Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Novi Jeruzalem


Neka vas nitko ne zavede ni na koji na?in, jer taj dan ne?e do?i osim ako prvo ne do?e otpadništvo i ne otkrije se ?ovjek bezakonja, sin propasti... Jer, otajstvo bezakonja ve? je na djelu u svijetu, suzdržano do onda, dok se ne makne onaj koji ga suzdržava. Tada ?e bezakonik biti otkriven, njega ?e Gospodin Isus pogubiti dahom usta svojih i uništiti pojavom dolaska svoga.

Njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa velikom silom, svakakvim ?udesima i znakovima, ispraznim ?udesima – lažnim ?udesima - i sa nemjerljivim zavo?enjem prema zlu i sa svim zlobnim varkama za one koji propadaju jer nisu prihvatili Istinu ve? su odbili ljubav i mogu?nost da se spase.

I zato im Bog šalje varljive utjecaje, djela pogrešna i velike varke da povjeruju u laži, da budu su?eni i osu?eni svi koji nisu povjerovali Istini, nego su se odlu?ili za nepravednost. [ 2. Solunjanima, 3-12, odlomci, Zondervan]

Na web stanici Diagnosis 2012, možemo prona?i velik broj izlaganja na temu Zemljskih Promjena. Me?utim, iako je dobro da ?itatelj bude upoznat sa svim teorijama, ona koja nas u ovome trenutku brine naslovljena je: New Jerusalem Cube Descends in 2012 (Novi Jeruzalem Propada 2012. Godine o.p.), kao i druge ideje temeljene na magiji, Kabali, otkri?ima u Rennes-le-Chateau-u i sadržajnim objašnjenjima tekstova Fucanellija.

Nadamo se kako je ?itatelj ovog trenutnog ?lanka upoznat sa serijama: Tko je napisao Bibliju? (Who Wrote the Bible?) kao i s ?lanakom o Zecharia Sitchinovom 10. planetu (Zecharia Sitchin's 10th Planet), s obzirom da su oni osnova onoga o ?emu ?u ovdje govoriti.

Za po?etak, imamo neku ideju kako postoji vrlo velika mogu?nost da ?e se u ne tako dalekoj budu?nosti u našem solarnom sustavu dogoditi nešto neobi?no. Bazirano na povijesnim studijama, velikim dijelom potvr?enima znanstvenim dokazima i teorijom, možemo zaklju?iti da krajnji rezultat ovog „doga?aja“ (uzevši u obzir da isti može potrajati neko vrijeme) vrlo lako može uzrokovati povratak planete Zemlje u kameno doba. S tim da se ovdje ne šalim.

A u isto vrijeme otkrivamo kako nam je odre?eni sustav „nametan“ ve? tisu?e godina. Ovaj sustav je sustav vjerovanja koja kontroliraju naše razmišljanje, a baziran je na linearnom vremenu. I to je toliko važna ideja da bih je htjela malo prodiskutirati. Linearno vrijeme osnova je vjerovanja u našoj realnosti. Ono je jedna od glavnih komponenti kontrolnog sustava matrice, stoga ne mislim kako možemo prenaglasiti njegovu važnost.

Vrijeme je ono o ?emu govorimo kad raspravljamo o prošlosti. Povijest ?ovje?anstva, kad je promatramo objektivno, je strašna stvar. Brane?i se od te strahote, mnogi ljudi podižu elaborirane zaštitne mehanizme – osobne mitove, da ih tako nazovemo – kako bi mogli nastaviti s prozai?nim poslom koji nazivaju vlastiti život, neparalizirani teretom „hladnih surovih životnih ?injenica“. ?ovjek je u pravilu i u biti bespomo?an protiv kozmi?kih katastrofa, vojnih navala, socijalnih nepravdi, osobnih i obiteljskih nesre?a i ostalih napada na svoje postojanje, prebrojnih da bi ih se sve navelo. Smrt i razaranja poga?aju sve, bogate i siromašne, slobodne i robove, mlade i stare, dobre i zle, nonšalantnoš?u i samovoljom koja, kad bi se razmotrila ?ak i na trenutak, može uništiti i najpažljivije konstruirani osobni mit. To je ?INJENICA, i citiraju?i Don Juana Matus-a, “prokleto zastrašuju?a ?injenica“!

Kada ?ovjek promatra povijest, ONAKVU KAKVA JE, prisiljen je spoznati kako je on sam u ?eli?nom zagrljaju postojanja koje, ?ini se, ne pokazuje ikakve prave brige niti zabrinutosti za njegove boli i patnje. Ponovo i ponovo ?ovje?anstvo poga?aju iste patnje, pomnoženo milijunima i milijunima puta tijekom milenija. Sveukupnost ljudske patnje je strašna stvar. Mogla bih pisati do kraja svijeta, koriste?i oceane tinte i šume papira i nikada potpuno ne prenijeti grozne uvjete u kojima ?ovje?anstvo postoji.

U današnje vrijeme puno se pri?a o vremenu, jer smo pod utjecajem glasina kako prilazimo Kraju Vremena – i svijeta kao takvoga. Može li to biti istina? I ako jeste, kakav dublji smisao takva ideja sugerira o prirodi našeg svemira? A ako to nije istina, odakle dolazi i zašto je toliko popularna?

Prate?i mnoge niti koje se pojavljuju istraživanjem religioznih tema, jedna se uvijek provla?i kroz proro?anstva i ?udesa. ?ini se kako je onima, koje se drži u strahu od Gospodina, s vremena na vrijeme uvijek potreban neki nedvosmislen znak. ?udesa i vizije mogu utjecati na ?itave vojske. Možemo se sjetiti bojnoga pokli?a „Alah je Velik!“ ili tvrdnje o spasonosnoj krvi Kristovoj koja je podignuta kao štit protiv Saracena. Tako?er se moramo sjetiti zahtjeva Jahve da se „potpuno uništi“ gotovo svatko tko nije bio na strani Jošue i njegove bande. Takve „vizije“ idu daleko u iskonsku prošlost. Oko 5.000 pr.Kr., božanska Ištar se, navodno, ukazala Enme-Kar-u, vladaru Uruka, te mu naredila da pokori grad Aratta. Ali, trenutno smo najviše zabrinuti vizijama u kontekstu Biblije, s obzirom da je Biblija u ovome trenutku osnova vjerovanja nevjerojatnog broja ljudskih bi?a na planetu Zemlji, bili oni religiozni ili ne.

Hans Conzelmann, profesor studija Novog Zavjeta na Tottingen-u, priznaje kako krš?anska zajednica nastavlja postojati samo zato jer su zaklju?ci kriti?kih studija Biblije u velikom dijelu sakriveni. Joachim Kahl, diplomirani teolog Philips Sveu?ilišta u Marburg-u, isti?e: „neupu?enost ve?ine krš?ana je velikim dijelom rezultat nedovoljnih informacija pruženih od strane teologa i crkvenih povjesni?ara, koji poznaju dva na?ina prikrivanja skandaloznih ?injenica iz njihovih knjiga. Oni izokre?u stvarnost u njenu to?nu suprotnost ili je potpuno sakrivaju.“

Dr. Johannes Lehman, jedan od prevoditelja modernog izdanja Biblije primje?uje: „Evan?elisti su interpretatori, ne biografi; oni ne bacaju svjetlo na ono što je zacrnjeno prolaskom generacija, ve? zamra?uju ono što je još uvijek ostalo svjetlo. Oni nisu zapisali povijest, ve? su je stvorili. Oni nisu željeli izvještavati, ve? opravdavati.“

„Originalni tekstovi“, na koje nas se tako ?esto upu?uje u teološkim diskusijama, zapravo ne postoje. Ono što postoji su transkripti koji vuku podrijetlo izme?u 4. i 10. stolje?a. I to su transkripti transkripata, otprilike 1500 njih, i niti jedan se ne slaže s drugim. Izbrojeno je više od 80 000 varijacija. Ne postoji niti jedna jedina stranica „originalnih tekstova“ bez kontradikcija. U najuglednijem od tekstova, Codex Sinaiticus-u, izbrojeno je 16 000 ispravaka koje se može povezati sa sedam „korektora“. Ovi ispravlja?i radili su svoje „ispravke“ na temelju razli?itih razumijevanja stihova te su funkcije teksta transformirane prema onome što je percipirano potrebnim u doti?nom vremenu.

Dr. Robert Kehl, Zurich, piše: „?esto su isti odjeljci 'ispravljani' od strane jednog ispravlja?a u jednom smislu i u istom trenutku 'zabilježeni' u obrnutom smislu od strane drugoga, potpuno ovisno o tome koje se dogmatsko vi?enje trebalo obraniti u odre?enoj školi. A u svakom slu?aju, potpuno kaoti?ni tekst i nepopravljiva zbrka ve? se pojavila, bilo zbog individualnih 'ispravaka', ali ?ak i više zbog onih namjernih.“

Otac Jean Schorer, dugogodišnji spiritualni savjetnik katedrale Saint-Pierre u Geneva-i, zaklju?io je da je teorija o božanskoj nadahnutosti Biblije u toliko potpunoj kontradikciji s elementarnom, osnovnom bazom znanja normalnog ljudskog razuma i da je ona tako o?ito pobijena Biblijom samom, da bi je samo potpuno neuka osoba branila, dok bi joj samo ljudi kojima je bilo kakav oblik kulture uskra?en vjerovali.

Dr. Robert Kehl piše u Die Religion des modernen Menschen: 'Ve?ina vjernika u Bibliju naivno vjeruje kako je ona oduvijek postojala u obliku u kakvom je oni danas ?itaju. Vjeruju kako je oduvijek sadržavala iste odjeljke koje danas pronalaze u svojim osobnim primjercima. Oni ne znaju – i ve?ina ne želi znati – da otprilike 200 prvih godina krš?ani nisu imali nikakve 'zapise' osim onih iz Starog Zavjeta, a da ?ak ni starozavjetni kanon u danima ranog krš?anstva nije još bio definitivno sastavljen; da su pisane verzije Novog Zavjeta u to vrijeme tek polako po?ele nastajati, ali da dugo vremena nitko nije niti pomišljao smatrati ih Svetim pismom; da je prolaskom vremena postao obi?aj ?itati ih za vrijeme bogoslužja, ali ?ak i tada nitko nije ni sanjao tretirati ih kao Sveto pismo, u istom rangu sa Starim zavjetom, a da se ta ideja po prvi puta pojavila u trenutku kada su se razli?ite frakcije krš?anstva po?ele boriti jedna protiv druge te se javila potreba za osiguranjem, ne?im obvezuju?im; da su ljudi tek oko 200 g.n.e. te zapise po?eli gledati na današnji na?in, kao Sveto Pismo.

Kada pogledamo na stvaranje Biblije, onako kako se stvarno doga?alo, tamo ne nalazimo niti trunke „Svetog Duha“. I to je jednostavna ?injenica. I mnogo ljudi u „biznisu“ religije to znaju.

Pa ipak, naše institucije visokog obrazovanja generalno imaju specijalizirane fakultete za u?enje teologije, financirane od strane poreznih obveznika, bilo krš?anskih, bilo židovskih. ?ovjek bi pomislio da studenti teologije tako?er u?e i druge nauke poput matematike, stranih jezika, prirodnih znanosti, itd. Pitanje koje se tada postavlja je: kakva se ?udna distorzija, kakva se neshvatljiva korupcija doga?a u ljudskom umu da je ?ovjek u stanju toliko potpuno odvojiti cjelokupno akademsko znanje od onoga što ?uje da mu se propovijeda. Kakvo ispiranje mozga može tako u?inkovito uzrokovati zaboravljanje najosnovnijih ?injenica?

Dakle, kako se to dogodilo? Logi?nome, inteligentnome ljudskom bi?u je doslovno nevjerojatno da je bajka Biblije – Rije?i Božje – preživjela toliko dugo. Ne postoji ništa s ?ime bi to mogli usporediti u ?itavih sedam tisu?a godina ljudske povijesti kojih smo svjesni. Nazvati je „vre?om laži“ ?ini se dosta grubim, ali je sve o?itije kako ona namjerno navodi na potpuno pogrešne zaklju?ke. I u tom slu?aju, kako bi je druga?ije trebalo nazvati?

Krš?anski teolozi tvrde da su Isusova u?enja (što je ustanovljena religiozna dogma) bezuvjetno ispravna. Rudolf Augstein pita: „...s kojim se pravom krš?anske crkve referiraju na Isusa koji nije postojao u obliku u kojem tvrde, na doktrine koje on nije u?io, na apsolutni autoritet kojem se on nije pokoravao i na utvr?ivanje o?instva od Boga na koje on nikada nije polagao pravo?“ (Jesus Menschensohn, Munich, 1972)

Naravno, svi ovi problemi doveli su do mnogobrojnih interesantnih teoloških rješenja. Nevjerojatno je koliko mogu biti kreativni pravi vjernici kad se suo?e sa ?injenicama da ova ili ona ideja koje su se držali toliko dugo vremena više nije održiva.

U današnje vrijeme, kad postoji sveop?e dijeljenje informacija vezanih za anomalijska pojavljivanja onoga što sada zovemo „vanzemaljci“, prirodno je dovelo do identifikacije Isusa sa teorijom „me?u-zvjezdanog astronauta“. Isus je „vanzemaljac“.

Dr. Vyatcheslav Saitsev sa Sveu?ilišta u Minsku tvrdi da je Isus došao iz svemira. Njegova ideja glasi da je Isus predstavnik više civilizacije i da je to objašnjenje njegovih natprirodnih mo?i. Zabilježio je: „Drugim rije?ima, Božji silazak na Zemlju je kozmi?ki doga?aj.“

On možda i nije tako lud. Jedino pitanje je: O kojem se Bogu radi?

U isto vrijeme, ekipa koja zastupa Svetu krv, Sveti Gral, zaposlena je zakuhavanjem „božanske krvne linije“. Ova ideja poja?ana je Laurence Gardiner-om koji je povezao krvnu liniju Svetog Grala s vanzemaljcima. Tako?er, po ?itavoj zemaljskoj kugli nailazimo na gomilu pravovjernika koji propovijedaju evan?elja od onih slatkih i na pomo? spremnih Sivih i reptilskoga Gospoda, koji nas uistinu voli i nikad ?ovje?anstvu nije u?inio ništa osim što nas je u?io kako biti civilizirani.

 Usporedno, imamo o?igledni plan „postepenog otkrivanja“ putem Vlade i njenog svemirskog programa te velikog „guranja“ ususret instituciji Jedne Svjetske Vlade.

Dakle, imamo pravo pitati: što se, dovraga, uistinu doga?a? Što zna?i govoriti o „Novom Jeruzalemu“ kada, u svjetlu ?injenica, otkrivamo da su sve što je imalo veze sa Starim Jeruzalemom bile laži i dezinformacije potekle od lukavog Jahve/Jehove, frajera koji želi kontrolirati?

Izgleda da je stvarnost, da su židovstvo, krš?anstvo i islam bile specifi?no dizajnirane religije, stvorene samo kako bi proizvele odre?eno ozra?je koje je poželjno nekome u odre?enom trenutku u vremenu. I ponovno, imamo pravo pitati – kome?

Kada se odmaknemo od situacije, stvar koju vidimo je kako je proro?anstvo centar židovsko-krš?ansko-islamske tradicije. Proroci ovih religija bili su u direktnom kontaktu sa Kreatorom Svemira (ili su bar tako rekli) i taj kreator je, ?ini se, bio prili?no „osoban“, u smislu iskazivanja osobina li?nosti, hirova, što voli, a što ne voli. Njegovi proroci su, razumljivo, bili privilegirani glasnici, primatelji njegovih božanskih otkrivenja, a koja od tada dijele ?ovje?anstvo na one koji im vjeruju i one koji ne vjeruju. Naravno, oni koji ne vjeruju su prokleti.

Krš?anska religija i njeni New Age izdanci su glavni predlaga?i brojnih scenarija Kraja Svijeta s kojima smo najviše upoznati. Scenariji o kraju ve?inom vuku podrijetlo iz Apokalipse, eshatoloških zapisa Novog i Starog zavjeta. A najsimboli?niji i najupe?atljiviji prikazi o kraju svijeta dani su u završnoj knjizi BIblije – Otkrivenju.

Otkrivenje je teško razumljivo djelo. Vjerojatno niti jedan drugi zapis u povijesti nije bio potpunije pretraživan i šire interpretiran. Ono je kraj-svijeta legenda, sudnji-dan pri?a na LSD-u, s virtualna-stvarnost specijalnim efektima. Ono je izvor za lude proroke, „tvorce“ propovjedi, magove apokalipse, fanati?ne pravovjernike, drugorazredne tvorce filmova i nitkove svih vrsta i oblika.

Otkrivenje je sa?injeno kao proro?ka vizija, podijeljeno u 6 dijelova punih simbolizma i numeroloških kodova. Broj 7, koji tradicionalno simbolizira savršenstvo, pojavljuje se 54 puta. Dvanaest, poistovje?eno sa plemenima Izraela, pojavljuje se 23 puta. Numeri?ke poveznice sa zvijerima, pe?atima, rogovima, crkvama i ostalim artefaktima prona?enima u Otkrivenju, vuku podrijetlo u anti?koj vještini gemantije. Religijski mistici gr?kih i rimskih vremena pretpostavljali su da mnogi sveti tekstovi, uklju?uju?i Bibliju, imaju kako doslovno, tako i i dublje zna?enje, koje je mogu?e otkriti numeri?kom analizom slova i imena. Ova se knjiga, kao niti jedna druga, tako?er razme?e mnoštvom likova – bludnicama, zvijerima, an?elima koji pušu trube i otvaraju svitke, 144 000 sljedbenika i naravno, Sotonom glavom i bradom, koji završava pokoren, oslobo?en, zarobljen još jednom te kona?no osu?en na vje?nu vatru nakon kataklizmi?ke borbe Armagedona.

Otkrivenje je djelo fantasti?nih, ?ak poreme?enih proporcija. Kada se, na primjer, oglasi 6 truba, 200 milijuna jaha?a sliju se s istoka kako bi pobili tre?inu svjetske populacije. Njihova usta bljuju vatru, dim i sumpor, ali ?ak ni toliko krvoproli?e ne sprje?ava bezbožnike u štovanju idola od zlata, bronce i srebra. Divovska se planina sru?ava u more (komet ili asteroid?) i tre?ina morskog života umire. Tre?ina sun?eve, mjese?eve i zvjezdane svjetlosti se gasi; voda je otrovana, pojavljuju se skakavci, ?udovišne krilate zvijeri vo?ene Abaddonom, an?elom uništenja. ?ak ni Godzilla nema šanse u ovom kozmi?kom prevratu.

Sukobi i razaranja provla?e se kroz stihove Otkrivenja. U svojoj bujnoj maštovitosti i traumatskome proro?anstvu ono posramljuje bilo što stvoreno u moderna vremena, od jezivih slika Poa i Clive Baker-a, do Wagner-ovih apokalipti?nih Prstena Nibelunga. Ono je Majka svih vizija smaka svijeta, gotovo rupa bez dna puna sirovina za ljudsku maštu, toliko bogata i povremeno nedosljedna, da se simbolizam može tuma?iti kao opis bilo ?ega skrivenog u našim najdubljim strahovima i ?ežnjama.

Nije prošlo dugo od stvaranja Otkrivenja da ljudi po?nu interpretirati stihove u skladu s vlastitim o?ekivanjima i psihološkim potrebama. Rani krš?ani vjerovali su kako su smak svijeta i ponovno pojavljivanje Mesije blizu. Kristova povratna karta kupljena je za njihovo vrijeme. U tom kontekstu, kažu mnogi biblijski u?enjaci, eshatološka literatura kao što je Otkrivenje nije opisivala daleku bitku u stilu Ratova zvijezda, koja stavlja Jahvu nasuprot Sotoni, nego progonstva rane krš?anske crkve od strane zlo?inaca poput Nerona ili Domicijana. [...]

Od najranijih dana Crkve, o?ekivanje milenija – tisu?godišnje vladavine povratni?koga Krista - bilo je po?etak sukoba s utvr?enom Crkvenom politikom.

Ondje gdje je danas Turska, ?ovjek imenom Montanus tvrdio je kako je iskusio viziju nebeskog Novog Jeruzalema koji se sprema si?i na zemlju. Ovo utopijsko proro?anstvo ubrzo je kategorizirano kao prijetnja crkvenim autoritetima te je Hippolytus, pišu?i 215 g.n.e. optužio vjernike u montanizam za herezu, a me?u grijehe je uklju?eno i slušanje proro?anstava otkrivenih ženskim prorocima. Montanizam se nastavio širiti, posebno nakon Tetulliana – briljantnog pravnog u?enjaka ro?enog u Kartagi i preobra?enog na krš?anstvo 196.g. – koji se pridružio pokretu. I on je prijavio viziju nebeskog grada koji silazi sa nebesa, metaforu koja se održala stolje?ima. [...]

Za sljedbenike gnosti?kog proroka Cerinthus-a bilo je to vrijeme za žetvu povlastica bezuvjetne vjere. Iako je gnosticizam uklju?ivao duhovne doga?aje prore?ene u Otkrivenju, još uvijek je bilo onih koji su inzistirali da Raj može postojati na Zemlji. Cerinthus je prigrlio milenarizam, oblik apokalipti?ne vizije koja je opisivala tisu?lje?e kao fizi?ki i materijalni period. Cerinthus je rekao kako ?e nakon uskrsnu?a do?i zemaljsko kraljevstvo Krista te da ?e tijelo, tj. ?ovjek, ponovni stanovnik Jeruzalema, uživati u užicima. Dodao je: „Kraljevstvo Krista ?e sa?injavati zadovoljavanje želudca, ?ak i nižih organa, jedenje, pijenje i bra?na zadovoljstva.“ Zbog toga ne za?u?uje da je ta vizija senzualne ekstaze potaknula jednog od tadašnjih pisaca da opiše Cerinthusa i njegove sljedbenike: „veliki je entuzijazam pratio njegove pristaše za takav završetak...“

Mnoštvo milenarista vjerovalo je kako ?e u mileniju svi oblici fizi?kih želja biti zadovoljeni, kako ?e muškarci sve žene smatrati lijepima i voljnima za sudjelovanje u putenim strastima. Ostali su smatrali da ?e žene ra?ati mnogo djece, ali bez poro?ajnih muka ili ?ak nepogodnosti seksa. Doista, raznobojna paleta milenaristi?kih vi?enja stolje?ima se fokusirala na seks. ?esto su muškarci (posebno oni na vode?im pozicijama) bili primamljeni vizijama zavodni?kih i voljnih žena „mladenki Kristovih“ na zemlji, izabranih da prime „sjeme“ karizmati?nog proroka, ?ak i ako je njegovo ime Joseph Smith, Rajneesh ili David Koresh. Ova preokupacija „sjemenom“ u suglasnosti je s današnjima anti-utopijskim, apokalipti?nim sektama, posebno onima sklonima rasnim motivima „zaštite potomstva/sjemena“ od „zaga?enja“ nametnutoga od strane drugih grupa.

Ova o?ekivanja raširena u ranim krš?anskim zajednicama rezultirala su zna?ajnim problemima za Crkvene Oce, koji su se bacili na posao kodiranja dogmi i konstruiranja dalekosežnog crkvenog pokreta. Previše stada je radije o?ekivalo kraj, nego živjelo i imalo sustav vjerovanja kakav su biskupi zahtijevali. Groznica kraja svijeta jednostavno nije željela pro?i i previše stada se koncentriralo na hedonisti?ki Novi Jeruzalem, spasonosni Las Vegas s nagradama, luksuzom, sre?om, nate?enim trbusima i vatrenim bedrima.

U Sjevernoj Africi uzdigli su se donatisti, vo?eni Tyconious-om, koji su propovijedali da ?e svijet do?i kraju 380.g. Augustin, tada biskup Hippo-a, namjerio se na sektu u naporu da pobije ono što je ozna?io „zastarjelim i neprimjerenim snovima o zemaljskome raju.“ Poslije njegove smrti, 430.g., Crkveni koncil u Ephesusu proglasio je doslovnu viziju fizi?koga, zemaljskog milenarizma utopijom. [...]

Do 1500. godine postojao je stalan dotok proro?anstava o kraju svijeta, a sablasna igra poga?anja „imena antikrista“ bila je u modi. Hieronymous Bosch dao je Europljanima živopisnu viziju pakla i vraga, koja kao da je proizašla iz no?ne more. Devet godina nakon njegove smrti proroci su prorekli 1. velja?e 1524. kao Sudnji Dan, ovoga puta u obliku potopa. Tisu?e ljudi, posebno u Engleskoj, napustilo je svoje domove i pošlo u više krajeve. 1. velja?e je došao i prošao, a astrolozi su brzo „revidirali“ svoje kaukulacije i pomaknuli ih na neko drugo stolje?e. [...]

Zajedno s proro?anstvima o kraju svijeta došle su i tvrdnje o mesijanskom naslje?u. Biblijska eshatologija prorokovala je Armagedon (kao ultimativni sukob dobra i zla), su?enje dušama i milenij – tisu?godišnju vladavinu Krista na Zemlji. Otkrivanje znakova nadolaze?e apokalipse zahtijevalo je jednako snažne napore za lokaliziranjem Mesije, vratara u periodu Novog Jeruzalema. Samoprozvano mesijanstvo postojalo je, naravno, još od vremena za koje se tvrdi da je Isus hodao zemljom. Ali razli?iti „kristovi“ novozavjetnog vremena pra?eni su u potonjim stolje?ima ljudima koji su vezali svoje sudbine za otkrivanje apokalipti?nih proro?anstava. [...]

Proricanja krvi i propasti vezanih za kraj svijeta bilo je svih vrsta, pra?enih hordom „željeli bi biti“ spasitelja i mesija. Bilo je i gr?evitih periodi?nih valova apokalipti?ne groznice, zajedno s neprestanim lovom na antikrista i ostale likove iz scenarija Otkrivenja, a ova bizarna povijesna salonska igra traganja za antikristom posebno je naglašena u vremenima socijalne nesigurnosti i dislokacije. Identificirani bestijarij tako je uklju?io Frederika II. u 13.st., Napoleona, brojne pape, Hitlera, Staljina, Pol Pota, Fidela Castra, Henryja Kissinger-a i kralja Španjolske, Juana Carlosa. (Unato? ?injenici da vlada malobrojnom i siromašnom oto?nom nacijom, Castro je izabran za antikrista zahvaljuju?i CIA-inoj skrivenoj operaciji kada je ta obavještajna služba pokušala inscenirati pobunu protiv mo?nika s cigarom. Špijuni u Langley-u stvorili su instant-proro?anstvo kako Djevica Marija dolazi spasiti Svijet, ali ?e zaobi?i Kubu, s obzirom da su tamošnji ljudi „nedostojni“ i „grešni“ zbog toleriranja Fidel-a.)

Me?utim, eventualni gubici antikrist-kandidata, zbog smrti umirovljenja ili drugih okolnosti, ne zaustavljaju igru ili utažuju že?. Novi kandidati brzo se pronalaze, jednako kao što nova doga?anja upotpunjuju kalup apokalipti?nih proro?anstava. Ratovi, gladi, poplave, trenutne politi?ke promjene, pomicanja planeta, ?ak i pomr?ine Sunca, angažirani su kao žito za mlin posljednjeg suda. Kada se, na primjer, komet Shoemaker-Levy slomio u komade i udario u Jupiter 1994., svi, od new-agera do tradicionalih indijskih religionista, uvidjeli su to kao znamen – samo se nisu mogli to?no složiti ?ega.

Apokalipti?no vjerovanje sli?no je ostalim oblicima religijskog stava. Posjeduje nevjerojatnu imunost prema istini i ima osobinu rastezljivosti koja doktrinama, fobijama i vjerovanjima dopušta beskona?na preoblikovanja kako bi podržavale milenijaristi?ko shva?anje, a groznica ?e buknuti djelomi?no i stoga što je toliko ljudi o?ekuje.

Za mnoge pojedince, uklju?uju?i i desetke milijuna fundamentalista ili evan?elisti?kih krš?ana i blagoslovljenih new-agera, prijelaz milenija bio je pun obe?anja da ?e se nešto važno i zna?ajno dogoditi. Stajali su na pragu 2000. spremni za zadnji tango planete Zemlje, a koreografiju crpili iz odlomaka Biblije, rukotvorina new-age ki?a ili apokalipti?ne doktrine koja se tek treba pojaviti na ulicama – ili možda iz svih triju. [...]

Za krš?ane, posebno one koji Bibliju shva?aju doslovno, postoji nekoliko interpretacija kraja svijeta, a postoje i prili?no ?udne mješavine koje se može izumiti i popularizirati da bi se uklopile u ne?iju percepciju ili okolnosti. Uzimaju?i u obzir popularnost njegovih knjiga, milijuni se, o?ito, moraju slagati s Halom Lindseyem, pop-kulturnim glavnim bubnjarom Apokalipse, kada kaže da „malo ljudi danas sumnja da se povijest kre?e prema nekom obliku klimatske katastrofe“... Redoslijed i detalji variraju ovisno za koji se scenarij odlu?ili ili ?ak postoji i varijanta višestrukog zanosa u kojoj se izabrani (živi i mrtvi) uzdižu na nebesa. Lindsey, Pat Robinson, Jerry Falwell i mnogi visoko profilirani krš?anski desni?ari smatraju se stru?njacima koji vjeruju u odre?enu eru prošlosti. U ovoj kategoriji može se prona?i ergela kraj-svijeta tendencija i kampova. „Presjeci-i-Bježi-Pred-Nevolju-Spašenici“ vjeruju kako ?e se uzdizanje izabranih dogoditi kao prethodnica sedmogodišnjem razdoblju patnje. Za vrijeme spasenja izabrani od Boga uzdi?i ?e se na nebesa. Mrtva tijela ?e se, ako je potrebno, rekonstruirati, kako bi se omogu?io proces. A sedmogodišnje razdoblje turbulencija sadržava sve strahote navedene u Otkrivenju, uklju?uju?i glad, rat, pošasti te vladavinu antikrista. [...]

„Prva Plemena“ doslovno ?ekaju Krista i kozmi?ku konjicu da se pojavi upravo u trenutku dostatnom da bi se izabrani spasili (prema nekim interpretacijama taj broj je 144 000), dok svi ostali ostaju podnositi agoniju. Bilo otkupljeni dobrim djelima ili ?vrstom vjerom, izabrani se uzdižu na nebo kako bi izbjegli Sotonin zadnji zahvat prema mo?i. [...]

Tako?er postoje i Srednje-Nevoljni-Ushi?enici, prema kojima Krist izabire pri?ekati tri i po godine prije nego ih spasi to?no usred progona. Do tog vremena (tri i po godine) Antikrist je osvojio kontrolu nad svijetom i prema modernim verzijama upravo provodi gnjusna smaknu?a vjernika, zapljenjuje Biblije, promi?e bezbožnu jednu svjetsku vladu i stavlja fluor u zalihe vode. Oni koji odbijaju nositi zastrašuju?u „oznaku zvijeri“ – tetovažu ili bar kod za koji neki vjeruju da ?e biti žigosan na sva?ije ?elo ili ruku – su obilježeni i zabranjeno im je bavljenje bilo kakvim poslom. „Ljudi od vjere“ podnose progone otprilike u obliku obrnute inkvizicije. Vladaju dekadencija i razvrat, a „istinska crkva“ zamijenjena je krivovjerjem kojim predsjedava antikristov „bo?ni udarac“, lažni prorok. [...]

Neka proro?anstva inzistiraju da antikrist živi danas, da je u srednjim godinama te se upravo sprema preživjeti neku nesre?u koja ?e na njega usmjeriti javnu pozornost. [...]

Neotribulacionisti su pogodno prikazani kao skupina „izdrži-?vrst-kroz-katastrofu“. Oni su vjernici koji vide skorašnji dolazak mnoštva patnji u vrijeme kada njihov bog izabire obra?unati se s grešnicima. Izabrani moraju izdržati kroz sve nevolje, a njihovo potoni-ili-plivaj-sudnji-dan-obe?anje privla?i mnoštvo desni?arskih preživljavateljskih tipova, posebno onih u teološko-politi?koj orbiti pokreta kao Krš?anski Identitet ili Arijska Nacija. Neotribulacionisti ne vide Zvjezdane staze u bliskoj budu?nosti. Dogodit ?e se nuklearni rat, financijski kolaps, zavladat ?e bijes (obi?no vo?en testosteronom prenatrpanim crncima), nasilno miješanje rasa i zlostavljanja djece od strane degeneriranih homoseksualaca. Zato – radite zalihe konzervirane i sušene hrane! Njihov Isus ?esto nosi tetovaže svastike i Dr. Martens ?izme, te ?e provesti sedam godina praše?i stražnjice ljudskoj vrsti. Svatko tko je dovoljno sretan preživjeti, mora pretrpjeti patnje i ?ak nema nikakve garancije da ?e i nekolicina izabranih preživjeti. Otprilike jedina nada koja postoji me?u nekima od njih, je da ?e nakon što otprilike tri ?etvrtine populacije umre (neki od njih vješanjem ili od metka), izabrani – neizbježno bijelci – stvoriti neki oblik uniformirane utopije oslobo?ene drugih rasa i rep muzike. [...]

Postoji tako?er i Djelomi?no-Ushi?eni?ki scenario, prema kojem se uzdizanje doga?a tijekom nemira. Isus se vra?a i kona?no nastupa tisu?godišnje razdoblje mira iza kojega slijedi vje?nost. Ali u svim tim mogu?im verzijama kraja vremena, Antikrist i njegove legije bjesomu?no tr?karaju i upuštaju se u posljednje trenutke slavlja u bitci za Armagedon. U vrijeme Ivana, za kojeg se sumnja da je autor Otkrivenja, Armagedon je bio Har-Megiddon ili „Planina Megiddo“, maleni grad 55 milja od Jeruzalema, Otprilike 1500 g.pr.Kr. faraon Thutmoses III. tamo je porazio Caanance. 608.pr.Kr. Megiddo je ponovno bio mjesto bitke judejskog kralja Jošue i još jednog vladara Egipta. Prema 2 Kraljevi 23:29: „Faraon kralj Egipta krenuo je protiv kralja Asirije ... a kralj Jošua krenuo je protiv njega; i smaknuo ga je (Jošua) kod Megidda...“[...]

Za pisce Biblije i neke od ostalih, Armagedon predstavlja posljednje Sotonino uporište, a unato? njegovoj beskona?noj mo?i, progonima i bar kodovima, prori?e mu se pad i završetak u vje?nom progonstvu, u goru?em jezeru vatre. Zajedno sa Hal Lindsey-em, ove Omni-max verzije završnih dana, promicane su od strane bezbrojnih fundamentalista me?u kojima je i Salem Kirban, ?ije su knjige pronašle put ?ak i do polica supermarketa i trafika.

„U nekom trenutku bliske budu?nosti više milijuna ljudi ?e iznenada nestati s lica Zemlje u treptaju oka“, Kirban uvjerava svoje ?itatelje. Njegove knjige opisuju detaljan vremenski raspored doga?aja tijekom završnih dana. Prema njegovom shva?anju, svaki simbol i metafora u Otkrivenju ima odgovaraju?i lik ili doga?aj u budu?nosti. Drugi pe?at, jaha? na crvenom konju, rijeke krvi – sve ovo je stvarno. (Conrad Goeringer)

Iako je ovo bio prili?no satiri?an prikaz teme Sudnjeg Dana i dalje je dosta to?an u terminima mnogobrojnih i raznovrsnih interpretacija koje su dane ovoj Majci svih proro?anstava o Sudnjem Danu. Iako imamo tendenciju slagati se s ve?inom autorovih primjedbi o interpretacijama Otkrivenja, nemamo nikakvu namjeru baciti dijete skupa s vodom za kupanje. Svatko s o?ima, ušima i barem pola mozga može vidjeti da s našim svijetom i stvarnoš?u nešto nije u redu, i jednom kad se to uo?i, i jednom kada su pitanja postavljena, a što tada vodi do istraživanja, dolazimo do ideje da ?e se nešto stvarno i dogoditi!

Nadam se da je ?itatelj primijetio poveznice s milenarizmom. Prema njihovom konceptu, koji je formiran u srednjovjekovnim vremenima, izvorna, primitivna ideja o kozmi?kim igrama bogova iskrivljeno je protuma?ena. Propušteno je razumjeti kako je „sijanje sjemena“ vezano za stanje svjesnosti ili vjerovanja: Svjesnosti Grala.

Kako smo više ili manje dekonstruirali Bibliju, zna?i li to da jednostavno možemo potpuno odbaciti Otkrivenje i ostala proro?anstva? Bilo bi lijepo tako misliti, ali kao što smo ve? primijetili, iako Kontrolni Sistem uvijek uska?e u sanaciju štete, on to ?ini vrlo pažljivo! Pri pisanju Starog zavjeta pisci nisu mogli jednostavno odbaciti jezi?ne predaje i tradicije, ve? su ih upotrijebili na vrlo specifi?an na?in. Kako smo vidjeli iz analize Starog zavjeta, ?ini se da je sve što je bilo pozitivno izokrenuto i okrenuto naglava?ke. Isto važi i za Novi zavjet. Gledaju?i iz druga?ije perspektive, možemo pro?itati i vidjeti da je pravi „Isus“ iz mita o?ito postojao. I on je podu?avao nešto što je u to vrijeme predstavljalo „opako praznovjerje“. Što god da je podu?avao, iskrivljeno je i zataškano, a što je bilo mogu?e napraviti samo korištenjem ve? postoje?e oralne tradicije. I ?ini se da je baš to na?in na koji Kontrolni Sistem djeluje.

Ali je tako?er o?ito kako postoji još jedan modus operandi: „Božansko proro?anstvo“ iz „samog vrha“, iako ono dolazi iz izvora kojima naša dobrobit o?ito nije u interesu. U Katarskom Ivanovom Gospelu, sljede?i odjeljak govori nam nešto vrlo važno:

I poslije toga sam ja, Ivan, pitao Gospodina: Kako to da ljudi kažu da su Adam i Eva stvoreni od Boga i poslani u Raj da bi ispunjavali zapovjedi Oca, a bili su izru?eni u smrt? I Gospodin mi re?e: Poslušaj, Ivane, koji si voljen od mojega Oca; neozbiljni ljudi govore u svojoj obmanutosti kako je moj Otac stvorio tijela od gline: ali on je Duhom Svetim napravio sve mo?i nebesa, a oni su se našli s tijelima od gline zbog uzdizanja te su zbog toga izru?eni smrti.

Ponovo ja, Ivan, pitah Gospodina: Kako je ?ovjek po?eo imati duh (dušu) u tijelu? I Gospodin mi odgovori: Odre?eni an?eli su pali i ulaze u tijela žena, i primaju tijelo zbog žudnje za tijelom (fizi?kim), i tako je duh ro?en od duha, a tijelo od tijela, i tako je kraljevstvo Sotone postignuto na ovome Svijetu i me?u svim nacijama.

I re?e mi: Moj Otac mu je dao da vlada sedam dana, koji su sedam doba.

I pitao sam Gospodina: Što ?e biti u tim vremenima? I on mi odgovori: Od vremena kada je vrag pao iz milosti (slave) Oca te (izgubio) svoju slavu, sjeo je na oblake i poslao svoje poslanike, ?ak i an?ele vatre Adamu, ?ak i Enohu, njegovom slugi. I uzdigao je (Sotona) Enoha na nebeski svod, i pokazao mu svoje božanstvo, i zapovjedio da mu se da pismo: a on (Enoh) je sjeo i zapisao šezdeset i sedam knjiga. I zapovjedio je (Sotona) da ih (Enoh) treba odnijeti na Zemlju i predati svojim sinovima. I Enoh pošalje svoje knjige na Zemlju, i dostavi ih svojim sinovima, i tako Sotona po?e u?iti ljude obavljanju obi?aja žrtvovanja i svojih nemoralnih tajni, i tako sakrije kraljevsko nebesko od ljudi. I rekao im je: Znajte da sam ja vaš Bog i uz mene nema niti jednoga drugog.

I zato me moj Otac poslao na svijet, da bih mogao obznaniti ljudima da mogu spoznati zlo sredstvo vraga.

Dakle, otkud dolazi Otkrivenje i koliko je pouzdano? Kasiopejci su rekli kako takve informacije mogu „dolaziti od ne-ljudskih izvora znanih po velikoj to?nosti kada im to odgovara“. I mislim da u tome smislu moramo gledati na Otkrivenje.

Otkrivenje je jedna od najmanje shva?enih knjiga Biblije. Pripisano je Sv. Ivanu apostolu. Niti jedan teolog zapravo ne zna što bi s njime i najsmislenije objašnjenje koje sam ikada ?ula bilo je ono što su o njemu rekli Kasiopejci. Knjiga je vrlo popularna me?u ekscentricima i onima koji o?ekuju smak svijeta kao što su Jehovini Svjedoci. Charles Manson, ubojica glumice Sharon Tate i nekih njenih prijatelja 1969., bio je sljedbenik Apokalipse. Shvatio je pjesmu Beatlesa „Revolution“ (Revolucija) kao igru rije?ima „Revelation“ (Otkrivenje) i interpretirao je kao svoju osobnu poruku povezanu s 9. poglavljem Knjige Otkrivenja. Kao i toliko mnogo drugih lu?aka, povezao je sve (u ovom slu?aju i Apokalipsu i pjesmu Beatlesa) sa sobom. Bio je vo?a izabranog ?ovje?anstva koje ?e preživjeti katastrofu kojom se Bog upravo sprema pogoditi svijet, isto kao i instrument božjeg razaranja na osu?enim 'praš?i?ima' poput pokojnih veli?ina Hollywooda. Ovakva upotreba Apokalipse me?u sumanutim milenaristi?kim pokretima nije neobi?na: Apokalipsa je manifest o?ekivanja Sudnjega Dana i definitivno je rezultat bolesnoga uma. Ali to je, po mom mišljenju, um 4. denziteta OPS-a, s punom svjesnoš?u o onome što ?e se na ovome planetu dogoditi u ne tako dalekoj budu?nosti.

I to je, na kraju, razlog zašto je ovo proro?anstvo dano i uklju?eno u kanon. Ono je skriveni as kojeg OPS planira odigrati.

Kako možemo otkriti OPS utjecaj u Otkrivenju? Pa, jednom je netko spomenuo ideju da bi ono moglo biti dano od strane sli?nih „an?ela“ kao i onih koji su ?askali s Dr.Dee-jem i njegovim partnerom Kelly-jem. Prili?no je jednostavno „?itati retke sile“ koji se provla?e kroz tekst.

Psiho-patološka pretraga teksta dovodi do zaklju?aka koji su prili?no daleki trenutnim teološkim mišljenjima. Apokalipsi je karakteristi?na megalomanska atmosfera, strašna agresivnost i bezgrani?na narcisoidnost. Simptomi su joj glasni zvukovi, pla?; simbolizam, pedantne ekspresije; vi?enja ?udovišta i zvijeri; halucinogeno stanje; osje?aj nadolaze?e katastrofe, tipi?no sistematsko objašnjenje sakupljenih ranijih proro?anstava (Enoh, Ezekijel i Danijel su uba?eni u zabludu), a abnormalnost mentalnih procesa može se lako pokazati. Brojne ekspresije inspirirane su enormnim napumpavanjem ega: slava mu i mo?, omnipotencija, svi ?e vidjeti njegovu mo?, uništit ?e Zemlju i sve ljude, on je Sin ?ovje?ji; upareno s enormnom narcisoidnoš?u: i obožavat ?e ga, svi moraju pjevati u njegovu Slavu jer samo on posjeduje mo? i mudrost (5:12), samo je on dostojan primati Slavu, samo je Janje dostojno otvoriti knjigu sa sedam pe?ata, on je Kralj Kraljeva, Vladar Vladara.

Sve kazne su strašne: krv obilno te?e, Rim ?e biti uništen u jednome satu ili jednome danu (18:8-9), sve kraljeve, sve vojnike, sve njihove konje, proždrt ?e ptice, zvijeri ?e žive izgorjeti, a svi ostali bit ?e ubijeni od Krista samoga (19:17-21), sva živa bi?a u morima ?e umrijeti (16:3), itd. I sve ove katastrofe posljedica su božjeg gnjeva. Rim je opisan kao velika kurva, a Rimsko carstvo poistovje?eno je sa Sotonom samim. Sva ova ljutnja, sve ove katastrofe, posljedica su ?injenice da se za sve ostale pretpostavlja kako su neprijatelji Isusa i zbog toga krivi i zaslužili uništenje. Samo oni koji su izabrani vladat ?e s Kristom kroz 1000 godina.

Ova neizmjerna, iracionalna agresivnost posljedica je enormnog napuhavanja ega. Patološki karakter takvih mentalnih procesa dobro je poznat. Precizni pregled Apokalipse otkriva: 1) tipi?no židovski, ne gr?ki stil, uklju?uju?i obilnu upotrebu veznika, a manjak uporabe ?estica; 2) ne Ivanov stil, kada se uspore?uje sa njegovim gospelima i poslanicama. Autor definitivno nije Grk, vjerojatno je Židov i definitivno nije Ivan Evan?elist.

Još jedno obilježje je ustrajanje na tome da vjerni trebaju izgubiti život u ime Isusa, jer je jedina važna stvar vjera u Isusa. Brojna poslanice apostola su poznate, ali niti jedna od njih nije toliko izvanredno popunjena aluzijama na gospele i Stari Zavjet i niti jedna nije toliko ekstravagantno karakterizirana ego-napumpanim stilom. Tako da je sumnja kako su Gospel i Apokalipsa djelo istog autora prili?no dobro potkrijepljena.

Glavne slike Apokalipse ozna?avaju vizionara samog (samo-orijentiranost kroz mnogostruke li?nosti, što je zna?ajka ?ak i obi?nih snova), u svojem samosažaljenju i osvetoljubivosti, u svojoj frustriranosti i povrije?enoj narcisoidnosti: ubijeno Janje koje ?e se slaviti kao objekt sveop?eg obožavanja i žena u poro?ajnim mukama, koja upravo ra?a Sina ?ovje?jega.

Neprijatelj žene u trudovima je Zvijer, tj. svi zemaljski vladari koji uzurpiraju bogom dana prava Sina ?ovje?jega, a posebno Rimsko carstvo koje ?e božanska intervencija uništiti za vladavine sljede?eg imperatora. Na ovim stranicama vatre i sumpora, parafreni?na obmana kozmi?ki je elaborirana neobuzdanim vizijama katastrofe, pune strašne osvete i mržnje. ?injenica da je prorokov vlastiti neprijatelj, Zvijer, neprijatelj žene u trudovima daje naznaku da je identitet žene prorok sam. Ova trans-seksualna slika sebe može se usporediti sa Freudovim slavnim slu?ajem Justicea Schreber-a, koji je mislio kako ?e biti pretvoren u ženu, oplo?en od boga te postati majka nove ljudske rase.

Apokalipsu bi se moglo okarakterizirati kao himnu gnjeva, ljutnje i mržnje. Ništa u Apokalipsi nije ljubav ili milost, sve je samoveli?anje, osveta, gnjev, mo?, okrutnost. (Koenraad Elst, Psyhology of Prophetism, Voice of India, New Delhi)

?avolska kvaliteta Otkrivenja i živahnost kojom pisac (koji je, usput re?eno, vrlo vjerojatno bio upleten i u „ispravke“ Novog zavjeta, jer su njegovi upisi prepoznatljivi) proglašava propast i tamu ipak nužno ne negiraju stvarnost vizije. Samo joj mijenjaju perspektivu. I vidimo kako Novi Jeruzalem igra veliku ulogu u svrsi Otkrivenja, jer je on cilj užasa kojeg se namjerava pobuditi u ?itaocu. Ali, vratit ?emo se na ovo. Trenutno se osvrnimo na 'regularne' dijelove Biblije u kojima tako?er možemo prona?i bisere skrivene u blatu. U stvari, u Mateju 24 možemo prona?i opasku vezanu za temu, navodno poteklu od Isusa, a na koju, ?ini se, nitko nikada ne obra?a previše pažnje.

Ova opaska je dana u stihovima 37 i 38: Kao što su u one dane Noe – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa u?e u arku i ništa nisu ni slutili dok ne do?e potop i sve odnije – tako ?e biti i Dolazak Sina ?ovje?jega.

U pri?i o Noi, na koju se Isus direktno nadovezao u „Kraju Svijeta“, ?ovjek je sanjao, i na to proro?anstvo (tko zna kojim putem mu se Bog obratio) on je reagirao pozitivno, poduzevši korake za spas sebe i svoje obitelji. A najvažniji dio pri?e o Noi je – to nije bio kraj svijeta u smislu kojim nas se podu?ava, ve? kraj svijeta u smislu da je svijet prije bio potpuno druga?iji od onoga nakon Poplave. Zemlja je nastavila postojati, a Noa i njegova metafori?na obitelj (naime, o?ito je postojalo više od nekoliko Noa po cijeloj Zemaljskoj kugli) izašli su iz Arke u potpuno novi svijet; svijet toliko druga?iji da je ?ak pojava duge tek tada zabilježena po prvi puta, kao dokaz fundamentalne promjene stvarnosti.

Ponovno i ponovno, kroz tisu?e godina i više, ova ili ona grupa ljudi odlu?uje kako Kraj dolazi. Rasprodaje sve što posjeduje, preseljava u šumu, okuplja se na planini ili u kolibi u džungli, u o?ekivanju Boga – ili, u današnje vrijeme, ET-a, a kada sunce kona?no svane na veli?anstveni dan otkupljenja i ništa se ne dogodi, pa, neki su toliko razo?arani ili toliko ustrajni u želji da budu u pravu, da ne?e prezati ni od ?ega kako bi dokazali da je baš njihovo tuma?enje bilo ono ispravno. Ljudi Hrama, Kult Sunca i Vrata Raja samo su tri skorašnja primjera.

Ovakve prognoze o?ito su otišle u krivome pravcu – strašno i katastrofalno pogrešne. A ovi spomenuti bili su samo posljednji na dugoj listi sli?nih grupa. Uzorak se ponavlja ispo?etka i ispo?etka. Stoga ponovno pitamo – postoji li išta u svemu tome i ako da, što?

Pažljivo gledano, pri?a o Noi je prili?no informativna. Ona nam ne govori kako su neke natprirodne sile pripremile mjesto za Nou. Baš suprotno, Noi je re?eno na koji se na?in sam treba pripremiti da bi osigurao opstanak sebe, svoje obitelji i odre?enih životinja. Da Noa nije izabrao poduzeti te ogromne napore, mi nikada ne bismo ?uli za njega, tkogod da je stvarno bio i u kojoj god kulturi ili kontekstu postojao.

„Kako je bilo u vremenu Noe“ može biti tuma?eno na nekoliko razina. Što bi to?no mogao zna?iti taj trag? U Genezi, odlomak 6 pronalazimo:

Kad su se ljudi po?eli množiti na zemlji, sinovi Boga vidješe kako su im žene lijepe i sve koje poželješe, izabraše i uzeše za svoje žene.

Ovo je svakako važna izjava! Beskona?ne spekulacije izvedene su na temu tko su bili ti „Sinovi Božji“ ili 'Nefili'. Bilo kako bilo, prvi ?udesni dio navoda je onaj koji se odnosi na „množenje ljudi na licu zemlje“, kao da je to bio naro?ito bitan ?imbenik: golem rast populacije. Može li biti mogu?e da je odre?ena cifra broja stanovništva – kao što je sugerirano ovom napomenom – bila nešto kao „kriti?na masa“ koja je potakla interakciju sa „Sinovima Božjim“? A serija napomena, sa žaloš?u primje?ujem, nastavlja u pravcu koji se ?ini još nevjerojatnijim, proglašavaju?i:

U to vrijeme na Zemlji su postojali divovi, a tako?er i poslije, kad su Sinovi Božji živjeli s ljudskim k?erima i one su im ra?ale djecu. Oni su bili mo?ni ljudi starih vremena, ?uveni ljudi.

Što ?emo, za ime svijeta, napraviti s ovako ne?ime, ako tvrdimo da smo racionalni i ozbiljni mislioci? Svejedno, ?ini se da je ovo bit zna?enja. U velikom broju mitova i legendi zabilježene su pojave interakcije Sinova Božjih s ljudskim ženama i potomci sjedinjenja koji su donosili razaranja na Zemlji, što nas dovodi do sljede?eg simptoma: Gospodin vidje da je ljudska pokvarenost velika i da je svaka maštarija i namjera ljudske misli neprestano zla.

Odlomak se ponovno vra?a na ovo u izjavi: Zemlja je bila izopa?ena i trula iz božje perspektive, ispunjena nasiljem (razaranjem, oskvrnu?ima, uvredama, nasiljem i željom za mo?i). I Bog pogleda na svijet i vidje koliko je izro?en, srozan i pokvaren; jer svo je ljudstvo iskvarilo put i izgubio stvarni smjer.

Ovo su oštre rije?i. Ali jesu li primjenjive na današnje vrijeme i mjesto? Pa, to je nešto što ?emo ispitati. Ali, postoji još jedan znak: Noa je našao odobravanje od Boga. Bio je, nedvojbeno, onaj kojeg se smatralo bolesnim od strane ljudi oko njega. Nije se uklapao, bio je anomalija – ?ovjek od vjere, razbora i opreza u vrijeme i mjesto kada je sve što je ljudska vrsta ikada mislila bilo pokvareno, izopa?eno, preokrenuto naopa?ke, iskrivljeno do neprepoznatljivosti. Ali Noa je pronašao milost u Gospodinovim o?ima.

U Pavlovim Poslanicama Hebrejima re?eno nam je: „Požuren vjerom, Noa, nakon što je prethodno upozoren od Boga o nadolaze?im doga?anjima, iako se znakove istih još nikako nije moglo primijetiti, brižno, marljivo i smjerno konstruirao je i pripremio Arku za oslobo?enje vlastite obitelji. Ovime je zaobišao sud i kaznu svjetske nevjere i postao nasljednik i posjednik pravednosti.“

Ovo je velika stvar: prethodno upozoren o doga?ajima koji predstoje, iako im tada još nije bilo traga.

Vjera je otvorenost i stav pun povjerenja u istinu i stvarnost, kakva se god ona u kona?nici pokazala biti. Ovo je riskantno i odvažno stanje uma. Vjerovanje, u religijskom smislu, je opre?no vjeri – jer je ono vatrena želja ili nada, prinudno držanje za ideju da je Svemir posložen i reguliran na to?no odre?eni na?in. Vjerovanje je držanje za stijenu; vjera je nau?iti plivati – a cijeli ovaj Svemir pliva u beskona?nom prostoru. (Alen Watts)

?ovjek koji ima vjeru ujedinjuje najbolje pragmati?ne i realisti?ne poglede te im dodaje tre?u dimenziju: vjeru – otvorenost i stav pun povjerenja u istinu i stvarnost, kakva se god ona u kona?nici pokazala biti. Kako je prakti?an, on funkcionira u svjetskom sistemu; kako je realan, on uo?ava opasnosti i djeluje kako god je u mogu?nosti da bi ublažio patnje koje vidi. On je otvoren u?enju, mijenjanju svojih pogleda, kako bi živio u „riskantnom i odvažnom stanju uma“. To zna?i da, djelovanjem u vjeri, sa sigurnoš?u u svrhu života, on teži postizanju uvjeta neophodnih za razumijevanje istine. On marljivo traži, ?esto uz obvezno odricanje od onoga za što je do tada mislio da je istina, a u svrhu shva?anja dubljih istina; u nadi kako ?e prona?i zna?enje „spasenja“ u doslovnom smislu – i sebe kao primatelja istoga, u kojem se god kontekstu ono kona?no manifestiralo.

Takva se potraga može poduzeti samo s vjerom koja je otvorena i odvažna; slijede?i 'nos', da se tako izrazim, i na kraju, probaviti ono što je od istinske koristi kada je kona?no otkriveno. U prakti?nom smislu, kako netko stje?e ovu vrstu vjere, ovu Milost, ovaj „Svjesnost Grala“, kako ga ja volim zvati?

Jedina nada koju imamo da bi stekli istinsku vjeru je upotreba razuma. Ako ogulimo sve slojeve osobnih interpretacija i materijalisti?kih linearnih o?ekivanja, možda nai?emo na istinu. Ali jednostavna istina je ?esto zastrašuju?a. Ona ne ostavlja mjesta racionalizacijama u kojima se možemo sakriti.

Promatraju?i našu konstelaciju znakova, stvarno se ?ini kako smo u vremenskom razdoblju vrlo sli?nom „danima Noe“. Jedini problem koji postoji, je ?ini se „interpretacija“. Zainteresirani za temu kraja svijeta imaju na raspolaganju stotine, ako ne i tisu?e tuma?enja ovakvih proro?anstava. Posjedujem ?itavu policu s knjigama posve?enu ljudima i grupama koji su vjerovali da kraj dolazi toga i toga dana, baziranu na razra?enim interpretacijama zapisa ili nadahnutih proroka i svaki pojedini bio je u krivu.

Prema hinduisti?koj mitologiji, svaki ciklus zemlje podijeljen je na ?etiri yuga-e svjetskih doba, usporedivih s 4 doba gr?ko-rimske tradicije, a kao i u potonjima, pad u moralnoj izvrsnosti doga?a se kako runde napreduju. Klasi?na su doba svoja imena uzela od metala: zlatno, srebrno, bron?ano i željezno, dok su u hinduizmu uzeta od ?etiri bacanja indijske igre kockama: kria, treta, dvpara i kali. Nomenklatura u oba slu?aja sugerira relativne vrline razdoblja, kako se ona smjenjuju u sporom, nepovratnom mimohodu.

Kria je savršeni princip glagola kri, raditi; u doslovnom prijevodu, „završeno, napravljeno, postignuto, savršeno“. Ovo je bacanje kocke koje osvaja jackpot, potpuni dobitak. Prema indijskoj koncepciji, ideja totalnog ili potpunosti povezana je s brojem ?etiri. Bilo što potpuno i samo-sadržano shva?eno je kao posjedovanje sve ?etiri ?etvrtine. Stoji ?vrsto na svoje „?etiri noge“. Dharma, moralni red svijeta, u tom periodu stoji ?vrsto na sve ?etiri noge, poput svete krave; djelotvoran kao sve-prožimaju?i konstrukcijski element u organizmima svemira. Tijekom ove yuga-e ra?aju se ljudi puni vrlina, koji svoje živote posve?uju ispunjenju dharminih božanski odre?enih dužnosti. Brahmini su uspostavljeni u svetosti. Kraljevi i predsjednici djeluju u skladu s idejama istinski kraljevskog ponašanja. Pu?anstvo je posve?eno braku i vještinama. Uslužna klasa pravi?no podnosi zakon, promatraju?i sveti red života.

Me?utim, kako životni ciklus svjetskog organizma dobiva na zamahu, red gubi tlo pod nogama. Sveta Dharma kopni, ?etvrtinu po ?etvrtinu, dok njena suprotnost polako osvaja igralište. Treta Yuga je zbog toga nazvana prema bacanju kocke trojke. Treta je trijada ili trojka; tri ?etvrtine. Tijekom Treta Yuga-e, univerzalno tijelo, kao i tijelo ljudskog društva, održano je na samo tri ?etvrtine svoje potpune vrijednosti. Modeli života odgovaraju?i za ?etiri grupe društva po?inju srljati u propast. Dužnosti se više ne obavljaju spontano, moraju biti nau?ene.

Dvapara Yuga je razdoblje opasnog balansiranja izme?u nesavršenosti i savršenosti, tame i svjetla. Ovo je bacanje kocke dualnosti. Tijekom Dvapara Yuga-e samo su dvije ?etvrtine Dharme još uvijek u?inkovite u manifestiranom svijetu; ostale su nepovratno izgubljene. Sveta krava, predstavnica eti?kog poretka, umjesto ?vrstog stajanja na ?etiri noge, sada nesigurno balansira na dvije. Polu-božanski ideali društva su izgubljeni. Znanje o otkrivenim vrijednostima je izgubljeno. Duhovni red više ne potkrepljuje ljudski i univerzalni život. A sva ljudska bi?a, od Brahmina do sluga, zasljepljeni su straš?u i željom za zemaljskim posjedima. Na ovaj na?in postaju podli i gramzivi, suprotni ispunjenju svetih dužnosti koja zahtijevaju samoodricanje. Istinska svetost izumire.

I kona?no, Kali Yuga, dolazak mra?nih vremena. Ovaj period sadrži jednu ?etvrtinu pune snage Dharme. Egoizam, konzumerizam, slijepe i nepromišljene sile trijumfiraju i vladaju svijetom. Kali zna?i najgore od svega; tako?er, razdor, sva?a, nesloga, rat i bitke elementi su ove yuga-e, kako je kali povezana sa kal-aha ili „razdor, sva?a“. U igri bacanju kocke, kali je bacanje kojim se gubi.

Tijekom Kali Yuga-e ?ovje?anstvo je u najgorem stanju. Vishu Purana govori: „Kada društvo dosegne ovaj stupanj, kada posjedi po?nu odre?ivati status, bogatstvo postane jedina vrlina, strast isklju?iva poveznica muža i žene, obmana sredstvo za uspjeh u životu, seks samo na?in uživanja i kad se vanjski zahvati pobrkaju s unutarnjom religijom...“ – tada smo u Kali Yuga-i. ?etiri yuga-e tvore Veliku Yuga-u ili Maha Yuga-u. Tisu?u Maha Yuga-i su jedan jedini dan Brahme ili Kalpe.

Kalpa je podijeljena u ?etrnaest manavantara-i ili „Manu-intervale“, a svaki od njih je sa?injen od sedamdeseto-tjednog dijela mahayuga i završava potopom. Intervali su dobili ime po Manu, hinduisti?kom dvojniku Noe, junaku koji je izmakao poplavi. Kalpa ?e završiti nakon predstoje?ih još sedam potopa – u kojem trenutku ?e Brahma „zaspati“ na odre?eno razdoblje prije nego slijede?i „Dan Brahme“ ne zapo?ne. Heinrich Zimmer prenosi indijski mit – Mravlja Parada – koji opisuje pogled na kružnu prirodu vremena.

Indra je ubio zmaja, divovskog titana koji je obitavao u planinama u bezekstremitetnom obliku oblaka zmije, drže?i nebeske vode zato?enima u trbuhu. Bog je bacio munju posred njegovih nezgrapnih spirala; ?udovište se slomilo kao snop osušene trske. Vode su buknule oslobo?ene i u trakama potekle posvuda po zemlji kako bi još jednom prožele tijelo svijeta.

Ova poplava je poplava života i pripada svima. Ona je životna snaga polja i šuma, krv koja kola venama. ?udovište je smetalo op?oj dobrobiti, smještaju?i svoje ambiciozno, sebi?no truplo izme?u neba i zemlje, ali sada je pogubljeno. Sokovi ponovno teku. Titani se povla?e u podzemni svijet; bogovi se vra?aju i okupljaju na glavnoj planini Svijeta kako bi od tamo vladali s visina.

Indra je pozvao Vishvakarmanu, boga umjetnosti i vještina i naredio mu da podigne pala?u dostojnu Indrine nedosežne veli?anstvenosti. Vishvakarmanu je naporno radio i nakon godine dana uspješno konstruirao sjajnu rezidenciju sigurno dostojnu Indre. Ali to nije bio slu?aj, jer svaki put kada je Indra posjetio gra?evinu, na pamet su mu padala nova i nova komplicirana ?udesa, za koja bi nare?ivao da se dodaju predivnoj pala?i. Ovo je, razumljivo, bilo vrlo frustriraju?e našem arhitektu, Vishvarkarmanu, te je on odlu?io potražiti pomo? boga kreatora, Brahme. Brahma ga je uvjerio kako ?e vrlo skoro biti oslobo?en tereta.

Sljede?eg jutra, Brahmin dje?ak (ili Sveto Dijete) pojavilo se na vratima Indrine pala?e. Kralj je istog trenutka prepoznao svetu prirodu djeteta te ga uveo unutra i upitao koja je svrha njegovog dolaska. Brahmin dje?ak rekao mu je kako je ?uo pri?e o veli?anstvenoj pala?i koju gradi te kako se radi o pala?i kakvo 'niti jedan Indra do sad nikada nije uspio sagraditi.

Indra, pun vina pobjede (ili ponosa), upita dje?aka je li vidio mnogo Indri kako dolaze i prolaze, na što mu je dje?ak mirno odgovorio:

„O kralju bogova, znao sam za strašna raspuštanja Svemira. Vidio sam kako sve iš?ezava, ponovno i ponovno na kraju svakog ciklusa. Na kraju tog strašnog vremena svaki se atom raspada na prvobitni, ?iste vode vje?nosti, onda kada je izvorno sve nastalo. Sve se tada vra?a u bezdan, divlju beskona?nost oceana koja je pokrivena krajnjom tamom i bez znaka ikakvoga živog bi?a. Ah, tko bi pobrojao sve minule Svemire ili stvorenja koja su ustala obnovljena, ponovno i ponovno, iz bezobli?ne provalije neizmjernih voda? Tko bi pobrojao minula doba svijeta kako se izmjenjuju u beskona?nost? I tko bi pretraživao beskona?nosti Svemira kako bi pobrojao usporedne Svemire, svaki sadržavaju?i svojeg Brahmu, Višnu ili Shivu? Tko broji Indre u njima svima – te Indre, usporedne, koji u isto vrijeme vladaju u svojim bezbrojnim svjetovima; i one ostale, koji su bili prije njih; ili ?ak Indre koji su slijedili jedan iza drugoga u pravcu, uzdižu?i se u božansko kraljevstvo, jedan po jedan, i jedan po jedan umiru?i? Kraljevi bogova, me?u vašim slugama ima onih koji drže da bi bilo mogu?e pobrojati zrnca pijeska na Zemlji i kapi kiše koja pada s neba, ali nitko nikada ne?e pobrojati sve te Indre. To je ono što zna onaj koji Zna.“

Dje?ak je nastavio govoriti u ovome stilu, a u isto vrijeme parada mrava pojavila se u Sali. Ovaj znak nasmijao je dijete. Na Indrinu zamuckuju?u zamolbu, objasnilo je svoj postupak:

„Nasmijao sam se zbog mrava. A razlog nije za izre?i. Ne traži me da objasnim. Sjeme zla i plod mudrosti sadržane su u ovoj tajni. To je tajna koja sjekirom uništava drvo zemaljske taštine, cijepa joj korijenje i razbija krunu. Ova tajna je svjetiljka onima koji tapkaju u neznanju. Ona leži zakopana u mudrosti vjekova i rijetko je otkrivena ?ak i svetcima. Ova tajna je dah života asketima koji se odreknu i prekora?e smrtno postojanje; ali žitelje Zemlje, obmanute željom i ponosom, uništava.“

Dje?ak se nasmiješio i potonuo u tišinu. Indra ga je promatrao, ne mogavši se pomaknuti. „O sine Brahminov“, molio je kralj s novom i vidljivom skromnoš?u, „Ne znam tko si. ?iniš se kao inkarnacija mudrosti. Otkrij mi ovu tajnu vjekova, ovo svjetlo koje rastjeruje mrak.“

Zatražen da pou?i, dje?ak je obznanio Indri skrivenu mudrost. „Vidio sam mrave, o Indra, kako dolaze u dugoj paradi. Svaki od njih bio je jednom Indra. Kao i tebe, svaka vrlina pobožnih djela jednom ih je uzdizala do ranga kralja bogova. Ali sada, kroz mnogo ponovnih ro?enja, svaki je ponovno postao mrav. Ova vojska je vojska prijašnjih Indra.“

Pobožnost i velika djela podižu stanovnike svijeta do veli?anstvenih kraljevstava nebeskih pala?a, ili do viših oblasti Brahme i Shive, i do najviših sfera Višne; ali pokvarena djela ih potapaju u svjetove ispod, u ponore boli i tuge. Djela su ono ?ime netko zaslužuje sre?u ili muku i postaje gospodar ili sluga. Djela su ono što netko stje?e kako bi došao do ranga kralja ili Brahmina ili nekog boga ili do Indre ili Brahme, ali tako?er kroz djela netko zaziva bolest, stje?e ljepotu i deformaciju ili se ra?a u obliku ?udovišta.

„To je sav sadržaj tajne. Ova mudrost je trajekt prema raju preko oceana pakla. Život u ciklusu bezbrojnih ponovnih ro?enja je kao vizija sna. Bogovi s visina, nijemo drve?e i kamenje, su kao utvare u ovoj fantaziji. Ali Smrt izvršava zakon vremena. Odre?ena vremenom, Smrt je gospodar svega. Prolazni kao balon?i?i su dobro i zlo bi?a ovoga sna. U beskrajnom ciklusu dobro i zlo se izmjenjuju. Stoga, mudri nisu vezani za ijedno, niti za dobro, niti za zlo. Mudri su vezani za ama baš ništa.“

Dje?ak je nastavio sa strašnom lekcijom i tiho promatrao doma?ina. Kralj bogova, sa svom svojom nebeskom krasotom, sveden je u vlastitom vi?enju na bezna?ajnost. U ovom trenutku stigao je stari pustinjak. Pustinjak je rekao Indri: „Svaki treptaj vje?e velikoga Višne izražava prolazak Brahme. Sve ispod podru?ja Brahme je nebitno kao oblak koji se u jednom trenutku oblikuje, a onda opet razlaže.“

Indra je razmišljao; i doga?aj mu se ?inio kao da je bio san. Ali više nije osje?ao potrebu za uve?avanjem svoje nebeske veli?anstvenosti ili za nastavljanjem gradnje svoje pala?e. Pozvao je Vishvkarmana. Graciozno ga pozdravivši medenim rije?ima, zasipao ga je draguljima i dragocjenim darovima i tada, uz raskošnu gozbu, otpravio ga je ku?i. Indra je sada želio samo otkupljenje. Sakupio je mudrost i jedino je želio biti slobodan. Povjerio je pompoznost i teret svojeg ureda sinu i pripremio se na umirovljenje pustinja?kim životom u divljini, uslijed ?ega je njegovu predivnu i strastvenu kraljicu Shachi preplavila tuga.

Pla?u?i u tuzi i potpunom o?aju, Shachi je pribjegla Indrinom dovitljivom sve?eniku i duhovnom savjetniku, Lordu Magi?ne Mudrosti, Brihaspati. Klanjaju?i mu se pod nogama, preklinjala ga je da joj odvrati muža od ?vrstog nauma. Snalažljivi savjetnik bogova obazrivo je saslušao molbe neutješne božice i znala?ki kimao s odobravanjem. Uzeo ju je za ruku i zajedno su se uputili njenome mužu.

U ulozi duhovnog u?itelja, pri?ao je o vrijednostima duhovnog života, ali i sekularnoga. Za oba je dao prednosti. Indra ne treba napustiti svoj život, ali svakako mora imati na umu beskona?ne cikluse svemira kako bi imao ispravnu poniznost i perspektivu u svojim životnim poslovima.

Vizija bezbrojnih Svemira koji postoje rame uz rame i lekcija o beskona?nom nizu Indri i Brahmi uništila bi svaku vrijednost individualnog postojanja. Izme?u te neograni?enosti, vizije koja oduzima dah i suprotnog problema ograni?ene uloge kratkog individualnog života, mit utje?e na ponovno uspostavljanje ravnoteže. Brihaspati, utjelovljenje mudrosti, nau?io je Indru kako svakoj od sfera mora dati zaslugu. Nau?io ga je prepoznati božansku, ne osobnu sferu vje?nosti, koja se okre?e uvijek i bez starenja kroz vrijeme. Ali tako?er i cijeniti prolaznu sferu dužnosti i užitaka individualnoga postojanja, koje je jednako stvarno živom ?ovjeku kao i san duši koja spava.

Vizija beskona?nog ponavljanja i besciljne reprodukcije smanjila je i kona?no poništila naivno poimanje sebe i trajnosti svoje mo?i u pobjedni?kome Indri. Njegovi stalno rastu?i gra?evinski projekti trebali su pružiti primjeren smještaj samopouzdanome, prirodnome i dostojanstvenome konceptu ega. Ali kako su se ciklusi proširivali, otvorene su razine svijesti u kojima mileniji prolaze u trenucima, eoni u danima. Ograni?ena konstitucija kao što je ?ovjek ili neki niži bog, poput njega, izgubila je važnost. Tereti užitaka, posjeda i hrabrosti ega, ?itav sadržaj ljudskog života rasplinuo se u nestvarnost. I ono što mu se ?inilo važnim samo trenutak prije, sada nije vidio kao ništa više nego prolaznu sablast, ro?enu i nestalu, nedodirljivu kao bljesak munje. Transformacija je postignuta pomakom u Indrinome stavu.

S proširenjem pogleda svaki aspekt života bi se pomaknuo. Planine, koje su jednom smatrane trajnima, podizale bi se i spuštale kao valovi. Trajni svijet postao bi fluidan. Veliki ciljevi topili bi se pred o?ima. Svako iskustvo koje je imalo vrijednost iznenada bi se preobrazilo; umu bi se bilo teško orijentirati, a emocijama otkriti ?vrsto tlo. Koliko god dugo iskustva i osjeti koji teku svjesnosti pojedinca ostanu netaknuti vjetrovitom i obezvre?uju?om vizijom, smrtna bi?a koja se pojavljuju i nestaju u neprestanom ciklusu života smatraju se potpuno stvarnima. Ali, u trenutku kada je njihov prolazni karakter prepoznat, po?inju se ?initi gotovo nerealnima – iluzijom, opti?kom varkom, obmanom osjeta, dvojbenim plodom mašte previše ograni?ene svijesti. I kada se razumije u tom smislu, svijet je Maya.

Maya bogova i njihova mo? pretpostavljanja razli?itih oblika prikazuju?i po volji razli?ite aspekte njihova suptilnog postojanja. Ali, bogovi sami su produkcija ve?e Maye; spontana samotransformacija izvorno nerazlikovne, svestvaraju?e božanske biti. A ova velika Maya proizvodi, ne bogove same, ve? Svemire u kojima oni postoje. Maya je postojanje. Maya je vrhovna mo? koja stvara i pokre?e prikaz.

Poanta je: sa stajališta kratko-živu?eg pojedinca ove se izvanredne okolnosti mogu zanemariti. Ali se ne mogu odbaciti. Maya Shakti predstavlja spontano prihva?anje, puno ljubavi, životne opipljive realnosti. Podnošenje patnji, žrtvi i smrti koje prate sva iskustva prijelaza, ovaj aspekt potvr?uje, predstavlja i uživa delirij manifestiranih oblika. Maya je tako?er kreativna sre?a života, ljepota, divljenje, draž i zavo?enje života u svijetu. (Heinrich Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and Civilisation)

Ispravno shva?eno, dinamika koja je predstavljena u pri?i je predaja promjenjivim aspektima postojanja na jednoj strani, ali u isto vrijeme nevezivanje za ishod na drugoj. Jedini na?in da bi se to postiglo je sudjelovati u svijetu kao aktivan sudionik, ispunjavati svoju stvarnu dužnost, onu koja je otkrivena kroz znanje, i uvijek imati na umu beskrajni ciklus i prijelaznu prirodu svega. Jer svijet ne?e završiti. Nikada.

Nakon što sam naišla na ideju da se vrijeme smatra cikli?kim na Istoku, bila sam dovoljno intrigirana zapo?eti seriju prou?avanja povijesti starih mitova i legendi. Kako sam se pomicala dublje u prou?avanju, postala sam svjesna ?udnog fenomena: primijetila sam da su se u povijesnom kontekstu mitski arhetipovi pojavljivali ponavljaju?i se na previše cikli?an na?in da bi to bila slu?ajnost ili da to ne bi bilo od dovoljnog zna?enja da ne bi zahtijevalo i posebnu pažnju. Kako sam prou?avala problem, došla sam do, na neki na?in, iznena?uju?e pomisli; po?ela sam misliti kako izvorna priroda Zla možda leži u konceptu Vremena samog. Kada, gdje, kako i zašto se ovo razmimoilaženje dogodilo? S obzirom da je o?ito postojao sukob izme?u shva?anja isto?nja?kih i zapadnja?kih religija, možda se trag može na?i u pronalaženju pravca linearnog pogleda na vrijeme u prošlosti.

U ovom trenutku znala sam da moram proširiti potragu i uklju?iti knjige napisane od strane 'objektivnih promatra?a', bolje nego one a priori vjernika. Znala sam da ulazim u nedopušteno podru?je, zabranjeno dogmama moje vjere, ali odgovori koji su dolazili od strane vjere same o?ito nisu služili navedenoj svrsi prezentiranja poja?ane slike Boga kao svemogu?eg, sveznaju?eg i punog ljubavi za sve. I postajalo mi je sve o?itije kako se Biblija ne može tuma?iti doslovno. To je zna?ilo da se religiozna dogma svela na malo više od zahtjeva da se vjeruje u ovu ili onu interpretaciju ovog ili onog, a sve previše ljudskog, tuma?enja. Zašto bih vjerovala u tuma?enje jednog ?ovjeka na uštrb tuma?enja drugog?

Pa naravno, zato jer su oni „stru?njaci“ ili su „izabrani“ tuma?i božje volje! To je sve dobro, osim ?injenice da ne samo da nisu mogli osigurati razumne odgovore, ve?, ?ini se, uop?e nisu razumjeli ni pitanje.

Znaju?i da sam se suo?ila s izborima tko ili što je uop?e vjerojatno, odlu?ila sam kako definitivno trebam više podataka na kojima ?u bazirati takav izbor. Uostalom, u uistinu pravom smislu rije?i, bilo je to kao odlu?ivanje koje ?u uže upotrijebiti za objesiti se iznad provalije. Morala sam otkriti koliko sam stvarno vjerovala u tuma?e Biblije, stvoritelje religijskih dogmi i ?ak Bibliju samu.

Eliadovo mišljenje je kako su religijski mitovi stvoreni kao „obrana od terora povijesti“. I pronalazimo kako, na najdubljoj razini, ta obrana protiv povijesti ima veze s Vremenom. Religijski mitovi su brojni i variraju, ali, kad se uklone sve zamke, glavna sporna to?ka je koja koncepcija vremena je upotrijebljena kao temelj za mit: cikli?ka ili linearna?

Jedan od vrlo starih aspekata ideje nebeskog arhetipa bio je koncept Axis Mundi ili Centra. To je bilo mjesto na kojem se Nebo, Zemlja i Pakao susre?u i gdje je izme?u njih mogu? prolaz. Na bilo kojem mjestu gdje je dolazilo do preklapanja ova tri podru?ja, smatrano je kako postoji hram, bilo da je sagra?en ili ne. Centar je bio zona svetih – apsolutne stvarnosti – i bio je simboliziran drve?em, fontanama, ljestvama, užadima itd. Interakcija s njima smatrana je inicijacijom i doga?ala se u bezvremenskom stanju. Stoga se misli kako su religiozni rituali razvijeni u pokušaju povezivanja s ovim Božanskim Modelom ili arhetipom.

Jedan on najinteresantnijih aspekata arhai?ne ontologije bilo je odbacivanje vremena putem imitacije arhetipova. Na ovaj na?in žrtvovanje nije samo bilo imitacija izvornog žrtvovanja boga, ve? je nekako po?elo biti energetsko uskla?ivanje ta tri podru?ja, stvaranje „prolaza“ neke vrste dužinom Axis Mundi-ja. Iz se tog razloga, za trenutak tijekom rituala žrtvovanja, izvoditelj identificirao s iskonskom gestom, odbacio vrijeme i obnovio sebe i sve povezane sudionike.

Posvuda postoji predodžba o kraju i po?etku cikli?kog vremenskog perioda i, istovremeno s ovom idejom, istjerivanju demona, bolesti i grijeha. Ove ideje demonstrirane su u posvuda prisutnim slavljenju Nove Godine.

Godišnje istjerivanje grijeha, bolesti i demona je u stvari pokušaj ponovnog uspostavljanja, ?ak i ako samo na trenutak, mitskoga i iskonskoga vremena, '?istog' vremena, vremena u trenutku kreacije. Svaka Nova Godina je povratak vremena iz po?etka, ponavljanje kozmogonije. Ritualni sukobi dviju strana glumaca, prisutnost mrtvih, Saturnalija i orgija, mnogi su elementi koji ozna?avaju da na koncu jedne godine i u o?ekivanju nove postoji ponavljanje mitskoga trenutka prolaza od kaosa do kozmosa. (Eliade)

U velikom dijelu, po?eci ovih rituala obuhva?aju seriju dramati?nih elemenata koji predstavljaju uvjete univerzalne zbunjenosti, odbacivanje reda i hijerarhije i uvo?enje kaosa. Pojavljuje se „simboli?ki potop“ koji uništava cijelo ?ovje?anstvo kako bi utro put novim i obnovljenim ljudskim bi?ima.

U brojnim mitovima i ritualima pronalazimo istu glavnu ideju godišnjeg povratka kaosu iza kojeg slijedi nova kreacija. Kaos koji prethodi ponovnom ro?enju bio je neophodan kao i ro?enje samo. Bez kaosa ne može biti ponovnog ro?enja. „Kao što je to bilo u danima Noe!“

U mnogima od „modernijih“ ritualnih verzija, potop i elementi vode prisutni su na ovaj ili onaj na?in, bilo kao pi?e ili kao krštenje. Krštenje je subjektivni mikro-kozmi?ki ekvivalent poplave na makro-kozmi?koj razini: povratak bezobli?nom obliku! Ova bezobli?nost, ovaj kaos, ilustrirani su na mnogo na?ina: postom, ispovjedi, pretjeranom tugom, veseljem, o?ajem, orgijama – a svi oni traže ponovno stvaranje kaosa kako bi iz njega mogla izroniti novo stvaranje. Ovo nagovještava kako je kaos karnevala nužan za obnavljanje. Drevna znanost koja se otkriva u mitovima govori nam kako nas uvjeti nereda na našem planetu ne vode kraju svijeta, oni su razlaganje strukture kao prethodnica Obnavljanju Vremena.

Tako?er je zanimljivo primijetiti kako se u trenutku obnove, festivalu Nove Godine, mislilo da je sudbina ?ovjeka zape?a?ena za 'cijelu godinu'. Ovo nam sugerira da je bilo ne?ega u osobnom pristupu periodu novog ro?enja koje je novi red uspostavljalo prema setu arhetipskih principa. Ovo je možda bio izvor ideje da pozicija zvijezda i planeta u trenutku ro?enja ima nekog utjecaja na pojedinca u astrološkim terminima.

Ono što nam je trenutno važno u ideji je ?injenica kako su kraj prošle i po?etak nove godine temeljene na ideji iscrpljivanja bioloških resursa na svim kozmi?kim razinama, stvarni kraj svijeta, ne zato što je svijet proklet, ve? zato što je, otprilike, ostao bez goriva!

U Le Probleme des centaures, profesor Georges Dumezil prou?ava i diskutira scenarij po?etka i kraja prema velikom izboru materijala izvedenoga iz Indoeuropskog svijeta uklju?uju?i Slavene, Irance, Indijce i Grko-Rimljane. Zapisao je nekoliko elemenata ceremonija inicijacije koji su o?uvani u manje ili više iskvarenom obliku u mitologiji i folkloru. Još jedan pregled mitova i rituala njema?kih tajnih društava od strane Otta Hofler-a iznosi sli?ne veze. Oba istraživanja isti?u važnost 12 umetnutih dana i posebno Nove Godine.

(1) 12 prijelaznih dana predskazuju 12 mjeseci godine; (2) tijekom 12 odgovaraju?ih no?i, mrtvi dolaze u mimohodu posjetiti svoje obitelji; (3) u ovom periodu vatre se gase i ponovno oživljavaju; (4) ovo je trenutak inicijacije, kojoj je sastavni element baš gašenje i ponovno paljenje vatre; (5) ritualne borbe dviju suprotstavljenih grupa; i (6) prisustvo erotskih elemenata, braka, orgija.

Svaki od ovih misti?no-ritualnih motiva svjedo?i o potpuno iznimnom karakteru dana koji prethode i slijede prvi dan u godini, iako eshatološko-kozmološka funkcija Nove Godine (odbacivanje vremena i ponavljanje stvaranja) nije eksplicitno navedena. Svejedno, može se pokazati kako se ta funkcija podrazumijeva u svim ostalim mitsko-ritualnim motivima. Kako bi, na primjer, invazija duša mrtvih mogla biti išta drugo nego znak obustave svjetovnog vremena, paradoksalno ostvarenje istovremenog postojanja 'prošlosti' i 'budu?nosti'? Ovo istovremenost nije nikad toliko potpuna kao što je to slu?aj u razdoblju kaosa, kada se svi na?ini preklapaju. Posljednji dani stare godine mogu se poistovjetiti sa pred-kreacijskim kaosom, kako kroz najezdu mrtvih – koja poništava zakon vremena – tako i seksualnom pretjeranoš?u koja obi?no ozna?ava prigodu.'

Zamolila bih ?itatelja da obrati posebnu pozornost na ideju „iscrpljivanja fizi?kih resursa, najezde duša mrtvih i seksualnu pretjeranost“ za koje je predloženo kako su pokazatelji nadolaze?e obustave i obnove vremena.

Svakako znamo kako doživljavamo stvarnu invaziju „posjetitelja s drugoga svijeta“ i da mnogi ljudi primje?uju „zastoje“ u stvarnosti koji se svakim danom sve više nagomilavaju. Vezano za iscrpljivanje fizi?kih resursa u materijalnim pojmovima, nedavno otkri?e znanosti predlaže da ovo možda i nije samo „arhai?na ideja“. 15. kolovoza 2001. ?lanak u New York Timesu bio je naslovljen: Kozmi?ki zakoni kao brzina svjetlosti možda se mijenjaju:

Me?unarodni tim astrofizi?ara otkrio je da se osnovni zakoni prirode, kako ih se danas razumijeva, možda pomalo mijenjaju kako svemir stari, iznena?uju?e otkri?e koje bi moglo nanovo napisati udžbenike fizike i staviti na kušnju fundamentalne pretpostavke o tome kako svemir funkcionira. [...]

Potvr?eno je, ovo otkri?e moglo bi zna?iti da su se i ostale konstante za koje se smatralo da su nepromjenjive, kao brzina svjetlosti, mijenjale tijekom povijesti svemira. [...]

Znanstvenici koji su provjeravali rad u njemu nisu pronašli niti jednu o?itu manu. Ali kako bi posljedice za znanost bile toliko dalekosežne i jer su razlike u o?ekivanim mjerenjima toliko suptilne, mnogi znanstvenici izražavaju sumnju da ?e ovo otkri?e opstati na testu vremena i kažu kako ?e ?ekati nezavisne dokaze prije donošenja odluke je li otkri?e istinito.

S druge strane, otkri?e bi se uklopilo u neke teoretske poglede na svemir, posebno predvi?anje da prethodno nepoznate dimenzije možda postoje u strukturi kozmosa. ?ak su i znanstvenici na projektu bili namjerno oprezni u prezentiranju rezultata. Opisuju?i implikacije onoga što je ovaj tim promatrao, Dr.Webb je izjavio: „Mogu?e je da postoji evolucija zakona fizike.“[...]

Svakako je vrlo zanimljivo što je ideja „propadanja“ i mijenjanja svemira u vrlo realnim pojmovima bila dio arhai?ne ontologije. Naravno, ona su sadržavala i dodatnu karakteristiku da takvi doga?aji istovremeno donose i cikli?ko vra?anje kaosu te preplavljivanje demonima i dušama mrtvih kao prethodnicu potopu. A ovakva mitologija izražavana je na na?in kao da je ve? „doživljena“ koji put; ili, najmanje, da je bila dio znanstvenih spoznaja prijašnjeg vremena.

Ali ideja kako taj doga?aj predstavlja ponovno ro?enje, izgubljena je uvo?enjem monoteizma. U tom trenutku, Kraj Vremena postao je Kraj Svijeta – za sve osim nekolicinu izabranih koji bi trebali biti spašeni od jednog, to?no odre?enog boga. A taj jedan, to?no odre?eni bog, otprilike od tada 'vodi paradu'.

Ponovimo kako obredi odbacivanja ozna?avaju odbacivanje svih normi i nasilno ilustriraju svrgnu?e vrijednosti i vra?anje svih oblika neodre?enom jedinstvu. Samo centralno mjesto orgija, trenutak kada se sjeme postavlja u tlo, pokazuje nužnost Svjesnosti Grala usred rasplinu?a oblika u orgazmi?ki kaos. U prisutnosti smo vrlo drevne ideje: povratak praiskonskom jedinstvu, inauguracije Svjesnosti Grala u realnosti kojom ograni?enja, konture i udaljenosti više ne upravljaju. Ono što je iskonsko i osnovno je ideja regeneracije kroz kaos, ponavljanje i stvaranje: vremenska petlja.

Sad, ono ?ega se moramo prisjetiti vezano za ove postulate je njihova nerazdvojiva optimisti?nost; svjesnost o uobi?ajenosti cikli?kih katastrofa, sigurnosti njihovog zna?enja i iznad svega; da one NIKADA, NIKADA nisu kona?ne!

Kao što su tri dana tame, kao prethodnici ponovnom ro?enju Mjeseca, nužni, tako je i smrt pojedinca i periodi?na smrt ?ovje?anstva neophodna. Svaki materijalni oblik, samom ?injenicom svog postojanja u vremenu, gubi snagu i postaje bezobli?an pa ?ak i samo na trenutak. On se MORA vratiti kaosu, orgiji, tami, vodi; mora se ponovo absorbirati u iskonsku jedinicu, koja ga je izdala, na ponovno ro?enje. Kralj je mrtav: živio Kralj!

I tako je bilo sve do pojave monoteizma, mit koji je opisivao uvjete života, prihva?ene kao stvari koje su jednostavno takve, svake se godine ponovno odigravao: Vrijeme je bilo cikli?ko. Svijet može završiti, ali ako završi, to je samo stoga što se 'iscrpio' i mora se ponovno sastaviti. A u njemu pronalazimo i sve elemente pri?e o Noi: 'Kako je to bilo u vremenu Noe.'

U svim ovim mitovima postoji ideja o kraju i po?etku Cikli?kog Vremenskog Perioda s podru?ja gdje vrijeme ne postoji. I usporedno, da na kraju takvog perioda dolazi vrijeme istjerivanja demona, bolesti i grijeha koje se doga?a na kraju stare godine, kako bi se nova mogla roditi oslobo?ena od grijeha. Ono što je još zanimljivije je što takvi obredi u vrlo preciznom obliku oponašaju uvjete 'dana Noe'!

Ali nešto je promijenilo sve ovo. Nekako, percepcija o kraju svijeta postala je strašna kazna. Nekako, Bog koji je uništio mir Raja i namamio ljude da mu daju svoje povjerenje, njemu i samo njemu, ušao je na svjetsku pozornicu. „Ja sam Gospodin tvoj Bog, ja sam ljubomorni Bog!“ I vrijeme je postalo linearno, s prore?enim krajem, koji ?e biti završan i potpun. I crno se pisalo onima koji nisu na strani „pravoga boga“, koji tvrdi kako je on jedini koji može ponuditi „spasenje“.

U religijskim mitovima nekoliko je univerzalnih tema, a prevladava ona o Zlatnom Dobu koje je uništeno na neki strašan na?in – poplavom, padom iz milosti, kaznom. Jessie L. Wenston u svojoj knjizi Od Rituala do Romanse (From Ritual to Romance) kaže:

„Što pozornije prou?avamo pretkrš?ansku teologiju, to smo ja?e impresionirani dubokim i smionim duhovnim karakterom njihovih spekulacija i sve upitnijim nam se ?ini da su takva u?enja mogla ovisiti o ni?im potpomognutom procesu ljudske misli ili su se mogla razviti iz klica kakve pronalazimo me?u pretpostavljeno 'primitivnim' ljudima... Jesu li oni stvarno primitivni? Ili se suo?avamo, ne sa osnovnim elementima religije, ve? sa raštrkanim fragmentima neke iš?ezle civilizacije? Sigurno je, onoliko daleko koliko povijesni dokazi idu, da naši najraniji zapisi ukazuju na prepoznavanje duhovnoga, a ne materijalnoga, izvora ljudske vrste.

Prou?avatelji literature o Gralu ne mogu ne biti impresionirani stanovitom atmosferom strahopoštovanja i tajanstvenosti koja okružuje taj zagornetni Objekt. Uz njega je povezana tajna, ?ije ?e otkrivanje za sobom povu?i strašnu nesre?u izdajniku. ... To je toliko tajnovita stvar, da se pri?ati o njoj ne smije usuditi niti jedna žena. ... Nema sumnje da je Gral bio nešto tajno, misteriozno i strašno, a to?no znanje o njemu bilo je rezervirano za nekolicinu izabranih. [...]

Kultovi prirode i dalje ostaju pouzdani vodi?i; njihovi unutarnji, ezoteri?ni rituali osposobit ?e nas da premostimo zaljev izme?u onoga što se na prvi pogled ?ini potpuno nepomirljivim: elementima narodne predaje i visoko spiritualnim tajnama.“

Kada sam pro?itala primjedbu gospo?e Weston da bi mitovi mogli biti ostaci iš?eznule civilizacije, pomislila sam kako je to zanimljiva hipoteza i po?ela razmišljati kako bi bilo mogu?e da su znanstvene ?injenice ono što je stvarno opisano u ovim pri?ama i kako je to znanje vremenom moglo biti pretvoreno u mit ako je infrastruktura civilizacije bila uništena. Prirodno, kao primjer automatski na pamet pada pri?a „Gospodar muha“, ali zasigurno postoje brojne druge situacije u kojima se ovaj proces može ispitati. U svakom slu?aju, što sam više o tome razmišljala i prou?avala više primjera, u meni je raslo uvjerenje kako je gospo?a Weston definitivno bila na tragu ne?ega.

Tema potrage za Gralom ima nekoliko varijacija iste ideje: da je daleko u drevnoj prošlosti postojalo razumijevanje Tehnologije Istinske Mudrosti. Nadalje, postoje indikacije da je ovo znanje bilo op?e poznato i primjenjivano u Zlatnim Vremenima. Tako?er se misli kao je Drevna Tehnologija preživjela, iako možda potrgana i zamra?ena u ezoteri?nim 'magi?nim doktrinama', mitovima i religioznim obredima/ritualima koji su još nekad davno izgubili svoje zna?enje ?ak i me?u svojem visokom sve?enstvu; ili u ezoteri?nim školama, njegovana u tajnosti i otkrivana svijetu u odmjerenim dozama, s vremena na vrijeme, putem izabrane nekolicine koja se sažalila nad ?ovje?anstvom. Ali za takvo što nemamo ?vrstih dokaza. Bez obzira gdje se tražilo, ?ini se da veo monoteisti?ke korupcije vjerovanja i mišljenja dominira na zemaljskoj kugli. ?ak i oni koji priznaju da bi drevni rituali i mitovi mogli biti ostaci stare tehnologije završavaju pretvaraju?i tu ideju u najpateti?nije 'magi?arske' budalaštine koje se mogu zamisliti, a upravo takvu reakciju Kontrolni Sistem i planira. Na kraju, psihološki govore?i, oni koji slijede magi?ne i ostale ritualne oblike za postizanje kontrole nad životnim silama, samo pokušavaju na?i zamjenu za životne situacije koje sami nemaju snage ili mudrosti promijeniti. Bavljenje magijom ili ritualima nije ništa drugo doli samo-uzdizanje iz vlastitih nesigurnih i perifernih životnih iskustava na mitsko stanje „izabranosti“ ili „posebnosti“. Prakticiranje magije pojedincu pruža imaginarnu superiornost. Ona je oblik samo-promocije majušnosti vlastitog stvarnog života u status umišljene mo?i.

Ipak, uzimaju?i u obzir religijske mitove i obrede kao kodirane znanstvene formule koje tek sada, u svjetlu recentnih znanstvenih spoznaja, možemo po?eti shva?ati, prou?avanje religijske povijesti dobiva potpuno druga?ije zna?enje. Drevne znanstvene formule bile su ono što je me?u ostacima uništene civilizacije imalo najviše šanse ostati o?uvano. Pamtila su ih djece preživjelih, a ponekad su i upotrebljavane u ograni?enim okvirima. Ali, kako je vrijeme prolazilo, ?ak se i ta ograni?ena upotreba izgubila i jedino što je ostalo bile su pri?e. Kao kakav ?udni kult tereta, znanstvene formule i kodovi promijenjene su kako bi pobu?ivale bogove tehnologije. A kada se ništa ne bi dogodilo, mislilo se da se bog naljutio i po?ela su žrtvovanja.

Pa ipak, ?ini se kako je ovakvo stanje ignorancije i izgubljenog zna?enja bilo planirano i namjerno. Ono je položilo temelje za novu tehnologiju; onu koja je eliminirala odre?ene principe i neophodna razumijevanja rezultiraju?i uvjetima u kojima je istinska drevna tehnologija postala nedosežna. Nova je tehnologija stvorena kao prepreka stvarnom napretku na višestrukim razinama, a kao temelj naše znanosti po?elo se koristiti Vrijeme. Linearno vrijeme.

Kada putujemo u prošlost i zavirimo u tamu prošlih milenija, otkrivamo ?udesnu to?ku u vremenu u kojoj se dogodila toliko ?udna stvar, pomak u na?inu razmišljanja, da ju je zapanjuju?e uop?e uzeti u obzir - predstavljanje koncepta monoteizma, tog jednog jedinog doga?aja koji je postao osnova iz koje se rodilo naše moderno shva?anje vremena. Kakva je mašta i reakcija na život izrodila ovu ideju? Što je ovdje stvarna slika u slici?

Stoga mi sada dopustite predložiti hipotezu: religiozni mitovi mogli bi zapravo biti pripovijetke koje opisuju drevnu tehnologiju i razumijevanju svemira koje daleko nadmašuje naše današnje razumijevanje, kao i upozorenje o opasnom stanju u kojem se danas nalazimo te nekom budu?em doga?aju kojem se približavamo.

Željela bih sugerirati da su mitovi, rituali i ceremonije drevnih religija samo preživjeli djeli?i ove tehnologije, iz kojih je istinsko zna?enje iš?ezlo. Nadalje, da otkrivanjem tajni ove 'tehnologije' ?ovje?anstvo ima šansu osloboditi se Terora Povijesti, izgraditi Arku i preživjeti nadolaze?i Potop.

Predlažem radnu hipotezu, okvir koje ?emo pokušati ispuniti dijelovima slagalice koje pronalazimo i koje su do sada imale vrlo malo smisla u linearnoj vremenskoj strukturi monoteizma. Ne moramo vjerovati niti jednoj od njih, samo se „igramo“ kako bi vidjeli jesu li mogu?e. Dakle, kako bih formulirala radnu hipotezu, dozvolite mi da nabrojim moje zamisli:

1. Religijski mitovi koji se prenose s koljena na koljeno su „pripovijetke“ jedne ili više naprednih civilizacija koje su postojale na Zemlji u dalekoj prošlosti.

2. Stanovnici navedenih civilizacija su možda doživljavali druga?iji odnos sa svojim fizi?kim okolišem, uklju?uju?i i vlastitu fiziologiju, nego mi danas, a ovo razli?ito doživljavanje okoline moglo je biti posljedica stanja postojanja kvantno razli?itog od našega, uklju?uju?i fundamentalno razli?ite uvjete, ne samo u planetarnoj atmosferi, gravitaciji, kozmi?koj i solarnoj radijaciji, nego i razliku u prirodi materije same! Takva okolina o?uvana je u mitu kao 'Raj/Eden'.

3. Razlika u okolini možda je ondašnjim ljudima omogu?avala razvijanje tehnologije, ne samo superiornije našoj, ve? i fundamentalno razli?ite. Ova tehnologija mogla je biti rezultat razumijevanja me?usobnog suodnosa ljudskih bi?a i okoline.

4. Okolina, kakvom smo je definirali, može nam dati klju? za razumijevanje mnogih tajni vezanih uz našu fizi?ku prirodu, posebno vezanu za našu DNA i moždane funkcije. Danas neupotrebljavani dio DNA, 'junk (otpad o.p.) DNA', je možda, zbog razli?itih uvjeta u okolini, tada bio u funkciji. Kao posljedicu, mogu?e je zaklju?iti da se razli?ita upotreba naših mozgova može posti?i i možda je upravo to bilo sredstvo kojim su drevni bili u me?uodnosu s prirodom; bili su „partneri“ svojoj tehnologiji, dok mi, u sadašnjosti, o našoj „ovisimo“.

5. Me?u sposobnostima, koje su mogle postojati u takvom „poja?anom“ ili kvantno razli?itom okolišu, mogle su se ubrajati i ono što mi danas zovemo vidovnja?ke, telepatske i telekineti?ke sposobnosti.

6. Takve psihi?ke sposobnosti uklju?ivale su i mogu?nost razumijevanja arhetipova koji se projiciraju u našem svijetu iz razina bitka. Shva?anja arhetipova tada podrazumijeva elemente od kojih su mitovi sa?injeni, poput nauke o bogovima, vilinskom svijetu, demonima i vampirima.

7. „Proširena“ percepcija tako?er je pridonijela razvoju dramati?no razli?ite znanosti, koja je uklju?ivala razumijevanje kozmi?kih fenomena i pri?e o odre?enim kozmi?kim interakcijama i njihovoj cikli?koj prirodi, te su drevni ljudi unaprijed znali dan vlastitog „kraja“ i mogli pripremiti arku za spasenje svoje znanosti i tehnologije. Velik dio znanosti kodiran je u mitove i religiozne obrede, koji su davno, ?ak i u tajnim tradicijama stvoreni kako bi ih prenosili, izgubili svoje pravo zna?enje.

8. I kona?no, da se u dalekoj prošlosti dogodila namjerna previ?anje ovog znanja, u svrhu ustanovljenja kontrole nad ?ovje?anstvom. Izvor izobli?enja i korupcije direktno je povezan s me?udjelovanjem prethodno spomenutih realiteta arhetipova, gdje su se odvijale „bitke bogova“, manifestiraju?i se u našoj stvarnosti kao socijalni, kulturalni, religijski i povijesni pokreti.

Stoga možemo zaklju?iti kako su naši religijski mitovi i rituali ostaci pripovijetki – poruka u boci – dizajnirani da bi objasnili fenomene te da je monoteisti?ka verzija, koja proglašava Kona?ni Kraj ili Sudnji Dan Propasti i silazak „Novog Jeruzalema“, samo iskrivljenje mita dizajniranog kako bi se na našoj planeti uspostavio Kontrolni Sistem, koristan onima koji teže mo?i i bogatstvu i kontroliran arhetipskim silama nekog drugog realiteta, kojeg je ovaj naš samo sjena ili odraz. I pri tome ne sugeriram da je taj realitet „astralan“ ili nematerijalan. Vjerujem da je on me?urazina parafizi?kih i hiperdimenzionalnih bi?a ?ije su postojanje i priroda pažljivo skriveni od nas milenijima – i to s razlogom.

Postoji li sila koja stvara i održava Matrix transformiraju?i obi?ne povijesne doga?aje u mitove, koji se kasnije koriste kao osnova religijskog vjerovanja? I jesu li ta vjerovanja bazirana, ne na stvarnoj povijesnoj aktivnosti mitskih pojedinaca, ve? na arhetipovima koji nam možda govore nešto vrlo važno, ali što ne možemo ?uti jer smo previše koncentrirani tuma?iti ih kao povijesnu stvarnost pojedinca u pitanju? Jer u kona?nici, ako svoja duhovna vjerovanja baziramo na mitovima, neistraživanje i nerazumijevanje istinskog zna?enja arhetipova može nas dovesti u ozbiljne probleme.

Kasiopejci su rekli: Prou?avajte legendu o Orionu radi usporedbe. Što Orion ima s Krajem Svijeta, Noinom arkom ili Potragom za Gralom? Jako puno, bar ja tako mislim. Sli?nosti izme?u pri?a o Orionu i Arthuru, u osnovnim terminima, su mnogobrojne. Tema prethodnog „zlatnog doba“ koje je izgubljeno, prezentirana je i u pri?i o Noi. Arthur iz potrage za Gralom nije, u nekom smislu, pravi ?ovjek od krvi i mesa, ve? arhetipska mnogostruka predodžba. Arthur je nešto drugo i više od onoga što je o njegovom liku sažeto u literaturi te predstavljeno je mitovima, pri?ama i slikama u kojima uop?e nije direktno spomenut. Arthur je prisutan u mitovima o požrtvovnim kraljevima, umiru?im spasiteljima i herojskim ubojicama zmajeva od pamtivijeka. Njegova pri?a raste sa svakom epizodom koju prou?avamo i nakon nekog vremena shva?amo kako je Arthur samo trag.

Orion, Arthur, Arka, Arkadia (Božja Arka), Ark, su tragovi mitologije Pada i Otkupljenja: Ondašnji i Budu?i Kralj. On je simbol Izgubljenog Raja i Novog Jeruzalema, svijeta prije i prolaza u stvarnost nakon potopa. Njegova pri?a se grana i objedinjuju kroz sve ideje o cikli?kim promjenama i ovladavanja prirodom.

Mit o Zlatnom Dobu: vremenu kad su polovi bili druga?ije orijentirani; kada su godišnja doba bila druga?ija; godina je bila druga?ija; iskonski raj gdje vrijeme nije imalo zna?enja. Sje?anje ili maštanje o Zlatnom Dobu je, ?ini se, svojstveno kulturama koje su obitavale na podru?ju od Indije do Sjeverne Europe. Za najrazvijenije povijesne mitologije Amerike, one Maja ili Asteka, nije bilo prošlog doba vedrine ugroženoga cikli?kim razaranjem vatrom ili poplavom. Ni u filozofiji budizma nema mjesta nostalgiji, iako su u praksi usvojili ideju o propadaju?im dobima iz svoje indijske okolice.

Kako bi usporedili odnos Arthura prema Noi i Arki te njihove potrage – prona?i Gral-Arku i preživjeti kataklizmu poplave – od samog po?etka moramo razumjeti da se pri?e mogu prevoditi kako lingvisti?ki tako i u kontekstu kulture. U Herodotovoj povijesti postoji pri?a koja je identi?na kopija izvorne bajke indijskog porijekla, osim u ?injenici da je u izvorniku ona bila pri?a o životinjama, a u Herodotovoj verziji likovi postaju ljudi. U svim ostalim detaljima one su identi?ne. Kako R. E. Meanger, profesor humanisti?kih znanosti i prevoditelj gr?kog klasicizma napominje: „O?ito, ako likovi mogu mijenjati vrstu, oni mogu mijenjati i imena te prakti?ki bilo što drugo vezano za njih“.

Istinitim se drži kako iza Arthura stoji tradicija, što u pisanom, a što u verbalnom obliku; prenošena uglavnom me?u Velšanima, potomcima Keltskih Bretona, tamošnjih stanovnika iz vremena najezde Rimljana. Pitanje koje bismo željeli postaviti je: tko su bili ti ljudi i od kud su došli, donose?i pri?u sa sobom? Onoliko koliko se može utvrditi, legende o Arthuru, iako pokrštene, u osnovi su predkrš?anska mitologija lagano prikrivena li?nostima kraljeva i kraljica, ?arobnjaka i vila. Geoffrey od Monmoutha postavio je Arthura kao izuzetnog monarha i osvaja?a – prošli i budu?i kralj – prikazuju?i veli?anstveno porijeklo i prore?enu budu?nost Kelta, porobljenih od Rimljana i krš?anstva. Pomalo zvu?i kao o?ekivanje Mesije u Židova, zar ne?

Pri?e o Arthuru priskrbile su kvazi povijesnu podlogu koja je dala zamah otkrivanju i prou?avanju keltske mitologije, a legende su poprimile najintimniji oblik u trubadurskim romansama kasnog 12. i u 13. stolje?a. U ovim srednjovjekovnim romansama prepoznajemo tri glavna izvora: rimski klasicizam, francuske izvore/frana?ke elemente te britanske legende o Arthuru. Arthur je postao toliko popularan da je uskoro po?eo dominirati podru?jem i proširio se krš?anskim svijetom.

Arthurski „hit“ zavladao je literaturom na jezicima i u umjetnosti svih glavnih zemalja srednjeg vijeka, ve?inom zahvaljuju?i križarima te miješanjem i razmjenom ideja i mitova koje su se doga?ale izme?u Zapadne Europe i civiliziranih zemalja na Istoku. Pitanje koje bismo željeli postaviti je: koliko sli?na današnjoj popularnosti Zvjezdanih Staza je bila popularnost Arthura u srednjem vijeku? I ako se može povu?i usporedba, gdje nas to ostavlja u smislu upotrebljivosti ovih pri?a kao traga ili stvarnosti? Sukob izme?u pojave ovih pri?a i krš?anske teologije je definitivno postojao. Moglo bi se re?i da je to sli?no današnjem znanstvenom pogledu na Zvjezdane Staze kao na ?istu fantaziju. Ali jesu li one zaista samo fantazija? Jesu li pri?e o Gralu bile iste takve „fantazije“? Jesu li ideje Zvjezdanih Staza samo maštarije, kao što bi mnogi iz znanstveni?ke zajednice željeli da mislimo?

Bilo kako bilo, u isto vrijeme kada i pojavljivanje i popularizacija pri?a o Gralu, energija Katoli?ke crkve usmjerila se na Svetu Zemlju i mogu?u „obnavljanje“ Arke Saveza iz Salomonovoga hrama. Bazirano na onom što znamo iz Biblije, vidimo kako je vrlo mogu?e da je to bilo namjerno skretanje pozornosti. Sli?no kao što su u današnje vrijeme ideje o putovanju kroz vrijeme izložene u Zvjezdanim Stazama preusmjerene na ono što bi moglo biti još jedno stvoreno skretanje pozornosti: Philadelphia eksperiment?

Meni se ?ini kako je u oba slu?aja mašina „Kontrole Štete“ poduzela sve napore i sva se pozornost preusmjerila upravo na odvla?enje pozornosti: Arku hrama kralja Salomona i Philadelphia eksperiment. Kao što su krš?anski teolozi tada napravili „kontrole štete“ i „ogradili“ ono što se može, od onoga što se ne može prihvatiti, tako je danas mati?na znanost podigla sli?nu prepreku protiv prihva?anja prevelikog broja ideja iz Zvjezdanih staza kao mogu?ih ili vjerojatnih. I to iz istog razloga kao i onaj koji je motivirao Crkvu: tabu je misliti kako je vrijeme cikli?no. Pozornost se odmakla od principa na materijalni objekt.

Znaju?i ono što znamo o nastanku literature o Svetom Gralu, mišljenja smo kako se u toj legendi ne krije samo popularna pri?a iz srednjeg vijeka. Ona se pojavila u razli?itim oblicima i vremenima, puno prije nego je zapo?elo ludilo izazvano Geoffreyevom djelom Historiea. Kao što smo ve? naveli, Arthur predstavlja nešto drugo; on nije samo britanski Dux Bellorumvrijeme kada nije bilo vremena. (vojvoda od bitke); on predstavlja davno prošlo Zlatno Doba, vrijeme socijalne harmonije i mudre vladavine, vrijeme etike i morala, vrijeme „Put Prijašnjih Kraljeva“,

Tematika „izgubljenog zlatnog vremena“ je toliko jaka da je Goeffrey, kada je Arthura u?inio svojevrsnim Mesijom kombiniraju?i velški mit i tradiciju s autenti?nom povijesti, dotaknuo nešto duboko skriveno u ljudskoj psihi, da je srednjovjekovna Duša poletjela u nadi ponovnog uspostavljanja Kraljevstva na Zemlji, koje se moglo obnoviti samo otkri?em Grala; ili, drugim rije?ima, „gra?enjem Arke“ i napuštanjem koncepta Vremena.

No ipak, u okvirima tri dominantne religije danas: islama, judaizma i krš?anstva – postoji linearni koncept ograni?avanja kozmosa na neki to?no odre?eni broj milenija, pri ?ijem prolasku ?e se sve smrviti u bu?nom kraju, spašeni ?e oti?i u nirvanu/raj, a prokleti zaglaviti na vje?nom prženju. Za krš?anstvo vrijeme je realno jer ima zna?enje – OTKUPLJENJA na KRAJU.

Ravna linija slijedi pravac ?ovje?anstva od po?etnog Pada do završnog otkupljenja. A zna?enje povijesti je jedinstveno jer je inkarnacija neponovljiv ?in. Posljedi?no, sudbina svakog od nas se isto tako doga?a jednom, jednom za sve, u konkretnom i nezamjenjivom vremenu koje je ono povijesti života. (Puech, Henri-Charles, Gnosis and Time, 1954)

Linearno shva?anje vremena prisno je povezano s idejom evolucije. Doga?aji povijesti su neprestano odmatanje novih i savršenijih manifestacija ?ovjeka, ljudskog rada te time i Duha Božjega. Materijalni ?ovjek i njegova materijalna civilizacija je kona?na ekspresija evolucije Boga i eti?kih koncepata.

Moramo podsjetiti ?itatelja da su na vrhuncu srednjeg vijeka cikli?ke i astralne teorije po?ele dominirati povijesnim i eshatološkim spekulacijama. Ve? popularne u 12. stolje?u, podvrgnute su sistematskim razradama u sljede?em, posebno nakon pojave prijevoda arapskih pisaca. ...Albertus Magnus, Sv. Toma, Roger Bacon, Dante i mnogi drugi vjerovali su kako su periodi?ni ciklusi svjetske povijesti upravljani utjecajem zvijezda, bilo da taj utjecaj poštuje božju volju i služi kao njegov alat kroz povijest, bilo da je to sila stalno prisutna u svemiru. (Eliade)

Kao što je Orionova sljepo?a izlije?ena gledanjem u izlaze?e Sunce, tako je i pri?a o pronalasku Grala ili gra?enju Arke pri?a o kreativnom potencijalu ljudske vrste u vrlo stvarnim pojmovima – snazi za preživljavanjem kataklizme i ponovnim stvaranjem Zlatnog Doba – put ka spoznavanju Drevnih Tajni Vremena – tajni koje su od nas skrivene vjekovima.

Ali sve je ovo zastalo pojavom Newtona i njegovog „znanstvenog biblicizma“.

Mislim da ne postoji niti jedna osoba na ovom planetu koja se ne bi složila da želi bolji život za sebe i za svoju djecu; i ve?ina bi dodala kako trenutno nisu u mogu?nosti to i ostvariti. Osim vrlo malog broja jako bolesnih ljudi, mislim da nitko ne voli vidjeti bijedu i patnju, bolest, smrt i o?aj, u bilo kojem kontekstu. I moramo pitati: ako su ovakve stvari toliko mrske ve?ini ljudskih bi?a, ako toliko ljudi radi, misli i moli se za poboljšanje uvjeta na svijetu, zašto se poboljšanje ne doga?a?

Što je podrijetlo bijede i patnje? Da li se ona samo dogodi? Da li ljudi i samo ljudi uzrokuju da drugi pate? Je li Bog dobar, ali eto dopušta da se loše stvari dogode?

„Ne zaboravite snagu molitve“, u?e nas naši religiozni vo?e. Jedini problem je, molitva, ?ini se, baš i nije puno popravila svijet u trenucima u kojima je sigurno da se gotovo svako ljudsko bi?e molilo.

Isus je obe?ao: „pitajte i primit ?ete“. Krš?ani se mole za stvari koje žele da se dogode ili za stvari koje žele imati. Ako se ono za što se mole dogodi, svi hvale Boga. Ako se ne dogodi, tada 'jednostavno nije bila božja volja'. Me?utim, takvo zgodno objašnjenje za bilo koji od ishoda molitvu svodi na vrlo nepouzdano sredstvo. Bit ?e što ?e biti. Zašto se onda moliti? Zašto ne bismo samo dali sve od sebe i nadali se najboljem? I kada ?ovjek malo bolje razmisli, shvati da se moli nekome za koga mora pronalaziti izgovore! 'Možda nije bila božja volja.' Ili, 'Nemamo dovoljno vjere da bi nas Bog uslišao'. Ili, 'Bog ?e djelovati u svoje vrijeme, ne u naše'. Ili, ' ?udni su putovi Gospodnji'. Izgovori, izgovori, izgovori!

Isus je obe?ao: „Ako se bilo koje dvoje od vas složi i pita... bit ?e napravljeno.“ (Matej, 18:19). To je obe?anje. Što želiš ili trebaš? Samo pitaj! Ali to ne funkcionira i mi to vidimo!

Šezdeset milijuna ljudi je umrlo jer Bog nije napravio ono što su svi mislili da bi trebao napraviti. C.S. Lewis borio se s ovim problemom u kasnijem dijelu svoga života. Jasno je vidio kako su se prije 2. svjetskog rata gotovo svi ljudi na kugli zemaljskoj molili – Isusu, Bogu Ocu, Djevici Mariji, Alahu, Budi i tko zna kome sve ne, tako da su sve baze bile pokrivene – da se ovakva strašna stvar više nikad ne ponovi. Sje?anje na prošli „Veliki Rat“ (Prvi Svjetski Rat o.p.) još je bilo svježe u mislima ?ovje?anstva. Sje?ali su se strašnih pokolja i zavjetovali, nikad više!

A na kraju, nakon najmo?nijeg zapam?enog povika molitve koja se podizala sa Zemlje, gotovo jedna tre?ina svijeta završila je potpuno poharana, a šezdeset milijuna ljudi bili su mrtvi. To je Božji odgovor na molitve.

Odgovoreno nam je kako mi ne možemo „znati putove Gospodnje“. Tako?er nas se podsje?a da Židovi – „izabrani ljudi“ Oca Monoteizma sada imaju svoju zemlju. Da, to je to?no. Ali postoji i gotovo jednako brojna populacija Palestinaca koji se ne bi složili da je to bio odgovor na molitve. Jesam li heretik kad predlažem ovakvo što? Trebam li okajati svoj nevjeru?

Bilo kako bilo, kroz povijest stalno nailazimo na jednu grupu koja se moli bogu da ih zaštiti od plja?ke druge grupe, a druga se jednako orno moli da im plja?ka bude uspješna. Kad jedna grupa uspije ubiti drugu, je li to dokaz da je njihov bog superioran? Što se doga?a ako se ?lanovi uspješne grupe reinkarniraju me?u poražene? Ovo nije retori?ko pitanje jer je napisana poprili?no utjecajna knjiga o velikom broju Židova koji su umrli u holokaustu, a sada se reinkarniraju kao krš?ani. Tako?er je bilo nagovještaja da se mnogi nacisti trenutno inkarniraju kao Židovi. Što tada, da li takva ideja doprinosi shva?anju „moj Bog je jedini pravi“?

Uvjeravam ?itatelja, iz vlastitog iskustva kao hipno-terapeut, da je svaki pojedini slu?aj koji sam imala vezano za „terapiju prošlih života“ demonstrirao takvu paletu nacionalnosti i religijskih orijentacija da to, doslovno, ne?iju potpunu uvjerenost da su mu trenutna uvjerenja i orijentacija jedini ispravni ?ini smiješnom. I definitivno je da ?e baš oni koji su najorniji u svojim proglasima protiv druge grupe, na kraju završiti kao ?lanovi baš te iste u sljede?oj „rundi“ inkarnacije. I iskreno, uop?e nije važno vjeruje li ?itatelj u ovo ili ne; klini?ki dokazi toliko su brojni da bi oni, kada bi ih se prezentiralo na sudu kao podrobne dokaze, bili toliko prevladavaju?i da bi im sudac i porota morali presuditi u korist.

Ako sjediš pokraj ceste nedaleko od zavoja i pokraj tebe pro?e tisu?u putnika iz pravca tog zavoja, govore?i ti kako je tamo most preko rijeke i niti jedan nikad ne kaže da nema ni mosta ni rijeke, tada postaneš uvjeren da je vjerojatnost postojanja mosta i rijeke iznimno velika.

Takvo je stanje dokaza prezentiranih od strane onih koji su se na terapiji prisjetili prošlih života. Nije ?ak ni važno vjeruju li oni uop?e u reinkarnaciju ili „prošle živote“, jer za vrijeme hipnoze, bez iznimke i naj?eš?e bez ikakvog „navo?enja“, koje bi kriti?ari mogli predbaciti, pojedinac definitivno proglašava da je reinkarnacija ?injenica. ?esto ?e takvi svjedoci, kada su u svjesnom stanju, zanijekati istinitost onoga što je izašlo iz njihovih vlastitih usta, jer se ne uklapa u njihov „sustav vjerovanja“. I to nas ponovno vra?a na faktor da nam je, iz nekog razloga, zabranjen pristup našem višem Ja. A ljudi nastavljaju ubijati jedni druge zbog uvjerenja kojih se drže, nikad ne shva?aju?i cijenu koju bi zbog takvog ponašanja mogli platiti.

Oni koji vjeruju u reinkarnaciju govore nam kako je cijena ubojstva drugog ?ovjeka zato?enje u „karmi?kom kota?u“. To zna?i da osoba ne može duhovno napredovati dok se takva karma ne spozna i ne izbalansira. A ovo nas vodi pitanju zašto se ljudi ne mogu sjetiti lekcija iz prošlih života; zašto osobi nije dostupna mudrost duše. Ako ljudi imaju dušu ili duh, zašto spoznavanje prošlog karmi?kog ciklusa nije dio ?ovjekove mudrosti?

Što može odgovoriti na pitanje zašto se ljudska bi?a upuštaju u radnje koje ?e ih osuditi na zato?enje u mnogobrojnim životima? Je li ovaj planet samo ogromna kanta za recikliranje; jer bez obzira što ljudi u?inili, uvijek ?e biti novih i poboljšanih na?ina za ubijanje drugih ljudi?

Ve?ina ?e odgovoriti kako se normalni ljudi me?usobno ne ubijaju. Ali oni to ne rade samo zato što ne moraju. Postoje mjesta u Španjolskoj, Indoneziji, Irskoj, Afganistanu, Burmi, Izraelu, Kini, Timoru, Indiji i Pakistanu, gdje je smrt prijatelj i susjed.

Što bi bilo iskupljenje našoj stvarnosti u kojoj postojimo kao struktura koja rezultira stalnom reciklacijom duša? Što bi bio uzrok tolike tame koja ovjekovje?uje ovaj ogromni ponor neukosti?

U terminima monoteisti?ke vjere u?i nas se kako je život jednokratni program: rodiš se, umreš i ti i tvoja grupa idete gore ili dolje. Što je isplata za svu ovu bol i patnju; proganjane duše i smrt nevinih?

Što je tajanstveni jaz izme?u namjere, želje i fizi?ke manifestacije? Kakva tama postoji u našem podsvjesnom umu koja je stvorila ovako neprijateljski i nebrižni svijet? Kakva nas slila odvaja od shva?anja istinske prirode naše stvarnosti i ostavlja izloženima patnjama i boli?

Bez obzira kako netko definira realnost – kao samostvorenu manifestaciju ili kao postignu?e koje nam je povjereno – realnost patnje mora biti shva?ena kao posljedica ovog odvajanja. I, ako je materijalni svijet stvoren i održavan od naše strane, što nam je unijelo sljepo?u u postojanje?

Ako je svijet stvorio Bog, je li naša patnja rezultat svojevoljnog neposluha? A ako je tako, tada je ?ovje?je postojanje pokvareno. I ako je tako, što bismo trebali u?initi s dobrotom, plemenitosti i nesebi?nosti bratske ljubavi i smjernog štovanja? Od kud je nastala ova dvojnost?

Ako prihvatimo da je, iz kojeg god razloga, neki aspekt kreacije manifestirao ograni?enu trodimenzionalnost u kojoj se nalazi naša svijest, kako bismo opisali ovo stanje i njegov potencijal za promjenu? Što zna?i da je univerzum možda ostavio sve opcije „otvorenima“ do posljednjeg trena? A ako je tako, što onda zapravo ?inimo kada se molimo za neki to?no odre?eni ishod ili kada vjerujemo u Kraj Svijeta?

Pitanje kako naša vjerovanja mogu oblikovati našu stvarnost je me?u najzna?ajnijima u svom istraživanju svjesnosti. Elektron u eksperimentu s dvostrukom pukotinom koji prolazi kroz jednu ili drugu kad ga se promatra, za razliku od njegovog pravilnog ponašanja kad nije promatran možda je klju? razlike izme?u monoteisti?kog, linearnog sustava vjerovanja i vjerovanja u otvorenu prirodu svemira i budu?nosti.

Za ljudsko bi?e, život u utrobi majke možda je razli?it od života izvan nje kao što je život razli?it od smrti. Zna?i li smrt uništenje? Sigurno ne, s obzirom da znamo kako naš materijalni svijet nastaje iz onoga što se ne može vidjeti ni izmjeriti. I ako stvarna „dublja stvarnost“ samo prolazi trodimenzionalnost kao fazu, ne možemo li pretpostaviti da svemir sam možda radi isto? Ili da je materijalni svemir samo maternica kroz koju prolazimo? Možda je materijalni svijet kakvim ga doživljavamo samo razvojna faza djeteta u utrobi – priprema za postojanje u potpuno druga?ijem poretku u kvantnim terminima? Je li trenutna stvarnost priprema za fundamentalnu transformaciju materije same? U svakom slu?aju, ideja o kraju svijeta može biti ispravna iz raznih kutova gledanja, ali je završni rezultat nama nepoznat, kao što je odrasli život nepoznat još nero?enom djetetu.

Ovo vodi još jednom zaklju?ku: kako smo ranije naveli, ?ini se da moramo prihvatiti objektivnu ?injenicu da duhovni pokušaji promjene svijeta ili pokušaj utjecaja i reguliranja doga?aja na višoj razini jednostavno ne funkcioniraju. Da, ?ini se da postoje dokazi kako manje grupe pojedinaca mogu uzrokovati manje promjene ili efekte s ograni?enim dometom utjecaja, ali iz nekog razloga, svijet onakav kakav je, je ?ini se „postavljen“. Priroda fizi?kog svijeta je izgleda u osnovi protivna oakvoj „duhovnosti“. Dok bi svatko od nas volio misliti da možemo promijeniti svijet molitvom i/ili pozitivnim mislima, moramo se sjetiti da postoji velik broj dokaza da su stvarne transformacije planeta uvijek bile kataklizmi?ke prirode. Filozofija koja ignorira ovu ?injenicu je koketiranje s katastrofom.

Mogu?e je ?ak da usmjeravanje pažnje na stvaranje novog svijeta, „New Age-a“, doslovno pridonosi energiji razaranja prethodnoga doba na na?in koji slijedi znanstvene principe. Misliti kako ?e se prijelaz dogoditi samo uz pomo? misli zanemaruje vrlo važne znanstvene faktore. U ovome radu pokušavamo prona?i dijelove identiteta – dodirne to?ke znanosti, filozofije i misticizma – kako bi nam bilo mogu?e, u prakti?nim terminima, bolje razumjeti što bi moglo ležati u našoj budu?nosti.

Materija, kako je doživljavamo, je, ?ini se, opre?na duhu – kao da je veo – u protivnome bi lako mogli otkriti i razlu?iti našu duhovnu prirodu od trenutnog stanja postojanja. Istraživanja pokazuju da ovo je mogu?e, ali samo na vrlo ograni?enoj razini i kod vrlo maloga broja ljudi koji jako naporno rade i svoje živote potpuno posvete ovoj potrazi (ili dožive tešku traumu, što samo po sebi otvara zanimljive mogu?nosti).

Zbog toga, kako bi mogli manifestirati prore?enu ili projiciranu Kozmi?ku Uniju duha i materije, kako je definirana od strane nekih grupa, ili se duhovna dobra moraju pove?ati i postati više materijalna ili materijalna dobra moraju postati finija, manje ?vrsta i manje materijalna. A kako bi se ijedno od ovoga dogodilo, ?ini se da su potrebne makro-kozmi?ke kvantne promjene. Polazna to?ka realnosti mora biti promijenjena. Ali, razumijevanje ovog koncepta, ako je istinit, otkriva kataklizmi?ki holokaust koji je toliko zastrašuju? da ga uop?e nismo u stanju pojmiti. Ra?aju se vizije iskonskog razaranja koje prelaze granice najgore no?ne more i uzrokuju da se odvratnosti nuklearnog rata ?ine kao dje?ja igra.

Ali ne za izabrane „Noe“.

Prou?avanjem znanosti, povijesti, proro?anstava i drevnih mitova došla sam na ideju da moramo po?eti gledati na koncept Sudnjeg Dana – nasilnog i groznog o?ekivanja – u potpuno druga?ijem svjetlu.

Kraj ?e možda stvarno biti Kraj Svijeta kakvog znamo. I to mislim u vrlo osnovnom smislu. Više od toga, mislim da to nije samo kraj civilizacije, iako ?e se i to dogoditi; ne samo po?etak Novog Doba, dogodit ?e i to, nego kraj materije kakvom je trenutno poznajemo i kvantne promjene Svemira prema vidljivim znanstvenim principima. I to je ono što ?e omogu?iti Zemlji, Životu i Svemiru da se objelodani na na?in izvorne „kreacije“: obnavljanjem savršenosti i rajskog stanja – harmonije duha i materije – kraja koji je ujedno i po?etak.

Uzimaju?i u obzir uvjete koji su opisani u danima Noe, moramo pogledati na našu trenutnu situaciju. Ve?ine naroda suo?eni su s nedostatkom prakti?ki svih resursa koji se smatraju nužnima za postojanje industrijaliziranog društva. Re?eno je kako ?e sve rezerve nafte na Srednjem Istoku biti iscrpljene u roku od trideset godina, ako je nastavimo koristiti u ovakvoj mjeri. Rezervi bakra ve? nedostaje. Šume se pretjerano sijeku i nestaju. ?isti zrak? ?ista voda? Hrana? Takve krajnje nestašice ve? su postale mra?na životna ?injenice ve?ini svijeta. A situacija se može samo pogoršati. U osnovi ne postoje zalihe hrane nigdje na Zemlji. I ne postoji ništa što bi u vezi s time itko mogao poduzeti. Nema nikakvog, ponavljam: ne postoji nikakvo tehnološko rješenje problema s kojima se suo?avamo. Ili ?emo umrijeti od bolesti, propasti ili poreme?aja, ili ?emo se preobraziti. Ako vjerujemo u išta drugo, živimo u zabludi.

Svi stari mitovi o cikli?kom vremenu sadrže element koji opisuje propadanje u kaos, „iscrpljivanje kozmi?kih resursa“ i tada arhetipsku gestu: illud tempus (vrijeme sada i uvijek), „od po?etka“, novo stvaranje. I ovi mitovi opisuju odre?ene odnose me?u „bogovima“ ili planetima u to vrijeme.

Na svakom nastanjenom kontinentu, drevne rase sje?aju se „?udovišta kaosa“ koje divlja po nebu prijete?i uništenjem ?itavog svijeta. Naj?eš?e je ovo ?udovište prikazano kao biološki nemogu?a kozmi?ka zmija ili zmaj. Pronalazimo egip?ansku Uraeus zmiju, babilonskog zmaja Tiamata, gr?ku zmiju Typhona, norvešku zmiju Midgarda, pernatu zmiju, dugokosu zmiju, bradatu zmiju, zmiju koja bljuje vatru i tako dalje i tako dalje.

Trebali bismo pažljivo razmisliti o ovim asocijacijama. S jedne strane imamo ideju kako su makrokozmi?ke kvantne interakcije pretvorene u mit ili prenesene generacijama sve dok se nisu preobrazile u pri?e o junacima ljudskih obilježja u zemaljskom okolišu. Dakle, možemo pretpostaviti da se takvo „poništenje“ ili kozmi?ka interakcija ve? dogodila ve?i broj puta, u ve?oj ili manjoj mjeri. I u svakoj to?ki ovih makrokozmi?kih kvantnih skokova premještanja redoslijeda materijalnoga svijeta, jedan ili više planeta Solarnog sustava igrao je dominantnu ulogu u radnji koja se doga?ala na nebu.

Ali predstavlja se još jedna ideja: da su ove kozmi?ke preobrazbe tako?er poput prozora kojima se arhetipske energije ume?u u našu stvarnost. U trenutku kozmi?ke katastrofe, rastvaranja, možda postoji trenutak, možda mjeren u danima iz naše perspektive, u kojima se materija „rastvara“, da se tako izrazimo, i samo oni pojedinci koji imaju dovoljnu unutarnju uskla?enost s drugom stranom, mogu iz ovog doga?aja iza?i „netaknuti“, iako svakako transformirani. A uzorak uskla?enosti bi mogao biti odrednica na koji ?e na?in netko na kraju biti transformiran.

I ovdje se licem u lice susre?emo s idejom da naša vjerovanja kreiraju našu stvarnost. Ona to uistinu i moraju, ali samo u odre?enim okvirima i prema odre?enim pravilima. A trenuci „stvaranja stvarnosti“ globalno re?eno u kozmi?kim terminima, su trenutak 'Vje?nog Povratka', arhetipskog prauzora geste stvaranja. Ovdje pronalazimo zna?enje dijelova mita koji prikazuje ideju da je budu?nost ODRE?ENA za nadolaze?u godinu, bazirana na odre?enoj u?inkovitosti „sa?enja sjemena“ za vrijeme kaosa rastvaranja. Budu?nost ?ovje?anstva je ODRE?ENA za sljede?e „zemaljsko doba“ vrijednosti onoga što se vjeruje en masse u trenutku makrokozmi?kog kvantnog skoka – „Tri Dana Tame“ tijekom kojeg se doga?a Božanska Hijerogamija (sveti brak). I to je mjesto gdje Svjesnost Grala postaje presudna. Ovdje po?injemo razumijevati istinsko zna?enje vjere:

Vjera je otvorenost i stav pun povjerenja u istinu i stvarnost, kakva se god ona u kona?nici pokazala biti. Ovo je riskantno i odvažno stanje uma. Vjerovanje, u religijskom smislu, je opre?no vjeri – jer je ono vatrena želja ili nada, kompulzivno držanje za ideju da je Svemir posložen i reguliran na to?no odre?eni na?in. Vjerovanje je držanje za stijenu; vjera je nau?iti plivati – a cijeli ovaj Svemir pliva u bezgrani?nom prostoru.

„Glavni dio pri?e o Gralu je da obnovi mora prethoditi ceremonijalno ?iš?enje, potpuno ?iš?enje organizma bolje nego samo pro?iš?avanje. Mora se dogoditi radikalno odstupanje od prošlosti. Stari svijet umire kako bi se novi rodio. Princip je 'Kralj je mrtav, živio Kralj'.“

Osnovna tema Grala, ponavljana u svim keltskim zapisima, je ujedinjenje dvaju principa, Božice i Junaka Kralja. Ovo je temeljni uvjet Raja.

Ali ?ovjek želi stvoriti raj prema vlastitim željama, koje obuhva?aju sve poželjne elemente i niti jedan nepoželjni. Me?utim, svaki put kada Persival otpusti uzde konja i opusti se u sedlu, prihva?aju?i da je dobro gdje god da ode, to se ispostavi najboljim. Ali trenutak kada pokuša kontrolirati i „promijeniti stvari“, kako bi nametnuo svoju „superiornu viziju“ prirodnom poretku, odmah se izgubi u Pustopoljini.“

Kada prou?avamo Ljubavnike u Tarotu, cjelokupna temeljna poruka gnosticizma, Katara i Grala kona?no sjeda na svoje mjesto. Ljubavnici su karta RAVNOTEŽE i HARMONIJE i sveukupnosti reflektirane u svojoj karti blizancu: Umjerenosti.

„I put prema Svjetlu u malom pejzažu na lijevom dnu karte leži izme?u dva vrha – Perce a Val. Persival je ostao vjeran svojoj pravoj ljubavi, vjeran potrazi za pronalaskom ne?eg ve?eg nego što je on sam i pronalasku kako pobje?i od navika i nemogu?nosti vi?enja istinskih teško?a života. Vjerovao je u prirodni poredak stvari i nau?io promatrati i misliti sam za sebe. Prestao je dijeliti život na crno i bijelo i pokušavati promijeniti jedno u drugo, nau?io je prihva?ati život kao besprekidnu cjelinu prirode, koja uklju?uje kako ?ovjeka kao duhovnog bi?a, tako i ?ovjeka od krvi i mesa s obitelji.“

„Novo metafizi?ko doba na Zapadu postalo je supermarket spiritualnih ratova. Tražitelji se o?ajni?ki trude transformirati. Svaki guru, terapeut i propovjednik govori nam da sa samo malo više truda, slanjem samo malo više ljubavi i svjetla, možemo posti?i koji god specifi?ni cilj želimo, bio on Moksha, Oslobo?enje, Povratak Bogu, Višoj Svijesti, Psihi?kom Poboljšanju ili Prosvjetljenju.“(Godwin, 1998)

Ipak, tek kad je Persival odbacio SVE od navedenoga, uvjeravanje, kada je prestao težiti k tome da postane veliki kralj u svetoj potrazi za spasenjem svijeta, tek kad je odbacio Boga kao ?istog i dobrog Oca sviju... Pronašao ga je!

Što je Pustopoljina? To što ne možemo prihvatiti svijet i cjelokupno postojanje kao savršeno prirodno i da je upravo onakvo kakvo uistinu treba i biti.

Kad bi samo mogli biti spontani, oslobo?eni programiranosti u sustave vjerovanja, rituale, uvjerenja kako smo mi ti koji moraju potpomo?i 'spuštanje' Novog Jeruzalema ili ?emo svi pretrpjeti 'Sudnji Dan', tek tada bi si mogli postaviti pravo pitanje o nama samima; pitanje bez prethodnih pretpostavki što bi mogao biti odgovor; pitanje bez o?ekivanja...

I tada, ?udotvorno, na trenutak se Gral isprazni... a u sljede?em trenutku ispuni se ?udesima i slavom SVEGA!

Duh iz Doline nikada ne umire. A zove se Misti?na Žena. Vrata Misti?ne Žene su Izvorište Raja i Zemlje. (Lao Tzu)

A Misti?na Žena je Beskona?no More Potencijala... ona je Bog u „ne“ aspektu, koje može BITI samo kada se o?ekivanja, predvi?anja, pretpostavke i opsesije potpuno ugase.

„Negativno postojanje je tišina iza zvuka, crno platno ispod slike, tama u koju sja svjetlo. Praznina je mirno?a protiv koje se vrijeme kre?e. Obrnuto postojanje omogu?ava ?ovjeku biti ono što je. Ono je zrcalo zrcala. Neo?ekivanje je nemiješanje i ono dopušta najsavršeniji odraz stvaranja .“ (Ibid)

I sada vidimo zamku monoteizma: koji nas špijunira i drži u ?oporu, na ovaj ili onaj na?in, drže?i nas ?vrsto u zagrljaju svjesne konstrukcije koju su nam uru?ile sile koje svoje interese žele ispuniti preko NAŠIH vjerovanja. Njihov plan, milenijima, bio je uvjeriti nas na ovaj ili onaj na?in, bilo da smo krš?ani, židovi, muslimani, new-ageri ili Enohovi ?arobnjaci, kako mi moramo pripomo?i odre?enom arhetipskom praobliku da po?ne postojati.

Ova ideja je toliko važna da se, po mom mišljenju, ne može previše naglasiti. I baš me ona potakla na istraživanje sustava vjerovanja svijeta te da ih izložim na ovim stranicama kako bi ?itatelj imao dovoljno materijala na kojem ?e bazirati svoje vjerovanje. Jer, ako se takvo kozmi?ko ponovno ro?enje stvarno nalazi u našoj skoroj budu?nosti, a 'sjeme' koje je posa?eno u tom razdoblju odre?uje sve što slijedi, tada stvarno, stvarno moramo saznati sve što je mogu?e saznati o našim mogu?nostima, našim izborima i skrivenoj stvarnosti koja nas možda obmanjuje kako bi vjerovali u stvari i služili programu onih kojima naša dobrobit NIJE u interesu.

Na kraju, kada uzmemo u obzir ono što smo otkrili o stvaranju Biblije i ideju da je ona rezultat Kontrolnog Sistema, iskorištena kao sredstvo iskrivljavanja istine kako bi se postavio temelj postepenom nametanju sustava kontrole, tada imamo jasnije razumijevanje problema 'Novog Jeruzalema'. Sje?ate se što je napisano u prvom ?lanku ove serije? Iz The Truth About Enochian Magic:

Uop?e nije jasno zašto su Enohovi An?eli prenijeli svoj sustav magije ?ovje?anstvu. Povjerili su Deeju kako mu je ono dano kao nagrada za pobožnost i da je to darežljivi poklon an?ela ?ovje?anstvu. Ipak, postoji jak razlog vjerovati da oni nisu bili potpuno iskreni u otkrivanju svojih motiva.

Znamo zašto su izabrali Deeja i Kellyja – zajedno, ovi ljudi su bili možda jedini u svojem vremenu sposobni primiti i dati smisla an?eoskim porukama.

Ili bili dovoljno lakovjerni da bi mislili kako se radi o kontaktu s an?elima.

A zašto su an?eli odlu?ili ?ovje?anstvu dati znanje za koje se tvrdi da je isto ono koje je dano Enohu, ali koje jednako tako može biti magija kojoj su ?uvari u?ili svoje potomke prije Potopa, ne možemo znati, ali bi to moglo biti zna?ajno u nadolaze?em razdoblju prijelaza trenutnog Razdoblja Ribe u sljede?u Eru Vodenjaka, koja ?e biti razdoblje velike patnje i razaranja i koje se generalno naziva Apokalipsom.

Magija kojoj su ?uvari u?ili ?ovje?anstvo uzrokovala je da Bog poplavi zemlju u vrijeme Noe – tako da je isto tako mogu?e da se sli?na (ili ista) Enohova magija namjerava upotrijebiti kao okida? za nadolaze?u Apokalipsu. An?eli su to potvrdili Deeju i Kellyju, ali to oni nikad nisu obznanili javno. (The Truth About Enochian Magic)

I upravo tu po?injemo shva?ati kako ideja uporabe rituala da bi se „potpomognuo proces“ silaska Novog Jeruzalema može biti glavna namjera Monoteisti?kog Kontrolnog Sistema. Do sada ve? znamo kako Stari Jeruzalem nije bio ono što se za njega misli da je bio, pa zašto bi onda, za ime božje, željeli 'Novi'? Do sada je ve? postalo prili?no o?ito da se kontrolni sustav monoteizma nametanjem koncepta linearnog vremena i prikrivanjem znanja o cikli?kom obnavljanju Solarnog sustava poslužio u svrhu aktivacije odre?enog odgovora na proro?anstva iz Otkrivenja.

Vidjeli smo na?in djelovanja Jahve. I po?injemo uvi?ati prijevaru Otkrivenja. Sigurno je da, ako su znanstvene spoznaje o kraju svijeta prikrivene, kada se one potpuno elaborirano pojave u knjizi koja je dio odre?enog religijskog sustava, da ?e se taj sustav smatrati onim koji je 'u toku' i zbog toga biti onaj kojeg ?e se slijediti. Inspiracija za knjigu Otkrivenja uistinu je to?no znanje o doga?ajima u budu?nosti. Me?utim, možemo vidjeti kako se kroz nju provla?i odre?ena 'linija sile' koja nas tjera da zastanemo i razmislimo želimo li nastaviti slijediti ciljeve koje se u njoj propagira?

Što nam Kasiopejci kažu o tome o kakvim se ciljevima radi?

C's: Vladar Zmije obe?ava svojim sljedbenicima beskona?nu mo?, zbog koje oni moraju težiti stjecanju beskona?nog znanja, zbog koje se zaklinju na beskona?nu vjernost i koju posjeduju za sve vjekove, ako na?u beskona?nu mudrost koju traže beskona?no.

P: (L) Pa, to je kružna plja?ka... krug iz kojeg ne možeš pobje?i!

O: I u tome leži obmana! Sjetite se, oni koji teže služiti sebi s najve?om mo?i, osu?eni su samo služiti drugima koji teže služiti sebi i mogu vidjeti samo ono što žele vidjeti.

P: Dakle, imamo brdo ljudi koji se igraju s matematikom i višim znanjima, u biti kao drži-me-zaposlenim aktivnoš?u kako bi ih se na ljudskoj razini odvratilo od ?injenice da se njima manipulira na višoj razini. Je li to ono što se doga?a? Ili, da li oni svjesno znaju što rade? Je li to odvra?anje pozornosti ili svjestan izbor?

O: I jedno i drugo.

P: (L) Mislim da, kada jako razmišljamo, meditiramo i donosimo svjesne odluke, da tim putem stvaramo više univerzuma nego onim drugim (putem manipuliranih izbora)... tako da dovodiš u ravnotežu kreacije izbora dobrog univerzuma, stvaraju?i ih više nego što ih ima pri biranju bez razmišljanja, pri izabiranju samo zato što ne znaš bolje... (T) Nije li to upravo ono što gušteri rade? (L) Da, je... (T) Oni manipuliraju (univerzumom) kako bi stvorili negativno. Ali nikad ne mogu stvoriti više nego što je, više negativnog nego pozitivnog, jer svemir uvijek teži ravnoteži. Tako da za svako mjesto koje naprave negativnim, neko drugo postane pozitivno. Nikad ne možeš stvoriti više. Možeš se truditi.

O: Istina.

P: (T) Iako, oni rade pod lažnom pretpostavkom da mogu. (L) 'Što se babi htilo, to se babi snilo'.

O: Ne, oni rade s pogrešnom pretpostavkom da mogu zape?atiti realitete u ?etvrtom denzitetu, i tre?em, i drugom, i prvom OPS, za vje?nost.

P: (T) Njima nije bitno je li svijet fizi?ki ili nije. Oni su u ?etvrtom. Oni ih samo žele zape?atiti i zadržati u OPS-u kako bi se njima mogli hraniti. (J) Ohhh, oni žele svoj mali vrt! Oni žele svoj mali vrt za 'sisanje'. A: 'Vje?nost' je klju?na rije? ovdje. Tu željno razmišljanje ulazi u igru.

I koriste?i Jan-inu šarmantnu terminologiju, to je upravo ono za što je ovaj „Novi Jeruzalem“ dizajniran: ?etvrto-denzitetni OPS „Vrt za Isisavanje“.

Upotrebljavaju?i energiju svakog koga mogu preobratiti na svoju stranu, koja se sastoji od duboko usa?enog vjerovanja koje ?e se aktivirati u trenutku kada situacija na planetu postane malo gadnija. Svi ?e biti sigurni da Bog Izraela mora biti ISPRAVAN, s obzirom da se tako to?an opis svega što se doga?a nalazi baš tu, u knjizi Otkrivenja. I s prvim asteroidom koji zaplovi našom atmosferom, baš kao pucanj iz pištolja, svi ?e poput krda biti stjerani u potok koji se priprema ve? milenijima.

Nije li svima jasno da je upravo ovo razlog zašto se oni još uvijek nisu pokazali na otvorenome? Pa cijelu ovu stvar postavljaju ve? vjekovima, kao redove domina.

Svi na planeti molit ?e se za „drugi dolazak“, bilo Isusa ili Drugog Jeruzalema. I izborom slobodne volje ve?ine ljudi na planetu koji to TRAŽE – (nema veze što su izmanipulirani kako bi tražili – nije OPS ako nema manipulacije) – pa, kakav bi drugi izbor Vanzemaljski Spasitelji imali nego ispuniti im želju?


?lanak prenesen sa: http://www.matrixworld-loviste.com/novijeruzalem.htm