Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Svjetlost na tragu duha



... znanstvene sugestije nas, dakle, vode korak bliže usvajanju ideje o tijelu kao energetskom sustavu, a ne kao zbroju tvari. Rad tijela vode skriveni kvantni procesi, a materija je tek njihov prekriva?, vidljivi glasnik nevidljivih zbivanja. Veliki doprinos brizi za zdravlje doprinosi uvid da ono po?iva na energetskom stanju tijela koje uvjetuje i njegove fizi?ke manifestacije. Slobodni putevi životne energije, kako god je nazivali, preduvjet su slobodne i zdrave komunikacije me?u stanicama. Treba imati u vidu da je ?ovjek na raskrižju razmjene mnogih energija, u, i oko njega, da smo utopljeni u valove koji prenose razne informacije. Vibriraju?i svemir je naša realnost. Za koje ?emo se vibracije "uhvatiti", na nama je da izaberemo. Mislima, emocijama, djelima, odašiljemo u eter vlastiti frekvencijski niz, valove odre?ene energije ....

.... U kontekstu stremljenja ka zdravlju i sveop?em napretku, potrebno je usmjeriti se ka stjecanju prohodnosti i prijem?ivosti za primanje ove životne energije utkane u sve što postoji, podesiti svoj ??duh da bismo, simboli?no re?eno, ?uli melodiju koja vibrira u svakom djeli?u svemira. Isto tako, isijavaju?e pozitivne vibracije, energiju Dobra, nema sumnje da ?emo doprinijeti da ovaj svijet bude ljepše i bolje mjesto za život svih bi?a u njemu. Na valovima Ljubavi i Dobra se harmonizira svjetlost u nama, radja se zdravlje svih razina ....

Piše: Sladjana Marjanovi?, apsolvent filozofije

Duga je povijest mišljenja, uklopljenog uglavnom u razli?ite filozofske, religijske, teozofske, misti?ne koncepte, koje na ?ovjeka gleda kao na samo jednim dijelom tjelesno bi?e. Naj?eš?e je rije? o afirmaciji duhovne dimenzije, nedostupne našim osjetilima i razumskom saznanju, na kojima pak po?iva ?itavo zdanje znanosti. Inteligibilnom stvarnost, dobiva realnost tek u umnom lutalaštvu, koje razum ne može pratiti. Ipak, možda ne moramo transcendiramo tjelesnost da bismo došli korak bliže našem duhu. Možda možemo po?emo od pretpostavke da je i sama naša tjelesnost višeslojna, da u sebi poput nekog višedimenzionalnog entiteta objedinjava grubu materiju sa onom finom, suptilnom materijom koja se u razli?itim tradicijama ozna?ava razli?itim pojmovima. U hinduisti?koj tradiciji rije? je o Prani, u kineskoj o ?i (ili Ki) energiji, a mnogi ezoteri?ni koncepti s tendencijom da postanu egzoteri?ni govore o eteri?noj materiji, vis vitalis...
Svakako je rije? o životnoj energiji koja prožima tijelo i izvor je njegove vitalnosti. Bez obzira da li se postavlja esencijalisti?ki koncept ili ne, da li se smješta izvor te energije u neki centar, izvor bi?a kao što je duša, i izvan te perspektive s ?isto nau?ni?ki pristupom promatraju?i "puku" egzistenciju, otkrivala se ova životna energija kao prisutna . Izloži?emo neka od tih razmatranja da bismo ukazali na njihovu srodnost, mogu?nost da govore o istom na razli?ite na?ine, zaintrigirani istom energijom ?udesne prirode.

Nije nepoznato, dakle, da je i suvremena znanost na tragu percipiranja i, ?ak i mjerenja takve životne sile, ?iji se trag jasno konstatira u bioenergetskom (biofotonskom) polju koje okružuje tijelo, odnosno govore?i jezikom ezoterika, auri. Kirijanove fotografije, a danas PIP kamera bilježe frekvencije ove energije nedostupne ljudskom oku. Ova životna energija ponekad se opisuje "skalarnim valovima", a nalazimo i njene opise "torzijskim valovima" kod ruskog znanstvenika Nikolaja A. Kozirjeva (1908.-1983.). Ovi valovi, to jest "torziona polja", ve? samim nazivom upu?uju na njihovu spiralnu prirodu. Rije? je o impulsima "vremenske energije" koja ne posjeduje ni elektromagnetska ni gravitacijska svojstva i kroz eter se prostire nadsvetlosnom brzinom. Da po sredi nije fantazija pretencioznog znanstvenika, potvrdili su brojni i nepobitni eksperimenti.

Na tragu Kozirjeva, suvremena istraživanja dr.. Klaus Volkamer daju kvantitativne dokaze o postojanju suptilne materije, višedimenzinalnog entiteta, koji je u osnovi, kao pozadinska struktura elementarnih ?estica. Rije? je o bioaktivnoj eterskoj materiji koja je prostorno neograni?ena, sveprožimaju?a, isprepletena, ne-elektromagnetska i sposobna da prenese impulse superluminalnim brzinama. Dakle, sva gruba fizi?ka materija po?iva na svojim suptilnim temeljima. To zaista ima smisla ako uzmemo u obzir sve zagonetke u vezi savršenog i neobjašnjivog funkcioniranja zasigurno inteligentnog ljudskog tijela. Ova suptilna eterska tvari je naravno osjetilima nedostupna, ali posjeduje po saznanjima Volkamer složenu, visko-energetsku strukturu u prostoru i realnu masu, pa je mogu?e mjerenje njenog utjecaja.
Utvr?eno je da oko svih makroskopski mjerljivih tijela postoje ova suptilna životvorna polja, kao što je i kod ?estica mikroskopskih dimenzija utvr?eno da posjeduju nevidljivu pozadinsku suptilnu energetsku strukturu. Tu strukturu ?ine elementarne ?estice suptilne materije kao višedimenzionalni submikroskopski entiteti na razini etera. Suptilno energetsko polje je ono koje tijelu omogu?uje život, u kome se ?uvaju sve informacije i po ?ijoj "matrici" se razvija i raste supstancijalno tijelo.

Navedene studije samo su dio demistifikatorskog pothvata brojnih znanstvenika spremnih se uhvate u koštac sa razotkrivanjem i definiranjem suptilnih temelja stvarnosti. Zapravo cilj da razotkriju prirodu i totalitet materijalnog, odveo ih je ka njenim nevidljivim valnim izvorima prožetim kroz svaki njen obris. Njima možemo pridružiti i aktualna istraživanja na Teslinom tragu, o kojim je ovdje bilo rije?i (http://kpv.rs/?p=142). Ona se nadovezuju na Teslina istraživanja koja su uklju?ivala pojam luminoferoznog etera, kao i nehercijanskih valova, odnosno nehercijanske forme energije, forme znatno druga?ije od nauci poznatih. Model KGE pojmu životne sile daje dostojanstveno mjesto na skali svih fenomena prostornovrmenskog Jedinstva kao neke "hiperfinih supstance", sa?injene od (superluminalnih) objekata predominantno valnog karaktera, ?ija gusto?a ukazuje na njeno mjesto u dimenzijama naše duhovne stvarnosti.
 
Duhovni aspekt Realnosti Modela KGE
 
Slika 1. Duhovni aspekt Realnosti Modela KGE

Vjerojatno nije slu?ajnost što je baš pojam etera i eterske energije naj?eš?e uklju?en u opis nevidljivog izvora svih energija, i naj?eš?e bio upotrebljavan sa misti?kim prizvukom. Ako imamo u vidu da etimologija rije?i eter vodi ka gr?im korijenima u kojima zna?i svjetlost, bi?e nam jasnije zašto ?emo se ovdje pozabaviti izlaganjem studije koja otkriva svjetlosnu bit ?ovjeka. Naime, da je tijelo utopljeno ui okruženo svjetloš?u utvrdio je dr. Fritz Albert Pop, njema?ki biofozi?ar, opisuju?i tu svjetlosnu energiju pojmom "biofotonskog polja". O njegovim ?udesnim pronalascima obavještava nas nagra?ivana novinarka i publicista Lin Mek-Tagart u jednom poglavlju svoje sada ve? poznate knjige "Polje". Popova studija govori u prilog naslu?ene višedimenzinalnosti ljudskog bi?a, kao i veze sa prethodno navedenim rezultatima znanosti. Nauke, koja kora?a ka duhu.

Kao biofizi?ar na Sveu?ilištu u Marburgu, 1970-ih, Pop je ispitivao utjecaj elektromagnetskog zra?enja na žive sustave. Pokušao je da jedno od najkancerogenijih spojeva, benzo (a) piren osvijetli sa ultraljubi?astom (UV) svjetlom i otkrio da ono ima opti?ka svojstva. Naime, ono je apsorbiralo svjetlost, a zatim je emitiralo na sasvim razli?itoj frekvenciji. Ponovio je eksperiment, ali s benzo (e) piren, koji je zbog male ali važne razlike u svom molekularnom sastavu, bio bezopasan za ljude. Ispostavilo se da je svjetlost prošla kroz supstancu nepromijenjena. Nastavio je da ispituje na taj na?in 37 drugih kemikalija i otkrio na?in za predvi?anje jesu li supstance kancerogene ili ne. Jedinjenja koja su bila kancerogena su apsorbirala UV svjetlost da bi je emitirala s promijenjenom frekvencijom. Zanimljivo otkri?e je bilo i to što su svi kancerogeni reagirali samo na svjetlost specifi?ne valne duljine od 380 nanometara. Iznena?enje je pove?avalo i saznanje da metoda "foto-popravke" radi najefikasnije na toj istoj valnoj dužini, na kojoj kancerogena spojeva reagiraju i mijenjaju frekvenciju svjetla. Fenomen "foto-popravke" je otkri?e došlo iz bioloških laboratorija, koji podrazumijeva da se šteta koja nastaje kada ?eliju izložimo UV zra?enju, tako da 99 posto ?elije bude uništeno, uklju?uju?i i DNK, možemo u popunosti popraviti samo u jednom danu tako što ?emo ?eliju osvijetliti istom valnom duljinom vrlo slabog intenziteta.

Pop nije zanemario uo?enu vezu ovih frekvencija i zaklju?io da ako kancerogeni reagiraju samo na ove frekvencije to mora imati neke veze sa foto-popravkom. Odnosno, mora postojati neko "svjetlo", odnosno opti?ki val (jer su ove frekvencije unutar opti?kog spektra, ali van opsega vidljive svjetlosti), zaslužan za ovaj sustav popravaka, koji ne može funkcionirati kada kancerogeno spoj izazove rak, jer ono blokira upravo tu svjetlost i šifrira ga emitiraju?i druge frekvencije. Bilo je potrebno "samo", zaklju?io je Pop, da se ukloni ova blokada kako bi mogao odigrati proces fotopopravke. Takvo rješenje, zna?ilo bi pronalazak lijeka za rak. Studije koje je napisao na tu temu, izazvale su puno pažnje.

Govore?i pred petnaestak stru?njaka u podru?ju raka, u njema?kom centru za istraživanje raka u Heidelbergu, Pop je naišao na pitanje: odakle dolazi i kako se ova slaba svjetlost od 380 nanometara proizvodi u tijelu? Sve bi bilo nesumnjivo da se ta svjetlost mogla prikazati. Ubzo je i to postalo mogu?e. Pop je prihvatio da bude mentor Bernardu Rutu za njegovu doktorsku disertaciju pod uvjetom da on, kao odli?an eksperimentalni fizi?ar, izgradi opremu koja ?e pokazati da postoji takva svjetlost u tijelu. Pošto Ruth nije vjerovao u tu ideju, prionuo je na izradu opreme koja bi dokazala suprotno. U roku od dvije godine proizveo je osjetljivu mašinu koja sadrži fotomultiplikator kojim se precizno detektira svjetlost, foton po foton. Me?utim, za ?udo ili ne, Pop je bio u pravu. Živi sustavi su zaista proizvodili fotone, ?iju emisiju je bilježio novi ure?aj.

Najprije su izveli test sa sadnicama krastavca. Kada je fotomiltiplikator prikupio fotone koji su iznena?uju?e visokim intenzitetom emitirani iz rasada, mislili su da to ima neke veze s klorofilom. Zato su prešli na test sa krumpirom, ?ije su se sadnice uzgajale u mraku, pa zato nisu bile izložene fotosintezi. Ipak, postavivši ih u fotomultiplikator, ustanovili su prisutnost još ve?eg intenziteta svjetlosti. To je jasno govorilo da efekt nema veze s fotosintezom. Štoviše, iznena?uju?a je bila velika koherentnost emitiranih fotona, što je na kvantnom nivou podrazumijevalo isprepletenost i komunikaciju subatomskih val-?estica. Takva koherentnost je karakteristi?na za superprovodnika u laboratorijskim i ekstremno hladnim uvjetima, a ne za topla i neuredjena, stohasti?ka okruženja živih bi?a. Emitirani fotoni su bili povezani grupom zajedni?kih elektromagnetskih polja. Kao što se valovi sinkroniziraju, tako su se i fotoni ponašali kao jedan veliki val i jedna velika subatomska ?estica. Dakle, baš poput Boze-Einstein kondenzata. Bose-Ajnštanov kondenzat je fenomen otkriven 1920., od strane Bosea i Einsteina, zasnovan na Boseovom radu o statisti?koj mehanici fotona, koji je potom bio formaliziran i generaliziran od strane Einsteina i predstavlja stanje materije u kojem promjena neke osobine unutar jednog od atoma odmah uvjetuje identi?nu promjenu iste te karakteristike kod svih ostalih atoma ?ak i kada ti atomi me?usobno ne interaguju, tj.. ne djeluju nikakvim silama jedan na drugi!!! Do ove doista neobi?ne, ali eksperimentalno potvr?ene pojave, dolazi zbog važenja zakona kvantne mehanike. Ponašanje ?estica u kvantnoj mehanici opisuje valne funkcije. U slu?aju Boze-Einsteinovog kondenzata sve valne funkcije pojedina?nih atoma urušavaju se u jednu valnu funkciju zbog niske temperature i tlaka (tzv. Wave Function Overlap) i cijeli kondenzat se ponaša kao jedan jedinstveni "atom".

Koherentnost emitiranih bio-fotona u izvedenom Popovom eksperimentu je li?ila na subatomsku telefonsku mrežu, gdje se utjecaj na jedan foton odražavao na cjelinu. Pop je uvidio da ove "biofotona emisije", kako ih je nazvao, osiguravaju savršen sustav komunikacije i prenose informacije na mnoge stanice kroz organizam. "Biofotonsko polje" smješta i pretražuje informacije koje se zatim koriste za upravljanje biološkim procesima. Me?utim, pitanje je bilo gdje u tijelu smještaju fotoni primljeni putem hrane ili kože, i gdje je izvor "biofotona emisije".

Fotone primamo, npr kada jedemo biljnu hranu, u kojoj je prisutna svjetlost kao izvor energije u fotosintezi. Iz hrane se metaboliziraju supstance, ali elektromagnetski valovi svjetlosti moraju negdje da se sa?uvaju. Ova energija fotona se u tijelu rasipa i distribuira preko ?itavog spektra frekvencija, i postaje pokreta?ka snaga za sve molekule u tijelu. Na razli?itim frekvencijama, fotoni upravljaju razli?itim procesima harmonizuju?i ih u kolektivno dešavanje. Na razli?itim frekvencijama obavljaju razli?ite funkcije. Me?ustani?na komunikacija se odvijala tako što molekule u stanicama reagiraju na odre?ene frekvencije tako da niz vibracija nekog fotona prouzrokuje razli?ite frekvencije u drugim molekulama tijela. Svjetlosni valovi otkrivaju umije?e tijela upravljati kompliciranim procesima s razli?itim dijelovima tijela istodobno. Opet, me?utim, pitanje je bilo odakle dolaze ovi svjetlosni valovi. Pop je bio prvi koji ga je uop?e i postavio.

Da bi to odgonetnuo izveo je jedan zanimljiv eksperiment koji ?e ga odvesti ravno do odgovora. Primjenom kemikalije etidijum bromid na uzorke DNK, izaziva se odmotavanje dvostruke spirale baznih parova. Zajedno sa studentom koji mu je predložio eksperiment, Pop je pokušao izmjeriti svjetlost koja dolazi iz uzorka pri odmotavanju DNK lanca. Otkrili su da se pove?avanjem koncentracije kemikalije DNK sve više odmotava i da pri tom sve više ja?a intenzitet svjetlosti. Smanjenjem koncentracije, emisija svjetlosti je bila niža. Važan uvid je bio to da je DNK u stanju da šalje veliki raspon frekvencija, i da su odre?ene frekvencije bile povezane s odre?enim funkcijama. Jasno je bilo da je upravo DNA mjesto skladištenja svjetlosti kao i izvora emisije biofotona. Ona je koordinator (inter) molekularnih procesa u tijelu, tako što vibriraju?i odre?enom frekvencijom izaziva da je drugi molekule prate. Popova biofotonska teorija objašnjava ova dešavanja. Skupljanjem i širenjem DNK se izaziva njena vibracija više milijardi puta u sekundi, i svaki put kada se skupi ona ispusti po jedan biofotona, svjetlosnu ?esticu. Taj foton sadrži sve informacije o DNK u tom trenutku, i može prenositi ove informacije drugim fotonima koje sretne u biofotonskom polju izvan tijela, kao i onom koje okružuje tijelo.
Ovim se tako?er utabao put razumijevanju na?ina na koji se jedna stanica razvija u formirano ljudsko bi?e. Fascinantno je otkri?e na?ina na koji stanice to?no znaju gdje da se postave u svakoj fazi rasta, tako da ruka postane ruka, a ne noga, kao i sam mehanizam koji postavlja ove stanice da se organiziraju, skupljaju?i ih u trodimenzionalni oblik.

Ovakva razmatranja su prevazilazila aktualnu DNK teoriju, koja je objašnjavala samo kemijske interakcije izme?u molekula i DNK, namotanog dvostrukog heliksa genetskog koda koji ?uva plan amino kiselina i proteina. Proteini su odgovorni za izgradnju tijela uklju?uju?i i isklju?uju?i sve kemijske procese, ali nije re?eno na koji na?in. U ?emu je izvor ove inteligencije? Suvremeno znanstveno stajalište je da DNK "nekako" uspijeva izgraditi tijelo i predvodi njegove dinami?ne aktivnosti, ali ne i kako je DNK odgovorna za te složene, ?ak istovremene procese. Budu?i da svaka ?elija podliježe u prosjeku oko 100.000 kemijskih reakcija u sekundi, mora postojati nešto što omogu?uje sinkronizaciju aktivnosti pojedinih gena i stanica da provode i dovode sustav u suglasnost. Mora postojati nešto što govori ?elijama kako se razvijaju, u ruku ili nogu, ili pak kada koji proces treba izvršiti. Milijarde kemijskih procesa u svakoj sekundi zasigurno nisu stvar proizvoljnosti. Koherentno ponašanje živih bi?a nam govori da ne može biti rije? o nasumi?nim procesima, slu?ajnim sudarima milijuna molekula, ve? da zasigurno postoji stroga koordiniranost stani?nih procesa, pod kontrolom vještog dirigenta zaslužnog za njihovu simfoniju. O njemu se biokemi?ari nisu pitali.

Komunikacija me?u stanicama je prisutna još u ranoj fazi razvoja embrija, i prisutna je cijelog našeg života. Oplo?eno jajašce se umnožava i proizvodi k?eri stanice od kojih svaka po?inje da usvaja strukturu i funkciju sukladno svojom predodre?enom ulogom u tijelu. Iako svaka k?er stanica sadrži isti kromosom s istom genetskom informacijom, odre?ene vrste stanica odmah "znaju" da koriste razli?ite genetske informacije da se ponašaju druga?ije od ostalih, i tako neki geni moraju "znaju" da je na njih red da se aktiviraju, a ne na ostale. Isto tako, ovi geni moraju znati kako da mnoge od svake vrste stanica budu proizvedene na pravom mjestu. A ?elije, opet, moraju znati o svojim susjednim stanicama kako bi se uklopile u složenu shemu, koja volšebno ima neki zadivljuju?e harmoni?an red. Nauka stoji zapanjena pred ?injenicom na koji na?in je mogu?a ovakva zadivljuju?a diferencijacija stanica, budu?i da ona ovisi od "znanja" ?elija kako se razlikuju još u ranoj fazi, da bi se onda sje?aju?i se ove razlike prenosile te vitalne informacije na budu?e generacije stanica. ?u?enju pridonosi i, naravno, brzina obavljenih procesa. Da proteini obavljaju posao "na svoju ruku", krajnje je neprecizno, pa i nemogu?e rješenje. Popovo objašnjenje djeluje znatno Plauzibilniji, budu?i da on pronalazi ?emu pripada uloga dirigenta tjelesnog orkestra. Smatra da je to struktura DNK kao izvor biofotonske emisije.

Britanski biolog Rupert Šeldrejk, kasnije ?lan Popovog tima, se tako?er udaljio od službenog znanstvenog pristupa uvi?anjem da genetska teorija ne objašnjava kako se razvijaju?i sustav može samostalno regulirati ili rasti normalno u pravcu razvoja ako se dio sustava dodaje ili ukloni. Nije jasno kako se organizam regenerira zamjenjuju?i nedostaju?e ili ošte?ene strukture. On je postavio hipotezu formativne uzro?nosti koja kaže da samoorganizuju?a živa bi?a, od molekula i organizama, preko ?ovjeka i društava do galaksija, oblikuju morfi?ka polja. Ova polja posjeduju morfi?ka rezonancu, kumulativno sje?anje sli?nih sustava kroz kulture i vrijeme, pa vrste biljaka i životinja "pamte" ne samo kako izgledaju ve? i kako se ponašati. Ova polja se po njegovom mišljenju razlikuju od elektromagnetskih polja, jer generacijama postoje sa svojim "sje?anjem" na ispravne forme. Pored sve njezine razra?enosti, Šeldrejkova teorija, kako sam priznaje, ipak ne objašnjava kako ova polja mogu ?uvati informacije. Svojom biofotona emisijom, Pop vjeruje da je odgovorio na pitanje morfogeneze te koordinacije i komunikacije me?u stanicama. Slabe emisije svjetlosti su nešto poput dirigenta ovih kvantnih dešavanja.

Ruski znanstvenik Aleksandar Gurvi? (1874. -1954.), Je još prije Popa postulirao da je elektromagnetsko zra?enje, tj. polje, prije nego same kemikalije, bilo odgovorno za strukturno formiranje stani?nog tijela. Gurvi?ov teorijski rad su kasnije potvrdila istraživanja. Pokazalo se da se slabim zra?enjem iz tkiva stimulira rast stanica u susjednim tkivima istog organizma. Kasnije, 1940-ih, neuroanatomista Harold S. Burr je studirao i mjerio elektri?na polja otkrivena oko svih organizama. Ispituju?i daždevnjake otkrio je da kod mladih postoji energetsko polje u obliku odraslog daždevnjaka, i da je ova slika postojala ?ak iu neoplo?enom jajetu. Sa biljakama se pokazao isti u?inak. Otkrio je oko biljnih sadnica elektri?na polja koja podsje?aju na odrasle biljke. Podsjetit se Volkamerovih otkri?a i sli?nosti s navedenim.
Ideja da su zra?enje i oscilacije valova odgovorni za sinkronizaciju stani?ne diobe i slanje kromosomskih uputa oko tijela, nije bila usamljena me?u biolozima i fizi?arima. Me?utim, navedenim istraživanjima nije bila posve?ena ve?a pažnja, budu?i da prije izuma stroja Popa nije bilo opreme dovoljno osjetljive da precizno mjeri si?ušne ?estice svjetlosti. Dominantna teorija sredinom 20og stolje?a je sve objašnjavala hormonima i biokemijskim reakcijama u šta se nije uklapala predstava o zra?enju u stani?noj komunikaciji.

Pop je, nastavljaju?i sa svojim eksperimentima, sve više uvi?ao da sva živa bi?a, od obi?nih biljaka i životinja do ljudskih bi?a, emitiraju konstantnu struju fotona, ?iji je broj bio razmjeran evolucijskom stupnju koji je organizam zauzimao. Što je organizam složeniji, emitirao je manje fotona. Kada je svjetlost obasjavala žive stanice, one bi apsorbirale tu svjetlost i poslije odre?ene zadrške, zasijale bi intenzivno, što se naziva proces "odgo?ene luminiscencije". Živi sustav je uvijek održavao "svjetlosnu ravnotežu". Ako bi bio bombardiran s previše svjetla, on bi odbacivao višak.

Pop je posjedovao laboratoriju u kojoj je mogao mjeriti svjetlost ljudi. To je bila tamna soba u kojoj se moglo izmjeriti emitiranje svjetlosti od samo nekoliko fotona u minuti. Ispitivao je emisiju biofotona nekih njegovih studenata. U jednoj od serija studija, eksperiment je izveden s jednom mladom 27-godišnjom zdravom ženom. Ona je sjedila u toj sobi svakog dana devet mjeseci, dok su pra?ena is?itavanja fotona sa malog dijela njene ruke i ?ela. Analizom podataka, Pop dolazi do zanimljivosti. Emitirana svjetlost je pratila odre?eni skup obrazaca - bioloških bioritmova na 7,14, 32, 80 i 270 dana, kada su emisije bile identi?ne ?ak i nakon godinu dana. Biofotonske emisije su tako?er bile povezane za lijevu i desnu ruku. Ako bi se pove?avao broj emitiranih fotona sa lijeve ruke, sli?no pove?anje bi se dešavalo i sa desnom rukom. Na subatomskoj razini, valovi svake ruke su bili u fazi. Po pitanju svjetlosti, lijeva ruka je znala što radi desna i obratno. Emisije svjetlosti su bile povezane sa tjelesnim satom i ritmi?kim tokovima metabolizma tijekom dana. One su pratile prirodne biološke ritmove. Sli?nosti su primje?ivali danju ili no?u, tjedno, po mjesecima, kao da je tijelo pratilo bioritmove svijeta kao i svoje vlastite. Otkri?e je zna?ajnije utoliko više, ukoliko imamo u vidu da se kamerama osjetljivim na ovu emitiranu svjetlost može predo?iti zdravstveno stanje organizma. Biofotonsko polje, dakle, drži klju? za zdravlje.

Kod zdravih osoba svjetlost je pokazivala izuzetnu koherencija na kvantnom nivou. Me?utim, Pop je želio ispitati svjetlost kod osoba oboljelih od raka. Primjenjuju?i stroj na seriji oboljelih pacijenata, ustanovio je da su se kod njih izgubili upravo oni prirodni periodi?ni ritmovi, kao i njihova koherentnost. Nije postojala unutarnja komunikacija me?u stanicama, a svjetlost je izlazila napolje. Isto tako, utvr?eni su negativni u?inci stresa. U takvim stanjima, stopa biofotonske emisije je porasla, što je oslikavalo namjeru obrambenog sustava organizma da ga povrati u ravnotežu.
Kod multipla skleroze uo?ene su neobi?ne pojave. Pokazalo se da je MS zapravo stanje prevelike uredjenosti. Kod takvih osoba, organizam je uzimao previše svjetlosti, što je inhibiralo ?elije da rade svoj posao. Odnosno, pokazalo se da nije poželjno ni previše kooperativnosti, jer to sprje?ava fleksibilnost i individualnost. Poput sinkronizacije previše vojnika koji marširaju u korak preko mosta, pri ?emu izazivaju da se on sruši, tako i savršena sinkronizacija u organizmu zapravo odstupa od optimalnog i najpoželjnijeg stanja i uvodi ga u šturu preure?enost, neosjetljiv za životnu dinamiku. Ovi pacijenti su se "davili" u svjetlosti. Ovaj primjer nam približava važnost prihva?anja savjeta mnogih drevnih mudraca koji kažu da je temelj zdravlja u balansu, ravnoteži i umjerenosti. Jasno je da se ta formula primjenjuje na sve vrste zdravlja, te ih uvjetuje. Nijedan ekstrem ne godi našem svjetlosnom bi?u, osjetljivom na sve oko sebe, uklju?uju?i i misli, kako vlastite tako i tu?e ...

Biofotonsku emisiju je Pop shva?ao kao neku vrstu korekcije živog sustava na Nultoj to?ki fluktuacije polja. Male fluktuacije energije stalno uznemiravaju sustav, pa se emitiranjem fotona pokušava zaustaviti ovo ometanje i uspostaviti neka vrsta energetske ravnoteže. Najzdravije tijelo ?e imati najslabiju svjetlost i biti najbliže ovom stanju nule. Popu je bilo jasno da je imao u rukama model koji je osiguravao mnogo bolje objašnjenje od službene neo-darvinisti?ke teorije o razvitku bi?a na planeti. Nije bilo mjesta za nasumi?ne procese. To što DNK koristi frekvencije svih razli?itih vrsta kao informacijski alat, to je sugeriralo sustav povratne komunikacije putem valova koji kodiraju i prenose informacije.
Tako?er, mogao bi time izra?unati kapacitet za regeneraciju organizma. U eksperimentima sa daždevnjaci se pokazalo, da organizam, prate?i skriveni svjetlosni plan, može na?initi presliku istog i tako regenerirati amputirani ud. Fenomen fantomskih udova je objašnjiv ovim modelom. Fizi?ki osje?aj prisutnosti amputiranog uda, doživljaj tjelesnosti, može se pripisati upravo slici tog ekstremiteta utisnute na Nultoj To?ki svjetlosnog polja.

Biofotonska emisija je izvrsno poslužila za mjerenje kvalitete hrane. Najzdravija ?e biti ona hrana koja ima najslabiji i njakoherentniji intenzitet svjetlosti. Emisiju fotona generira uvijek neki poreme?aj u sustavu. Zdravlje je stanje savršene komunikacije na subatomskoj razini, a bolest stanje gdje je ta komunikacija prekinuta. Bolest nastupa kada naši valovi više nisu u sinkronizaciji.

Do 1980ih, Pop je objavio svoja brojna otkri?a, ali i izazvao neprijateljstvo znanstvene zajednice. Njegov rad na Univerzitetu se okon?ao isticanjem njegovog docentskog ugovora. Studije biofotonske emisije su bile zabranjene i radoznalim studentima. Sre?om, uspio je sa?uvati svoj fotomultiplikator, koji još uvijek važi za jedan od najboljih aparata u toj oblasti. Trebalo je pro?i oko 25 godina, da bi se okupile pristalice njegova rada iz znanstvenih krugova. Polako se usvajala ideja da bi komunikacijski sustav tijela mogao biti mreža rezonancije i frekvencije. Na kraju ?e formirati Me?unarodni institut za biofoziku, koji se sastoji od 15 grupa znanstvenika iz centara diljem svijeta. Popova karijera je krenula opet uzlaznom putanjom. Renomirani sveu?ilišta diljem svijeta su po?eli da mu nude ozbiljne ponude.

Bitnu razradu Popove ideje dobivaju uvi?anjem da bifotonske emisije imaju cilj i izvan tijela. Val rezonancije nije bio korišten samo za komunikaciju unutar tijela, ve? i izme?u živih bi?a. Najprije su na to ukazali eksperimenti izvedeni sa vodenim buhama. Pokazalo se da vodene buhe me?usobno, jedna iz druge, apsorbiraju svjetlost koju emitiraju. Ista stvar se desila i sa malim ribama. Suncokret se pokazao kao biološki usisava?, kretao se u pravcu fotona kako bi ih upijao. I bakterije su gutale fotone iz medija u kojem su bile postavljene. Popu je otkrivena razmjena fotona izme?u živih bi?a koju je uo?io, bila putokaz za mogu?e rješenje misterije savršene koordinacije u životinjskom svijetu, naro?ito kod jata riba ili ptica. Izvor njihove uskla?enosti može biti u razmjeni fotona me?u njima na kvantnom nivou. Sli?na je stvar sa ljudima, zaklju?io je Pop. Ako možemo primamo fotone drugih živih bi?a, to zna?i da ?emo tako mo?i te informacije iskoristiti da bismo vlastito svjetlo doveli u ravnotežu. Razmjena fotona na subatomskoj razini može biti objašnjenje iscijeliteljskog lije?enja, pa i brojnih fenomena neobjašnjivih nauci poput telepatija i vidovitost. Informacije koje fotoni nose, prenose se suptilnim putem, nevidljivom svjetloš?u u korelaciji biofotonskih polja koja okružuju naša tijela, isto kao i unutar njega.

Pop je izvršio brojne pokuse kako bi provjerio da li se nekim supstancama može ponovno uvesti bolja komunikacija me?u stanicama, koja se kancerogenim tvarima sprje?ava. Pitao se da li neki ekstrakti biljaka mogu promijeniti biofotonsku emisiju stanica raka, tako da one ponovno uspostave komunikaciju sa ostatkom tijela. Ispitao je brojne netoksi?ne tvari, iu svim slu?ajevima osim jednog, one su samo pove?avale broj fotona u stanicama raka, i postajale još smrtonosnije. Jedini pozitivan u?inak je primije?en kod biljke imele, koja je pomogla tijelu da "resocijalizuju" emisiju fotona iz stanica tumora i vrati je u normalu. Pokazalo se da biljka imela stvara koherentnost u tkivu. Tridesetogodišnja žena, s uznapredovalim stadijem raka je prihvatila da se odrekne svih tretmana osim ovog sa ekstraktom imele. Nakon godinu dana primjene, njezine analize su se vratile u normalu. Uzimanjem biljke joj je povra?ena ravnoteža svjetlosnog bi?a, a time i zdravlje.

Biofotona teorijom, posebno apsorpcijom fotona, Pop je objašnjavao homeopatiju kao i akupunkturu. Homeopatiju je razumio kao svojevrstna "upijanje rezonance". Ta metoda lije?enja po?iva na uvjerenju da se sli?no lije?i sli?nim. Prate?i simptome koje proizvodi loša frekvencija, primijenit se razvodnjena supstanca koja proizvodi iste simptome i koja ?e nositi iste oscilacije. Homeopatsko rješenje se sastoji u tome da ono privu?e i upije pogrešne oscilacije, omogu?avaju?i tijelu da se vrati u normalu. Isto tako, elektromagnetskom molekularnoj signalizacijom se može objasniti i akupunktura, drevna kineska metoda lije?enja koja podrazumijeva da se kroz ljudsko tijelo prostire sustav meridijana duboko u tijelu, kroz koje te?e životna sila, energija Qi. Bolest se javlja kada je ova energija blokirana na nekom dijelu toka. Akupunktura tretira to?ke na nevidljivim meridijanima, kroz koje ulazi životna sila prenose?i energiju do dubljih struktura tkiva. Da su akupunkturne to?ke realne, pokazala su mnoga istraživanja. Na mnogim to?kama je uvelike smanjen elektri?ni otpor u usporedbi s mjestima na okolnoj koži. Isto tako, njihovim tretiranjem na niskim frekvencijama se stimulira lu?enje umiruju?ih endorfina i kortikosteroida, a na visokim frekvencijama važni neurotransmiteri, kao seratonin koji reguliraju raspoloženje. Ne dobiva se isti efekt kada se stimuliraju mjesta koja okružuju ove to?ke. Mnoga druga istraživanja pokazala postojanje meridijana i u?inkovitost akupunkture.

Popove znanstvene sugestije nas, dakle, vode korak bliže usvajanju ideje o tijelu kao energetskom sustavu, a ne kao zbroju tvari. Rad tijela vode skriveni kvantni procesi, a materija je tek njihov prekriva?, vidljivi glasnik nevidljivih zbivanja. Veliki doprinos brizi za zdravlje doprinosi uvid da ono po?iva na energetskom stanju tijela koje uvjetuje i njegove fizi?ke manifestacije. Slobodni putevi životne energije, kako god je nazivali, preduvjet su slobodne i zdrave komunikacije me?u stanicama. Treba imati u vidu da je ?ovjek na raskrižju razmjene mnogih energija, ui oko njega, da smo utopljeni u valove koji prenose razne informacije. Vibriraju?i svemir je naša realnost. Za koje ?emo se vibracije "uhvatiti", na nama je da izaberemo. Mislima, emocijama, djelima, odašiljemo u eter vlastiti frekvencijski niz, valove odre?ene energije. Ako znamo da u socijalnom okruženju izražena emocija na primjer, ili ideja, prouzrokuje odre?enu reakciju kod drugih, moramo biti svjesni tog procesa koji se svakako doga?a i na suptilnijem razini izme?u samih ?elija. Naše vlastite misli, kao i emocije prenose odre?ene frekvencije na koje mogu reagirati ne samo drugi, ve? i sve stanice u našem tijelu. Najprije mislima utje?emo na vlastite energetske tokove. Svjetlost razumije jezik duha. To je važna pouka koju ne smijemo zanemariti.

Da li to zna?i da je Popova eksperimentalna biofizika, prate?i tragove svjetlosti, na putu otkrivanja upravo onih dimenzija o kojima nam govore duhovni izvori ve? više tisu?a godina? Možda svjetlost u nama na simboli?an na?in oslikava našu duhovnost. Možda su valovi svjetlosti samo grubi nagovještaj još suptilnijih valnih struktura koje nazivamo duhovnim. Jesu li valovi svjetlosti u nama trag našeg duhovnog bi?a? Jedno je sigurno. I sama naša tjelesnost ne smije se uzimati za nedvosmisleno grubo materijalnu. Kvantna izu?avanja su nas tome dovoljno približila. Me?utim, viša inteligencija prisutna ve? u samoj ustrojenosti tjelesnog, mudrost naše prirode, svjedo?i u prilog naše po?etne pretpostavke. ?ini se da su empirijska zbivanja odraz njihovih suptilnih temelja, da je gruba tvar protkana valovima, pa tako i naša tjelesnost objedinjavaju?i za ove dimenzije. Možda baš tu leži dostojanstvo i uzvišenost ljudskog bi?a, što je ono mjesto na kojemu se u materiji ovaplo?uje duh. Hod ka našoj unutrašnjosti otkriva imanentnost duha, profinjenih valno-?esti?nih struktura. Holisti?ka struktura Prirode ne poznaje granicu unutar dualnosti materije i duha - iako dualnost postoji, njezini polovi se beskrajno miješaju i prelamaju, za što je ?ovjek najo?igledniji primjer. Kao bi?a svjetlosti, pozvani smo da je iu metafori?nom smislu otkrijemo, da Dobro duha kroz tvar zasvijetli u svom punom sjaju. U kontekstu stremljenja ka zdravlju i sveop?em napretku, potrebno je usmjeriti se ka stjecanju prohodnosti i prijem?ivosti za primanje ove životne energije utkane u sve što postoji, podesiti svoj duh da bismo, simboli?no re?eno, ?uli melodiju koja vibrira u svakom djeli?u svemira. Isto tako, isijavaju?e pozitivne vibracije, energiju Dobra, nema sumnje da ?emo doprinijeti da ovaj svijet bude ljepše i bolje mjesto za život svih bi?a u njemu. Na valovima Ljubavi i Dobra se harmonizira svjetlost u nama, radja se zdravlje svih razina. Ali, to nikada nije samo naša svjetlost, ve? svjetlost vascelog Univerzuma. Svi smo mi valovi u polju Jednog. Otuda je beskrajno važna svaka naša vibracija, bila ona djelo ili misao, a odgovornost koju imamo za iste saglediva tek u perspektivi povezanosti i Jednosti svega što jest.

U Beogradu, 29.12.2011.g.

Preneseno sa: http://kpv.rs/?p=1605