku i nemaš što birati, jer duhovno je uvijek samo JEDNO. Jednostavno ne moraš misliti i ne postoji nikakva negativnost zbog koje bi ti bio nezadovoljan ili ugrožen.

U čemu se razlikuješ od vlastitog života?

Gdje god si ti, život te bezuvjetno prati. Međutim, često puta ne sjetiš se svog života, eto u tome je razlika, u budnosti i prisutnosti.

Koliko je za tebe neshvatljiva duhovna stvarnost, toliko je i apsolutna svijest neshvatljiva za tvoj um. Sve su to ograničene mogućnosti fizičkog tijela u odnosu na energiju i duhovnu stvarnost. Zbog toga ti je znanje potrebno.

Životni put duše prolazi kroz mnoge inkarnacije, jer je to neminovnost evolutivnog toka i pročišćenja svega stvorenog do apsolutnog stanja.

Ništa ne može biti slučajno, sve je sa svrhom, uz mijenu uzroka i posljedice.

Sve što znaš, misliš, govoriš, radiš, jedeš i sve ostale tvoje aktivnosti trebaju biti jednostavne, jer ako to nije, ni život ti ne može biti jednostavan.




ISTINA JE PUT ŽIVOTA

Odozdo prema gore ili iz vana prema unutra, uviđaš razliku što život jest.
Najprije je to fizičko tijelo, osjećanje, misao, sjećanje, emocija, strast, nagon ili želja.

Dubljim uranjanjem u sebe, osjećaš da je život ipak ljubav.
No to je tek polovica puta i uz malo znanja, spoznaješ istinu života, kroz slobodni duh.

Iza istine dolazi jasnoća uvida stvarnosti života, u smislu najdubljeg osjećanja mira, milosti i slobode.

Sama istina nije znanje ni iskustvo, već bezuvjetno dopuštenje kozmičkog reda u svakom trenutku, bez ostatka, od strane svjesnog entiteta.

Istina nije ni raj, ni pakao, ni vjera, ni sudbina, ni mogućnost, ni svijest, već svjetlosni zid ili vrata koja najblještavijom svjetlošću štiti apsolutno stanje Boga, kada svjesni entitet uranja u Božanstvo.

Istina je svršeno stanje bez ostatka, kada najčistija energija ulazi u apsolutno stanje.

Kroz vrata istine ne možeš proći TI, ni objektivno ni subjektivno, jedino prolazi univerzalni duh ili apsolutna inteligencija, koja je u svakoj točki prostora svijeta.

Zašto ljudi teško prihvaćaju duhovnost?

Odgovor je zaista jednostavan, jer ljudi ni u čemu nisu jednostavni. Ne žive u granicama svojih mogućnosti i potreba, niti su slobodni.

Običan čovjek radi previše, stvara previše, grabi previše, uživa previše, ovisan je o društvu previše, nikada nije slobodan, nikada nema mira, nikada nije u ravni kreativnosti, pune ljubavi, slobodnog duha i jasne svijesti. Nikada ne daje sebi priliku pročišćenja, oslobađanja od misli, sjećanja, emotivnog reagiranja, već je stalno napet ili u depresiji, van sklada duše i tijela. Nikada nije u libeli.

Zbog takvog ponašanja, genetskog naslijeđa, nečistog sjemena i zaprljane karme, običan čovjek nije u prilici dati pravo mjesto duhovnom aspektu života, već se muči u željama i iluziji, pri čemu nema jasan uvid stvarnosti. Za njega je stvarnost ego. Što možeš očekivati od nekoga tko na život gleda kroz prizmu maske ega? Ponašanje takvog pojedinca ne može biti usklađeno.

Svima je stalo do sirove snage, pri čemu nitko ne prepoznaje božansku moć kroz milost.

Običan čovjek ne vidi istinu, nije ni zainteresiran za pravo znanje, nego se zadovoljava materijalnim vrijednostima.

Promatrajući običnog čovjeka, uvijek opažaš da je u grijehu i da ništa ne radi kako treba, imajući pri tome izgovor za svaku situaciju.

Život nije moranje ni izgovor, već božanska vječnost, kao beskrajna čarolija i radost.

Svjesni entitet ne može imati koristi od Božanstva ako se bezuvjetno ne preda duhovnoj stvarnosti. Tada pročišćeni duh (suptilna energija) prelazi kroz vrata istine u svjetlost i to je dokaz da više u duhovnom prostoru um ne mešetari, da je postignuta nirvana kao potpuna sloboda vakuuma i apsoalutnog stanja, da je svijest postigla jasnoću apsolutne svijesti. U stanju slobode sve postaje milostivo, zdravo, bezvremeno, mirno.

Kreacija svijeta je definirana prostorom i u tom prostoru je sve: Apsolut, energija, materija, sve individualizirane duše, Bog, sve stvoreno, ništa ne može biti podvojeno i sve predstavlja cjelinu JEDNO. Jedino čovjek uzima sebi pravo biti izdvojen od cjeline, zato jer ima um, može misliti i ponašati se na svoj način, izvan kozmičkog reda.

U prostoru je sve hologramski postavljeno i ništa drugome ne smeta.

Jedino duhovna stvarnost, sa svojim beskrajnim vakuumom ima potpunu slobodu.

Energija ima konstantu vibracije.

Materija je u svemu ograničena i relativna.

Prostor je izobilje individualiziranih duša i svaka ima svoj životni put i kodove sa kojim je direktno povezana sa Izvorom. Duše su neprekidno u kozmičkoj igri, odbijaju se, privlače, oblikuju materijalnu prirodu i na kraju se ipak povlače odakle su i došle, u Izvor. Životni put svake duše predodređen je evolutivnom zrelošću. U slučaju ljudske duše, životni put ovisi o potpunom oslobađanju duha, istini i povezivanju s univerzalnim duhom (univerzalnom dušom) i apsolutnom inteligencijom. Obzirom da Bog ne može biti zarobljen u fizičkom tijelu, duša predstavlja poveznicu, jer će kroz um pokušati dosegnuti Izvor u ovoj inkarnaciji. Kada će duša realizirati životni put do kraja, ovisi o svjesnom entitetu koji upravlja umom.

Na prvi pogled sve to izgleda nedostižno, ali je najjednostavnije jer se samo radi o znanju, budnosti i prisutnosti u vlastitom dahu.

Ponašanje čovjeka direktno ovisi od njegove želje. Ono što čovjek želi, svjesno ili u podsvjesnom umu, biti će glavno usmjerenje pažnje uma. Čak i kada je netko bolestan, u principu, on to želi duboko u sebi. Za duhovnu stvarnost želja nije potrebna, jer se na toj razini nema što ostvariti.

Običan čovjek uvijek ističe SEBE, jačajući dominaciju ega i kada bi pokušao uzdignuti se na višu dimenziju stvarnosti, ego se tada jako brani i duhovno preporađanje ne uspijeva. Tu je potrebno pravo znanje i dobar trening uma.


ŠTO JE ŽIVOT

Najkraće rečeno život je evolutivna, kozmička i božanska svjesnost (različito manifestirano kod svega stvorenog - atomski, molekularno, instiktivno, foto-sintetičko i spiritualno), u smislu apsolutne slobode i vječnosti, na način utjelovljenja Boga, kroz bezuvjetnu ljubav prema Stvoritelju.

Bog nije ništa ako nije manifestiran kroz život individualizirane duše. Tako se postiže cjelina JEDNO, kao nešto kozmički pravedno, apsolutno uređeno i vječno, bez linearnog vremena.

Od Boga, preko energije, do svake materijalizirane duše, provlači se (u prostornom hologramu svijeta) kod pripadnosti Bogu, kako bi se stvoreno moglo identificirati s njim, evolutivno pročistiti i ponovno vratiti Izvoru.

Ti što osjećaš i misliš, trebaš iskoristiti dar svjesnosti i stalno biti prisutan na svom životnom putu, koga si najprije osvijetlio. Međutim, ti nisi brzo leteći satelit koji bi kružio orbitom zamišljene staze života, brzinom svjetlosti koju postižu tvoja osjećanja i misli, ali zato postoji jednostavan, miran i komforan način da se održiš na putu života, oslobađanjem duha, koji će u trenutku - hologramski, biti budan i prisutan u svakoj točki tvog životnog puta i životnog puta svake duše cjeline svijeta.

Duhovni principi za oslobađanje duha su krajnje prirodni i jednostavni, svodeći se na prošireno znanje i ljubav, šireći tako svoju svjetlu auru i povezujući je sa aurama svih duša svijeta.

Tako postaješ istinit, moćan, miran, jednostavan, kreativan, radostan, svjestan i slobodan. Na taj način Božanstvo postaje tvoja stvarnost, jer je izravno doživljavaš kroz blaženstvo i milost, jer zračiš i svima si dobro došao.

Tvoj život je materijaliziran kroz tvoje tijelo, tako što tvoja duša kopira tvoju božansku sliku, preko kodova DNK, samo onda kada si miran i kada joj dopustiš da se oblikovanje tijela, kroz svakodnevnu zamjenu tjelesnih stanica, neometano odvija.

Stvoren si od vlastite ideje, božanske duše, jedinstven si na svijetu i možeš biti moćan i neprimjetan kao Bog, čineći dobro svima. Oblikuje te energija, zrak, voda (čista H2O - destilirana voda), kroz dah i klorofil od vegetacije - majke prirode, kroz metabolizam, stvaranjem hemoglobina, krvi i limfe, kao prirodne hrane za tvoje tjelesne stanice.

Kao što sam možeš prosuditi, život od tebe ne traži ništa; budi miran jer je sve već božanski zamišljeno preko duše. Nemoj misliti o onome što nije istina jer tako gubiš mir, blokiraš um, jačaš obranu ega (rušiš karakter), čime držiš vlastiti duh u kavezu svojih želja, strasti, emocija, vjere i sudbine, umjesto da mirno upravljaš svojim životom, onako kako je prirodno zamišljeno. Umjesto mira, ljubavi i radosti u tvom srcu, ti postaješ društveno ovisan, lažno ponosan, religiozno moralan, pohlepan, nasilan i bolestan, grabeći sve i svašta, a upravo ti ništa nije potrebno osim života koga si dobio na dar.

Sve tvoje životne radosti neka budu dio tebe, a ne lažnog perja iz vana. Zaboravi na osjećanja i misli, ne vjeruj kao neznalica i nezrelo dijete, nego budi budan, zahvalan, pažljiv, ljubazan i odgovoran za život svoje duše i sve duše svijeta, jer su ti one braća i sestre po Stvoritelju.


DUH JE MATERIJALAN

Duh čovjeka je najšire znanje i svjesnost u smislu sveprisutnosti uma u svakoj stanici tijela.

Kada imaš prošireno znanje o nečemu, osjetiš nekakvu sigurnost u vidu istine i prožme te ugodna vibracija u cijelom tijelu, a to nije ništa drugo nego blaženstvo, ljubav, radost, svjesnost i sloboda; sve u jednom.

Bez stanja duha tvoja svjesnost je ograničena na opažanja putem osjetila, ali osjetila nemaju moć opažati tijelo iznutra. U opažanju onoga što te okružuje, osjetilima pomažu misli, tražeći istinu. Osjetila su stalno aktivna, misli također i sve se to ugrađuje u nekakvu reakciju cjelog bića koju nazivamo UM čovjeka.

UM je neizbježno stanje čovjeka, nazivamo ga EGO, uvijek se brani, ali ga jednostavno napadaš znanjem da srušiš njegovu branu koja se manifestira kao maska bića, od koje ti umišljaš da si samo tijelo iz vana, negirajući suštinski život iznutra.

Znanje se manifestira kao iskustvo uma u pinealnoj žlijezdi, hipofizi i mozgu čovjeka. Um sa iskustvom ne reagira kada je u pitanju istina i ti se zbog toga osjećaš mirno. Kada u glavi kulminira napetost tražeći odgovor u istini za nešto, mora postojati način da se te napetosti oslobodiš.

Trenutak kada imaš jaku odluku skočiti umom sa tjemena glave, niz kralježnicu, nazivamo DUH, koji si oslobodio iz kaveza misli, uma i mozga i konačno krenuo ka svim stanicama, jer on raznosi u prostoru tijela istinu o životu i postojanju, a to predstavlja tvoju svjesnost, slobodu, mir i radost.

Kroz duh čovjeka se pokreće volja, osjećaš je kao da te nešto gura u leđima, a ujedno se pokreće životna sila, kao moć tijela, manifestirana u spolovilima, kod muškarca u testisima, a kod žene u jajnicima.

Životna sila je nagon čovjeka, kao ruda uranijuma koji još nije aktivan u zračenju. Aktiviranje životne sile ovisi o kreativnosti iznutra, o potrebi da se uspostavi neprekidni tok opažanja, misli, uma, duha, volje, nagona, imuniteta kroz ljubav, istine, svjesnosti tijela što sve završava zatvorenim krugom kada je duh dobio moć i odlučnost ponovo skočiti iz glave duboko u unutarnji prostor tijela gdje je mrak i ništa se ne opaža osjetilima.

Potpuna svjesnost zadovoljava sve potrebe tijela u smislu materije.

Zamišljanje duha izvan tijela je neznanje. On najprije tebi služi da osvijestiš cjelo tijelo, da ne misliš ni o čemu, da si miran, da misliš samo onda kada opaziš nešto nepoznato, da se ne mučiš u mislima zbog sjećanja niti razmišljanja o budućnosti.

Kada duh dobije potvrdu od istine, onda se to u tebi manifestira kao jasan uvid ili puna svjesnost, koju možeš znanjem proširiti do razine prirodne inteligencije.

Ovom spoznajom možeš zaključiti da je duh potpuno materijalan, jer je i sam Bog materijalan. U kozmosu samo postoji Bog sa licem i naličjem, sa svjetlijom i mračnom stranom, kao apstrakcija apsolutnog i manifestacija fizičkog. Bog je JEDNO sa dva lica, a između je vibriranje materije, najprije kroz metafizičku realnost, koju nazivamo zračenje duše. Najmanjim iskorakom iz tame apsolutnog, odvaja se duša kao početna vibracija i zračenje, koje će na kraju završiti nekom materijalizacijom, u obliku ili životu jedinke neke vrste. Tako se stvara materijalna priroda, koja je pod stalnim utjecajem individualnog vibriranja i zračenja svega stvorenog, što nazivamo evolucijom pročišćenja materije.

Sve to predstavlja zatvoreni krug ili prostor svijeta u kome postoji beskrajni VAKUUM i MATERIJA, a to nije ništa drugo nego BOG.

Sada ti je jasnije zaključiti što je stvarnost, a što iluzija o postojanju, jer je istina jedna, a ona se upravo odnosi na JEDNO, cjelinu materije i Boga, što sve čini duhovnu suštinu svijeta.

Nemaš potrebe više razmišljati da li Bog postoji ili ne, što je stvarnost, a što nije, jer postoji samo Bog, kao apsolutna inteligencija, nevidljiv, svemoćan i manifestiran kroz tvoju dušu i tijelo, jedino kada proširenim znanjem izađeš iz slijepog opažanja, oslobodiš se misli, uma i ega i duhom skočiš unutar sebe u istinu života, čime si svjesno doživio Boga. Eto taj čin nazivamo utjelovljenje Boga.

Prema tome, svi oni koji nemaju prošireno znanje, nego sve doživljavaju nagonski preko površinskih osjećanja, nemaju probuđeni duh iznutra i naravno da su podvojeni, tragajući za istinom, podvojeni u sebi, a ta podvojenost izaziva strah, ne možeš biti miran, ne osjećaš ljubav niti radost. Time blokiraš rad unutarnjih organa, svih funkcija tijela, slabiš imunitet i na kraju osjećaš nesigurnost, peckanja po tijelu u vidu crnih rupa i bolesti, a u pitanju je samo neznanje.

Svako dijete je nesigurno bez roditelja, nadajući se da će mu on znanjem i iskustvom uvijek pomoći. Odrastanjem i novim znanjem um postaje iskusan i miran, ne reagira pred istinom, a ti si miran i jednostavno zračiš iznutra, sebi i drugima. Odlučan si, kreativan, nisi napor nikome, sve ti jasno.

Danas imamo mnogo umnih ljudi koji mnogo znaju, koji su u stanju prepraviti svijet u kome živimo, ali to nije pravo znanje, jer je usmjereno uništenju prirode nesvjesno, bez ljubavi i Božanske milosti.

Prava je utopija negirati i uništavati sam sebe, samo zbog jednog običnog znanja. No, problem ipak dolazi od društva, lažnog morala i religije, od obrazovanja koje je u funkciji društvene kontrole nad pojedincem, čime se ograničava sloboda, negira ljubav, život i Bog i sve se dovodi u ravan lažnog ponosa o lagodnom društvenom životu. To zaista nema smisla.

Prekrajači svijeta imaju pravo negirati Boga i duhovnu suštinu svijeta, ali pojedinac jednako ima pravo osvijestiti sebe i spoznati istinu.

Suvremenost je surova za čovjeka, nepodnošljiva, ali evolutivno opravdana. Ako je UM uzrok, onda je posljedica djelovanja tog uma neizbježna, na način kakvim se znanjem oblikovao taj um.

Uništenje prirode je neizbježno, ali to ne mora biti bolno, nesvjesno ni tragično. Sve ima početak i kraj, sadržan u samom Bogu. Sve što postoji je negdje u nekoj točki prostora. Radi se o stalnoj mijeni, o kretanju, gdje se nešto vidi, a nešto ne vidi. Ti opažaš samo krupne i materijalizirane oblike, ali ne opažaš vibraciju u tim oblicima, ne opažaš njihovu dušu, a to je ista ta materija, samo u različitim stanjima materijalizacije; od apsolutnog vakuuma, preko vibracije, do krutog stanja same materije.

Možeš jasno zaključiti svijet je samo materija ili Bog, svejedno, drugo ništa ne postoji. Priča o energiji nije praktična jer je to ista materija u najsitnijem obliku, koji mora vibrirati. I ti si Bog samo kada istinski znaš da je to tako. Bez takve spoznaje i dalje ćeš biti u mraku i podvojen od života. Osvjetliti sebe iznutra samo se tiče znanja, duha i svijesti. Ako netko može osvjetliti sebe kao Isus i Budhha, onda možeš i ti, samo ti treba pravo znanje.

Ništa se ne može riješiti silom, ratovima, ograničavanjem slobode pojedincu, ali se ni preporod čovječanstva i civilizacije također ne može riješiti bez znanja, bez ljubavi, bez svijesti pojedinca. Nije problem u moćnicima svijeta, u vlasti, u granicama, u podjelama, nego je problem što pojedinac sve te negativnosti podržava, jer ne vidi istinu života.

Ipak tu krivac ne postoji, sve je stvar evolutivne zrelosti materije.

Zbog neznanja svi su odnosi krivo uređeni, gdje su prave prirodne vrijednosti, ljubav, radost i sloboda postale nebitne, jer je iluzija o lagodnom društvenom životu veoma jaka. Samo se buntovnici bune protiv toga i oni koji zbog ljubavi izgube glavu i ništa ne misle. Ali za radikalnije mijenjanje stanja treba se promijeniti pojedinac, na jednak način kao što se postiže prosvjetljenje preko duha i svih tjelesnih stanica. Pojedinac u društvu je kao stanica tijela, koja može biti ovisna, o zraku, hrani i vodi, a može biti i svjesna da živi mirno bez ičega.

Ništa nije slučajno i već se rađaju nove generacije djece sa tri zavojnice DNK, a to znači evolutivni progres ka rađanju čovjeka sa 12 zavojnica DNK, a to bi značilo život fizičkog tijela ni od čega, po uzoru na Boga i to nije perpetum mobile, već prirodna mogućnost materije. U biti je materija apsolutno inteligentna, jer je naličje Boga. E sad, ta inteligencija ovisi o zrelosti samog sjemena, od novootkrivenog Higssovog bosona, od atomske strukture, od fotosinteze kod biljaka, nagona kod životinja i svijesti čovjeka.

U prirodi ima svega u izobilju i kada je prehrana u pitanju nije potrebna nikakva industrija niti prerada hrane. Priroda je organska, nastala od same vibracije sjemena materije, u čistoj vodi (H2O), uz dodatak malo esencijalnih tvari za građu fizičkog tijela, ali je ipak voda zadržala utjecaj u građi sa 70 %. Novom spoznajom o prehrani; koja nije nova već godinama poznata i osporavana od većine, svatko ima prirodnu šansu preporoditi se, povratiti vitalnost tijela, imunitet, zdravlje, ljubav, radost, kreativnost, svjesnost i slobodu.

Tvoje ponašanje nije sramno i posljedica je neznanja, ali nikada nije kasno proširiti znanje i preporoditi se.

Svaka tvoja želja je samo neznanje, kao kod malog djeteta. Proširivanjem znanja želja nestaje jer gubi smisao. Sve imaš u sebi, ti si Bog kome zaista ništa nije potrebno. Da li moraš patiti, biti umišljen, jadan i bolestan zbog neznanja? Jasno ti je da je istina negdje skrivena, daleko od onoga što vidiš, daleko od društvenih utjecaja, pohranjena u tebi i ako je ne vidiš, onda je to tvoja greška i zato ne zračiš punim sjajem prirodnog čovjeka, jer si u iluziji, zaveden, opčinjen, ovisan, strastven, griješan, a ni ti neznaš zbog čega. Jednostavno se u tebi sve odvija bez znanja.

Nova demokracija i društvo uvijek će težiti ograničavati tvoju slobodu, učinit će te zombijem, zato uči i mijenjaj se. Oni sve znaju, samo se igraju pokusnih kunića i tragaju za spoznajom svijeta na način koji tebe užasava novim tehnologijama. Oni neka rade svoj posao, a ti budi svoj i bez njih, jasan sebi i drugima, u ljubavi, zdrav i radostan. Ne treba ti nikakvo materijalno bogatstvo, jer ti si Bog. Ne treba ti ni vjera u Boga, ni sudbina, samo prikupljaj znanje i najdublje osjeti život u blaženstvu srca.


VODA JE NA RED

Voda - H2O je živa i spoznajući prirodu vode, pročistićeš se, preporoditi, osvijestiti i prozračiti ljubavlju.

Sunce zrači i podržava oblikovanje naše prirode samo zato jer je pročišćeno čistom jezgrom vodika.

Dijamant također zrači jer je u biti pročišćeni ugljik.

Da bi čovjek zračio mora pročistiti sebe do razine bezuvjetne ljubavi, istine, svijesti i Božanstva, i vratiti se na početak kada je bio božansko dijete, čisto bez otpada u tijelu. Naravno, i karma je mentalni otpad koju najprije moraš pročistiti.

Sve se to postiže znanjem, koje nikada nećeš proširiti čekajući, kao nezrelo dijete, da ti netko drugi iz vana uradi. Društveno možeš napredovati, ali spoznati život i prozračiti ljubavlju iznutra, jedino možeš sa čistim tijelom i proširivanjem znanja do razine pune svijesti i slobode.

Prosvjetljenjem Buddhe, Isusa i drugih, ljudska vrsta je pokazala evolutivnu zrelost za život čovjeka bez zraka, vode i hrane, samo na kozmičkim zračenjima (kroz 12 utjecaja Zemlje i 10 utjecaja Neba). Priroda na Zemlji je oblikovana upravo zbog postignutog sklada zračenja u atmosferi.

Zbog linearnog vremena, evolucija je spor proces, međutim upravo prosvjetljenje čovjeka potvrđuje da se u duhovnoj stvarnosti, unutar tijela, metaboliziranje duše odvija brzinom svjetlosti. Tijelo je na prvi pogled tromo i više statično, ali najsitnije čestice u njemu vibriraju kozmičkim ubrzanjem.

Osobna je stvar pročišćenje i preporod pojedinca, zato neki dostižu nadsvijest, a većina još uvijek ovisi o nagonu tijela, egu, primitivno, jer je to dokaz nepročišćene karme kada je čovjek bio na razini životinje.

Već se rađaju bebe sa tri zavojnice DNK (običan čovjek ima dvije) i imaju veliki problem probave hrane na koju smo navikli.

Kroz evoluciju i povijest čovjek je ubijao životinje i hranio se mesom. Pronašao je vatru i počeo ga kuhati i uživati u pečenici (to još uvijek radi), ali je sve više onih koji se protive tome, zbog duša životinja i zbog svijesti da životinjska hrana više nije za ljudsku prehranu, kada zelene vegetacije ima u izobilju, biljke ne bježe kada ih bereš, već se prirodno daju da ti napreduješ. Vegetacija je majka prirode, puna klorofila i čiste destilirane vode, sa organski rastvorenim esencijalnim tvarima za građu tijela. Od klorofila se tvori hemoglobin i dalje čista krv, za pravilno metaboliziranje duše u tijelo, obnavljanjem stanica.

Znači čovjek je koristio meso za prehranu, onda biljke, na red dolazi čista voda H2O, kasnije će život biti samo na zrak i konačno život koliko hoćeš, samo na kozmičkim zračenjima.

Nismo daleko od toga, bez obzira na nedovoljnu prosvjećenost čovječanstva, jer je čovjek u biti uvijek duhovan, samo mu nedostaje spoznaja, do koje će lako doći ako to postane opći trend. Još uvijek se bavimo materijalnim bogatstvima i uživanjem u prolaznim vrijednostima.

Naravno i sada su kozmička zračenja prisutna u prostoru i u tebi, ali bez pravog znanja i pune svijesti, još se nisi oslobodio utjecaja nesvjesnog uma, misli, površinskih osjećanja, emocija, sjećanja, vjere i sudbine, ovisan si iz vana, bez ljubavi u srcu i bez jasnog uvida što je istina o životu u tebi. Još uvijek ti je ego jedina stvarnost tijela, nedostaje prošireno znanje, iskustvo i zrelost, duh i istina za pročišćenje i preporod u onostranom, gdje ništa više neće utjecati na tvoj život. Biti ćeš neovisan i slobodan. I sada si vječan (zbog duhovnog života u sebi), ali ne zračiš toplinom ljubavi iznutra, zato tvoja svijest oscilira između stvarnosti i iluzije. Nešto ti je jasno, više toga nije i zato lako griješiš u svemu.

Cilj života je prosvijetliti i biti slobodan, ali to nije moguće bez pročišćenja tijela od otpada hrane u tijelu i karmičkog otpada, kako bi nakon toga ostalo ono čisto, prirodno tijelo čovjeka, koje jedino tada može zračiti iznutra, toplinom ljubavi i božanskom milosti.

Voda je došla na red, u njoj si stvoren i moraš se vratiti njoj, bez obzira na sve grijehe, jer čovjek uvijek radi ono čega je svjestan, ono bez čega ne može i ono u čemu uživa. Do sada si uživao u mnogim stvarima koja se novcem kupuju, red je došao na čaroliju čiste vode (naravno uz zrak i zračenja iz vana), kojih u prirodi ima u izobilju.

Mnogi sada pokušavaju vegetarijanstvom, makrobiotikom i na druge načine pročistiti sebe, ali je sve više pojedinaca zainteresiranih za pročišćenje i preporod destiliranom vodom i sokovima od svježeg voća i povrća. Radosti nema kraja ako ne trebaš ništa kuhati niti jesti splačine, jer svaka termički obrađena namirnica preko 54 stupnja Celzija, praktički je mrtva i nije za prehranu. Sve što prođe stanje elementa vatre, konačno umire, baš kao i tijelo s povišenom temperaturom.

Voda kao pojam označava čistu H2O. Svaka druga voda, bila ona iz najčistijih planinskih izvora, nije najbolja za prehranu, jer je svaka voda za metaboliziranje duše u tijelu nečista, sadrži mnogo otpadnih tvari i minerala koji su neprobavljivi i od kojih se voda kvari baš kao tijelo. Destilirana voda - H2O je živa, zrači i ne kvari se. Ako razmisliš i medicina koristi destiliranu vodu za infuzije i ljekovite pripravke. Što oni ne bi koristili vodu iz gradskog vodovoda, jer sigurno znaju da je nečista, tim prije imajući u vidu činjenicu klor kao najjači otrov. Ništa manji otrov nije ni kuhinjska sol koju jedeš (natrijev klorid). Sol se u probavi ne veže u tijelu, već je u cjelosti izbaciš preko mokraće i znoja. Drugo je pitanje prirodne potrebe tijela za natrijem u voću i povrću, u obliku tragova organskog rastvora. Bez mnogo kompliciranja, kroz arterije ništa ne prolazi ako nije čista destilirana voda, zato je ona lijek u urgentnim slučajevima. Međutim, s destiliranom vodom izravno si priključen na prirodnu infuziju.

Umišljeni znanstvenici se plaše kako nam planet ostaje bez čiste vode za piće i nisu svjesni da je voda onečišćena, ustajala i bolesna baš kao i tvoje tijelo, ali lijek je uvijek na mjestu gdje je i bolest, u samom tijelu, u njegovom pročišćenju i osvješćivanju. Kada bilo koju nečistu vodu destiliraš, ponovo postaje živa i u tome je sva mudrost, ako uopće postoji. Znači industrija mineralane, pročišćene i deminiralizirane vode je jedan od načina društva za zaglupljivanje ljudi i stvaranje aprofita, koji se vraća kao bumerang u novim nepodnošljivim tehnologijama, podjelama među ljudima i ratovima u svijetu.

Spoznajom ćeš shvatiti suštinu vječnog božanskog života, svoju neuništivost i nemaš potrebe biti griješan, patiti zbog grijeha u bolestima, nego budi slobodan i igraj se bezbrižno kao dijete. Gdje god da si, jedinstven si i cjelovit, ništa ti nije potrebno, niti ime, niti identitet, niti država, niti tvoja stranka, ni vjera, ni sudbina, niti putovnica, niti pripadnost naciji, obitelji ili bilo čemu drugom, jer dok god moraš biti ovisan i nečemu pripadati, nećeš biti slobodan.

Ako je čista destilirana voda H2O, tvoj život (tijelo ti sadrži više od 70 % vode) i vegetacije i zraka ima u izobilju, zbog čega si u strahu, zbog čega brineš za sebe i obitelj, kada se svi možemo igrati kao djeca u ljubavi. Ako i najmanji stvor bezbrižno i božanski opstaje u prirodi, zašto bi se ti plašio kao najsvjesnije biće evolucije. Ipak moraš proširiti znanje i osloboditi se grijeha.

Na kraju ispada da je u tebi božanski život, ali toga još nisi svjestan, mučiš se izaći na pravi put, ali ne popustaš u uživanju iz vana. Moraš se konačno okrenuti sebi iznutra. Kada uroniš u svoju stvarnost, zračićeš kao dragulj koji ti je još uvijek nedostižan.

Tvoja svijest mora biti oslobođena iluzije o lagodnom društvenom životu, o moralu, religiji, obrazovanju, braku, novcu, nezdravoj industrijskoj hrani, karakternim obranama koje su ti omča oko vrata, jer od svega toga ti si zbunjen, bez zahvalnosti, pažnje, ljubaznosti i odgovornosti prema sebi i drugima.

Istinit si jedino kada si u svemu kao novorođena beba, jer se to odnosi na tvoju kreativnost.

Drugo je pitanje kako ćeš se izraziti u običnom životu, temeljem prirodnih sklonosti i sve što ćeš kreativno stvoriti neće biti napor niti otpad.

Bolest dolazi od otpada i ako postigneš moć dijeliti nemoćnima ono što s lakoćom stvaraš, to neće biti greška, jer nećeš dijeliti milostinju nego sve što imaš - ljubav i milost iz srca.

Sve što je mir, ljubav, istina, svijest, sloboda, nije napor.

Za moje iskustvo s destiliranom vodom, sokovima od svježeg voća i povrća, nemam riječi hvale. Jedini je to put. Samo kada se sjetim neznanja, lutanja i traganja za spoznajom sebe i sav napor koji sam imao kroz 30 godina tražeći put, istinu i ljubav, uz knjige, makrobiotiku i duhovnu praksu, konačno je voda došla na red.




JEDNOSTAVNOST ŽIVOTA

Svi smo početnici života, ali svojim znanjem i iskustvom pokušavam u tebi pokrenuti sve ono što je blokirano, što ti ne vidiš jer si mislima negdje odlutao.

Najsloženije si biće u prirodi, ali si ipak oblikovan na najjednostavniji način, iz sjemena, uz dušu, čistu vodu H2O i potrebnih količina esencijalnih tvari preko majke. Red je da i poslije rođenja održiš princip jednostavnosti, uz povoljan feng shui života, kroz zrak, destiliranu vodu i potrebne količine esencijalnih tvari za građu tijela, kojih najviše ima u sokovima od svježeg voća i povrća.

Hrana za dušu je samo knedla, bez ništa. Navikni se da poslije svakog zalogaja gutaš knedlu, tako rade i božanske bebe. Uporedo s hranom za tijelo, trebaš hraniti i dušu. Jednostavno je - progutaš praznu knedlu. Kada poslije zalogaja ne možeš progutati knedlu, siguran je znak da prestaneš jesti, jer će gutanje hrane i vode biti višak. Višak hrane nećeš povratiti kao beba, jer si vješt u obmanjivanju svog uma, pri čemu ćeš jako povrijediti dušu, koja će morati te viškove hrane metabolizirati u nove mutirane stanice tijela. Tako nastaju sve crne rupe u tijelu, u vidu bolesti i na kraju pretilost. Nisi znao da jednako pravilo važi i za zrak. Kada poslije udaha ne možeš progutati knedlu, sigurno će se dijafragma podići i zaljepiti za grudni koš. To je znak da si pun sagorjelih plinova i toksina, a vakuum dijafragme podržava duboki izdisaj. Izdisaj je jednako povraćanju hrane.

Na ovaj način sigurno si prisutan u srcu, duša veselo metabolizira u tijelo, osjećaš ljubav, radostan si i zračiš. Eto to je jednostavnost života.

Sigurno ćeš reći kako ništa nije novo, da si to već znao i da je jednostavno. Međutim, znanje ničemu ne luži ako nije pretočeno u iskustvo. Svi znaju za Boga, život, istinu, ljubav, svijest, slobodu, kao simbole duhovnog bića, svjetlosti i zračenja iznutra, pa ipak većina ljudi je ovisna o nebitnim stvarima izvana, kroz želje i najrazličitija uživanja.

Po meni je to neznanje.

Kada netko nešto nezna, nije problem naučit će, međutim kada znaš, a činiš nešto drugo, onda je to već poremećaj karaktera.

Zasigurno je srce centar života, jer osjećaš njegov ritam, a dušu ne vidiš, no najteže je održati prisutnost i budnost u srcu, jer si u raznim aktivnostima, ili misliš nešto drugo. Jedino prirodan način za prisutnost u srcu i životu jest LJUBAV. To je neovisno stanje, čije te blaženstvo najviše privlači, jer izvire iz Božanstva.

Možda ćeš po misliti pa gdje je ljubav?

Kao za sve drugo i za ljubav je potrebno znanje; možeš je probuditi u srcu, bez ikoga, naravno na jednostavan način uz destiliranu vodu, malo sokova voća i povrća, i ne zaboravi na knedlu. Dah je u tom slučaju viša inteligencija, odvija se autonomno.

Bez obzira u kakvoj si životnoj situaciji, uvijek možeš biti u libeli, miran u mislima, jasan sebi, pun ljubavi i da zračiš. Duhovna stvarnost jest suprotnost objektivnoj stvarnosti i tijelu, ali to je samo cjelina JEDNO, s licem nevidljivog Boga preko duše (aure) i vidljivog tijela preko tvojih osobnih generalija pomoću kojih te ljudi prepoznaju. Ti možeš biti čovjek od društvenog ugleda, ponosan, ali ako ujedno nisi duša i ne zračiš ljubavlju, nećeš privlačiti ljude. Ono što je lažno kao ponos, moral i vjera, i ostale karakterne obrane (strah, pohlepa, neiskrenost i mržnja), nema nikakvu vrijednost u odnosu na ljubav, istinu i slobodu.

Većina ljudi emotivno reagira i svi umišljaju da su čestiti ljudi, puni znanja, međutim to zaista nije bitno u odnosu na božanski život. Svi problemi koje imaju ti ljudi i sve njihove bolesti pokazuju da su duboko nesretni ljudi i čemu onda služe njihovi umovi?

Često mi se javljaju ljudi visokog obrazovanja za savjet, čije su duše tako sićušne da uopće ne mogu zračiti, a razlog je što su se predali društvenom moralu, ponosu i religiji, a potpuno su zaboravili na život i sve ide s njim. Svi oni imaju ogromnog znanja, ali duhovno zanje je nešto drugo, jednostavno, vezano za dah, čistu vodu i gutanje knedle u grlu. I ako je ovo mudrost, onda zaista ni jedna mudrost ne postoji. Mudraci Istoka ne vide sebe kao mudrace, već jednostavne učitelje života sa znanjem i iskustvom, koje veoma mali broj pojedinaca razumije.

No kome je stalo do jednostavnosti života u ovoj pomami za novcem i novim tehnologijama? Samo pročišćenim pojedincima, ljudima od pravog znanja, koji zrače dušom i ljubavlju. Oni ne traže za život više od zraka, destilirane vode i naravno uvijek gutaju knedlu, jer im je karakter čist, istiniti su i božanski kao svaka beba.

Prirodni test zdravlja je gutanje knedle. Možeš li je sada progutati? Ako možeš u libeli si, ako ne možeš - hitno se pročisti živom vodom (destilirana voda), jer je u njoj duh. Obzirom da svoj duh držiš u kavezu misli, uma i ega, treba ti duh iz zraka i vode.

Prosvjetljena bića ne trebaju ništa, ni disati, ni piti vodu, ni jesti, ni misliti, jer su osvjetlili životni put, potpuno im je jasan život duše u svim segmentima, puni su duha iznutra i naravno ništa im izvana nije potrebno.

Beba je božanska jer joj za gutanje knedle nije potrebno znanje, a ti ne možeš progutati knedlu bez znanja, jer nisi tijelom čist, pun si otpada od viškova hrane i mentalnog otpada od misli, što sve skupa predstavlja grijeh prema životu. A božanski je princip da griješnik kažnjava sam sebe, na način poremećaja karaktera, nezadovoljstva, bolesti ili smrti tijela.

Međutim, sve ono u čemu griješiš zbog neznanja, jednostavno možeš popraviti znanje. Sva djeca iz neznanja kake u gaće i čine razne pogreške, ali kada odrastu, kada znanjem sazriju, postaju kreativni ljudi puni duha. Tebi jedino nedostaje pravo znanje.



DAVANJE I PRIMANJE

Što misliš, zašto nema ljubavi?

Taj duhovni princip davanja i primanja se odvija u prirodi na svim razinama, kod biljaka fotosintezom, kod životinja instinktom, a kod čovjeka sviješću.

Upravo je spiritualna moć osvješćivanja čovjeka glavna prepreka zašto princip davanja i primanja ne živi u njemu. Čovjek je iskoristio moć svijesti i zamijenio teze u principu, najprije je osmislio PRIMANJE, usladilo mu se to i potpuno je zaboravio na DAVANJE.

Tako je taj svjesni entitet, princ svijeta i moralni ponos društva - čovjek, i pored svijesti, ostao u iluziji stvarnosti, samo zbog niskih strasti i uživanja. Da iluzija bude još veća, čovjek negira Boga, držeći sebe u iluziji da postoji samo materija, i tu je djelimično u pravu, jer duhovnu suštinu svijeta zaista samo čini MATERIJA u prostoru vakuuma, ali ta materija nije živa bez Boga i apsolutne inteligencije u smislu pročišćenja sebe.

Tijelo kao materija i objektivna činjenica, nema nikakvog smisla, bez potpune svijesti i apsolutne slobode. Čovjeku nedostaje znanje kojim bi pobijedio sam sebe, usmjerio um, zaustavio misli, zamijenio iluziju za stvarnost, probudio ljubav i radovao se koliko god mu je volja.

Najprije moraš dati da bi oslobodio prostor za novo primanje. Zatrpavanjem sebe hranom, mislima, postaješ nepodnošljiv i tijesan sam sebi. Obzirom da i dalje jedino vjeruješ primanju iz vana, nemaš izbora, moraš biti bolestan od viškova.

Zbog duhovnog principa davanja nema ljubavi u odnosima među ljudima, jer ljubav se ne može dati bez srca, a malo je takvih koji bi to učinili, jer ne vjeruju u ljubav, nego u iluziju primanja.

Temeljem ove iluzije, čovjek nepravilno diše, samo guta zrak, a ne ispušta sagorjele plinove i guši se lagano, usput umišlja rak i leukemiju, naravno za sve okrivljuje nekog drugog, ne popušta promijeniti princip da jednom počne samo DAVATI, radije pristaje umrijeti.

To je neznanje, nije šteta. Takve ne treba žaliti, čeka ih ponovna inkarnacija duše, ali će ona biti mnogo manja nego što je ovu imao.

Čovjek je u svemu ostrašćeni um i nema znanje biti slobodan duh. Griješnik je to koga se plaši cjela priroda. Kako stvari stoje, prije će nesvjesna priroda prosvijetliti i napustiti tog griješnika, nego li on prosvijetli sebe. Zatrpavajući sebe smećem od hrane i smećem od karme, duša ne uživa podršku. Na jednak način i velika duša Zemlje osjeća taj grijeh.

Ako se čovjek ne osvijesti, priroda mora nestati, jer je to božanski princip.

Sve mu je dato, ali on i dalje živi u iluziji strasti.



INTELIGENCIJA

Materija je apsolutno inteligentna, jer u prostoru svijeta ništa drugo ne postoji.

Prirodna inteligencija materije se jedino očituje kroz ispoljeno zračenje duše, jer ne možeš znati koliko je kamen inteligentan ako to ne pokaže zračenjem iznutra.

Kod čovjeka se inteligencija pokazuje u njegovoj svijesti. Znači, jednako je inteligentan nesvjesni um, kao nadsvijest, međutim samo ponašanje materije u tom rasponu će biti različito. U podsvijesti materija je kruta, ne zrači, kao da nema dušu. U nadsvijesti ili prosvjetljenju zračenje je prirodno, punim sjajem svjetlosti. Duh je oslobođen, a svjestan entitet ima pun uvid i jasnoću. I zrno pijeska je inteligentno jer ima dušu i oblik, ali nije svjesno toga.

Zbog toga je stvarnost materije u apsolutnom stanju Boga, a iluzija u krutom stanju bez zračenja.

Onda je sve jasno po vertikali života, po stazi životnog puta. Sve ono što je dolje nisko, na koje utječe gravitacija, spada u materiju koja ne zrači. Ako se ista ta materija pročisti do razine duha, onda će napustiti gravitaciju i potpuno biti slobodna, najprije kao vibracija, a zatim apsolutno stanje u vidu prirodne inteligencije i slobode.

Prevedeno na fizičko tijelo i ljudsko ponašanje, sve što je nagonsko, sex, hrana, manje je vrijedno u odnosu na ljubav u srcu, svjetlu istinu, uvid i milost.

Zbog same prirodne inteligencije, čovjek je ponizan i srami se niskih strasti. Zato je sex tabu, jer kroz sex nitko ne zrači, ali je on ipak na stazi životnog puta, kao nešto neizbježno kod rađanja novog sjemena.

Suština inteligencije je u njenoj slobodi i sveprisutnosti. Kada si i ti sveprisutan u prostoru, ujedno si i slobodan. Ako si mislima betoniran u jednoj točki onda si lud. Misli su uvijek slobodne, jedino ih ti, sabereš u fokus tvoje koncentracije uma. Naravno to može biti kreativno, ali i bolesno. Kada si mislima izvan sebe u želji i strastvima, onda je to bolesno za dušu, a kada si okrenut prema sebi i srcu, onda je to kreativno i životno, duša zrači.

Na razini logike ne postoji istina ni suština.

Upravo je društvena stvarnost temeljem logike, ali u tome nema ni istine ni suštine života. Sve ono što nije osvjetljeno istinom nije apsolutna stvarnost, već relativnost kojoj samo pripada ime iluzija.

Što se prostora svijeta tiče, upravo je u svemu definiran materijom, u opsegu od krutog stanja kada ne zrači, preko metafizičkog stanja kada intnzivno zrači frekfencijom svjetlosti i na kraju izvan svih opsega u apsolutnom stanju.

Simbolizam u Bogu ima za cilj prikazati materiju u njenoj sveprisutnosti u prostoru svijeta. Zato se u duhovnosti uvijek pominje JEDNO, jer drugog i nema. Što se VAKUUMA prostora svijeta tiče, kao beskrajne snage koji drži materiju u kozmičkom redu, to dolazi od svih sila samih vibracija materije. Vakuum savršeno odgovara apsolutnom stanju, jer je i on apsolutno prisutan u svakoj točki prostora.

Uvijek se obraćam tebi u jednini, jer spoznaja ne može biti grupni čin. Prije više tisuća godina Istok je probudio duhovnost čovjeka i došlo se do mnogih iskustava, međutim, spoznaji nikad kraja, mnoge stvari sada uviđaš bliže stvarnosti.

Temeljem najširih znanja spoznaje, na red dolazi jednostavnost života koja se približava apsolutnoj svijesti i inteligenciji. Na toj razini mora ti sve biti jasno bez ikakve ovisnosti, misli ili osjećanja, bez ostatka. Konačna sloboda je kao sterilno stanje vakuuma, ali to nije praznina, već istinska moć svijeta koja zrači. Upravo to zračenje iz vakuma, iz „NIŠTA“, nazivamo BOG.

I što dalje reći - sve je Bog, samim tim i ti si Bog.

Da li je potrebna vjera u Boga, kada je to stvarnost i pravo znanje. Vjera treba u slučaju iluzije, koja je izražena kod ponosnih moralista i religioznih umišljenika.

Čemu Gospodin i vjera u Boga, ako je Bog jedina stvarnost, a dokaz te stvarnosti je tvoje tijelo, duša i svijest?

Milostivi ljudi nisu ništa od toga, izvan su svake podjele, svrstavanja i ovisnosti, jednostavno su lobodni.

Naravno, ti si Bog samo onda kada si sve u jednom: tijelo, duša i svijest, nepodvojeno. Imaš li priliku biti u takvom stanju?

Spisi kažu Buddha i Isus su to postigli i prosvijetili, u smislu zračenja svjetlosti, božanske milosti, apsolutne inteligencije i slobode. Bili su oni Bogovi i kao mala djeca, bez znanja, ali nisu imali probuđenu inteligenciju do najviših razina. To je i sa tobom slučaj.

Proširuj znanje i postaćeš inteligentniji no sada.

Energija i psiha su pojmovi izmišljeni znanstveno i ne odgovaraju stvarnosti. Zato nitko ne prihvaća niti shvaća energiju ni psihu čovjeka. Čak i znanstvenici koji to proučavaju, ne mogu doći do istine.

Nitko ne može shvatiti da njegovo tijelo ima energiju, jer većina zamišlja energiju kao električnu struju koja ubija.

Međutim, svatko razumije pojam zračenja duše, kroz ljubav, cvijet, cvrkut ptica, žubor potoka, kap rose, povjetarca, oblačića na nebu i zrake sunca, kroz miris livade.

Naravno, temeljem izmišljene energije i psihe, većina sebe doživljava kroz fizičku snagu tijela, što je potpuno nebitno za životnu silu, bez koje nećeš postići dugovječnost, ili moć bez koje ne možeš uroniti u Božanstvo i milost.

Stranica 1 od 8 Sve stranice