Pomiješano sa plemenima završnog vremena, nalazi se i začudno puno čarobnjaka 'slobodnjaka' kojima se teško može nadjenuti ime. Oni su šamani. Ali šamani jednog drugog reda, čija se loza pruža iz budućnosti jednako kao iz prošlosti. Ovi čarobnjaci imaju maštoviti talenat {njuh}, dar za magičan realizam (više o tome ispod). Oni mogu biti nedostižni, ali su začudno, razoružavajuće direktni kada se dođe do govorenja o inicijacijskim tajnama njihova zanata. Izlažući paradoksalnu mješavinu arogancije i poniznosti, oni su fini učitelji, iako ne pripadaju ni jednoj tradiciji, školi ni učenju. Velikodušni su i nemilosrdni, ali i kapriciozni. A u društvenom i duhovnom stilu, povremeno brutalni.
Jedna od stvari koje oni nisu, jest pomodnost, iako je šamanizam poprilično moderan ovih dana. Pomama se gradi već neko vrijeme. Peter Furstova knjiga
Meso Bogova (objavljena 1972.g., baš na udaljenom
čvoru intervala 1972. – 2012.) postavila je standarde za antropološke studije koje su halucinogene učinile legitimnim, konačno odbacujući Eliadeovo mišljenje (ponovo razmotreno pri kraju njegova života) da upotreba psihoaktivnih biljaka pripada dekadentnoj fazi šamanizma. Od Fursta, šamanizam je postao središnja tema antropologije, jednako kao i sveta razonoda narko-kulture. A iznad kontrakulture on je izazvao popularne opsesije uključujući sve od ayahuaska-turizma do komunalnog udaranja u bubnjeve u parku.
Zmije Mudrosti
Konverzacija na Placi u Santa Fe-u, oko godine 1974. :
„Hej Džone, jesi li čuo sve te priče o šamanizmu? Neki ljudi kažu da je to najstarija religija na zemlji.“
„Hmmm. Paa, ako je toliko stara, koliko još vremena očekuju da će trajati?“
Šamanizam je bio radikalni stil 1990-ih, i dolazeći u 21. st. izgleda da održava čvrstinu, no, može li taj fenomen biti na zalasku? Da li riskiram da zvučim krajnje perverzno (opet) postavljajući takvo pitanje? Da to okvalificiram: Može li biti da trenutna sveprisutnost fenomena može ustupiti mjesto nečemu što je odjednom diskretnije i zahtijevnije, šamanskom redu koji sebe ne objavljuje {reklamira} kao takvog? To bi bila
Xolotlova partija.
U duhu magijskog realizma, pisat ću o partiji kao da već postoji.
Xolotlova partija je definitivno jedan red, a ne još jedno pleme među plemenima, no red zaokružuje i prožima sve plemenske aktivnosti. Mislite o plemenima kao o stablima, sa velikim, razgranatim i ukorijenjenim čudima, sa listovima nebrojenih izražaja personalizirane kreativnosti, i učvršćenima sa masovnom javnom podrškom. Pet porodica plemenskih stabala – Originalni, Orgijastici, Održivači, Razvijatelji i Vizionari {Originals, Orgiastics, Sustainers, Evolvers, and Visioneers} – predstavljaju pojavno ljudsko društvo na Kraju vremena. Onda će skriveni šamanski red, partija lukavih i nedostižnih kripto-šamana biti poput slonovače i anđeoske kose bijeličasta mreža podzemnog micelija mycorrhizalno* povezana sa obiteljima stabala.
{ * mycorrhiza = simbiotička povezanost micelijuma gljiva sa korijenima biljaka – p.p.}
Wasson (u knjizi
Soma:Božanska Gljivica Besmrtnosti) : „Još od 1885.g. mikolozi su prepoznali mikorhizalne povezanosti između izvjesnih vrsta gljiva sa izvjesnim vrstama stabala...“ Kako zgodno da je netko to zapazio.
„Budite mudri poput zmija i bezazleni poput golubova.“ Ova izreka, pripisana Isusu, mogla bi biti jedna od jedva tri linije u Novom Zavjetu koja odražava neki izvorni gnostički pogled. Ostale dvije bi bile, „Znati ćete istinu, i ona će vas osloboditi“, i „Ako tvoje oko bude bistro, tvoje čitavo tijelo biti će puno svjetlosti.“ Sve tri linije igraju na istu temu: paranormalne sposobnosti (
siddhi) onih koji su ovladali moćima zmije, kundalini. Bio sam naširoko raspravljao da su
gnostikoi iz Paganskih Misterijuma bili vični kundaliniju. Oni nisu kontrolirali moć zmije – nitko to ne čini – nego dopustili sebi da budu savitljivi kanali za nju. Oni su ovladali
njenim efektima putem dostizanja stanja čvrste koncentracije oslobođene halucinacija. Ova vrsta koncentracije, zadobivene dok se stoji sa otvorenim očima, predstavlja neophodnost za promatranje Organskog Svjetla. Jedan efekt ovog sublimalnog susreta jest osjećaj izvrsne suosjećajnosti {nježnosti}, beskrajne mekoće, jer je sjaj Sofijine primarne supstance tijela mekan. Organsko Svjetlo ima teksturu uporedivu sa bijelim sljezom. (Izvorno sam smatrao nazivati ju Sljezna Svjetlost, i zovem ju tako u izvjesnim pisanim radovima o Gajanskoj biofizici.)
Svjedočenje {toj} Svjetlosti čini nas „nježnim poput golubice“. Još jedan efekt je da
vidite istinu, a ne da ju samo jedva razumijevate. U drevna vremena kada su kulturni i učeni skupovi slijedili edukacijska vodstva
telestai-a, učitelja iz Misterijumskih Škola, grčka se riječ
aletheia koristila i u smislu kao „istina“ i kao „stvarnost“. To je norma u nekim gnostičkim pisanjima, a isti smisao pojavljuje se i kod Platona. Ono što je ultimativno istinito to je Realnost sama. Samo je Istina Stvarna. Gledajući Organsku Svjetlost, „spoznati ćete istinu, i istina će vas osloboditi,“ jer u sveprisutnom mekanom sjaju vidite Apsolutnu Realnost, primordialni Void koji je
Shunyata , ne praznina nego punina, samo-zračeći puni prostor {plenum} u kojem istina o svakoj mogućoj misli, osjećaju, i percepciji doseže čistu i neokaljanu zrelost, i doseže, i doseže ...
„Zrelost je sve,“ rekao je Goethe, koji je običavao „intenzivno“ promišljati prirodu kako bi opažao što se događa
unutar osjećaja, umjesto onoga što osjet jedva da predstavlja kao jedan vanjski, naizgled dovršeni produkt. Organsko Svjetlo je bogato u sadržaju: izvor žive informacije, vrelo bezgranične samo-izgovorene inteligencije. Azijske tradicije nazivaju ostvarenje koje ona donosi
sambija samadhi, „savršena koncentracija sa zrnom {sjemenkom}“, nasuprot
nirbija samadha, „koncentracije bez zrna“. U knjizi
Tragačev Priručnik (1991.g.), objasnio sam da je prvo znati ništa kroz znanje svega, a drugo znanje svega kroz znanje ničega. Zabavno je imati izbore.
Takve stvari bile bi – biti će – rutinski poslovi zanata za partiju Xolotla, tehničare svetoga koji se skriveno kreću između plemena na Kraju vremena. Oni su tehničari. Ali se često mogu pojaviti kao pjesnici, novelisti, plesači, muzičari, herbalisti, administratori ili jednostavni zanatlije koji ne pokazuju otvoreno svoje vještine. Postoji aspekt harlekina sa psoglavim vodičima kroz završna vremena iaoko su neki od njih namršteni, skloni oblačenju u crno sa srebrnim i koraljnim ornamentima, poput Silvia Manuela. Neki od njih skromno sjede postrance cereći se u mraku. Xolotl je psećoglavi jer u okultnom žargonu ta životinja predstavlja poseban sluh, koji može čuti frekvencije koje čuju psi. Xolotlova partija posjeduje različite okultne sposobnosti, ali najuočljivija je sposobnost da čuje subvokalno - čuje i prenosi.
Jean Delvilleov crtež Parsifala napravljen je oko godine 1885., u usponu Oživljavanja Okultnog u europi. Delville je bio povezan sa „20“ i Ruža + Križ-em, umjetničkim pokretima protkanim ezotericizmom. Na ovoj stiliziranoj slici, on ocrtava tajnu psoglavog nadsluha: eustahijeve tube, stupci zraka koji rade poput antena da prenose frekvencije iznad pojasa normalne čujnosti. On prikazuje stupce koji padaju dolje iz Parsifalovih ušiju, idu oko glave, rogovi nadosjetilne čujnosti, još jedan set antena koje su umjesto na zvuk osjetljive na svjetlost, posebice na mekanu, lunarnu Organsku Svjetlost.
Delville je htio prikazati Parsifala kao primjer uvježbanog inicijanta sposobnog da šalje i prima vidovito i nadosjetilno. Jednako tako on bi mogao predstavljati nekoga iz Xolotloove posade {ekipe}. Zmijska struja u kralježnici izvija se poput glave vrata violinske paprati u trozubčani čvor tople vatre u
soma čakri, psihosomatskom centru ispod srca, poznatom jedino siddhas-ima i isključenog iz uobičajenog modela čakri. Delville ga predstavlja simbolički sa hebrejskim slovom
Šin, „božanska vatra“.
Xolotlova partija može izgledati hladno, rezervirano {povučeno} i strogo, čak i prijeteće. No, prisno poznavati te čarobnjake znači dodirnuti tajnu iskrenost (toplinu) koju oni utjelovljuju.
Šok terapija
Postoji bliska paralela između Xolotla i Kali. Razmotrite način na koji je Kali opisana u njenoj ulozi
Tripurasundari, uništiteljica triju svjetova na kraju Kali Yuge, kada civilizacija pada u vatri i poplavi, gola, ukrašena ogrlicom od nekoliko glava, pijući krv i jedući lešine, ona ekstatično pleše na tijelu inertnog Šive, njenog supruga. Ovo je mitska slika
anestetičkog šoka, koji dolazi nad čovječanstvo kako se ono suočava sa izumiranjem zbog prirodnih katastrofa, jednako kao i zbog psiholoških katastrofa, sloma svakodnevnog života, sloma paradigmi, gubitka svih očekivanja, žrtvovanjem vjere, i krajem svih nada. Danas se nalazimo na rubu svjedočanstva kolektivne manifestacije onoga što Stan Grof naziva „spiritualne hitnoće“. Njegova nedavna knjiga
Kada se nemoguće događa prezentira živi popis takvih hitnoća.
Newari style thanka, Katmandu, 1999.
Shamanism and Tantra in the Himalayas,
Muller-Ebeling, Ratsch et al.
U jednoj karijeri bez premca koja se proteže kroz 50 godina, koja je započela kliničkim zapažanjima na tisuće LSD sesija, uključujući svoja vlastita, Grof je pokazao da traumatska iskustva koja su normalno raspuštena (odbačena, smijenjena) kao npr kod „mentalnog sloma“ ili „mentalnog oboljenja“, predstavljaju zapravo
prilike za proboj u ne-uobičajenu realnost i zadobivanja paranormalne percepcije. Kraj vremena 2012-e, označava golobalnu pandemiju takvih prilika, šansi. Signalizira da je svijet poludio, sa milionima ludih i bespomoćnih ljudi, ošamućenih gubitkom svojih navika življenja i užasnutih na dnevnoj bazi sa skalom i žestinom geofizićkih promjena.
Zamislite izraz zapanjenosti i užasa na licima ljudi bespomoćno uhvaćenih u katastrofičnim geofizičkim promjenama poput iznenadnog podizanja razine mora, zemljotresa i opakih oluja: to je izražavanje Xolotla, praznookog i prestravljenog. Crvena usta podsjećaju na krvav osmjeh Kali. Glava je lubanja poput lica šamana koji se magično pretvorio u kostur, a detaljno razrađene uši sugeriraju pseću sposobnost sluha za podtonove. Na svom torzu Xolotl ima pločast oklop, ima i dvije okrugle rupe (za paljenje tamjana) na mjestima soma čakre i solarnog plexusa, srce i stomak traumatski probušene spektaklom masovnog uništenja. Pa ipak ova stravična trauma ima još jedno lice, kao što je Grof mislio kroz tolike godine: fizičke i psihosomatske traume predstavljaju šokoviti smjer ka zadobivanju paranormalnih sposobnosti. Kada se uobičajena realnost raspadne pred našim očima, počinje svitati ne-uobičajena realnost.
Quetzalcoatl ima dva brata. Jedan je ogledni šaman, Tezcatlipoca, Gospodar
Zadimljenog Ogledala. Drugi je njegov brat
blizanac, Xolotl. Aztečko kiparstvo oslikava dva božanstva, Quetzalcoatla i Xolotla, leđa uz leđa, združena u jedan entitet.
Ogromna spiritualna hitnoća koju treba poduzeti od strane ljudske vrste u stalno povećavajućem broju, sa prirodnim katastrofama, društvenim nasiljem, i potpunim ludilom koje se povećava prema 2012.g., otvoriti će pečate paranormalnih sposobnosti i rasprsnuti vrata brane ne-uobičajene realnosti. Kako se svijet koji su ljudi napravili razdvaja u konvulzijama vatre i poplave, tako će se i ponovno izdići,
ali najprije unutar ljudske percepcije, jer viđenje novog svijeta dolazi sa traumatskom ekstrapolacijom osjetila prema ne-uobičajenoj realnosti, u istom onom trenutku u kojem promatramo destrukciju postojećeg svijeta.
Kraj vremena 2012-e, donijeti će fizičko uništenje na jednoj nezamislivoj skali – to nije proročanstvo, nego zdrav razumsko zaključivanje temeljeno na opazivim događajima i podacima, kao što je brzima otapanja grenlandskog leda. To zahtijeva potpuno planetarno preuređenje paralelno sa vizionarskim buđenjem i uranjanjem u povišena stanja i paranormalne percepcije, pomak u evolucijsku anomaliju i šamnsku magiju. Skala prirodnog zakona biti će preokrenuta i umjesto da opstanak ovisi o svačijoj suglasnosti oko konsenzusa stvarnosti, on će ovisiti o nekim pojedincima koji ulaze i navigiraju u oblastima ne-uobičajene stvarnosti.
Neki dokazi o ovoj promjeni iz normalnog u paranormalno mogu se vidjeti u praćenju ljudskih aktivnosti tijekom prethodnih izumiranja. Oslikane pećine južne Francuske i sjeverne obale Španjolske, poput Lascauxa i Altamire datiraju od blizu Gornje Paleolitske deglacijacije {otapanja leda} Europe oko godine 9.500 PKE. Arheolozi procjenjuju da te obimne slikarije rangiraju od 22.000 – 9.000 PKE, indicirajući da se dobar dio tih umjetničkih aktivnosti (za koje se misli da su blisko povezane sa šamanskim vizionarskim stanjima) dogodio za života nekih odvažnih grupica koje su tamo bile živjele tijekom posljednjeg ledenog doba.
No, u decembru 1994., napravljeno je značajno otkriće u Ardeche regiji južne centralne Fransuske. Pećina Chauvet prikazuje umjetnički rad koji nije samo 15.000 godina stariji od Lascauxa i Altamire, nego je umjetnički i estetski dovršeniji i sofisticiraniji. Ovo je otkriće dokazalo da je pećinsko slikanje u još udaljenijim vremenima bilo i tehnički i prikazno razvijenije od umjetnosti koja je preživjela iz bliže nam Paleolitske ere. To sugerira da je pristup ne-uobočajenoj percepciji, uključujući šamansko izvješće sa životinjskim moćima koje je širom prisutno i opisano {oslikano} u tim pećinama, i ravnoteža spolova prikazana erotskim oznakama i figurama boginje, bilo zapravo pad, spuštanje, nazadak, što bi moglo biti privremeno identificirano kao krizna točka izumiranja koja
ulazi u zadnje Ledeno Doba. Drugim riječima, nekolicina preživjelih zadnjeg minornog događaja izumiranja, bila je traumatizirana u izmijenjena stanja percepcije i
ušla u ne-uobičajenu realnost na načine koji su im omogućili da prežive putem magičnih šamanskih praksi, evidentiranih na zidovima tih pećina. Preživjeli su, naravno, i zahvaljujući praktičnim vještinama, no ja bih raspravljao da su njihove praktične vještine bile, najvećim dijelom, zadobivene magično, učeći od životinja kako se živi, odabire hrana, nalazi voda, učeći od mjeseca i zvijezdi kako urediti aktivnosti i prenijeti generacijsko iskustvo u dugoročne pripovjesti itd., - a to nisu sposobnosti koje se mogu zadobiti samo putem pokušaja i pogreški. One zahtijevaju i odražavaju magijsko pojačanje.
Što ako, dugoročno gledajući, kapacitet za opstanak naše vrste ovisi o natprirodnim iskustvima? To bi moglo biti dobro pitanje za razmišljanje prema Kraju vremena 2012-e.
Milost Gaie
Za one koji su živjeli u Ledenom Dobu, praktične i magijske vještine bile su dopunske. No te su vještine postupno nazadovala, propadale kroz mnoga tisučljeća i rascjepkale se na dijelove. Stoga su rani Neolitski ostatci i umjetnost na stijenama upadljivo gori od svojih prethodnika u Paleolitu. Mi se nismo razvili {evoluirali} od rokčućih kosmatih pećinskih ljudi koji su imali kamene alatke: mi smo se razvili od hendikepiranih pećinskih ljudi koji su bili nasljednici daleko vještijih i sofisticiranijih ljudi. A ti su pak sofisticiraniji ljudi bili dijaspora od civilizacija uništenih kombinacijom prirodnih i ljudskih faktora. Oznaka tih civilizacija bilo je visoko postignuće društvenog reda i tehnološkog dostignuća nauštrb magijskih i praktičkih vještina, koje,
kada rade zajedno, uključuju dualni psihosomatski doprinos ljudskoj vrsti.
Mi gubimo naš smisao za opstanak kako pristup ne-uobičajenoj realnosti postaje sve manje zajednički {običan}, a čak dolazi i do toga da u potpunosti bude odbačen. Ja bih rekao da je to jedinstveno evolucijsko pravilo za ljudsku vrstu.
Ponovo dolazimo do Stana Groffa koji je posvetio pažnju zbunjujućem a opet širom prihvaćenom odbijanju {poricanju} ozdravljenja, životno-usmjeravajuće vrijednosti ne-uobičajenog iskustva. Kako dolazimo naprijed u povijesti, paranormalna percepcija i izmijenjena stanja spoznaje nisu samo napuštena od znanosti, nego predstavljaju anatemu u društvima širom svijeta, pa ih čak smatraju i čistom glupošću. Zašto je u naše vrijeme u povijesti smiješno i neprihvatljivo imati, ili priznati da imate iskustva ne-uobičajene stvarnosti? Pitajte partiju Xolotla. Oni će vam reći ovo: Promatrajte lice mračnog Quetzalcoatlovog blizanca i na njemu izraz našeg vlastitog okamenjenog užasa kako ulazimo u završnu igru civilizacije. (I, heeej, jesu li i Azteci znali nešto o završnoj igri civilizacije!).
Vidite zapanjeni užas onoga što treba doći, kada milijuni ljudi shvate da se ne mogu suočiti sa 'preuređenjem' planete jer su odbacili one iste vještine koje bi ih opskrbile za "spiritualne hitnoće" magnitude koja nas sada požinje preuzimati.
No, također trebate vidjeti na koji način se vi možete probuditi u šamansku moć opstanka, moć ljudske mašte, i pristupiti našim urođenim darovima za magično, mutaciju i transmigraciju.
Prisjetimo se kako Kali jaše inertnog Šivu. To je slika kolektivne anestezije, Gajin milostivi način dozvoljavanja ljudima da se učine neosjetljivima kada dođe trenutak za Njeno kozmetičko preuređenje, tako da oni budu preomamljeni da bi patili zbog strašne smrti, tjelesnih povreda, traumi i gubitaka. Gaia izlaže isti zakon milosti koji vlada i u životinjskom carstvu, npr., gazela koju je dograbio i srušio gepard ne pati od užasa što ju živu jede, nego dolazi do promjene svijesti i tjelesnih osjećanja zahvaljujući specifičnim kemikalijama koje aktiviraju stanje transa, blaženosti anestezije. Svi smo mi vidjeli da se to događa sa mačkama i miševima, sa mišem u jasno izmijenjenom stanju. Ljudi koji su preživjeli napade lavova i grizlija izvješćuju kako su bili uronili u polukomatozno stanje blaženstva. Oni ne osjećaju bol teških, gotovo smrtonosnih povreda, nego su uhvaćeni u stanje ekstatičke anestezije.
Inertni {nepomični} Šiva oslikava sudbinu koju je Gaja pripremila za ogromnu većinu ljudske vrste, koja vodi u izumiranje koje je sada u tijeku – i ne samo to. Šiva je također autohtoni bog divljine, dugo obožavane od lovaca i šamanskih plemena u Dravidiji, južna Indija, zemlji svete kobre. Šiva je poštovano božanstvo siddha joge, tradicije u kojoj su Christina i Stan Groff bili usko uključeni kroz mnoge godine. Gospod Šiva je gospodar životinjskih moći i sveti pokrovitelj onih koji zadobiju paranormalne sposobnosti, siddhije. Njegov spavajući oblik predstavlja "opću anesteziju" čovječanstva, da, ali i okultne ili uspavane moći nekolicine samoizabranih koji će se suočiti sa Krajem vremena sa povišenom percepcijom, pojačanom magičnom namjerom opstanka.
Jadni Carlitos
Xolotlova partija je partija Naguala. Što je zapravo partija Naguala?
Pa, to je naka vrst motiva u dugačkoj noveli, serijskoj noveli .....
Konverzacija na Placi u Santa Fe-u, oko godine 1989:
"Džone jesi li čuo ovo sranje: ljudi govore da je Castaneda izmislio Don Huana. Sve je izmislio u svojim knjigama."
"Hmmm, ne bih bio iznenađen da je Castaneda izmislio Don Huana. Ono što se ja pitam jest, tko je izmislio Castanedu."
Jadni Carlitos. Idoliziran od strane milijuna ljudi, knjigama objavljenim na dvadesetak jezika, avanturama koje su bile inspiracija za velike kultne pokrete kroz 30 godina, Castaneda je vidio {doživio} svoju tajnost narušenom, osobnu povijest oklevetanom pred licem javnosti, svoje ljudske mane izloženima, i svoja pisanja napuštenima kao lažni šamanizam, izmišljotina šizofreničnog pozera. Ipak, bez obzira što mislili o Castanedi, magija koju je posijao u našim umovima je stvarna. Jadni je Carlitos bio u partiji Xolotla, kreativni genij i pravi vidovnjak Kraja vremena.
Forumska diskusija o CC.
Često se pitam zašto, među svim onim što je rečeno o njemu, i otkako je mrtav, pretežno protiv njega, nitko nije zamijetio da 12 knjiga koje je napisao –
Učenje Don Huana, Odvojena Stvarnost, Put u Ixtlan, Priče o Moći, Drugi Krug Moći, Orlov Dar, Unutrašnji Oganj, Moć Tišine, Umijeće Sanjanja, Kotač Vremena, Magični Pokreti, Aktivna Strana Beskonačnosti – predstavljaju serijsku novelu, jedinstveno remek djelo magičnog realizma. Ja sam zapanjen da još nitko to nije zapazio. Magični realizam je žanr mahom fikcije, uglavnom iz Centralne i Južne Amerike, povezane sa imenima poput Miguel Angel Asturiasa, Gabriel Garcia Marqueza, i Julio Cortazarom, no jednako tako i sa europskim piscima Hermann Hesseom i Italo Calvinom. (Izuzeo sam studentski misticizam brazilca Paolo Coehloa, jedne očite marionete katoličke crkve prerušene u Sufi vunu.) Mislim da Castaneda ne bi bio nesretan među ovom kompanijom, gdje zasigurno zaslužuje mjesto. Neuporedivi genij Castanede leži u načinu na koji je pridobio toliko mnogo nas uključene u svoj podvig magičnog realizma, kao učesnike a ne samo kao čitatelje, i kako je njegova pripovjest uključivala tako mnogo šamanskog znanja koje je trajno, provjerivo i istinito {točno}.
Magični realizam je navodeće sredstvo partije Xolotla, koje neki pretvaraju u pisana izvješća a neki ga objašnjavaju i uklapaju. Nije to samo literarni žanr, to je jedan okultni medij za pripovjesno prilagođavanje, "hvatanje vlaka". Članovi partije odlično su uvježbani za litereturu i literarne trendove. Spretni u lucidnim sintaksama, oni su dobro-čitani, kritički i eklektički umni alkemičari Svijeta, poput Dalea Pendella. Magični realizam je njihov prirodni način pripovijedanja. Vjerojatno je početno djelo ovog žanra bilo Cervantesov
Don Quixote (Don Kihot). Ili se radilo o
Don Quixolotl? {igra riječima – p.p.} U svakom slučaju ova novela, općenito smatrana kao razočaravajuća satira viteštva, bila je napisana odmah nakon okupiranja Meksika, i tu postoji značajna paralela. Dopustite mi da to elaboriram.
Svi znamo priču o Montezumi i Cortezu, i padu Azteka. Ono što nitko ne zna jest kako su dođavola Azteci dospjeli na to mjesto {otkud su se pojavili}. Njihov dolazak u Centralni Meksiko oko 1250.g., jedan je od zagonetnijuh događaja u svjetskoj povijesti. Nešto se čudno dogodilo kada je to ratoborno pleme umarširalo u Mjesečevu Dolinu i srušilo Toltečku civilizaciju samo zato da bi i samo bilo srušeno za nešto manje od 300 godina, u točki vremena u kojoj su sebe anihilirali ritualnim uzimanjem toksičnih doza kraljevske ovisnosti, chocolotla; otuda njihovo nenormalno i psihotično ponašanje.
Sada, začudna je stvar da, partija Xolotla potiče od Toltečkih čarobnjaka koji su otišli u zaborav sa dolaskom Azteka oko 1250.g.KE. Čitaoci Castanede će se prisjetiti da je Don Huan također pripisao svoju lozu Toltecima, no inzistirao je da novi čarobnjaci {vračevi} budu razlikovani od njihovih drevnih prethodnika. Partija Xolotla je izdanak podzemnog širenja izgubljene Toltečke mudrosti, podignute na višu oktavu i transplantiranu u sadašnjost putem retrogradne magične operacije iz budućnosti. To je način na koji su Toltečki vračevi, prošli gospodari zmijske mudrosti u Srednjoj Americi, razriješili njihov opstanak – njihovu transmigraciju u vremenu, ako tako želite. Jedna elaborirana tehnika, da kažem na kraju. No, stari su se čarobnjaci {vračevi} prekomjerno zapetljali u svojim putovima, kako je to lukavo primijetio Don Huan.
Partija Xolotla povezana sa nagualom Hulianom i ostalim prethodnicima Kastenedine loze izašla je iz zaborava negdje oko 1740.g., ako se dobro prisjećam. Partija Xolotla koja je blisko umiješana u suočavanje sa Krajem vremena 2012-e, pojavila se nešto kasnije, oko 1850., u vrijeme kada je herman Melville pisao
Moby dicka. Začudno, Melville obično nije uključen u školu magičnog realizma, ali bi to zasigurno trebao biti. Mogao bi biti poštovan kao sveti patron partije.
Mardi je napuklo remekdjelo magičnog realizma u kojem je Melville pokušao kanalizirati neke erotske projekcije pomiješane sa vizijama kraja vremena smještenim u Oceaniji. Spiritualna kriza koju je pretrpio dok je pisao
Moby Dicka je tipična za „spiritualne hitnoće“ nabrojene od Grofa. U Melvillovoj intenzivnoj psihološkoj traumi možemo vidjeti porođajne muke partije Xolotla koja se sada kreće između plemena na Kraju vremena u Americi.
Maštovito govoreći, Bijeli Kit bi mogao biti Grenladski ledeni pokrivač.
Maya Plavog Lica
U
Orlovom daru, Castaneda je predstavio svoju viziju nagualove partije {nagualova društva}, sastavljene od 8 žena i 8 muškaraca koji formiraju liniju sa rukama povezanim poput trake slične DNK. Don Huan je rekao da je to bio oblik Pernate Zmije koji je dopustio društvu da se kao jedinica prenese na drugu stranu. Prema nekima, ova bi slika predlagala dematerijalizaciju, što priziva Arguellesovu tvrdnju da u Kraju vremena 2012-e, neki ljudi usklađeni sa pravom frekvencijom svijesti mogu biti prebačeni u drugu dimenziju. No je li ovaj književni imidž {slika} Castanede kompatibilna sa doslovnim pojmom transporta van planete?
Bio sam zapitan više nego jednom da li teorija kozmičke zrake koju je dao Arguelles u svojim radovima i, u drugačijoj verziji kataklizme / katastrofe, Paul La Violette, ima neke veze sa padom Aeon Sofije iz Plerome, galaktičke jezgre. Kao mitološki motiv, pad Boginje je jedinstven i ne može biti povezan sa „padom čovječanstva“, misao odbijena u Setijanskom Gnosticizmu; obzirom da čovječanstvo nije palo iz božanskog stanja, nema potrebe da se vrati božanskom izvoru. Paganska, ne-kršćanska i pred-kršćanska Gnoza postavlja cilj ostvarivanja božanstvenosti ovdje i sada na Zemlji, u oblasti osjetila, putem direktnog susretanja boginje, Sofije. Mudrost je njeno ime, a raznovrsnost je njezina igra, a
novost {novina} jest ključ za značaj čovječanstva u Njenom Sanjanju, maštanju Zemlje.
{Ubaciti ću ovdje nešto prikladno iz
Kasiopejskih Transkripti , nešto krucijalno, što objašnjava jedan veliki dio našeg cirkusa – p.p.:
O: Sada, šok za vas: vi nebi postojali da vas netko nije "izmislio"/ [izmaštao, odsanjao – p.p].
P: Tko me je izmislio?
O: Još to jednostavno nije važno. Vi ste doslovce "izmišljotine" nečije mašte, i NIŠTA više!!!
P: Mislite, Bog nas je izmislio i doveo u egzistenciju?
O: Zapamtite, "Bog" je zbilja sva egzistencija u kreaciji, drugim rječima, svoj svijesti. To je zbog toga što je sva egzistencija u kreaciji - svijest, i obratno.}
Nagual je Nepoznato, Drugi Svijet, druga strana onoga što mi poznajemo putem uma i osjetila u njihovim uobičajenim modalitetima. Bez velikog početnog slova, nagual je član partije Xolotla koji u svakoj prilici pokazuje prema Nepoznatom, prvi ga vidi, njegove efekte učini božanskima, ili na drugi način partiji naznačuje njegovo prisustvo. (U Paganskim Misterijama pri Eleusisu i drugdje, nagual je nazivan hijerofant) Ta je osoba odmah prepoznata od strane ostalih kao nagual
za tu priliku. Ponekad je nagual identificiran od strane proročanstva putem trljanja
karkoalom {neka vrst nečistog ugljena – p.p.} Zvuk malih kockica spaljenog {ugljeniziranog} drva koje zajedno škripuckaju nježno na dlanu {u šaci} signalizira hipertonično čujenje tih točaka, poput lovačkog psa, i pokazuje na prisutnost Naguala.
Nagual nije baš prisutnost Aeon Sofije u njenom tijelu od primarne tvari - u bogojavljanju {pojavljivanju} Organskog Svjetla. On je prisutnost bezgranične kozmičke realnosti, istina Shunyate, koja se nazire iza svjetla. U tom mekom izvoru sjaja bez sjene, sve je saznajno, no Nepoznato se nazire preko saznajnog, a unutar Nepoznatog nazire se Nesaznajno. Castaneda je pažljivo napravio razlikovanje između Nepoznatog i Nesaznajnog, objašnjavajući da je ono prvo neiscrpno, stoga posjeduje beskrajno toga da se sazna {može se saznati}, ali mi čak ne možemo ni znati da li je Nesaznajno beskrajno ili ima kraj. {razlika je u našoj energetskoj konfiguraciji, frekvenciji koja je 'kompatibilna' sa Nepoznatim, ali ne i sa Nesaznajnim, te i najmanji dodir sa Nesaznajnim energetski „košta“ onoga koji je neoprezno „uletio“ u to „područje“. Naravno, jedine osobe sposobne da uopće i razlikuju takva područja su vračevi, čarobnjaci, jogiji, kakogod da se na različitim dijelovima svijeta zovu ljudi od znanja, ljudi posebnih sposobnosti... za 'obične'
ljude takva opasnost [nažalost] ne postoji, jer sva je njihova energija u upotrebi za opažanje 3D budalaština – a ja bih rekao „sva je njihova energija više-manje usmjerena na bavljanje drugim
ljudima“; pogledajte oko sebe, slušajte ljude, spavače, slušajte ih oko sebe, u autobusima, na TV ... slušajte koliko su i isključivo preokupirani drugima – a da sam ja upravu, dokaz je enorman uspjeh emisija, 'šou-programa' tipa „Big Brother“, „Farma“ itd. Milijunski auditorij bavi se drugima iako se tamo ništa pametno ne zbiva; i tom auditoriju je sama pomisao na bavljenje sobom toliko odbojna da je čak i piljenje u hrpu tuđeg smeća bolje od toga. – p.p.}
Postoji velika ljekovitost u Organskom svjetlu. Čak i letimičan pogled na njega daruje vječnu mladost i neopisivu mudrost. Organsko je Svjetlo izvor iscjeljujuće moći. Na Kraju vremena 2012-e, i poslije, Gaja će iscijeliti sebe sa katastrofičnim promjenama, no mnoga druga čudesna iscjeljenja desit će se kako se bude odvijala geofizička mijena.
U tradiciji siddha joge, koju je slijedila obitelj Grof, pojava Plave Osobe je jako povoljna. Ljudi vide Osobu, ili ponekad Plavi Biser, spontano u izmijenjenim {povišenim} stanjima. Tradicionalan opis Krišne sa plavom kožom ukazuje na to mističko iskustvo. Kraj vremena 2012-e, mogao bi donijeti brojna opažanja Plave Osobe, kao nikada do sada.
Nagual povezan sa Organskim Svjetlom jest mjesto u koje netko može pogledati i ući unj, ako posjeduje adekvatnu potajnost, no neki entiteti, uključujući ljudska bića ili humanoidne oblike poput Plave Osobe, nastanjuju ga stalno. Među njima su i Maye Plava Lica, uzak klan proroka i iscijelitelja koji kontinuirano "obilaze" do galaktičkog centra i nazad. Oni su Gospodari Palenque, saveznici
P. azurecens, najmoćnije od psilocibinskih gljiva (na slici)
<--- Azura: Plavo Lice.
Oni su Asurasi iz Hindu-perzijske mitologije, tradicionalno opisivani kao neustrašivi čarobnjaci, 'maskirani' u gorgonolike monstrume kako bi sakrili, zaklonili svoj istinski identitet i zaštitili svoju dobrotvornu misiju od njuškala i uhoda.
Meso Maye Plavog Lica je poput gline {ilovače}, meko i porozno, boja joj fluktuira od sivkasto plave do bogate, tamno azurne. Njihova lica pokazuju profil lokalne kraljevske porodice {lokalnih kraljevskih obilježja} oslikan u muralina Klasičnih Maya: kosog čela, ovalnih očiju, širokog zaobljenog nosa, duge uši. Najrazlikovnije, oni nose na svojim obrazima oznaku suze, koja označava najviše šamanske vještine, koje je također i izvor najdubljeg iscjeljenja za koje su ljudi sposobni izvesti. Šamani Plavog Lica jesu ratnici obdareni smrtonosnim i zbunjujućim sposobnostima, moćima za ubijanje i mučenje. Oni su zadobili vrhovnu vještinu kroz tisućljetni pakt sa velikim grabežljivim mačkama, jaguarom i pumom, koji također imaju oznake suza. Linda Tucker otkrila je istu simbiotsku vezu između plijena i predatora među
Bijelim Lavovima Timbavattija. Zulu Lavlji šaman Credo Mutwa objasnio joj je vezu, povezujući lava sa nebeskim šablonama. Veza je pan-zemaljska, ali Maye Plavog Lica su posebni agenti periodičkog povratka nebeskom centru. Oni znaju paukolike staze prema galaktičkoj jezgri i natrag ponovno u spiralne rukavce.
Vidjeti oznake suza na Mayama Plavog Lica jedno je od najdirljivijih iskustava planetarnog misticizma, jer tetovirane figure šalju poruku koja je vječno istinska, istovremeno beskrajno tužna i beskrajno puna nade: samo oni koji znaju kako ubiti na magičan način, mogu uskrsnuti ljudsku vrstu iz izumiranja. Šamani Plavog Lica ne izvode predaciju, ali koriste mačji zdravi razum velikih predatorskih vrsta da bi vodili i iscijeljivali kogagod sretnu u svojim kruženjima. Zračeći divljom prisutnošću velikih mačaka-lovaca, oni su bezopasni i smirani, tradicionalni starci partije Xolotla.
Djeca Novina {noviteta, novosti}
Kraj vremena 2012-e je globalni događaj, koji zaokružuje cijeli planet i sve njegove stanovnike. Geofizički, čini se da je otpočeo u Aziji, u Iranu, Tajlandu i Sumatri. No, Zapadni svijet, Amerike {triju Amerika} je mjesto gdje će biti dramatično određen. Tamo su mlađe generacije već uključene u sljedeći evolucijski proboj, jer je tlo za skok naprijed bilo pripremano u Amerikama od strane partije Xolotla još od 13-og stoljeća kada su Toltečki majstori otišli u podzemlje. Mnogi pripadnici petero kraj-vremenskih plemena imaju partijske veze. Posao Xolotlovih majstora ovisi o njihovom prijemu {odazivu} od strane plemena. Oni nisu samo-prozvani proroci, nego lukavi majstori {gospodari} vračanja {predviđanja}. Ne vodiči, nego čuvari snjernica gnoze. Ne mesije, nego smisleni mistici sposobni navigirati kroz apokalipsu kao veslati kanuom.
Povratak Xolotla doći će do izražaja na Zapadu u raskošnoj i pobješnjeloj modi.
Kraj vremena 2012-e signalizira spiritualnu hitnoću cijele ljudske vrste. Ostale biljne i životinjske vrste koje će izumirati dnevno na stotine, pripremaju nas na to, pred-prikazujući iskustvo. Kalin apokaliptični ples predstavlja katastrofičnu situaciju na koju će Xolotlova partija primijeniti svoje okultne vještine, ali u vrlo selektivnoj maniri. Postoje samo dva odgovora na izumiranje: anestetičko poricanje ili iznenadno buđenje ne-uobičajenih stanja. Lice Xolotla odražava nam oboje.
Stan Grofova knjiga
Kada se Nemoguće Dogodi (Sounds True, 2006.g.) mogla bi se smatrati priručnikom za preživljavanje za kraj vremena. Ona ne sadrži proročanstva ni špekulacije, ali predstavlja bogat inventar ne-uobičajenih iskustava: ekstrasenzorne percepcije, telepatije, vantjelesnog transporta, astralne projekcije, predviđanja, nadsluha, psihometrije, materijalizacije i dematerijalizacije, iskustva bliska smrti, lucidno sanjanje, kanaliziranje, komunikacije sa mrtvima, ponovorođenja, holotropska stanja, alienski kontakt, sinkronicitete, reinkarnacijska memorija {sjećanja}, mirna i gnjevna božanstva, gola svjesnost Jasnog Svjetla Voida, spontanog buđenja kundalinija sa kryama, gledanje na daljinu, iscjeljenja anomalija, svjestan pristup genetičkim i filogenetičkim kodovima, vizionarska naučavanja i kozmička bogojavljanja, provjerivi psihički podvizi poput opisa mjesta na kojima netko nikada nije bio u ovom životu, te govor na nepoznatom jeziku. Grof piše:
Jasno je da nema vjerodostojnog objašnjenja za te fenomene unutar konceptualnog okvira psihijatrije i psihologije... Oni predstavljaju težak konceptualni izazov za tradicionalnu znanost, i imaju potencijal za slamanje paradigme. ( Kada se Nemoguće Dogodi )