Ekologija i Unreal Tournament - čak i neživa materija uči da je sve “iluzija”

Zašto ne treba brinuti o ekologiji? Jer tu doista nema o čemu da se brine!
{ L = denzitet; D = dimenzija }

 

Napomena: U ovome postu je sadržano nekoliko stavki za koje zaista trebate imati otvoren um. Imajte to u vidu. I cijeli je pristup neuobičajen.

Bio sam u situaciji da svojoj asistentici objasnim neke stvari, nakon što je ona spomenula ekološke probleme današnjice. Iz toga je ispao jedan možda zanimljivi, ali u svakom slučaju neobičan članak.

Što se tiče razloga zašto netreba brinuti o ekologiji, kao i o ničem ostalom, on je dat od strane Kasiopejaca: OVO je jedan eksperiment. Sve što vidiš oko sebe, Galapagose, Fidži otoke, Maledive, Saharu, Zemlju sa satelitskih snimaka, Mjesec, sve, sve, sve je to kreirano. Od L7 kroz L6 kroz Misaone Centre, to je kreirano. Shvaćaš li što to znači? Ili ovako, da ti izložim još bolje, i, ovo nije metafora [huh, nikada nisam mislio da će mi IGRE poslužiti da ti dam jedno takvo viđenje istine]:

To je kao kada bih ja/ti bilo tko, radio novu MAPU za Unreal Tournament. (postoje programi za to). I nakon što je mapa gotova, stavim ju u igru, pokrenem server, ostali igrači je downoludaju u svoju igru {to je proces koji se dešava automatski: pokreneš igru, odeš na net, želiš se priključiti na moj server, pokaže ti se ime mape, ima li i koliko ljudi u njoj, ti klikneš CONNECT, i, obzirom da nemaš tu mapu, pokaže ti se downloading process, koji traje, zavisno od brzine veze, i debljine mape (2-15 MB obično), jedno minutu – dvije. Nakon toga puff, ti si u mapi, priključuješ se Unreal Tournamentu, i igračima koji su unutra}

{NAPOMENA: U mapi, osim „pravih ljudi“, igrača, mogu biti i tzv BOT-ovi. To su kompjuterski vođeni likovi, „igrači“ umjetne inteligencije. Oni imaju skin-ove (oblik i kostim) kao i svi ostali, i samo iskusniji igrači mogu ih razlikovati od pravih igrača, po načinu na koji izvode svoje akcije, po ponašanju. Huh, – možda sliči na opis Organskih Portala?}

Server je MATRICA ( d o s l o v n o !) u koju si ti ušla, u kojoj si se spawn-ala. (to je izraz kada stupiš u punu funkciju u mapi). Kada pogineš {da,da, to se dešava non stop, ne gledaj sad na to kao nešto loše, jedino što je tu loše to si TI, JER loše igraš, jer da si dobra ne bi ti se događalo da gineš, JER svi koji počinju, na početku su loši, dok ne nauče MAPU, LEKCIJE, gdje se što nalazi, koja su najbolja mjesta za kampiranje, koji igrači vole biti na kojim mjestima [vidjeti neviđeno, ZNATI/ZNANJE gdje se oni otprilike nalaze!], kakav je njihov način igre, i posebno je važno naučiti KAKO izbjegavati one opakije, pa makar morala izaći iz servera i potražiti drugi, bez psihopata, [što je vrlo težak zadatak jer se na prste jedne ruke mogu nabrojati serveri bez psihopata] IZBJEĆI da se bude dio njihove [OPS] lekcije, ili se barem sačuvati od drenaže energije, da tako kažem} dakle kada pogineš, opet se spawn-aš i to se zove respawn. Interesntno, kako vuče na reinkarnaciju? Ne?

I DOKLEGOD NE NAUČIŠ da u mapi svaki puta kada pokušaš prijeći most koji dijeli recimo neki kanjon, pogineš, jer te svaki puta sa vrha mosta netko skine snajperom, ti ćeš se respawn-ati opet i opet i opet; dok ili ne priđeš pažljivo prije mosta i snajperom skineš onoga na vrhu (=OPS rješenje), ili ne iznađeš neki okolni način (uvijek ih ima) da dođeš na drugu stranu, a da ne pogineš niti upucaš onog kampera sa vrha mosta (= OPD način, jel’?) Bilo kako bilo, koji god da si NAČIN / IZBOR našla da dođeš na drugu stranu, TI si napravila, Ti si ostvarila „Mastering of the 3D reality MAPE, radom na sebi, promatranjem i razmišljanjem, te na koncu svojim izborom“ {3D ovdje je 3 dimenzionalne, jer MAPA jest 3 dimenzionalna, no važi i za L3 (3.denzitet!), još jedna sličnost}

Sličnosti:

1. Igrač odabere server i mapu – Duša odabere na L5 plan i lekciju – Vrste igre: DeathMatch (svatko za sebe, svi su ti neprijatelji) Team DeathMatch (Dva tima, eliminiraš samo na članove suprotnog tima, surađuješ i pomažeš članovima svog tima da pobijedite; važno: igrači iz tvog tima nisu imuni na tvoju municiju!) Onslaught (dva tima, svatko osim borbe protiv drugog tima mora izvršiti neke zadatke i pritom rušiti ono što su postigli oni iz suprotnog tima. kako bi si osigurao prednost) CTF (capture the Flag – dva tima, treba doći do protivničke baze, uzeti im zastavu i odnijeti je u svoju bazu) itd, itd.

2. Sve postavke koje si imala namještene u igri dok si se doma igrala sama sa kompjuterom, se gube - ulaskom u internet server, dobivaš serverske postavke koje uključuju SVE, od načina i brzine tvojeg kretanja, pripadnosti timu, vrste oružja koja će ti biti dodijeljena, vozila, skin, itd; ulaskom na L3 sa L5 ti gubiš sva sjećanja…

2a. MAPE biraš TI, ali ti NE određuješ pravila koja vladaju unutar mape

3. ti se spavnaš i respavnaš u mapi – inkarniraš se i reinkarniraš

4. o izborima koje učiniš u igri ovisi ishod, što se manje respawnaš (jer si nešto zabrljavila, ili jer nisi bila dovoljno dobra, nisi prokužila stvar nisi prikupila ZNANJE), brže će igra biti gotova.

5. Završetak igre, je zapravo završetak LEVELA. kad završiš jedan, prelaziš na drugi.

6. Postoji i konačni završetak, when u win the Tournament (osvajaš Turnir)! I, tada… “na velikoj slici sebe…“ (Ovako počinje završni citat u dokumentarcu Itzhaka Bentova, From atom to Cosmos – p.p.), na postolju, vidiš sve svoje trofeje/LEKCIJE, i uživaš, ALI uživanje ne traje dugo, opet te zasvrbi da malo uletiš u najomiljenije mape! - kao što će nas jednog dana to zasvrbiti ALI, nećemo se spuštati niže od L4! :p

7. Mi ne možemo NI NA KOJI način počiniti štetu u mapi, ma koliko vatre dima i eksplozije tamo napravili – ISTO TAKO JE I OVDJE. Sve je to virtualno! – I OVDJE {na Zemlji}!

8. Mape su 3D; – naš denzitet, treći, također je trodimenzionalan.

9. mapa za neku igru može postojati doslovce neograničen broj, sve je samo stvar maštovitosti i volja mapmakera (onih koji kreiraju mape), i vlasnika servera (npr, mislim da je do sada za UnrealTournament2004 napravljeno preko 1000 mapa, od strane zajednice igrača)

10. BOTOVI su računalno generirani likovi, koji služe, kada nema pravih igrača u mapi, da onome koji je došao u mapu, ili se kod kuće igra bez da je spojen na internetski server, prave društvo, da mu budu sparing partneri, da se ima sa kime „ napucavati“, vježbati. Ako je vlasnik servera jako dobar igrač, najčešće programira botove da budu izuzetno žestoki, kako bi odgovarali nivou vlasnika servera. Botovi ponekad mogu biti toliko jaki da ti zgade igru, skinu te tok ne trepneš. Oni su BOTOVI. Oni nisu opterećeni strahom od tebe ili bilo kojeg drugog igrača ili bota. Oni uvijek robotski programirano rade jedno te isto i baš ih briga za sve. Oni su mašine. Nemaju emocija. Uvijek reagiraju precizno i ne prepadnu se kada ih zaskočiš iza ugla. – Kuda ćeš ljepši opis psihopata ili možda OP-a?

Wow! Ovo je perfektno poslužilo za moju poantu.

„Zašto mi se nešto događa?“ / Zato jer nisi naučio/la KAKO izaći na kraj sa time, najčešće zbog emocionalnog vezivanja i utapanja u tuzi ili nemoći, umjesto da se bavimo sobom, mi se bavimo drugima, a te su emocije masterirane od 4.denzitetnih OPS (TRENUTNO su oni vlasnici servera, postavljaju MAPE i PRAVILA igre, no NE obavještavaju igrače o tome koliki im je račun za internet ni o pravilima igre! A da, zaboravili smo reći: “Dorothy, „flat-rate“ NE postoji! Plati!”)

I da se vratim na Ekologiju i/ili bilo što drugo, oko čega „ljudi“ dijele zabrinutost. Mi ne možemo selektivno izvlačiti iz npr, kasiopejskih materijala ono što se nama sviđa i gurati pod tepih ono što se ne uklapa u naša razmišljanja. Ovime hoću reći da nipošto ne treba odbacivati ovu analogiju sa UT-om. I da se vratimo baš njoj:

+ VLASNIK servera, MATRICE, kad god mu se sprdi, može promijeniti MAPU. MAPA je Zemlja (na našem nivou gledano!) Drugim riječima: „SVA ‘šteta’ koju počine igrači u mapi (ekologija?) dade se riješiti sa nekoliko „klikova“ mišem, ili naredbom iz konzole:
„ /map restart“ ili „/ime_mape” i enter. (Zemlja se da popraviti gotovo trenutno)
i voila! krećemo ispočetka! Zemlja je restartana! A što misliš da će VAL učiniti Zemlji? A što misliš da L4 OPS mogu učiniti, i čine Zemlji? DA njima odgovara ekološki čista Zemlja, na njoj ne bi bilo ni jednog papirića, a kamo li većeg zagađenja. Ali, neee TO JE ono što njima odgovara, jer zagađeni okoliš vodi do velike patnje ljudi koji tamo žive, a patnja je njihova hrana. (ovo ti je odgovor ‘Tko je dozvolio….’ Zagađenje Zemlje ne samo da je DOZVOLJENO, ono je i PROGRAMIRANO, da tako kažem.)

+ VLASNIK servera može u igru, kad god mu se sprdi, promijeniti skinove igrača, ZAMIJENITI IH NOVIM MODELIMA (npr. kao što je skin neandertalca zamijenjen trenutnim kojeg imamo, ako se ne varam, ne sjećam se na kojem je mjestu bio Kromanjonac).

SKIN (koža, odjeća i oprema, vanjski izgled igrača) se NE RAČUNA u rezultatima igre. Analogno tome su naša tijela na L3. Ona se ne računaju. Računa se DUŠA. Analogno duši je igrač koji se spojio u server. Doklegod on ne „masterira“ vještinu u toj mapi, ginut će često, igra će mu biti odvratna, mrziti će druge igrače, neće na njih gledati kao na „trenere“, a ne može se naučiti boksati u praznom ringu, mora postojati protivnik, nema svrhe biti u praznoj mapi, jer je to STATIKA. Unreal Tournament nekako predstavlja samu bit univerzuma, da bi on funkcionirao on ne smije biti statičan, statika bi bila njegova smrt. (Napomena: Ne shvatite ovo kao patološko veličanje neke PC-igre, ona je ovdje samo radi usporedbe principa!)

Prema ovome razmišljanju ja mogu reći ovo: BAŠ ME BRIGA što će sutra doći roj kometa i da ja prvi poginem! Baš me briga za globalno zatopljenje, ja ne upravljam njime ( A NITI ITKO od ljudi ). Ja se ne brinem za svoj skin.

Pogledaj čime se „ljudi“ opterećuju: situacijom u Matrici! Kao da se (na sadašnjem stupnju) može išta promijeniti. MI JOŠ nismo vlasnici servera. Mi smo u TUĐEM serveru. Što prije Masteriramo vještine, prikupimo znanje, A NE ZAOSTAJEMO ZALIJEPLJENI EMOCIJAMA ZA BLATO, prije će igra završiti, i, jednog dana vrtiti ćemo svoj server, ako nam bude do toga, odnosno ako to bude zadatak. Možda je prvo pravilo univerzuma: Statika = Smrt. UT – zauvijek!

Dakle, rekao bih, ILI ćete vrtiti svoj vlastiti server ili ćete ginuti ko muhe u tuđim serverima, pod tuđim pravilima. Požurite sa odlukom, sa radom na sebi. RESTART je blizu, a jedna „runda“ traje cca 309.000 godina.

Konačni stupanj postiže se kada smo masterirali i vještinu upravljanja serverom, i savladali sve ‘konzolne komande’. Tada bi po nekom smislu postali SVE. L7.

Na velikoj slici sebe {L7 i sve što emanira}

slika mnogih uvijenih svjetova {mnogih servera, MAPA, igrača, BOTOVA, levela, sublevela}

naslikana je sebstvom samim {ja sam vlasnik i upravitelj svih servera, upravljam i onima koji kreiraju mape i pravila i skinove, ali pustio sam im to na Slobodnu Volju, volim se smijati kada gledam kako neki misle da su bogovi, koji misle da mogu hakirati mene, a ne shvaćaju da su ONI JA i JA sam ONI… kada toga UT-a ne bi bilo ja bih doslovce umro od dosade, energija bi stala}

i to vrhovno sebstvo

viđeno od sebe

uživa u velikom zadovoljstvu. {jer se energija vrti, poput čakri koje nesmiju mirovati, jer se UT neprekidno održava, jer nema statike, jer OPS uvijek nešto traži od OPD}
{Citat kojim završava dokumentarac Itzhaka Bentova – From atom to Cosmos}

A to se da naučiti iz ovoga:

Kasiopejci: Sve što postoji su lekcije. Ovo je jedna beskrajna škola. Nema drugog razloga da išta postoji. Čak i neživa materija uči da je sve “iluzija”. Svaki pojedinac posjeduje svu kreaciju unutar svojih misli/uma. Sada kontemplirajte ovo na tenutak. Svaka duša je svemoćna i može stvoriti ili uništiti sve što postoji ako bi znala/znali kako. Mi, vi i svi ostali međusobno smo povezani obostranim posjedovanjem svega što postoji. Vi možete stvarati alternativne univerzume, ako to želite, i obitavati u njima. Vi ste svi duplikati univerzuma kojeg nastanjujete {–>vidi “Holo“}. Vaše misli predstavljaju sve što postoji.

Dakle, misli su sve što postoji. Zemlja je misao. Kada se zaprlja, Val ju opere ili ju netko ponovno osmisli, svježu i zdravu. Ona NIJE tu da bi bila svježa i zdrava, nego da bude onakva kakva trenutno odgovara Lekcijskom profilu. Kada treba da je svježa i zdrava, onda je baš takva (recimo na početku ciklusa od 309.000g, dok se populacija tek podiže). Kada treba da osiromaši resursima kako bi radi toga izbili ratovi i time se producirala bol i patnja, hrana za 4.denzitetne OPS, onda je baš takva. (Zemlja je MATERIJALNA, a tebe bi kao dušu koja poput mene grebe nogama i rukama da se iskopa iz materijalne sfere doslovce trebao boliti đon za ekologiju.)

I zaista, mape postoje radi lekcija,lekcije postoje radi obogaćivanja svijesti, svijest je L7 . Čitav proces mogao bih nazvati UT. I sve je virtualno na nivou svijesti.

Kolika je šteta ako se MAPA fragmentira {ekološko zagađenje} , a ima se backup, ima se PROGRAM za pravljenje mapa, imaju se vrhunski kompjuteri, ima se energije, imaju se programeri? Ili ako ja naučim sanjati uvijek jedan te isti san, i netko me probudi? Nikakva. Okrenem se na drugu stranu i nastavim.
Ako ovo nekome zvuči čudno, to možda znači da prihvaća da je čvrsta materija sve što postoji – a ona je zapravo jedino što NE postoji, tj ona “postoji” na način da ju netko misli.

Zabluda ljudi, spavača, upravo se i sastoji u tome da skakuću po mapi i misle da je to realnost, da je to konačno. Da je velika tragedija što je černobil eksplodirao ili sl. Jedino što je tamo bilo veliko jest LEKCIJA. TO treba vidjeti, zapamtiti, ali se ne emocionalno vezivati ili identificirati sa time. Još jednom: TO NE znači zatvoriti oči – to znači PRIMITI NA ZNANJE i ići dalje. Biti otvorena uma, ili da kažem discipliniran dok Predatorov Um ne popusti sa svojim inzistiranjem na lijepljenju za potpuno bezvezne stvari nad kojima NEMAMO nikakav uticaj, pokušati shvatati da planeta ZEMLJA ima neograničen broj, da je sve stvar MISLI (softwarea koji pokreće igru). TO je realnost, to nisu bapske priče, to se ne vidi direktno (na ovom nivou) ALI su popratne manifestacije, nusefekti, side-effects, toga toliki da bodu oči. Zamisli, kako je to tragikomično, dokazi bodu oči, ali ih gotovo nitko ne vidi. Zašto? Jer nema šire slike (Bigger Picture). {vidi “Holo“}

Pazi ovo: Recimo da ti vežem oči i odvedem te u luku, ispred nekog Mamut-Tankera, visokog oho-ho, i prislonim ti nos uz metalnu oplatu i tek onda skinem povez sa očiju. Ako nikad prije nisi bila u takvoj poziciji, nema šanse da pogodiš sa čime si suočena. Drugim riječima dokaz ti je doslovce ispred nosa, a ti nemaš pojma o čemu je riječ. No, da bi shvatila o čemu se radi, koristiš sva čula da opažaš o čemu bi se tu moglo raditi. Njušiš morski zrak, alge (naznaka br.1). Slušaš, i čuješ žamor mornara, časnika koji koriste pomorske izraze (naznaka br.2). Ližeš oplatu ispred nosa i shvaćaš da je slana (naznaka br.3) Dodiruješ metalnu oplatu (naznaka br.4)… I na kraju najvažnije: Koristiš mozak da to analiziraš, tjeraš kotačiće da rade nesmanjenom žestinom. I tako nakon toga ja te opet vraćam (vezanih očiju) doma. I ti sada znaš da postoji nešto takvo kao što je Mamut-Tanker, sigurna si, a ipak ne možeš pojmiti kako on zapravo izgleda, koliko je iznutra složen, kakva mu je snaga, kakav mu je puni izgled. To je druga verzija one parabole o struji koju nitko ne vidi, a opet, putem manifestacije njenih svojstava [npr., kroz žarnu nit] može se znati da ona postoji.

I zato, nema nikakve sumnje u prethodni citat Kasiopejaca, a čini se ni u moje analogno poređenje sa Unreal Tournamentom; Govorili smo o istoj stvari. A sve je počelo mojim razmišljanjem kako da ti pokušam predstaviti moje viđenje, - zašto ja ne brinem o ekologiji.

C’s: Vi razumijete koncept, sad morate odlučiti da li je on istinit.

IZVOR: http://4dlog.blogspot.com/2009/04/ekologija-i-unreal-tournament.html