Operatori i stvari - unutarnji život šizofreničara - Barbara O'Brien

preveo: 4dlog.blogspot.com

Unutarnji život "šizofreničara" - Barbara O’Brien


Kada stavljate ovu knjigu na svoje web stranice, ili neke njene dijelove, nastojte pod svaku cijenu zadržati svojstva fontova (slova), ako ne druga onda barem ITALIC (nakošena slova) jer to umnogome olakšava praćenje/razumijevanje radnje

- Pojmovnik se nalazi na kraju




Ovo je "Matrix" iz 1958. godine ...

- Urednik

Prijevod:    4dlog.blogspot.com
Smashwords izdanje
Autorska prava: 1958. Barbara O’Brien

Prvi dio

Operatori odlaze

Operatori su me ostavili na vratima analitičkog ureda baš kao i prilikom mojih prethodnih posjeta.

Dr. Donner je stajao usred svog ureda i čekao me. Nemir je visio u sobi poput guste magle. Hodao je gore-dolje, zračeći brigom. Nasmiješio se i pokazao mi kauč. Sjedila sam i čekala da mi objasni razlog brige.

"Razgovarao sam o vašem slučaju s jednim suradnikom."  Neodređeno je mahnuo rukom i odvratio pogled. Lice mu je odjednom izgledalo istrošeno i umorno, i pomalo uplašeno. Nešto ga je uplašilo, pomislila sam i nagnula se naprijed da proučim njegovo lice.

“Shizofrenija rijetko nestaje nakon toliko vremena bez šok terapije.” Otišao je do svog stola i pogledao malu bilježnicu koja je ležala otvorena: "Jeste li sigurni u datum kada je počelo?"

Da, bila sam sasvim sigurna - "Prošlo je šest mjeseci."

“Ne volim šok tretman. Nije učinkovit u većini slučajeva, a ponekad i rezultati su nepoželjni.” - Strah na njegovu licu bio je sada sasvim jasan.

Tada sam shvatila zašto sam tako pomno proučavala njegovo lice. Hinton mi “se uklopio” {ušao u um} i proučavao lice analitičara mojim očima.

"Bojim se da će to morati biti bolnica." Činilo se da se liječnik nečega sjeća. On je stao razmišljajući, okrenuo se i pažljivo me pogledao. “Stvarno sam se nadao – eto bili su tako jasni pokazatelji...” Činilo se da čeka da nešto kažem.

Uronite odmah, naučili su me Operatori. Uronite odmah i uhvatite se u koštac, što god da je.

„Kada idem?" - Pitala sam.

Dr. Donner je uzdahnuo. Zatim je okrenuo stranicu svoje bilježnice i pitao me za imena i adrese bliskih srodnika. Da, svi su bili tisućama milja daleko. Ne, nisam znala bilo koga u ovom gradu.
Pažljivo je pisao u svoju bilježnicu. Trebala sam se vratiti u njegov ured sljedeći dan u isto vrijeme i on bi pošao sa mnom u bolnicu.

Otišla sam i čekala ispred zgrade. Čekala sam punih pet minuta, ali ni Hinton ni Hazel nisu došli. Nije imalo puno smisla govoriti dr. Donneru da bi Hinton i Hazel doista htjeli donijeti odluku o mom odlasku u bolnicu. Svađali su se cijelu noć kako moju glavu treba popraviti. Njihovi su glasovi još uvijek pucali jedni na druge kad sam zaspala.

Hazel je htjela da popravim glavu, ali mi je preporučila samo jednu metodu: pokrivanje moje glave s kamenom. Kamen će, rekla je, spriječiti Operatore da se uklope u moj um. Hinton je bio protiv te metode.

"Što nije u redu s kamenom", upitala ga je Hazel. “Dobar debeli sloj kamena značit će sigurnost. Rešetke će dobro rasti i neće postojati opasnost da se umiješa neki nadobudni Operator.”

"O tome govorim", uzvratio joj je Hinton. “Želim prijeći na rešetke kada urastaju. Želim biti siguran da dobro rastu. Bez kamena. Mora biti daska i špijunka.”

Osobno sam bila za kamen. Znala sam što su rešetke. Bio je to termin Operatora za obrasce navika. Moji su obrasci navika bili izbačeni i morali su ponovno izrasti. I ja nisam željela da zajebant poput Hintona nadzire rast mojih navika.

Pogledala sam na svoj ručni sat. Uvijek me pokupe čim napustim liječničku ordinaciju. Vratila sam se u hotel, otvorila vrata moje sobe i slušala. Ništa. Ušla sam sjela i čekala. Konačno sam otišla u krevet. Čim sam se probudila i vidila sat, znala sam da nisu u blizini. Operatori mi nikad nisu dopustili da spavam više od šest sati. Spavala sam petnaest sati.

Dr. Donner je u svom uredu izgledao isto kao i dan prije. Mislim da on ne zna. Njegov Operator možda zna, ali on ne zna. "Otišli su", rekla sam mu. “Glasovi. Otišli su i nisu se vratili.”

Doktorova su se usta spustila, a onda su iznenada pukla i razvukla se u širok osmijeh.

Duboko je udahnuo, a zatim se ponovno nasmiješio i zamolio me da sjednem i da mu ispričam sve o tome. Njegova je glava veselo kimala dok sam pričala.

"Hoće li se vratiti?" Pitala sam.

Bacio je na mene oštar pogled kao da je mislio da ga možda pokušavam na nešto upozoriti. Zatim je preuzeo kontrolu. Do tada nije bio glavni. Samo je sjedio otprilike na isti način kao i ja, čekajući da vidim što će Operatori učiniti. Ustao je i izgledao vrlo samouvjereno. "Ne. Ne. Neće se vratiti. Nećeš morati ići u bolnicu. Nećemo morati koristiti šok terapiju. Bit ćeš dobro.”
Dobacio mi je još jedan oštar pogled da vidi promatram li koliko je samouvjeren. "Nema bolnice".

Nema kamena, pomislila sam, nema kamena.

"Upotrijebit ćemo psihoanalizu", rekao je dr. Donner.

Daska i špijunka, pomislila sam i shvatila da je Hinton pobijedio.

Dr. Donner me iznenadio. Oduvijek sam zamišljala da psihoanalitičari predstavljaju mirnu, spokojnu fasadu svojim pacijentima, bedem o koji bi se sve emocije mogle slomiti bez traga.

Dr. Donner je bio nestrpljiv, osjetljiv, nervozan. Promatrala sam, ali nisam upijala njegovo nestrpljenje. Glasovi Operatora su nestali, bila sam prazna, automat bez emocija, gotovo bez razmišljanja. Mir mi je konačno došao nakon mjeseci kaosa Operatora.

"Jeste li čitali fantastiku?" upitao je dr. Donner. “Operatori zvuče kao likovi koje su stvorili pisci fantazija.”

Moja sjećanja na Operatore bila su oštra, ali traganje po prošlosti zdravog razuma je teško kao skupljanje kamenja. Na kraju sam rekla: “Nekoć sam čitala Time {Vrijeme}.
Pokušala sam čitati Evening Times {Večernja Vremena} svake večeri, ali nisam uvijek imala vremena. Nisam imala vremena, čak ni za čitanje Vremena.” Ponavljanje riječi me oduševilo. Želila sam više toga, "Možete reći," dodala sam, "da nisam imala vremena iskoristiti to vrijeme."

Pokušao je ponovno. “Imala si izvanrednu samokontrolu, putujući zemljom šest mjeseci – s obzirom na stanje u kojem si bila.”
Zatomila sam poriv da mu kažem da je njegova izjava apsurdna. Nisam imala kontrolu. Bila sam upravljana. “Sada sam savršeno dobro.” Osim što mi je glava bila tako suha i tako prazna.

“Riješila si se glavnih simptoma. Shvaćaš da si imala shizofrene halucinacije i da Operatori nisu postojali. Usput, zašto svoje zablude nazivaš 'fluktuacijama' ?"

Zurila sam u prazno. Zašto?

"Razmisli o tome na trenutak", rekao je razdraženo. “Nemoj reći da se ništa ne događa u tvom umu. To govoriš vrlo često. Ali uvijek se negdje u umu događa mentalno djelovanje.”

Pokušala sam razmišljati, ali napor me bolio i odmorila sam se. Blagi Val se razbio na suhu plažu mog uma: moj se um odmara jer mu je u ovom trenutku potreban odmor više nego što mu je potreban analitičar. Namjeravala sam izraziti taj blagi val riječima, kada je drugi Val tiho preplavio obalu: ne bi bilo pametno ovo reći. Zurila sam i šutila.

Analitičar je pogledao na sat, izvadio svoju bilježnicu, zakazao me za drugi termin i čekao dok sam mukotrpno kopirala vrijeme i datum na komad papira.

Otišla sam izravno u park gdje sam sada provodila većinu vremena. Park je bio velik i miran. U njegovom središtu nalazilo se jezero na čije su vode išle patke, galebovi, muljevine i jedan veliki labud. Oduvijek sam volila ptice, ali nikad nisam našla puno vremena za njihovo promatranje. Vrijeme je sada bilo svuda oko mene.

Labud je klizio po jezeru, a na leđima mu je bio dugačak crni štap. Žena koja sjedi na klupi pokraj mene nagnula se naprijed. "Hoćeš li pogledati tog labuda", rekla je. “Ima neki štap na leđima.”

Pažljivo sam pogledala labuda. Još jedan Val se razbio o pijesak. Upijala sam to i prevela: „To je njegova noga”, rekla sam.  "Možda je bolan i voda ga iritira, ili ju labud samo odmara."

Provirila je iznad vode. "Oh, da, sada vidim", rekla je.

Oduševili su me Valovi. Bili su mekani i nježni i unosili su korisne informacije u suhu praznu špilju moje glave. Nikada nisam trebala znati da je dugi crni štap labudova noga. Nikad prije nisam vidila labuda. Otišla sam do jezera da ga bolje pogledam. Labudova noga i dalje je izgledala kao crni štap. Malo sam sumnjala da je to njegova noga, ali vjerovala sam Valovima. Valovi su bili daleko pametniji od Suhe Plaže.

Satima sam promatrala ptice. One pomažu držati Operatore podalje, pomislila sam nježno na plaži: moram zapamtiti, ne fluktuacije, nego shizofrenija; ne Operatori, nego moj nesvjesni um; sve što su mi Operatori rekli, moje nesvjesno je reklo mom svjesnom umu. Promatrala sam ptice i nešto što nije bilo val uskomešalo se na suhoj plaži.

Kako je čudno da se moj nesvjesni um naziva Operatorom, i naziva moj svjesni um Stvar.

Prije nego što su došli Operatori

[ odavde, pa do "Drugog dijela - Operatori" riječ je o "3D" Operatorima Kuka, našim svakodnevnim PSIHOPATIMA iz okruženja - kako sam ja to shvatio - uostalom ovo poglavlje se i zove 'PRIJE no što su došli Operatori.'

S time da je Barbara na svoj fantastično slikovit način opisala njihove {psihopatske} ciljeve i metode rada.

Priča o "4D" Operatorima, dakle počinje u "Drugom dijelu  - Operatori" -- prim.prev ]

Kad god sada pomislim na Operatore kuka/udica, vidim sliku čovjeka s Kukom zabijenom u leđa. Kuka je pričvršćena na uže, a uže visi sa stropa. Na kraju užeta, čovjek ne može stati na čvrsto tlo,  visi u zraku, lice mu je izobličeno u agoniji, koprca se silovito rukama i nogama.

Iza njega stoji Operator Kuke. Nakon što je uspješno navodio svoju Kuku, Operator Kuke stoji po strani sa svojim drugim instrumentima, nožem i sjekirom. Gleda čovjeka koji se koprca, nagađajući da li je potrebno da se useli i prereže žrtvi grkljan ili svojiom sjekirom probije žrtvinu glavu.

Operator Kuka je izrađivač alata i, ako je stručnjak za izradu alata, samo će Kuka poslužiti njegovoj svrsi. Žrtva će se, u svom mlaćenju da se oslobodi udice, najvjerojatnije zarezati u leđa obogaljujući klanac koji Operator Kuke traži. Operator Kuke čeka i gleda. Što će čovjek učiniti, jednom kada je uhvaćen na Kuku, uvijek je kockanje. Postoji šansa, naravno, da se može izmigoljiti sa Kuke; u tom će se slučaju Operator Kuke useliti sa svojim drugim oružjima.

Postoji, također, šansa da žrtva postigne više nego što Operator Kuka teži; da slomije kičmu, ili, dajući neočekivani zaokret svom mlataranju, potpuno se razdere na pola. Ako dođe do puknuća ili raskola, Operator Kuke razmotriće situaciju, za koju ne osjeća nikakvu krivnju, jer kad zakači, reže ili cijepa, njegov cilj nije uništiti nego spriječiti i ukloniti. Ne osobno neprijateljstvo nego konkurencija ga je natjerala da upotrijebi svoje oružje. Čovjek na Kuki nije bio neprijatelj nego zapreka. Čak i da je Operator kuke prerezao grkljan svog konkurenta, prerezao bi ga taman koliko treba ali ne više; da je rascijepio lubanju, rascijepio bi je tek koliko treba. Od njegovog oružja, Kuka se smatra najmanje barbarskom, onom za koju je potrebno najviše vještine i onom za koju će dobiti najmanje zamjerke.

Svrha kuka je uhvatiti i uznemiriti, nije dizajnirana ni za jednu drugu svrhu. Ako je čovjek na Kuki zadobio više ozljeda nego što je planirano, očito ih je zadobio previše tvrdoglavim pokušajem da bi povratio ravnotežu na tlu koje je trebao napustiti, ili gubeći unutarnju ravnotežu padom u ludilo koje je trebao imati snage izbjeći. Ako se dogodi tragedija, gledatelji koji gledaju na periferiji kruga neće osuditi Operatora Kuke. Kuka je općeprihvaćeni instrument kruga u kojem radi Operator Kuke, stanje stvari koje su žrtvi trebale biti jasne čim je ušla u krug.

S obzirom na količinu manipuliranja Kukama koja se odvija u poslovnim organizacijama, iznenađujuće je koliko malo razumijevanja o tome postoji među mladima prije nego što uđu u posao. Moja edukacija za poslovanje bila je dovoljno temeljita, ali nikad nisam imala tečaj „Kako prepoznati Operativnu Kuku kad je vidite.” Čak bi i kratko predavanje bilo od pomoći: fokusiralo bi sliku za moje sjećanje da je spremim. Kakogod je bilo, morala sam pokušati uklopiti dijelove slagalice zajedno bez ikakvog vodiča i bez puno pojma o izgledu završene slike.

Otišla sam raditi za tvrtku Knox iz istog razloga iz kojeg su radili mnogi drugi ljudi. Knox je preko noći prerastao u veliku tvrtku, profit je bio visok. Bila sam nova u poslu i bila sam zainteresirana, kao i znatan broj mladih žena kada počinju raditi, za pitanje "Kako da uđem u visoku platnu klasu?" Sa svim tim novcem oko mene, i s tehničkom pozadinom koju sam imala, činilo se da postoji razumna šansa da bih se mogla uhvatiti za nešto od toga. Gotovo se odmah razvio svojevrsni odgovor ispred mene.

Radila sam tek nekoliko dana kada je tvrtka objavila da se otvara novi odjel dizajna i   da je mladi čovjek po imenu Ken Ryers, ugodan momak tihog govora koji je sjedio nekoliko stolova dalje od mene i koji je radio za Knoxa manje od godine, unaprijeđen na mjesto voditelja novog odjela. Ono čega se najživlje sjećam u vezi Kena bilo je da mu je glava uvijek bila zakopana u upijaču, i da ako želiš privući njegovu pozornost, moraš stati gotovo na njega i govoriti vrlo glasno.

"Samo se jako koncentrira", govorila je njegova djevojka za njega. “On zapravo sve zaboravlja osim onoga što radi. Možda je zato toliko posla.”

Slika vrijednog Kena koji je dobio veliko promaknuće nakon samo kratkog vremena s Knoxom imala je ilustrativne kvalitete koju vidite na grafikonima u srednjoškolskim knjigama. Slika je bila laka za razumjeti i slijediti. Mogla sam se vidjeti, za nekoliko godina, s velikom debelom plaćom, ljetovanjima u Europi i pisanje razglednica iz Pariza.

Uhvatila sam sebe kako često gledam u Kenovu tamnu glavu i osjećam zahvalnost što mi je dao primjer. Možda sam zato što sam tako često gledala Kena, postala svjesna da netko drugi radi istu stvar, mali momak s nezdravim  licem koji je sjedio na drugom kraju sobe. Zvao se Gordon i pušio je mnogo, ne nervozno, već namjerno i polako, kao da testira i ocjenjuje svaku cigaretu.

Tridesetak dana kasnije, kada je otvoren novi dizajnerski odjel i instaliran Gordon kao voditelj odjela, bila sam jedan od mnogih koji su hodali uokolo bezizražajnih lica i podignutih obrva. Jedna od djevojaka, žurnim šapatom, dala mi je jasan odgovor.

“Ken je rekao nešto strašno o Knoxu Senioru, mora da je bilo stvarno grozno jer nitko može saznati što je rekao. Knox je pozvao Kena i razgovarao s njim, a Ken se naljutio i rekao Knoxu da je lud što je povjerovao u takvo smeće. Riječ po riječ i eto sranja.”

Pitala sam se, zbog podsvjesne iritacije, a ne bilo kakvog objektivnog razloga, koliko je Gordon znao za priču koja je stigla do Knoxa Seniora i započela eksploziju, Nitko to nije mogao čuti od Kena. Držao je glavu zakopanu u svoj upijač i radio. A od Gordona sigurno nitko ništa neće naučiti. Sjedio je za upraviteljevim stolom u novom dizajnerskom odjelu, pušeći svoje cigarete, i ako bi te uhvatio kako ga gledaš, njegove hladne paukove oči bi se prikovale na tvoje lice.

Napravila sam neke oštre revizije o svojim idejama o tome kako ljudi brzo napreduju u poslovanju od dana kada sam pogledala Kena i vidjela kako je sve jasno. Ono što vam treba je posebna vrsta vještine koju Ken nije imao. To je tehnika Operatora Kuka.

Mnogi se ljudi užasavaju kada naiđu na Kuku koja radi, a njihova prva reakcija je: “To je nešto čemu se nikada ne bih priklonio da radim.”  Ali, zapravo, razlog zašto veliki broj ljudi ne postataje Operator Kuke {Hook Operator} je zato što nije nimalo lako to biti. Pametni su, Kuka Operatori, genijalni i snalažljivi, i daju sve od svog talenta i energije upravljanju Kukom. Da biste razumjeli Operatora Kuke, najbolje ga je proučiti od početka, kad svojom okretnom, rascjepkanom nogom kroči unutar vrata neke organizacije.

Operator Kuke ima nos za moć, i čim uđe u organizaciju, slijedi svoj nos dok ne naiđe na pojedinca koji ispušta najjači miris. Ugledavši ga, Operator Kuke opipava odabranog za njegovu slabu točku dok ne sazna točnu lokaciju i njezin stupanj mekoće.

Postoji vrijednost u oštrom pogledu na ovu slabu točku, jer je njezina priroda jedini element koji čini moguću karijeru Operatora Kuke. Ako odabrani nema ovakvu slabost, Operator Kuke neće uspjeti, ali općenito Operator Kuke nema razloga za brigu o tome. Tamo gdje postoji snaga, obično postoji ona vrsta slabe točke koju traži Operator kuke. Slaba točka je jednostavo skriveni osjećaj nesigurnosti. Njegov vlasnik je tako oštro svjestan ove slabe točke da ju drži skrivenu u maloj kutijici gdje je ne mora gledati i biti svjestan.

O ovoj slabosti vlasnik je toliko osjetljiv da će ga i najmanji nagovještaj da netko sumnja, jednostavno izluditi. Operator Kuke obično vrlo brzo locira slabu točku jer to je dio njegovog posla; dio njegove tehnike je i to da ne pokazuje da je to njegova tehnika rada.

Čim fokusira slabu točku, Operator Kuke je vizualizira kao metu i oblikuje oružje koje će {meti} probiti taj osjećaj nesigurnosti tako da će danima krvariti. On tada locira "zaposlenika-na-uzlaznoj-poslovnoj-putanji" budući da će ovaj tip držati ili će biti zaslužan za držanje oružja i bacit će ili će mu se pripisati bacanje u metu.

U ovom trenutku postoji izbor tehnika. Najučinkovitije je ako Operator Kuke može natjerati "zaposlenika-na-uzlaznoj-poslovnoj-putanji" da zapravo baci oružje. Prvo, Operator Kuke proučava "zaposlenika-na-uzlaznoj-poslovnoj-putanji" kako bi locirao njegovu slabu točku. Ako postoji, pokazat će se pažljivim Operatorovim isprobavanjem.

Obično je to jedan osjećaj koji "zaposlenik-na-uzlaznoj-poslovnoj-putanji" {žrtva} ima, da nije dovoljno cijenjena od strane menadžmenta/nadređenih.

Nakon što je stavio ovu slabu točku u fokus, Operator Kuke je bocka dok ne naraste na maksimalnu veličinu. Kada je Operator to postigao, promjena u "zaposleniku-na-uzlaznoj-poslovnoj-putanji" postaje očita. Primjećuju to njegovi kolege zaposlenici,  uprava također, i kažu, osobni moral tog i tog nije kakav je bio. Što i jest točno.     Stručnjak je dakle radio na 'meti' sve
dok mali osjećaj pritužbe 'mete' nije prerastao u veliki osjećaj tuge.

U ovom trenutku, Operator usmjerava ovaj metin osjećaj pritužbe na Nadređenog {rukovodioca, voditelja, šefa}. Ako je meta osjetljiva, počinje misliti da ga Nadređeni namjerno sputava.
Operator zatim pažljivo usmjerava pozornost žrtve na slabu točku Nadređenog, njegovu skrivenu nesigurnost, sve dok žrtva ne shvati zašto Nadređeni ima taj osjećaj inferiornosti i točno razumije stvarnu inferiornost koja se krije pod ovim osjetljivim osjećajem inferiornosti. Žrtva konačno shvati da je taj Nadređeni koji ga ne cijeni, jedan običan govnar.

Kada Operator dovede žrtvu do ove točke, on podiže izabrano oružje od riječi i izvjesi ga pred žrtvinim očima. "To je ono što bi probušilo ego Nadređenog", kaže u biti, Operator Kuke.

Možda će potrajati dani Operatorovih izokolnih pričica, dok "zaposlenik-na-uzlaznoj-poslovnoj-putanji" shvati poantu. Ali na kraju ta žrtva shvaća da Nadređeni, taj nezahvalni pojedinac koji tako loše misli o njemu, može biti pretvoren u pepeo putem nekoliko riječi. Kad je postao dovoljno razjaren i ljut i bio uvjeren od strane Operatora Kuke da se opravdano osjeća uvrijeđenim i ljutim, žrtva baca svoje oružje na metu {Nadređenog}. I u trenutku kada to učini, završio je; za Operatora jedan je tip manje na putu prema vrhu.

Često ova tehnika nije učinkovita jer je osobni moral žrtve previsok, ili jer je njegov osjećaj za ravnotežu predobar ili zato što je previše lukav da bi ga Operatorova Kuka uhvatila. U takvim slučajevima, Operator Kuke se samo pretvara da je "zaposlenik-na-uzlaznoj-poslovnoj-putanji" bacio oružje ka slaboj točki Nadređenog i zatim počinje uvjeravati Nadređenog da je baš to istina.

Operator Kuke, u ovom slučaju, provodi svoje vrijeme radeći na Nadređenom, a ne na "zaposleniku-na-uzlaznoj-poslovnoj-putanji". Uvjeriti Nadređenog da je žrtva zapravo bacila oružje na njegovu slabu točku iziskivat će od Operatora Kuke znatnu količinu posla.

Najprije spominje malu iglicu od komentara i tvrdi da je čuo kako ju je žrtva bacila na Nadređenog i onda to poprati još jednom iglicom. On izgovara ove male iglene izjave pažljivo tako da zvuče kao da ih je žrtva možda rekla. Operator Kuke pažljivo promatra njihov učinak, po potrebi mijenjajući oblik i duljinu igala, sve dok vidi efekte koji pokazuju da  igle rade svoj posao: Zatezanje usta Nadređenog kad ih čuje, njegova rastuća razdražljivost prema žrtvi, njegova iznenadna pažljiva tišina proučavanje žrtve.

Kada se ubaci dovoljno igala i postigne odgovarajući učinak, Operator baca veliko oružje. To može biti mali nož, ili veliki nož, ili široka sjekira. Jednom kad je bačeno zalijepi se i slaba točka Nadređenog počne krvariti, žrtva je gotova. "Momak-na-uzlaznoj-poslovnoj-putanji" možda je izvrstan i neprocjenjiv zaposlenik, ali što se tiče Nadređenog, on je sada samo čovjek koji je bacio oružje na slabu točku u koju se ni Nadređeni ne usuđuje pogledati u sebi, ali koje može osjetiti kako krvari.

Ako je žrtvu nakačila ova druga tehnika, ona pipa i griješi, pokušavajući otkriti zašto se vjetar iznenada promijenio. Povremeno, Nadređeni se u bijesu, obruši kod navodnog bacača oružja i ponavlja ono što mu je rekao Operator Kuke. Ali, obično, kada je osjetljiva slaba točka probušena, Nadređeni se ne može natjerati da to učini. On ne može uopće razgovarati o svojoj slaboj točki, umjesto toga 'proguta šalicu kiseline' svaki put kad pogleda žrtvu.

Neizbježno, ako je Nadređeni navučen, riješio se žrtve ili ga koristi kao 'dječaka za bičevanje' da bi utješio svoj probijeni ego.

Bila je to druga tehnika kojom je Gordon slomio Kena. Kad je Knox, ogorčen zbog priče koje je čuo, optuživao Kena za nelojalnost, Ken je bio začuđen, pa iznerviran, pa ljut. Ken je bio nije uglađen govornik i bio je čovjek koji je ispod svoje površine skrivao stotine sitnih iritacija. U roku od par minuta dvojica ljutitih muškaraca su vikala jedan na drugog - i to je bilo to. Nastalu štetu više nitko nije mogao popraviti. Kena je valjda bilo lako slomiti, a Gordon je mužda imao malo poteškoća u planiranju pravih poteza, dok je sporo pušio svoje cigarete.

Velika je poteškoća biti Operator Kuka. Tehnike zahtijevaju vještinu, znatan glumački talent, pronicljivost, pažljivo planiranje,  zastranjeni tip mentaliteta {AKA PSIHOPATI - prim.prev.} i potpunu sposobnost da sami sebi racionalizirate svoje postupke. Stvarno pametni Operatori Kuka su prilično stručni. Moraju biti. To je njihova egzistencija.

Negdje u ranoj fazi igre, postali su svjesni da nikada nikamo neće stići sa svojim poslovnim (ne)sposobnostima i sabrali su svoje resurse i otkrili da imaju talente koje su mogli koristiti umjesto onih koje su zahtijevali njihovi poslovi. A zatim su dugo usavršavali te talente praksom.

Naravno, čak ni najpametniji Operatori ne mogu daleko stići ako Nadređeni nemaju osjetljivi ego slabe točke. Pretpostavljam da je organizacija Knox imala postavu koja je bila mliječni puding za Operatora Kuke. Tvrtka Knox bila je obiteljska organizacija, koju je vodio Knox Senior, izvanredno sposoban i pronicljiv, iako neobrazovan čovjek, i od svojih šest sinova, svi su oni bili temeljito obrazovani, ali nevjerojatno tupi i sasvim svjesni da se ne bi uzdigli više od kurira u bilo kojoj drugoj organizaciji. Njihova svijest o nedostatku sposobnosti bila je njihova glavna slaba točka, a saznanje o akumulativnoj tuposti njegovih šest potomaka bila je starčeva slaba točka.

Sjećam se da sam bila prilično objektivna u vezi s Operatorima Kuka kada sam prvi put saznala za njih: “Užasni su, ali su pametni. Nije lako raditi ono što oni rade. Potrebna je vještina i talent i šteta je što takva vještina i talent ne mogu biti konstruktivno korišteni."  Tek kad je McDermott stigao na mjesto događaja, počela sam se bojati Operatora Kuka, a kada sam ih se počela bojati, prestala sam ih jasno vidjeti. Možete učiniti bilo koje od mnogih stvari sa strahom i svašta vam se može dogoditi. Ali najgora stvar koju možete učiniti sa strahom je zakopati ga u sebi u kutiju i pretvarati se da ono čega se bojiš ne postoji. Kad sam se počela bojati McDermotta, to je baš ono što sam učinila sa svojim strahom.

Sljedeće godine Gordon je premješten s odjela dizajna. U njega se uselio momak po imenu Boswell.  A McDermott je angažiran je da preuzme Boswellov posao. Prva stvar koju sam primijetila kod McDermotta da je provodio mnogo vremena kod rashlađivača vode i vani u kavani. Mislim da su ga djevojke isprva odredile kao bezopasnu sortu vuka, ali ubrzo se pokazalo da je McDermottov interes bio prikupljanje informacija o njihovim šefovima.

Odmah me je pitao o Jimu Knoxu, u čijem sam odjelu radila, i sjećam se da sam odgovorila da ne znam odgovor na njegovo pitanje. Pitanje je bilo bezazleno ali sumnjala sam da će slijediti drugo i htjela sam prekinuti razgovor. Pokušavala sam zvučati prijateljski i opušteno, ali sjećam se da je McDermottovo lice postalo apsolutno bezizražajno i da je dugo stajao i gledao me bez da trepće kapcima, a zatim se nasmiješio laganim, laganim osmijehom i otišao i nikad me ništa nije pitao.

I, ubrzo nakon toga, morala sam provesti dva sata vadeći se iz situacije u koju me uvalio McDermott kod Jima Knoxa.

Kad sam prvi put otišla Knoxu, rečeno mi je da jedina stvar koju svaki zaposlenik mora imati, je povjerenje obitelji Knox. Kad sam to prvi put čula pretpostavila sam da je to značilo da ti Knoxovi mogu povjeriti neki zadatak bez brige o ishodu, kao i da vam vjeruju da nećete otkriti povjerljive podatke njihovim konkurentima.

Trebala sam imati povjerenje Jima Knoxa, koji je nadgledao odjel u kojem sam radila. Imati Jimovo povjerenje također je značilo da mi Jim može otkriti koliko malo zna o svom poslu i biti potpuno siguran da nikada nikome neću otkriti njegovo neznanje. To je također značilo, što je još važnije, da mogu sjesti i razgovarati s Jimom i da mu nikada ne otkrijem da sam shvatila da je debil koji nema pojma o svom poslu.

Nisam ni znala koliko je važno, da prihvatim činjenicu da Knoxova djeca trebaju naslijediti svoje plišane poslove, sjediti za stolovima moći i crpiti svoje fantastične plaće, i da ne osjećaju ikakvu ogorčenost. Možda je ovo lakše za žene nego za muškarce. Žene, unatoč interesu za zaradom, rijetko žele pozicije moći i važnosti. Srela sam nekoliko muškaraca koji nisu željeli takve pozicije.

McDermott nije bio tako uglađen kao Gordon, ali je bio daleko pametniji. Imao je briljantan um i bila je šteta što se nije mogao zadovoljiti s manje od toga da bude Operator Kuke.

Ali Operatori Kuka putuju brže od običnih ljudi i McDermott je očito bio čovjek kojem se žuri. Sjećam se da sam razmišljala u prvim danima, “McDermott je uvrnut. Ne može djelovati ispravno jer u njemu nema ispravnosti." Kad kažete ovo o čovjeku poput McDermotta, na njega primjenjujete svoj standard. To je bio moj standard jer sam tako odgojena i uvjetovana i koji sam prihvatila kao jedinu osnovu za međuljudske odnose.

Ali standardi su proizvedene stvari. Vi ih ne stvarate, vi ih prihvaćate. A postoji i previše takvih poput Gordona i McDermotta. Sada osjećam da su svi izvrnuti. Na neki način, izvrsno su se prilagodili određenom tipu poslovnog okruženja. I Gordon i McDermott su probili najizravniji put koji su mogli pronaći do mjesta gdje su željeli ići. Za obojicu je badanje nožem nekoliko muškaraca za dolazak do pozicije bilo potpuno nevažano. "Takvi ljudi su nemoralni" kažu ljudi za Operatore Kuka, i naravno da je to istina. Kršćanska načela nisu načela na kojima Operatori grade svoje živote. Iako je ta činjenica, tako eklatantno očita drugima, rijetko očita za Operatore Kuka. Mislim da je najčudnije što sam znala o Gordonu ili McDermottu bilo da su obojica bili izrazito religiozni ljudi.

Mnogo prije nego što je Boswell preuzeo Gordonovu poziciju u dizajnerskom odjelu, pokazivao je jedan od od sekundarnih talenata Operatora Kuke:  "stručnjak za poliranje jabuka."  Dobio je promaknuće zbog sposobnosti, iako ne sumnjam da je posao poliranja svileno glatke jabuke bio od pomoći.

Nije dugo bio u odjelu za dizajn prije nego što mu je palo na pamet da je imao više mozga nego Gordon; Gordon bi mogao napredovati na najvišu administrativnu razinu, on možda bi mogao učiniti istu stvar. Navukao je Gordona.

Boswell je bio u poziciji izbora da to učini, budući da je naslijedio nered koji je Gordon ostavio. I on je to učinio ljupko, s otvorenom iskrenošću i pomalo zbunjenim izgledom, kao da ne može sasvim vjerovati da je ono što je govorio Leonardu Knoxu istina. Projekt se odvijao u razdoblju od mjesec dana.

Boswell je mogao izreći svoje tvrdnje o Gordonovoj neučinkovitosti u pola sata razgovora s Leonardom Knoxom; Gordon je bio daleko od toga da bude učinkovit organizator, i to njegovo loše upravljanje odjelom za dizajn moglo se jasno dokazati, ali Boswell je iznio svoje činjenice Leonardu, pažljivo okružujući svaku činjenicu aurom koja je bila posebno proizvedena za um poput Leonardovog.

Uvjerio je Leonarda Knoxa da je Gordon previše pametan da stvori takav nered samo iz čiste gluposti i da je Gordonova svrha bila sabotirati tvrtku. Kao što je Boswell pažljivo istaknuo Leonardu u svom bezobzirnom: „Ovo, naravno, ne može biti istina, ali postoji li i najmanja šansa da je ipak točno?"  Gordon je imao šogora koji je bio izvršni direktor u kompaniji Mode koja je bila Knoxov izvanredan konkurent.

Činjenica da se konkurent nalazio na znatnoj udaljenosti i da Gordon nije vidio svog šogora dvadeset godina, bile su stvari koje su Leonardu Knoxu bile poznate, ali Leonard je imao “stvar” o konkurentima koji kradu od Knoxa, a ideja sabotaže se ukorijenila u njegovom umu. Gordonu je bilo teško dokazati da sabotaža nije bila u njegovim planovima i do trenutka kad je konačno dokazalo da je to samo glupost, Gordona su vratili u opći ured i u iznenadnom potezu koji je zaprepastio sve, a posebno Boswella, Knox Senior preselio je McDermotta u odjel dizajna kao izvršnog nadzornika nad Boswellom.

Besprijekorna nevinost koju je Boswell koristio u svom pristupu Leonardu Knoxu ostavila ga je otvorenim za kritiku da je jako bezobziran za važnu poziciju. To mu očito nije palo na pamet. Ali McDermottu je to palo na pamet. I tako je manipulirao lažima da je dvije godine kasnije, Leonard Knox je postavio baš njega, McDermotta, da nadgleda Boswella.

Možda je potreban određeni mentalitet da se prepoznaju Operatori Kuka. Znam da nitko od Knoxovih nije kužio ništa, ali jest Carmody, voditelj prodaje. I mladi Sam Jackson, dečko iz ureda. Možda moraš imati specifičan um i biti u određenoj vrsti okruženja ili biti uvjetovan tijekom određenog razdoblja da bi jasno vidio Operatora Kuke. {da bi prepoznao psihopatu - prim.prev}. Sjećam se dana kada je McDermott ponovno unaprijeđen, ovaj put na najvišu administrativnu razinu kao osobni savjetnik Leonarda Knoxa. Razmišljala sam da nije bilo nikakvog načina da se ophodim s muškarcima poput McDermotta i da pritom osjećam strah. Također mi je laknulo što nisam bila na McDermottovom putu. Kada je McDermott 'zakačio kukom' Carmodyja je bio dan kada je moj osjećaj olakšanja nestao i ostala sam suočena sa strahom.

Carmody je s Knoxom bio dvadeset godina. Bio je izuzetno sposoban u svom poslu menadžera prodaje. On je uvelike pomogao da se organizacija Knox ustoliči na poziciji koju je imala. Stalno smo slušali da McDermott neprestano podbada Carmodyja na sastancima. Carmody je zadržao je povjerenje Knoxovih dvadeset godina, unatoč svom netaktičnom postupanju s njima, jer im je priskrbljivao tone novca.

Kad je Jim Knox jednog poslijepodneva nešto pomenuo da je McDermott razvijao veliko poštovanje prema talentima Soreyja Sandersona, Carmodyjevog vrhunskog asistenta, osjetila sam da McDermott želi Carmodyjev skalp. Sorey nije bio McDermottov prijatelj, ali ni neprijatelj. kao što je Carmody očito bio.

Jer, u McDermottovu umu, nije bilo ni inča prostora za pojedinca kojeg bi vidio kao neprijatelja.

McDermott je iznenada počeo promovirati prodajnu kampanju za koju je bio siguran da je Carmody neće tolerirati utoliko što je time prekršio ideje Carmodyjevih ljubimaca o prodajnim programima. Carmody i McDermott su se nastavili raspravljati sve dok se Carmody jednog dana nije razljutio i jasno izjavio da bi radije dao ostavku nego što bi prihvatio McDermottove ideje i proveo ih u djelo. Mjesec dana kasnije Sorey je preuzeo odjel prodaje, a Carmody je napustio organizaciju.

Do tada sam već sedam godina bila u Knoxu, zarađivala izvrsnu plaću i imala mogućnost da u kratkom roku dobijem još bolju plaću. Do tada sam izgradio strah prema tom okruženju koje sam jasno vidila i vrlo dobro razumjela. Istražio sam svaku mogućnost  da pobjegnem od straha koji sam gradila i nisam ju mogla pronaći. Da sam otišla, otišla bih u drugu firmu, imala promjenu scene i priliku da pobjegnem od terora koji me je obavijao svakog jutra kad sam ulazila u Knox. Ali imala sam puno u Knoxu i željela sam to zadržati.

Toliko sam se brinula za McDermotta da sam ga konačno morala izbrisati iz misli i pretvarati se da nije bio ono što je bio, i da se stvari koje su se događale ne događaju. Kad stignete do te faze sa strahom, počinjete uzgajati čudne biljke izobličenja u svom umu. Najbolja usporedba koju mogu smisliti da ilustriram ovaj mentalni proces događa se u Orwellovoj '1984'. Tamo cjelokupno osoblje državnih službenika troši svoje vrijeme na izmjenjivanje dosjea starih novina i dokumenata, unoseći izmjene tako da se činjenice slažu s bilo kojim propagandnim programom vlade. {zvuči poznato, ha? preteče faktčekera? -prim.prev}.

To isto činite sebi mentalno kada namjerno iskrivljavate sliku koju možete jasno vidjeti. Do trenutka kada ste izokrenuli činjenice da biste se složili sa slikom koju želite vidjeti, vaša podsvijest je uslužno koračala kroz prošlost i iskrivila cijeli niz činjenica kako bi se složile s vašim sadašnjim programom samozavaravanja.

Pretpostavljam da sam imala određeni stupanj sigurnosti jer sam imala povjerenje Jima Knoxa i da je ovo faktor koji me dugo stabilizirao. Nikad nisam izgubila Jimovo povjerenje. Ali, sve što mi je Jim predstavljao na putu sigurnosti nestalo je preko noći. Ne McDermott, nego drugi čovjek, Litter, odradio je posao na Jimu.

Litter je koristio najmlađeg od Knoxovih dječaka da nabije Jima na Kuku.

Najmlađi Knox bio je najgluplji od svih i imao je najmanje šanse da uđe u posao čak i u očevoj organizaciji. Možda mu je to pomoglo da vidi stvari na Litterov način. Kada se potres završio, Jim je radio na terenu, a najmlađi Knox je nadgledao Jimov odjel s Litterom kao pomoćnikom. I sav osjećaj sigurnosti koji sam imala u odnosima s obitelji Knox je nestao. Ostala sam u sobi s očima morskog psa Littera koje su pravile rupe u meni stvarajući hladni osjećaj u mojoj kralježnici.

Nedugo kasnije, napustila sam firmu Knox. Nisam ju ostavila na način koji sam ikad mogla predvidjeti. Nikada nisam nikoga krivila za mjesece koji su uslijedili osim sebe. Litter me je mogao obraditi, ali nije ni imao prilike.

Izašla sam iz Knoxa s Kukom u leđima, Kukom koja je najviše bila moj osobni produkt. Kad sam ju konačno izvukla i dobro ju pogledala, pomislila sam da mi ju nitko nije mogao zabiti u leđa osim mene same. Jedino zadovoljstvo koje sam dobila bilo je to što sam ju uspjela sama izvući i jasno vidjeti njen oblik.

Nastavak i cijelu knjigu u PDF-u možete skinuti ovdje.