SUPROTNOSTI

Prostorvrijeme hologram i cjelina svijeta, u stalnoj je mijeni svega.

Vibracije i valovi energije stvaraju suprotnosti naboja, a taj potencijal pokreće svekoliku čaroliju svijeta, u savršenom ritmu. Sve se rađa i umire, privlači i odbija, sve se mijenja kao dan i noć. To možemo pojasniti kao pozitivne i negativne reakcije, svjetlosti i tame.

Preslika svijeta je u našim bićima, cjelini tijela i duha, gdje je tijelo fizički aspekt, a duša duhovni. U trenutku mira između dominacije oba aspekta u biću, javlja se svjetlucava istina u vidu svjesnosti.

Naši životi i sve što vidimo u prirodi, nastalo je iz Izvora, bilo kristalno jasno kao svjetlost, i zaglavilo se u ambijentu smanjene gustine energije, gdje smo se oblikovali u fizičko tijelo. Onoliko koliko će tijelo biti čisto i propustiti val energije, ovisit će relativni život i njegov nastavak u ambijentu više čistoće i gustine energije. Taj lanac se nikada ne prekida, samo se mijenjaju stanja i gustine vibracije. Na taj način moramo shvatiti da je život prolaznost i vječnost u prostorvremenu. Život je samo eho nečega što se davno dogodilo.

Životi i objekti u prirodi privlačit će vas ili odbijati, neovisno od vaših misli i stava koji imate prema nekome ili nečemu.

To je dokaz da se sve odvija na suptilnijim razinama stvarnosti, i da je fizički plan nesavršen u smislu gustine energije.

Osjećanja će biti dobra ako ne izazivaju naporne misli i emotivno reagiranje.

Misli su dobre kada izviru iz znanja, vode dubljem promišljanju i spontano prelaze u meditaciju - uvid.

Svaki strah, nemir, tjeskoba u tijelu, govori da ste dalje od istine, od sebe, od valova kreacije, od života.

Hrana koju jedete je dobra ako ne izaziva sitost, pospanost ili gubitak snage.

Posao je dobar ako ga sa lakoćom obavljate, i ako ne gledate na sat kada će završiti. Mijenjajte svaki posao koji ne obavljate sa voljom.

Partner u braku je dobar ako uz njegovu prisutnost postajete jači. Ako vas partner plaši ili smara, nije dobar izbor.

Djeca nekada mogu dovesti čovjeka u razmišljanje kako su naporna za odgoj i skrb. To je znak da nisu rođena iz ljubavi.

Spavanje je dobro ako se možete odmoriti za desetak minuta. Mnogi se bude umorni i poslije dugog spavanja. Vidljiv je to znak nemirnog života.

Kada sjedite, ne govorite sa nekim i ne mislite ništa, prirodno je zaspati za 2-3 minute.

Glad se uvijek javi kada imate viška snage, a ne znate što ćete uraditi sa njom.

Ono o čemu razmišljate, to vam nedostaje, ili je neki problem u pitanju. Sve ono što je vibracijski mirno, neće se pojaviti u mislima.

Bolest ne počinje na mjestu gdje osjećate bol. Izvor bolesti je mnogo dublji i tiče se ranijih pogrešaka.

Istinu tražite? Naći ćete je uvijek suprotno od onoga što mislite ili opažate. Istina je uvijek svjetlost, a materijalna priroda je manje svjetla, u smislu relativne istine.

I tako se sve kreće u eteru prostorvremena, mijenjajući gustinu vibracije energije, a samim tim i oblik. Sve je vječno, i mi smo vječni, jer je energija neuništiva.


MEDITACIJA

Postoje mnoge tehnike meditacije. Vjerojatno zbog fizičke vezanosti sa tijelom i osjetilima, svatko pokušava imati nekakvu svoju tehniku, a svrha svega je istina i spoznaja duha, kao JEDNO. Još više su otežavajuće okolnosti suvremenog života, jer su tehnologije nevjerojatno uznapredovale i čini nam se, duhovno i svijest nisu potrebni, jer ćemo to lakše postići čipovima, laserima i satelitskim sistemima. Savršenstvo ovog svijeta izvire iz božje milosti, tako da su nove tehnologije samo zablude više na sve druge zablude sa kojima živimo.

Meditacijom želimo postići ulazak u više duhovne razine stvarnosti, gdje se fizički aspekt isključuje, gdje nema osobnosti, govora, niti tijela. Poistovjećujemo se sa Izvorom kreacije svijeta i univerzalnim (apsolutnim) zakonom. U suštini, uvijek smo povezani sa Izvorom, jer smo integrativni dio toga, ali na duhovnim razinama sve postaje jasnije, svjesnije, istinito. U fizičkom svijetu sve je nejasno, promjenljivo, maglovito, definirano četvrtom dimenzijom linearnog vremena, koje uveliko smanjuje gustinu vibracije energije.

U meditaciju možemo ući ako se najprije usredotočimo na Izvor i dah. Izvor smo upravo mi, a dah je unos zraka, ČI energije i veza sa cjelinom etera svijeta. Praćenjem disanja, dizanja i spuštanja stomaka, vlastiti um, sa fizičkih razina prelazi u prijatnu svjesnost. Disanje je elementarna svijest.

Pored mira, radosti, zdravlja i svih ostalih duhovnih i božanskih milosti, meditacija nas uvodi u svjesnost.

Objektivnu svjesnost možemo postići na umu, ali tom doživljaju nedostaje ono pravo - istina.

Meditacija nije tehnika i nije nikakav cilj, zato početnici - duhovni tragači, moraju biti strpljivi ako još uvijek nisu u stanju meditirati. Duhovno se u čovjeku probudi ili ne, na to ne možemo utjecati fizički, znanjem i sa pozicije uma. Ono što početnik može uraditi jest, proširiti duhovno znanje i usavršavati kontemplaciju (duboko promišljanje sa praćenjem dizanja i spuštanja stomaka).

Meditacija će se dogoditi samo onda kada misli postanu jasne, kada definicija aktivnosti uma nema drugih mogućnosti, već mora preći u svoju suprotnost, predaju, mir i svjesnost. To su stanja kada vlastito tijelo doživljavate kako se mijenja, najprije smiruje, oslobađa misli od osjetila, um se potpuno predaje, a upravljanje bićem preuzima svjesnost.

Utisak je, tijelo postaje nekakva želatinasta masa, sve rijeđa i prelazi u kovitlavu magmu guste energije, u vidu oblaka raznih boja.

U daljem duhovnom putovanju i ovo nestaje, sve postaje kristalno jasno, uz razne neočekivane senzacije, koje će ostati vlastito duhovno iskustvo, sa velikom mogućnošću pojave svjetlucanja vlastitog tijela u vidu svjetlosnog vala.

Naravno, riječima u ovoj priči ne mogu dočarati iskustvo meditacije, ali su to nekakvi mogući duhovni okviri.

Meditacija nije za jedan dan, nego se tiče ukupne duhovnosti svakog pojedinca.

Kroz meditativnu praksu, osjećanja i misli moramo izoštriti do potpune jasnoće, kada iluzija sama nestaje. Nestanak iluzije je fokus, jasnoća, jednostavnost života i svijest. Svaki novi ulazak u višu duhovnu stvarnost, biti će prava radost, privlačit će nas, i rodit će se istinska ljubav u našem srcu.

Suština svijeta je višedimenzionalna, i onakva kako je možemo u svijesti shvatiti.

U univerzumu (tako mu ime govori), sve je stvoreno u jednom trenutku. Ništa se tu više ne može dodati, niti oduzeti. Vječnost je upravo jedino moguća u trenutku. Da nije tako, svijet bi davno ostario, ili se raspao zbog zuba vremena, a to se nikada neće dogoditi. Nitko i ništa na svijetu ne živi vremenski, jedino čovjek to radi u svome umu, jer ne prihvaća duh kao istinu i jedinu realnost svijeta.

Znanstvenici pokušavaju preko raznih egzaktnih formi i hercijanskim modelom pojasniti nešto što je iznad svega, kao Apsolut, gdje ne prihvaćaju apsolutnu istinu i duh kao jedinu stvarnost, po kojima se kreacija svijeta odvija isključivo hologramski - u trenutku. Naravno, to su suptilne razine, gdje možete stići ako se potrudite.

Duhovna suština svijeta je savršena kreacija sa kozmičkim redom, i sve je sa njom usklađeno, jer prati Apsolut, svjetlost istine i valove energije, jedino se čovjek ne drži tog reda i duhovnosti, već zagovara nekakvu svoju logiku. A koliko ljudi toliko logika, i eto nam potpune zbrke koju naša civilizacija proživljava.

Nesvjesno, preko uma, aktualiziramo jednu po jednu mogućnost, opažamo objektivnu stvarnost, samo zato jer smo pokrenuli (u iluziji) linarno vrijeme, koje ne postoji.

Najveća zabluda je što se čovjek trudi privući nešto što već u njemu postoji. I cjeli život je prepun neostvarenih želja (koje su postavljene u linearnom vremenu budućnosti), a u suštini sve to postoji u čovjeku, samo na višoj razini stvarnosti, čega on nije dovoljno svjestan.

U meditativnoj praksi ovo je lako shvatiti.

Konačno moramo shvatiti da čovjek ne postoji zbog sebe, nego se našao na putu valova energije, gdje su odgovarajuće mogućnosti dovele do takvog fizičkog ostvarenja. Sve ono što suvremeni čovjek radi i pokušava sa prirodom, nije u skladu sa kozičkim redom.

Kroz samospoznaju moramo pronaći istinu o svijetu u kome živimo, našem životu i budućnosti. Materijalna sluđivanja samo devastiraju životnu sredinu čovjeka, što će se pokazati kao neizbježan čimbenik same evolucije. Potrebe za čistom energijom će biti presudne za osvješćivanje čovjeka.

Sve dok u prirodi postoje resursi sa kojima čovjek manipulira, i zadovoljava svoja osjetila, neće biti moguće probuditi svijest ljudi, jer se ona jedino budi u ambijentu elementarnog života, srca i prirodnog toka stvari, a ne u površnim, relativnim zadovoljstvima.

Čovjek vjeruje da će duhovni put zamijeniti tehnološkim putem za prijenos vibracije i valova energije. Ono što može mislima i sviješću, moći će preko uređaja, satelita i čipova. Dokaz je to koliko čovjek ne prihvaća Boga kao savršenstvo svijeta, i želi biti iznad njega.


POTPUNA ODGOVORNOST

Duh kao apsolutno stanje, utjelovljen je u nama. Na fizičkoj razini povezanost sa Duhom jedino je moguć preko istine i svijesti, gdje se javlja ljubav. Međutim, zbog vibracije i valova energije, potrebno je reagirati u trenutku, a to ostvarujemo preko jednostavnog, praktičnog i prirodnog modela potpune odgovornosti (100 %). Tako smo na putu prema svjetlosti istine, ljubavi, svijesti, slobodi i Duhu. Sva milost je sadržana u činu svijesti o potpunoj odgovornosti za sve što se oko nas dešava, sve što je netko rekao ili uradio. To znači nitko ne smije ostati gluh za sva nedjela koja se u svijetu čine od strane čovjeka. U tome se očituje potreba svakog pojedinca da se kroz život mora boriti za ljudsko dostojanstvo, istinu i slobodu.

Iz najdubljih osjećanja od svih dešavanja u našem okruženju, ovisi naša potpuna odgovornost, koja trenutačno osvjetljava istinu i pokreće ljubav prema Duhu. Ta veza nam daje sve iscjeliteljske moći, i sve milosti svijeta, kojima pomažemo svim griješnim bićima.

Iz takvog odnosa i prihvaćanja potpune odgovornosti na sebe, i sami sebe dovodimo u stanje mira i milosti, i nikada nas ništa neće moći uplašiti, jer je naša snaga podržana Duhom.

Isus je bio razapet na križu u najtežoj ljudskoj patnji, ali je pokazao snagu istine i ljubavi prema Duhu, i bio potpuno svjestan svoje odgovornosti zbog svih griješnika. Nagrada je bila prosvjetljenje i prevođenje u čisti Duh, a svim griješnicima služi za primjer i pravi put ka Duhu.

Jedino su mala djeca pošteđena potpune odgovornosti, zbog svoje nezrelosti, ali to čine njihovi roditelji, koji ih nesebično štite u svemu i zato takvi odnosi rađaju bezuvjetnu ljubav.

Običnom čovjeku je veoma poznato što znači ISTINA i LJUBAV, pitamo se zašto?

Iz potpune odgovornosti svakog pojedinca proizilazi osjećaj istine i ljubavi. Odgovornom pojedincu nije strano istina i ljubav. Korijeni svakog prava proizilaze iz odgovornisti.

Odnosi među ljudima nisu uređeni po principu prihvaćanja potpune odgovornosti, ima mnogo vrdanja, zato nema istine i ljubavi. U suštini svatko bi htio imati osjećanje ljubavi, ali nitko nije spreman biti 100 % odgovoran.

Odnosi među ljudima su uređeni društvenim standardima gdje se traži moralna i materijalna odgovornost. Iz takvih odnosa nije moguće probuditi duhovnu zrelost i svijest, zbog čega nema istine i ljubavi. Ljudi odgovaraju pred materijalnim stvarima, a nemaju nikakvu odgovornost za povredu svoje i tuđe duše, i tu je glavni problem.

Sloboda je najbolji način prihvaćanja 100 % odgovornosti za život.

U odnosu Duha i čovjeka sve je jasno, Duh je svemoć svijeta, a čovjek pripada ljudskoj vrsti koji može oponašati Duh putem svijesti, u granicama koje život dozvoljava.

Ja upravljam svojim životom i vezama sa ljudima prema sljedećim uvidima:

1. Fizički Univerzum je jedna aktualizacija (realizacija) mojih misli.

2. Ukoliko su moje misli kancerogene, one stvaraju kancerogenu fizičku realnost.

3. Ukoliko su moje misli idealne, one stvaraju fizičku realnost ispunjenu LJUBAVLJU.

4. Ja sam 100% odgovoran za kreiranje mog fizičkog univerzuma onakvog kakav je.

5. Ja sam 100% odgovoran za ispravljanje kancerogenih misli koje stvaraju bolesnu realnost.

6. Ne postoji takva stvar koja se zove vani. Sve postoji kao misli u mome duhu.

Prema tome snaga čovjeka izvire iz čiste svijesti prema Duhu, o potpunoj odgovornosti, i onda kada fizička odgovornost ne postoji. Tu se radi o najdubljim osjećanjima za sva loša djela koja su počinili ljudi, osobito u našoj blizini i okruženju, kao i sve ono u našoj svijesti. Samo prihvaćanje potpune odgovornosti za ljudski grijeh, otvara vrata ka Duhu, i sva naša poniznost neće umanjiti njegovu milost.

Smiješni su moralni čistunci koji se skrivaju iza materijalne odgovornosti i moralne religioznosti. U našim srcima će biti radosti i ljubavi jedino onda, kada smo kao ljudi, potpuno spremni prihvatiti potpunu odgovornost za sva ponašanja. Zbog toga se ne trebamo čuditi zašto je tako malo prosvjetljenih bića u cjelom svijetu, jer nitko nije spreman dati sebe kao zalog potpune ljudske odgovornosti. I što nam ostaje? Nema poštenja, nema istine, nema ljubavi, nema svijesti, nema slobode, nema ni iscjelitelja.

Da nije sve smiješno, zaista bi bilo žalosno.


PRAVILA IGRE

Život je počeo sa dahom, i upravo je to početak naše svijesti. Budimo uvijek prisutni u sebi i svjesni svog daha i života. Moramo upravljati svojim životom, imati pravo znanje i ne nasjedati iluzijama.

Iskoristimo dah što je moguće više, u pogledu Duha i svjetlosti.

Hranu koju ćemo dodatno uzeti, sadržat će mnogo manju gustinu vibracije energije od one koja dolazi od zraka i svjetlosti.

Naš život mora biti nastavak prvog dana života i ništa više. Tada smo bili spojeni sa Duhom, i preko lanca života i dalje moramo ostati u toj vezi.

Skretanje sa tog puta će biti pogrešno, možda na kratko zanimljivo, ali će nas zasigurno udaljiti od cilja.

Elementarno je sve ono što je bilo važno za početak života (Duh, svjetlost, mir, ljubav, istina, sloboda). To elementarno za život, moramo imati uvijek. Sve ono što će nam oduzeti elementarno, svakako nije korisno i toga moramo biti svjesni.

Šarenih izazova iz vanjskog svijeta je mnogo. Moramo se uvijek pitati da li u njima postoji elementarno za nastavak života. Ako će uvid reći da toga nema, onda moramo biti svjesni da nije za nas.

Život u svemu mora biti jednostavan. Tako ćemo imati mir, osjećati najfinije potrebe drugih, i biti radosni. Uvijek se moramo zapitati zašto ne dišemo pravilno, duboko, punim dahom, i zašto ne pratimo igru stomaka kroz dizanje i spuštanje.

Misli kao nešto najfinije u nama, uvijek moraju biti mirne i jasne. Ako to nije slučaj, moramo nešto poduzeti na smirivanju sebe.

Život je stvar sadašnjeg trenutka, i ne trpi odgodu. Ono što je bilo jučer i što će biti sutra, za naš život uopće nije bitno, ali je karmički značajno, zato moramo sebe čistiti od svih viškova i smeća.

Na razini misli najveći problem predstavljaju naša sjećanja. A njih je više od samog života. Sjećanja su nešto što nas opterećuje maksimalno, jer ih kroz misli moramo ponovo proživljavati. Na taj način ne dajemo životu izraz sada, nego ga uvijek prljamo talogom prošlosti. Takvo ponašanje se zove EGO.

Za razliku od sjećanja, naš izbor može biti potpuno suprotan od toga, u vidu inspiracije, koja nas u svakom trenutku čini poletnim i jasnim, a u duhu je Božanstva.

Primjetili ste sami, kad god imate neku namjeru, ona ne ide glatko, jer nije jasna. Sa inspiracijom je sve drugačije.

Moramo poduzeti sve, biti čisti i prazni, kao prvog dana poslije rođenja, jedino tako možemo biti sigurni da smo na pravom putu. Ako skrenemo sa životnog puta, zbog sjećanja, ili nečeg drugog, postavlja se pitanje možemo li se ponovo vratiti na pravi put. Tako mnogi ljudi zastrane, zbog prvog dima cigarete, prve kapi alkohola, seksualnog izazova i tako redom. U prirodi čovjeka je da postaje ono što radi i sa kim se druži.

Odgovoran čovjek, svjestan svojih potreba i mogućnosti, uvijek ima mir, lako pamti sve što je proživio, brzo zaspi, lako se budi, dobro čuje, vidi, može uvijek jesti, ali u tome ima mjeru, voli sebe i druge, nije sebičan, voli drugima pomoći, u svemu je čovječan, pažljiv i ljubazan. Osjeća se slobodno, istinito, jasno, zdravo i ispunjeno. Koristi sva osjetila, ali najveću pažnju poklanja slobodnim očima, svjetlosti i buđenju trećeg oka.

Ponašanje ljudi tiče se naše odgovornosti prema njima, i na koji način prihvaćamo njihovu odgovornost. Ako nekoga smatrate odgovornim, on će takav biti prema vama. Na drugoj strani, ako mislite da je netko budalast, on će se tako ponašati. Ono što naša osjetila opažaju, nebitno je u odnosu na svjetlost u prostoru, i svu moć Duha. Zbog toga svijet u kome živimo isključivo ovisi o nama, našoj odgovornosti i mislima.

Kada su u pitanju vaši problemi, proizilazi, problem se jedino javi kada ste i vi učesnik u njemu. Promislite malo dublje, i biti će vam jasno da ste na neki način bili na mjestu rađanja problema.

Zašto je duhovno pročišćenje toliko značajno za čovjeka? Zato što u svakom čovjeku postoji Duh, jer bez Duha život nije moguć. I najprljaviji čovjek kada stane pred ogledalom, ostavit će lik (Duh) u njemu. Naravno, ta slika možda neće biti lijepa zbog njegove karme, ali će biti jasna. Duh kao cjelina mora biti primjetan u svakom čovjeku, i zato moramo težiti svemu onome što će nas spojiti, a to nije ništa drugo nego istina, ljubav, sloboda i svijest.

U prirodi svakog čovjeka je biti prosperitetan, što ima veze sa bogatstvom. Obzirom da je duhovno bogatstvo iznad materijalnog, nemamo potrebu polemizirati, nego se uhvatiti rada na sebi, čišćenja i uzdizanja.

Svaka milost od Božanstva može izvirati iz vas, ako ste zaista spojeni sa Izvorom. Na taj način vama neće biti potrebno ništa (jer je već sadržano u svijesti), ali ćete moći beskrajno pomagati onima koji se nisu uspjeli probuditi u ovom životu. Biti svjestan Duha, vi ste već prebogat čovjek, za vas milostinja ne postoji.

Pročišćeni i odgovorni ljudi vide taj dan osvješćivanja svih ljudi u svakom trenutku, i zato imaju jaku volju istrajati na tom putu. Nikada ne mogu klonuti duhom, ili se predati, time što neće biti odgovorni.


DUH JE DUH

Svaki čovjek, time što je rođen, jest Duh.

Međutim, mnogi ne shvaćaju suštinu toga, jer nisu dovoljno svjesni istine o Duhu.

Obzirom da je Duh Apsolut, ta čarolija svijeta je beskrajna u svemu. Sve vam je dozvoljeno, možete imati beskrajnu slobodu, raditi što hoćete, pa i ono nedozvoljeno, ali ako niste svjesni i odgovorni, cijena učešća u igri čarolije biti će velika, koju ćete doživjeti u vidu vlastitog kažnjavanja sami sebe. Uvijek morate imati na umu da je Duh beskrajno savršenstvo, kao takav nedodirljiv, a živi kroz vas i u vama preko osvjetljene istine i probuđene svijesti. Duh ne može biti selektivan, jer je u svakoj točkici beskrajnog holograma svijeta, koga nazivamo JEDNO.

Ne shvaćajući suštinu Duha, mi ne shvaćamo sami sebe. Nismo jasni sebi u ponašanju, jer nemamo uvid u pravo stanje stvari i nismo potpuno odgovorni za život. Prljava životna igra je mučenje u svakom pogledu. To mučenje nije ništa drugo, već nedovoljan dah i plitko disanje. Nema volje i snage bez dubokog disanja. Naravno, razlog svakako postoji, a možemo ga pronaći u svemu što predstavlja talog i smeće tijela i bića. To može biti fizičko smeće od svih viškova u tijelu, ili karmičko smeće. U svakom slučaju progledati jedino možemo kada se oslobodimo vlastitog smeća.

Pročišćenje je nužno za svakog pojedinca do razine ljudske svijesti, potpune odgovornosti i dostojanstva, ili najviše duhovno pročišćenje u vidu prosvjetljenja.

Život svih nas mora biti svijest i borba za prosperitetom. U toj borbi ne smijemo biti pohlepni, posjedovati nešto, jer ćemo se opet zatrpati smećem. Ako je pročišćenje suština života, onda učinimo sve i biti čisti pred Duhom.

Jednostavnost života je sadržana u najfinijem našem izražaju, u mislima. Ako su nam misli čiste i jasne, mi smo pročišćena, odgovorna, svjesna i duhovna osoba. I sve što se od nas traži u životu jest imati potpun mir, čiste i jasne misli.

Čovjek se zatrpava smećem kada se svakodnevno ne čisti, i ne održava fizičku i mentalnu higijenu. U tu svrhu najbolje pomaže sadašnji trenutak, oslobođen sjećanja i ega, uz preuzimanje potpune odgovornosti. Samo na taj način možemo biti istiniti i zračiti u očima drugih.

Međutim, naše misli nisu naivna stvar, već izviru iz najfinijih i najdubljih osjećanja. One su kao strune na gitari. Ako ih ne dirate, sve je mirno. Malim dodirom bilo koje žice, mir se gubi, jer vibracija zvuka mijenja sadržaj prostora oko vas. Netko tko je pametan i odgovoran neće dodirivati žice ako ne zna svirati, a netko tko je djetinjast, poigravat će se njime bez obzira što će drugima narušiti mir. Na primjeru žica gitare lako je shvatiti način razmišljanja. Samo glazbenik može svirati a da to bude prijatno. Obzirom da svi ljudi misle sve i svašta, vođeni svojim osjećanjima, prostor oko nas je kaos od svih lupanja po žicama gitara (nesvjesnog promišljanja ljudi).

Suština je zaista jednostavna, ali će mnogi i dalje nastaviti sluđivati se svojim osjećanjima, emocijama i mislima, umjesto da se u svemu smire i po prvi put osjete što znači resetirati svoje biće i biti u trenutku na početak života - nuli. Kada imate problem, ludo je na taj problem kalemiti drugi, nego se uvijek vratiti na početak, smiriti se, proučiti problem i ponovo pokušati savladati prepreku života. Moramo uvijek biti prizemni, jer se svi plašimo letenja. Naša su tijela fizički teška da bi letjeli kao ptice. To mogu samo oni pročišćeni, koji nemaju strah izaći iz tijela i slobodno letjeti mislima. Ego i umni tipovi su prikovani za svoja tijela, i prije bi umrli nego pristali osloboditi se svjesno tijela. Čvrsto vezivaanje za osjećanja i tijelo vodi čovjeka u veliki strah (ovisno od jačine), sa tendencijom panike i nesvjestice. Na suprotnoj strani, svjesni ljudi se ničega ne plaše, nemaju što izgubiti, jer suštinu života prepoznaju u Duhu. Za takve ljude život je zaista jednostavan i prava radost. Naravno, svi ljudi svijeta mogu biti takvi, samo da se prizovu svijesti i Duhu.

Mogućnost osvješćivanja je individualna stvar. U ovisnosti prema čemu je vaš um usmjeren, biti će potrebno puno rada na sebi, uz duhovno znanje, da bi mogli preusmjeriti misli i um. Najviše ćete sebi pomoći ako prihvatite potpunu odgovornost za sva negativna ponašanja ljudi (odgovonost kroz misli), ako napustite koncept ponovnih oživljavanja sjećanja, i ako se usmjerite ka ispiraciji o Duhu. Koliko ćete dnevno biti u mislima sa Duhom, toliko ćete privući mir. Naravno, u duhovnoj stvari morate imati znanje sa kojim ćete imati jasnu spoznaju svakog duhovnog pojma. Upravo se zbog neznanja religiozni moralisti ne mogu duhovno uzdignuti, jer ne shvaćaju suštinu Duha, jer im je nametnut u vidu društvene ideologije.

Drugim riječima, znanje je vrijeme (4D), koje je potrebno za vraćanje u sadašnji trenutak (bez vremena). Probuđenim (svjesnim) ljudima, znanje nije potrebno, jer je ono sadržano u samoj svijesti, zbog povezanosti sa apsolutnim znanjem, Duhom.

Razumijevanje da smo 100 % odgovorni za sve što postoji, ravno je duhovnom probuđenju ili prosvjetljenju.

Kada pas ima gliste, to ga svrbi jer je nečist, i vrti se u krug. Jednako se ponaša i pojedinac koji se vrti u krug svojih sjećanja, umjesto da ide putem inspiracije prema svjetlosti Duha. Ovaj primjer je toliko banalan, koliko su banalna i ponašanja pojedinaca, a meni je cilj pokrenuti ljude na ispravna promišljanja.

Kod iscjeljivanja vrijedi jednostavan princip; sve što vam se nađe na putu, sadržano je u svijesti, i obuhvaćeno je duhovnom procedurom. Poznato je da je Duh u čovjeku samo u svijesti.

Svi oni koji shvaćaju suštinu duhovnosti, dobro znaju da se radom na sebi, pročišćenjem sebe, i dovođenjem u više stanje svijesti, najbolje djeluje na cjelinu kreacije svijeta. To je dokaz koliko svaki pojedinac, kao komadić svijeta, i kap vode u oceanu, može biti značajan kada je u pitanju svijest. Budhha i Isus su prosvjetljeni pojedinci, a zamislite kada bi svi išli njihovim putem?


UČENJA

Spiritualnost je prirodni dar svakog čovjeka, koja se očituje kroz misli i svjesnost. Biti svjesno probuđen, znači živjeti sa istinom, jasno kao u svjetlosti, uz ljubav, slobodu i Duh. Elementarno održanje života dolazi od zraka (ČI energije) i svjetlosti. To znači, život se rađa iz metafizičke realnosti energije (nematerije - svjetlosti, materije - zraka, kisika, i Duha). Temelj života je duhovne prirode, jer se na taj način budi svijest, bez koje život ne bi imao smisao.

Svakome mora biti jasno, čak i djeci, koliko je značajna duhovnost za život. Iz objektivne perspektive materijalne stvarnosti, duhovnost je nevidljiva, zato moramo upijati duhovno znanje, za približavanje višim stvarnostima života, od fizičkog.

Kada vaša osjetila registriraju u mislima neki problem iz vana, od tog trenutka problem postaje vaš. Ako se radi o kakvoj bolesti ili nevolji, i vi ste uvučeni u taj problem.

Dubljim promišljanjem uviđamo, problem uvijek izazivamo sami. Bez obzira što je inicijacija potekla iz vana, mogli smo je na razini misli sagledati, i usmjeriti ka svjesnom rješenju. Nije potrebno materijalno razrešenje problema, nego duhovno. Od nas se traži da se nađemo čovjeku u nevolji, time što ćemo njegov problem odgovorno preuzeti u našim mislima. To nije milostinja, već istinsko svjesno sagledavanje stvari. Od takvog odnosa prema istini, ovisi naše stanje i sredina u kojoj živimo.

Ako vas nešto ili netko može iznervirai, to znači da niste dovoljno svjesni njegove nesavršenosti. Zbog toga nikada ne mijenjajte druge, nego preko vlastite svijesti, popravljajte stanje izvan sebe, i odnose sa ljudima.

Kod male djece preuzimamo svaki njihov problem. Ništa drugačije nije sa odraslim ljudima, njihovim problemima i našom svijesti.

Iscjelitelj u iscjeljivanju problema ili bolesti, ne daje sebe fizički, ili novcima, već problem usmjerava na rijeku apsolutne božanske svijesti, koja će ga sa lakoćom riješiti. Cilj duhovnosti i osvješćivanja jest u tome da se stvari dovode u red i rješavaju hologramski, sa sviju strana, ponajprije od onih koji to bolje znaju. I vi možete postati iscjelitelj i čarobnjak, ako se posvetite najdubljim promišljanjima i potpunom prihvaćanju odgovornosti svega.

Mehanizam rješavanja tog problema ide duhovnom dimenzijom, preko Božanstva, a vi ste povezani najdubljim osjećanjima, mislima. Ako neka osoba nije dovoljno svjesna svog problema, a vi ga uviđate u cjelini, onda vi preuzimate potpunu odgovornost za taj problem na razini svijesti. Od tog trenutka počinje iscljeljivanje problema. Znači, svijest je poveznica sa božjom milosti, i što smo više toga svjesni, više možemo drugome pomoći.

Svijest je svačija i duhovna, a vi se njome samo koristite, na jednak način kao što dišete zrak, ili unosite ČI energiju.

Svijest uvijek sama djeluje.

Vaša osjetila reagiraju na vanjske podražaje fizički. Od njih se munjevito javljaju misli, koje mogu biti u opsegu od nejasnih do pune svijesti. Na fizičkom planu sva osjećanja završavaju sa mislima, egom, emocijama i umom.

Samo kod duhovno probuđenih pojedinaca, osjećanja su najdublja i ispoljavaju se u vidu svijesti.

U vezi sa osjećanjima, mora proći neko linearno vrijeme, da bi mogli stvoriti uvid u pravo stanje stvari, jer emocije munjevito trče ispred uma i svijesti. Zato ljudi nisu savršeni, jer žive u vremenu, a svijest se tiče sadašnjeg trenutka i najdubljih osjećanja, bez vremena.

Obzirom da se sve okreće oko odnosa muškarca i žene, nešto ću reći o braku.

Od kada postoji, uređen je na društvenim principima. Najviše se njime reguliraju nekakvi socijalni odnosi muškarca i žene, znači iz interesa je, i nikada nije zamišljen na ljubavi.

Svi oni koji se vole ne moraju čekati bračnu vezu za ispoljavanje ljubavi, već ljubav iskazuju odmah.
Ljubav bez slobode nije prava, i zato u brakovima nema ljubavi, jer nema ni slobode.

U svakodnevnom ponašanju ljudi na svaki način ispoljavaju razinu vlastite osvješćenosti. Vjerojatno se kroz pažnju i ljubaznost to najprije primjeti.

Dokaz da ljubav nije sex nalazimo u bezuvjetnoj ljubavi, jer da nije nje, dolazilo bi do incesta. Bezuvjetna ljubav se temelji na apsolutnoj svijesti od Duha. Ne smijemo se skrivati iza vlastite prirode i seksualnosti, jer time ugrožavamo istinu i ljubav. Na drugoj strani, dobro usmjerena seksualnost, zasigurno budi ljubav.

Neshvaćanje suštine života upravo dolazi od nas samih. Svaki pojedinac uvijek sebe stavlja u prvi plan svih dešavanja. Sva znanja i zabavljanje našeg uma, upravo služi da pokažemo drugima kako smo glavni. Istina je da mi nikako ne možemo biti glavni, kada postoji savršena čarolija u Duhu, i tek onda kada prestanemo zabavljati vlastiti um, moći ćemo u miru promatrati čaroliju Duha, života i svega.

Svako osjećanje će u vama probuditi neku misao. Od tog trenutka ne možete reći da to nije vaša stvar. Prihvaćanje potpune odgovornosti se upravo odnosi na postojeće misli u vašoj glavi. Samo onda kada ste potpuno svjesni što one znače, moći ćete se osloboditi njihovih utjecaja. Tko shvati suštinu najdubljih osjećanja i misli, biti će mu jasno da on nije glavni na svijetu, ali od njega isključivo ovisi kako će vidjeti i doživjeti svijet.

Osvješćivanje počinje onog trenutka kada se posvetite svojim mislima, dublje promislite i kažete sebi kako smo nesavršeni, kako činimo pogreške, kako smo odgovorni za stanje na Zemlji, i možemo biti duhovni. Takav odnos prema vlastitim mislima daje osjećaj mira i budi svjesnost.

Ishitreno reagiranje snaži emocije, a dubljie promišljanje budi jasan uvid i jača intuiciju.

Mnogi znaju reći kako im je životni san postizanje društvene afirmacije, posao, obitelj, itd. Svjesni ljudi ne žive u iluziji sna, već promišljeno upravljaju svojim životom sada.

Sve ono što radimo ne može biti savršeno, i moramo biti svjesni da savršenstvo dolazi s Duhom. Nekoga ćemo zadovoljiti, a nekoga razljutiti svojim stavovima i ponašanjem. Jedino na višoj duhovnoj stvarnosti postajemo bliži sa drugima. U materijalnom svijetu razlike su u svemu, jedino na duhovnoj razini one ne postoje, jer je sve JEDNO.

Svako iscjeljivanje započinje kada se stvar smiri, potpuno sagleda, analitički rastavi na najsitnije dijelove, te okupa čistim zrakom i istinom.

Svakoj napetosti, strahu i bolesti lijek jedino možemo potražiti u fizičkom i duhovnom pročišćenju.

Rastavljen (sagledan) problem nema više početnu snagu u vidu jakog naleta osjećanja i emocija. Kroz dublje promišljanje problem je izgubio snagu, sagorjeo čistim zrakom, i nestao, jer ga je Duh potpuno rastopio.

Svaku cjelinu moramo sagledavati kroz model holograma, gdje se stanje prostora u svakoj točki može pokvariti ili popraviti. Pojedinac može u mnogome narušiti mir drugima, ali jednako tako može mnogima biti od velike pomoći.

Moćnici svijeta će popustiti kada njihovo materijalno bogatstvo izgubi smisao i pređe u suprotnost.

Duh podržava sve, a u slučaju čovjeka sve može biti na božanskoj razini, uz jednostavnost života, praćenje daha, dubljeg promišljanja i prihvaćanja potpune odgovornosti.

Duhovno neprobuđeni zbog nedovoljnog znanja, ne moraju brinuti, jer za njih precizno radi zub vremena. Ako ne shvate suštinu života sada, mogu ići na popravni dok se ne probude.

Jednostavnost života je jedino moguća uz duhovnost, ali se mnogi toga još nisu sjetili.

Odnosi sa ljudima trebaju biti prema njihovoj božanskoj duši. Ako je netko kriv, ne postoji grijeh koji se ne može oprostiti.

Kada je moja podsvijest u nultom stanju, ona je bezvremena, bezgranična, beskonačna,

besmrtna. Kada upravljaju sjećanja, ona je zarobljena u vremenu, prostoru, problemima,

neizvjesnosti, mišljenju, kopiranju, i manipuliranju. Dozvoljavajući sjećanjima da upravljaju, odričem se čistoće uma, kao i svojom usklađenošću sa Božanstvom. Bez sklada, nema inspiracije. Bez inspiracije, nema svrhe.

Sve što radimo treba biti u duhu usklađivanja prirodnog ritma, na način mira i čistog početnog stanja, gdje će duša dobiti inspiraciju.

Dubokim disanjem i dubljim promišljanjem, meditiranjem (stanje percipiranja uma) i meditacijom (stanje kada um počinje meditirati), nadilazimo, probijamo, idemo u dublju analizu, rastapamo misli, ili bušimo granicu djelovanja osjećanja i misli, dovodeći ih do usijanja, gdje ona prelaze u čistu istinu, svjetlost i PRAZNINU, kao nulto stanje Duha. Sada je biće mirno, uspostavili smo sklad i kotač života sa kreacijom svijeta, i duša može nastaviti zadaću kopiranja u fizičko tijelo. Tako se ostvaruje životna svrha.

Koliko je suptilna vibracija energije, toliko je naša učestalost (preko misli), vraćanja na početno (nulto) stanje.

Mi smo uvijek povezani sa Duhom, jer nebi bili živi, ali smisao života ne može biti jasan, ako toga nismo svjesni.

Ljudi nerado mijenjaju stare navike (sjećanja), ali ih jako privlači nešto novo (inspiracija).

Sjećanja (sve važne stvari na razini uma), i dalje će se reprizirati, sve dok im ne oduzmete snagu, i dovedete ih u početno stanje, gdje njihova aktivnost trajno prestaje. U tu svrhu služi inspiracija, koja lako gura sjećanja u zaborav. U mapi uma sjećanja su obilježena crvenom bojom (kao prva čakra), kao upozorenje da se nešto mora poduzeti.

Stranica 5 od 15 Sve stranice