Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

?ovjek i drvo


Puhao je vjetar. Hladni vjetar sa sjevera.

Skupa s morem grlio je otok snažnim zagrljajem i njihao krošnju drveta pod kojom je stajao ?ovjek.

I ?ovjek je stavio ruku na nepomi?no, nepoljuljano stablo drveta. I tako su stajali na vjetru ?ovjek i drvo. Jedini na otoku; jedini koji su znali tajnu.

Nije ih povezivao samo vjetar sa sjevera, niti ruka na stablu, pa ?ak ni praiskonska veza iz raja, ali svakako nešto staro i duboko povezivalo ih je sada i ovdje, dok su stajali skupa na vjetru.

Vjetru koji doti?e i mijenja, na na?in kao da otresa i odnosi sve suvišno, tako da se vidi što je trajno i postojano i što je stvarno s ?ime povezano.

Otok ne mora biti samo kopno koje izranja iz mora, može biti i oaza u pustinji; može biti i jedno, usamljeno drvo u pustinjskom pijesku. Otok može biti bilo što usred ne?ega ?emu u svojoj biti ne pripada, od ?ega se razlikuje po na?inu manifestiranja života.

Može biti ?ovjek zarobljen u svijetu materije, ?ula i zablude.

Zablude što je život, a što nije. Tko je on, a tko nije.

I kada puhne hladni vjetar koji nosi promjene, vjetar kozmi?kih zra?enja, on zaljulja krošnju drveta ?ovje?anstva - skupina duša sa zajedni?kim stablom i korijenom.

I svaki list, svaka duša kao dio holograma i sama je opet kao drvo s korijenom, stablom i krošnjom. Suo?ena s vjetrom na mikrokozmi?koj razini, s unutrašnjom burom.

I tada je samo pitanje da li duša prepoznaje što je ona; gdje joj je porijeklo i korijen.

Što može, a što ne može otpasti.

Da li prepoznaje da je nešto ?vrsto i vje?no povezuje sa životom, s Bogom; baš kao drvo sa zemljom.

Ljubav?

I onda je vjetar dobro došao.

Onda nije problem ni stajati sam u pustinji. Jer sam nisi, jer si zauvijek vezan sa svojom vrstom i njenom praslikom. Jer želiš osloboditi tu prasliku, a to zna?i da preuzimaš potpunu odgovornost za svoje iskustvo i svoju zada?u, a sve ostalo prepuštaš u najbolje, vje?ne ruke.

I zato, bez straha se suo?avaš sa svime; Svim burama i olujama; Vrelinama i hladno?ama.

Jer ništa nije osobno i sve ima viši cilj; Zbog kojega si rastao uvis prema suncu.

Jer život je život samo u svjetlu i iz svjetla; iz svjetla ti je i želja za životom i rastom i ?ežnja koja plamti u središtu srca i na koju opet ništa osim svjetla ne može odgovoriti.

To je tajna koja je povezivala:
?ovjeka i drvo na otoku usred uzburkanog mora,
?ovjeka i drvo u pustinji;
?ovjeka i sve ljude koji su znali tu tajnu,
?ovjeka i Boga;
Oduvijek, sada i zauvijek.


Priredila: Eloratea