Crni sljez - MALVA SYLVESTRIS L.
Narodni nazivi: crni šljez — ćureća trava — divlji papel — divji slezenovc — planinski sliz — slez — slezovača — slijez — sljež.
Opis biljke: sljez je jednogodišnja ili višegodišnja biljka iz čijeg podanka istjeraju većinom polegnute, razgranjene i do 80 cm visoke stabljike. Listovi su na dugim peteljkama okruglog, srcolikog ili bubrežastog oblika i po rubu krpasto razdijeljeni. Listovi izrastu 8 do 10 cm, većinom su petorokrpasti, a pojedine su "krpe" oštrije urezane, a gornja i donja površina lista, proviđena je gustim dlačicama. Cvjetovi su, već prema vrsti i varijanti, plavkaste do ružičasto-crvene boje, s dvostrukom čaškom, a krunični listovi imaju 3-5 podužih pruga.
Za sve vrste sljeza karakterističan je plod kalavac koji se u sazrijevanju raspada na mnogobrojne jednosjemene plodiće.
Miris i okus: čitava biljka je bez mirisa te neukusna sluzava okusa. Listovi nakon sušenja jako mirišu na miševe.
Vrijeme cvatnje: lipanj do sredine rujna, a vrijeme sazrijevanja plodova kolovoz, rujan.
Stanište: vrlo je rasprostranjena biljka te je u čitavoj Evropi stalni pratilac čovjeka. Susreće se uz putove, jarke, u blizini naselja, uz plotove, na gnojnim zemljištima, te na poljima, krčevinama i drugdje.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se u prvom redu listovi (Folia Malvae) od druge polovine lipnja pa do sredine rujna, zatim cvjetovi (Flores Malvae) za vrijeme cvatnje. Katkada se sabire i korijen u ožujku, travnju i listopadu, a i sjeme nakon sazrijevanja od kolovoza do rujna.
Cvjetovi se smiju sabirati samo po suhom vremenu kada su potpuno otvoreni, a suše se u hladu u vrlo tankom sloju, a još je bolje sušenje na toplom mjestu. Cvjetovi svježe ubrani imaju obično svijetlocrvenu boju, a nakon sušenja promijene boju u modro-ljubičastu. Sabrani cvjetovi čuvaju se na suhom i tamnom mjestu.
Listovi se sabiru sa što kraćom peteljkom i suše u tankom sloju na prozračnom mjestu. Često su listovi sljeza puni smeđih mrlja koje su nastale oboljenjem sljeza od rđe pa se takvi listovi ne smiju sabirati niti upotrebljavati u ljekovite svrhe.
Ljekovite i djelotvorne tvari: iako se crni sljez ubraja među najstarije ljekovite biljke, ipak njegova ljekovitost nije još do kraja istražena. Sve vrste i varijacije sljeza sadrže obilnu sluz, zatim tanin i eterično ulje. U listu sadržani malvidin daje siringa kiselinu.
Ljekovito djelovanje: sljez je prastara ljekovita biljka. Ona je pod imenom tung-kuei-tze još prije 5000 godina kod Kineza bila vrlo cijenjena ljekovita biljka za otklanjanje probavnih smetnji i za rastvaranje sluzi. Sljez se spominje i u Bibliji, a i pristaše Pitagore držale su sljez ljekovitom biljkom. Dioskurid i Plinije naglašavali su njegovo djelovanje za umirenje nadražaja, za rastvaranje sluzi i za smekšavanje. Sljez je u Kapitularirna Karla Velikoga preporučivan za uzgoj, a najveće priznanje nalazi i u svim bilinarskim knjigama srednjeg vijeka.
Sljezovi svih vrsta pripadaju bilju koje služi kao sredstvo za omekšavanje (emollientia) u vidu vlažnih obloga na stvrdnutu ili upaljenu kožu. Od listova se pripremaju sluzavi kašasti oblozi (kataplazme) za upale, koji uz ponovljenu upotrebu dovode do ozdravljenja. Topli klistiri, pripremljeni od prokuhanih listova crnog sljeza, djeluju korisno i liječe upaljena crijeva. I cvijet i list crnog sljeza u službenoj su upotrebi te ih propisuje farmakopeja, tj. knjiga koja sadrži popis lijekova koji se moraju nalaziti u ljekarnama. Za pripremu čaja ne smiju se kuhati ni listovi ni cvjetovi crnog sljeza, a ne smiju se niti popariti vrućom vodom. Priprema čaja vrši se točno kao i kod bijelog sljeza hladnim putem što je već opisano kod bijelog sljeza (br. 12). Sluzne tvari u crnom sljezu olakšavaju kašalj, jer povećavaju izlučivanje sluzi iz svih dijelova organa za disanje. Zato se ispravno pripremljen čaj upotrebljava kod kašlja, katara bronhija, promuklosti, upale ždrijela, nadutosti pluća (emfizem) i kod katara pluća. Radi omekšavajuće i rastvarajuće ljekovite moći crni sljez pokazuje vrlo dobre rezultate i kod grča glasnica (laringospazam).
Mlaki čaj je sredstvo za grgljanje koje smiruje nadražaje kod promuklosti, kod upale i čireva grla, a prikladan je kao sredstvo za ispiranje kod čireva u ustima.
Čajna kura (jednaki dijelovi listova i korijena crnog sljeza) liječi brzo sva oboljenja nalik na grižu, grčeve u želucu i crijevima kao i bolno mokrenje, odnosno, bolno zadržavanje mokraće.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: biljka i korijen crnog sljeza kuhani u vinu i anišem (br. 104) i komoračem (br. 57) smiruje bolove u mjehuru i crijevima, smekšava stolicu i potiče stvaranje mlijeka kod majki koje doje.
Cijela biljka crnog sljeza, s korijenom i sjemenom, kuhana u vodi s ječmenim brašnom (br. 68) i sve skupa stučeno u kašu kojoj se primiješa nešto ružina ulja (br. 127), daje tople obloge za tvrde i upaljene čireve i otekline. Cvjetovi crnog sljeza kuhani u vinu s malo meda i sasvim malo stipse (alaun) daju dobro sredstvo za grgljanje i vodu za usta protiv gnojne upale zubnog mesa i čireva u grlu.
Topli oblozi pripremaju se tako da se korijenje i listovi crnog sljeza skuhaju, pa se u taj pripravak uroni tkanina, lagano ižmiče, raširi i u nju zamotaju kuhani listovi i korijenje. Ti topli oblozi primjenjuju se kod upale uha ili oka, a uspješno se liječe i zloćudne otekline.
Kod upale krajnika i sluznice pomaže kao topla tekućina za grgljanje čajni oparak pripremljen od jednakih dijelova listova crnog sljeza, listova bazge (br. 133a) i listova divizme (br. 154).
Vrući oparak listova i cvjetova crnog sljeza ostavljen pola sata pokriven i neprocijeđen, odlična je kupelj za gangrenozne rane uslijed proširenja žila (vena). Dnevno se provode 3 kupelji, a svaku vodu za kupelj treba uvijek obnoviti.
Listovi crnog sljeza prokuhaju se jednom u maslinovom ulju, zdrobe i kao topla kaša stavljaju na smrznute noge i ruke.
Uvarak čitave biljke crnog sljeza s korijenom procijedi se i doda toploj vodi za kupanje. Ta kupelj ublažuje bolove kod svih unutarnjih grčeva, pospješuje odstranjivanje kamenca, a prije svega ublažuje grčeve u mjehuru i maternici.
Primjena u liječenju životinja: crni sljez igrao je ranije veliku ulogu naročito u pučkom liječenju životinja i to kod kolika, proljeva nalik na grižu ili za pripremu toplih obloga protiv čireva i kvrgastih oteklina.
Napomena: u iste svrhe kao i crni sljez upotrebljava se i:
MALVA ROTUNDIFOLIA L.
Sinonimi: Malva neglecta Wallr. — Malva vulgaris Fries
Narodni nazivi: crni slez — črni klobuk — divji sljez — konjska trava — modri slez — poljski sliz — sitni slez — slezovina — slzena — slijezovača — sljez — sijež — šljez.
Čitava biljka i listovi tog sljeza znatno su manji, a oblika su okruglastog, srcolikog sa 3-5 bubrežastih ureza. Oni su s gornje strane gotovo goli dok su s donje strane obilno proviđeni dlačicama.
Već po vrlo velikoj sličnosti narodnih naziva vidi se da narod između crnog i ovog sljeza ne pravi razlike i da ga u pučkoj medicini upotrebljava za iste vrste liječenja. Od ljekovitih i djelotvornih tvari sadrži iste kao i crni sljez.