Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Karma neistine - Karma neistine - 3. dio


KARMA NEISTINE v1 3/13
Dornach, 10 prosinac 1916

Da bi ispitivali, sa nae to?ke gledita, temu s kojom se sada bavimo, nikada ne smijemo izgubiti iz vida na?in na koji se duhovno-znanstvene opservacije sa svim svojim zna?enjem za razvoj ?ovje?anstva u petom post-atlantskom periodu i u pripremi za esti pojavljuju. Jer bez obra?anja pozornosti na to kako je materijalisti?ki ?ovjek dananjice nehajan prema duhovno znanstvenom promatranju svijeta, ne moemo nastaviti prema izvoru dananjih doga?aja. Kao polaznu to?ku za dalju raspravu elim vam pokazati na?in na koji, kod nekih pojedinaca, kao vrsta nunosti dolazi na?in gledanja u one svjetove kojima je zaokupljena naa duhovna znanost. Vano je uo?iti da je ova pobjeda ovih ljudi o neophodnosti gledanja na svijet na odre?eni na?in samo sporadi?na za sada. Ipak, ?ak i tako, ima mnogo toga u tome to je iznimno karakteristi?no.

Prije kratkog vremena spomenuo sam vam da je izvjesni Hermann Bahr objavio dramu, The Voice, u kojoj pokuava iako vie u maniri katolika povezati svijet koji nas okruuje i dostupan je naim fizi?kim ?ulima sa duhovnim doga?ajima i procesima. Ne dugo prije pisanja ove drame, Hermann Bahr je napisao novelu Ascension i ova novela je zaista u nekim pogledima povijesni dokument dananjice. Ne elim prenaglasiti njenu umjetni?ku i knjievnu vrijednost, ali je svakako povijesni dokument naeg vremena. Poto je to na?in karme, tako se dogodilo da poznajem Hermanna Bahra, Austrijanca, ve? dugo vremena, od kada je bio mladi student. Ova novela, Ascension, opisuje romanti?nog heroja, kako bi rekli knjievni kriti?ari. On se zvao Franz i meni izgleda kao da postoji neka vrsta sli?nosti ne auto-portret, ali vrsta sli?nosti sa samim Hermannom Bahrom. Puno zanimljivih stvari ima u ovoj noveli, koja je napisana za vrijeme rata. To je o?ito Hermann Bahrov na?in suo?avanja s dananjim doga?ajima.

Zamislite da junak u ovoj noveli predstavlja vrstu sli?nosti sa osobom koja danas ivi, i pedeset dvije ili pedeset tri godine je star. On se pridruivao svim doga?ajima svojih dana, bio je umijean vrlo intenzivno od mla?e dobi u sve vrste suvremenih strujanja. Kao student bio je izba?en sa dva razli?ita sveu?ilita zbog umijeanosti u razli?ita strujanja, i uvijek je namjeravao pridruiti svoje duevne snage sa svim vrstama duhovnih i umjetni?kih strujanja. To nije auto portret; novela ne sadri biografske detalje o njegovom ivotu. Ali Bahr je definitivno obojao svog junaka, Franza. Opisana je osoba koja se nastoji uhvatiti u kotac sa svim duhovnim pravcima koji se sada mogu na?i u vanjskom svijetu, da bi nau?io o smislu univerzuma. Na samom po?etku nam je re?eno o svim mjestima koje je Franz ?esto posje?ivao da bi stekao uvid o univerzalnim stvarima.

Prvo je studirao botaniku kod Wiesnera, ?uvenog profesora botanike na Sveu?ilitu u Be?u. Zatim je uzeo kemiju kod Ostwalda, koji je preuzeo od Haeckela kao predsjednik Monisti?kog drutva. U?io je na Schmollerovom seminaru, u Richetovoj klinici, i sa Freudom u Be?u. Jasno da netko tko je elio iskusiti tadanje duhovne struje morao se sresti i sa psihoanalizom. Otiao je teozofima u London i susreo slikare, gravere, igra?e tenisa i tako dalje. Sigurno nije jednostran, jer je isto tako bio i u Richetovu laboratoriju kao i sa teozofima u Londonu. Svugdje se pokuava na?i. Njegova vjera, njegova karma, nastavlja ga voditi amo tamo po svijetu, i kae nam da zapaa da postoji neto u pozadini ljudske evolucije i otkriva da mora posvetiti panju onome to se zbiva iza scene. Ju?er sam vam rekao o jednoj takvoj pozadini i sada vam elim re?i kako je netko drugi doao do prepoznavanja tih stvari. Dakle sada ?u pro?itati pasus iz knjige. Franz se upoznao sa enskom osobom. Ona je osobito pobona Klara ima svoju vlastitu vrstu pobonosti ali za sada sve to elim je ukazati da je to vano Franzu:
Bilo je vanije u tom trenutku da odlu?i ho?e li joj odgovoriti i to bi trebao re?i. Bi li trebao u?tivo odbiti i zatim mirno ?ekati dok je slu?aj ne dovede u njegovu blizinu? Ili bi trebao slijediti njen savjet i obratiti se nekom pobonom ?ovjeku, i to iskoristiti kao prigodu da joj jo jednom pie?

Poboni ljudi u ovoj vezi su katoli?ki sve?enici, i on je pokuao otkriti da li njihova miljenja i znanje mu mogu pomo?i da na?e svoj put u aferama oko Sveu?ilita. Knjiga nastavlja:

Ali prvo i prije svega je trebao razmisliti to je to to on sam stvarno eli. Je li samo bio zaljubljen, i je li njegova sklonost da se okrene pobonosti nita drugo nego skrivena elja da njoj ugodi? On zasigurno nije lagao s namjerom, ali bi moglo biti da njegovi osje?aji za nju, koji bacaju svijetlo na sve, ?ine sve njene osobine i na?ine poeljne za njega. Instinktivno ljubavnik tei da oboji svoju voljenu, tako da ono to ona voli i cijeni je voljeno i cijenjeno i s njegove strane. Ne, u ovom slu?aju to ne vrijedi!
Zar on nije bio na putu vjere prije negoli je sreo nju? Nije bilo, zaista, za o?ekivati da ?e njeno poznanstvo imati tako ?udnu, za njega neobjanjivu unutarnju tenju koja ga nije njeno uvla?ila u crkvu gdje je ona za njega ispred svetaca, bivaju?i gotovo svetica. Ina?e bi je teko bio primijetio; da li je moda on uop?e nije ni volio, ili su se kroz nju samo pojavile njegove vlastite tenje? Dakle da moda to to sada osje?a moda nije ljubav, nije ono to je ljubav za njega zna?ila dosada, da nije bljesak pobonosti? Ali je li on bio poboan? Znao je samo da bi elio biti, ali nekako se jo nije usu?ivao, moda zbog straha da se jo jednom ne zavarava, jer dosad svaka elja ga je prevarila i, ako bi se razo?arao jo jedanput, nije bilo drugih elja za kojima bi mogao udjeti! Ustrajao je na pobonosti, ali da li je bio sposoban za to bilo je stvarno upitno. Da li moe biti tako poboan kao oni prosjaci kojima je bio toliko zavidan na zvjezdanom bljesku tupog oboavanja? Sumnjao je u to. Za to, on je ve? previe kuao s drva znanja. Moe li biti poboan kao Klara? Nije vie bio u stanju duhovne nevinosti. Ali da to nije moda vrsta druge nevinosti iznova ste?ena nevinost? Da li je to bila pobonost onoga koji poznaje svoje granice, poniznog intelekta, vjera onog koji zna, nada o?ajnika? Da moda nisu ivjeli, u svakom dobu, mudri ljudi, skriveni, izdvojeni od svijeta, udruuju?i se s tajnim znakovima, u tiini rade?i ?uda sa svojom gotovo magijskim mo?ima, ive?i u viim regijama iznad nacija, iznad vjerovanja, bez ograni?enja, u regijama ?i?eg ?ovje?anstva koje je blie Bogu? Zar nisu jo u svijetu i danas, iroko rasprostranjeni ipak skriveni, vitezovi Svetog Grala? Zar nisu u?enici bijele loe, moda nevidljivi, ne pojavljuju se, postoje samo u osje?ajima, pak rade?i svugdje, vladaju?i svime, vode?i sudbinu? Da nije moda i na Zemlji anonimno drutvo svetaca, nepoznatih jedan drugom, i ipak rade?i zajedno kroz zrake njihovih molitava? U svojoj teozofskoj fazi ve? je bio dosta obuzet ovakvim mislima, ali o?ito da je sreo samo lane teozofe; moda se prave ne moe ni znati.

Sreo je kanonika koji se pokazao kao ?ovjek s neto predrasuda u svakom smjeru.

Napokon se upitao da kanonik nije moda jedan od onih pravih majstora, jedan od onih skrivenih duhovnih vladara svijeta, tajni ?uvar Grala? Da li je tek sada shvatio da ga je kanonik oduvijek privla?io, izgledalo je da obe?ava velika otkrivenja, kao da bi mogao biti repozitorij rije?i ivota. S obzirom kakvim su ovog sve?enika drali; bojaljivost, strahopotovanje s kojim su ljudi o njemu govorili, pokornost pokazivana i od onih koji ga nisu voljeli, duboka usamljenost koja ga je okruivala, misteriozna snaga za koju je imao reputaciju da je ima i kojom je mogao pomo?i prijateljima i otetiti neprijatelje iako je smijee?i se nijekao oboje, i da zasluuje zahvalnost prijatelja i mrnju neprijatelja sve ovo ide daleko iza vanosti, snage, digniteta njegovog ureda, njegove vanjske pozicije. Neki su objanjavali da sve ovo proizlazi iz njegovih dobrih veza , drugi su govorkali da proizlazi iz uzviene osobnosti; a ipak magi?na snaga njegovog pogleda, njegove prisutnosti, zaista ?ak i njegovo puko ime, ostaje neobjanjeno. Bili su deseci kanonika u gradu, ali on je bio Kanonik. Ako je bilo tko izgovorio kanonik, mislio je na njega. Ako je netko pitao za Njegovu ekselenciju u prvi mah nije bio shva?en. Jo se nisu mogli navi?i da ga tako zovu.

Za njih je ostao kanonik. U procesijama je hodao skromno iza kardinala, pa ipak je on bio taj koji je privla?io svu panju. Ako se ne bi pojavio u odre?eno vrijeme za svoju uobi?ajenu etnju, cijeli grad je aputao: kanonik je otiao! I kasnije kada bi kruio glas: kanonik se vratio; izgledalo je kao da je to od krajnje vanosti za cijeli grad. Franz je zapamtio razgovor prije vie godina u Rimu, oprostite mi to ovo ?itam, ali Hermann Bahr je to napisao razgovor s Englezom koji, nakon to je proputovao cijeli svijet, smirio se u svetom gradu jer, nastavio je, naao je da nita nije misterioznije nego monsignori. Onaj tko bi ih mogao razumjeti posjedovao bi klju? sudbine ?ovje?anstva. On je bio inteligentni ?ovjek zrelih godina, iz dobre obitelji, imu?an, nezavisan, neenja i pristojan engleski gospodin; osjetljiv, pragmati?an, nesentimentalan, potpuno nemuzikalan, neumjetni?ki a radostan ?ovjek uitaka, ribolovac, vesla?, mornar, predan sr?anom jedenju i pijenju, visoki gra?anin ?ije uivanje u ivotu je bilo ometeno jednom stra?u, e?u i znatieljom da sve vidi, da sve zna, da bude svugdje. Nije bilo zaista ni jednog razloga za to osim zadovoljstva da kae, koji god je grad u pitanju: Ah, da! Cook me smjestio u ovaj ili onaj hotel i vidio sam to i to i sreo ovu ili onu osobu na visokom poloaju ili slavnu. Da bi napravio svoja putovanja udobnijim i bio siguran da svugdje moe u?i, netko mu je preporu?io da postane Freemason. Hvalio je korisnost ovih udruenja sve dok nije mislio da je otkrio da mora postojati neto to je bilo sli?no ali bolje vo?ena i mo?nija organizacija. Tada je odredio da postane ?lan toga, ba kao to bi se okrenuo drugom, boljem Cook-u kada bi takva stvar postojala. Nije ga se moglo odvratiti od vjerovanja da svijetom upravlja mala grupa tajnih vo?a. Povijest je toboe pravljena od ovih skrivenih ljudi koji su nepoznati, ?ak i njihovim najbliim slugama, koji su zauzvrat bili nepoznati njihovima. Prate?i trag ove tajne svjetske vlade, ovo pravo Slobodno zidarstvo, za koje su drugi bili ne vie od prekomjerno glupe kopije u posjedu neadekvatnih sredstava, tvrdio je da je otkrio njeno sjedite u Rimu izme?u ovih vrlih monsinjora, iako naravno ve?ina njih nije svjesna svoje uloge kao mnotva izme?u kojeg ?etvero ili petero pravih vladara svijeta mogu prikriti sebe. Franz se ipak morao smijati komi?nom o?aju ovog Engleza ?ija nesre?a je da nikada ne na?e one o kojima pri?a; umjesto toga, uvijek iznova dolazi samo do statista. Ipak nije sebi dopustio da to u potpunosti odbaci. Zaista, njegov respekt za takvo dobro ?uvano, neprobojno drutvo samo je rastao. Ulagao je u to da ?e na kraju biti primljen u njihov rang, ?ak i ako bude morao ostati u Rimu do kraja ivota, postati redovnik ili ?ak biti obrezan. Jer poto je cijelog ivota njuio nevidljive niti mo?i koja je upletena u cijeli svijet, nije bio nesklon tome da potuje idove u prili?noj mjeri. Povremeno bi ozbiljno po?eo sumnjati da na krajnjem, unutranjem krugu ove skrivene svjetske mree, rabini i monsinjori su moda zajedno udrueni u najvioj slozi. To mu na kraju ne bi bilo bitno samo ako bi ga pustili da im se pridrui u svom magijskom djelovanju.

Vidite, on je u potrazi! Prikazana nam je osoba koja je traga?. I iako ovo nije autobiografija moete biti prili?no sigurni da je Hermann Bahr susreo ovog Engleza! Sve ovo je kazano iz ivota.

?ak i u tim danima Franz se pitao s vremena na vrijeme da li moda ima zrnce istine u englezovoj ludoj ideji. ivot, onaj pojedina?ni i onaj od nacija, na prvi pogled i iz blizine se ?ini kao nita drugo nego zbrka koincidencija; ipak vi?en sa male distance, od vie to?ke gledanja, on je uvijek dobro planiran i ?vrsto vo?en. Ako ne elimo pretpostavili da se Bog osobno uple?e nad ljudskom glupo?u, ludo prosu?uje njegova djela, da slue Njegovoj svrsi, ostaje nam samo da zamislimo neku vrstu srednjeg realiteta koji posreduje Njegovu volju. Moda postoji krug ljudi koji upravljaju izdvojeni, preko kojih Bog upravlja svijetom; pozornica boanske snage i mudrosti, alju?i naprijed zrake u veliku tamu ?ovje?anstva, tako da je na kraju sve svrhovito ure?eno. Ovi objektivi bojeg svjetla, skupljaju?i kreativni duh i alju?i ga naprijed u svijet, ovi tajni organizatori, ovi tajni kraljevi, oni moraju biti ti koji transformiraju sve ludilo u smisao, svu strast u mirno?u, koji prevode ansu u neophodnost, daju formu kaosu i donose svijetlo u tamu. Tko u svom ivotu nije susreo ljude koji izgledaju kao da posjeduju iznimnu veli?inu i distancu, koji vjerojatno imaju mo? da proklinju i blagoslivljaju pogledom, i koji, ipak jo se mogu na?i, nita manje nego vjebaju svoju mo? nadaleko i nairoko? ?esto su njihovi ivoti jednostavni. Oni mogu biti pastiri, seoski lije?nici, seoski upnici; ?esto su stare ene ili mla?a djeca koja umiru mlada. Ima neto u vezi svih njih to ih ?ini neprirodnim za obi?an narod, neto to im daje veliku mo? nad ljudima i ivotinjama, ili zaista, to se uvije potvr?ivalo, nad cijelom prirodom, nad prolje?ima i mineralima, vremenom, sijanjem sunca i kiom, gradom i suom. Kada se nai putovi kriaju s njihovima znamo s potpunom sigurno?u, moda u tom zna?ajnom trenutku, ili moda godinama kasnije, da je sastanak bio odlu?uju?i za na vlastiti ivot.
Oni sami, tako izgleda, osje?aju svoju mo? vie kao breme, ?ak i prokletstvo, ali uvijek kao krajnju obvezu. ive u tajnosti i drago im je da se ostavljaju na miru. Nije teko zamisliti svih njih povezane zajedno svijetom, kako komuniciraju znakovima, ili moda predaju znakove jo mo?nijoj tajnoj princezi. Moda su prili?no nesvjesni svega toga, ili samo djelomi?no svjesni, ispunjavaju?i unutranje zapovjedi, sluaju?i instinkt radije nego rade?i na svoju inicijativu; jer izgleda da oni sami ne kontroliraju vlastitu snagu ve? su sami preuzeti njome. Sve se ove sposobnosti javljaju kada je svijest priguena ili ?ak ugaena. U svojoj mladosti, Franz je poznavao ovakve ljude; oni nisu rijetki u planinama. Englezove vizionarske slike podsjetile su ga na njih. Dosta kasnije dolo mu je da moda ?ak i netko tko se nije rodio s ovim sposobnostima moe do?i u njihov posjed; moda se obrazovanjem i vjebom one mogu prikupiti. Ali uskoro se razo?arao s teozofskim vjebama. Ovo ga je sve podsjetilo na ekstati?ko oboavanje u tamnoj crkvi. Kroz praksu ovi ljudi su doli do to?ke na kojoj su tuga, alost i zavist bili umireni; umireni, utjeeni i oja?ani vratili su se iz molitve.

Kao to vidite, Franz nije elio poduzimati ove teozofske vjebe; nije elio na?i prijelaz do znanja duhovnog svijeta na ovaj na?in. Ali neto o ?emu smo morali govoriti ju?er po?inje da se pojavljuje. Ljudi su po?eli prepoznavati smjer odre?enih tijekova i po?eli su primje?ivati da se neki ljudi koriste tim tijekovima. Kada bi samo ljudi kao Hermann Bahr pristupali ovim stvarima ozbiljnije nego to to ?ine. ?ak i kanonik kojeg Franz susre?e je radio to ozbiljnije. Franz je bio jednom pozvan u ku?u ovog kanonika zajedno sa nekim dosta neobi?nim drutvom koje je opisano. Otkrili smo da se kanonik drui s svim vrstama ljudi, ne samo sa pobonim redovnicima ve? i sa cinicima i neozbiljnim ljudima. Sve ih je pozivao za svoj stol. Franz je primijetio dosta stvari. Kanonik ga je odveo u radnu sobu dok su ostali me?usobno razgovarali. Kao to znamo, kada je ru?ak gotov, neto drugo uvijek slijedi. Dakle kanonik ga je poveo u radnu sobu:

Ne?akinja se povukla, ali po?asni gost, ujak Erhard i Njegova ekselencija, sjeli su na udobne stolice i pobono se posvetili procesu probave, jo nisu doli do zaklju?ka. Pri?e su postajale sve riskantnije, ruganje drskije, aluzije o?itije; nita nije pote?eno i izgledalo je da se cijeli svijet ne sastoji ni od ?ega osim anegdota. Zgroen, Franz se okrenuo biblioteci. Nije bila velika, ali je zaista odabrana. Samo esencijalne stvari to se ti?e teologije: naravno kanonik treba teologiju najmanje za sebe bolandisti, mnogi francuski pisci, Meister Eckhart, duhovne vjebe, Catherine of Genoa, misticizam Grresa, Mhlerov simbolizam. Onda filozofija; bilo je vie od toga: sva djela Kanta uklju?uju?i dokumente Kant Society, Deussenove Upaniade i njegova povijest filozofije, Vaihingerova Philosophy of the As If, i mnogi veliki radovi o teoriji znanja. Onda su tu bili gr?ki i latinski klasici, Shakespeare, Calderon, Cervantes, Dante, Machiavelli i Balzac u originalu; od njema?kih pisaca bili su samo Novalis i Goethe, ovaj potonji u razli?itim edicijama, onih od njegovih znanstvenih spisa u Weimarskom izdanju. Franz je izvukao knjigu od ovih i naao u njoj mnoge napomene od kanonika. Kasnije su mu se u trenutku pridruili mladi redovnik i jezuit. On je rekao, Nitko ne poznaje Goetheove znanstvene spise. Jao meni! Stara tetrijebica koju je navodno imao baca prili?no novo svijetlo na njih, i oni vam pomau isto tako razumjeti kraj Fausta. Nisam nikako mogao shvatiti da se on pretvara da je katolik

Moemo oprostiti kanoniku, zar ne, jer eli da je sve katoli?ko; to je vano za nas je da je okrenut prema prirodno znanstvenom pisanju Goethea.

samo zbog slikovitog efekta. Moje potovanje za ovog velikog pisca je previe veliko, kao to je za bilo kojeg pisca, vjeruju?i da bi bilo koji od njih obukao kostim upravo kada ?e izgovarati posljednje rije?i. Ali u znanstvenim radovima svaka stranica pokazuje kakav je katolik Goethe bio,

Oprostimo kanoniku.

moda bez znanja, i zasigurno bez hrabrosti u svoja uvjerenja. Kada ih ?itate kao da sluate nekoga tko ne poznaje katoli?ke istine tko ih sam sve otkriva. Naravno on radi nasilje nad nekima od njih i postoji neka divna nastranost, ali u cjelini nita krucijalno, neophodno ili esencijalno ne nedostaje, ?ak i ona aluzija na praznovjerje, magiju, ili kako god to elite nazvati, da je ro?eni protestant tako sumnji?av u vezi nae svete doktrine! ?esto sam teko mogao vjerovati vlastitim o?ima! Ali jednom kada ste na liniji Goethea, nesvjestan katolik, uskoro ga nalazite svugdje. Primijetite njegovu vjeru u Duh sveti, iako ga on radije naziva Genij,

Goethe je imao dobar razlog za ovo, naravno!

primijetite njegove duboke osje?aje za sakramente, za koje misli da ih je malo, primijetite njegov osje?aj za misterioznost, primijetite njegov dar za potovanje. Primijetite posebno kako je on poprili?no ne-protestant tako to nikada nije zadovoljan samo sa vjerom; svugdje on trai da Bog bude prepoznat kroz iva djela, kroz pobona djela. I vidi njegovo rijetko, najuzvienije i najsloenije razumijevanje, da ?ovjek ne moe biti primljen od Boga ako prije on sam ne pozove Boga u sebe; njegovo shva?anje ove strane ljudske slobode izbora, izbora za prihva?anje ili odbijanje prihva?ene milosti, sloboda koja ?ini od ove milosti nagradu za onog tko je odlu?io da je prihvati. Usprkos preuveli?avanju i iskrivljavanju, sve ovo je potpuno katoli?ko i, kao to vidite, ja sam na mnogim mjestima mogao pisati pasuse iz trostruke mise na rubovima do onog to je Goethe rekao sa gotovo istim rije?ima. Kada Zacharias kae Werneru da jedna re?enica u Elective Affinities njega ?ini katolikom, ja se u to pouzdajem. Naravno ne?u poricati da postoji poganski, protestantski, ?ak skoro idovski Goethe. I ja zasigurno ne?u tvrditi da je on uzoran katolik, iako je bio vie nego neukusna radost, obi?an ili vrtni monist kao to sjeverno njema?ki u?itelji prezentiraju to svojim u?enicima pod njegovim imenom.

Primje?ujete, ?ak i u ovim krugovima razli?iti Goethe je vi?en, jedan koji moe slijediti stazu u duhovni svijet, i drugi Goethe zasigurno vie nego 'neukusna radost', obi?an ili vrtni monist opisan i predstavljen svijetu danas od strane Goetheovih biografa. Kako vidite, staza ispletena od Franza nije tako puno razli?ita od one koja je protkana u ono to zovemo duhovna znanost i, kao to tako?er vidite, odre?ena mala koli?ina nude moe biti prisutna.

Mogu li vas podsjetiti ?esto sam to spominjao smrt austrijskog nadvojvode Franza Ferdinanda je jedan od onih prikrivenih doga?aja dananjih dana, usprkos svemu to se pojavilo na vanjskom fizi?kom planu. Posebno sam naglasio da ako fizi?ki i duhovni svijet uzmemo zajedno, tada za njih kao ukupnost, prije ubojstva Franza Ferdinanda bilo je prisutno neto to je postalo razli?ito nakon tog doga?aja. U ovim slu?ajevima nije bitno kako stvari izgledaju u vanjskoj iluziji! Bitna je stvar to je javlja unutra. Kao to sam rekao: to se die kao dua Franza Ferdinanda u duhovni svijet postaje fokusna to?ka za vrlo jake, mo?ne sile, i mnogo od toga to se sada doga?a povezano je s ?injenicom da se doga?a jedinstveni prijelaz izme?u ivota i takozvane smrti, tako da ova dua postaje neto dosta razli?ito od onog to postaju druge due.

Rekao sam da netko tko je ivio kroz zadnja desetlje?a u stanju duhovne osvijetenosti mora znati da je jedan od glavnih uzroka dananjih bolnih doga?aja strah u koji je cijeli svijet bio povu?en, strah koji pojedinci imaju jedan od drugog, ?ak i ako se ne poznaju, i iznad svega strah koji razli?ite nacije imaju jedna od druge. Ako bi ljudi imali o?i koje vide s kojima bi pratili uzrok ovog straha, tada ne bi govorili tolike besmislice o uzrocima rata. Mogu?e je da ovaj strah bude tako zna?ajan jer je tkan kao stanje osje?aja to sam opisao ju?er pomo?u primjera. Molim gledajte ovo kao vrstu ske?a. Ali, ova aura straha natapa sve. Ta dua je povezana na poseban na?in sa ovom aurom straha. Prema tome ta smrt nije ni na koji na?in samo vanjski doga?aj. Ovo sam vam rekao jer sam bio u mogu?nosti to promatrati, jer je za mene to bio posebno vaan doga?aj koji je povezan sa mnogim aspektima onog to se doga?a sada.

Ne mogu pretpostaviti da su ovakve stvari, koje bi o?ito valjalo drati unutar naeg kruga, raspravljane svugdje izvan naeg kruga. ?injenica je, me?utim, da sam govorio o ovim stvarima u razli?itim ograncima od po?etka rata. Postoje svjedoci koji mogu ovo potvrditi.

Hermann Bahr-ova knjiga dola je mnogo kasnije, nedavno. Ipak u njoj je pasus koji ?u za trenutak citirati, i traim da obratite panju na slijede?u ?injenicu: unutar kruga nae antropozofske duhovne znanosti, dane su indikacije o doga?aju koji je duhovno vrlo zna?ajan; zatim je napisana novela a kasnijeg datuma je objavljena, u kojoj se nalazi lik koje se uvijek pojavljuje pomalo luckasto. On je u stvari prerueni princ, ali se pojavljuje kao luckasta osoba koja izvrava ponizne zadatke. Sa plakata on ivi u ruralnom podru?ju u?i o ubojstvu nadvojvode Franza Ferdinanda, poslije ?ega napravi opasku koja je zamalo dovela do toga da ga lin?uju i vodi do toga da ga zatvore; jer svaka bi policija naravno bila uvjerena da netko tko daje takvu opasku neposredno nakon ubojstva mora biti umijean u zavjeru. Premda ih dijeli mnogo milja, jedan se doga?aj dogodio u Sarajevu a drugi se doga?a u Salzburgu, pa ipak za policiju, u njenoj mudrosti, taj ?ovjek mora biti povezan s urotom.

Sada se pojavljuje da je ta osoba prerueni princ i da posjeduje veoma zna?ajan misti?ni dnevnik. Pojavljuje se i razlog zato je dao opasku. On je stvarno bio princ, ali mu je cijela stvar oko toga da je princ donosila dosta nervoze i on se maskirao kao stari Blasl koji izvrava prizemne zadatke, ponaa se glupo, ?ak doputa da ga gospodar istu?e, i teko da ikad progovori rije?; postane pri?ljiv u odre?enim prigodama ali obi?no nita ne govori. Onda kada je bio istraivan otkrio je da posjeduje misti?ni rukopis koji je sam napisao. Knjiga nastavlja:

?arobnjak, sada razo?arani princ, jo uvijek u svojoj staroj odje?i, i jo uvijek onaj stari, tako?er, premda nekako druk?iji zna da je Franz znao da je bio preruen, re?e smiju?i se, Oprosti mi obmanu koja to za mene nije bila. Davno sam prestao biti Infante don Tadeo. Ako me okolnosti sada prisile da ponovo neko vrijeme predstavljam njega, to ?e biti daleko tea uloga za mene. Za mene, ja sam stvarno bio stari Blasl i, ako laem, sebi laem, ne tebi. To da ?u ti uzrokovati neugodnost nisam mogao znati. Zaista mi je ao za to. Naravno to je bio najgluplji nesporazum. Iako ga nikada nisam sreo, vrlo dobro sam poznavao nasljednika trona; dosta mi je zna?io i bili smo u komunikaciji jedno s drugim, iako ne na na?in uobi?ajen ovdje.

Na?in uobi?ajen ovdje ozna?ava na?in uobi?ajen na fizi?kom planu: Bili smo u komunikaciji jedno s drugim, iako ne po obi?aju na fizi?kom planu.

On je davno otiao iza granica zemaljske djelatnosti i stupio s jednom nogom u drugu stvarnost ?isto duhovne aktivnosti. Sada je bilo vrijeme za njega da kona?no prije?e. Znao sam da u svrhu da ispuni sebe nije mogao vie ostati. Njegova djela ?e biti gotova od tamo. Samo sam bio iznena?en da je sudbina toliko oklijevala s njim. U nedjelju kada sam izaao iz crkve, gdje su moje molitve jo jednom bile nagra?ene ponovnom potvrdom, i vidio teku guvu, odmah sam znao da je dolo njegovo oslobo?enje. to mu se mora dogoditi to mora donijeti s druge strane. Ovdje je mogao samo obe?ati; njegov ivot je bio samo proricanje. Tek sada se stvarno moe dogoditi. Nikada ga nisam mogao zamisliti kao ustavnog monarha sa parlamentarizmom i svim tim podvalama. Bio je suvie velik za to. Sa ovim se do?epao inicijative za sebe. Ovaj mrtav ?ovjek sada ?e stvarno po?eti ivjeti. To je ono to sam osje?ao kada sam ?uo vijest. To je ono to sam elio re?i. Vi ?ete razumjeti da je bilo malo anse da budem razumljiv ostalim seljanima. Drae mi je bilo da se prepustim tiini i samo sam iznena?en da mi to nisu u?inili. Bio sam spreman na to tako bi do sada sve bilo gotovo. Moralo je biti neto za mene da napravim. Neka tako bude! Rekao je sve ovo istim tonom glasa, takore?i bez interpunkcije, samo zure?i u Franza s vremena na vrijeme uko?enim pogledom. Tada mu je traio da ne spominje njegov rokovnik i da ga sam zaboravi.

U njemu je napisana istina, ali samo za mene; da bi je razumio morao bi znati moj znakovni jezik. to pie u njima je to?no; samo su rije?i krive. Franz mu nije mogao pomo?i opisati utisak koji je rokovnik napravio na njega.

Jer Franz je bio jedini ?ovjek u gradu koji je razumio panjolski, i poto je rokovnik bio pisan na panjolskom traeno je od njega da pomogne. Ovdje je tako?er bilo malo blage ironije, jer u Austriji za sve to se ne bi odmah razumjelo re?eno bi bilo da je to 'panjolski'. Jer je Blasl, ili radije Infante, bio osumnji?en da je stranka u zavjeri, bilo je neophodno pro?itati rokovnik, i poto je Franz bio jednom u panjolskoj, on je bio onaj tko ih je trebao ?itati. Jer Hermann Bahr je tako?er jednom bio u panjolskoj.

Dakle vidite, poto moramo pretpostaviti da Hermann Bahr nije bio upu?ivan u ovo, tada mi imamo ovdje primjer izuzetnog postignu?a pojedinca za prepoznavanje ovih stvari, primjer rastu?e unutranje potrebe u njemu danas da se zaokupi ovim stvarima. Mislim da je opravdano biti nekako iznena?en da se ove stvari pojavljuju u novelama ovih dana; to je povezano sa strujanjima ispod povrine naeg vremena. Kao to je poznato, za po?etak, to se odnosi samo na ljude kao Hermann Bahr, ljude ?iji ivoti su bili sli?ni onom od Hermanna Bahra, koji su proli kroz sve vrste iskustava za vrijeme ivota. Sada kada je stariji, poto je dugo vremena bio pobornik impresionizma, nastoji doku?iti ekspresionizam i ostale sli?ne stvari. On je osoba koja je istinski sposobna da svojoj dui ujedini izvana i iznutra najrazli?itija strujanja. On se stvarno zadubljuje u misli Ostwald-a, u one Richet-a, u one od teozofa u Londonu, bore?i se da u njih u?e potpuno. Tek kona?no, kada istrajnost nije dala rezultata, doao je do kanonika Zingerl-a, koga on sada smatra kao U?itelja. On se zbilja potpuno uranjao u unutarnje i vanjske struje.

Kada sam ga tek upoznao ba je bio napisao svoju dramu Die neuen Menschen, od ?ega je sada vrlo posramljen; njen timung je bio striktno socijaldemokratski, i tada nije bilo gorljivijeg socijaldemokrata od Hermanna Bahr-a. Tada je napisao kratku dramu s jednim ?inom koja je prili?no bezna?ajna. Onda se okrenuo njema?kom nacionalisti?kom pokretu i napisao Die grosse Snde sa njihove to?ke gledita. Ponovo, nije postojao radikalniji njema?ki nacionalist od Hermanna Bahra. U me?uvremenu, navrio je svojih devetnaest godina i bio pozvan na slubu u vojsci; sada je bio prepun militaristi?kih pogleda i vojni?ke pravde.

On je razumio, vidite, kako da ujedini svoju duu sa vanjskim strujanjima, ipak nije nikada izbjegavao uhvatiti se u kotac potpuno ozbiljno sa onima koje su vie unutarnje. Poslije perioda dok je bio vojnik uskoro je otiao u Berlin i tamo je izdavao moderni tjednik, Die freie Bhne. Kameleonski, mogao se pretvoriti u bilo to osim u berlinca! Tada je otiao u Pariz. Teko da je i doao, nije mogao ?ak spojiti povratne glagole sa tre ve? je sa svime koristio avoir , kada je po?eo pisati entuzijasti?ka pisma o tome kako je biti suncem okupani Boulanger koji ?e zasigurno pokazati Europi to je prava, izvorna kultura. Zatim je otiao u panjolsku, gdje je postao goru?i protivnik Sultana od Maroka protiv kojeg je pisao ?lanke na panjolskom. Kona?no sse vratio, ne potpuno kopija Daudeta ali izgledaju?i vrlo sli?an njemu.

Ovo nam je sve ispri?ao u ?uvenom Griensteidl Caf koji je nudio gostoprimstvo svim vrstama poznatih ljudi od 1848 kada su Lenau, Anastasius Grn i ostali dolazili ovdje i odlazili. ?ak su i konobari u ovoj kavani bili poznati; svi su znali Franza, i kasnije Heinricha, iz Griensteidla! Sada je on demoliran, ali zbog toga to je Hermann Bahr tamo toliko govorio o na?inu na koji je njegova dua ula u duh Francuske i sjaju sunca kada si Boulanger, u nekom drugom je rastao bunt, i kada je Griensteidl sruen Karl Kraus je napisao pamflet Literature Demolished. Jo se ivo sje?am kako nam je Hermann Bahr govorio o svojim velikim dojmovima i kako je on, de?ko iz Linza, bio najzgodnija umjetni?ka faca u cijelom Parizu. Govorio je s entuzijazmom o Maurice Barrs i naj?vr?e podravao francuski mladena?ki pokret; kroz izlijevanje jednog srca punog ara prikupili smo iskustvo o ukupnoj snazi volje cijelog knjievnog pokreta. Zatim, u Be?u zajedno s ostalima, osnovao je tjedne novine, u kojima je u?estvovao nekim stvarno vanim ?lancima. Postajao je sve vie i vie dubok ipak, kod njega, povrnost je ila ruku pod ruku s dubinom. Tako se nikada nije prestao mijenjati: od socijaldemokrata do njema?kog nacionalista, od militaristi?kog odre?enja do goru?eg divljenja za Boulanger, zatim sljedbenitvo Maurice Barrs i drugih; i poslije zadnje transformacije po?inje cijeniti impresionisti?ku umjetnost. S vremena na vrijeme vratio bi se u Berlin, ali bi uvijek ponovno odlazio to je bre mogu?e; bilo je jedno mjesto koje nije mogao podnositi. Be?, a koje je u drugu ruku, strahovito volio, i izraavao ovu ljubav na mnoge na?ine.

Kroz vie posljednjih godina njegovi dragi prijatelji iz Danzig-a pozivali su ga dosta puta da predaje o ekspresionizmu, neto za to u govorili da razumije iznimno dobro; i predavanja su uklju?ena u njegovoj knjizi o ekspresionizmu. Tako?er se oduevio u vezi Goethe-ovih znanstvenih spisa i pokazuje da se privukao malo blie onom to mi u?imo kao antropozofiju; ali u njegovom slu?aju to je samo po?etak. Mogao bih dodati, usput, da je njegova zadnja knjiga o ekspresionizmu puna hvale za njegove prijatelje iz Danzig-a naravno, tako da mogu biti favorizirani u usporedbi s berlin?anima.

Poslije je re?eno da je Hermann Bahr preao na katolicizam. Ja ne bih pretpostavio da ?e on biti 'cijeli' katolik moda onoliko koliko je bio boulangistik u prolim danima. Ali on je ljudsko bi?e! Sada moete vidjeti u njegovoj najnovijoj noveli da kroz njegovu potpunu svjetovnost, kroz njegovu istrajnost da nau?i sve na svoj vlastiti na?in, sada je osjetio potrebu otkriti neto o dizanju ?ovjeka u duhovni svijet i o povezanosti ljudskih bi?a koja je razli?ita od onih uobi?ajenih fizi?kih veza; drugim rije?ima, vezama kakve smo opisali ju?er.

Moete razumjeti zato nalazim da je do odre?ene mjere zna?ajno da ovakva novela treba sadravati ne samo op?e odjeke ve? mora voditi i do konkretnih to?aka kao to je smrt nadvojvode Franza Ferdinanda. Ovo pokazuje da su te stvari mnogo vie realne nego se op?enito pretpostavlja. Upravo ovakve stvari moraju pokazati da je ono to se doga?a na fizi?kom planu ?esto samo simbol onog to se stvarno doga?a iza scena zemaljskog ivota. Jer ako ?itate o tome to se dogodilo u vezi ovih doga?aja, u vezi ovog ubojstva, bez uvida u duhovni aspekt, za vas bi bilo nemogu?e shvatiti da netko moe biti vo?en do mjesta takvog zna?aja po ovom pitanju. Ali jo nije mogu?e danas govoriti o ovim stvarima bez odre?ene rezerve; jer jo uvijek, ne moe se izraziti sve povezano s ovim stvarima. Panja se moe usmjeriti samo na neke aspekte; za po?etak moda, vie na vanjske.

Podsjetimo se to je re?eno ju?er u vezi svijeta Slavena, o dui Slavena. Testament Petra Velikog pojavio se na sceni 1813, ili moda malo ranije, i bio je rasturen iz dobrih razloga kao da i je doao od samog Petra Velikog. Ovaj dokument je iskoriten da ugrabi prirodnu struju, kao to je struja slavenske due, da bi je upravljalo i vodilo kao sredstvo sugestije. Kuda bi bila vo?ena? Vodilo bi je u orbitu rusizma na takav na?in da drevna slavenska struja postane, na odre?eni na?in, nositelj ideje o ruskoj dravi! Zbog toga jer je to tako, mora se raditi jasna razlika izme?u duhovne slavenske struje, struje koja postoji kao nositelj drevne slavenske tradicije, i one koja tei postati vanjsko vozilo i obuhvatiti cijelu ovu slavensku struju: rusizam.

Ne smijemo zaboraviti da veliki broj slavena, ili dijelova tih ljudi, ivi unutar granica Austrougarske monarhije. Austrougarska monarhija obuhva?a koristiti ?u prste za brojanje Germane, ?ehe, Slavonce, Slovake, Srbo-Hrvate, Hrvate, Poljake, Rumunje, Rusine, Ma?are, Talijane i Srbe; kao to vidite, mnogo vie nego ima vicarska. to stvarno tamo ivi moe biti prepoznato samo od nekog tko je dosta vremena ivio izme?u ovih ljudi i doao do razumijevanja razli?itih struja koje rade unutar onog to zovemo Austrougarska. to se ti?e slavenskih naroda bilo je, tijekom zadnjih desetlje?a devetnaestog stolje?a, velikih napora za prona?i na?in na koji razli?iti slavenski ljudi mogu ivjeti zajedno u miru i slobodi. Cijela povijest Austrougarske zadnjih desetlje?a, sa svim tim gorkim bitkama, moe se razumjeti jedino ako se gleda kao pokuaj realizacije principa individualizacije odvojenih naroda. Ovo je naravno pretjerano teko, jer narodi ne ive jednostavno jedni do drugih ve? su ?esto izmijeani na komplicirane na?ine. Izme?u Nijemaca u Austriji ima mnogih koji ra?unaju da bi u dobrobit njih samih ilo da se individualiziraju razni slavenski narodi u Austriji, odnosno, da na?u formu u kojoj se mogu razvijati nezavisno i slobodno. O?ito je da ovakve stvari trebaju vremena; ali takvi pokreti sigurno postoje.

Dalje, osim Slavena u Austrougarskoj, postoje balkanski Slaveni koji su dugo ivjeli pod turskom dominacijom, koju su posljednjih desetlje?a zbacili da bi osnovali individualne drave: Bugarska, Srbija, Crna gora i tako dalje. Ju?er sam spomenuo poljske Slavene koji su najvie razvijeni u duhovnom ivotu. Spominjem samo najvanije podgrupe, jer ovo mogu obraditi jedino postepeno. U svim ovim slavenskim narodima i plemenima ivi ono to sam ju?er nazvao konzistentan, iskonski narodni element, to je neto to se priprema za budu?nost.

Gledaju?i izvana, zato je Franz Ferdinand toliko vaan? Bio je vaan jer u njegovom bi?u, u svim njegovim sklonostima morate uzeti vanjsku manifestaciju kao simbol onog to je ivjelo unutra on je bio vanjski izraz odre?enih strujanja. U njemu je ivjelo neto to, kada bi se samo moglo osloboditi, ra?a najdublje razumijevanje za individualni razvoj slavenskih naroda. Moete ga zaista nazivati jakim prijateljem svega to se odnosi na slavenske narode. On je razumio ili bih moda trebao re?i: neto to ivi u njemu ?ega nije bio potpuno svjestan je razumjelo koje forme bi bile neophodne za socijalni ivot Slavena ako bi razvijali individualne nacije.

Moramo shvatiti da je karma odlu?ila da ?e ova karmi?ka staza biti posebno neobi?na. Nemojmo zaboraviti da je jednom postojao nasljednik trona, nadvojvoda Rudolf, u kojega su polagane velike nade, posebno u vezi smjera kojem su mnogi liberalni i slobodno misle?i ljudi dananjice teili. Onaj tko poznaje okolnosti i osobu, razumio je da neto radi kroz ovu duu to bi imalo primjenu na austrijsku situaciju od onog to sam ju?er nazvao englesko politi?ko razmiljanje, engleske ideje u vezi na?ina na koji bi dravama trebalo upravljati. To je ono to se o?ekivalo od njega a tako?er i ono to je on bio sklon napraviti. Ali znate kako je karma radila i kako je ono to se trebalo dogoditi napravljeno nemogu?im. Tako da je umjesto toga neto drugo postalo mogu?e. Sada je postajao vaniji ?ovjek koji naginje sasvim druga?ijem smjeru. Zaista nije bez vanosti ako nau panju privu?e ovo: Ovdje je mogao samo obe?ati; njegov ivot je bio samo proricanje. Tek sada se moe stvarno dogoditi. Nikad ga nisam mogao zamisliti kao ustavnog monarha, sa parlamentarizmom i svim tim probisvijetom.

Ipak ovo je samo kako smo trebali zamisliti da bude onaj drugi! Vidite da je karma na djelu i sada moramo vidjeti kako ta karma radi da bi postigli bolje razumijevanje. Okolnosti koje su mogle i trebale biti dovedene ne zbog elja ove ili one osobe ve? zbog razloga evolucije svijeta od ove due koja je gledala na slavenski narodni element sa razumijevanjem (za sada dajem ?isto apstraktan opis), imale bi istinski osloba?aju?i efekt na slavenski narodni element. Ali bi, u isto vrijeme, bilo uniteno ono to Rusi ele napraviti sa slavenskim elementom. Jer rusizam eli ograni?iti slavenski element unutar vlastitog okvira i koristiti ga kao oru?e. Oni ele da bude sadran u granicama testamenta Petra Velikog. Brzina kojom se ove stvari ostvaruju zavisi, naravno, o svim vrstama bo?nih strujanja i perifernim okolnostima. Ali je vano imati sluha za ono to je moment skupljanja u svakom posebnom smjeru. O?ito, prema tome, samo oni koji su dublje razumjeli slavenski element mogu razumjeti kakva mrea je stvarno ispletena, i tako?er da oni koji su eljeli unititi slavenski element preko rusizma moraju raditi protiv zdravih nastojanja.

Stvar postaje posebno osjetljiva i varljiva kada se po?inje mijeati sa strujama i prora?unima po metodama koje su na neki na?in povezane sa okultnim strujama koje koriste tajna bratstva koja postoje svuda po svijetu. Neka su toliko duboka, kao ona o kojima ?u sutra govoriti. Ostala samo dodiruju ove stvari ali, ?ak i tada, kada ih dodirnu, moraju se gledati kao posuda kroz koju ove okultne struje plove. Drutvo ?ije je ukidanje zatraeno poslije smrti nadvojvode Franza Ferdinanda, srpsko drutvo Narodna Odbrana, bilo je aktualni nasljednik ranijeg tajnog bratstva, ?ije su metode promijenjene tek neznatno. Ne izjavljujem nita osim ?injenica.

Ovdje, dakle, je kontakt izme?u politi?kih stremljenja i tajnog drutva koje, iako usmjereno sa Srbiju, ima niti koje vode u svakom smjeru gdje god se mogu na?i Slaveni, i tako?er i veze sa svim vrstama drugih drutava, ali posebno unutranje veze sa zapadnim drutvima. U ovakvom drutvu mogu biti nau?ene stvari koje su povezane s okultnim djelovanjem irom svijeta.
Zato moramo raditi toliko skretanja s pravog puta da bi dosegli ?ak i parcijalno razumijevanje onog to stvarno trebamo razumjeti? Nemojte biti iznena?eni da je toliko skretanja potrebno, za povrnu prosudbu sve je lako dohvatljivo ako je uvid usmjeren na trenutne doga?aje u koje smo umijeani sa simpatijom ili antipatijom; lako dolazimo do svih nerazumijevanja i krivih ideja. to nam se svima ?esto doga?a? Mi imamo potpuno pravo imati simpatije i antipatije u naim duama; ali ?esto ima razloga zato to sebi ne doputamo. Moda mi ne uvjerimo sebe s razlogom, ali autosugestija nam ?esto daje dobar razlog za vjerovati da su nae prosudbe objektivne. Kada bi samo mirno priznali simpatije i antipatije, tada bismo prihvatili i istinu. Ali jer mi elimo prosu?ivati objektivno mi ne priznajemo istinu ve?, umjesto toga, obmanjujemo se u pogledu istine.

Zato ljudi imaju ovu tendenciju? To je jednostavno zato jer, kada nastoje shvatiti stvarnost, lako se susretnu sa iznimnim kontradikcijama. A kada susretnu ove kontradikcije pokuaju se nositi s njima tako da prihvate jednu polovinu kontradikcije i odbace drugu polovinu. ?esto to zna?i potpuni nedostatak elje za razumijevanjem istine.

Dati ?u vam primjer kako moemo postati upetljani u ozbiljnu kontradikciju ako ne uspijemo u razumijevanju ive veze izme?u kontradikcije i pune istine o stvarnosti. U naoj antropozofskoj duhovnoj znanosti mi razumijemo kr?anstvo kao neto to je ispunjeno zna?enjem Misterija na Golgoti, sa ?injenicom da je Krist bio proklet, umro, bio pokopan, ali tako?er ponovno uskrsnuo u pravom smislu i ivio kao Uskrsnuli. Ovo je ono to zovemo Misterij na Golgoti i mi ne moemo dopustiti pravo nikome da se nazove Kr?aninom ako i on ovo tako?er ne prepozna. to se, zaista, moralo dogoditi da bi Krist mogao pretrpjeti, za ljudsku evoluciju, ono to sam upravo opisao? Juda ga je trebao izdati i on je morao biti pri?vr?en na kri. Da oni koji su ga pri?vrstili na kri nisu tako napravili, tada se Misterija na Golgoti ne bi dogodila za spas ?ovje?anstva.

Ovdje imate stranu, aktualnu kontradikciju, kontradikciju gigantskih razmjera! Moete li zamisliti nekoga tko moe re?i: Vi Kr?ani dugujete Judi da se vaa Misterija na Golgoti uop?e dogodila. Dugujete to krvnicima, koji su pri?vrstili Krista na kri, da vaa Misterija na Golgoti postoji! Da li je opravdano braniti Judu i krvnike, ?ak iako je istina da zna?enje zemljine povijesti dugujemo njima? Da li je jednostavno odgovoriti na pitanje kao ovo? Zar nismo trenutno suo?eni s kontradikcijama koje jednostavno stoje tamo i koje predstavljaju stranu sudbinu?

Razmislite o ovome to sam stavio pred vas! Sutra ?emo nastaviti. Ovo to sam upravo rekao re?eno je samo zato da razmislite o ?injenici da nije tako lako re?i: Kada dvije stvari proturje?e jedna drugoj trebao bih jednu prihvatiti a drugu odbaciti. Stvarnost je dublja od bilo ?ega to ljudska bi?a obi?no ele obuhvatiti svojim razmiljanjem. Nije bez razloga da je Nietzsche, ludio, bio gotovo van pameti, kada je sro?io rije?i: Svijet je dubok, dublji nego dan to moe razumjeti.

Sada kada sam nastojao nazna?iti prirodu stvarne kontradikcije, sutra ?emo pokuati dublje prodrijeti u materiju koju smo sada dotakli kao pripremu.

 

Stranica 3 od 13 Sve stranice