Život između smrti i ponovnog rođenja 11/16
Misija zemaljskog života kao tranzicijski stupanj za dalje
Frankfurt, 2 ožujak 1913

Danas još ima dosta ljudi koji drže da život duha-duše može nakon smrti postojati, ali se čude zašto se mi sada brinemo oko toga. Možemo jednostavno živjeti na Zemlji sa svime što ona nudi te jednostavno čekati i vidjeti da li će doći do drugog oblika egzistencije nakon smrti!

Duhovna znanost pokazuje, međutim, da se tijekom života između smrti i ponovnog rođenja čovjek susreće s određenim bićima. Baš kao što se ovdje srećemo s mnogim bićima različitih carstava prirode, tako i nakon smrti srećemo bića viših hijerarhija i određena elementalna bića. Ako osoba ide kroz život bez ikakvog osjećaja za prosudbu, to je zbog činjenice da između smrti i ponovnog rođenja nije mogao sresti ona bića koja bi mu mogla dati odgovarajuće snage da u ovom životu bude moralno i intelektualno djelotvoran. Ali mogućnost i sposobnost određenih bića između smrti i ponovnog rođenja zavisi o zadnjem životu. Ako se za vrijeme zemaljskog života ne zaokupljamo s mislima koje se odnose na nadčulno, ako smo tijekom našeg života bili potpuno uronjeni u vanjski čulni svijet, ako smo živjeli samo u našem intelektu koji je bio usmjeren na fizički svijet, tada smo napravili da je za nas nemoguće između smrti i novog rođenja susresti izvjesna bića i od njih primiti sposobnosti za slijedeći život. Gornja oblast ostaje za nas zamagljena i tamna, i u tami ne možemo naći snage viših hijerarhija. Čovjek, između smrti i novog rođenja, tada prolazi kraj tih bića od kojih je trebao primiti snage za slijedeći zemaljski život.

Odakle dolazi svijetlo pomoću kojeg možemo osvijetliti tamu između smrti i ponovnog rođenja? Gdje je nalazimo? Između smrti i ponovnog rođenja nitko nam ne daje nikakvo svijetlo. Bića su tamo i mi ih možemo dosegnuti ako smo upalili svijetlo u našem zadnjem zemaljskom životu preko našeg interesa za duhovni svijet. Nakon smrti mi ne možemo prodrijeti u tamu ukoliko nismo svijetlo ponijeli sa sobom kroz vrata smrti.

To pokazuje koliko je netočna izjava da se ne trebamo zamarati stvarima duhovne prirode, već da si možemo priuštiti čekati i vidjeti što će biti. U stvari, ako čekamo i gledamo, susresti ćemo samo tamu!

Zemaljski život nije samo tranzicijski stupanj. On ima misiju. On je neophodan za ono otraga, a to je zaista otraga za zemaljsku egzistenciju. Svijetlo za život iza mora se donijeti gore sa Zemlje. Može se također dogoditi da ovdje dolje ljudi ostanu tupi za nadčulni svijet, da jednostavno propuste priliku da razviju određene sposobnosti, da propuste kreirati instrumente za slijedeću inkarnaciju.

Osoba kojoj je tijekom života nedostajalo određenih sposobnosti u ovoj ili onoj sferi prolazi kroz vrata smrti. Sada vidite kako to čini situaciju beznadnom. Ako se ništa nije umiješalo, osoba će postati još manje sposobna. Jer ako je osoba u jednoj inkarnaciji namjerno zatupila sebe prema duhovnom svijetu, biti će još manje sposobna pripremiti organe za sebe u slijedećem životu. Ako se ništa drugo nije dogodilo, stvari će ići u smjeru stalno strmijeg pada.

Nešto se drugo, međutim, umiješa. Čovjeku koji u jednoj inkarnaciji ide kroz život sa namjernom tupošću pristupa Lucifer sa svojim snagama u duhovnom svijetu nakon drugog zemaljskog života. Da mu u toj točci nije pristupio Lucifer, zapeo bi kroz najgušću tamu. Pošto je živio kao na opisani način, može mu pristupiti Lucifer i osvijetliti snage i bića potrebna za slijedeću zemaljsku inkarnaciju. Rezultat je taj da su obojana luciferskom svijetlošću. Sada slijedeći tupu egzistenciju, nakon što ga je između smrti i novog rođenja vodio Lucifer, ulazi u novu zemaljsku egzistenciju. Sada je potpuno opremljen talentima i sposobnostima koje su pripremile njegove organe tako da je svugdje otvoren luciferskim iskušenjima na zemlji.

Sada takva osoba može biti pametna, ali ta pamet je hladna i proračunata; iznad svega će biti prožet sebičnošću, egoizmom. To se vidovnjaku manifestira u mnogim slučajevima gdje su ljudi pametni ali u stvari hladni i sebični u svojoj aktivnosti. Kada ih sretnemo oni uvijek gledaju svoju korist i čine sve što mogu da se smjeste u centar pažnje. Razmatranja o ovakvim ljudima pokazuju da su u duhovnom svijetu bili vođeni od Lucifera. U prethodnoj inkarnaciji vodili su tupu egzistenciju kojoj je nakon smrti slijedilo poniranje u tamu a tome je prethodio još jedan život na Zemlji tijekom kojeg su sebe namjerno zatvorili za duhovni svijet.

Ovakav uvid otkriva loše izglede za materijaliste. Naši suvremenici koji su skloni materijalizmu i odbacuju svaki interes za duhovni svijet i smatraju da duševni život završava smrću, mogu očekivati upravo opisanu egzistenciju. Mala je korist apstraktno sakupiti određene misli o međuovisnosti različitih zemaljskih života. Precizan, konkretan pregled otkriva najrazličitije veze između prijašnjih i kasnijih zemaljskih života i života u duhu koji slijedi svaku inkarnaciju. Trebali bi se držati činjenice da je život na Zemlji od velike važnosti za život nakon smrti.

Život na Zemlji ima još jedan značaj. Samo na Zemlji možemo sresti određena bića, čovjek iznad svega pripada među njih. Ukoliko nije uspostavljena veza između čovjeka i čovjeka na Zemlji, ne može se dogoditi u svijetu duha. Odnosi između ljudskih bića su iskovani ovdje i nastavljaju se u duhovnom svijetu. Ako propustimo šansu sresti određene osobe na Zemlji koje su bile predodređene da budu inkarnirane, to ne možemo napraviti za vrijeme perioda između smrti i ponovnog rođenja.

Uzmimo primjer Gautama Bude. On je bio ljudska osobnost koja je živjela tijekom šestog stoljeća pr.n.e kao sin kralja, i koji se uzdigao u njegovoj dvadeset devetoj godini iz ranga bodhisattva u rang Buda. To znači da je postao Buda i više se nije trebao inkarnirati u fizičku ljudsku formu. Gautama Buda je dakle ostvario svoj zadnji zemaljski život. Značajan broj ljudi je sreo ovu osobnost na Zemlji tijekom tog vremena, a također su i u ranijim inkarnacijama ljudi bili u kontaktu s Bodhisattvom. Sve ove veze mogu kasnije u duhovnom svijetu biti nastavljene. Veza sa Gautama Budom, koja nosi karakter odnosa učenik-učitelj, mogla se nastaviti u duhovnom svijetu. Ali postojale su duše koje tijekom evolucije čovječanstva nikada nisu napravili vezu s Gautama Budom na Zemlji. Te duše, čak i ako su sada dosegle značajan stupanj razvoja, uopće ne mogu lako doći u kontakt u duhovnom svijetu s bićem Bude, s dušom onog koji je bio inkarniran kao Gautama Buda. Za Gautama Budu javlja se ono što bi mogli nazvati zamjena; ona ima zamjenu za onog tko ne može napraviti vezu s njim na Zemlji.

Buda je imao posebnu sudbinu pošto se uzdigao do kape bude i nije se više trebao vratiti na Zemlju tako nastavivši boraviti u čisto duhovnoj regiji. Ostao je u kontaktu s zemaljskim zbivanjima, međutim, i radio iz duhovnih svjetova dolje u zemaljsku sferu. Znamo da je biće Gautama Bude zračilo u dijete Isusa o kojem se govori u evanđelju sv. Luke. Nadčulno biće Bude strujalo je u astralno tijelo lukinog djeteta Isusa. Radio je iz nadčulnog dolje u zemaljske oblasti. Ljudska bića na Zemlji nisu više mogla naći put do njega. Kontakt s bićem Gautama mogli su napraviti samo oni koji su, kao Franjo Asiški, na primjer, prošli kroz viši oblik razvoja.
Prije nego je ušao u život na Zemlji, i prethodni također do zadnjeg života između rođenja i smrti, biće Franje Asiškog je živjelo u misterijskom centru smještenom na jugoistoku Europe. U ovom centru nije bilo fizičkih učitelja, već učitelji koji pripadaju nadčulnom hijerarhiji od koje je Buda, ili preciznije, od koje je duša koja se bila inkarnirala kao Buda, bila jedno. Učenici u ovakvim misterijskim centrima imali su već razvijene uzvišene sposobnosti za promatranje nadčulnog svijeta. Ovakve učenike su mogli podučavati učitelji koji rade samo iz duhovnog svijeta. Tako je Buda podučavao u tom misterijskom centru, a Franjo Asiški je u bivšoj inkarnaciji bio vjeran i posvećen učenik. U to je vrijeme Franjo Asiški apsorbirao sve što mu je kasnije omogućilo da primi svijetlom ispunjene impulse viših hijerarhija, i to mu je onda omogućilo da se pojavi u inkarnaciji kao veliki mistik koji je izvršio tako jak utjecaj na svoje doba. To je sve zbog činjenice da je duša Franje Asiškog, kroz više sposobnosti koje je imao u to vrijeme, mogla uspostaviti vezu s Gautama Budom nakon što je Buda mogao raditi dolje na njemu iz nadčulnog svijeta.

Za obična ljudska bića koja su ovisna o životu kako se otkriva kroz čula i intelekt, ovakav susret nije moguć. U tom slučaju vrijedi ono što je ranije rečeno. Ne možemo u duhovnom svijetu susresti osobu ukoliko je prije nismo sreli na Zemlji.

Odstupanje koje smo upravo razmatrali u odnosu na Budu donosi još jedno. Premda je nemoguće za obične pojedince da u duhovnoj oblasti sretnu druge s kojima prethodno na Zemlji nisu imali kontakt, ipak ako je osoba primila Krist impuls i prožela sebe s njim, ipak može sresti Budu nakon smrti. Jer je položaj ovog bića poseban.

Početkom sedamnaestog stoljeća jedan drugi planet je bio uključen u krizu razvoja sličnu onoj na Zemlji kada se dogodio Misterij na Golgoti. Kao što se Krist pojavio na Zemlji iz viših oblasti u vrijeme Golgote, tako se Buda pojavio na Marsu tijekom krize na Marsu u sedamnaestom stoljeću. Nakon što je Buda završio svoja utjelovljenja nije više bilo neophodno da se vrati na Zemlju, već je nastavio svoje aktivnosti u drugim oblastima. Buda je od zemaljskih poslova odlutao u oblast Marsa. Do tada je Mars bio izabrani centar snaga koje su Grci označavali kao plašljivo ratoborne. Misija Marsa je završila u sedamnaestom stoljeću. Postao je neophodan drugi impuls i Buda je tamo izvršio razapinjanje Bude. Buda misterija na Marsu nije imala isti tijek kao Krist misterija na Zemlji, ali Buda je, Princ Mira, koji je, tijekom zadnjeg života širio mir i ljubav gdje god je išao, bio premješten u ratobornu oblast Marsa. Činjenica da je biće koje je potpuno prožeto snagama mira i ljubavi bilo premješteno u oblast razdora i nesklada može se u određenom smislu gledati kao raspinjanje. Vidovnjak dva događaja promatra zajedno na predivan način. Netko promatra, u drugu ruku, osamdeset godišnjeg umirućeg Budu, i ta smrt ima duboko dirljiv, duboko poticajan kvalitet. Buda je umro 483 okružen srebrenim zrakama u predivnoj noći okruženoj mjesečinom, zračeći mirom i suosjećanjem. To je bio njegov zadnji zemaljski sat. I tada je ponovno bio aktivan na opisani način. Vidovnjak ga otkriva kako pali suosjećajno, srebrnasto svjetlo morala Bude na Marsu početkom sedamnaestog stoljeća. Ova dva predivna događaja su duboko povezana u tijelu svjetske povijesti.

Ljudske duše koje su ovdje na Zemlji u sebe na odgovarajući način primile Krist impuls nakon smrti putuju kroz kozmički univerzum. Mi svi idemo kroz ove kozmičke oblasti. Za početak, idemo kroz planete našeg planetarnog sustava. Proživljavamo period Mjeseca, period Merkura, period Venere, period Sunca, period Marsa, period Jupitera i period Saturna. Nakon toga idemo u okruženje našeg planetarnog sustava i onda započinjemo naše povratno putovanje. Sada se susrećemo s onim silama i bićima od kojih moramo primiti ono što trebamo za izgradnju našeg slijedećeg zemaljskog života. Onaj tko je na Zemlji primio Krist impuls može također primiti ono što struji od Bude u njegovom prolazu kroz sferu Marsa. To spada u iznimni slučaj u kojem duše koje nisu bile skupa s Budom u ranijim inkarnacijama ipak imaju mogućnost sresti ga između smrti i ponovnog rođenja.

Nadčulna spoznaja otkriva da brojne osobnosti koje su živjele u sedamnaestom stoljeću duguju svoje iznimne talente činjenici da su tijekom njihova prenatalnog života u duhovnom svijetu primili impuls od Bude. Sada je sposobnost primanja ovakvih talenata još ograničena unutar ljudskih bića pošto je tek relativno nedavno Buda izvršio Misterij na Marsu. U budućnosti, ljudska bića će biti sve više sposobna primiti impuls Bude iz sfere Marsa. Ali u devetnaestom stoljeću je već bilo nekih osobnosti — i to je otkriveno onima koji to mogu spoznati — koje su mogle razviti svoje sposobnosti ovdje na Zemlji kao rezultat utjecaja koje su primili od Bude kroz njihov prolaz u sferi Marsa. Tijek života između smrti i ponovnog rođenja je zaista kompleksan i predivan.

Ukoliko čovjek nije sposoban ponijeti sa sobom svijetlo da osvijetli svoje iskustvo između smrti i ponovnog rođenja, spotiče se u mraku. To također vrijedi i za ovaj posebni slučaj. Osobe koje odlaze od Zemlje kroz vrata smrti bez da su u sebe primili Krist impuls, koji ne žele znati ništa o tome, neće imati ni najmanju objavu utjecaja tijekom njihovih budućih života u duhovnom svijetu dok prolaze kroz sferu Marsa. Za njih je to kao da Buda nije prisutan. Treba imati na umu da mi srećemo bića viših hijerarhija, ali da li ih opažamo ili ne i uspostavljamo s njima pravu vezu zavisi od toga da li smo upalili svijetlo u našoj zadnjoj zemaljskoj egzistenciji tako da ne prolazimo kraj njih i možemo od njih primiti impulse. Zato je potpuna zabluda držati da se nije neophodno baviti s onim iza za vrijeme zemaljske egzistencije.

Zaključiti ćete iz navedenog da iz višeg aspekta život na Zemlji stvarno čini poseban slučaj. Živimo utjelovljeni na Zemlji unutar posebnog organizma između rođenja i smrti. Odvojeno od zemaljske inkarnacije može se govoriti o “utjelovljenju” između smrti i ponovnog rođenja, ili radije o “uduševljenju.” Ono što sam elaborirao u vezi duhovnog svijeta također vrijedi i za Zemlju. Razmotrite da ljudsko biće živeći između smrti i ponovnog rođenja može proći kroz sferu Marsa bez da uđe u najmanju vezu s bićima koja nastanjuju Mars. On ih ne vidi, i oni njega nisu svjesni. To također vrijedi i za Zemlju. Bića koja pripadaju drugim planetima, baš kao što čovjek pripada Zemlji, stalno prolaze kroz sferu Zemlje. Stanovnici Marsa provode normalan tijek njihova života na Marsu, i tijekom njihova iskustva, koje na Marsu odgovara periodu između smrti i novog života ali ipak je različito, oni prolaze kroz planetarne sfere. Tako da u stvari stanovnici drugih planeta stalno prolaze kroz našu zemaljsku sferu. Ljudska bića ne mogu uspostaviti nikakav kontakt s njima jer oni žive pod sasvim različitim uvjetima i pošto uglavnom neće napraviti ni najmanju vezu s ovim bićima na Marsu.

Koji bi bili neophodni uvjeti da bi sreli bića s drugih planeta dok prolaze kroz zemaljsku sferu? Trebali bi razviti točku kontakta s njima u njihovim vlastitim planetarnim oblastima, ali to je moguće jedino ako je netko na Zemlji već dosegnuo stupanj da može kontaktirati druga bića osim ovih na Zemlji kao rezultat razvoja nadčulnih snaga.

Tu je mogućnost za one koji su se podvrgli višem razvoju da sretnu bića iz drugih planeta koja slobodno tumaraju. Može zvučati čudno ali ipak je tako, da onima koji su općili s lutalicama s Marsa i upoznali prirodu tog planeta, čudne teorije koje fizičari i astronomi pletu o stanovnicima Marsa izgledaju vrlo komično, jer su činjenice sasvim drugačije.

Iznio sam ove stvari da možete proširiti vaše poglede od zemaljske egzistencije u druge oblasti koje se šire iza vidljivih bića koja nas okružuju do bića koja ne možemo percipirati ukoliko nismo razvili organe za njihovo promatranje. Ali između smrti i ponovnog rođenja također ne možemo uspostaviti vezu sa stanjima koja pripadaju misiji na Zemlji ukoliko ih prije nismo kontaktirali putem Zemlje.

Što je duhovna znanost ili antropozofija iz kozmičkog aspekta? Oni koji tkaju teorije mogu lako misliti da je duhovna znanost nešto što se može biti podučavano i naučeno u oblastima kozmosa, ali to nije isto. Svaka oblast ima svoj poseban zadatak i on se ne ponavlja u drugim oblastima. Kreativne snage su Zemlju tako napravile da se neke stvari mogu pojaviti samo ovdje. Duhovna znanost se može pojaviti samo na Zemlji. Nigdje drugdje se ona ne može učiti. To je otkrivenje nadčulnog svijeta ali u takvom obliku da se može pojaviti samo ovdje na Zemlji.

Netko može dobro reći da pretpostavivši da je sve ovo točno, zacijelo se mogu dobiti instrukcije o nadčulnom u duhovnom svijetu u drugom obliku nego što je ovaj od duhovne znanosti! Netko to zacijelo može misliti, ali to nije točno. Jer ako je osoba uopće predisponirana da stekne originalnu vezu s višim svjetovima, to može jedino preko duhovne znanosti. Ako propusti doći blizu duhovnoj znanosti ili antropozofiji na Zemlji, ni jedna druga forma egzistencije neće mu pomoći da je upozna. Ni jedan drugi oblik egzistencije mu neće pomoći da stekne izvornu ljudsku vezu s nadčulnim svjetovima, također.

Ne treba nas bacati u očaj to što mnogo ljudi još odbija bilo što znati o antropozofiji. Oni će se vratiti i uspostaviti vezu s njom na kasnijem stupnju. Antropozofija je utemeljena na Zemlji na takav način da daje ljudima ono što treba znati o nadčulnim svjetovima u skladu s prirodom čovjeka. Samo je jedan način komunikacije moguć i to je preko ljudskih bića. Ako osoba ide kroz vrata smrti bez da je na Zemlji išta čula o duhovnoj znanosti, može se s njom upoznati preko činjenice da je poznavala osobu koja je bila povezana s duhovnom znanošću. To je put naokolo ali je moguć.

Uzmimo za primjer dvoje ljudi koji su na Zemlji bili u prijateljskim odnosima. Jedan se povezao s antropozofijom, drugi nije. Ovaj drugi umre. Prvi mu može značajno pomoći čitajući mu, čineći ga upoznatim s onim što ga nakon smrti okružuje. Osoba može čitati važan rad duhovne znanosti s mrtvim i, kao što će vidovnjak potvrditi, mrtvi sluša pažljivo.

Također je činjenica da jednostavna osoba koja je samo došla u dodir s duhovnom znanošću može bolje čitati pokojniku koga je izvorno voljela nego vidovnjak koji, premda sposoban naći dušu mrtvog, nije imao odanu povezanost s njom u ovom životu.
Povremeno se može dogoditi da vidovnjaci daju sebi zadatak čitanja dušama mrtvih kojima nisu bili poznati. Ipak se češće nego što to nije slučaj ne može čitati mrtvoj osobi s kojom nismo prethodno bili na Zemlji povezani.

Ove činjenice će vam utisnuti važnost duhovnih zajednica kao što je antropozofska jer ovdje u izvjesnoj mjeri imamo zamjenu za ono što bi mogli nazvati vrstom zajedničkog življenja i ostajanja u vezi.

Kada ovakve zajednice ne bi postojale, svaka duša bi se nakon smrti trebala potpuno oslanjati na to da joj čitaju bliski ljudi. Samo ovakve duhovne zajednice gdje se uobičajeno gaje duhovne ideje mogu proširiti tu sferu. Tako se može a i događa se da netko sretne antropozofa koji, zbog onog što je prethodno naučio, može na poseban način, čitati duhovni sadržaj s mnogo koncentracije ili pustiti da takve misli prođu kroz njegovu dušu. Netko mu može pristupiti, spomenuti mu da je osoba koja je umrla također bila antropozof, pripadala istom društvu, i pokazati mu uzorke pisanja pokojnika. Može biti dovoljno da pogledavši rukopis ili poslušavši omiljeni stih pokojnika, može takvoj duši čitati na plodonosan način, premda ga na zemlji nije poznavao. To je zaista lijep zadatak za duhovnu zajednicu da tako jako premosti jaz između živih i mrtvih.

Danas antropozofi još imaju na umu mnoge zadatke koji leže samo na fizičkom planu pošto među njima još prevladava materijalistički način mišljenja, premda su teoretski možda apsorbirali znanost antropozofije. Pravi duhovni zadaci pojaviti će se kada duhovna znanost bude dublje prodrla u duše. Naći će se ljudi koji će uzeti zadatak pomaganja mrtvima tako da oni mogu evoluirati. S time se započelo unutar našeg pokreta i ono što je već postignuto čini nam veliko zadovoljstvo.

U stvari, pod određenim okolnostima kada antropozof ide kroz vrata smrti noseći sobom duhovne misli, mogao bi služiti mrtvima i postati njihov učitelj. To je, međutim, kompliciranije nego se obično zamišlja. To je lakše učiniti sa Zemlje jer zajednice koje su formirane nakon smrti potpuno zavise o grupama koje su bile formirane prije smrti.

Ako je dvoje ljudi, na primjer, živjelo zajedno na Zemlji, jedan antropozof a drugi ne, onaj koji je imao averziju prema duhovnoj znanosti težiti će za njom nakon smrti. Može se dogoditi da se antropozof koji je ostao iza na Zemlji bavi do svoje smrti dušom pokojnika čitajući joj. Sada nakon određenog vremena antropozof također ide kroz vrata smrti. On je tada ponovno ujedinjen s drugim u duhovnom svijetu. Sada se osjeća eho ranije veze na Zemlji, i to predstavlja poteškoću. Nema poteškoće toliko dugo dok je jedan na Zemlji a drugi u duhovnom svijetu. Ponovno se javljaju disonance kao što su bile u zemaljskoj vezi sada kada su opet ujedinjeni. Baš kao što na Zemlji nije željela znati ništa o duhovnoj znanosti, to opet postaje slučaj i u svijetu iza. To pokazuje u kojoj mjeri odnosi nakon smrti zavise o prethodnim zemaljskim vezama. Ove stvari su iznimno kompleksne i ne mogu biti samo intelektualno promišljane.

Ovakvi primjeri jasno otkrivaju misiju duhovne znanosti. Jaz između živih i mrtvih treba biti premošten. Pod izvjesnim uvjetima mrtvi mogu također raditi u zemaljskoj sferi, kao što živi mogu slati svoj utjecaj u duhovni svijet, i mi možemo istražiti kako mrtvi rade u fizičkom svijetu.

Ustvari, ljudi malo znaju o onom što ih na Zemlji okružuje. Kako oni vide život? Događaji u životu kako se otkrivaju nanizani su na niti, takoreći. Za neke se smatra da su uzroci, druge efekti, ali iza ovoga mali se značaj pridaje toj stvari. Može čudno zvučati da aktualne stvari koje se dogode čine najmanji dio sadržaja stvarnog života. One predstavljaju samo vanjski sadržaj. Postoji još jedna sfera života osim stvari koje se dogode, i nije od manjeg značaja za život.

Uzmimo primjer. Osoba ima naviku napustiti dom svakog jutra točno u osam. Ide i određenim putem, preko trga. Jednog dana su okolnosti takve da on izlazi tri minuta kasnije nego uobičajeno. Sada na trgu primjećuje nešto čudno, pod stupovima gdje je išao svaki dan. Strop kolonade se urušio! Da je izašao u uobičajeno vrijeme, padajući krov bi ga zasigurno ubio.

Postoji mnogo takvih primjera u životu. Često nalazimo da ako su okolnosti bile drugačije, ovo ili ono je moglo ići sasvim drugim smjerom. Mi smo zaštićeni od mnogih opasnosti. Mnogo od onog što se moglo dogoditi ne dogodi se. U životu razmatramo vanjske realitete, ne unutarnje mogućnosti. Ipak te mogućnosti stalno leže skrivene iza aktualnih događaja. Događaji nekog određenog dana čine samo vanjsku stvarnost života. Iza njih leži cijeli svijet mogućnosti.

Uzmimo za primjer more. U njemu živi mnoštvo haringa ali da bi se one pojavile, nije dovoljno da bude prisutno onoliko jaja koliko ima haringi. Bezbrojna jaja su uništena. Pojavi se samo relativno mali broj haringi. Tako je sa cijelim životom. Ono što doživimo od ujutro do navečer čini samo dio enormnog broja mogućnosti. Mi smo stalno vođeni pored određenih mogućih događaja koji se u stvari nisu dogodili. Kada određeni događaj prođe pokraj nas, to za nas označava poseban trenutak. Razmotrimo slučaj čovjeka.
Da je svoju kuću napustio u uobičajeno vrijeme bio bi ubijen od krova kolonade. Takve mogućnosti nas stalno prate u životu. Takav trenutak, kada bi čovjek bio pogođen da je došao tri minute ranije, označava suprotnu priliku za duhovni svijet da zasja u njemu. On bi tada mogao imati iskustvo koje ga može dovesti zajedno s mrtvima. Danas ljudi još nisu svjesni ovakvih mogućnosti jer u osnovi žive samo na površini života.

Duhovna znanost cilja na to da postepeno postane životni eliksir. Čovjek tada neće samo gledati vanjsku stvarnost već će obratiti pažnju na poticaje u njegovom duševnom životu. Tamo će često naći glasove mrtvih koji još žele nešto od živih.

Kao što imamo primjer kako živi mogu utjecati na mrtve čitajući im, tako također vidimo kako mrtvi mogu utjecati na živuće. Doći će vrijeme kada će čovjek duhovno razgovarati s mrtvima. Ljudi će mrtvima govoriti, i mrtve će slušati. Smrt samo označava promjenu u vanjskoj formi čovjeka; njegova duša se dalje razvija. U sadašnje vrijeme mi prolazimo najnesavršenije stanje čovječanstva utoliko što čovjek ne može komunicirati s drugim ljudima koji borave u drugom obliku života. Kada duhovna znanost ne bude više teorija već bude prožela duše, zajedništvo živih i mrtvih će stalno biti moguće. U stvari, stanja, koja u današnje vrijeme doseže samo vidovnjak, postepeno će postati zajedničko naslijeđe cijelog čovječanstva.

Možete reći, “Dobro, to može biti tako za vidovnjaka. On između smrti i ponovnog rođenja može naći ljudska bića.” U stvari, tu se danas javljaju značajne teškoće zbog općeg nedostatka vjere u duhovni svijet, nedostatak veze s duhom, također stvara smetnje i onima koji bi mogli uspostaviti vezu s duhovnim svijetom.

Postoje stvari koje se mogu neometano dogoditi jedino ako spadaju u zajedničko vlasništvo čovječanstva. Čovjek može biti izvanredno nadaren graditelj. Ako ga nitko ne angažira, neće moći graditi. To može biti slučaj i kod vidovnjaka. On može imati sposobnosti da se duhovno uzdigne u oblast mrtvih ali ako je taj proces ometan zbog činjenice da je spajanje s mrtvima nemoguće za većinu ljudi, vidovnjak će jedino moći uspjeti u uspostavljanju kontakta u nekoliko iznimnih slučajeva.

Moji dragi prijatelji, želio sam vam pokazati kako duhovna znanost može biti impuls koji daje život. Više od bilo čega što možemo teoretski naučiti, važno je kultivirati osjećaj za zadatak duhovne znanosti u odnosu na budućnost čovječanstva. To omogućava svakom tko pripada antropozofskom pokretu da dobije utisak o tome što zaista radi. Dobiva utisak o ogromnom zadatku koji treba biti izvršen od duhovne znanosti ili antropozofije. To također omogućava nekom da se sa duhovnom znanošću poveže ozbiljno i dostojno, ne na mlak način, kao s nečim što je osvježenje već kao s impulsom koji će stalno postajati važniji kako čovječanstvo napreduje u budućnost. S današnjim razmatranjima želio sam za to pobuditi osjećaj.

Stranica 11 od 16 Sve stranice